Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 135
IVAN KRSTITELJ
Sekcije
§ Uvod
§ 1. IVAN POSTAJE NAZARIT
§ 2. ZAHARIJINA SMRT
§ 3. PASTIRSKI ŽIVOT
§ 4. ELIZABETINA SMRT
§ 5. NEBESKO KRALJEVSTVO
§ 6. IVAN POČINJE PROPOVIJEDATI
§ 7. IVAN PUTUJE PREMA SJEVERU
§ 8. SUSRET ISUSA I IVANA
§ 9. ČETRDESET DANA PROPOVIJEDI
§ 10. IVAN PUTUJE PREMA JUGU
§ 11. IVAN U ZATOČENIŠTVU
§ 12. SMRT IVANA KRSTITELJA
POGLAVLJE 135
IVAN KRSTITELJ
135:0.1 (1496.1) Ivan Krstitelj je rođen 25. ožujka 7. godine pr.K., čime se ispunilo obećanje koje je Gabriel dao Elizabeti u lipnju prethodne godine. Elizabeta je pet mjeseci čuvala tajnu o Gabrielovoj posjeti; i kad je konačno rekla istinu svome mužu, Zaharija je bio vrlo uznemiren i jedino je povjerovao njezinoj pripovijesti nakon neuobičajenog sna otprilike šest tjedana prije Ivanovog rođenja. Izuzev Gabrielove posjete Elizabeti i Zaharijevog sna, nije se dogodilo ništa nadprirodno vezano s rođenjem Ivana Krstitelja.
135:0.2 (1496.2) U skladu sa židovskim običajima Ivan je obrezan osmog dana nakon rođenja. Podignut je kao sva druga djeca, rastući iz dana u dan i iz godine u godinu, u seocetu koje je bilo poznato kao Judin Grad, otprilike četiri milje zapadno od Jeruzalema.
135:0.3 (1496.3) Najbitniji događaj iz cijelog Ivanovog djetinjstva bila je posjeta, u pratnji njegovih roditelja, Isusu i nazaretskoj obitelji. Ova se posjeta odigrala u mjesecu lipnju 1. godine pr.K., kad mu je bilo malo više od šest godina.
135:0.4 (1496.4) Ivanovi su roditelji po povratku iz Nazareta započeli sa sistematskim obrazovanjem mladića. Seoce u kojem su živjeli nije imalo sinagoške škole; Zaharija je bio prilično dobro obrazovan kao svećenik, dok je Elizabeta bila daleko obrazovanija od prosječne judejske žene; ona je također pripadala svećeničkom rodu, vukući porijeklo od “Aronovih kćerki.” Kako je Ivan bio sin jedinac, njegovi su roditelji uložili mnogo vremena u njegov mentalni i duhovni razvoj. Zaharija je jedino kratko služio u Jeruzalemu, tako da je mogao posvetiti vrijeme sinovoj pouci.
135:0.5 (1496.5) Zaharija i Elizabeta su imali malo seosko imanje na kojem su uzgajali ovce. Premda su od ove zemlje jedva mogli sastaviti kraj s krajem, Zaharija je primao redovne svećeničke prihode od hrama.
1. IVAN POSTAJE NAZARIT
135:1.1 (1496.6) Dok Ivan nije bio u prilici da diplomira kad mu je bilo četrnaest godina kako nije pohađao redovnu školu, njegovi su roditelji odlučili da je ovo bilo prikladno doba da položi nazirejski zavjet. Zaharija i Elizabeta su tako poveli sina u En-Gedi, pored Slanoga mora. Bio je to južni centar nazirejskog bratstva i mladić je ovdje prikladno i svečano uveden među nazirejce. Poslije ovih ceremonija i nakon što je položio zavjet da neće piti opojna pića, da neće strići kosu ni brijati bradu i da neće dodirivati mrtvo tijelo čovjeka ili životinje, obitelj je otišla u Jeruzalem, gdje je Ivan obavio prinošenje žrtava pred hramom u skladu sa zahtjevima nazirejskog reda.
135:1.2 (1496.7) Ivan je položio iste životne zavjete s kojima su se obvezali njegovi vrijedni prethodnici, Samson i prorok Samuel. Nazirejci su po svom načinu života smatrani svetim i posvećenim osobama. Židovi su im ukazivali gotovo jednako poštovanje koje su ukazivali visokim svećenicima, što nije bilo čudno s obzirom na to da su iskusni i posvećeni nazirejci bili jedini pored visokih svećenika koji su imali pristupa vrhovnom svetištu hrama.
135:1.3 (1497.1) Ivan se vratio iz Jeruzalema kako bi se brinuo o očevom stadu, dok je iz dana u dan izrastao u snažnog muškarca plemenitog karaktera.
135:1.4 (1497.2) U šesnaestoj godini, kao rezultat onoga što je pročitao o proroku Iliji, Ivana se duboko dojmio ovaj prorok s Karmelske gore, zbog čega je odlučio usvojiti njegov način odijevanja. Ivan je tako počeo nositi odjeću od dlake i o bokovima pas od kože. S šesnaest godina dostigao je visinu od šest stopa i gotovo punu fizičku građu. Djelovao je dosta upečatljivo s dugom kosom i karakterističnim stilom odijevanja. Njegovi su roditelji imali visoka očekivanja od svog sina jedinca, obećanog djetešceta i posvećenog nazirejca.
2. ZAHARIJINA SMRT
135:2.1 (1497.3) Zaharija je umro nakon više mjeseci bolesti, u srpnju 12. godine p.K., nedugo nakon Ivanovog osamnaestog rođendana. Bio je to period velike neprijatnosti kako je Ivanu kao nazirejcu bilo zabranjeno stupiti u dodir s mrtvim tijelom, bilo stranca ili pripadnika svoje obitelji. Premda se Ivan nastojao povinovati zahtjevima nazirejskog života, u srcu je osjećao krivnju misleći da ih se nije najstrože držao; zbog toga je nakon očeve sahrane otišao u Jeruzalem gdje je položio žrtve očišćenja u nazirejskom dvoru koji se nalazio u okviru ženskih odaja hrama.
135:2.2 (1497.4) U rujnu ove godine Elizabeta i Ivan su otišli u Nazaret u posjetu Mariji i Isusu. Ivan je upravo bio odlučio započeti sa svojim životnim radom, ali je primio ozbiljnu opomenu od Isusa koja se nije toliko temeljila na riječima koliko na primjeru, da se prvo pobrine za svoju majku i da čeka “da dođe Očev čas.” Nakon što se pozdravio s Isusom i Marijom na kraju ove ugodne posjete, Ivan nije ponovo vidjeo Isusa sve do njegovog krštenja u Jordanu.
