Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 151 : BORAVAK I POUKA PORED MORA
Sekcije
POGLAVLJE 151 : BORAVAK I POUKA PORED MORA
151:0.1 (1688.1) DO 10. ožujka sve su se skupine posvećene propovijedanju i poučavanju okupile u Betsaidi. U četvrtak navečer i u petak mnogi su otišli u ribolov, dok su u subotu prisustvovali službi u sinagogi, slušajući izlaganje jednog ostarjelog Židova iz Damaska o slavi praoca Abrahama. Isus je veći dio te subote proveo sam u brdima. Te je subote navečer Učitelj više od sat vremena govorio okupljenim skupinama o „Ulozi nedaće i duhovnoj vrijednosti razočaranja“. Bila je to nezaboravna prigoda i njegovi slušatelji nikada nisu zaboravili pouku koju im je tom prilikom uputio.
151:0.2 (1688.2) Isus se još uvijek nije u potpunosti oporavio od boli zbog nedavnog odbacivanja u Nazaretu; apostoli su bili svjesni svojstvene tuge pomiješane s njegovim uobičajeno vedrim raspoloženjem. Jakov i Ivan bili su s njime najveći dio vremena, dok je Petar bio više nego zaokupljen mnogim odgovornostima koje su se odnosile na dobrobit i usmjerenje novog zbora evangelista. Ovo razdoblje čekanja prije nego što će krenuti na Pashu u Jeruzalem žene su provele obilazeći kuće, poučavajući evanđelje i služeći bolesnima u Kafarnaumu i okolnim gradovima i selima.
1. USPOREDBA O SIJAČU
151:1.1 (1688.3) Otprilike u ovo vrijeme Isus se počeo koristiti usporedbama kao metodom poučavanja mnoštva koje je za njim išlo. Budući da je Isus razgovarao s apostolima i drugima dugo u noć, u nedjelju ujutro na doručku je bilo malo naroda; tako je otišao uz more i sam sjeo u lađu, staru ribarsku barku Andrije i Petra koja mu je uvijek bila na raspolaganju, dok je razmišljao o sljedećem potezu u radu na proširenju kraljevstva. Ali Učitelj nije dugo ostao u osami. Uskoro je počeo pristizati narod iz Kafarnauma i obližnjih sela i oko deset sati ovoga jutra na obali se okupilo nekih tisuću ljudi u blizini Isusova broda, bučno tražeći njegovu pozornost. Petar je već bio ustao i, prilazeći brodu, rekao Isusu: „Učitelju, hoću li razgovarati s njima?“ Isus je odgovorio: „Nećeš, Petre, nego ću im ja ispričati priču.“ A onda je Isus počeo govoriti usporedbu o sijaču, jednu od prvih u dugom nizu takvih usporedbi koje je učio narodu koji ga je slijedio. Ovaj je brod imao povišeno sjedalo na kojem je sjedio (u to je vrijeme bilo uobičajeno sjediti za vrijeme govora), dok se obraćao narodu koji se okupio na obali. Nakon što im je Petar uputio par riječi, Isus je rekao:
151:1.2 (1688.4) „Iziđe sijač sijati i tako se dogodi da dok je sijao, neko zrno pade uz put i bilo ga ljudi pogaziše ili dođoše ptice nebeske pa ga pozobaše. Neko zrno opet pade na kamenito tlo gdje je bila plitka zemlja i odmah izniknu jer nemade dubine u tlu, ali čim iziđe sunce, osuši se jer nemaše korijena kojima će upijati vlagu. Neko opet pade u trnje i tako trnje uzraste te ga uguši i ono ne donese ploda. Još neko drugo pade na dobru zemlju i rastući donese rod, neko tridesetostruk, neko šezdesetostruk, a neko stostruk.“ A kad je završio s ovom usporedbom, reče: „Tko ima uši da čuje, neka čuje.“
151:1.3 (1689.1) Apostoli i oni koji su bili s njima, kad su čuli kako Isus na ovaj način poučava narod, bili su uveliko zbunjeni; i nakon mnogo razgovora među sobom, te večeri u Zebedejevu vrtu Matej reče Isusu: „Učitelju, kakvo je značenje mračnih izreka kojima si se danas obratio mnoštvu? Zašto govoriš u usporedbama onima koji traže istinu?“ A Isus je odgovorio:
