Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 138 : UVJEŽBAVANJE GLASNIKA KRALJEVSTVA
Sekcije
POGLAVLJE 138 : UVJEŽBAVANJE GLASNIKA KRALJEVSTVA
138:0.1 (1538.1) Nakon što je održao propovijed o „Kraljevstvu“, Isus je toga poslijepodneva sazvao šestoricu apostola i počeo im iznositi svoje planove za obilazak gradova i naselja oko Genezaretskog jezera. Njegova su braća Jakov i Juda bila duboko povrijeđena što nisu bila pozvana na ovaj sastanak. Do tog su se časa smatrala pripadnicima najužeg kruga Isusovih suradnika. Ali Isus nije namjeravao imati bliske rođake među pripadnicima ovog zbora apostolskih upravitelja kraljevstva. To što nije uključio Jakova i Judu među izabranu nekolicinu, zajedno s njegovom prividnom udaljenošću od majke još od događaja u Kani, označilo je početak sve dubljeg razdora između Isusa i njegove obitelji. Takvo je stanje potrajalo tijekom cijele njegove javne službe — gotovo su ga odbacili — a te razlike nisu bile u potpunosti prevladane sve do nakon njegove smrti i uskrsnuća. Njegova se majka neprestano kolebala između promjenjive vjere i nade te sve snažnijih osjećaja razočaranja, poniženja i očaja. Jedino je Ruta, najmlađa sestra, ostala nepokolebljivo odana svom ocu-bratu.
138:0.2 (1538.2) Sve do uskrsnuća, Isusova je obitelj imala vrlo malo veze s njegovom službom. Ako prorok nije bez časti osim u vlastitom zavičaju, onda nije ni bez razumijevanja i istinskog uvažavanja osim u vlastitoj obitelji.
1. KONAČNE UPUTE
138:1.1 (1538.3) Sljedećeg dana, u nedjelju, 23. lipnja 26. godine po Kr., Isus je šestorici dao svoje konačne upute. Naložio im je da pođu, dvojica po dvojica, naviještati radosnu vijest o kraljevstvu. Zabranio im je krštavati i savjetovao im da se suzdrže od javnog propovijedanja. Zatim je objasnio da će im kasnije dopustiti javno propovijedati, ali da za neko vrijeme i iz više razloga, želi da steknu praktično iskustvo u osobnom radu s ljudima. Isus je namjeravao da njihovo prvo putovanje bude u cijelosti posvećeno osobnom radu. Premda je ova objava donekle razočarala apostole, ipak su, barem djelomično, razumjeli zašto je Isus želio da navještaj kraljevstva započne na ovaj način, pa su krenuli puni vedrine i samopouzdanog elana. Poslao ih je po dvojicu: Jakova i Ivana u Kheresu, Andriju i Petra u Kafarnaum, a Filipa i Natanaela u Taricheju.
138:1.2 (1538.4) Prije nego što su započeli ovo prvo dvotjedno razdoblje službe, Isus im je objavio da želi zarediti dvanaestoricu apostola koji će nastaviti djelo kraljevstva nakon njegova odlaska te je ovlastio svakoga od njih da između svojih prvih obraćenika izabere jednoga čovjeka za članstvo u budućem apostolskom zboru. Ivan tada upita: „Ali, Učitelju, hoće li tih šest ljudi doći među nas i dijeliti s nama sve ravnopravno, premda smo mi s tobom još od Jordana i slušali smo sva tvoja učenja kao pripremu za naš prvi rad za kraljevstvo?” A Isus odgovori: „Da, Ivane, ljudi koje izaberete postat će jedno s nama, a vi ćete ih poučiti svemu što se odnosi na kraljevstvo, kao što sam ja poučio vas.” Nakon ovih riječi Isus ih je napustio.
138:1.3 (1539.1) Šestorica se nisu razišla kako bi započela svoj rad sve dok nisu izmijenili mnoge riječi raspravljajući o Isusovoj uputi da svaki od njih izabere novog apostola. Na koncu je prevladao Andrijin savjet i oni su krenuli na svoj rad. Andrija je u biti rekao: „Učitelj je u pravu; nas je premalo da bismo mogli obuhvatiti ovaj posao. Potrebno je više učitelja, a Učitelj nam je iskazao veliko povjerenje time što nam je povjerio izbor ove šestorice novih apostola.” Ovoga jutra, dok su se razdvajali kako bi pošli na svoj rad, u svakom je srcu bilo pomalo skrivene potištenosti. Znali su da će im Isus nedostajati, a osim vlastitog straha i nesigurnosti, ovo nije bio način na koji su zamišljali da će se uspostaviti nebesko kraljevstvo.
138:1.4 (1539.2) Bilo je dogovoreno da će šestorica djelovati dva tjedna, nakon čega će se vratiti u Zebedejevu kuću na savjetovanje. U međuvremenu je Isus otišao u Nazaret kako bi posjetio Josipa i Šimuna te druge članove svoje obitelji koji su živjeli u toj okolici. Isus je učinio sve što je ljudski bilo moguće, u skladu sa svojom predanošću vršenju volje svoga Oca, kako bi sačuvao povjerenje i naklonost svoje obitelji. U tom je pogledu učinio svoju punu dužnost, pa i više od toga.