135:2.3 (1497.5) Ivan i Elizabeta su po povratku kući započeli s kovanjem planova za budućnost. Kako Ivan nije želio prihvatiti svećeničku plaću od hrama, nisu protekle ni pune dvije godine kad su se našli pred gubitkom kuće; tako su odlučili povesti stada prema jugu. Ivan je ovoga ljeta, uoči svog dvadesetog rođendana, napustio Hebron. U takozvanoj “divljini Judeje” vodio je brigu o svojim ovcama pored manjeg potoka koji se ulijevao u veću pritoku Slanoga mora u En-Gedi. U okviru kolonije u En-Gedi bili su ne samo mnogi nazirejci posvećeni ovom načinu života od rane mladosti ili veći broj godina, već i brojni drugiasketi i pasun koji su aovoauistaaa u ove krajeve kako bi bili s pripadnicima nazirejskog reda. Izdržavali su se od uzgoja ovaca i od poklona koje su primali od imućnih Židova.
135:2.4 (1497.6) Kako je vrijeme više prolazilo, Ivan se sve rijeđe vraćao u Hebron, dok je sve češće išao posjetiti En-Gedi. Toliko se razlikovao od većine nazirejaca da mu se bilo teško družiti s pripadnicima ovoga bratstva. Međutim, jako je uživao u društvu određenog Abnera, priznatog vođe i poglavara kolonije u En-Gedi.
3. PASTIRSKI ŽIVOT
135:3.1 (1497.7) Ivan je izgradio duž obale ovog potočića dvanaestak kamenih zaklona i noćnih staja od gomila kamena, kako bi zaštitio stada ovaca i koza. Zahvaljujući svom pastirskom načinu života, imao je dosta vremena za razmišljanje. Cesto je razgovarao s Ezdom, jednim siročetom iz Beh-zura, kojeg je praktično usvojio i koji se brinuo o njegovim stadima kad god bi Ivan otputovao u Hebron da posjeti majku i da proda nekoliko ovaca, kao i kada bi subotom otišao na službu u En-Gedi. Ivan i mladić su živjeli vrlo jednostavno i hranili se ovčetinom, kozjim mlijekom, divljim medom i jestivim skakavcima koji su živjeli u ovim predjelima. Ovu su svakodnevnu hranu povremeno nadopunjalinamirnicima iz Hebrona i En- Gede.
135:3.2 (1498.1) Elizabeta je slala vijesti Ivanu o palestinskim i drugim svjetskim događajima i on je postajao sve uvjereniji da se bližio kraj starog sustava; da je on sam trebao postati glasnikom novog doba, “nebeskog kraljevstva.” Ovaj je neotesani pastir jako uživao u pisanjima proroka Daniela. Tisuću je puta pročitao Danielov opis veličanstvenih djela za koja mu je Zaharija rekao da predstavljaju povijest velikih svjetskih carstava, počevši od Babilona, do Perzije, Grčke i konačno Rima. Ivan je mogao primijetiti da je Rim već povezivao mnoge poliglotske narode i rase i da kao takav nikada nije mogao postati čvrsto utvrđena i definitivno konsolidirana imperija. Vjerovao je da je Rim i u ovo doba bio podjeljen na Siriju, Egipat, Palestinu i druge provincije; dalje je čitao kako će “u vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići kraljevstvo koje neće nikada propasti. I ovo kraljevstvo neće prijeći na neki drugi narod, nego će razbiti i uništiti sva druga kraljevstva a samo će ostati dovijeka.” “I njemu će biti predana vlast, čast i kraljevstvo da mu služe svi narodi, nacije i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, a kraljevstvo njegovo neće propasti.” “A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega, čije je kraljevstvo kraljevstvo vječno i kojem služe sve vlasti i pokoravaju se njemu.”
135:3.3 (1498.2) Ivan nikada nije uspio prevazicizounjenost i pometnju izazvanu onim što je čuo od svojih roditelja o Isusu, kao i ovim izvodima iz Spisa. U Knjizi Danielovoj je pročitao: “Vidio sam u noćnim snovima kako dolazi jedan koji je nalik Sinu Čovječjem obavijen nebeskim oblacima i koji primi veličanstvo, čast i kraljevstvo.” Ali ove se riječi prorokove nisu slagale s onim što su mu rekli njegovi roditelji. Isto tako njegov razgovor s Isusom, za vrijeme posjete nazaretskoj obitelji kad mu je bilo osamnaest godina, nije bio suglasan s ovim riječima iz Spisa. Unatoč njegovoj zbunjenosti i cijeloj ovoj pometnji, njegova ga je majka uvjerila da je njegov daleki rođak, Isus iz Nazareta, bio pravi Mesija koji je došao sjesti na Davidovu stolicu i da je on (Ivan) trebao postati njegov glavni navjestitelj i osnovna potpora.
135:3.4 (1498.3) Od svega što je Ivan čuo o poročnosti i zlu Rima i o raspojasanom ponašanju i moralnoj nazadnosti ovoga carstva, kao i na osnovu onoga što je znao o zlim djelima Heroda Antipe i judejskih poglavara, bio je sklon vjerovati da se bližio kraj svijeta. Ovom se neotesanom i plemenitom djetetu prirode činilo da je svijet bio zreo za svršetak jedne ere i da su ljudi stajali na pragu novog i božanskog doba - nebeskog kraljevstva. U Ivanovom je srcu rastao osjeCaj da je on trebao biti posljednji iz reda starih proroka i prvi iz reda novih. Drhtao je od sve snažnije želje da ode proglasiti svim ljudima: “Obratite se! Pripravite put Gospodnji! Pripravite se za kraj; pripravite se za novi i vječni ustav nebeskih poslova, za nebesko kraljevstvo.”
4. ELIZABETINA SMRT
135:4.1 (1499.1) 17. kolovoza 22. godine p.K., kad je Ivanu bilo dvadeset osam godina, iznenada je preminula njegova majka. Kako su Elizabetini prijatelji poznavali nazirejski stav prema mrtvima koji se odnosio i na pripadnike vlastite obitelji, uredili su sve detalje Elizabetine sahrane prije nego što su poslali po Ivana. Kad je primio vijesti o majčinoj smrti, Ivan je rekao Ezdi da odvede stada u En-Gedi dok je sam krenuo u Hebron.
135:4.2 (1499.2) Po povratku u En-Gedi nakon majčine sahrane, Ivan je poklonio stada nazirejskom bratstvu dok se sam na određeno vrijeme povukao od vanjskog svijeta kako bi se posvetio postu i molitvi. Ivan je jedino poznavao stare metode pristupa božanstvu; jedino je bio upoznat sa zapisima Ilije, Samuela i Daniela. Ilija je bio njegov idealni prorok. Ilija je bio prvi učitelj Izraela koji je smatran prorokom i Ivan je mislio da će on sam biti posljednji pripadnik ove duge i glasovite linije nebeskih glasnika.