151:1.4 (1689.2) „Sa strpljenjem sam vas učio sve ovo vrijeme. Zato je vama dano da znate otajstva kraljevstva nebeskoga, ali nerazumnom mnoštvu i onima koji traže naše uništenje od sada će tajne kraljevstva biti prikazane u usporedbama. To ćemo učiniti tako da oni koji stvarno žele ući u kraljevstvo mogu razabrati smisao ovih učenja i naći spasenje, dok oni koji slušaju samo da bi nas mogli uvući u zamku mogu biti još više zbunjeni, gledajući a da ne vide i slušajući a da ne čuju. Djeco moja, zar ne vidite zakon duha koji određuje da će se onome tko ima dati da ima u izobilju, a da će se od onoga tko nema oduzeti i ono što ima? Ja ću se stoga od sada obraćati narodu usporedbama kako bi naši prijatelji i oni koji žele znati istinu mogli pronaći ono što traže, dok naši neprijatelji i oni koji ne vole istinu mogu samo čuti moje riječi bez razumijevanja. Mnogi od tih ljudi ne slijede put istine. Prorok je, uistinu, pravilno opisao sve ove nesmotrene duše kada je rekao: ’Oteža salom srce ovom narodu, oglušiše uši da ušima ne čuju, zaslijepiše oči da očima ne vide kako ne bi razlučili istinu i razumjeli je u svojim srcima.’“
151:1.5 (1689.3) Apostoli nisu u potpunosti mogli shvatiti značenje Učiteljevih riječi. Dok su Andrija i Toma dalje razgovarali s Isusom, Petar i drugi apostoli povukli su se u drugi dio vrta, gdje su se upustili u dugu i ozbiljnu raspravu.
2. TUMAČENJE USPOREDBE
151:2.1 (1689.4) Petar i grupa koja se oko njega okupila došli su do zaključka da je usporedba o sijaču bila alegorija u kojoj je svaki dio imao neko skriveno značenje, te su odlučili ponovo otići k Isusu i zatražiti objašnjenje. U skladu s tim, Petar je prišao Učitelju i rekao: „Mi nismo u stanju prodrijeti u značenje ove usporedbe i tražimo da nam pojasniš njezin smisao, jer ti kažeš da nam je dano znati otajstva kraljevstva.“ A kad je Isus to čuo, rekao je Petru: „Sine moj, ne želim vam ništa uskratiti, ali ponajprije mi reci o čemu ste govorili; koje je vaše tumačenje usporedbe?“
151:2.2 (1689.5) Nakon nekoliko trenutaka tišine, Petar je rekao: „Učitelju, mnogo smo razgovarali o ovoj usporedbi i došli do ovakvog tumačenja: Sijač je učitelj evanđelja; sjeme je riječ Božja. Sjeme koje pade pored puta predstavlja one koji ne razumiju nauk evanđelja. Ptice koje pozobaše sjeme koje je palo na stvrdnuto tlo predstavljaju Sotonu ili Zloga, koji krade ono što je posijano u srcima ovih neukih. Sjeme koje pade na kamenito tlo i koje naglo izniknu predstavlja one površne i nesmotrene osobe koje, kada čuju radosnu vijest, prime poruku s radošću; ali kako istina nema pravoga korijena u njihovu dubljem razumijevanju, njihova je odanost kratka vijeka kad se suoče s nevoljama i progonom. Kad ih snađe nevolja, ovi vjernici počnu posrtati; oni otpadaju kad su iskušani. Sjeme koje pade u trnje predstavlja one koji čuju riječ drage volje, ali dopuštaju brigama svijeta i zavodljivosti bogatstva da uguše riječ istine, tako da ostanu bez ploda. Konačno, sjeme koje pade na dobro tlo i rodi plod, neko tridesetostruko, neko šezdesetostruko, a neko stostruko, predstavlja one koji su čuli i primili istinu s različitim stupnjevima uvažavanja — zbog različitosti intelektualnog obdarenja među ljudima — i tako ostvarili različite stupnjeve religioznog iskustva.“
