Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 134
PRIJELAZNE GODINE
Sekcije
POGLAVLJE 134
PRIJELAZNE GODINE
134:0.1 (1483.1) TIJEKOM putovanja Mediteranom, Isus je pažljivo proučavao ljude koje je susretao i zemlje kroz koje je prolazio, i otprilike u to vrijeme donio svoju konačnu odluku vezanu za ostatak svoga života na zemlji. U cjelosti je razmotrio i sada konačno odobrio plan svog rođenja u obličju djeteta židovskih roditelja u Palestini, i namjeravao se vratiti u Galileju da dočeka početak svog životnog rada javnog poučavanja istine; počeo je formirati planove za svoju javnu karijeru u zemlji ljudi njegova oca Josipa, i to je činio svojom vlastitom slobodnom voljom.
134:0.2 (1483.2) Isus je utvrdio iz svog osobnog i ljudskog iskustva da je Palestina bila najbolje mjesto u cijelom rimskom svijetu za pisanje posljednjih poglavlja, za izvedbu završnog čina, njegova života na zemlji. Po prvi put je bio potpuno zadovoljan idejom otvorenog očitovanja svoje istinske naravi i otkrivenja svog božanskog identiteta među Židovima i ostalim narodima svoje rodne Palestine. Čvrsto je odlučio okončati svoj život na zemlji i završiti svoju smrtnu egzistenciju u istoj zemlji u kojoj je započeo svoje iskustvo kao bespomoćno dijete. Njegova karijera na Urantiji je započela među Židovima u Palestini, i on je odlučio da prekine svoj život u Palestini i među Židovima.
1. TRIDESETA GODINA (24. GODINA P.K.)
134:1.1 (1483.3) Nakon što se oprostio od Gonoda i Ganida u Kharku (u prosincu 23. godine p.K.), Isus se vratio preko Ura u Babilon, gdje se pridružio pustinjskom karavanu koji je bio na putu za Damask. Iz Damaska je otišao u Nazaret, zaustavljajući se jedino na nekoliko sati u Kafarnaumu, da se javi Zebedejevoj obitelji. Tu je sreo svog brata Jakova koji bio preuzeo njegovo mjesto u Zebedejevoj brodograditeljskoj radionici. Nakon što je razgovarao s Jakovom i Judom (koji je također slučajno bio u Kafarnaumu) i nakon što je prenio na svog brata naslov na manju kuću koju je Ivan Zebedej uspio kupiti, Isus se vratio u Nazaret.
134:1.2 (1483.4) Po završteku putovanja Sredozemljem, Isus je primio dovoljno novaca da podmiri svoje troškove gotovo do samog početka javne službe. No, osim Zebedeja i ljudi koje je sreo na ovoj izuzetnoj turneji, svijet nikada nije znao da je Isus poduzeo ovo putovanje. Njegova obitelj je uvijek vjerovala da je Isus proveo ovo vrijeme na studiju u Aleksandriji. Isus nikada nije potvrdio ova vjerovanja, niti je ikada otvoreno porekao bilo kakve nesporazume.
134:1.3 (1483.5) Tijekom svog boravka od nekoliko tjedana u Nazaretu, Isus je posjetio svoju obitelj i prijatelje, proveo neko vrijeme u radionici sa svojim bratom Josipom, ali je najviše pažnje posvetio Mariji i Ruti. Ruti je tada bilo gotovo petnaest godina, a to je bila Isusova prva prilika da s njom nadugačko razgovara otkako je postala mlada žena.
134:1.4 (1484.1) Šimun i Juda su se već neko vrijeme namjeravali oženiti, nisu to htjeli učiniti bez Isusova pristanka; tako su odlagali svoje planove u nadi za povratak njihova najstarijeg brata. Iako su svi smatrali Jakova kao glavu obitelji u većini stvari, kad se radilo o ženidbi, htjeli su primiti Isusov blagoslov. Šimun i Juda su tako održali dvostruko vjenčanje početkom ožujka 24. godine p.K. Sva starija djeca su već bila u braku; jedino je Ruta, koja je bila najmlađa, još uvijek bila doma s Marijom.
134:1.5 (1484.2) Isus je imao sasvim normalnu i prirodnu interakciju s pojedinim članovima njegove obitelji, ali kada su svi bili na okupu, imao je tako malo za reći, da su to pomenuli među sobom. Marija je posebno bila uznemirenja ovim ponešto čudnim ponašanjem svog sina prvorođenca.
134:1.6 (1484.3) Otprilike u vijeme kad se Isus spremao napustiti Nazaret, ozbiljno se razbolio vodič velikog karavana koji je prolazio gradom i kako je Isus govorio više jezika, javio se da preuzme njegovo mjesto. Budući da je ovo putovanje zahtijevalo da Isus bude odsutan cijelu godinu, i budući da su sva njegova braća bila oženjena, dok mu je majka živjela kod kuće s Rutom, Isus je sazvao obiteljski sastanak na kojem je predložio da majka i Ruta odu živjeti u Kafarnaum, u kući koju je nedavno preveo na Jakova. Tako su se nekoliko dana nakon što je Isus otišao s karavanom, Marija i Ruta preselile u Kafarnaum, gdje su živjele do kraja Marijina života u kući koju je Isus kupio. Josip se sa svojom obitelji preselio u staru obiteljsku kuću u Nazaretu.
134:1.7 (1484.4) Bila je to jedna od najneobičnijih godina u unutarnjem iskustvu Sina Čovječjeg; veliki napredak je ostvaren u uspostavi radnog sklada između njegovog ljudskog uma i unutarnjeg Ispravljača. Ispravljač bioaktivno zauzet reorganizacijom razmišljanja i uvježbavanjem uma za velike događaje na koje nije trebalo dugo čekati. Isusova se ličnost pripremala za veliku promjenu u njegovom stavu prema svijetu. Bila je to posredna faza, prijelazna dob u životu bića koje je započelo život kao Bog u ulozi čovjeka, a koje se sada spremalo dovršiti svoju zemaljsku karijeru kao čovjek u ulozi Boga.
2. KARAVANOM OKO KASPIJSKOG JEZERA
134:2.1 (1484.5) Isus je napustio Nazaret putujući karavanom prema Kaspijskom jezeru prvoga travnja 24. godine p.K. Karavan kojem se Isus pridružio u ulozi vodiča išao je iz Jeruzalema preko Damaska i Urmijskog jezera kroz Asiriju, Mediju i Pariju do jugoistočne oblasti Kaspijskog jezera. Prošla je puna godina dana prije nego što se vratio s ovog putovanja.