138:1.5 (1539.3) Dok su apostoli bili odsutni na ovoj misiji, Isus je mnogo razmišljao o Ivanu, koji se sada nalazio u zatvoru. Bilo je veliko iskušenje upotrijebiti moći koje su mu bile na raspolaganju kako bi ga oslobodio, ali se još jednom prepustio „čekanju na Očevu volju”.
2. ODABIR ŠESTORICE
138:2.1 (1539.4) Prvo misionarsko putovanje šestorice apostola pokazalo se vrlo uspješnim. Svi su otkrili veliku vrijednost neposrednog i osobnog kontakta s ljudima. Vratili su se k Isusu s boljim razumijevanjem religije kao potpuno i isključivo osobnog iskustva. Počeli su osjećati koliko su obični ljudi bili gladni riječi religiozne utjehe i duhovnog podstreka. Okupili su se oko Isusa i, dok su svi željeli govoriti u isti čas, Andrija je preuzeo vodstvo te je prozivao jednoga po jednoga da podnesu svoje službene izvještaje Učitelju i iznesu svoje prijedloge za nove apostole.
138:2.2 (1539.5) Isus je, nakon što je svaki čovjek iznio svoj izbor za novog apostola, zamolio sve ostale da glasuju o tim prijedlozima; tako je svih šest novih apostola bilo službeno prihvaćeno od svih šestorice starijih apostola. Isus je zatim objavio da će svi zajedno posjetiti te kandidate i pozvati ih u službu.
138:2.3 (1539.6) Ovi su novi apostoli bili:
138:2.4 (1539.7) 1. Matej Levi, carinik iz Kafarnauma, koji je imao svoju ispostavu istočno od grada, u blizini granica Bataneje. Njega je odabrao Andrija.
138:2.5 (1539.8) 2. Toma Didim, ribar iz Taricheje te nekadašnji tesar i zidar iz Gadare. Njega je odabrao Filip.
138:2.6 (1539.9) 3. Jakov Alfejev, ribar i zemljoradnik iz Kherese, kojeg je odabrao Jakov Zebedejev.
138:2.7 (1539.10) 4. Juda Alfejev, brat blizanac Jakova Alfejeva, također ribar, kojeg je odabrao Ivan Zebedejev.
138:2.8 (1540.1) 5. Šimun Zelot, visoki službenik u domoljubnoj organizaciji zelota, položaj koji je napustio kako bi se pridružio Isusovim apostolima. Prije nego što se pridružio zelotima, Šimun je bio trgovac. Njega je odabrao Petar.
138:2.9 (1540.2) 6. Juda Iškariotski, sin jedinac bogatih židovskih roditelja koji su živjeli u Jerihonu. Bio je prionuo uz Ivana Krstitelja, a njegovi su ga saducejski roditelji bili odbacili. Tražio je zaposlenje u ovim krajevima kada su ga pronašli Isusovi apostoli i ponajviše zbog njegova iskustva s financijama, Natanael ga je pozvao da im se pridruži. Juda Iškariotski bio je jedini Judejac među dvanaestoricom apostola.
138:2.10 (1540.3) Isus je proveo cijeli dan sa šestoricom, odgovarajući na njihova pitanja i slušajući pojedinosti njihovih izvještaja, jer su imali mnogo zanimljivih i korisnih iskustava za ispričati. Sada su uvidjeli mudrost Učiteljeva plana da ih pošalje raditi tiho i osobnim pristupom prije početka njihovih većih javnih napora.
3. POZIV MATEJA I ŠIMUNA
138:3.1 (1540.4) Sljedećeg dana Isus je otišao sa šestoricom kako bi pozvao Mateja, carinika. Matej ih je čekao, nakon što je uskladio svoje knjige i pripremio se predati poslove svoga ureda svome bratu. Kad su se približili carinici, Andrija je s Isusom prišao Isusu, koji je pogledavši Mateja u lice, rekao: „Slijedi me.” Matej je ustao i pošao s Isusom i apostolima u svoju kuću.
138:3.2 (1540.5) Matej je rekao Isusu za gozbu koju je pripremio za tu večer, odnosno da bi želio prirediti večeru za svoju obitelj i prijatelje ako Isus pristane biti počasni gost. Isus je kimnuo glavom u znak pristanka. Petar je zatim odveo Mateja na stranu i objasnio mu da je pozvao jednog Šimuna da se pridruži apostolima te je dobio njegov pristanak da i Šimun bude pozvan na ovu gozbu.
138:3.3 (1540.6) Nakon podnevnog objeda u Matejevoj kući svi su otišli s Petrom pozvati Šimuna Zelota, kojega su pronašli u njegovu starom poslovnom prostoru, kojim je sada upravljao njegov nećak. Kad je Petar poveo Isusa do Šimuna, Učitelj je pozdravio tog vatrenog rodoljuba i samo rekao: „Slijedi me.”