135:4.3 (1499.3) Ivan je živio u En-Gedi dvije i pol godine i u ovom je razdoblju uvjerio većinu pripadnika ovoga bratstva da “dolazi kraj jedne epohe”; “ da je blizu nebesko kraljevstvo.” Cjelo je ovo rano učenje bilo utemeljeno na ondašnjoj židovskoj ideji i koncepciji Mesije kao obećenog izručitelja židovske nacije od dominacije nežidovskih vlasti.
135:4.4 (1499.4) Ivan je u ovo vnjeme aktivno čitao svete spise koje je našao u nazirejskom domu u En-Gedi. Naročito su ga se dojmili Ilija i Malahije, posljednji proroci i najbliži suvremenici. Više je puta pročitao posljednjih pet poglavlja Ilije i vjerovao je u njegova proročanstva. Također je pročitao u Knjizi proroka Malahije: “Evo, poslat ću vam proroka Iliju prije nego dođe dan velik i strašan, dan Gospodinov; on će obratiti srca otaca k sinovima, a srca sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju.” I ovo ga je obećanje proroka Malahije o Ilijinom povratku navelo da pričeka s početkom propovijedi o dolazećem kraljevstvu i s opomenom Židovima da se sklone od nastupajućeg prokletstva. Ivan se osjećao spremnim da započne s proglašenjem poruke o dolasku kraljevstva, ali je zahvaljujući ovoj najavi Ilijinog dolaska odlučio sačekati više od dvije godine prije nego što je započeo s radom. Znao je da on nije bio Ilija. Kakvo je onda bilo značenje ovih riječi proroka Malahije? Je li ovo proročanstvo bilo doslovno ili figurativno? Kako će znati istinu? Konačno se usudio pomisliti, kako je prvi prorok bio poznat po imenu Ilija, tako će i posljednji nositi ovo ime. Unatoč tome, njegove su sumnje bile dovoljno snažne kako bi ga spriječile da se prozove Ilijom.
135:4.5 (1499.5) Povodeći se za Ilijinim primjerom, odlučio je usvojiti metode neposrednog i izravnog napada na grijehe i poroke svojih suvremenika. Nastojao se oblačiti i govoriti kao Ilija; po svakom je spoljašnjem kriteriju nalikovao starom proroku. Bio je upravo takvo grubo i slikovito dijete prirode, tako neustrašiv i hrabar zagovornik ispravnosti. Dok Ivan nije bio nepismen i dok je dobro poznavao židovska sveta pisma, teško ga se moglo nazvati kulturnim. Imao je jasne misli, dobru govorničku vještinu i kritičan jezik. Premda je sam teško pružao dobar primjer svojim suvremenicima, spremno im je upućivao oštre kritike.
135:4.6 (1499.6) Konačno je smislio metodu proglašenja nove epohe - nebeskog kraljevstva; odlučio je postati Mesijin glasnik; odbacio je sve svoje sumnje i otišao iz En-gede u ožujku 25. godine p.K. kako bi počeo svoju kratku ali brilijantnu karijeru javnog govornika.
5. NEBESKO KRALJEVSTVO
135:5.1 (1500.1) Kako bi bili u prilici da razumijete Ivanovu poruku, tebate uzeti u obzir status židovskog naroda u vrijeme Ivanove pojave i djelovanja. Izrael je tijekom gotovo stotinu godina bio u vrlo teškoj situaciji; narod nije bio u stanju objasniti dugotrajnu potlačenost i sužanjstvo u koje su ih doveli nežidovski vladari. Zar Mojsije nije rekao da ispravnost uvijek povlači nagradu blagostanja i snage? Zar oni nisu bili Božji odabrani narod? Zašto je Davidovo prijestolje bilo prazno i opustošeno? U svjetlu Mojsijevih doktrina i proročkih učenja, Židovima je bilo vrlo teško objasniti dugo razdoblje njihove nacionalne potlačenosti.
135:5.2 (1500.2) Otprilike stotinu goatnapnje pojave Isusa i Ivana, u Palestini se javila nova škola religioznih učitelja koji su bili poznati kao apokaliptičari. Ovi su novi učitelji razvili sustav vjerovanja kako bi ponudili objašnjenje pitanju židovskih patnji i poniženja, tvrdeći da su Židovi ovim patnjama plaćali kaznu za svoje nacionalne grijehe. Pozivali su se na stare i dobro poznate razloge koji su navodno objašnjavali njihovu potlačenost za vrijeme babilonske i drugih vlasti.Prema mišljenju apokaliptičara, Izrael nije trebao biti obeshrabren; bližio se kraj njihove potlačenosti; uskoro će biti jasno da su svojim patnjama stekli disciplinu Božjeg odabranog naroda; Bog je bio na kraju strpljenja prema nežidovima. Smatrali su da je okončanje rimske vlasti bilo jednako okončanju jedne epohe i na određeni način, kraju svijeta. Ovi su novi učitelji snažno naginjali najavama proroka Daniela i dosljedno su vjerovali da je cijeli svijet trebao preći u novu epohu; da su kraljevstva ovoga svijeta trebala postati Božja kraljevstva. Židovskom umu ovoga doba ovo predstavlja značenje te fraze - nebeskog kraljevstva - koja prožima učenja Ivana i Isusa. Židovima iz Palestine fraza “nebesko kraljevstvo” ima jedno jedino značenje: apsolutno ispravnu državu u kojoj Bog (Mesija) upravlja nad zemaljskim nacijama u istom savršenstvu moći u kojem upravlja na nebu - “Neka bude tvoja volja na zemlji kao i na nebu.”
135:5.3 (1500.3) U Ivanovo doba Židovi su pitali s velikim iščekivanjem: “Kada će doći kraljevstvo?” Vladao je sveopći osjećaj da se bližio kraj nežidovskih nacija. Cijeli je židovski svijet bio prožet živom nadom i žudnim očekivanjem ispunjenja ove višestoljećne želje za vrijeme njihovog života.