134:2.2 (1484.6) Ovo karavansko putovanje je pružilo Isusu još jednu priliku za istraživačku pustolovinu i osobnu službu. Proživio je zanimljive događaje sa svojom karavanskom obitelji - putnicima, čuvarima i vodičima deva. Velik je broj muškaraca, žena i djece koji su živjeli duž karavanske trase živio bogatijim životom kao rezultat kontakta s Isusom, koji je njima djelovao kao jedan nesvakidašnji vodič svakidašnjeg karavana. Nisu svi koji su primili ovu osobnu službu iz nje izvukli korist, ali je velika većina onih koji su se s njim sastali i razgovarali postali boljim osobama za ostatak njihovih prirodnih života.
134:2.3 (1484.7) Od svih njegovih svjetskih putovanja, ova je turneja oko Kaspijskog mora najbolje upoznala Isusa s Istokom, i omogućila mu da stekne bolje razumijevanje dalekoistočnih naroda. Uspio je ostvariti intiman i osoban kontakt sa svim ondašnjim ljudskim rasama Urantije izuzev crvene. Jednako je uživao u osobnoj službi tim različitim rasama i miješanim narodima, koji su svi bili otvoreni prema živućoj istini koju im je donio. Europljani s Dalekog zapada kao i Azijci s Dalekog istoka jednako su ukazali pozornost njegovim riječima nade i vječnog života, i jednako su bili impresionirani životom brižne službe i duhovne pomoći koji je tako milostivo živio među njima.
134:2.4 (1485.1) Karavansko putovanje je bilo uspješno u svakom pogledu. Bila je to najzanimljivija epizoda Isusovog ljudskog života, kako je tijekom cijele godine djelovao u izvršnoj funkciji, snoseći odgovornost ne samo zapovjereni materijal, već i za sigurnost karavanskih putnika. A on je obavljao svoje višestruke dužnosti s najvećom odanošću, učinkovitošću i mudrošću.
134:2.5 (1485.2) Na povratku iz kaspijske oblasti, Isus se povukao s pozicije karavanskog vodiča na jezeru Urmiji, gdje se zadržao nešto više od dva tjedna. Vratio se kao redovni putnik narednim karavanom u Damask, gdje su ga vlasnici deva molili da ostane u njihovoj službi. Odbijajući ovu ponudu, uputio se karavanom u Kafarnaum, gdje je stigao prvoga travnja 25. godine p.K. Isus više nije smatrao Nazaret svojim domom. Kafarnaum je postao dom Isusa, Jakova, Marije i Rute. Ali Isus više nikada nije živio sa svojom obitelji; u Kafarnaumu je uvijek ostajao u domu Zebedejevih.
3. PREDAVANJA U URMIJI
134:3.1 (1485.3) Na putu prema Kaspijskom moru. Isus je zastao da predahne nekoliko dana i da se osvježi u starom perzijskom gradu Urmiji smještenom na zapadnim obalama Urmijskog jezera. Na najvećoj skupini otoka, smještena blizu obale nedaleko od Urmije nalazila se velika zgrada - ustvari amfiteatar za predavanja - posvećen "duhu religije." Ova je građevina ustvari bila hram religijske filozofije.
134:3.2 (1485.4) Ovaj je hram religije izgradio bogati Urmijski trgovac s svoja tri sina. Ovaj se trgovac zvao Simbojton, i među njegovim precima je bilo više različitih naroda.
134:3.3 (1485.5) Predavanja i diskusije u ovoj školi religije započinjala su u 10:00 sati svako jutro u tjednu. Poslijepodnevne sjednice su počinjale u 3:00 sata, dok su večernje diskusije otvarane u 8:00 sati. Simbojton ili jedan od svoja tri sina su uvijek predsjedavali nad tim sjednicama koje su obuhvaćale predavanja, raspravu i debate. Utemeljitelj ove jedinstvene škole je živio i umro a da nikad nije obznano svoja osobna religiozna vjerovanja.
134:3.4 (1485.6) U nekoliko navrata Isus je sudjelovao u tim raspravama, i prije nego što je otišao iz Urmije, Simbojton se dogovorio s Isusom da boravi s njima dva tjedna na svom povratku i da održi dvadeset četiri predavanja na temu "Bratstva ljudi" i dvanaest večernjih predavanja s pitanjima, raspravama i debatama o svojim pojedinačnim predavanjima i b ratstvu ljudi općenito.
134:3.5 (1485.7) U skladu s tom dogovoru, Isus se svratio na povratku da održi ugovorena predavanja. Bila su to Učiteljeva najsistematičnija i najformalnija predavanja na Urantiji. Nikada prije ili poslije Isus nije govorio tako opsežno na jednu temu kao na ovim predavanjima i raspravama o bratstvu ljudi. U stvarnosti ta predavanja su bila na temu "Kraljevstva Božjeg" i "kraljevstva ljudi."
134:3.6 (1486.1) Više od trideset religija i vjerskih kultova su bili zastupljeni među nastavničkim osobljem ovog hrama religijske filozofije. Ove učitelje je birala, izdržavala i u cjelosti akreditirala njihova religiozna skupina. Nastavničko vijeće je u ovom trenutku brojilo otprilike sedamdeset pet članova, a živjeli su u kolibama od kojih je svaka imala nekih desetak osoba. Svaki novi mjesec ove skupine su mijenjane ždrijebom. Netrpeljivost, svadljivi duh, ili bilo koji drugi ispad koji je remetio miran tijek komunalnih poslova smjesta i bez okolišanja su bili praćeni micanjem s dužnosti. Prekršitelj je neceremonijalno otpuštan, a na njegovo mjesto je odmah dolazio novi učitelj.
134:3.7 (1486.2) Ovi učitelji iz raznih religija su ulagali velike napore da pokažu da je njihova religija sličila svim drugima u temeljnim pitanjima ovog i narednog života. Postojala je samo jedna doktrina koja je morala biti prihvaćena kako bi neki učitelj dobio mjesto na ovom fakultetu - svaki je nastavnik morao predstavljati religiju koja je prepoznala Boga - neku vrstu vrhovnog Božanstva. Bilo je i pet nezavisnih nastavnika na fakultetu, koji nisu predstavljali bilo kakvu organiziranu religiju i Isus je ovom prilikom djelovao u toj ulozi.