151:2.3 (1690.1) Isus je prvo saslušao Petrovo tumačenje usporedbe, a onda je pozvao druge apostole da iznesu svoje prijedloge. Na ovaj je poziv odgovorio samo Natanije. Rekao je: „Učitelju, nalazim mnogo dobrih ideja u načinu na koji Šimun Petar tumači ovu usporedbu, ali ne slažem se s njim u potpunosti. Ja mislim da ova usporedba kaže ovako: Sjeme predstavlja evanđelje kraljevstva, dok sijač predstavlja poslanike kraljevstva. Sjeme koje pade pored puta na stvrdnutu zemlju predstavlja one koji su čuli, ali su čuli samo malo evanđelja, kao i one koji su ravnodušni prema njegovoj poruci i koji su tvrdokorna srca. Ptice nebeske koje su pozobale sjeme koje je palo pokraj puta predstavljaju čovjekove životne navike, napast zla i požude tijela. Sjeme koje je palo na kamenje predstavlja one emocionalne duše koje brzo prime nova učenja i jednako brzo odustanu od istine kad se suoče s poteškoćama i stvarnostima življenja te istine; ovi ljudi nemaju duhovne percepcije. Sjeme koje pade u trnje predstavlja one koje ovo evanđelje može privući; oni imaju namjeru slijediti ova učenja, ali im na put staju životni ponos, ljubomora, zavist i tjeskobe zemaljske egzistencije. Sjeme koje pade na dobru zemlju i koje donese rod, neko tridesetostruk, neko šezdesetostruk, a neko stostruk, predstavlja prirodne i različite stupnjeve sposobnosti raspoznavanja istine i reagiranja na njezina duhovna učenja kod muškaraca i žena koji su različito obdareni osvjetljenjem duha.“
151:2.4 (1690.2) Kad je Natanije završio s govorom, apostoli i njihovi suradnici upustili su se u ozbiljnu raspravu i žustru polemiku; neki su se zalagali za ispravnost Petrove interpretacije, dok je gotovo jednak broj nastojao obraniti Natanijevo objašnjenje usporedbe. U međuvremenu su se Petar i Natanije povukli u kuću, gdje su se predali snažnom i odlučnom nastojanju da jedan drugoga uvjere i navedu na promjenu mišljenja.
151:2.5 (1690.3) Učitelj je dopustio da prođe zbrka i da se stiša najintenzivniji izražaj; onda je pljesnuo rukama i pozvao ih da se okupe oko njega. Kad su se ponovo svi skupili oko njega, rekao je: „Prije nego što vam pojasnim ovu usporedbu, ima li koji od vas išta reći?“ Nakon nekoliko trenutaka tišine, Tomo je rekao: „Da, Učitelju, želim reći nekoliko riječi. Sjećam se da si nam jednom prilikom rekao da se čuvamo upravo ovakve situacije. Rekao si da je prilikom ilustracije propovijedi najbolje upotrijebiti istinite priče, a ne izmišljotine, i da odaberemo priču koja najbolje odgovara ilustraciji jedne središnje i životno važne istine koju želimo predočiti ljudima, a da, nakon što tako upotrijebimo ovu priču, ne trebamo nuditi duhovno tumačenje svih manjih detalja koji u nju ulaze. Držim da su i Petar i Natanije u krivu u svojim pokušajima da tako protumače ovu usporedbu. Divim se njihovoj sposobnosti, ali sam isto tako siguran da svi takvi pokušaji izvlačenja duhovne analogije iz svih značajki ovakve prirodne usporedbe samo mogu donijeti zbunjenost i ozbiljne pogreške u pokušaju razumijevanja stvarne svrhe takve usporedbe. Da sam u pravu, u potpunosti dokazuje i činjenica da, dok smo prije sat vremena svi bili istog mišljenja, sad smo podijeljeni u dvije odvojene skupine, od kojih svaka zastupa različito mišljenje u vezi s ovom usporedbom i tog se mišljenja drži tako ozbiljno da sama ova činjenica, po mom mišljenju, staje na put našoj sposobnosti da u potpunosti shvatimo veliku istinu koju si namjeravao predočiti narodu kad si ispričao ovu usporedbu i kad si nas zamolio da je komentiramo.“
151:2.6 (1691.1) Tomine su riječi imale umirujući učinak na sve njih. Naveo ih je da se sjete onoga što ih je Isus učio u ranijim prigodama, a prije nego što je Isus nastavio govoriti, Andrija je ustao i rekao: „Ja sam uvjeren da je Tomo u pravu i želim ga pitati kakvo tumačenje on pridaje usporedbi o sijaču.“ Nakon što je Isus pozvao Tomu da govori, ovaj je rekao: „Braćo moja, ja ne želim produljiti raspravu, ali ako to želite, ja ću vam reći da mislim da je ova usporedba izrečena s namjerom da nas nauči jednoj velikoj istini. A to je da naše poučavanje evanđelja kraljevstva, bez obzira na to koliko vjerno i učinkovito izvršavamo svoje božansko povjerenstvo, mora biti praćeno različitim stupnjevima uspjeha; i da sve takve razlike u rezultatima proizlaze izravno iz različitih uvjeta svojstvenih okolnostima naše misije, uvjeta nad kojima imamo malo ili nimalo kontrole.“
