Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 127 : GODINE RANE MLADOSTI

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 127 : GODINE RANE MLADOSTI



POGLAVLJE 127 : GODINE RANE MLADOSTI

127:0.1 NA PRAGU rane mladosti, Isus se našao glavom i jedinom potporom velike obitelji. Nekoliko godina nakon očeve smrti izgubili su svu imovinu. Kako je vrijeme više prolazilo, postajao je sve svjesniji svoje prijašnje egzistencije; istovremeno je počeo potpunije spoznavati da je jedini cilj njegove zemaljske prisutnosti u ljudskom obličju bilo očitovanje Rajskog Oca djeci ljudi.

127:0.2 Na ovom ili bilo kojem drugom svijetu nikada nije živjela niti će ikad živjeti mlada osoba suočena s riješenjem težih problema i zamršenijih teškoća. Ni jedan mladić ili djevojka Urantije nikad neće biti pozvani da prođu kroz tako iskušavajuće sukobe i tako teške situacije kakve su snašle Isusa za ovog teškog razdoblja od petnaeste do dvadesete godine.

127:0.3 Stekavši stvarno iskustvo življenja ove mladenačke dobi na svijetu zaposjednutom zlom i pometenom grijehom, Sin Čovječji je stekao puno poznavanje životnog iskustva mladih osoba svih svjetova Nebadona, čime je zauvijek postao suosjećajno utočište svih rastresenih i zbrkanih mladih ljudi svih doba i svjetova lokalnog svemira.

127:0.4 Polako ali sigurno i stvarnim iskustvom, ovaj božanski Sin stječe pravo da postane upravitelj svoga svemira, neosporni i vrhovni vladar svih stvorenih inteligencija svakog svijeta lokalnog svemira, suosjećajno utočište bića svih doba i stupnjeva osobnog obdarenja i iskustva.

1. ŠESNAESTA GODINA (10. godina p.K.)

127:1.1 Utjelovljeni Sin je proživio svoje prve nejake godine i mirno i neuzbudljivo rano djetinjstvo. Zatim je izišao iz tog teškog i pokusnog stadija prijelaza između djetinjstva i rane mladosti – postao je mladi Isus.

127:1.2 Ove je godine dostigao puni fizički razvoj. Bio je muževan i pristao mladić. Postajao je sve staloženiji i ozbiljniji, dok je uvijek bio ljubezan i suosjećajan. Imao je ljubezan ali pronicav pogled i zarazan i ohrabrujući smiješak. Glas mu je bio melodičan ali autoritativan, a pozdrav srdačan ali prirodan. Uvijek, čak i pri najobičnijem kontaktu, u njemu se očitovao blagi dokaz dvostruke naravi, ljudske i božanske. Uvijek je ispoljavao spoj suosjećajnosti prijatelja i autoritativnosti učitelja. I ove osobne crte su se počele ispoljavati vrlo rano, još za vrijeme prvih godina njegove rane mladosti.

127:1.3 Ovaj fizički snažan i krepak mladić je pored toga upravo dostigao puni razvoj ljudskog intelekta –ne puno iskustvo ljudskog razmišljanja, već upotpunjenje sposobnosti za takav intelektualni razvoj. Posjedovao je zdravo i proporcionalno tijelo, oštar i analitičan um, ljubezno i suosjećajno raspoloženje i ponešto nestalan i agresivan temperament – crte koje su se postupno organizirale u snažnu, izražajnu i privlačnu ličnost.

127:1.4 Kako je vrijeme više prolazilo, njegova majka, braća i sestre su ga sve teže mogli razumjeti; spoticali su se o njegove riječi pogrešno tumačeći njegova djela. Budući da im je majka povjerila da je Isusu bilo suđeno da postane izručitelj židovskog naroda, njegova braća i sestre su teško mogli razumjeti život svog najstarijeg brata. Nakon što im je Marija povjerila ovu informaciju kao obiteljsku tajnu, zamislite njihovu pometnju kad je Isus odlučno zanijekao sve takve ideje i namjere.

127:1.5 Šimun je ove godine počeo ići u školu i bili su primorani prodati još jednu kuću. Jakov je sada preuzeo podučavanje svojih triju sestara od kojih su dvije dostigle obrazovnu dob. Čim je Ruta malo porasla, Mirjana i Marta su je preuzele u svoje ruke. U židovskim obiteljima djevojke su obično primale malo naobrazbe, dok je Isus držao (s čim se njegova majka složila) da su djevojke trebale ići u školu jednako kao i mladići i kako ih sinagoška škola nije htjela primiti, nisu imali izbora nego da drže školu za djevojke kod kuće.

127:1.6 Isus je tijekom ove godine bio prikovan za tesarsku klupu. Srećom je imao dosta posla; bio je tako stručan da nikad nije bio nezaposlen, iako bi potražnja u ovom području s vremena na vrijeme ozbiljno opala. Ponekad je imao toliko posla da mu je Jakov morao priteći u pomoć.

127:1.7 Pred kraj ove godine gotovo je odlučio da će nakon što podigne obitelj i što se sva braća i sestre požene i poudaju, javno početi s radom na poučavanju istine i očitovanju nebeskog Oca ljudima. Znao je da neće postati očekivani židovski Mesija i zaključio je da je bilo gotovo uzalud raspravljati ove stvari s Marijom; odlučio joj je dopustiti da misli kako hoće, budući da su sve njegove riječi stvorile jako malo ili ni malo rezultata i da se sjetio kako Josip nikad nije bio u stanju navesti Mariju da promijeni mišljenje. Od ove godine na dalje, sve manje je govorio sa Marijom ili s bilo kim drugim o ovim problemima. Njegova misija je bila tako čudnovata da ga nitko na zemlji nije mogao savjetovati o pitanjima njezine sprovedbe.