134:3.8 (1486.3) [Kad smo mi, srednja bića, počeli raditi na pripremi sažetka Isusovih učenja u Urmiji, došlo je do neslaganja između serafina crkava i serafina napretka u vezi mudrosti prezentacije ovih učenja u okviru Urantija Otkrivenja.Uvjeti dvadesetog stoljeća koji prevladavaju u religiji kao i u ljudskim vladama, toliko se razlikuju od uvjeta koji su vladali u Isusovo vrijeme, da je doista teško prilagoditi Učiteljeve pouke upućene u Urmiji problemima kraljevstva Božjeg i kraljevstava ljudi kako ove svjetske funkcije postoje u dvadesetom stoljeću. Nikada nismo bili u mogućnosti formulirati Učiteljev nauk na način koji je prihvatljiv za obje grupe serafina u sastavu planetarne vlade. Naposljetku, Melkizedek koji predsjedava komisijom otkrivenja je imenovao tročlano povjerenstvo bića iz naše skupine da pripremi naše gledište Učiteljevih pouka u Urmiji, prilagođenih religioznim i političkim uvjetima koji vladaju na Urantiji u dvadesetom stoljeću. Prema tome smo nas tri suradnika iz skupine srednjih bića drugog reda, pripremili adaptaciju Isusovih učenja s novom formulacijom njegovih izjava koja se može primijeniti na današnje uvjete u svijetu, a mi ovom prilikom predstavljamo ove izjave nakon što ih je uredio Melkisedek koji je predsjednik povjerenstva otkrivenja.]
4. SUVERENA VLAST - BOŽANSKA I LJUDSKA
134:4.1 (1486.4) Bratstvo ljudi se temelji na Božjem očinstvu.Božja obitelj proizlazi iz Božje ljubavi - Bog je ljubav. Bog Otac božanski voli svoju djecu, sve njih.
134:4.2 (1486.5) Nebesko kraljevstvo, božanska vlada, se temelji na činjenici božanske vlasti - Bog je duh. Budući da je Bog duh, ovo je kraljevstvo duhovno. Kraljevstvo nebesko nije ni materijalno niti samo intelektualno; ono je duhovna veza između Boga i čovjeka.
134:4.3 (1486.6) Ako različite religije prepoznaju vlast duha Boga Oca, onda će sve takve religije ostati u miru. Tek kad jedna religija pretpostavi da je na neki nači bolja od svih ostalih i da ima isključivu ovlast nad ostalim religijama, onda takva religija može zauzeti stav netrpeljivosti prema drugim religijama ili se usuditi da progoni druge religiozne vjernike.
134:4.4 (1487.1) Religiozni mir - bratstvo - ne može postojati ako sve religije ne budu spremne potpuno se osloboditi svih oblika crkvene vlasti i potpuno odustati od svakog koncepta duhovnog suvereniteta. Bog je jedini duh-vladar.
134:4.5 (1487.2) Ne možete imati jednakost među religijama (religioznu slobodu) bez religioznih ratova, osim ako sve religije pristanu na prijenos svih oblika religijskog suvereniteta na neku nadljudsku razinu, na samoga Boga.
134:4.6 (1487.3) Kraljevstvo nebesko u srcima ljudi stvara religiozno jedinstvo (što ne podrazumijeva uniformnost), jer u sve takve religiozne grupe ulaze religiozni vjernici oslobođeni od svih pojmova crkvenog autoriteta - religiozne vlasti.
134:4.7 (1487.4) Bog je duh i Bog daje fragment svoga bića duha da prebiva u ljudskim srcima. Duhovno, svi ljudi su jednaki.U kraljevstvu nebeskom nema kasti, klasa, društvenih razina ili ekonomskih skupina. Vi ste svi braća.
134:4.8 (1487.5) Ali u trenutku kada izgubite iz vida vlast duha koja pripada Bogu Ocu, neka religija zauzima stav superiornosti nad ostalim religijama; i onda, umjesto mira na zemlji i dobre volje među ljudima, tu nastupaju nesuglasice, protuoptužbe, pa čak i religiozni ratovi, ili barem ratovi među religionistima.
134:4.9 (1487.6) Bića slobodne volje koja se smatraju međusobno razvnopravnim, osim ako sebe priznaju kao podanike neke više vlasti, nekog autoriteta izvan i iznad njih samih, prije ili kasnije moraju doći u iskušenje da isprobaju svoju potencijalnu moć i autoritet nad drugim osobama i skupinama. Pojam jednakosti nikada ne donosi mir, osim u međusobnom priznavanju neke više kontrolne vlasti.
134:4.10 (1487.7) U Urmijireligionisti su živjeli u relativnom miru i spokoju, jer su u potpunosti predali sve svoje pojmove vjerskog suvereniteta. Duhovno, svi su vjerovali u Božju vlast; društveno, puni i neupitni autoritet je pripadao njihovom predsjedniku - Simbojtonu. Dobro su znali što bi se dogodilo da bilo koji učitelj pokuša ugrabiti vlast nad svojim kolegama nastavnicima. Na Uranitiji ne može biti trajnog religioznog mira dok sve religiozne skupine ne predaju sve svoje ideje o nekoj posebnoj božanskoj naklonosti, statusu izabranog naroda i religiozne vlasti. Tek kada Bog Otac primi vrhovnu vlast, ljudi će postati religiozna braća i živjeti zajedno u religioznom miru na zemlji.
5. POLITIČKI SUVERENITET
134:5.1 (1487.8) [Učiteljev nauk o Božjoj vlasti je istinit - samo je postao kompliciran nakon što se među svjetskim religijama pojavila religija o Isusu - njegove su predstave o političkoj vlasti znatno komlicirane političkom evolucijom nacionalnog života tijekom posljednjih više od tisuću i devet stotina godina. U Isusovo su doba postojale jedino dvije velike svjetske sile - Rimsko carstvo na Zapadu i Hunsko na Istoku - koje su bile široko razdvojene parćanskim kraljevstvom i drugim zemljama između kaspijske oblasti i regije Turkestana. Mi smo, dakle, u sljedećoj prezentaciji značajno odstupili od sadržaja Učiteljeva nauka iz Urmije u vezi političke vlasti, istovremeno pokušavajući prikazati značaj takvih učenja u odnosu na naročito kritičnu fazu evolucije političke vlasti u dvadesetom stoljeću poslije Krista.]
