Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 150 : TREĆA TURNEJA PROPOVIJEDI
Sekcije
POGLAVLJE 150 : TREĆA TURNEJA PROPOVIJEDI
150:0.1 (1678.1) U NEDJELJU navečer, 16. siječnja 29. godine poslije Krista, Abner je stigao u pratnji Ivanovih apostola u Betsaidu, gdje je narednog dana održao zajedničku sjednicu s Andrijom i Isusovim apostolima. Abner i njegovi suradnici održavali su tabor u Hebronu i imali su običaj povremeno dolaziti u Betsaidu na ove sastanke.
150:0.2 (1678.2) Među brojnim pitanjima o kojima se raspravljalo na tim zajedničkim sjednicama bilo je pomazanje bolesnika određenim uljima uz molitvu za ozdravljenje. Isus je ponovno odbio sudjelovati u njihovim raspravama ili se izjasniti o njihovim zaključcima. Ivanovi apostoli uvijek su koristili ulja za pomazanje u služenju bolesnima i napaćenima i htjeli su to ozvaničiti kao zajedničku praksu za obje skupine, ali Isusovi apostoli odbili su se vezati takvim pravilom.
150:0.3 (1678.3) U utorak, 18. siječnja, dvadeset četvorici pridružilo se nekih sedamdeset pet iskusnih evangelista u Zebedejevoj kući, gdje su se spremali krenuti na treću turneju propovijedi u obilasku Galileje. Ova treća misija trajala je sedam tjedana.
150:0.4 (1678.4) Evangelisti su bili odaslani u skupinama od po pet, dok su Isus i dvanaestorica uglavnom putovali zajedno, a apostoli su, po potrebi, išli krstiti vjernike po dvojica. Skoro dva tjedna Abner i njegovi suradnici također su surađivali s evangelistima, savjetujući ih u radu i krsteći vjernike. Posjetili su Magdalu, Tiberijadu, Nazaret i sve veće gradove i sela središnje i južne Galileje, sva mjesta koja su prije posjetili i mnoga druga. Bila je to njihova posljednja poruka Galileji, izuzev njezinih sjevernih dijelova.
1. KORPUS EVANGELISTICA
150:1.1 (1678.5) Od svih hrabrih pothvata Isusova zemaljskog života, najčudesnija je bila njegova iznenadna najava navečer 16. siječnja: „Sutra ćemo odvojiti deset žena za služenje u radu kraljevstva.“ Na početku dvotjednog razdoblja tijekom kojega su apostoli i evangelisti trebali biti odsutni iz Betsaide na dopustu, Isus je rekao Davidu da pozove svoje roditelje da se vrate u svoj dom i da pošalje glasnike kako bi u Betsaidu pozvali deset pobožnih žena koje su služile u upravljanju bivšim taborom i šatorskom bolnicom. Sve su te žene već slušale pouku koju su dobivali mladi evangelisti, ali ni njima ni njihovim učiteljima nikada nije palo na pamet da bi se Isus usudio povjeriti ženama da poučavaju evanđelje kraljevstva i služe bolesnicima. Ovih deset žena koje je Isus odabrao i postavio bile su: Suzana, kći bivšeg hazana nazaretske sinagoge; Ivana, žena Kuze, upravitelja Heroda Antipe; Elizabeta, kći bogatog Židova iz Tiberijade i Sefore; Marta, starija sestra Andrije i Petra; Rahela, snaha Jude, Učiteljeva zemaljskog brata; Nasanta, kći Elmana, sirijskog liječnika; Milka, rođakinja apostola Tome; Ruta, najstarija kći Mateja Levija; Kelta, kći rimskog stotnika; i Agamana, udovica iz Damaska. Isus je ovoj skupini kasnije pridružio još dvije žene — Mariju Magdalenu i Rebeku, kćer Josipa iz Arimateje.
150:1.2 (1679.1) Isus je ovlastio ove žene da same organiziraju svoju skupinu i naložio Judi da osigura sredstva za njihovu opremu i tovarne životinje. Deset žena izabralo je Suzanu za svoju poglavaricu, a Ivanu za blagajnicu. Od tada su same osiguravale sredstva za svoj rad; nikada više nisu tražile potporu od Jude.