138:3.4 (1540.7) Svi su se zatim vratili u Matejevu kuću, gdje su razgovarali o politici i religiji sve do večernjeg obroka. Levijeva se obitelj već dugo bavila poslovanjem i ubiranjem poreza; stoga bi mnoge goste koje je Matej pozvao na ovu gozbu farizeji nazvali „carinicima i grešnicima”.
138:3.5 (1540.8) U ono vrijeme, kada bi ugledna osoba priređivala ovakvu gozbu, bio je običaj da se sve zainteresirane osobe zadrže u glavnoj prostoriji za gozbu kako bi promatrale goste za objedom i slušale razgovore i govore uglednih ljudi. Stoga je tom prilikom bilo prisutno mnogo kafarnaumskih farizeja koji su došli promatrati Isusovo ponašanje na ovako nesvakidašnjem društvenom skupu.
138:3.6 (1540.9) Kako je večera odmicala radost uzvanika sve je više rasla, dosegnuvši vrhunce vedrog raspoloženja i svi su uživali u druženju. Tada su farizeji koji su promatrali gozbu počeli u svojim srcima kritizirati Isusa zbog njegova sudjelovanja u takvom bezbrižnom i veselom druženju. Kasnije te večeri, dok su se držali govori, jedan od zlobnijih farizeja otišao je toliko daleko da je pred Petrom kritizirao Isusovo ponašanje govoreći: „Kako se usuđujete učiti da je ovaj čovjek pravedan kada jede s carinicima i grešnicima i tako svojom nazočnošću sudjeluje u ovakvim prizorima bezbrižnog uživanja?” Petar je šapnuo te riječi Isusu prije nego što je on izrekao oproštajni blagoslov okupljenima. Kad je Isus počeo govoriti, rekao je: „Došavši večeras ovamo kako bih poželio dobrodošlicu Mateju i Šimunu u naše zajedništvo, radujem se što svjedočim vašoj vedrini i društvenom veselju, ali još se više trebate radovati jer će mnogi od vas pronaći ulazak u nadolazeće kraljevstvo duha, u kojem ćete još obilnije uživati u dobrima nebeskog kraljevstva. A vama koji stojite uokolo i u svojim srcima me kritizirate zato što sam došao ovamo veseliti se s ovim prijateljima, kažem: došao sam navijestiti radost društveno potlačenima i duhovnu slobodu moralnim zatočenicima. Trebam li vas podsjetiti da zdravima nije potreban liječnik, nego bolesnima? Nisam došao pozvati pravednike, nego grešnike.”
138:3.7 (1541.1) Bio je to doista neobičan prizor među Židovima: vidjeti čovjeka pravednog karaktera i plemenitih osjećaja kako se slobodno i radosno druži s običnim ljudima, čak i s mnoštvom carinika i onih koji su bili na glasu kao grešnici, nereligioznih ljudi sklonih užicima. Šimun Zelot želio je održati govor na ovom okupljanju u Matejevoj kući, ali ga je Andrija, znajući da Isus ne želi da se nadolazeće kraljevstvo pomiješa s pokretom zelota, nagovorio da se suzdrži od ikakvih javnih izjava.
138:3.8 (1541.2) Isus i apostoli ostali su te noći u Matejevoj kući, a kada su se ljudi vraćali svojim domovima, govorili su samo o jednoj stvari: o Isusovoj dobroti i pristupačnosti.
4. POZIV BLIZANACA
138:4.1 (1541.3) Sutradan je devetorica krenula čamcem u Kheresu kako bi službeno pozvala sljedeću dvojicu apostola, Jakova i Judu, blizance i Alfejeve sinove, koje su odabrali Jakov i Ivan Zebedejevi. Braća blizanci, ribari, očekivali su Isusa i njegove apostole te su ih stoga čekali na obali. Jakov Zebedejev predstavio je Učitelja ribarima iz Kerese, a Isus ih je pogledavši kimnuo i rekao: „Slijedite me.”
138:4.2 (1541.4) Tog poslijepodneva, koje su proveli zajedno, Isus ih je u potpunosti poučio o sudjelovanju na svečanim okupljanjima, zaključivši svoje izlaganje riječima: „Svi su ljudi moja braća. Moj Otac na nebu ne prezire nijedno stvorenje koje smo načinili. Nebesko kraljevstvo otvoreno je svim muškarcima i ženama. Nitko ne smije zatvoriti vrata milosrđa pred ijednom gladnom dušom koja želi ući u njih. Sjest ćemo za objed sa svima koji žele čuti o kraljevstvu. Kada naš Otac na nebu gleda na ljude, svi su oni jednaki. Stoga nemojte odbijati lomiti kruh ni s farizejem ni s grešnikom, ni sa saducejem ni s carinikom, ni s Rimljaninom ni sa Židovom, ni s bogatim ni sa siromašnim, ni sa slobodnim ni s robom. Vrata kraljevstva širom su otvorena za sve koji žele upoznati istinu i pronaći Boga.”