134:5.2 (1487.9) Rat na Urantiji neće prestati sve dok se nacije budu držale varljivih pojmova o neograničenoj nacionalnoj vlasti. Postoje samo dvije razine relativnog suvereniteta na naseljenom svijetu: duhovna slobodna volja individualnog smrtnika i kolektivna suverenost čovječanstva kao cjeline. Između razine individualnog ljudskog bića i razine ukupnog čovječanstva, sve skupine i udruge su relativne, prolazne i vrijedne samo u mjeri u kojoj poboljšavaju dobrobit, blagostanje i napredak pojedinca i sveukupnog planetarnog zbroja - čovjeka i čovječanstva.
134:5.3 (1488.1) Religiozni učitelji uvijek moraju zapamtiti da duhovna vlast Boga nadilazi sve međupostojeće i posredne duhovne odanosti. Jednoga dana građanski vladari će naučiti da Svevišnji vlada u kraljevstvima ljudi.
134:5.4 (1488.2) Ova vlast Svevišnjeg u kraljevstvima ljudi neće donijeti naročitu korist bilo kojoj pojedinoj privilegiranoj skupini smrtnika. Ne postoji "izabrani narod." Vladavina Svevišnjeg, vrhovnog upravitelja političke evolucije, je vlast koja je osmišljena za poticanje najvećeg dobra za najveći broj svih ljudi i za najdulje vrijeme.
134:5.5 (1488.3) Suverenitet je moć, a ona raste s organizacijom. Ovaj je razvoj organizacije političke moći dobar i ispravan, jer teži obuhvaćanju sve većih segmenata cijelog čovječanstva. No, taj isti rast političkih organizacija stvara problem u svakoj interventnoj fazi između početne i prirodne organizacije političke moći - obitelji - i konačne konzumacija političkog rasta - vlade cijelog čovječanstva, u kojoj sudjeluje cijelo čovječanstvo, u korist cijelog čovječanstva.
134:5.6 (1488.4) Počevši od roditeljske moći u obiteljskoj grupi, politička vlast evoluira putem organizacije povezivanjem različitih obitelji u srodne klanove koji se zatim, iz različitih razloga, ujedinjuju u plemenske jedinice - političke grupacije koje nadilaze krvno srodstvo. A onda, pomoću poslovanja, trgovine i osvajanja, plemena se ujedinjuju unacije, dok se nacije s vremenom ujedinjuju u carstva.
134:5.7 (1488.5) Kako vlast prelazi s manjih skupina na veće, smanjuje se broj ratova. To jest, smanjuju se manji ratovi između manjih nacija, ali se povećava mogućnost izbijanja većih ratova, kako suverene nacije postaju sve veće i veće.S vremenom, kad cijeli svijet bude istražen i zauzet, kad nacije postanu malobrojne, snažne i moćne, kad se granična područja između ovih snažnih i tobože suverenih nacija počnu dodirivati i kad ih samo oceani budu razdvajali, tada će nastupiti uvjeti za velike ratove, općesvjetske sukobe. Takozvani suverene nacije ne mogu međusobno stupati u kontakt bez stvaranja sukoba i izazivanja ratova.
134:5.8 (1488.6) Teškoća u evoluciji političke vlasti od obitelji do sveobuhvatnog čovječanstva leži u inertivnom otporu na svim prijelaznim razinama. Obitelji su često pokazivale otpor formairanju klanova, dok su klanovi i plemena često podrivali suverenitet teritorijalne države. Svaki novi i napredniji korak u evolucija političke vlasti staje na put (kao što je i prije uvijek činio) "prijelaznim fazama" prethodnih zbivanja u političkoj organizaciji. I to je istina jer se ljudska odanost, nakon što je mobilizirana, teško da promijeniti. Ista odanost koja omogućuje evoluciju plemena, otežava evoluciju nadplemenena - terirorijalne države. Ista odanost (patriotizam) koja omogućuje evoluciju teritorijalne države, znatno komplicira evolucijski razvoj vlade cijelog čovječanstva.
134:5.9 (1488.7) Politički suverenitet se stvara predavanjem prava na samoopredjeljenje, najprije pojedinca u obitelji, a potom obitelji i klanova u plemenu i većim skupinama. Ovaj je progresivni prijenos samoopredjeljenja s manjih na sve veće grupe političke organizacije općenito tekao nesmetano na Istoku od uspostave Ming i Mogul dinastije. Na Zapadu je ovaj pravac vladao kroz više od tisuću godina sve do kraja Drugog svjetskog rata, kada je retrogradni pokret na žalost privremeno stao na put ovom prirodnom trendu, vodeći ponovnoj uspostavi vlasti brojnih malih grupa u Europi koje prije nisu imale suverenitet.
134:5.10 (1489.1) Urantija neće uživati u trajnom miru sve dok takozvane suverene nacije inteligentno i cjelovito ne predaju svoje suverene moći u ruke bratstvaLjudi - vlade cijeloga čovječanstva. Internacionalizam— lige naroda - nikada ne mogu donijeti trajni mir čovječanstvu. Svjetske konfederacije mogu učinkovito spriječiti manje ratove i prihvatljivo kontrolirati manje nacije, ali neće spriječiti svjetske ratove, niti će kontrolirati tri, četiri ili pet najmoćnijih vlada. Uoči stvarnih sukoba jedna od tih svjetskih sila uvijek može povući članstvo iz lige i objaviti rat. Ne možete spriječiti nacije od ratovanja dokle god budu zaražene obmanjivim virusom nacionalnog suvereniteta. Internacionalizam je korak u pravom smjeru. Međunarodna policija može spriječiti mnoge manje ratove, ona neće biti učinkovita u sprječavanju velikih ratova, sukoba između velikih vojnih sila zemaljskih vlada.
134:5.11 (1489.2) Kako opada broj istinski suverenih nacija (velikih sila), tako raste mogućnost i potreba za uspostavom vlade cijelog čovječanstva. Kada na svijetu bude postojalo tek nekoliko istinski suverenih (velikih) sila, one moraju bilo stupiti u rat na život i smrt za nacionalnu (imperijalnu) nadmoć ili se dobrovoljno odreći određenih povlastica suvereniteta, stvoriti bitnu jezgru supernacionalne sile koja će poslužiti kao početak stvarnog suvereniteta cijelog čovječanstva.