150:1.3 (1679.2) Bilo je gotovo za nevjerovati u ono vrijeme, kad ženama nije bilo dopušteno da se pojave na glavnom katu sinagoge (već su bile ograničene na žensku galeriju), vidjeti kako su žene priznate kao zvanične učiteljice novog evanđelja kraljevstva. Služba koju je ovih deset žena primilo od Isusa kada ih je odvojio za poučavanje evanđelja i služenje bila je proglas emancipacije kojim je zauvijek oslobođen ženski rod; muškarac više nije smio smatrati ženu duhovno inferiornom. Bio je to definitivan šok čak i za dvanaestoricu apostola. Premda su mnogo puta čuli Učitelja kako govori da „u kraljevstvu nebeskom nema ni bogatog ni siromašnog, ni slobodnjaka ni roba, ni muškarca ni žene, već su svi jednako sinovi i kćeri Boga“, bili su doslovce zapanjeni kada je odlučio službeno imenovati ovih deset žena na položaj vjerskih učiteljica i čak im dopustiti da s njima putuju. Cijela je zemlja bila potresena ovim postupkom, koji su Isusovi neprijatelji obilato iskoristili protiv njega, dok su posvuda žene koje su vjerovale u dobru vijest odlučno stale uz svoje odabrane sestre i čvrstim glasom izrazile svoje odobravanje ovog zakašnjelog priznanja ženina mjesta u vjerskom radu. Ovo oslobođenje žena, kojim im je dano dužno priznanje, apostoli su provodili neposredno nakon Učiteljeva odlaska, iako su se kasniji naraštaji vratili starim običajima. Tijekom ranih dana kršćanske crkve žene učiteljice i služiteljice nazivane su đakonicama i kao takve uživale su opće priznanje. Ali Pavao, unatoč tome što je sve to u teoriji priznavao, nikada to nije doista ugradio u vlastiti stav i osobno je teško provodio u praksi.
2. ZASTOJ U MAGDALI
150:2.1 (1679.3) Kad je apostolska skupina putovala iz Betsaide, žene su putovale na kraju kolone. Na sjednicama su uvijek kao skupina sjedile ispred i desno od govornika. Sve je više žena postajalo vjernicama u evanđelje kraljevstva i svaki put kad su željele osobno razgovarati s Isusom ili jednim od apostola, nailazile su na velike poteškoće i beskrajne neprijatnosti. Ali sada je sve to bilo promijenjeno. Kad god je neka vjernica željela vidjeti Učitelja ili razgovarati s apostolima, obraćala bi se Suzani i, u društvu jedne od dvanaest žena evangelistica, odmah bi otišla pred Učitelja ili jednog od njegovih apostola.
150:2.2 (1680.1) Žene su u Magdali prvi put pokazale svoju učinkovitost i opravdale mudrost njihova odabira. Andrija je svojim suradnicima nametnuo prilično stroga pravila u vezi s osobnim radom sa ženama, osobito sa ženama sumnjiva karaktera. Kada je skupina stigla u Magdalu, ovih deset žena evangelistica slobodno je moglo ući u zloglasna mjesta i izravno donijeti radosnu vijest svim njihovim stanovnicama. Kada su posjećivale bolesne, ove su se žene mogle vrlo približiti svojim unesrećenim sestrama u svojoj službi. Kao rezultat službe ovih deset žena (koje su kasnije postale poznate kao dvanaest žena), Marija Magdalena bila je pridobivena za kraljevstvo. Nakon niza nesretnih događaja i zbog stava uglednog društva prema ženama koje počine takve pogreške u prosuđivanju, ova se žena našla u jednom od zloglasnih mjesta Magdale. Marta i Rahela jasno su objasnile Mariji da su vrata kraljevstva otvorena čak i takvima kao što je ona. Marija je povjerovala u radosnu vijest i sutradan ju je Petar krstio.
150:2.3 (1680.2) Marija Magdalena postala je najučinkovitija učiteljica evanđelja među tom skupinom od dvanaest žena evangelistica. Bila je postavljena na ovu dužnost zajedno s Rebekom u Jotapati, otprilike četiri tjedna nakon svojega obraćenja. Marija i Rebeka, zajedno s ostalima iz ove skupine, nastavile su vjerno i učinkovito raditi na prosvjetljenju i uzdizanju svojih potlačenih sestara tijekom ostatka Isusova zemaljskog života; a kada se odigravala posljednja i tragična epizoda u drami Isusova života, unatoč tomu što su svi apostoli osim jednoga pobjegli, sve su ove žene bile prisutne i nijedna ga nije ni zanijekala ni izdala.
3. SUBOTA U TIBERIJADI
150:3.1 (1680.3) Andrija je u skladu s Isusovim uputama povjerio subotnju službu apostolske skupine ženama. To je, naravno, značilo da se služba nije mogla održati u novoj sinagogi. Žene su odabrale Ivanu da vodi ovu prigodu, a sastanak je održan u banketnoj dvorani Herodove nove palače, dok je Herod boravio u Juliji u Pereji. Ivana je čitala iz Pisma o ulozi žena u vjerskom životu Izraela, spominjući Mirjam, Deboru, Esteru i druge.