151:2.7 (1691.2) Kada je Tomo završio s govorom, većina njegovih kolega bila je spremna složiti se s njim, dok su čak i Petar i Natanije bili na putu da razgovaraju s njim, kad je Isus ustao i rekao: „Bravo, Tomo; proniknuo si u pravo značenje usporedbi; a Petar i Natanije učinili su vam veliku uslugu tako što su vam u potpunosti pokazali opasnost od pokušaja pretvaranja mojih usporedbi u alegorije. U svojim srcima čovjek se ponekad može okoristiti takvim poletima špekulativne mašte, ali pogrešno je nastojati ponuditi takve zaključke kao dio svojega javnog poučavanja.“
151:2.8 (1691.3) Sad kad je napetost popustila, Petar i Natanije jedan su drugome čestitali na svojim individualnim tumačenjima, a osim Alfejevih blizanaca, svaki je apostol ponudio svoje tumačenje usporedbe o sijaču prije nego što su pošli na počinak. Čak je i Juda Iškariotski ponudio vrlo uvjerljivo tumačenje. Dvanaestorica su često, među sobom, pokušavali protumačiti Učiteljeve usporedbe kao da su alegorije, ali nikad više nisu takva nagađanja uzeli ozbiljno. Bila je ovo vrlo korisna pouka za apostole i njihove suradnike, osobito zato što se Isus od tog vremena sve više služio usporedbama u svom javnom poučavanju.
3. VIŠE O USPOREDBAMA
151:3.1 (1691.4) Apostoli su još uvijek bili zaokupljeni pitanjem usporedbi, tako da je čitava sljedeća večer bila posvećena daljnjoj raspravi o toj temi. Isus je započeo večernju raspravu rekavši: „Dragi moji, uvijek morate prilagoditi svoja učenja tako da vaše predočenje istine odgovara umovima i srcima ljudi koji stoje pred vama. Kad se nađete pred mnoštvom ljudi različitih intelektualnih i temperamentalnih osobina, a ne možete reći različite riječi svakoj skupini slušatelja, možete se poslužiti usporedbom kako biste prenijeli svoje učenje; i svaka će skupina, čak i svaki pojedinac, biti u mogućnosti vlastito protumačiti vašu usporedbu u skladu sa svojim intelektualnim i duhovnim darovima. Dopustite svojoj svjetlosti da sija, ali učinite to s mudrošću i diskrecijom. Nijedan čovjek, ako zapali svjetiljku, ne pokriva je posudom niti je stavlja pod postelju; nego svoju svjetiljku stavlja na svijećnjak da svijetli svima. Dopustite mi da vam kažem da nema ničega skrivenog u kraljevstvu nebeskom što se neće očitovati; niti postoje bilo kakve tajne koje na kraju neće biti poznate. S vremenom će sve doći na vidjelo. Ne mislite samo o narodu i o tome kako on čuje istinu; obratite pažnju i na sebe i na to kako vi slušate. Sjetite se da sam vam mnogo puta rekao: Onome tko ima, dat će se još više, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što misli da ima.“
151:3.2 (1692.1) Nastavak rasprave o usporedbama i daljnje upute u vezi s njihovim tumačenjem mogu se sažeti i izraziti suvremenim jezikom kako slijedi:
151:3.3 (1692.2) 1. Isus je preporučio da se pri poučavanju istina evanđelja ne koriste ni basne ni alegorije. Predložio je slobodno korištenje usporedbi, a posebno usporedbi iz prirode. Naglasio je vrijednost korištenja analogije između prirodnog i duhovnog svijeta kao sredstva podučavanja istine. Često je aludirao na prirodu kao na „nestvarnu i kratkotrajnu sjenu stvarnosti duha“.
151:3.4 (1692.3) 2. Isus je pripovijedao tri ili četiri usporedbe iz židovskih spisa, pozivajući pozornost na činjenicu da ova metoda poučavanja nije bila posve nova. Međutim, ona je postala gotovo nova metoda poučavanja onako kako ju je on koristio od tog vremena nadalje.