134:5.12 (1489.3) Mir neće doći na Urantiju sve dok takozvane suverene nacije ne predaju svoju bojnu moć u ruke reprezentativne vlade cijelog čovječanstva. Politički suverenitet je prirodno pravo svih svjetskih naroda. Kad svi narodi Urantije stvore svjetsku vladu, oni će imati pravo i moć da učine takvu vladu SUVERENOM; i kad takva zastupnička ili demokratska svjetska sila bude upravljala svjetskim kopnenim, zračnim i pomorskim snagama, na zemlji če vladati mir i dobra volja među ljudima - ali ne do tada.
134:5.13 (1489.4) Da se pozovemo na jedan primjer iz devetnaestog i dvadesetog stoljeća: Četrdeset osam država Američke Federalne Unije već dugo uživaju u miru. One više ne ratuju među sobom. Predale su svoj suverenitet na saveznu vladu, dok su konačnom presudom rata odustale od svakog potraživanja za iluzornim samoopredjeljenjem. Dok svaka država uređuje svoje unutarnje poslove, to se ne odnosi na inozemne odnose, tarife, usljenička i vojna pitanja ili međudržavnu trgovinu. Pojedine države se dalje ne bave pitanjima državljanstva. Ovih četrdeset osam država mogu osjetiti razorne posljedice rata samo ako se na neki način ugrozi suverenitet savezne vlade.
134:5.14 (1489.5) Ove četrdeset osam država, nakon što su se odrekle svojih dvojnih sofisterija o suverenoj vlasti i samoopredjeljenju, uživaju u međudržavnom miru i spokoju. Tako će i druge nacije Urantije početi uživati u miru kada dobrovoljno predaju svoj suverenitet u ruke svjetske vlade - vlasti bratstva ljudi. U tom će svjetskom ustrojstvu male nacije biti jednako moćne kao i velike, čak i kao što mala država Rhode Island ima dva senatora u američkom Kongresu, kao i gusto naseljena država New York ili kao velika država Teksas.
134:5.15 (1490.1) Ograničena (državna) vlast ovih četrdeset osam država stvorena je od strane ljudi da služi ljudima. Naddržavna (nacionalna) vlast Američke Federalne Unije je djelo izvornih trinaest država koje je stvoreno za vlastitu korist i za dobrobit ljudi. Nacije će jednom stvoriti supernacionalni suverenitet planetarne vlade cijelog čovječanstva u cilju vlastite koristi i za dobrobit svih ljudi.
134:5.16 (1490.2) Građani ne dolaze na svijet kako bi služili vladama; vlade su organizacije stvorene i izmuljene u korist ljudi. Ne može doći do kraja evolucije političkog suvereniteta osim u pojavi suverene vlade svih ljudi. Svi ostali oblici suvereniteta imaju relativnu vrijednost, posrednički značaj i potčinjeni status.
134:5.17 (1490.3) Sa znanstvenim napretkom, ratovi postaju sve razorniji, dok ne postanu gotovo stvar rasnog samoubojstva. Koliko puta morate voditi svjetske ratove i koliko se puta morate uvjeriti u nedjelotvornost lige naroda, prije nego budete spremni uspostaviti vladu cijelog čovječanstva i početi uživati u blagodatima trajnog mira i prosperiteta dobre volje - općesvjetske dobre volje - među ljudima?
6. ZAKON, SLOBODA I SUVERENITET
134:6.1 (1490.4) Ako jedan čovjek teži nezavisnosti - slobodi - on mora imati na umu da svi ostali ljudi teže toj istoj slobodi. Skupine takvih slobodoljubivih smrtnika ne mogu zajednički živjeti u miru ako sebe ne podrede zakonima, pravilima i propisima koji svakoj osobi daju isti stupanj slobode, dok u isto vrijeme pružaju taj isti stupanj slobode svim njihovim bližnjima. Ako jedan čovjek ima apsolutnu slobodu, tada drugi mora postati apsolutni rob. A relativna priroda slobode je istina društveno, ekonomski i politički. Sloboda je dar civilizacije koji počiva na prinudi ZAKONA.
134:6.2 (1490.5) Religija duhovno omogućuje ostvarenje bratstva ljudi, ali jedino općesvetska vlada može regulirati društvene, ekonomske i političke probleme povezane s takvim ciljem ljudske sreće i učinkovitosti.
134:6.3 (1490.6) Bit će ratova i glasina o ratovima - narod će ustati protiv naroda - dokle god svjetski politički suverenitet bude podijeljen i dokle god nepravedno bude u rukama neke skupine nacionalnih država. Engleska, Škotska i Wales su stalno ratovali između sebe dok nisu predali svoj suverenitet u ruke Velike Britanije.
134:6.4 (1490.7) Novi će svjetski rat naučiti takozvane suverene nacije da formiraju neku vrstu federacije, stvarajući mehanizam za sprječavanje manjih ratova, ratova među manjim nacijama. Ali svjetski će ratovi postojati sve do pojave vlade cijelog čovječanstva. Globalni suverenitet može spriječiti svjetske ratove - ništa drugo ne može.
134:6.5 (1490.8) Četrdeset osam američkih slobodnih država žive zajedno u miru. Među građanima tih četrdeset osam država žive sve nacionalnosti i rase koje žive među stalno zaraćenim nacijama Europe. Ovi Amerikanci predstavljaju gotovo sve religije, religijske sekte i kultove iz cijelog svijeta, a ipak ovdje u Sjevernoj Americi žive zajedno u miru. I sve to je moguće jer je ovih četrdeset osam država predalo svoj suverenitet i odustalo od svih ideja o takozvanim pravima na samoopredjeljenje.
134:6.6 (1490.9) Ne radi se o pitanju naoružanja ili razoružanja.Niti pitanja regrutacije ili dobrovoljne vojne službe ulaze u razmatranje ovih problema održavanja svjetskog mira. Ako se moćnijim nacijama oduzme svaki oblik suvremenog mehaničkog naoružanja i sve vrste eksploziva, boriće se šakama, kamenjem i toljagama, dok se budu držale iluzija o božanskom pravu na nacionalni suverenitet.
134:6.7 (1491.1) Rat nije čovjekova velika i strašna bolest; rat je simptom, rezultat. Prava bolest je virus nacionalnog suvereniteta.
134:6.8 (1491.2) Nacije Urantije nisu posjedovale pravi suverenitet; one nikada nisu imale suverenitet koji bi ih zaštitio od razornih posljedica i pustošenja svjetskih ratova.Izgradnjom svjetske vlade čovječanstva, nacije ne odustaju od svog suvereniteta koliko stvaraju pravi, istinski i trajni svjetski suverenitet će biti u potpunosti u mogućnosti da ih se zaštiti od svih ratova. Lokalne vlade upravljaju lokalnim poslovima; nacionale vlade upravljaju nacionalnim poslovima; svjetska vlada upravlja međunarodnim poslovima.