150:3.2 (1680.4) Kasno te večeri Isus je pred ujedinjenom skupinom održao nezaboravan govor o „Magiji i praznovjerju“. U ono se vrijeme pojava sjajne i navodno nove zvijezde smatrala znakom da je na zemlji rođen neki velik čovjek. Budući da je takva zvijezda nedavno bila opažena, Andrija je pitao Isusa jesu li ta vjerovanja bila utemeljena. U svom dugom odgovoru na Andrijino pitanje Učitelj se upustio u temeljitu raspravu o cijelom predmetu ljudskog praznovjerja. Isusove izjave tom se prilikom mogu sažeti i izraziti suvremenim jezikom na sljedeći način:
150:3.3 (1680.5) 1. Putanje zvijezda na nebu nemaju baš nikakve veze s događajima ljudskog života na zemlji. Astronomija je vrijedna znanost, dok astrologija predstavlja mnoštvo praznovjernih zabluda koje nemaju mjesta u evanđelju kraljevstva.
150:3.4 (1680.6) 2. Ispitivanje iznutrica neke nedavno ubijene životinje ne može otkriti ništa o vremenu, budućim događajima ili ishodu ljudskih poslova.
150:3.5 (1680.7) 3. Duhovi mrtvih se ne vraćaju na zemlju da komuniciraju sa svojim obiteljima ili svojim negdašnjim prijateljima koji su još na životu.
150:3.6 (1681.1) 4. Amajlije i relikvije ne liječe bolesti, ne štite od nesreće niti utječu na zle duhove; vjerovanje u sva ta materijalna sredstva u pokušaju utjecaja na duhovni svijet nije ništa drugo nego duboko praznovjerje.
150:3.7 (1681.2) 5. Dok ždrijeb može biti zgodan način rješavanja manjih poteškoća, to nije metoda za otkrivanje božanske volje. Takvi rezultati isključivo su stvar materijalne slučajnosti. Jedini način komunikacije s duhovnim svijetom sadržan je u daru duha čovječanstvu, u Očevu duhu koji prebiva u čovjeku, zajedno s izlivenim Duhom Sina i sveprisutnim utjecajem Beskonačnog Duha.
150:3.8 (1681.3) 6. Vračanje, magija i vještičarenje su praznovjerja neukih umova, kao što su to i zablude magije. Vjerovanje u magične brojeve i nagovještaje dobre i zle sreće nije ništa drugo nego čisto i neosnovano praznovjerje.
150:3.9 (1681.4) 7. Tumačenje snova je najvećim dijelom stvar praznovjerja i neutemeljen sustav neukih i fantastičnih špekulacija. Evanđelje kraljevstva nema ništa zajedničko sa svećenicima proricanja primitivne religije.
150:3.10 (1681.5) 8. Dobri i zli duhovi ne mogu živjeti u materijalnim simbolima od gline, drveta ili metala; idoli nisu ništa drugo nego materijal od kojeg su napravljeni.
150:3.11 (1681.6) 9. Djela vračara, čarobnjaka, magičara i vještica vuku porijeklo iz praznovjerja Egipćana, Asiraca, Babilonaca i starih Kanaanaca. Amajlije i svakojaka vračanja nemaju učinka, bilo u stjecanju naklonosti dobrih duhova bilo u obrani od tobožnjih zlih duhova.
150:3.12 (1681.7) 10. Izvrgao je i odbacio njihovo vjerovanje u uroke, kušnje, čaranje, kletve, znakove, mandragore, zamršene čvorove i sve ostale besmislene i ropske oblike praznovjerja.
4. SLANJE APOSTOLA PO DVOJICE
150:4.1 (1681.8) Iduće večeri, nakon što je okupio dvanaestoricu apostola, Ivanove apostole i novoformirani zbor žena, Isus je rekao: „Vidite i sami da je žetva velika, ali radnika je malo. Neka se svi, stoga, pomolimo Gospodaru žetve da pošalje još više radnika u svoja polja. Dok ja ostajem ovdje da utješim i poučim mlađe učitelje, vas starije poslao bih po dvojicu da brzo prođete cijelom Galilejom propovijedajući evanđelje kraljevstva dok je još zgodno i mirno.“ Zatim je odredio parove apostola kako je želio da pođu, a to su bili: Andrija i Petar, Jakov i Ivan Zebedejev, Filip i Natanael, Toma i Matej, Jakov i Juda Alfejev, Šimun Revnitelj i Juda Iškariotski.