135:5.4 (1500.4) Dok su se Židovi uveliko razlikovali po svojim pogledima o prirodi nastupajućeg kraljevstva, svi su se slagali da je ovaj događaj trebao nastupiti uskoro, da je stajao pred vratima. Mnogi koji su čitali Stari Zavjet doslovce su iščekivali novog palestinskog kralja nad obnovljenom židovskom nacijom izručenom iz neprijateljskih ruku, kojom će vladati nasljednik kralja Davida, Mesija koji će brzo primiti priznanje kao ispravni i pravedni vladar cijeloga svijeta. Druga je, premda nešto manja, grupa odanih Židova držala posve drugačiji stav o ovom kraljevstvu Božjem. Oni su vjerovali da nastupajuće kraljevstvo nije bilo od ovoga svijeta, da je svijet stajao pred određenim svršetkom i da je utemeljenje “novog neba i nove zemlje” značilo uspostavu Božjeg kraljevstva; da je ovo kraljevstvo trebalo biti vječno, rezultirati ukinućem svakog oblika grijeha i da su njegovi državljani trebali postati besmrtni u svom užitku ovog beskonačnog blaženstva.
135:5.5 (1500.5) Svi su se slagali da je neki oblik odlučujuće i pročišćujuće discipline trebao prethoditi utemeljenju novog kraljevstva na zemlji. U skladu s pogledima doslovnih tumačitelja ovoga učenja, svijet je bio na pragu novog svjetskog rata koji je trebao uništiti sve nevjernike i dati univerzalnu i vječnu pobjedu svimvjernicima. spiritisti su poučavan aa je kraljevstvo trebalo nastupiti istovremeno s velikim Božjim sudom koji je trebao dati nepravednicima zasluženu kaznenu osudu i konačno uništenje, te istovremeno uzvisiti svete vjernike odabranog naroda na visoke pozicije slave i vlasti sa Sinom Čovječjim, vladarom nad iskupljenim nacijama u Božje ime. I ova je posljednja grupa vjerovala da su mnogi odani nežidovi trebali ući u bratstvo ovog novog kraljevstva.
135:5.6 (1501.1) Neki su Židovi držali stanovište da je Bog eventualno namjeravao utemeljiti novo kraljevstvo neposrednim božanskim činom, dok je velika većina vjerovala da je trebao postaviti na vlast nekog zastupnika i posrednika, Mesiju. I ovo je jedino moguće tumačenje koncepcije Mesije koje su Židovi imali u vrijeme Ivana i Isusa. Mesija nije mogao biti netko tko je jednostavno poučavao Božju volju i naglašavao bitnost ispravnog življenja. Svim ovim svetim osobama Židovi su davali naslov proroka.Mesija je trebao biti više od proroka; Mesija je trebao donijeti utemeljenje novog kraljevstva, Božjeg kraljevstva. U očima Židova, osoba koja ne bi utemeljila novo kraljevstvo nije mogla biti Mesija u tradicionalnom židovskom smislu.
135:5.7 (1500.7) Tko je trebao biti ovaj Mesija? Židovski su učitelji ponovo naišli na nesuglasicu. Stariji su navodili doktrinu o sinu Davidovom. Noviji su poučavali da, kako novo kraljevstvo treba biti nebesko kraljevstvo, tako i novi vladar treba biti božanska osoba, netko tko je dugo sjedio Bogu s desne strane na nebu. I koliko god se to moglo doimati čudnim, oni koji su držali ove poglede smatrali su da Mesija ili vladar novog kraljevstva ne treba imati ljudsku prirodu, već da treba biti “Sin Čovječji” - Sin Božji - nebeski Knez koji već dugo čeka na priliku da preuzme novu zemaljsku upravu. Ovakva je bila podloga židovskog svijeta kad je Ivan stupio na scenu događaja s porukom: “Obratite se jer je blizu kraljevstvo nebesko.”
135:5.8 (1500.8) Bilo je, dakle, očigledno da je Ivanov proglas o nastupajućem kraljevstvu imao nekih desetak različitih značenja među onima koji su slušali njegova strastvena učenja. Ali bez obzira na tumačenje Ivanove poruke, sve su ove različite grupe koje su s dubokom nadom iščekivale utemeljenje židovskog kraljevstva, s velikom pažnjom slušale riječi ovog iskrenog, entuzijastičnog, neotesanog i skrušenog učitelja ispravnosti i pokajanja koji je svečano opominjao svoje slušatelje da “bježe od nastupajućeg prokletstva.”
6. IVAN POČINJE PROPOVIJEDATI
135:6.1 (1501.4) Rano u mjesecu ožujku 25. godine p.K., Ivan je krenuo zapadnom obalom Slanoga mora koja je vodila do jordanske doline nasuprot Jerihona, do prastarog gaza preko rijeke kojim je prošao i sam Jošua u pratnji izraelske djece kad su prvi put ušli u obećanu zemlju; i dok je prelazio rijeku, našao jemjesto nedaleko oa gaza gaje je počeo propovijeaau putnicima koji su išli na drugu obalu. Bio je to najprometniji gaz preko Jordana.
135:6.2 (1501.5) Svima je bilo jasno da je Ivan bio više od propovjednika. Od onih koji su imali priliku čuti učenja ovog čudaka iz judeanske divljine, većina je vjerovala su da su čuli glas proroka. Nije čudo da je njegova pojava tako duboko dirnula duše ovih umornih i razočaranih Židova. Tijekom cijele židovske povijesti, odana djeca Abrahama nikada nisu s tolikom čežnjom tražila "utjehu Izraela" ili s tolikom nadom očekivala "obnovu kraljevstva." Nikada u cijeloj židovskoj povijesti Ivanova poruka da se "bliži kraljevstvo nebesko" nije mogla ostvariti tako dubok i univerzalan dojam kao što je to bio slučaj u ovom razdoblju kad se Ivan tako misteriozno pojavio na obali ovog južnog gaza na Jordanu.
135:6.3 (1502.1) Imao je pastirsko porijeklo, kao Amos.Oblačio se kao stari prorok Ilija, dok je munjevito naglašavao svoje poruke i upozorenja s "Ilijinim duhom i snagom." Nije iznenađujuće što je ovaj čudni učitelj stvorio toliku senzaciju širom cijele Palestine, kako su putnici raznosili vijesti o njegovim učenjima cijelom dolinom Jordana.
135:6.4 (1502.2) Postojalo je još nešto neobično i novo u vezi s radom ovog nazaritskog učitelja: On je krstio sve vjernike u Jordanu u znak "oproštenja grijeha." Premda krštenje nije bilo nova ceremonija među Židovima, oni nisu imali priliku vidjeti krštenje u obliku i u ulozi u kojima ih je Ivan koristio. Dugo je vladao običaj ovako krstiti nežidovske obraćenike koji su postali dijelom bratstva vanjskog dvora židovskog hrama, ali nikada nitko nije tražio od Židova da se podvrgnu krštenju u znak oproštenja. Premda je od početka Ivanove propovijedi i krštenja do njegovog uhićenja i zatočeništva na poticaj Heroda Antipe prošlo jedino nekih petnaest mjeseci, u ovom je kratkom razdoblju Ivan krstio preko stotinu tisuća pokajnika.