151:3.5 (1692.4) 3. U poučavanju apostola o vrijednosti usporedbi, Isus je skrenuo pozornost na sljedeće točke:
151:3.6 (1692.5) Usporedba u isto vrijeme proizvodi apel na znatno različite razine uma i duha. Usporedba potiče maštu, produbljuje pronicavost i izaziva kritičko razmišljanje; ona promiče simpatiju ne budeći antagonizam.
151:3.7 (1692.6) Usporedba se kreće od onoga što je poznato u smjeru otkrivanja onoga što je nepoznato. Ona koristi materijalno i prirodno kao sredstva kojima se upoznaje duhovno i nadmaterijalno.
151:3.8 (1692.7) Usporedba navodi ljude da donesu nepristrane moralne odluke. Usporedba uspijeva izmaći velikom broju predrasuda dok elegantno stavlja novu istinu u ljudski um, izazivajući minimalnu samoobranu i osobnu odbojnost.
151:3.9 (1692.8) Odbacivanje istine sadržane u parabolskoj analogiji zahtijeva svjestan intelektualni čin kojem se neposredno opiru častan sud i pošteno odlučivanje. Usporedba nagoni čovjeka da proslijedi misli kroz osjetilo sluha.
151:3.10 (1692.9) Korištenje usporedbe kao oblika poučavanja omogućava učitelju da iznese nove, pa čak i zapanjujuće istine, dok u isto vrijeme u velikoj mjeri izbjegava sve kontroverze i vanjski sukob s tradicijom i uspostavljenom vlašću.
151:3.11 (1693.1) Usporedba nadalje ima prednost jer priziva u sjećanje istinu koju čovjek uči kad se ponovo nađe u već poznatim okolnostima.
151:3.12 (1693.2) Isus je na taj način nastojao upoznati svoje sljedbenike s mnogim razlozima zbog kojih je sve više koristio usporedbe u poučavanju naroda.
151:3.13 (1693.3) Pred kraj večernje sjednice Isus je ponudio prvi komentar usporedbe o sijaču. Rekao je da se usporedba odnosi na dvije stvari: prvo, da je bila osvrt na njegovu misiju do tog vremena i prognoza onoga što ga čeka za ostatka njegova života na zemlji. I drugo, da je bila nagovještaj onoga što su apostoli i drugi glasnici kraljevstva mogli očekivati u svojoj službi iz generacije u generaciju u budućnosti.
151:3.14 (1693.4) Isus je također pribjegao korištenju usporedbi kao najbolji mogući način obrane od studioznih nastojanja religioznih vođa Jeruzalema da prikažu njegov rad kao djelovanje uz pomoć demona i zlih duhova. Apel na prirodu bio je protivan ovim nastojanjima jer su ljudi tog vremena gledali na sve prirodne pojave kao rezultat neposrednog djelovanja duhovnih bića i nadnaravnih sila. Također je koristio ovu metodu pouke jer mu je omogućila da proglasi važne istine onima koji su htjeli znati bolji put, dok je u isto vrijeme davao svojim neprijateljima manje prilike da nađu uzroka krivnji i optužbama protiv njega.
151:3.15 (1693.5) Prije nego što je poslao ovu grupu na počinak, Isus je rekao: „Sada ću vam reći posljednji dio usporedbe o sijaču. Želim vas iskušati da vidim kako ćete ovo protumačiti: Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji baca dobro sjeme na zemlju; i dok on spava noću i ide svojim poslom danju, sjeme niče i raste, a da on o tome ništa ne zna, donese rod. Prvo je bila stabljika, onda klas, a potom je bilo puno zrnja na klasu. A onda kad je zrno bilo zrelo, odmah prinese srp, jer je žetva bila završena. Tko ima uši da čuje, neka čuje.“
151:3.16 (1693.6) Mnogo su puta apostoli prevrtali ove riječi po svojim mislima, ali Učitelj nikada nije ponovno spomenuo ovaj posljednji dio usporedbe o sijaču.