150:4.2 (1681.9) Isus je odredio datum susreta s dvanaestoricom u Nazaretu i na rastanku rekao: „Na ovoj misiji ne idite ni u jedan grad pogana, niti idite u Samariju, nego pođite izgubljenim ovcama doma Izraelova. Propovijedajte evanđelje kraljevstva i proglasite spasonosnu istinu da je čovjek sin Božji. Ne zaboravite da učenik jedva da je iznad svojega učitelja i da sluga nije veći od svojega gospodara. Dovoljno je da učenik bude jednak svojemu učitelju, a sluga da postane poput svojega gospodara. Ako su se neki ljudi usudili nazvati gospodara kuće suradnikom Beelzebuba, koliko će više tako smatrati njegove ukućane! Ali nemojte se bojati tih bezvjernih neprijatelja. Kažem vam: ništa nije skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.“ Što sam vas poučavao nasamo, to propovijedajte s mudrošću javno. Što sam vam otkrio u unutarnjoj odaji, to ćete u pravo vrijeme objaviti s krovova. I kažem vam, prijatelji moji i učenici, ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, ali nisu u stanju uništiti dušu; radije stavite svoje povjerenje u Onoga koji je u stanju održati tijelo i spasiti dušu.
150:4.3 (1682.1) „Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Ipak, kažem vam da ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene! Ne bojte se, dakle; vi ste vrijedniji od mnogo vrabaca. Nemojte se sramiti mojega nauka; idite po svijetu navješćujući mir i dobru volju, ali nemojte se zavaravati — mir neće uvijek pratiti vaše propovijedanje. Došao sam donijeti mir na zemlju, ali kada ljudi odbiju moj dar, dolazi do podjele i previranja. Kada cijela obitelj primi evanđelje kraljevstva, istinski mir ostaje u toj kući; ali kada neki u obitelji uđu u kraljevstvo, a drugi odbace evanđelje, takva podjela može donijeti samo tugu i patnju. Radite iskreno na spasenju cijele obitelji kako čovjekovi neprijatelji ne bi postali oni iz njegova doma. Ali, nakon što učinite sve što je u vašoj moći za sve pripadnike svake obitelji, kažem vam: onaj koji ljubi oca ili majku više nego ovo evanđelje nije dostojan kraljevstva.“
150:4.4 (1682.2) Kad su dvanaestorica čula ove riječi, pripremili su se za polazak. Nakon toga se više nisu okupili sve do vremena kada su se, kako je Učitelj odredio, sastali u Nazaretu s Isusom i ostalim učenicima.
5. ŠTO MORAM UČINITI DA PRIMIM SPASENJE?
150:5.1 (1682.3) Jedne večeri u Šunemu, nakon što su se Ivanovi apostoli vratili u Hebron i nakon što su Isusovi apostoli odaslani u parovima, dok je Učitelj bio zaokupljen poučavanjem dvanaestorice mlađih evangelista koji su radili pod upravom Jakoba, kao i dvanaest žena, Rahela je ovako pitala Isusa: „Učitelju, što ćemo reći kad nas žene pitaju: ‘Što trebamo učiniti da primimo spasenje?’“ Kad je Isus čuo ovo pitanje, odgovorio je:
150:5.2 (1682.4) „Kad vas muškarci i žene pitaju što će učiniti da prime spasenje, ovako im odgovorite: Vjeruj u evanđelje kraljevstva; prihvati božanski oprost. Vjerom prepoznaj duh Božji koji prebiva u tebi i prihvaćanjem tog duha postani sin Božji. Niste li pročitali u Pismima gdje piše: ‘Jedino je u Jahvi pobjeda i snaga.’ I gdje Otac kaže: ‘Brzo će stići pravda moja, moje će spasenje doći kao svjetlost. Moja će mišica obujmiti moj narod.’ ‘Radošću silnom u Jahvi se radujem, duša moja kliče u Bogu mojemu, jer me odjenu haljinom spasenja, zaogmu plaštem pravednosti.’ Niste li također pročitali da će Otac ‘biti prozvan Gospodarem pravednosti.’ ‘Skinite s njega prljave haljine samozvane ispravnosti i ogrnite moga sina plaštem božanske pravednosti i vječnog spasenja.’ Zauvijek je istina: ‘Pravednik živi od svoje vjere.’ Ulazak u Očevo kraljevstvo posve je slobodan, ali napredovanje — rast u milosti — nužno je za ostanak u njemu.“
150:5.3 (1682.5) „Spasenje je dar Oca koje obznanjuju njegovi Sinovi. Kad čovjek vjerom prihvati ovu činjenicu, on postaje dionikom božanske prirode, sinom ili kćerkom Boga. Po vjeri ste opravdani; po vjeri ste spašeni; te istom tom vjerom čovjek vječno napreduje na putu progresivnog i božanskog savršenstva. Abraham je bio opravdan vjerom i zahvaljujući učenjima Melkizedeka postao svjestan spasenja. Kroz mnoga stoljeća ta je ista vjera spašavala sinove ljudi, ali sada je došao Sin od Oca da učini spasenje stvarnijim i prihvatljivijim.“
150:5.4 (1683.1) Kad je Isus završio s govorom, zavladala je velika radost među onima koji su čuli njegove riječi i svi su u danima koji su uslijedili propovijedali evanđelje kraljevstva s novom snagom i obnovljenom energijom i entuzijazmom. I žene su se utoliko više radovale jer su saznale da su i one uključene u ove planove za uspostavu kraljevstva na zemlji.