138:4.3 (1541.5) Te su noći, tijekom jednostavne večere u Alfejevu domu, braća blizanci primljena u apostolsku obitelj. Kasnije te večeri Isus je dao svojim apostolima prvu lekciju o porijeklu, prirodi i sudbini nečistih duhova, ali oni nisu mogli razumjeti značenje onoga što im je govorio. Bilo im je vrlo lako voljeti i diviti se Isusu, ali im je bilo vrlo teško razumjeti mnoga njegova učenja.
138:4.4 (1542.1) Nakon noćnog odmora cijela je skupina, koja je sada brojila jedanaest članova, krenula čamcem za Taricheju.
5. POZIV TOME I JUDE
138:5.1 (1542.2) Ribar Toma i lutalica Juda susreli su Isusa i apostole na pristaništu za ribarske čamce u Taricheji, nakon čega je Toma poveo sve u svoju kuću koja se nalazila u blizini. Filip je tada predstavio Tomu kao svog kandidata za apostolsku službu, dok je Natanije predstavio Judu Iškariotskog, Judejca, za istu čast. Isus je pogledao Tomu i rekao: „Tomo, nedostaje ti vjere; ipak te primam. Slijedi me.” Judi Iškariotskom Učitelj je rekao: „Judo, svi smo od istog tijela i dok te primam među nas, molim se da uvijek budeš vjeran svojoj galilejskoj braći. Slijedi me.”
138:5.2 (1542.3) Nakon što su se okrijepili, Isus je nakratko poveo dvanaestoricu nasamo kako bi se s njima molio i poučio ih o naravi i djelovanju Duha Svetoga, ali oni ponovno uglavnom nisu mogli shvatiti značenje onih izvanrednih istina kojima ih je nastojao poučiti. Jedan bi shvatio jednu pojedinost, a drugi drugu, ali nijedan nije mogao obuhvatiti cjelinu njegova učenja. Stalno su činili pogrešku pokušavajući uklopiti Isusovo novo evanđelje u stare oblike svojih religioznih vjerovanja. Nisu mogli shvatiti da je Isus došao navijestiti novo evanđelje spasenja i uspostaviti novi način pronalaženja Boga; nisu shvaćali da je on bio nova objava Oca na nebu.
138:5.3 (1542.4) Sljedećeg dana Isus je ostavio svojih dvanaest apostola same; želio je da se međusobno upoznaju i da budu sami kako bi razgovarali o onome čemu ih je poučio. Učitelj se vratio na večernji obrok, a tijekom sati nakon večere govorio im je o službi serafima, i neki su apostoli razumjeli njegovo učenje. Odmorili su se preko noći, a sljedećeg su dana otišli čamcem u Kafarnaum.
138:5.4 (1542.5) Zebedej i Šaloma otišli su živjeti sa svojim sinom Davidom kako bi svoju veliku kuću prepustili Isusu i dvanaestorici apostola. Isus je ovdje proveo mirnu subotu sa svojim odabranim glasnicima; pažljivo im je predočio planove za promicanje kraljevstva te im je potanko objasnio važnost izbjegavanja svakog sukoba s građanskim vlastima, govoreći: „Ako građanske vlasti treba prekoriti, ostavite taj zadatak meni. Pazite da ne izričete nikakve osude protiv Cezara ili njegovih službenika.” Te iste večeri Juda je odveo Isusa na stranu kako bi ga upitao zašto se ništa ne čini da se Ivan oslobodi iz zatočeništva. Juda nije bio posve zadovoljan Isusovim stavom.
6. TJEDAN INTENZIVNE OBUKE
138:6.1 (1542.6) Sljedeći je tjedan bio posvećen intenzivnoj obuci. Svakoga su dana šestorica novih apostola bila povjerena apostolima koji su ih predložili, kako bi temeljito ponovili sve što su naučili i doživjeli u pripremi za rad kraljevstva. Stariji su apostoli pažljivo pregledavali, radi dobrobiti mlađe šestorice, Isusova učenja sve do tog vremena. Navečer su se svi okupljali u Zebedejevom vrtu kako bi primili Isusove pouke.
138:6.2 (1542.7) U to je vrijeme Isus ustanovio slobodan dan sredinom tjedna za odmor i razonodu. Ovog su se plana opuštanja držali jedan dan svakoga tjedna tijekom ostatka njegova materijalnog života. Kao opće pravilo, nikada nisu obavljali svoje redovne aktivnosti srijedom. Toga bi se slobodnog dana Isus obično povukao od njih i rekao: „Moja djeco, neka ovo bude dan razonode. Odmorite se od napornih radova kraljevstva i uživajte u osvježenju koje dolazi od povratka vašim prijašnjim zanimanjima ili od otkrivanja novih oblika razonode.” Iako Isusu u ovom razdoblju njegova zemaljskog života zapravo nije bio potreban ovaj dan odmora, pridržavao se ovog plana jer je znao da je najbolji za njegove ljudske suradnike. Isus je bio učitelj — pravi Učitelj; njegovi suradnici bili su njegovi učenici.