135:6.5 (1502.3) Ivan je propovijedao četiri mjeseca na betanijskom gazu prije nego što će krenuti prema sjeveru obalom Jordana. Desetine tisuća učenika, nekih ljubopitivih a drugih iskrenih, došlo je čuti njegova učenja iz mnogih dijelova Judeje, Pereje i Samarije. Nekolicina je došla iz Galileje.
135:6.6 (1502.4) U svibnju ove godine, dok je još bio na betanijskom gazu, svećenici i leviti su poslali zastupnike da pitaju Ivana tvrdi li da ima status Mesije i tko mu je dao vlast da propovijeda. Ivan je odgovorio na ova pitanja riječima: "Idite i recite onima koji su vas poslali da ste čuli glas 'jednoga koji viče u pustinji,' kao što je rekao prorok, i koji poručuje, 'ispravite put gospodnji, poravnajte staze Bogu. Neka se svaka dolina ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne; neka krivudavi putovi postanu pravi, a neravni ravni; svaki će čovjek vidjeti spasenje Božje.'"
135:6.7 (1502.5) Ivan je Dio nerojskian netaktičan propovjednik. Jednog je dana propovijedao i krstio na zapadnoj obali Jordana, kad se na krštenje predstavila grupa od nekoliko farizeja i više saduceja. Prije nego što ih je gurnuo u vodu, Ivan se obratio grupi govoreći: "Zmijski porodi, tko vas upozori da bježite od srdžbe koja stiže? Ja ću vas krstiti, ali vas prije svega upozoravam da donesete plodove koji odgovaraju iskrenom obraćenju. Ne usuđujte se reći da imate Abranama za oca. Jer, kažem vam, Bog može od ovin dvanaest stijena podići djecu koja će biti dostojna oca Abrahama. Već je sjekira položena na korijen stablima: svako se stablo, ako ne daje dobroga roda, siječe i baca u oganj." (Dvanaest stijena na koje je aludirao odnose se na spomenike koje je Jošua podigao u čast prijelaza "dvanaest plemena" preko Jordana upravo na ovom mjestu kad je prvi put ušao u obećanu zemlju.)
135:6.8 (1502.6) Ivan je davao sate pouke svojim učenicima tijekom kojih im je govorio o detaljima njihovog novog života dok je istovremeno nastojao odgovoriti na mnoga njihova pitanja. Savjetovao se s učiteljima kako bi ih poučio u duhu kao i u slovu zakona. Rekao je bogatašima da hrane siromahe; carinicima je rekao da "ne traže više nego što im je određeno." Vojnicima je rekao: "Nikome ne činite nasilja - budite zadovoljni svojom plaćom." Dok je svima govorio: "Spremite se za dolazak nove epohe - blizu je kraljevstvo nebesko."
7. IVAN PUTUJE PREMA SJEVERU
135:7.1 (1503.1) Ivan je još uvijek bio zbunjen u pogledu nastupanja kraljevstva i njegovog kralja. Što je dulje propovijedao to je bivao sve više zbunjen, ali ova intelektualna nesigurnost u pogledu prirode nastupajućeg kraljevstva nikako nije umanjivala njegovo uvjerenje u sigurnost neposrednog dolaska ovog kraljevstva. Ivan je bio zbunjen u umu, ali ne i u duhu. Nije imao pometnje u pogledu dolazećeg kraljevstva, ali nije bio siguran da je Isus trebao biti njegov vladar. Dokle god se Ivan držao ideje o obnovi Davidovog prijestolja, činilo mu se dosljednjim učenje njegovih roditelja da je Isus, koji je bio rođen u Davidovom Gradu, bio dugo očekivani Mesija; ali u onim časovima kad je više naginjao doktrini duhovnog kraljevstva i svršetku svjetovne epohe na zemlji, mučile su ga duboke sumnje u pogledu Isusove uloge u ovim događajima. Nekom je prilikom sve dovodio u pitanje, ali ne zadugo. Uistinu se nadao prilici da o svemu porazgovara sa svojim rođakom, ali ovo se protivilo njihovom izričitom sporazumu.
135:7.2 (1503.2) Dok je Ivan putovao prema sjeveru, često je razmišljao o Isusu. Zastao je preko deset puta na različitim mjestima duž Jordana. U Adamu je po prvi put aludirao na "onoga koji dolazi poslije mene" kao odgovor na izravno pitanje svojih učenika, "Jesi li ti Mesija?" Dalje je rekao: "Ali dolazi jači od mene, kojemu ja nisam dostojan oanjesiu sveze na oouci. Ja vas krstim vodom, ali on će vas krstiti Duhom Svetim. On u ruci svojoj drži lopatu da očisti gumno svoje i skupi pšenicu u žitnicu svoju. Pljevu će, naprotiv, sažeći ognjem neugasivim."
135:7.3 (1503.3) Kao odgovor na pitanja svojih učenika Ivan je pokušavao objasniti svoja učenja, iz dana u dan dodajući nove detalje koji su nudili pomoć i utjehu pri pokušajima razumijevanja njegove ranije zagonetne poruke: "Obratite se i primite krštenje." Svjetina je u ovo vrijeme počela stizati i iz Galileje i Dekapolisa. Iz dana u dan okupljale su se desetine iskrenih vjernika oko svog voljenog učitelja.
8. SUSRET ISUSA I IVANA
135:8.1 (1503.4) U prosincu 25 godine p.K. Ivan je stigao u okolicu Pele putujući uzvodno obalom Jordana, dok se njegova slava proširila cijelom Palestinom i dok je njegov rad postao glavnom temom razgovora u svim gradovima oko Genezaretskog jezera. To što je Isus pokazao naklonost prema Ivanovoj poruci, navelo je mnoge osobe iz Kafarnauma da pristupe Ivanovom kultu pokajanja i krštenja. Ribari i sinovi Zebedejevi po imenu Jakov i Ivan otišli su u potragu za Ivanom u prosincu, nedugo nakon što se ovaj utaborio i počeo propovijedati u Peli, gdje su se predstavili na krštenje. Posjećivali su Ivana svakoga tjedna i donosili Isusu svježe vijesti iz prve ruke o radu ovoga evangeliste.