150:5.5 (1683.2) U zaključku svoje završne izjave, Isus je rekao: „Čovjek ne može kupiti spasenje; ne može zaraditi pravednost. Spasenje je dar od Boga, a pravednost je prirodni plod života sinovstva rođenog od duha u kraljevstvu. Niste spašeni zbog toga što živite pravednim životom; nego živite pravednim životom zato što ste već spašeni, jer ste prepoznali sinovstvo kao dar Božji, a službu u kraljevstvu kao najveće zadovoljstvo života na zemlji. Kad ljudi vjeruju u ovo evanđelje, koje je objava Božje dobrote, ono ih vodi k dobrovoljnom pokajanju za sve poznate grijehe. Spoznaja sinovstva nespojiva je sa željom za grijehom. Vjernici kraljevstva gladuju za pravednošću i žeđaju za božanskim savršenstvom.“
6. VEČERNJE POUKE
150:6.1 (1683.3) U večernjim razgovorima Isus je govorio o brojnim temama. Tijekom ostatka turneje — prije nego što su se svi ponovno okupili u Nazaretu — govorio je o „Božjoj ljubavi“, „Snovima i vizijama“, „Zlobi“, „Poniznosti i blagosti“, „Hrabrosti i odanosti“, „Glazbi i bogoštovlju“, „Službi i poslušnosti“, „Ponosu i preuzetnosti“, „Vezi između oprosta i pokajanja“, „Miru i savršenstvu“, „Zlim riječima i ljubomori“, „Zlu, grijehu i iskušenju“, „Sumnji i nevjeri“, „Mudrosti i obožavanju“. Kako nije bilo starijih apostola, ove mlađe skupine muškaraca i žena slobodnije su se uključivale u te razgovore s Učiteljem.
150:6.2 (1683.4) Nakon što bi proveo dva ili tri dana s jednom dvanaestočlanom skupinom evangelista, Isus bi krenuo dalje pridružiti se drugoj skupini, a Davidovi glasnici obavještavali su ga o tome gdje se nalaze svi ti radnici i kamo se kreću. Kako je ovo bila njihova prva turneja, žene su najveći dio vremena provodile s Isusom. Putem glasničke službe svaka je skupina bila u potpunosti obaviještena o napretku turneje, a primanje vijesti o radu drugih skupina uvijek je bilo izvor ohrabrenja tim razasutim i međusobno odvojenim radnicima.
150:6.3 (1683.5) Prije nego što će se razići, dogovoreno je da se dvanaestorica apostola, zajedno s evangelistima i zborom žena, okupe u Nazaretu s Isusom u petak, 4. ožujka. Prema tome, otprilike u ovo vrijeme, iz svih dijelova središnje i južne Galileje krenule su različite skupine apostola i evangelista prema Nazaretu. Do sredine poslijepodneva Andrija i Petar, posljednji koji su stigli, došli su u tabor koji su pripremili oni koji su ranije pristigli, a koji se nalazio na uzvisinama sjeverno od grada. I to je bio prvi put da je Isus posjetio Nazaret od početka svojega javnog rada.
7. BORAVAK U NAZARETU
150:7.1 (1683.6) Ovaj petak poslijepodne Isus je hodao po Nazaretu uglavnom nezapaženo i neprepoznato. Prošao je pored kuće u kojoj je odrastao i svoje stolarske radionice te proveo pola sata na brdu na koje se tako rado penjao kao mladić. Otkada je primio krštenje od Ivana u Jordanu, Sin Čovječji nije bio tako duboko preplavljen ljudskim emocijama u svojoj duši. Dok je silazio s brda, čuo je poznati zvuk trube koji je najavljivao zalazak sunca, upravo onako kako ga je imao prilike čuti mnogo, mnogo puta tijekom svojega djetinjstva u Nazaretu. Prije nego što se vratio u tabor, prošao je pored sinagoge gdje je išao u školu i prepustio se mnogim uspomenama iz dana djetinjstva. Isus je ranije poslao Tomu da se s upraviteljem sinagoge dogovori o njegovu propovijedanju na subotnjoj jutarnjoj službi.