4. JOŠ USPOREDBI UZ MORE
151:4.1 (1693.7) Sutradan je Isus ponovo poučavao narod iz broda, govoreći: „Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji posije dobro sjeme na svojoj njivi; a dok je on spavao, dođe njegov neprijatelj, posije kukolj među pšenicom i brzo ode. A kad usjev naraste i spremi se donijeti rod, pokaza se korov. Pristupiše onda sluge domaćinu te mu rekoše: ‘Gospodaru, jesi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle ovi korovi?’ A on je odgovorio svojim slugama: ‘To je učinio neprijatelj.’ Sluge zatim upitaše njihova gospodara: ‘Hoćemo li izaći i iščupati ove korove?’ A on im odgovori: ‘Ne, da ne bi, čupajući korove, počupali s njima i pšenicu. Umjesto toga neka oboje rastu do vremena žetve, kada ću reći žeteocima: Pokupite najprije kukolj te ga svežite u snopove da se spali, a zatim skupite žito i uskladištite ga u moju žitnicu.’“
151:4.2 (1693.8) Nakon što je narod postavio nekoliko pitanja, Isus je rekao još jednu usporedbu: „Kraljevstvo je nebesko kao zrno gorušičino koje čovjek uze i posije na svojoj njivi. To je, dapače, najsitnije od sjemena, ali kad uzraste, postaje najveće od svih biljaka, razvijajući se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim granama.“
151:4.3 (1694.1) „Kraljevstvo je nebesko kao kvasac koji žena uze i zamijesi s tri mjere brašna i na taj način se dogodi da cijeli obrok uskisne.“
151:4.4 (1694.2) „Kraljevstvo je nebesko kao blago sakriveno na njivi koje čovjek otkrije. U svojoj radosti iziđe da proda sve što je imao kako bi imao novca za kupnju te njive.“
151:4.5 (1694.3) „Kraljevstvo je nebesko poput trgovca koji traži skupocjeno biserje i kad se namjeri na jedan dragocjeni biser, ode da proda sve što je imao kako bi bio u mogućnosti kupiti taj skupocjeni biser.“
151:4.6 (1694.4) „Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao mreža za hvatanje koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i izdvoje ribu, prikupljajući one dobre u posude, a bacajući one loše.“
151:4.7 (1694.5) Isus je govorio svjetini i mnoge druge usporedbe. Ustvari, od tog vremena nadalje rijetko je poučavao ljude osim na ovaj način. Nakon što bi narodu govorio u usporedbama, u večernjim je satima potpunije i detaljnije razlagao svoja učenja apostolima i evanđelistima.
5. POSJET KHERESI
151:5.1 (1694.6) Mnoštvo je nastavilo rasti tijekom tjedna. Isus je u subotu požurio u brda, ali kad je došla nedjelja ujutro, gomila se vratila. Isus se obratio narodu u rano poslijepodne nakon Petrove propovijedi, a kad je završio, rekao je apostolima: „Umoran sam od naroda; idemo prijeći na drugu obalu da uzmemo dan odmora.“
151:5.2 (1694.7) Na putu preko jezera naišli su na jednu od onih ljutih i iznenadnih oluja s vjetrom koje su bile tipične za Genezaretsko more, pogotovo u ovo doba godine. Ovo jezero leži gotovo sedam stotina stopa ispod razine mora i okruženo je visokim liticama, naročito na zapadu. Tu se strme klisure uspinju iz vode, a kako se zagrijani zrak tijekom dana diže i skuplja nad jezerom, postoji tendencija da se hladniji zrak iz klisura nakon zalaska sunca iznenada spusti na jezero. Takve oluje naglo dolaze i uglavnom jednako naglo odlaze.
151:5.3 (1694.8) Upravo je jedna takva večernja oluja uhvatila brod koji je nosio Isusa na drugu stranu jezera ove nedjelje navečer. Za njima su išla tri druga broda koja su nosila neke od mlađih evanđelista. Oluja je bila teška, unatoč tome što je bila ograničena na ovaj dio jezera, dok na zapadnoj obali nije bilo ni traga oluji. Vjetar je bio toliko jak da su valovi počeli prelaziti preko palube. Snažni je vjetar razderao jedro prije nego što su ga apostoli mogli skupiti, a oni su sada u potpunosti ovisili o veslima dok su mukotrpno veslali prema obali, udaljenoj nešto više od dva i pol kilometra.