127:1.8 Isus je bio istinski, iako ponešto mlad, otac svoje obitelji; provodio je svaki mogući čas s djecom i ona su ga istinski voljela. Marija je s tugom gledala njegova naporna zalaganja; žalila je što je Isus iz dana u dan morao raditi za tesarskom klupom kako bi nahranio obitelj i što nije mogao, kako su s puno nade planirali, otići u Jeruzalem da studira s rabinima. Dok Marija nije bila u stanju razumjeti mnoge stvari koje su se ticale njezinog sina, iskreno ga je voljela i najdublje je cijenila što se tako spremno prihvatio obiteljskih obveza.

2. SEDAMNAESTA GODINA (11.godina p.K.)

127:2.1 U ovom se razdoblju povećala agitacija, naročito u Jeruzalemu i Judeji, u cilju pobune protiv plaćanja poreza Rimu. Formirana je snažna nacionalistička stranka koja će s vremenom biti prozvana Revniteljima. Za razliku od farizeja, Revnitelji nisu bili spremni čekati na dolazak Mesije. Predlagali su da se stvari pokrenu političkim revoltom.

127:2.2 Grupa organizatora iz Jeruzalema je bila prilično uspješna širom Galileje sve dok nisu stigli u Nazaret. Kad su došli posjetiti Isusa, on ih je pažljivo saslušao postavljajući mnoga pitanja, dok je odbio pristupiti stranci. Premda nije želio u cjelosti obznaniti razloge koji su ga naveli da im se odbije priključiti, vođeni Isusovim primjerom ni mnogi drugi mladići u Nazaretu nisu htjeli prići stranci.

127:2.3 Marija je dala sve od sebe kako bi ga navela da im se prilključi, dok su njezini napori ostali bez uspjeha. Otišla je i tako daleko da izjavi da njegovo odbijanje da prihvati nacionalističke ciljeve znači neposlušnost i kršenje obećanja koje je dao po povratku iz Jeruzalema – da će pri svim odlukama slušati svoje roditelje; ali u odgovor na ovu insinuaciju, Isus je jedino blago položio ruku na njezino rame i gledajući je u oči rekao: "Moja majko, kako možeš?" I Marija je povukla ovu izjavu.

127:2.4 Jedan od Isusovih ujaka (Marijin brat Šimun) se već bio priključio grupi, te je nedugo zatim uznapredovao na poziciju oficira galilejske podgrupe. I više godina je vladao raskol između Isusa i njegovog ujaka.

127:2.5 Ali nevolja je uskoro počela rasti u Nazaretu. Isusov stav prema ovim pitanjima je rezultirao raskolom među židovskom mladeži Nazareta. Otprilike polovica je prišla nacionalističkoj organizaciji, dok je druga polovica počela formirati opoziciju, grupu umjerenijih rodoljuba, očekujući da Isus preuzme vodstvo. Bili su jako iznenađeni što je odbio ovu počast navodeći kao izgovor teške obiteljske obveze, što su svi uvažili. Ali situacija je dalje zakomplicirana kad je nedugo zatim bogati Židov po imenu Isak koji je pozajmljivao novce nežidovima, ponudio platiti za uzdržavanje Isusove obitelji pod uvjetom da Isus ostavi tesarski alat i preuzme upravu nad ovim nazaretskim rodoljubima.

127:2.6 Tek što je napunio sedamnaestu godinu, Isus je bio suočen s jednom od najdelikatnijih i najtežih situacija svog ranog života. Duhovne vođe se teško mogu posvetiti patriotskim sporovima, naročito sporovima koji su zakomplicirani pitanjem inozemnog i tlačiteljskog prikupljanja poreza i Isus se nesumnjivo našao u upravo takvoj situaciji, naročito kako se židovska religija već uplela u ovu agitaciju protiv Rima.

127:2.7 Isusova pozicija je bila naročito teška zato što su ga majka i ujak, pa i mlađi brat Jakov, nagovarali da pristupi nacionalističkoj stranci. Svi bolji nazaretski mladići su im već bili prišli, a oni koji su još uvijek stajali po strani nisu čekali ništa drugo nego da Isus promijeni mišljenje. Isusov jedini mudri savjetnik u cijelom Nazaretu je bio njegov stari učitelj, hazan, koji mu je pomogao da izabere prave riječi s kojima će se obratiti nazaretskom odboru građana u znak odgovora na upućeni javni apel. U cijelom Isusovom mladenačkom životu, bio je to prvi put da je svjesno pribjegao javnoj strategiji. Do ovog časa, kad god je želio razjasniti određenu situaciju, uvijek se oslanjao na iskrenu predstavu istine, dok ovom prilikom nije mogao biti posve iskren. Nije mogao reći da je bio više nego čovjek; nije mogao obznaniti ideje o svojoj predstojećoj misiji koja je čekala na dolazak zrelije životne dobi. Pored ovih ograničenja, ovaj događaj je predstavljao izazov njegovoj religioznoj odanosti i nacionalnoj vjernosti. Njegova obitelj je bila u pometnji, njegovi mladi prijatelji podijeljeni, dok je cijeli židovski kontingent bio okrenut naglavačke. I zamislite da je on bio uzrok svemu tome, on koji nije imao ni najmanju namjeru da bude uzrok bilo kakvih teškoća, a kamoli ovolike smutnje.