134:6.9 (1491.3) Svjetski mir se ne može očuvati pregovorima, diplomacijom, inozemnom politikom, savezima, ravnotežom vlasti ili bilo kojom drugom vrstom improviziranog žongliranja s nacionalističkim suverenitetom. Morate uvesti svjetski zakon i uspostaviti svjetsku vladu - suverenu vlast cijelog čovječanstva.
134:6.10 (1491.4) Individualni ljudi će uživati mnogo više slobode pod okriljem svjetske vlade. Danas, državljani velikih sila pate od gotovo nesnosnog tereta oporezivanja, regulacije i kontrole, ali dosta tih zapreka individualnoj slobodi treba nestati kada nacionalne vlade budu spremne povjeriti svoj suvernitet u pogledu međunarodnih poslova u ruke svjetske vlade.
134:6.11 (1491.5) Pod svjetskom vladom, nacionalne skupine će imati pravu priliku za ostvarenje i uživanje osobnih sloboda istinske demokracije. Doći će do kraja zabludama samoopredjeljenja. S globlanom regulacijom novca i trgovine nastupa nova era svjetskog mira. Uskoro može evoluirati jedan svjetski jezik, a tu će biti barem neka nada za buduću uspostavu svjetske religije - ili religija sa svjetskim gledištima.
134:6.12 (1491.6) Kolektivna sigurnost nikada neće priuštiti mir dok kolektivnost ne uključi cijelo čovječanstvo.
134:6.13 (1491.7) Politički suverenitet zastupničke vlade čovječanstva donosi trajan mir na zemlji, a duhovno bratstvo ljudi zauvijek osigurava dobru volju među svim ljudima. I ne postoji drugi način kojim se može ostvariti mir na zemlji i dobra volja među ljudima.
* * *
134:6.14 (1491.8) Nakon Simbojtonove smrti, njegovi su sinovi naišli na velike teškoće u održavanju mira među osobljem.Isusova učenja bi imala daleko veći učinak da su kasniji kršćanski učitelji koji su ušli među učitelje u Urmiji pokazali više mudrosti i imali više tolerancije.
134:6.15 (1491.9) Simbojtonov najstariji sin je tražio pomoć od Abnera u Filadelfiji, ali su se učitelji koje je Abner izabrao pokazali tvrdoglavim i beskompromisnim. Ovi su učitelji tražili da njihova religija dominira nad svim drugim vjerovanjima. Nikada nisu posumljali da je vodič karavana koji je često bio citiran na predavanjima bio sam Isus.
134:6.16 (1491.10) Kako je sve veća zbunjenost uhvatila nastavničko osoblje, tri brata su povukla svoju financijsku pomoć i nakon pet godina škola je zatvorena. Kasnije je ponovo otvorena kao mitraički hram, te je na kraju izgorila u požaru prilikom jednog od njihovih orgijaških slavlja.
7. TRIDESET PRVA GODINA (25. GODINA P.K.)
134:7.1 (1492.1) Kad se Isus vratio s putovanja oko Kaspijskog mora, znao je da su njegova svjetska putovanja bila više- manje završena. Otišao je na još samo jedan izlet izvan Palestine, u Siriju. Nakon kratkog posjeta Kafarnaumu, otišao je na nekoliko dana u Nazaret. Sredinom travnja je napustio Nazaret idući u Tir. Odatle je putovao prema sjeveru, zaustavljajući se nekoliko dana u Sidonu, ali je njegovo odredište bila Antiohija.
134:7.2 (1492.2) Bila je to godina Isusovih samotnih lutanja Palestinom i Sirijom. Tijekom ove godine putovanja, bio je poznat po različitim imenima u različitim dijelovima zemlje: stolar iz Nazareta, brodograditelj iz Kafarnauma, pisar iz Damaska i učitelj iz Aleksandrije.
134:7.3 (1492.3) Sin Čovječji je živio u Antiohiji više od dva mjeseca, dok je radio, promatrao, poučavao, posjećivao i služio, i u isto vrijeme upoznavao način ljudskog života, razmišljanja, osjećanja i reagiranja na okružje ljudske egzistencije. Tijekom tri tjedna tog razdoblja, radio je na izradi šatora. U Antiohiji je ostao duže nego na bilo kojem drugom mjestu koje je posjetio na ovom putovanju. Deset godina kasnije, kad je apostol Pavao propovijedao u Antiohiji i čuo kako njegovi sljedbenici govore o doktrinama pisara iz Damaska, on nije ni posumnjao da su oni čuli glas i slušali učenja samog Učitelja.
134:7.4 (1492.4) Isus se iz Antiohije uputio južno duž obale do Cezareje gdje se zadržao nekoliko tjedana, nastavljajući putovanje niz obalu za Jopu. Iz Jope je otputovao za Jamniju, Ašdod i Gazu. Iz Gaze se uputio preko unutrašnjosti prema Beršebi, gdje je ostao tjedan dana.
134:7.5 (1492.5) Isus je zatim započeo svoje posljednje putovanje, kao privatna osoba, kroz samo srce Palestine, od Beršebe na jugu do Dana na sjveru. Putujući prema sjeveru, zaustavio se u Hebronu, Betlehemu (gdje je posjetio svoje rodno mjesto), Jeruzalemu (nije išao u posjetu Betaniji), Berotu, Lebonu, Sikar, Šekemu, Samariji, Gebi, Engamu, Endori i Madoni; prolazeći kroz Magdalu i Kafaraum, putovao je prema sjeveru; prolazeći istočno od voda Meroma, išao je preko Karate u Dan ili Cezareju Filipovu.
134:7.6 (1492.6) Unutarnji Misaoni Ispravljač je ovom prikom naveo Isusa da se odrekne ljudskih prebivališta i uputi na Hermonsku goru da radi na okončanju procesa svladavanja svog ljudskog uma i punog postignuća posvete ostatku svog životnog rada na zemlji.