150:7.2 (1684.1) Stanovnici Nazareta nikada nisu bili na glasu po pobožnosti i ispravnom življenju. Kako su godine prolazile, ovo je selo sve više bilo zagađeno niskim moralnim standardima obližnje Sefore. Tijekom cijelog Isusova djetinjstva i mladosti u Nazaretu je vladala podijeljenost mišljenja o njemu; javila se velika odbojnost kada se preselio u Kafarnaum. Dok su žitelji Nazareta mnogo čuli o djelima svojega negdašnjeg tesara, bili su uvrijeđeni što svoje rodno selo nikada nije uključio u svoje ranije propovjedničke pohode. Doista su čuli mnogo toga o Isusovoj slavi, ali većina žitelja bila je ljuta što nije učinio nijedno od svojih velikih djela u gradu svoje mladosti. Mjesecima su Nazarećani raspravljali o Isusu, ali njihovo je mišljenje o njemu uglavnom bilo nepovoljno.
150:7.3 (1684.2) Učitelja tako nije dočekao prijem i topla dobrodošlica, nego neprijateljska i izrazito kritična atmosfera. Ali to nije bilo sve. Njegovi neprijatelji, znajući da je namjeravao provesti ovu subotu u Nazaretu i pretpostavljajući da je namjeravao govoriti u sinagogi, podmitili su mnoge grube i neotesane ljude da ga maltretiraju i da mu stvore sve moguće probleme.
150:7.4 (1684.3) Većina Isusovih starih prijatelja, uključujući i omiljenog učitelja religije iz njegove mladosti, bilo da su umrli ili napustili Nazaret, dok je mlađa generacija uglavnom iz snažne ljubomore osjećala odbojnost prema njegovoj slavi. Zaboravili su njegovu ranu odanost obitelji njegova oca i ogorčeno ga kritizirali što nije dolazio u posjet svome bratu i udanim sestrama koji su živjeli u Nazaretu. Ova je neljubaznost građana također bila pojačana stavom Isusove obitelji prema njemu. Staromodniji među Židovima čak su se usudili kritizirati Isusa zbog toga što je ovoga subotnjeg jutra prebrzo hodao na putu prema sinagogi.
8. SUBOTNJA SLUŽBA
150:8.1 (1684.4) Subota je bila predivan dan i cijeli je Nazaret, prijatelji i neprijatelji, došao čuti govor svog negdašnjeg sugrađanina u sinagogi. Veći dio apostolske pratnje morao je ostati vani; nije bilo mjesta za sve koji su došli da ga čuju. Kao mladić Isus je često govorio u ovoj bogomolji i ovoga se jutra, kad mu je upravitelj sinagoge pružio svitak Svetih spisa iz kojega je trebao pročitati odlomak Svetoga pisma, činilo da se nitko od prisutnih nije sjetio da je upravo taj rukopis bio Isusov dar ovoj sinagogi.
150:8.2 (1684.5) Služba je toga dana održana upravo onako kako je Isus u njoj sudjelovao kao dječak. Popeo se na govornicu s upraviteljem sinagoge, a služba je otvorena recitiranjem dviju molitava: „Blažen je Gospodin, Kralj svijeta, koji oblikuje svjetlo i stvara tamu, koji sklapa mir i stvara sve; koji, u svojoj milosti, daje svjetlo zemlji i svima koji na njoj žive te u svojoj dobroti, iz dana u dan, obnavlja djela stvaranja. Blažen je Gospodin, naš Bog, zbog slave djela svojih ruku i zbog svjetlila koja je stvorio da ga slave. Selah. Blažen je Gospodin, naš Bog, koji je oblikovao svjetlila.”
150:8.3 (1685.1) Nakon kraće pauze ponovno su molili: „S velikom nas je ljubavlju volio naš Bog i s velikim obiljem samilosti iskazao nam je milosrđe, naš Otac i naš Kralj, radi naših otaca koji su se u njega uzdali. Ti si ih poučio pravilima života; smiluj nam se i pouči nas. Prosvijetli naše oči Zakonom; učini da naša srca prionu uz tvoje zapovijedi; ujedini naša srca da ljubimo i bojimo se tvoga imena i nećemo biti osramoćeni dovijeka. Jer ti si Bog koji pripravlja spasenje i nas si izabrao između svih naroda i jezika te si nas uistinu približio svojem velikom imenu — selah — kako bismo s ljubavlju slavili tvoje jedinstvo. Blagoslovljen je Gospodin koji je iz ljubavi izabrao svoj narod Izrael.“
150:8.4 (1685.2) Okupljeni su zatim recitirali Šemu, židovsko vjerovanje. Ovaj se obred sastojao od ponavljanja brojnih odlomaka iz Zakona i označavao je da štovatelji na sebe preuzimaju jaram kraljevstva nebeskog, kao i jaram zapovijedi koje se odnose na dan i noć.