127:2.8 Nešto se moralo učiniti. Morao je obrazložiti svoju poziciju, što je hrabro i diplomatski učinio i to na zadovoljstvo mnogih, ali ne svih. Držao se svog izvornog stava, navodeći obitelj kao svoju prvu dužnost i objasnivši da su udovica majka i osmoro braće i sestara trebali više od zadovoljenja svojih fizičkih potreba primitkom novčane pomoći--da im je trebala briga i uprava oca i da se on nije mogao čiste savjesti osloboditi obveza koje su okrutnom nesrećom pale na njegova pleća. Zahvalio se majci i najstarijem bratu na njihovoj spremnosti da ga oslobode dužnosti, dok je ponovio da je vjernost preminulom ocu zabranjivala napuštanje obitelj unatoč novčanoj pomoći koja je ponuđena u cilju riješenja materijalnih problema, izgovarajući svoju nezaboravnu tvrdnju da "novci ne mogu pružiti ljubav." Tijekom ovog obraćanja, Isus je više puta neizravno aludirao na svoju "životnu misiju" ali je objasnio da, unatoč nespojivosti ove misije s vojničkom dužnošću, ona kao i sve drugo u njegovom životu, mora počekati kako bi prvo vjerno podmirio obveze prema svojoj obitelji. Svi nazarećani su dobro znali da je Isus bio dobar otac svoje obitelji i ovo je tako ganulo srca svih plemenitih Židova da je Isusova molba naišla na priznanje u srcima mnogih okupljenih u sinagogi; a oni kojima ovo nije bilo dovoljno, morali su popustiti nakon Jakovljevog govora koji je izručen iako nije bio na programu. Hazan je malo prije ovog govora preslušao Jakova, ali to je bila njihova tajna.

127:2.9 Jakov je odmah na početku rekao kako je bio siguran da bi Isus pomogao pri oslobođenju svog naroda samo da je on (Jakov) bio stariji i u stanju preuzeti obiteljske dužnosti i da će ako budu dopustili da Isus ostane "s nama, da bude naš otac i učitelj, imati ne samo jednog vođu iz Josipove obitelji, već pet vjernih nacionalista, jer zar neće nas pet mladića odrasti uz brigu našeg brata-oca kako bi služili svojoj naciji?" I tako je mladić doveo do prilično srećnog svršetka vrlo zategnutu i neprijatnu situaciju.

127:2.10 Dok je kriza za neko vrijeme minula, ovaj događaj nikad nije zaboravljen u Nazaretu. Agitacija je nastavljena; od ovog časa uvijek je bilo onih koji nisu voljeli Isusa; ova podijeljenost osjećaja nikad nije posve nestala. I ova činjenica, pogoršana budućim događajima, predstavlja glavni razlog zašto se Isus u kasnijim godinama preselio u Kafarnaum. Nazarećani su od ovog dana imali podijeljene osjećaje prema Sinu Čovječjem.

127:2.11 Jakov je ove godine diplomirao i počeo raditi puno vrijeme u tesarskoj radnji. Naučio je vješto raditi alatom i preuzeo je izradu jarmova i plugova, dok se Isus počeo posvećivati doradi kuća i umjetničkoj stolariji.

127:2.12 Isus je ove godine postigao značajan napredak u organizaciji uma. Postupno je sjedinio svoje dvije naravi, božansku i ljudsku, ostvarivši ovu novu organizaciju intelekta snagom svojih odluka i isključivom službom unutarnjeg Osmatrača, upravo onakvog Osmatrača kakav živi u svim normalnim smrtnicima svjetova koje su posjetili darovani Sinovi. Sve do ovog časa nije se dogodilo ništa nadprirodno u životu ovog čovjeka, izuzev posjete glasnika koji mu se ukazao jedne noći u Jeruzalemu po nalogu njegovog starijeg brata Imanuela.

3. DEVETNAESTA GODINA (12. godina p.K.)

127:3.1 Ove su godine prodali svu obiteljsku imovinu izuzev kuće i vrta. U Kafarnaumu su imali još jednu nekretninu koja je bila u sastavu drugog objekta i izuzev ove kuće, prodali su posljednji Kafernaumski posjed koji je već bio pod zalogom. Prihodom su platili porez, kupili nešto novog alata za Jakova i podmirili ratu zaloga na starom obiteljskom skladištu i radnji blizu karavanskog svratišta koje je Isus želio ponovo kupiti budući je Jakov bio dovoljno star da preuzme radionicu pored kuće i pomogne Mariji po kući. Kako je financijski pritisak za neko vrijeme popustio, Isus je odlučio povesti Jakova na Pashu. Kako bi bili sami, krenuli su u Jeruzalem dan prije drugih hodočasnika putujući preko Samarije. Išli su pješice i Isus je govorio Jakovu o povijesnim mjestima na koja su nailazili, upravo kao što je njega otac učio na sličnom putovanju prije pet godina.

127:3.2 Putujući Samarijom, vidjeli su mnoge interesantne prizore. Raspravljali su mnoga osobna, obiteljska i nacionalna pitanja. Jakov je bio vrlo religiozan mladić i dok se nije u cjelosti slagao s majkom u pogledu onih nekoliko detalja koje je znao o Isusovom životnom radu, istinski se radovao danu kad će preuzeti obiteljsku odgovornost kako bi Isus mogao početi svoju misiju. Istinski je cijenio što ga je Isus poveo na Pashu i razgovarali su o budućnosti više nego ikad prije.