134:7.7 (1492.7) Bila je to jedna od onih neobičnih i izvanrednih epoha Učiteljeva zemaljskog života na Urantiji. On je prošao vrlo sličnim iskustvom prilikom osame u brdima blizu Pele nedugo nakon krštenja. Ovo razdoblje izolacije na Hermonskoj gori obilježava okončanje njegove čisto ljudske karijere, koja je ustvari tehničko okončanje njegova smrtnog darivanja, dok kasniji period osame obilježava početak božanstvenije faze darivanja. Isus je živio nasamo s Bogom šest tjedana na padinama Hermonske gore.
8. NA HERMONSKOJ GORI
134:8.1 (1492.8) Nakon što je proveo određeno vrijeme u blizini Cezareje Filipove, Isus je spremio nužne potrepštine, pribavio teretnu životinju, i u pratnji mladića Tiglata krenuo cestom koja je vodila prema Damasku u selo koje je nekoć nosilo ime BeitJen u podnožju Hermonske gore. Ovdje je blizu sredine kolovoza 25. godine p.K. podigao tabor i, ostavljajući svoje namirnice u Tiglatovim rukama, počeo uzlaziti osamljenim gorskim padinama. Tiglat je prvi dan njihova boravka u planini otpratio Isusa do određene točke otprilike tisuću osam stotina metara nadmorske visine, gdje su izgradili kameni zaklon koji je Tiglat dva puta tjedno trebao snabdjeti hranom.
134:8.2 (1493.1) Prvi dan, nakon što se oprostio s Tiglatom, Isus je nakon kraćeg uspona zastao da se pomoli. Između ostalog je tražio od Otca da pošalje njegovog anđela čuvara da "bude s Tiglatom." Tražio je dopuštenje da nasamo izbori ovu posljednju bitku sa stvarnostima smrtničke egzistencije. I njegov je zahtjev odobren. Ušao je u ovo veliko iskušenje samo u pratnji i uz podršku svog unutarnjeg Ispravljača.
134:8.3 (1493.2) Isus je malo jeo dok je bio na planini; uzdržavao se od hrane ne više od dan ili dva. Nadljudska bića s kojima se suočio na ovoj planini, s kojima se borio u duhu i koja je pobijedio u moći, su bila stvarna; to su bili njegovi prastari neprijatelji iz sustava Satanije; to nisu bila priviđenja mašte rođena iz intelektualne neuračunljivosti oslabljenog i izgladnjelog smrtnika koji nije mogao razlikovati stvarnost od vizija svog poremećenog uma.
134:8.4 (1493.3) Isus je proveo posljednja tri tjedna kolovoza kao i prva tri tjedna mjeseca rujna na Hermonskoj gori. Za ovih je tjedana završio smrtničku zadaću postignuća krugova umnog razumijevanja i kontrole ličnosti. U ovom je razdoblju duhovnog zajedništva s nebeskim Ocem, unutarnji Ispravljač pored toga upotpunio svoje dužnosti. Ovim je ostvaren smrtni cilj postojanja ovog zemaljskog stvorenja. Isus je još samo trebao postići završnu fazu usklađenosti između uma i Ispravljača.
134:8.5 (1493.4) Nakon više od pet tjedana neprekinutog duhovnog zajedništva s njegovim Rajskim Ocem, Isus je postao apsolutno uvjeren u svoju prirodu i sigurnost svoje pobjede nad materijalnim razinama vremensko-prostornog očitovanja ličnosti. On je u potpunosti vjerovao i nije oklijevao potvrditi nadmoć svoje božanske prirode nad svojom ljudskom prirodom.
134:8.6 (1493.5) Pred kraj ovog boravka u planini, Isus je zamolio svoga Oca da mu dopusti da održi vijećanje sa svojim neprijateljima iz Satanije kao Sin Čovječji, Jozin sin Isus. Ovaj zahtjev je odobren. Posljednjeg tjedna na planini Hermon dogodilo se veliko iskušenje, svemirsko suđenje.Tu su bili prisutni Sotona (kao zastupnik Lucifera) i Kaligastija, buntovni Planetarni Knez, koji su postali potpuno vidljivi Isusu. A ta "kušnja", to konačno iskušenje ljudske odanosti koja se našla suočena s neistinama pobunjeničkih ličnosti, nije bilo vezano s hranom, ljudskim hramovima ili pretencioznim djelima.Nije bilo je vezano s kraljevstvima ovoga svijeta, već s pitanjem suvereniteta moćnog i veličanstvenog svemira. Simbolika vaših zapisa odgovara djetinjastom načinu razmišljanja vaše nazadne prošlosti. Buduće generacije trebaju shvatiti veličinu borbe kroz koju je Sin Čovječji prošao na taj znameniti dan na Hermonskoj gori.
134:8.7 (1493.6) Na mnogobrojne prijedloge i nagovaranja Luciferovih izaslanika, Isus je jedino odgovorio: "Neka prevlada volja mog Rajskog Oca i neka tebi, moj pobunjenički sine, božanstveno sude Stari Dani. Ja sam tvoj Stvoritelj-otac; ja ti teško mogu pravedno suditi, a moju si milost već odbacio. Predajem te sudbenoj nadležnosti Sudaca velikog svemira."
134:8.8 (1494.1) Na sve Luciferove predložene kompromise i improvizacije, na sve takve prijedloge vezane za njegovo utjelovljenjo darivanje, Isus je samo dogovorio: "Neka bude volja mog Oca na Raju." Isus je na kraju ovog teškog iskušenja ponovo primio svog anđela čuvara i služitelja.
134:8.9 (1494.2) Ovog poslijepodneva u kasno ljeto, među drvećem i u tišini prirode, Mihael od Nebadona je osvojio neupitnu vlast nad svojim svemirom. Na taj dan je upotpunio zadaću koju je imao kao Sin Stvoritelj da živi punim i utjelovljenim životom u smrtnom obličju na evolucijskim svjetovima vremena i prostora. Svemir nije primio nikakvu najavu o ovom velikom postignuću sve do njegova krštenja, nekoliko mjeseci kasnije, ali to se stvarno dogodilo ovdje na ovoj planini. A kad je Isus sišao sa svoga boravka na Hermonskoj gori, to je označilo kraj Luciferove pobune u Sataniji i Kaligastijinogotcjepljenja na Urantiji. Isus je platio posljednju cijenu koja se tražila od njega za postignuće suvereniteta nad svojim svemirom, što je samo po sebi odlučilo o statusu svih pobunjenika i utvrdilo da se svi takvi budući ustanci (ako se ikada dogode) riješe po kratkom i učinkovitom postupku. Prema tome, možete vidjeti da se Isusovo takozvano "veliko iskušenje" dogodilo nešto prije krštenja, a ne tek nakon tog događaja.