135:8.2 (1503.5) Isusova braća Jakov i Juda također su govorili o mogućnosti da odu Ivanu na krštenje; i kada je Juda došao iz Kafarnauma na službu uoči Sabata i nakon što je s Jakovom čuo Isusovu propovijed u sinagogi, odlučili su da se posavjetuju s Isusom u vezi ovih planova. Bilo je to u subotu uveče 12. siječnja 26. godine p.K. Isus je predložio da odgode dalje rasprave na ovu temu do narednog dana, kad im je trebao dati odgovor. Isus nije puno spavao ove noći, koju je proveo u duhovnom jedinstvu sa svojim Ocem na nebu. Odlučio je objedovati narednog dana u podne sa svojom braćom i ovom im prilikom saopćiti svoje poglede vezane uz Ivanovo krštenje vjernika. Jakov i Juda su stigli na ručak i čekali su na Isusa u spremištu gdje je čuvan građevinski materijal kako još nije bilo vrijeme za podnevni objed i kako su znali da je Isus bio jako precizan u pogledu vremena.
135:8.3 (1504.1) Neposredno prije podnevnog objeda Isus je spustio alat, skinuo tesarsku pregaču i saopćio trojici radnika koji su bili sa njim u radionici, "Došao je moj čas." Otišao je do svoje braće Jakova i Jude, ponavljajući, "Došao je moj čas - idemo Ivanu." I smjesta su krenuli prema Peli, dok su objedovali na putu. Bilo je to u subotu 13. siječnja. Prenoćili su u dolini Jordana i sutradan u podne su stigli na mjesto gdje je Ivan krstio vjernike.
135:8.4 (1504.2) Ivan je upravo počeo krstiti prve kanataate. Desetine pokajnika su već stajale u redu kad su Isus t njegova dva brata zauzeli mjesto među iskrenim muškarcima i ženama koji su postali vjernici u Ivanovo učenje o nastupajućem kraljevstvu. Ivan je već više puta upitao Zebedejeve sinove o Isusu. Već je čuo Isusove komentare svojih učenja i iz dana u dan je očekivao Isusov dolazak, ali ga nije očekivao među kandidatima koji su čekali na krštenje.
135:8.5 (1504.3) Kako je bio zauzet detaljima brzinskog krštenja velikog broja obraćenika, Ivan nije ugledao Isusa sve dok Sin Čovječji nije stao ispred njega. Kad je Ivan prepoznao Isusa, na trenutak je zaustavio ceremoniju kako bi se pozdravio sa svojim rođakom govoreći, "Zašto si došao u rijeku da me pozdraviš?" A Isus je odgovorio, "Da bi me ti krstio." Ivan je odgovorio: "Ali ti mene trebaš krstiti. Zašto si došao k meni?" A Isus je prošaputao: "Neka bude ovako sada, jer nam ide u prilog da damo primjer mojoj braći koja stoje uz mene i da narod vidi da je došao moj čas."
135:8.6 (1504.4) U Isusovom se glasu mogao čuti zvuk odlučnosti i autoriteta. Ivana su potresale snažne emocije dok se spremao krstiti Isusa iz Nazareta u ponedjeljak u podne, 14. siječnja 26. godine p.K. Ivan je tako krstio Isusa i njegova dva brata, Jakova i Judu. I nakon što je krstio ovu trojicu, prestao je s krštenjem tijekom ovoga dana govoreći masama da će nastaviti krstiti sutradan u podne. Kako se svjetina počela razilaziti, dok su četvorica još stajali u vodi, čuli su čudnovat gas i pred njima se pojavila prikaza koja je stajala neposredno nad Isusovom glavom govoreći: "Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao." U Isusovom je izrazu nastupila velika promjena i izlazeći iz vode, bez riječi se udaljio od njih i otišao prema brdima na istoku. I nitko nije vidjeo Isusa narednih četrdeset dana.
135:8.7 (1504.5) Ivan je pošao za Isusom prateći ga na dovoljnoj distanci kako bi mu ispričao o Gabrielovoj posjeti njegovoj majci koja se odigrala prije njihovog rođenja, o kojoj mu je majka toliko puta ispričala. Dopustio je Isusu da nastavi nakon što je rekao, "Sada mogu biti siguran da si ti Izručitelj." Ali Isus nije odgovorio.
9. ČETRDESET DANA PROPOVIJEDI
135:9.1 (1505.1) Kad se Ivan vratio k svojim učenicima (ovom je prilikom imao nekih dvadeset pet do trideset učenika koji su ga svugdje pratili) zatekao ih je zaokupljene ozbiljnom raspravom onoga što se upravo odigralo prilikom Isusovog krštenja. Bili su još više iznenađeni kad im je Ivan ispripovijedao o Gabrielovoj posjeti Mariji prije Isusovog rođenja, te da je Isus bio bez komentara kad mu je Ivan o tome ispričao. Ove noći nije bilo kiše iokupljeni su nastavili vijećati dugo u zvjezdanu noć. Pitali su se gdje je Isus otišao i kad će ga ponovo vidjeti.
135:9.2 (1505.2) Ivanova je propovijed nakon ovog događaja poprimila novi i autoritativni ton proglasa dolazećeg kraljevstva i očekivanog Mesije. Ovih četrdeset dana čekanja na Isusov povratak predstavljaju vrlo napeto razdoblje. Ali Ivan je nastavio propovijedati s velikom silom i njegovi su učenici otprilike u ovo doba počeli držati propovijedi mnogobrojnim masama koje su se okupljale oko Ivana u Jordanu.
135:9.3 (1505.3) Tijekom ovih četrdeset dana čekanja, zemljom su se pronosile mnoge glasine koje su dopirale i do Tiberijade i Jeruzalema. Tisuće su došle u posjetu novoj atrakciji u Ivanovom taboru, takozvanom Mesiji, ali nisu imale priliku vidjeti Isusa. Kad su Ivanovi učenici rekli da je čudni Božji čovjek otišao u brda, mnogi su doveli u pitanje istinitost cijele priče.
135:9.4 (1505.4) Otprilike tri tjedna poslije Isusovog odlaska, u Pelu je stiglo novo zastupništvo svećenika i farizeja iz Jeruzalema. Konkretno su upitali Ivana, "Jesi li Ilija? Jesi li očekivani prorok kojeg je Mojsije obećao?"; "Nisam," odgovorio je Ivan, na što su se usudili pitati, "Jesi li Mesija?" "Nisam," odgovorio je Ivan. Zatim su rekli ovi ljudi iz Jeruzalema: "Pa ako nisi Ilija, ako nisi prorok i ako nisi Mesija, zašto onda krstiš narod i stvaraš toliku pometnju?" Ivan je odgovorio: "Do onih je koji su me čuli i koji su primili moje krštenje da kažu tko sam, ali kažem vam da vas ja, istina, krstim vodom, ali među nama je bio onaj koji će se vratiti da vas krsti Svetim Duhom."