127:3.3 Isus je dosta razmišljao za vrijeme ovog putovanja Samarijom, naročito na Betelu i dok je pio iz Jakobovog zdenca. Raspravljao je s Jakovom o tradicijama Abrahama, Isaka i Jakoba. Isus je nastojao pripremiti Jakova za ono što će vidjeti u Jeruzalemu, nastojeći ublažiti šok koji je on sam doživio prilikom prve posjete hramu. Ali Jakov nije bio tako osjetljiv na ove prizore. Jedino je primijetio kako određeni svećenici izvršavaju dužnosti na vrlo površan i nemilosrdan način, dok je uopćeno jako uživao u posjeti Jeruzalemu.

127:3.4 Isus je poveo Jakova u Betaniju na pashalnu večeru. Šimun je u međuvremenu preminuo i bio sahranjen sa svojim očevima i Isus je preko blagdana preuzeo ulogu glave obitelji nad domaćinstvom, budući je donio pashalno janje iz hrama.

127:3.5 Poslije pashalne večere Marija je sjela da porazgovara s Jakovom, dok su Marta, Lazar i Isus razgovarali dugo u noć. Sutradan su prisustvovali službi u hramu i Jakov je primljen u izraelsku zajednicu. Ovog su jutra zastali na obronku Maslinske gore kako bi uživali u pogledu na hram i dok je Jakov uzbuđeno uzvikivao, Isus je jedino nijemo promatrao Jeruzalem. Jakov nije bio u stanju razumjeti bratovo ponašanje. Navečer su se vratili u Betaniju s namjerom da krenu prema Nazaretu narednog jutra, ali Jakov je insistirao da se vrate u Jeruzalem kako bi posjetili hram i čuli rasprave učitelja. I dok je ovo bilo istina, u srcu je potajno želio vidjeti Isuso sudjelovanje u raspravama, o čemu im je Marija pričala. I tako su posjetili hram da čuju rasprave, ali Isus nije postavio ni jednog pitanja. Sve se to činilo jako djetinjastim i nebitnim ovom novostvorenom umu čovjeka i Boga –jedino je osjećao sažaljenje. Jakov je bio razočaran Isusovom šutnjom Na sva njegova pitanja, Isus je jedino rekao: " Moj čas još nije došao."

127:3.6 Sutradan su pošli nazad preko Jerihona i jordanske doline i Isus se prisjetio mnogih pripovijedi, uključujući i svoje prijašnje putovanje ovim putem kad mu je bilo trinaest godina.

127:3.7 Po povratku u Jeruzalem, Isus je počeo raditi u staroj obiteljskoj radnji i jako se radovao što je bio u stanju svakodnevno stupiti u kontakt s toliko ljudi iz svih dijelova zemlje i okolnih oblasti. Isus je istinski volio ljude – običan svijet. Svakog mjeseca je isplaćivao ratu zaloga nad radnjom dok je uz Jakovljevu pomoć nastavio hraniti obitelj.

127:3.8 Više puta godišnje, kad subotom nisu imali posjetitelja kojima je obično ukazivana ova počast, Isus je čitao Pisma u sinagogi često komentirajući izabrane odlomke, dok ih je obično organizirao tako da nisu trebali komentara. Znao je tako vješto izabrati i uklopiti dijelove da je svaki novi odlomak bio nadopuna i objašnjenje prethodnog. Kad god su vremenske prilike dopuštale, subotom poslije podne vodio je braću i sestre na izlet u prirodu.

127:3.9 Hazan je ove godine osnovao muški omladinski klub posvećen filozofskim raspravama; klub se sastajao u kućama svojih članova i često u Isusovoj kući, i Isus je postao istaknuti član ove grupe. Tako je među svojim sugrađanima povratio dio ugleda koji je izgubio prilikom skorih nacionalističkih nesuglasica.

127:3.10 Vodio je dosta ograničen iako ne posve zanemarljiv društveni život. Imao je više toplih prijatelja i vjernih obožavatelja među nazaretskim mladićima i djevojkama.

127:3.11 Elizabeta i Ivan su u rujnu došli posjetiti nazaretsku obitelj. Nakon što je izgubio oca, Ivan se namjeravao vratiti u brda Judeje gdje se bavio zemljoradnjom i ovčarstvom, ali je prvo htio vidjeti hoće li ga Isus pozvati da ostane u Nazaretu i prihvati tesarski ili koji drugi zanat. Nisu znali da je nazaretska obitelj bila praktično bez prebite pare. Što su više Marija i Elizabeta govorile o svojim sinovima, to su više bila uvjerene da su mladići trebali više surađivati i češće se posjećivati.

127:3.12 Isus je dosta govorio s Ivanom; razgovarali su i o nekim vrlo intimnim i osobnim stvarima. Kako se posjeta bližila kraju, odlučili su da se neće vidjeti dok se ne sretnu pri javnoj službi, nakon što ih "Otac nebeski pozove" na posao. Ivan je bio jako impresioniran ovom posjetom nazaretskoj obitelji, te se vratio kući spremno se prihvativši rada na majčinom uzdržavanju. Bio je uvjeren da će sudjelovati u Isusovoj životnoj misiji, ali je vidio da će Isus dugo biti zauzet podizanjem obitelj; i tako se mnogo spremnije vratio kući i posvetio brizi za svoju majku i njihovo malo gazdinstvo. Ivan i Isus se nisu ponovo sreli sve do onog dana kad se Sin Čovječji predstavio Ivanu na krštenje u Jordanu.