134:8.10 (1494.3) Na kraju ovog boravka na planini, dok je Isus silazio niz padine, sreo je Tiglata koji je upravo išao ostaviti nove zalihe hrane. Vratio ga je nazad, samo govoreći: "Završen je period odmora; moram se vratiti Očevom poslu." Isus je bio vrlo tih i dosta izmijenjen čovjek kad su se zaputili natrag u Dan, gdje se oprostio od mladića, dajući mu magarca. Potom je nastavio prema jugu istim putem kojim je i došao, idući prema Kafarnaumu.
9. PERIOD ČEKANJA
134:9.1 (1494.4) Bilo je to otprilike pred kraj ljeta, nedugo prije Dana pomirenja i Blagdana sjenica. Isus je u subotu otišao posjetiti svoju obitelj u Kafarnaumu, a sljedeći dan se uputio prema Jeruzalemu sa Ivanom Zebedejevim, idući istočno od jezera, preko Gerase i kroz Jordansku dolinu. Dok je kratko razgovarao sa svojim suputnikom, Ivan je mogao vidjeti veliku promjenu u Isusu.
134:9.2 (1494.5) Isus i Ivan su se zaustavili da prenoće u Betaniji kod Lazara i njegovih sestara, idući rano ujutro u Jeruzalem. Proveli su gotovo tri tjedna obilazeći grad, ili je to barem bio slučaj s Ivanom. Mnogo puta Ivan je otišao u Jeruzalem dok je Isus provodio dane u obližnjim brdima, u mnogim periodima duhovnog zajedništva s nebeskim Ocem.
134:9.3 (1494.6) Zajedno su prisustvovali svečanim ceremonijama na Dan pomirenja. Ivana su jako impresionirale ceremonije ovog velikog židovskog religioznog rituala, ali Isus je ostao tih i zamišljen gledatelj. Sinu Čovječjem je cijela svečanost djelovala jadno i patetično. On je sve to gledao kao neispravnu reprezentaciju karaktera i osobina svoga oca koji je na nebu. Gledao je cijeli prozor kao travestiju činjenice božanske pravde i istina beskonačne milosti. Dok je izgarao od želje da objavi stvarnu istinu o karakteru i ljubavi svoga Oca u milostivoj upravi nad svemirom, ali ga je njegov vjerni Osmatrač upozorio da njegov čas još nije došao. Ali te noći, u Betaniji, Isus je iznio brojne primjedbe koje su jako uznemirile Ivana; Ivan nikada nije u potpunosti razumio pravi značaj onoga što je Isus rekao u raspravi te večeri.
134:9.4 (1495.1) Isus je planirao ostati s Ivanom cijeli tjedan proslave Blagdana sjenica. Ovaj blagdan se slavio svake godine u cijeloj Palestini; bilo je to židovsko vrijeme odmora. Isus nije sudjelovao u veselju ovog povoda, ali je očigledno uživao i i bio jako zadovoljan promatrajući radost i veselje mladih i starih u nj ihovu samozaboravu.
134:9.5 (1495.2) Sredinom ovog tjedna proslave i prije svršetka svečanosti, Isus se oprostio od Ivana, rekavši da je želio otići u brda gdje je mogao bolje komunicirati sa svojim Rajskim Ocem. Ivan mu se želio pridružiti, ali je Isus inzitirao da on ostane na svečanostima, govoreći: "Od tebe se ne traži da nosiš teret Sina Čovječjeg; samo stražar mora bdjeti dok grad počiva u miru." Isus se nije vratio u Jerusalem. Nakon gotovo tjedna dana u brdima blizu Betanije, otišao je u Kafarnaum. Na putu kući proveo je dan i noć u osami na padinama Gilboe, u blizini mjesta gdje je kralj Šaul oduzeo svoj život; a kada je stigao u Kafarnaum, činio se veselijim nego kad se oprostio od Ivana u Jeruzalemu.
134:9.6 (1495.3) Sljedećeg jutra Isus je otvorio šrkinju s osobnim stvarima koje je ostavio u Zebedejevoj radionici, stavio pregaču i javio se na posao, govoreći: "Dužnost mi je da se posvetim radu dok čekam da dođe moj čas." I on je radio nekoliko mjeseci, do siječnja naredne godine, u brodograditeljskoj radionici, uz svoga brata Jakova. Nakon tog razdoblja rada s Isusom, bez obzira na sumnje koje su često priječile njegovo razumijevanje životnog rada Sina Čovječjeg, Jakov više nikada nije stvarno i potpuno izgubio vjeru u Isusovu misiju.
134:9.7 (1495.4) Isus je u tom završnom periodu rada u brodograditeljskoj radionici provodio najveći dio vremena na opremanje interijera određenih većih plovila. Posvećivao je veliku pažnju svom ručnom radu i osjećao veliko zadovoljstvo ljudskog postignuća u izradi svakog vrijednog djela. Nije gubio vrijeme na sitnicama, ali je mukotrpno radio na osnovama svakog poduzeća.
134:9.8 (1495.5) Kako je vrijeme prolazilo, u Kafarnaum su stigle glasine o nekom Ivanu koji je propovijedao krsteći pokajnike u Jordanu i govoreći; "Bliži se kraljevstvo nebesko; pokajte se i primite krštenje." Isus je primao ove vijesti dok se Ivan polako kretao duž Jordanske doline od gaza rijeke u blizini Jeruzalema. A Isus je nastavio raditi na izradi plovila sve dok Ivan nije stigao uzvodno do mjesta bilizu Pele u mjesecu siječnju iduće godine, 26. godine p.K., kad je položio tesarski alat govoreći; "Došao je moj čas,"nakon čega se otišao predstaviti Ivanu i primiti krštenje od njega.
134:9.9 (1495.6) Ali, Isus je prošao kroz veliku promjenu. Od svih koji su uživali u Isusovim riječima i djelima dok je poučavao putujući po svijetu, mali je broj bio u stanju prepoznati u javnom učitelju istu onu osobu koju su imali prilike upoznati i voljeti u ranijim godinama. I nije bilo čudno što ga ovi negdašnji primatelji osobne službe nisu bili u stanju prepoznati u njegovoj kasnijoj ulozi javnog i autoritativnog učitelja. Ova je višegodišnja preobrazba uma i duha završena prilikom Isusovog sadržajnog boravka na Hermonskoj gori.