150:8.5 (1685.3) A zatim je uslijedila treća molitva: „Istina je da si ti Jahve, naš Bog i Bog naših otaca; naš Kralj i Kralj naših otaca; naš Spasitelj i Spasitelj naših otaca; naš Stvoritelj i stijena našega spasenja; naša pomoć i naš izbavitelj. Tvoje je ime od vječnosti i nema Boga osim tebe. Novu su pjesmu tvojem imenu pjevali oni koji su bili izbavljeni na morskoj obali; zajedno su te svi slavili i priznavali za Kralja i govorili: Jahve će kraljevati dovijeka. Blagoslovljen je Gospodin koji spašava Izrael.“
150:8.6 (1685.4) Upravitelj sinagoge je zatim preuzeo njegovo mjesto pred kovčegom — škrinjom — sa Svetim spisima i počeo recitirati devetnaest molitvenih eulogija ili benedikcija. No, ovaj put bilo je poželjno skratiti službu kako bi odabrani gost imao više vremena za govor; tako su pročitali samo prvu i posljednju molitvu. Prva je bila: „Blažen bio Gospodin, naš Bog i Bog naših otaca, Bog Abrahama i Bog Izaka i Bog Jakova; veliki, moćni i strašni Bog koji iskazuje milost i ljubaznost, koji sve stvara, koji se sjeća milostivih obećanja koja je dao našim očevima i koji iz ljubavi, radi svojega imena, donosi Spasitelja djeci njihove djece. O Kralju, pomagaču, Spasitelju, Branitelju! Blažen bio, o Jahve, zaštitniče Abrahamov.“
150:8.7 (1685.5) Zatim je slijedila posljednja molitva: „Daruj svom narodu Izraelu veliki mir dovijeka, jer ti si Kralj i Gospodin svakoga mira. Dobro je u tvojim očima uvijek i u svakom času blagoslivljati Izrael mirom. Blagoslovljen bio, o Jahve, koji blagoslivljaš svoj narod Izrael mirom.“ Okupljeni nisu gledali upravitelja sinagoge dok je recitirao blagoslove. Nakon blagoslova ponudio je neformalnu molitvu prikladnu toj prilici i, kada je završio, cijela je zajednica rekla: „Amen.“
150:8.8 (1685.6) Upravitelj je zatim otišao do kovčega i izvadio svitak koji je pružio Isusu da pročita odlomak iz Svetih spisa. Bilo je uobičajeno pozvati sedam osoba da pročitaju najmanje tri stiha iz Zakona, ali su ovom prigodom odstupili od te prakse kako bi gost mogao pročitati odlomak prema vlastitom izboru. Nakon što je uzeo svitak, Isus je stao pred okupljene i počeo čitati iz Ponovljenog zakona: „Ova zapovijed koju ti danas dajem nije skrivena od tebe, niti je predaleko. Nije na nebesima, da bi rekao: Tko će se za nas popeti na nebesa, donijeti nam je i objaviti da je vršimo? Nije ni preko mora, da se može reći: Tko će za nas prijeći preko mora, donijeti nam je i objaviti da je vršimo? Ne, riječ života vrlo je blizu tebe, u tvojoj je prisutnosti i u tvome srcu, da je spoznaš i vršiš.“
150:8.9 (1686.1) Kad je završio čitati iz Zakona, uzeo je Knjigu proroka Izaije i počeo čitati: „Duh je Gospodnji na meni, jer me on pomazao da donesem radosnu vijest ubogima. Poslao me da zarobljenima navijestim slobodu i slijepima vraćanje vida, da oslobodim potlačene i proglasim godinu milosti Gospodnje.“
150:8.10 (1686.2) Isus je zatvorio knjigu i, vraćajući je upravitelju sinagoge, sjeo i počeo sa svojim obraćanjem narodu. Počeo je riječima: „Danas se ovo Pismo koje ste čuli svojim ušima ispunilo.“ A onda je Isus govorio skoro petnaest minuta o „sinovima i kćerima Božjim“. Mnogi su bili zadovoljni onim što su čuli i divili su se njegovom dostojanstvu i mudrosti.