127:3.13 U subotu poslije podne, 3. prosinca ove godine, smrt je po drugi put pogodila nazaretsku obitelj. Preminuo je mali Amos, njihov novorođeni brat, nakon što ga je cijeli tijedan tresla groznica. Nakon perioda tuge i patnje kroz koji je prošla sa svojim prvencem kao jedinom utjehom, Marija je konačno u cjelosti priznala Isusa kao glavu obitelji; i on je istinski bio vrijedna i dostojna glava obitelji.

127:3.14 Iz dana u dan tijekom posljednje četiri godine, sve više su gubili na standardu življenja; godinu za godinom osjećali su snažniji pritisak neimaštine. Krajem ove godine bili su suočeni s jednim od najtežih događaja cijele ove mukotrpne borbe. Jakov još nije bio počeo ozbiljno zarađivati i uz sve ostalo, istinski su ih pogodili troškovi pogreba. Ali Isus bi jedino rekao svojoj uznemirenoj i ožalošćenoj majci: "Marijo Majko, tuga nam neće pomoći; svi dajemo sve od sebe i majčinski smiješak bi nas jedino nadahnuo da učinimo još više. Iz dana u dan hrabri nas nada u bolje dane pred nama." Isus je imao snažan i praktičan optimizam koji je djelovao jako zarazno; djeca su živjela u atmosferi iščekivanja boljih vremena i okolnosti. I ova optimistična hrabrost je uveliko doprinijela razvoju snažnog i plemenitog karaktera ovih mladih ljudi, unatoč depresivnosti njihove neimaštine.

127:3.15 Isus je imao sposobnost da djelotvorno pokrene sve moći uma, duše i tijela i da ih usmjeri na zadatak koji je pred njim stajao. Znao je usredotočiti svoj dubokomisleni um na praktično riješenje problema i zajedno s ustrajnim strpljenjem, to ga je osposobilo da spokojno podnese kušnje teške smrtnicke egzistencije – da živi kao da "promatra Nevidljivog."

4. DEVETNAESTA GODINA (13. godina p.K.)

127:4.1 Isus i Marija su se u ovom razdoblju puno bolje slagali. Ona ga je sve manje smatrala sinom; sve više je postajao otac njezine djece. Svaki dan je bio prepun praktičnih i neposrednih teškoća. Sve rijeđe su govorili o njegovom životnom radu, jer kako je vrijeme prolazilo, mislili su jedino o uzajamnoj posvećenosti izdržavanju i podizanju obitelji koja je brojila četiri dječaka i tri djevojčice.

127:4.2 Isus je s početkom ove godine u cjelosti privolio Mariju da prihvati njegove metode podizanja djece – da ih pozitivno potakne da čine dobro umjesto što će im prema starom židovskom metodu zabranjivati da čine zlo. U svojoj kući kao i za vrijeme javne pouke, Isus je bez iznimke koristio pozitivni oblik pobude. Uvijek je govorio: "Učini tako i tako." Nikad nije koristio negativni oblik pouke utemeljen na starim tabuima. Nije htio davati značaja zlu tako što će ga zabraniti, dok je uvijek uzdizao dobro zahtijevajući njegovo izvršenje. U ovoj kući, vrijeme za molitvu je bilo prilika da se rasprave svi problemi koji su se ticali obiteljske dobrobiti.

127:4.3 Isus je tako od nalih nogu počeo mudro podizati svoju braću i sestre, dok ih je rijetko morao kažnjavati kako bi zadobio njihovu brzu i svesrdnu poslušnost. Jedini izuzetak je bio Juda, koga je Isus povremeno morao kazniti zbog kršenja obiteljskih pravila. U tri slučaja, kad je mudrost nalagala da Juda bude kažnjen zbog svjesnog kršenja obiteljskih pravila i nakon što je Juda sam priznao počinjeno djelo, o kazni su jednoglasno odlučila starija djeca i prije nego što će primiti kaznu, i Juda se s njom suglasio.

127:4.4 Dok je Isus bio jako metodičan i sistematičan pri svemu što je činio, pri administrativnom odlučivanju tumačio je pravila s velikom elastičnošću i individualističnom prilagodljivošću i ovaj duh pravednosti njihovog oca-brata snažno je dojmio svu djecu. Isus nikada nije samovoljno kažnjavao svoju braću i sestre, dok se prema svima odnosio pravedno i obzirno, zbog čega su ga svi u obitelji jako voljeli.

127:4.5 Jakov i Šimun su nastojali slijediti Isusov primjer nastojeći primiriti svoje ratoborne i ponekad srdite drugove nagovaranjem i nepružanjem otpora i pri tome su bili prilično uspješni; ali dok su Josip i Juda slijedili takva učenja kod kuće, spremno bi se obranili od napada svojih vršnjaka; Juda je naročito kršio duh ovih učenja. Ali nepružanje otpora nije bilo obiteljsko pravilo. Nikad nitko nije bio kažnjen radi kršenja osobnih učenja.

127:4.6 Uopćeno, sva djeca, a naročito djevojčice, bi tražila Isusov savjet u vezi svojih djetinjih problema; povjeravali su mu se onako kako se djeca povjeravaju brižnom ocu.