138:6.3 (1543.1) Isus je nastojao svojim apostolima jasno predočiti razliku između svojih učenja i svojega života među njima te učenja koja bi kasnije mogla nastati o njemu. Isus je rekao: „Moje kraljevstvo i evanđelje koje je s njim povezano trebaju biti središte vaše poruke. Nemojte skrenuti s puta tako što ćete propovijedati o meni i mojim učenjima. Naviještajte evanđelje kraljevstva i predočite moje otkrivenje Oca na nebu, ali nemojte dopustiti da vas zavedu stranputice stvaranja legendi i izgradnje kulta koji bi se temeljio na vjerovanjima i učenjima o meni.” Ali oni ponovno nisu shvatili zašto im je tako govorio i nitko se nije usudio upitati zašto ih je tako poučavao.
138:6.4 (1543.2) U ovim ranim učenjima Isus je nastojao, koliko god je bilo moguće, izbjeći rasprave sa svojim apostolima, osim kada se radilo o pogrešnim shvaćanjima o njegovom Ocu na nebu. U svim takvim pitanjima nikada nije oklijevao ispraviti pogrešna vjerovanja. U Isusovu životu nakon krštenja postojao je samo jedan motiv: bolje i istinitije otkrivenje njegova Rajskog Oca; on je utirao put novom i boljem pristupu Bogu, putu vjere i ljubavi. Njegova je stalna opomena apostolima bila: „Idite tražiti grešnike; pronađite potištene i utješite tjeskobne.”
138:6.5 (1543.3) Isus je savršeno razumio situaciju; mogao je upotrijebiti svoje neograničene moći za ostvarenje svoje misije, ali je bio posve zadovoljan sredstvima i ličnostima koje bi većina ljudi smatrala neadekvatnima i beznačajnima. Bio je uključen u misiju golemih dramatičnih mogućnosti, ali je ustrajao u tome da poslove svoga Oca obavlja na najtiši i najnenametljiviji način; pomno je izbjegavao svako pokazivanje moći. Sada je planirao djelovati tiho, barem nekoliko mjeseci, sa svojih dvanaest apostola u okolici Genezaretskog jezera.
7. JOŠ JEDNO RAZOČARANJE
138:7.1 (1543.4) Isus je imao u planu tihu misionarsku djelatnost koja se trebala sastojati od pet mjeseci osobnog rada. Nije govorio apostolima koliko će dugo to trajati; radili su iz tjedna u tjedan. Rano toga prvog dana u tjednu, upravo kad se spremao objaviti ovu odluku svojim dvanaestorici apostola, priđoše mu Šimun Petar, Jakov Zebedejev i Juda Iškariotski kako bi s njim nasamo razgovarali. Vodeći Isusa u stranu, Petar se odvažio reći: „Učitelju, dolazimo na poticaj naših suradnika pitati nije li sada došlo vrijeme da uđemo u kraljevstvo. Hoćeš li proglasiti kraljevstvo u Kafarnaumu ili trebamo nastaviti put prema Jeruzalemu? I kada ćemo, svaki od nas, saznati koje ćemo položaje zauzimati s tobom pri uspostavi kraljevstva.” Petar bi nastavio postavljati pitanja, ali Isus mu je dao znak upozorenja i zaustavio ga. Pozvavši ostale apostole koji su stajali u blizini da im se pridruže, Isus reče: „Dječice moja, koliko ću vas još morati podnositi! Zar vam nisam jasno rekao da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta? Mnogo sam vam puta rekao da nisam došao sjesti na Davidovo prijestolje, pa kako to da sada pitate koje će mjesto svaki od vas zauzeti u Očevu kraljevstvu? Zar ne možete shvatiti da sam vas pozvao kao poslanike duhovnog kraljevstva? Zar ne razumijete da ćete uskoro, vrlo uskoro, predstavljati mene u svijetu i u naviještanju kraljevstva, baš kao što ja sada predstavljam svoga Oca koji je na nebu? Zar je moguće da sam vas izabrao i poučio kao glasnike kraljevstva, a vi još uvijek ne shvaćate prirodu i značenje ovog dolazećeg kraljevstva božanske nadmoći u srcima ljudi? Prijatelji moji, poslušajte me još jednom. Izbacite iz svojih umova ovu predodžbu da je moje kraljevstvo vladavina moći ili vladavina slave. Istina je, sva će moć na nebu i na zemlji uskoro biti predana u moje ruke, ali nije Očeva volja da ovo božansko obdarenje koristimo za vlastito proslavljanje u ovom dobu. U nekom drugom dobu doista ćete sjediti sa mnom u moći i slavi, ali sada nam priliči podložiti se Očevoj volji i poći naprijed u poniznoj poslušnosti kako bismo izvršili njegov nalog na zemlji.”