135:9.5 (1505.5) Ovih je čestrdeset dana teško palo Ivanu i njegovim učenicima. Kakav će biti odnos Ivana i Isusa? Među učenicima su vođene rasprave o stotinu različitih pitanja. Na površinu je počela izlaziti politika i pitanje toga tko će biti veći od koga. Vođene su žustre rasprave oko različitih ideja i koncepcija Mesije. Hoće li on biti militaristički vođa ili će naginjati Davidovoj koncepciji kralja? Hoće li poraziti rimske vojske kao što je Jošua porazio Kanaance? Hoće li doći da utemelji duhovno kraljevstvo? Ivan je odlučio, dok je pri ovoj odluci bio daleko nadglasan protivnim stavom, da je Isus došao utemeljiti nebesko kraljevstvo, premda sam nije bio načisto u čemu se sastojala ova misija utemeljenja nebeskog kraljevstva.
135:9.6 (1505.6) Bili su to teški dani Ivanovog života i on se molio za Isusov skori povratak. Neki su od Ivanovih učenika obrazovali izviđačke grupe koje su išle u potragu za Isusom, što im je Ivan zabranio govoreći: "Naše je vrijeme u rukama Boga nebeskog; on će nas upraviti u smjeru svog odabranog Sina."
135:9.7 (1505.7) Bilo je to rano u subotu ujutro 23. veljače kad je Ivanova grupa, zaokupljena jutarnjim objedom pogledala prema sjeveru i vidjela gdje im prilazi Isus. Kako im se sve više približavao, Ivan se popeo na obližnju stijenu je iz sveg glasa povikao: Evo Božjeg Sina, svjetskog izručitelja! Evo onoga za kojeg rekoh, 'Onaj koji poslije mene dolazi preda mnom je, jer bijaše prije mene." Iz ovog sam razloga izišao iz divljine kako bih propovijedao pokajanje i kako bih vas krstio vodom, govoreći da se bliži nebesko kraljevstvo. A sada dolazi onaj koji će vas krstiti Svetim Duhom. Vidio sam duha kako siđe s neba kao golub i ostade na njemu i čuo sam kako Božji glas kaže, " Ti si Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao."
135:9.8 (1506.1) Isus ih je pozvao da se vrate k objedu dok je on sjeo da objeduje s Ivanom, kako su se njegova braća Jakov i Juda vratili u Kafarnaum.
135:9.9 (1506.2) Sutradan rano ujutro Isus se oprostio od Ivana i njegovih učenika i otišao natrag u Galileju. Nije im rekao kad će ga ponovo vidjeti. Na Ivanove upite o njegovoj misiji i propovijedi jedino je rekao, "Vodiće te moj Otac sada kao što je to činio i u prošlosti." I ova su se dvojica velikaša oprostila ovoga jutra na obali Jordana i nisu se ponovo vidjela tijekom svojih zemaljskih života.
10. IVAN PUTUJE PREMA JUGU
135:10.1 (1506.3) Kako je Isus otišao prema sjeveru, u Galileju, Ivan je osjetio poriv da se vrati prema jugu istim putem kojim je došao. Tako je u nedjelju ujutro 3. ožujka Ivan krenuo prema jugu u pratnji svojih preostalih učenika. Otprilike četvrtina njegovih učenika je otišla u Galileju u potrazi za Isusom. Ivan se osjećao tužnim i izgubljenim. Nikada više nije propovijedao onako kako je to činio prije Isusovog krštenja. Na neki je način osjećao da više nije snosio odgovornost za dolazak kraljevstva. Osjećao je da je gotovo završio sa svojim radom; bio je žalostan i usamljen. Ali je nastavio propovijedati, krstiti i putovati prema jugu.
135:10.2 (1506.4) Otprilike u blizini seoceta po imenu Adam gdje se zadržao nekoliko tjedana, Ivan je izručio taj slavni napad na Heroda Antipu zbog toga što je ovaj nezakonito uzeo tuđu ženu. U lipnju ove godine (26. godine p.K.) Ivan se vratio do betanijskog gaza na Jordanu, gdje je prije više od godinu dana počeo propovijedati o dolasku kraljevstva. Tjedan dana neposredno nakon Isusovog krštenja Ivanova je poruka postupno poprimila oblik proglašenje milosti svagdašnjem svijetu, dok je s velikom žestinom optužio koruptirane političke i religiozne vladare.
135:10.3 (1506.5) Herod Antipa, na čijoj je teritoriji Ivan propovijedao, je počeo strahovati da Ivan i njegovi učenici ne podignu narod na pobunu. Herodu se također nije dopao Ivanov kriticizam njegovih osobnih poslova. Herod je iz ovih razloga odlučio baciti Ivana u tamnicu. Tako su ujutro 12. lipnja, prije nego što je svjetina stigla na propovijed i krštenje, Herodovi agenti uhvatili Ivana. Kako su prošli tjedni a Ivan nije biopusten na sioooau, njegovi su se ucenici rasuli sirom Palestine, dok su mnogi otišli u Galileju kako bi prišli Isusovim učenicima.
11. IVAN U ZATOČENIŠTVU
135:11.1 (1506.6) Ivan se u tamnici osjećao usamljenim i pomalo ogorčenim. Jedino ga je mogao posjetiti manji broj učenika. Premda je jako želio vidjeti Isusa, morao se zadovoljiti vijestima o njegovom radu koje je primao od svojih učenika koji su postali vjernici u Sina Čovječjeg. Često je dolazio u iskušenje da posumnja u Isusa i njegovu božansku misiju. Ako je Isus bio Mesija, zašto ga nije došao osloboditi iz ove nepodnošljive tamnice? Ovaj je prirodnjak koji je nekoć živio usred samog Božjeg okružja više od godinu dana propadao u ovom ogavnom zatvoru. Bio je to veliki test njegovoj vjeri i odanosti prema Isusu. Bio je to pored toga veliki ispit same Ivanove vjere u Boga. Često je dolazio u iskušenje da dovede u pitanje istinitost same svoje misije i iskustva.