127:4.7 Dok je Jakov izrastao u uravnoteženog i umjerenog mladića, imao je slabiju duhovnu naklonost od Isusa. Bio je mnogo bolji učenik od Josipa; dok je bio dobar radnik, Josip je bio još manje duhovno naklonjen. Josip je po prirodi bio radnik i nije bio dorastao intelektualnoj razini ostale djece. Šimun je bio dobronamjeran mladić, ali velika sanjalica. Trebalo mu je dulje da se skrasi u životu i donio je dosta tjeskobe i Isusu i Mariji. Ali uvijek je bio dobar i dobronamjeran mladić. Juda je bio agitator. On je imao najviše ideale, ali nestalan temperament. Imao je jednako, ako ne i više, odlučnosti i agresivnosti od svoje majke, ali nije imao njezinu razboritost i smisao za proporciju.

127:4.8 Mirjana je bila uravnotežena i trijezvena kćerka, s dubokim cijenjenjem plemenitog i duhovnog. Marta je sporo mislila i djelovala, ali je bila pouzdano i djelotvorno djete. Beba Ruta je bila izvor topline cijele obitelji; iako joj je jezik znao biti brži od pameti, bila je najiskrenijeg srca. Ona je gotovo obožavala svog velikog brata i oca. Ali nisu je razmazili. Bila je lijepo dijete, iako ne tako pristala kao Mirjana, koja je bila ljepotica cijele obitelji, ako ne i grada.

127:4.9 Kako je vrijeme prolazilo, Isus je na mnoge načine liberalizirao i dotjerao obiteljska učenja i radnje u vezi subote i mnogih drugih faza religije i Marija je rado pristala na sve ove promjene. U ovo vrijeme, Isus je neosporno bio glava obitelji.

127:4.10 Juda je ove godine počeo ići u školu i Isus je morao prodati harfu kako bi podmirio ove nove troškove. Tako je izgubio svoju posljednju rekreaciju i izvor zadovoljstva. Dok je jako volio svirati harfu kad bi posustao umom i tijelom, tiješio se mišlju da je ako ništa drugo, harfa bila sigurna od porezničkih ruku.

5. REBEKA, EZRINA KĆERKA

127:5.1 Iako je Isus bio siromašan, njegov društevni status u Nazaretu nije ni na koji način bio ugrožen. Bio je jedan od najistaknutijih mladića u gradu i djevojke su ga uglavnom visoko cijenile. Budući da je bio tako izvanredan primjer robusne i intelektualne muževnosti i s obzirom na reputaciju koju je imao kao duhovni vođa, nije se čuditi što je Rebeka, najstarija kćerka Ezre, bogatog Nazaretskog trgovca, otkrila da se polagano zaljubljuje u ovog Josipovog sina. Prvo je povjerila svoje osjećaje Mirjani, Isusovoj sestri, a Mirjana ja zauzvart o svemu tome razgovarala sa svojom majkom. Marija je bila jako uznemirena. Hoće li joj ovo oduzeti sina, koji je postao neodvojiva glava obitelji? Zar nevoljama nikad nema kraja? Što ih je još čekalo? I onda se počela pitati kako bi brak utjecao na Isusov predstojeći životni rad; iako ne tako često, ponekad bi prizvala u sjećanje činjenicu da je Isus bio "obećano djete." Nakon što je s Mirjanom porazgovarala o ovom problemu, odlučile su pokušati zaustaviti cijelu stvar prije nego Isus dozna tako što su smjesta otišle Rebeki, sve joj ispričale i iskreno joj rekle da je po njihovom mišljenju Isus bio sin sudbine koji je trebao postati veliki religiozni vođa, možda i Mesija.

127:5.2 Rebeka ih je pažljivo saslušala; bila je dirnuta cijelom pričom i još odlučnija u svojoj želji da okuša sreću s ovim izabranim čovjekom i da podijeli njegov život duhovnog poučavanja. Raspravljala je (sa sobom) da takvom čovjeku još više treba odana i djelotvorna ženu. Protumačila je Marijino nastojanje da je obeshrabri kao prirodnu reakciju na strah pred gubitkom glave i jedine potpore velike obitelji; ali znajući da je njezin otac odobravao Rebekine osjećaje prema tesarevom sinu, ispravno je računala da bi on rado nadomjestio gubitak cijele Isusove plaće. Kad je otac pristao na takav plan, Rebeka je dalje razgovarala s Marijom i Mirjanom i kako ih nije uspjela pridobiti, odvažila se otići direktno k Isusu. To je učinila u suradnji sa svojim ocem koji je pozvao Isusa njihovoj kući na proslavu Rebekinog sedamnaestog rođendana.

127:5.3 Isus je pažljivo i suosjećajno saslušao cijelu priču, prvo od oca, a zatim i od same Rebeke. Ljubezno je odvratio da ni koja novčana suma ne može nadomjestiti njegovu osobnu obvezu prema podizanju obitelji svoga oca, čime je "ispunjavao najsvetiju od svih ljudskih obveza – odanost svome rodu." Rebekin otac je bio duboko dirnut Isusovim riječima koje su svjedočile o obiteljskoj odanosti i brzo se povukao od razgovora. Jedino je svojoj ženi Mariji rekao: "Ne možemo ga imati za sina; suviše je plemenit za nas."

127:5.4 Tako je počeo taj znameniti razgovor s Rebekom. Isus je do ovog časa pravio malo razlike bilo da se obraćao dječacima ili djevojčicama, mladićima ili djevojkama. Njegov um je bio posve zaokupljen teškim problemima koji su se ticali praktičnih zemaljskih poslova i fascinirajućih planova znamenitog života posvećenog izvršenju "onoga što je Oca njegovog" da bi ikad ozbiljnije razmišljao o ovjekovječenju osobne ljubavi ljudskim brakom. Ali sad se našao licem u lice s jednim od onih problema koji zahtijevaju misao i odluku svakog prosječnog ljudskog bića. Istinski je bio "iskušan u svemu kao i vi."