138:7.2 (1544.1) Njegovi su suradnici još jednom bili šokirani i zatečeni. Isus ih je poslao dvojicu po dvojicu da se mole i rekao im da se vrate k njemu u podne. Tog presudnog prijepodneva svaki je od njih pojedinačno nastojao pronaći Boga, a svaki je nastojao oraspoložiti i osnažiti svoga druga, te su se vratili k Isusu prema njegovim uputama.
138:7.3 (1544.2) Isus im je zatim ponovno govorio o Ivanovu dolasku, krštenju u Jordanu, svadbi u Kani, nedavnom izboru šestorice novih apostola i udaljavanju njegove vlastite braće od njega, upozoravajući ih da će neprijatelj kraljevstva također nastojati odvojiti ih od njega. Nakon ovog kratkog, ali ozbiljnog razgovora, apostoli su svi ustali pod Petrovim vodstvom kako bi izrazili svoju nepokolebljivu odanost Učitelju i obećali svoju postojanu vjernost kraljevstvu. Kako je Toma rekao: „Ovom dolazećem kraljevstvu, ma kakvo ono bilo i čak ako ga ne razumijem u potpunosti.” Svi su doista vjerovali u Isusa, premda nisu potpuno shvaćali njegova učenja.
138:7.4 (1544.3) Isus ih je tada upitao koliko novca imaju među sobom; također se raspitao kako su se namjeravali pobrinuti za svoje obitelji. Kada se pokazalo da jedva imaju dovoljno sredstava za vlastito uzdržavanje tijekom sljedeća dva tjedna, rekao je: „Nije Očeva volja da započnemo svoj rad na ovaj način. Ostat ćemo ovdje uz more dva tjedna i loviti ribu ili raditi što god naše ruke nađu za rad; a u međuvremenu ćete, pod vodstvom Andrije, prvog izabranog apostola, tako organizirati sami sebe da osigurate sve što je potrebno za vaš budući rad, kako za sadašnju osobnu službu tako i za vrijeme kada ću vas kasnije zarediti da propovijedate evanđelje i poučavate vjernike.” Sve su ih silno obradovale ove riječi; to je bio njihov prvi jasan i određen nagovještaj da je Isus kasnije namjeravao prijeći na odvažnije i opsežnije javno djelovanje.
138:7.5 (1544.4) Apostoli su proveli ostatak dana usavršavajući svoju radnu organizaciju i dovršavajući pripreme za čamce i mreže, jer su odlučili posvetiti se ribarenju; većina ih je bila ribarima, a i Isus je bio iskusan mornar i ribar. Mnogi čamci koje su koristili narednih nekoliko godina bili su izrađeni Isusovim rukama. Bili su to dobri i pouzdani čamci.
138:7.6 (1544.5) Isus im je rekao da se dva tjedna posvete ribarenju, dodajući: „A zatim ćete poći naprijed da postanete ribari ljudi.” Ribarili su u tri skupine, a Isus je svake noći išao s drugom grupom. Svi su toliko uživali u Isusovu društvu! Bio je dobar ribar, vedar suputnik i nadahnjujući prijatelj; što su više s njim radili, to su ga više voljeli. Matej je jednom prilikom rekao: „Što bolje razumiješ neke ljude, to im se manje diviš, ali kad se radi o ovom čovjeku, što ga manje shvaćam, to ga više volim.”
138:7.7 (1545.1) Ovaj plan da se dva tjedna posvete ribarenju, a sljedeća dva tjedna osobnom radu u korist kraljevstva, provodio se više od pet mjeseci, sve do kraja ove, 26. godine po Kr., odnosno do prestanka posebnih progona protiv Ivanovih učenika, koji su započeli nakon njegova zatočenja.
8. PRVI RADOVI DVANAESTORICE
138:8.1 (1545.2) Nakon što su prodali dvotjedni ulov, Juda Iškariotski, koji je bio odabran za blagajnika dvanaestorice, podijelio je zajednička apostolska sredstva na šest jednakih dijelova, nakon što su prethodno bila izdvojena sredstva za uzdržavanje njihovih obitelji. Sredinom kolovoza 26. godine po Kr. krenuli su dvojica po dvojica na područja rada koja im je odredio Andrija. Prva dva tjedna Isus je radio s Andrijom i Petrom, druga dva s Jakovom i Ivanom, a zatim redom sa svakim od preostalih parova prema redoslijedu njihova izbora. Tako je imao priliku provesti određeno vrijeme sa svakim parom prije nego što ih je ponovno okupio za početak njihove javne službe.
138:8.2 (1545.3) Isus ih je poučio da propovijedaju oproštenje grijeha putem vjere u Boga, bez pokore i žrtve, te da nebeski Otac svu svoju djecu voli jednakom vječnom ljubavlju. Naložio je apostolima da se ne upuštaju u rasprave o:
138:8.3 (1545.4) 1. Djelovanju i zatočeništvu Ivana Krstitelja.
138:8.4 (1545.5) 2. Glasu koji se čuo prilikom krštenja. Isus je rekao: „ Jedino oni koji su čuli glas smiju o njemu govoriti. Govorite samo ono što ste čuli od mene; ne prenosite glasine.”