151:5.4 (1694.9) Isus je u međuvremenu spavao na krmi pod malim zaklonom iznad glave. Učitelj je bio umoran kad su napustili Betsaidu i upravo je zato tražio da odu na drugu obalu jezera kako bi se odmorio. Ovi bivši ribari bili su snažni i iskusni veslači, ali ovo je bila jedna od najgorih oluja koju su ikada doživjeli. Iako su vjetar i valovi bacali njihov brod kao igračku, Isus je nesmetano spavao. Petar je bio na desnom veslu u blizini krme. Kad se brod počeo puniti vodom, spustio je veslo i prišao Isusu, snažno ga tresući kako bi ga probudio. Kad se Isus probudio, Petar je uzbuđeno rekao: „Učitelju, zar ne znaš da smo usred ljute oluje? Ako nas ne spasiš, svi ćemo izginuti.“
151:5.5 (1695.1) Kad je Isus izišao na kišu, prvo je pogledao Petra, a onda, zureći u mrak i pogledom prelazeći preko umornih veslača, ponovno je usmjerio pogled na Šimuna Petra, koji se u svojoj uznemirenosti još nije bio vratio veslu, i rekao: „Zašto ste tako puni straha? Gdje vam je vjera? Tišina, smirite se.“ Isus je jedva izgovorio ovaj ukor Petru i drugim apostolima, pozivajući Petra da traži mir kojim će smiriti svoju izmučenu dušu, kad se poremećena atmosfera, nakon što je ponovno uspostavila ravnotežu, smirila u duboki mir. Ljuti su se valovi gotovo istog časa smirili, dok su se tamni oblaci razišli nakon kratke kiše, a na noćnom su nebu zasjale zvijezde. Sve je to, koliko smo mi mogli prosuditi, bilo čista slučajnost; ali apostoli, a osobito Šimun Petar, nikada nisu prestali smatrati cijelu epizodu čudom prirode. U to je vrijeme ljudima bilo osobito lako vjerovati u čuda prirode jer su čvrsto vjerovali da je cjelokupna priroda kao fenomen bila pod izravnom kontrolom sila duha i nadnaravnih bića.
151:5.6 (1695.2) Isus je otvoreno objasnio dvanaestorici da su njegove riječi bile upućene njihovim uznemirenim duhovima i umovima potresenima strahom, a ne prirodnim silama, ali to je bilo bez uspjeha. Isusovi su sljedbenici ustrajali u vlastitom tumačenju svih takvih slučajnih pojava. Od tog su dana inzistirali da Učitelj ima apsolutnu moć nad prirodnim silama. Petar se nikada nije umorio pripovijedati kako „mu se i vjetrovi i valovi pokoravaju“.
151:5.7 (1695.3) Bilo je kasno navečer kad su Isus i njegovi suradnici stigli do obale, a budući da je bila mirna i lijepa noć, svi su se odmarali u čamcima i nisu išli na obalu sve do nedugo nakon izlaska sunca sljedećeg jutra. Kad su se svi okupili, njih oko četrdeset, Isus je rekao: „Pođimo u ova brda na nekoliko dana, dok se posvetimo razmišljanju o pitanjima Očeva kraljevstva.“
6. LUĐAK IZ KHERESE
151:6.1 (1695.4) Iako se veći dio obližnje istočne obale jezera lagano uspinjao prema obližnjim visoravnima, na ovom se mjestu spuštala strma padina, a obala se na nekim mjestima okomito spuštala u jezero. Pokazujući na padinu obližnjeg brda, Isus je rekao: „Pođimo na ovo brdo naći zaklona gdje ćemo doručkovati, odmoriti se i razgovarati.“
151:6.2 (1695.5) Cijela je padina bila prekrivena špiljama isklesanim u stijeni. Mnoge od tih šupljina bile su drevne grobnice. Otprilike na pola puta uz brdo, na malom, relativno ravnom prostoru, bilo je groblje malog sela po imenu Kheresa. Dok su Isus i njegovi suradnici prolazili u blizini groblja, u susret im je požurio jedan luđak koji je živio u tim gorskim pećinama. Ovaj je ludi čovjek bio dobro poznat u tom području jer je nekoć bio vezan okovima i lancima i zatvoren u jednoj od pećina. Odavno je slomio okove i sada je slobodno lutao među grobovima i napuštenim pogrebnim grotama.
151:6.3 (1696.1) Ovaj je čovjek, po imenu Amos, patio od periodičnih napada ludila. Bilo je dužih razdoblja kad bi pronašao nešto odjeće i kad bi se uglavnom prilično dobro ponašao među ljudima. Tijekom jednog od tih lucidnih intervala otišao je u Betsaidu, gdje je čuo propovijedanje Isusa i apostola, a u to je vrijeme neodlučno prihvatio vjeru u evanđelje kraljevstva. No uskoro je nastupila burna faza njegove nevolje i ponovno je našao utočište među grobovima, gdje je zavijao, glasno vikao i na druge načine terorizirao sve koji bi ga slučajno sreli.