127:5.5 Nakon što ju je pažljivo saslušao, iskreno se zahvalio Rebeki za njezine riječi pune osobnog divljenja, rekavši: "One će me bodriti i tješiti cijelog mog života." Objasnio je kako nije imao slobodu stupiti u odnos s bilo kojom ženom izuzev s onima s kojima je bio u bratskom ili posve prijateljskom odnosu. Objasnio je da je njegova prva i najviša dužnost bila podizanje obitelji njegovog oca, da nije mogao misliti o braku dok to ne obavi; i zatim je dodao: "Ako jesam sin sudbine, ne smijem prihvatiti obveze koje zahtijevaju životnu odanost sve do časa kad se očituje moja sudbina."

127:5.6 Rebeka je ostala slomljenog srca. Odbila je svaku utjehu i salijetala je oca da napuste Nazaret sve dok se nije pristao preseliti se u Seforis. U kasnijim godinama, odbila je mnoge mladiće koji su je došli prositi. Živjela je u jednoj jedinoj namjeri – da dočeka čas kad će ovaj, za nju najveći od svih muškaraca, početi svoju životnu misiju kao učitelj živuće istine. I ona ga je odano slijedila kroz burne i znamenite godine njegovog javnog rada i bila je prisutna (iako je Isus nije primijetio) onog dana kad je pobjednički ujahao u Jeruzalem; i stajala je "među drugim ženama" pored Marije onog sudbonosnog i tragičnog poslijepodneva kad je razapet Sin Čovječji, čovjek koji je njoj i nebrojenim drugim bićima bio -"sav od ljupkosti dok se isticao među tisućama."

6. DVADESETA GODINA (14. godina p.K.)

127:6.1 U Nazaretu i kasnije u Kafarnaumu dugo se govorilo o Rebekinoj ljubavi prema Isusu, tako da dok su u narednim godinama mnoge žene voljele Isusa kao što su ga voljeli i muškarci, nikad više nije morao odbiti osobnu ponudu naklonosti i jedne druge dobre žene. Od ovog časa, čovječja naklonost prema Isusu je poprimila narav obožavanja, poštovanja i divljenja. I muškarci i žene su ga odano voljeli zbog onoga što je bio, bez imalo samozadovoljstva ili želje za strasnim dodirom. Ali tijekom više godina, kad god je bilo pomena o Isusovoj ljudskoj osobi, uvijek je bilo pomena i o Rebekinoj odanosti prema njemu.

127:6.2 Dobro znajući o detaljima ovog slučaja i znajući da se njezin brat odrekao ljubavi lijepe djevojke (ne znajći o aspektu ove odluke koji se ticao njegovog budućeg života sudbine), Mirjana je jako idealizirala Isusa podarivši mu dirljivu i duboku ljubav kao svome ocu i bratu.

127:6.3 Iako su to jedva mogli priuštiti, Isus je jako želio otići u Jeruzalem na proslavu Pashe. Znajući za skore događaje u vezi Rebeke, majka ga je mudro ponukala na put. On toga nije bio posve svjestan, ali ono što je povrh svega želio je bila prilika da razgovara s Lazarom i da posjeti Martu i Mariju. Pored vlastite obitelji, njih je najviše volio.

127:6.4 Putujući u Jeruzalem, Isus je išao preko Mediga, Antipatride i Lide, dijelom idući istim putom kojim je išao kad se sa svojom obitelji vraćao iz Egipta u Nazaret. Putovao je četiri dana i dosta je mislio o prošlim događajima koji su se odigrali u blizini ili u samom centru Mediga, međunarodnog palestinskog bojišta.

127:6.5 Isus je nastavio ići u Jeruzalem, zaustavivši se jedino kako da pogleda hram i hodočasnike koji su se tu okupili. Imao je čudnu i sve veću averziju prema ovoj Herodovoj građevini i njezinom politički postavljenom svećenstvu. Iznad svega je želio vidjeti Lazara, Martu i Mariju. Lazar je bio Isusov vršnjak i glava obitelji; prije ove posjete, izgubio je i majku. Marta je bila nešto više od godinu dana starija od Isusa, dok je Marija bila dvije godine mlađa. I svo troje su vidjeli Isusa kao obožavani ideal.

127:6.6 Prilikom ove posjete dogodio se jedan od onih Isusovih periodičnih epizoda pobune protiv tradicije--izraz negodovanja prema ceremonijalnim radnjama za koje je smatrao da nisu bile dobra predstava njegovog Oca na nebu. Ne znajući o Isusovom dolasku, Lazar je planirao proslaviti Pashu s prijateljima u obližnjem seocetu smještenom na putu za Jerihon. Isus je predložio da proslave Pashu kod Lazareve kuće. "Ali," rekao je Lazar, "nemamo pashalnog janjeta." I Isus je tada počeo svoju dugu i uvjerljivu disertaciju tvrdeći da se Otac na nebu istinski ne zanima za takve djetinjaste i besmislene rituale. Kad su se podigli nakon svećane i žzrke molitve, Isus je rekao: "Neka djetinjasti i pomračeni umovi mog naroda služe Boga kako im je Mojsije odredio; bolje je da tako čine; ali mi koji smo vidjeli svjetlo života više nećemo prilaziti Ocu s tamom smrti. Budimo slobodni u poznavanju istine o vječnoj ljubavi našeg Oca."