138:8.5 (1545.6) 3. Pretvaranju vode u vino na svadbi u Kani. Isus im je ozbiljno naložio: „ Nikome ne govorite o vodi i vinu.”
138:8.6 (1545.7) Tijekom ovih pet ili šest mjeseci krasno su se provodili, dok su svaka druga dva tjedna radili kao ribari i tako zarađivali dovoljno za svoje uzdržavanje tijekom naredna dva tjedna misionarskog rada u korist kraljevstva.
138:8.7 (1545.8) Svagdašnji su ljudi bili zadivljeni učenjima i službom Isusa i njegovih apostola. Rabini su dugo poučavali Židove da neuki ljudi ne mogu biti pobožni ni pravedni. Ali Isusovi su apostoli bili i pobožni i pravedni; ipak su s radošću bili neuki u pogledu mnogih rabinskih učenja i mudrosti ovoga svijeta.
138:8.8 (1545.9) Isus je apostolima objasnio razliku između pokajanja povezanog s takozvanim dobrim djelima, kako su ga naučavali Židovi, i promjene uma putem vjere — novog rođenja — koje je zahtijevao kao uvjet ulaska u kraljevstvo. Poučio ih je da je vjera jedini uvjet za ulazak u Očevo kraljevstvo. Ivan ih je učio „pokajanju — bježanju od nadolazećeg gnjeva”. Isus ih je poučio: „Vjera je otvorena vrata ulaska u sadašnju, savršenu i vječnu ljubav Boga.” Isus nije govorio kao prorok, kao onaj koji je došao objaviti Božju riječ. Činilo se da je govorio o sebi kao nekome tko ima vlast. Isus je nastojao odvratiti njihov um od traženja čuda i usmjeriti ga prema pronalaženju stvarnog i osobnog iskustva u zadovoljstvu i sigurnosti prisutnosti Božjeg duha ljubavi i spasonosne milosti koji prebiva u čovjeku.
138:8.9 (1545.10) Učenici su rano naučili da je Učitelj imao duboko poštovanje i suosjećajnu pažnju prema svakom ljudskom biću koje bi susreo, te su bili silno zadivljeni ovim univerzalnim i nepokolebljivim obzirom koji je tako dosljedno iskazivao svim muškarcima, ženama i djeci. Znao bi zastati usred dubokog govora kako bi izašao na put i uputio riječi ohrabrenja ženi opterećenoj tjelesnim i duševnim bremenom. Prekinuo bi ozbiljan razgovor sa svojim apostolima kako bi se družio s djetetom koje bi ih prekinulo. Ništa Isusu nije izgledalo važnije od pojedinog ljudskog bića koje se slučajno našlo u njegovoj neposrednoj blizini. Bio je učitelj i vođa, ali bio je i više od toga — bio je također prijatelj i susjed, razumijevajući drug.
138:8.10 (1546.1) Premda su se Isusova javna učenja najvećim dijelom sastojala od prispodoba i kratkih govora, uvijek je poučavao svoje apostole putem pitanja i odgovora. Tijekom kasnijih javnih govora uvijek bi zastao kako bi odgovorio na iskrena pitanja prisutnih.
138:8.11 (1546.2) Dok su isprva bili šokirani, apostoli su se uskoro navikli na Isusovo ophođenje prema ženama; on im je vrlo jasno pokazao da žene u kraljevstvu imaju jednaka prava kao muškarci.
9. PET MJESECI KUŠNJE
138:9.1 (1546.3) Iako se ova pomalo monotona smjena ribarenja i osobnog rada pokazala vrlo napornim razdobljem u životu dvanaestorice apostola, oni su ipak izdržali ovu kušnju. Unatoč svim svojim gunđanjima, sumnjama i prolaznim nezadovoljstvima, ostali su vjerni zavjetima odanosti i privrženosti koje su dali svome Učitelju. Upravo ih je njihov osobni odnos s Isusom tijekom ovih mjeseci kušnje toliko vezao uz njega da su mu svi (izuzev Jude Iskariotskog) ostali vjerni i odani čak i u mračnim časovima kušnje i raspeća. Pravi čovjek jednostavno nije mogao napustiti tako poštovanog učitelja koji je tako blisko živio uz njega i koji mu je bio tako odan kao što je to bio Isus. Tijekom mračnih časova Učiteljeve smrti, u srcima ovih apostola razum, prosudba i logika ustupili su mjesto samo jednoj izvanrednoj ljudskoj emociji — najuzvišenijem osjećaju prijateljske odanosti. Ovih pet mjeseci rada s Isusom navelo je svakog od ovih apostola da ga smatra svojim najboljim prijateljem na cijelom svijetu. I upravo je taj ljudski osjećaj, a ne njegova izvanredna učenja ili veličanstvena djela, držao ih na okupu sve do nakon uskrsnuća i ponovnog proglašenja evanđelja kraljevstva.