150:8.11 (1686.3) Bilo je uobičajeno da nakon završetka formalne službe u sinagogi govornik ostane na svom mjestu kako bi zainteresirani imali priliku postaviti pitanja. Isus je tako nakon govora sišao s govornice i stao među okupljeni narod koji se tiskao oko njega da mu postavi pitanja. U ovoj su skupini bili i mnogi problematični pojedinci koji nisu htjeli ništa drugo nego stvarati probleme, a oko rubova ove mase kružili su pokvarenjaci koji su bili plaćeni da stvore nevolje Isusu. Mnogi učenici i evangelisti koji su ostali vani sada su se počeli probijati u sinagogu i nije im dugo trebalo da shvate kako se sprema nevolja. Nastojali su odvesti Učitelja, ali on im to nije dopustio.
9. NAZARET ODBACUJE ISUSA
150:9.1 (1686.4) Isus se našao okružen u sinagogi velikim brojem svojih neprijatelja i nekolicinom svojih učenika i prijatelja te je, odgovarajući na njihove provokacije, napola duhovito rekao: „Da, ja sam Josipov sin; ja sam stolar i ne čudim se što me podsjećate na staru poslovicu: ’Doktor treba sebe da izliječi’ i što me pozivate da učinim u Nazaretu ono što ste čuli da sam učinio u Kafarnaumu; ali pozivam vas za svjedoke da i Pismo kaže kako ’prorok nije bez slave osim u svojoj zemlji i među svojim narodom.’“
150:9.2 (1686.5) Ali oni su ga nastavili gurati i, upirući prstom u njega, optuživali: „Ti misliš da si bolji od naroda iz Nazareta; ti si odavde otišao, ali tvoj brat ovdje radi kao obični radnik, dok tvoje sestre žive među nama. Znamo tvoju majku, Mariju. Gdje su svi oni danas? Čujemo velike stvari o tebi, ali vidimo da ne radiš čuda kad si se vratio među nas.“ Isus im je odgovorio: „Ja volim narod koji živi u gradu moje mladosti i radovalo bi me da svi uđete u kraljevstvo nebesko, ali nije do mene da odlučujem o Božjim djelima. Preobraženja su djela milosti koja se događaju kao odgovor na živu vjeru onih koji primaju Božje milosti.“
150:9.3 (1686.6) Isus bi dobroćudno upravio masu i uspješno razoružao čak i svoje najljuće neprijatelje da nije bilo taktičke greške jednog od njegovih apostola, Šimuna Revnitelja, koji je uz pomoć jednog mlađeg evangeliste po imenu Nahor u međuvremenu okupio nekoliko Isusovih prijatelja i, zauzevši neprijateljski stav, naredio Učiteljevim neprijateljima da se smjesta raziđu. Isus je dugo učio svoje apostole da blag odgovor stišava bijes, ali njegovi učenici nisu bili spremni vidjeti svog voljenog učitelja, kojeg su tako rado nazivali Učiteljem, kako se suočava s tolikom neučtivošću i prezirom. Bilo je to više nego što su mogli podnijeti i počeli su glasno i bučno izražavati negodovanje, što je samo dodatno raspirilo duh rulje u toj bezbožnoj i neotesanoj skupini. I tako su, pod vodstvom najamnika, ovi grubijani uhvatili Isusa i žurno ga izgurali iz sinagoge do obližnje strme litice, odakle su ga htjeli gurnuti u smrt. No, baš kad su se spremali da ga gurnu preko ruba, Isus se iznenada okrenuo prema svojim otmičarima i, gledajući ih u lice, mirno prekrižio ruke. Nije rekao ni riječi, a njegovi su prijatelji bili više nego iznenađeni kad je krenuo prema njima, dok se rulja razišla i dopustila mu da prođe bez ozljede.
150:9.4 (1687.1) Isus je u pratnji svojih učenika otišao u tabor, gdje su prepričali cijeli događaj. Te su se večeri spremili rano ujutro krenuti u Kafarnaum, prema Isusovoj odluci. Taj uzburkani završetak trećeg javnog propovjedničkog putovanja djelovao je otrježnjujuće na sve Isusove sljedbenike. Počeli su shvaćati smisao određenih Učiteljevih riječi; spoznali su činjenicu da je kraljevstvo moglo doći samo kroz veliku patnju i gorka razočaranja.
150:9.5 (1687.2) Napustili su Nazaret u nedjelju ujutro i, putujući različitim stazama, svi su se naposljetku okupili u Betsaidi u četvrtak oko podneva, 10. ožujka. Sastali su se kao trijezna i razočarana skupina propovjednika evanđelja istine, a ne kao zanesena i svemoćna skupina pobjedonosnih križara.