127:6.7 Te večeri oko sumraka, započeli su prvu pashalnu ceremoniju koju je grupa odanih Židova ikad održala bez pashalnog janjeta. Pripremili su za Pashu beskvasan kruh i vino i Isus je svojim prijateljima služio ove simbole koje je nazvao "kruhom života" i "vodom njegovom" i blagovali su u svečanoj slozi s ovim učenjima . Isus je držao upravo ovakav pričesni ritual pri svim budućim posjetama Betaniji. Kad se vratio kući, ispričao je majci o ovom događaju. Marija je isprva bila šokirana, dok je zatim postupno uspjela sagledati njegovo gledište; unatoč tome, jako joj je laknulo kad ju je Isus uvjerio da nije namjeravao uvesti ovu novu ideju u pashalne proslave njihove obitelji. Kod kuće i oko djece, nastavio je iz godine u godinu blagovati pashu "prema zakonima Mojsija."

127:6.8 Marija je ove godine nadugačko govorila s Isusom na temu braka. Izravno ga je upitala da li se imao namjeru oženiti da nije snosio obiteljske obveze. Isus je objasnio da, pošto mu je neposredna dužnost zabranjivala brak, nije odveć ni razmišljao na tu temu. Izjavio je da je sumnjao da će ikad formirati bračnu zajednicu; rekao je da sve slične stvari moraju pričekati "njegov čas," vrijeme kad "treba početi posao njegovog Oca." Kako je već bio odlučio da neće imati tjelesne djece, nije puno mislio o ljudskom braku.

127:6.9 Isus je ove godine ponovo počeo tkati niti svoje smrtničke i božanske prirode u jednostavnu i djelotvornu čovječju individualnost. I nastavio je rasti u moralnom statusu i duhovnom razumijevanju.

127:6.10 Iako je sva njihova nazaretska imovina (izuzev kuće) rasprodata, ove godine su primili malu financijsku pomoć od prodaje imovine u sastavu jednog objekta u Kafarnaumu. Bio je to posljednji dio cijelog Josipovog imanja. Ovaj kafarnaumski ugovor je sklopljen s određenim brodograditeljem po imenu Zebedej.

127:6.11 Josip je ove godine diplomirao iz sinagoške škole i pripremio se za rad na maloj klupi u tesarskoj radnji pored kuće. Iako su prodali svo Josipovo imanje, imali su više izgleda da će odaganti neimaštinu kako su sada tri osobe bile redovno zaposlene.

127:6.12 Isus iz dana u dan ubrzano postaje čovjek, ne samo mladić nego zreo čovjek. Naučio je dobro snositi odgovornost. Zna ustrajati pri razočaranju. S hrabrošću se nosi s poremećajem planova i privremenim porazom svojih namjera. Naučio je biti pravedan i pravičan i kad se nađe licem u lice s nepravdom. Uči prilagoditi svoje ideale duhovnog življenja praktičnim zahtijevima zemaljske egzistencije. Uči planirati postignuće viših i daljih ciljeva idealizma dok neumorno radi na postignuću bližih i neposrednijih ciljeva nužde. Sve više stječe vještinu usklađenja svojih aspiracija u skladu sa svagdašnjim zahtijevima ljudskih okolnosti. Gotovo u cjelosti vlada vještinom korištenja energije duhovnog poriva u cilju pokretanja mehanizama materijalnog postignuća. Polako uči živjeti nebeskim životom dok se i dalje bavi zemaljskom egzistencijom. Sve više ovisi o najvišem vodstvu svog nebeskog Oca dok sam igra očinsku ulogu podižući i vodeći svoju zemaljsku obitelj. Stječe veliko iskustvo u procesu vještog otimanja pobjede iz čeljusti poraza; uči preobraziti teškoće vremena u pobjede vječnosti.

127:6.13 I tako, dok godine prolaze, ovaj nazaretski mladić nastavlja doživljavati život kojim žive smrtnici svjetova vremena i prostora. On živi punim, reprezentativnim i obilnim životom na Urantiji. Kad je napustio ovaj svijet, imao je zrelo iskustvo života kojim prolaze njegova bića za kratkih i mukotrpnih godina prve egzistencije – života u ljudskom tijelu. I Vladar Svemira zauvijek posjeduje ovo ljudsko iskustvo. On je naš suosjećajni brat, samilosni prijatelj, prekaljeni vladar i milostivi otac.

127:6.14 Od malih nogu Isus je nakupio veliku sumu znanja, dok je kao mladić razvrstao, sortirao i uskladio ove informacije; i sada, kao zreo čovjek, počinje organizirati ove mentalne posjede prije nego što ih počne intenzivnije koristiti pri pouci, službi i pomoći svojim bližnjim smrtnicima kako ovog tako i ostalih naseljenih planeta cijelog svemira Nebadona.

127:6.15 Rođen u svijetu kao beba, proživio je djetinjstvo i prošao nizom mladenačkih i ranih muževnih stadija; i sada stoji na pragu odraslog doba, bogat u iskustvu ljudskog življenja, prepun razumijevanja ljudske naravi i pun suosjećajnosti prema slabostima ljudske naravi. On postaje vješt u božanskoj umjetnosti očitovanja Rajskog Oca smrtnim stvorenjima svih dobi i stadija.

127:6.16 I sada, kao zreo i odrastao čovjek ovog svijeta, Isus se sprema da nastavi sa svojom veličanstvenom misijom očitovanja Boga ljudima i upravljanja ljudi prema Bogu.





Back to Top