138:9.2 (1546.4) Ne samo da su ovi mjeseci tihog rada bili velika kušnja za apostole, kušnja koju su izdržali, nego je ovo razdoblje javne neaktivnosti bilo i veliko iskušenje za Isusovu obitelj. U vrijeme kad je Isus bio spreman započeti svoj javni rad, cijela ga je obitelj (izuzev Rute) praktično napustila. Samo su u nekoliko navrata pokušali ponovno stupiti u kontakt s njim, i to kako bi ga nagovorili da se vrati kući, jer su gotovo počeli vjerovati da je izgubio razum. Jednostavno nisu mogli proniknuti u njegovu filozofiju niti shvatiti njegova učenja; sve je to bilo previše za one koji su mu bili najbliži po rođenju.
138:9.3 (1546.5) Apostoli su nastavili s osobnim radom u Kafarnaumu, Betsaidi-Juliji, Korozainu, Gerasi, Hiposu, Magdali, Kani, Betlehemu Galilejskom, Jotapati, Rami, Safedu, Gišali, Gadari i Abili. Osim ovih gradova, radili su i u mnogim selima. Pred kraj ovog razdoblja apostoli su izradili prilično zadovoljavajuće planove za brigu o svojim obiteljima. Većina ih je bila oženjena, a neki su imali i više djece, ali su se tako pobrinuli za uzdržavanje svojih obitelji da su, uz manju pomoć iz apostolske riznice, mogli posvetiti svu svoju energiju Učiteljevom radu bez brige o financijskom blagostanju svojih obitelji.
10. ORGANIZACIJA DVANAESTORICE
138:10.1 (1547.1) Apostoli su se rano organizirali na sljedeći način:
138:10.2 (1547.2) 1. Andrija, prvi izabrani apostol, postavljen je za predsjedatelja i glavnog upravitelja dvanaestorice.
138:10.3 (1547.3) 2. Petar, Jakov i Ivan postavljeni su za Isusove osobne pratitelje. Trebali su biti uz njega danju i noću, brinuti se za njegove tjelesne i razne druge potrebe te ga pratiti tijekom njegovih noćnih bdijenja posvećenih molitvi i tajanstvenom zajedništvu s Ocem na nebu.
138:10.4 (1547.4) 3. Filip je postavljen za opskrbnika grupe. Njegova je dužnost bila osigurati hranu i pobrinuti se da posjetitelji, pa čak i mnoštvo slušatelja koje bi se ponekad okupilo, imaju što jesti.
138:10.5 (1547.5) 4. Natanije se brinuo o potrebama obitelji dvanaestorice. Primao je redovite izvještaje o potrebama obitelji svakog apostola te je, podnoseći zahtjev Judi, blagajniku, svaki tjedan slao sredstva onima kojima su bila potrebna.
138:10.6 (1547.6) 5. Matej je bio financijski upravitelj apostolske skupine. Njegova je dužnost bila pobrinuti se da proračun bude uravnotežen i da se riznica ponovno napuni. Ako sredstva za zajedničko uzdržavanje ne bi pristizala, odnosno ako ne bi bilo dovoljno darova za uzdržavanje skupine, Matej je imao ovlast vratiti dvanaestoricu njihovim ribarskim mrežama na neko vrijeme. Ali nakon što su započeli svoj javni rad, to nikada više nije bilo potrebno; uvijek je bilo dovoljno sredstava u rukama blagajnika za financiranje njihovih aktivnosti.
138:10.7 (1547.7) 6. Tomo je bio upravitelj putovanja. Njegova je zadaća bila organizirati smještaj i općenito odabirati mjesta za poučavanje i propovijedanje te tako osigurati nesmetan i učinkovit raspored putovanja.
138:10.8 (1547.8) 7. Jakov i Juda, sinovi Alfejevi, bili su zaduženi za upravljanje mnoštvima. Njihova je dužnost bila postaviti dovoljan broj pomoćnih redara kako bi mogli održavati red među mnoštvom tijekom propovijedanja.
138:10.9 (1547.9) 8. Šimun Revnitelj bio je zadužen za odmor i razonodu. Organizirao je programe srijedom i također se nastojao pobrinuti za nekoliko sati opuštanja i razonode svakoga dana.
138:10.10 (1547.10) 9. Juda Iškariotski bio je postavljen za blagajnika. On je nosio blagajnu. Plaćao je sve troškove i vodio knjige. Iz tjedna u tjedan izrađivao je procjene proračuna za Matiju i također svakoga tjedna podnosio izvještaje Andriji. Juda je isplaćivao sredstva po Andrijinom odobrenju.
138:10.11 (1547.11) Na ovaj su način dvanaestorica apostola djelovali od svoje rane organizacije pa sve do vremena kada je napuštanje Jude, izdajnika, stvorilo potrebu za reorganizacijom. Učitelj i njegovi učenici-apostoli nastavili su ovim jednostavnim načinom sve do nedjelje, 12. siječnja 27. godine po Kr., kada ih je Isus pozvao i službeno zaredio kao poslanike kraljevstva i propovjednike radosnih vijesti. Ubrzo nakon toga pripremili su se krenuti prema Jeruzalemu i Judeji na svoje prvo javno propovjedničko putovanje.