135:11.2 (1507.1) Nakon što je proveo više mjeseci u tamnici, došla mu je u posjetu grupa učenika i nakon što su ga izvijestili o Isusovom javnom radu, rekli su: "Eno, Učitelju, onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana postiže uspjeh dok k sebi prima sve koji mu dolaze. Još ide na gozbu s grešnicima i publikašima. Dok si mu ti hrabro svjedočio u prilog, on te ne dolazi izbaviti iz tamnice." Ivan odgovori svojim prijateljima: "Ovaj čovjek ne može ništa učiniti ako ne primi uputu od Oca na nebu. I sami ste mi svjedoci da sam vam rekao, 'Ja nisam Mesija, već sam poslan da pripravim put za njegov dolazak.' I to sam učinio. Tko ima zaručnicu taj je zaručnik. Ali zaručnikov prijatelj, koji stoji u blizini i sluša njegove riječi, od srca se veseli zaručnikovu glasu. Ovo je moje veselje sad doseglo vrhunac. On mora rasti, a ja se umanjivati. Ja pripadam zemlji i već sam završio s izručenjem svoje poruke. Isus iz Nazareta dolazi s neba i stoji iznad nas sviju. Sin Čovječji dolazi od Boga kako bi vam objavio Božje riječi. Jer Otac nebeski daje duha bez mjere svom vlastitom Sinu. Otac ljubi svoga Sina i s vremenom sve namjerava prenijeti u njegove ruke. Onaj koji vjeruje u Sina ima život vječni. I ovo što vam govorim je istina sada i zauvijek."
135:11.3 (1507.2) Ovi su učenici bili toliko zapanjeni Ivanovim odgovorom da su se udaljili bez riječi. Ivan je također bio duboko uznemiren, ali je uvidjeo proročansku prirodu svojih riječi. Nikada više nije posve sumnjao u Isusovu misiju i božanstvenost. Ali Ivan je bio jako razočaran što mu Isus nije poslao ni riječi i što nije upotrijebio svoje veličanstvene moći da ga oslobodi iz tamnice. Isus je znao kako se Ivan osjećao. Dok je jako volio Ivana, u ovoj je fazi bio svjestan svoje božanske prirode i upoznat s velikim stvarima koje su čekale Ivana poslije smrti, kao i s činjenicom da je Ivan već obavio svoju ulogu na zemlji, tako da je odlučio obuzdati svoj poriv da se umiješa u prirodni tijek života i rada ovog velikog pripovjednika i proroka.
135:11.4 (1507.3) Ovo je augo iščekivanje u zatočeništvu ono ljudski nepodnošljivo. Nekoliko dana prije smrti, Ivan je ponovo poslao pouzdane glasnike Isusu s pitanjem: "Je li završen moj rad? Zašto moram propadati u tamnici? Jesi li ti uistinu Mesija ili da čekamo na drugoga? " I kad su dva učenika otišla k Isusu s ovom porukom, Sin Čovječji je poručio: "Idite i javite Ivanu da ga nisam zaboravio i da i ja patim znajući za njegove patnje, jer nam sljeduje ispunjenje svake ispravnosti. Javite Ivanu što ste vidjeli i čuli - siromasima se propovijeda radosna vijest - a prije svega javite voljenom najavljitelju moje zemaljske misije da ga čeka veliko blaženstvo u idućem životu ako ne posrne i zbog mene se ne pokoleba." Bile su to posljednje riječi koje je Ivan primio od Isusa. Ova ga je poruka uveliko utješila, stabilizirala njegovu vjeru i pripravila ga za tragični svršetak njegovog zemaljskog života nedugo nakon ovog znamenitog događaja.
12. SMRT IVANA KRSTITELJA
135:12.1 (1508.1) Kako je Ivan radio u južnoj Pereji u vrijeme kad je uhvaćen, smjesta je bačen u tamnicu Makarejske tvrđave, gdje je ostao zatočen do smrti. Herod je vladao nad Perejom i Galilejom i u ovom je razdoblju imao dvije palate, jednu u Juliji a drugu u MakarejiPerejskoj. U Galileji je njegovo službeno prebivalište premješteno iz Seforisa u novu prijestolnicu Tiberijadu.
135:12.2 (1508.2) Herod se bojao osloboditi Ivana jer je strahovao da ne podigne narod na pobunu. Bojao ga se pogubiti od straha da njegova smrt ne izazove nemire u prijestolnici, kako su tisuće perejaca vjerovale da je Ivan bio svetac, da je bio prorok. Herod je stoga držao nazaritskog propovjednika u zatočeništvu, kako nije znao što će s njim učiniti. Ivan je više puta bio izveden pred Heroda, ali nikada nije želio pristati bilo da napusti Herodove domene ili da prestane s javnim radom. Ova je nova i sve veća pometnja koja je bila izazvana radom Isusa iz Nazareta, također djelovala kao opomena Herodu da ne pusti Ivana na slobodu.Ivan je povrh svega na sebe navukao duboku i gorku mržnju Herodove nezakonite žene Herodijade.
135:12.3 (1508.3) Herod je u više navrata govorio s Ivanom o dolasku kraljevstva i dok je nekom prilikom bio duboko impresioniran njegovom porukom, bojao se da ga pusti iz zatočeništva.
135:12.4 (1508.4) Kako je Tiberijada još uvijek bila u jeku javne gradnje, Herod je provodio dosta vremena u svojim perejskimpalatama, dok je naročito volio Makarejsku tvrđavu. Prošlo je više godina prije nego što je završena izgradnja njegove službene palate u Tiberijadi.
135:12.5 (1508.5) Herod je o svom rođendanu priredio veliku gozbu u Makarejskojpalati svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim i perejskim prvacima. Kako j e Herodijada već dugo nastojalanagovonti Heroda aa smakne Ivana, iskonstiia je ovu priliku kao zgodan čas za njegovo umorstvo.
135:12.6 (1508.6) Herodijada je iskoristila vrijeme večernje gozbe i svečanosti da pošalje svoju kćerku da pleše pred gostima. Herodu se toliko svidjela djevojka da ju je pozvao govoreći: "Lijepo plešeš šarmantna djevojko! Išti od mene o mom rođendanu što god ti srce želi i dat ću ti što god zatražiš, pa bilo to i pol moga kraljevstva." Herod je tako govorio jer je bio pod utjecajem mnogih vina. Djevojka se povukla u stranu da se posavjetuje sa svojom majkom što će tražiti od Heroda. Herodijada je rekla: "Idi k Herodu i traži glavu Ivana Krstitelja." I djevojka se vratila k trpezi i rekla Herodu, "Hoću da mi sad odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja. "
135:12.7 (1508.7) To ražalosti i prepade Heroda, ali zbog zakletve dane pred gostima ne htjede je odbiti. Herod Antipa je tako poslao krvnika i naredio mu da donese Ivanovu glavu. Ivanu je tako odrubljena glava ove noći u tamnici i donesena na pladnju djevojci koja je čekala u pozadini gozbene sale. A djevojka je dala pladanj svojoj majci. Kad su Ivanovi učenici čuli o njegovoj smrti, otišli su do tamnice kako bi tražili Ivanovo tijelo i nakon što su ga položili u grob, izvijestili su Isusa što se dogodilo.