151:6.4 (1696.2) Kad je Amos prepoznao Isusa, pao je pred njim ničice i uzviknuo: „Znam ja tebe, Isuse, ali ja sam opsjednut mnogim zlim duhovima i preklinjem te da me ne mučiš.“ Ovaj je čovjek zaista vjerovao da je njegova periodična mentalna bolest nastupala zbog toga što su u takvim intervalima zli ili nečisti duhovi ulazili u njega i dominirali njegovim umom i tijelom. Njegovi su problemi uglavnom bili emocionalni — mozak mu nije bio ozbiljnije bolestan.
151:6.5 (1696.3) Isus je, gledajući odozgo na čovjeka koji je čučao kao životinja pred njegovim nogama, ispružio ruku, uhvatio ga i uspravio, govoreći: „Amose, ti nisi opsjednut zlim duhom; čuo si radosnu vijest da si sin Božji. Zapovijedam ti da prestaneš s ovom ludorijom.“ Kad je Amos čuo kako Isus govori te riječi, u njegovu je intelektu došlo do takve transformacije da se odmah vratio zdravoj pameti i uspostavio normalnu kontrolu nad svojim emocijama. U to se vrijeme skupila velika grupa ljudi iz obližnjeg sela, a ti su ljudi, praćeni svinjarima s obližnjih visoravni, bili zapanjeni kad su vidjeli kako ovaj luđak sjedi s Isusom i njegovim sljedbenicima i slobodno razgovara s njima, pri zdravoj pameti.
151:6.6 (1696.4) Kako su svinjari požurili u selo da prošire vijesti o ozdravljenju luđaka, psi su krenuli na jedno manje, nezaštićeno krdo od nekih trideset svinja i satjerali većinu preko ruba litice, u more. Ta je slučajna pojava, vezana uz Isusovu prisutnost i navodno čudotvorno ozdravljenje ovog luđaka, vodila legendi da je Isus izliječio Amosa istjerivanjem legije zlih duhova koji su onda ušli u krdo svinja i naveli ih da pojure naglavačke preko ruba litice i strmoglave se u more. Prije svršetka tog dana, ova je pripovijest prenesena od svinjara do svinjara i cijelo joj je selo povjerovalo. Amos je zasigurno vjerovao u ovu priču; on je vidio kako svinje padaju preko ruba brijega nedugo nakon što se njegov uznemireni um konačno primirio i do kraja života je vjerovao da su sa sobom ponijele zle duhove koji su ga tako dugo mučili i proganjali. A to je uveliko učvrstilo trajnost njegova ozdravljenja. Također je istina da su svi Isusovi apostoli (osim Tome) vjerovali da je ova epizoda sa svinjama bila izravno povezana s Amosovim ozdravljenjem.
151:6.7 (1696.5) Isus tu nije uspio naći odmora koji je tražio. Veći dio tog dana njega su tražili oni koji su čuli o Amosovu ozdravljenju, a koje je privukla priča da su demoni izašli iz luđaka i ušli u krdo svinja. I tako, nakon samo jedne noći odmora, rano u utorak ujutro Isusa i njegove prijatelje probudilo je izaslanstvo svinjara, nežidova koji su došli sa zahtjevom da ode iz njihove oblasti. Njihov je zastupnik rekao Petru i Andriji: „Ribari Galilejci, idite od nas i povedite sa sobom svog proroka. Znamo da je sveti čovjek, ali to ne znaju bogovi naše zemlje, a mi stojimo u opasnosti od gubitka još mnogo više svinja. Obuzeo nas je strah od vas, tako da vas molimo da se smjesta udaljite odavde.“ Kad je Isus to čuo, rekao je Andriji: „Vratimo se našem mjestu.“
151:6.8 (1697.1) Dok su se spremali otići, Amos je molio Isusa da mu dopusti vratiti se s njima, ali Učitelj na to nije pristao. Isus je rekao Amosu: „Ne zaboravi da si sin Božji. Vrati se svom narodu pokazati im koje je veliko djelo Bog učinio za tebe.“ I tako je Amos otišao proširiti vijesti da je Isus istjerao legiju zlih duhova iz njegove napaćene duše i da su ovi duhovi ušli u krdo svinja i natjerali ih u smrt. I nije prestao dok nije obišao sve gradove Dekapolisa, govoreći o velikoj pomoći koju je primio od Isusa.