Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 126 : DVIJE ODSUDNE GODINE

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 126 : DVIJE ODSUDNE GODINE



POGLAVLJE 126 : DVIJE ODSUDNE GODINE

126:0.1 OD SVIH događaja Isusovog zemaljskog života, najodsudnije su bile njegova četrnaesta i petnaesta godina. Ove dvije godine, nakon što je počeo postajati svjestan svoje božanstvenosti i sudbine i prije nego što je dostigao veću komunikaciju s unutarnjim Ispravljačem, predstavljaju najveći test njegovog znamenitog života na Urantiji. Ovo se dvogodišnje razdoblje možete nazvati najvećim testom, stvarnim iskušenjem. Doživljavajući zbrku i probleme prilagođenja koji obilježavaju godine rane mladosti, ni jedna mlada osoba nije prošla kroz kušnju koja se može usporediti s Isusovim iskušenjima u ovom prijelazu iz djetinjstva u ranu mladost.

126:0.2 Ovaj odsudni period Isusovog mladenačkog razvoja započinje s okončanjem posjete Jeruzalemu i s povratkom u Nazaret. Marija je isprva bila presrećna što joj se sin vratio, što je došao kući i što je obećao da će biti poslušan – ne da je ikad bio nešto drugo – naročito se nadajući da će početi pokazivati više zanimanja za planove koje je kovala za njegovu budućnost. Ali Marija nije mogla dugo uživati u ovom sjaju materinske samoobmane i neprepoznatog obiteljskog ponosa; uskoro ju je snašlo veliko razočaranje. Mladić je počinjao provoditi sve više vremena sa svojim ocem; sve rijeđe je dijelio svoje probleme s Marijom, dok su i Josip i Marija sve teže bili u stanju razumjeti zašto je tako često skretao svoja zanimanja s ovozemaljskih problema na razmišljanje o odnosu prema poslovima svoga Oca. Iskreno rečeno, dok su ga roditelji najiskrenije voljeli, nisu ga mogli razumjeti.

126:0.3 Dok je Isus s godinama počeo osjećati sve veće sažaljenje i ljubav prema židovskom narodu, kako je vrijeme sve više prolazilo, u njegovom se umu počelo razvijati opravdano negodovanje prema politički nastrojenim svećenicima u hramu njegovog Oca. Isus je imao duboko poštovanje prema iskrenim farizejima i časnim pismoznanicima, dok je jednako tako prezirao licemjerne farizeje i nečasne religiozne učitelje; prezirao je sve neiskrene religiozne vođe. Dok je analizirajući osobe koji su bile na čelu Izraela često bio u iskušenju razmotriti mogućnost da postane očekivani židovski Mesija, nikad nije podlijegao ovom iskušenju.

126:0.4 Cijeli Nazaret, a naročito Isusovi negdašnji učitelji iz sinagoške škole, su uživali u pripovijedi o Isusovim riječima koje su bile upućene mudracima velikog hrama u Jeruzalemu. Neko su ga vrijeme svi hvalili. Cijeli Nazaret je govorio o njegovoj djetinjoj mudrosti i primjernom ponašanju, predviđajući da mu je bilo suđeno da postane veliki izraelski vođa; veliki učitelj je konačno trebao izići iz Nazareta u Galileji. I svi su se radovali njegovom petnaestom rođendanu kad je trebao primiti dopuštenje da čita Spise u sinagogi svake subote.

1. ČETRNAESTA GODINA (8.godina p.K.)

126:1.1 Bila je to kalendarska godina njegovog četrnaestog rođendana. Isus je već ovladao izradom jarmova i obradom šatorskog platna i kože. Pored toga je brzo razvijao sposobnost izrade vitrina i umjetničke stolarije. Ovog je ljeta obično išao na vrh brda koje je ležalo sjeverozapadno od Nazareta, gdje se posvećivao molitvi i meditaciji. Postupno je postajao sve svjesniji istinske prirode svog zemljskog darivanja.

126:1.2 Ovo je brdo prije nešto više od stotinu godina bilo "uzvišica podignuta Baalu" dok je sada u njemu ležala grobnica čuvenog izraelskog sveca Šimuna. S vrha ovog Šimunovog brda pružao se pogled preko cijelog Nazareta i obližnjih predjela. Isus je odavde mogao vidjeti Medigo i sjetiti se pripovijedi o prvoj velikoj pobjedi egipatske vojske u Aziji i kako je zatim druga takva vojska porazila judeanskog kralja Jošiju. Mogao je vidjeti obližnju goru Tabor gdje su Debora i Barak porazili Siseru. U daljini se pružalo Dotansko gorje, mjesto gdje je prema predanju Josip prodan u ropstvo Egipćana od svoje braće. Isus je zatim imao običaj pogledati prema Ebalu i Gerizimu, sjećajući se predanja o Abrahamu, Jakovu i Abimeleku. Potom bi prizvao u sjećanje i počeo razmišljati o povijesnim događajima i predanjima naroda svoga oca Josipa.

126:1.3 Dok je Isus nastavio pohađati napredne kurseve čitanja pod nadzorom sinagoških učitelja, kod kuće je imao običaj započeti poduku svoje braće i sestara čim bi dostigli obrazovnu dob.

126:1.4 Josip je s početkom ove godine počeo odvajati dio prihoda od nazaretskih i kafarnaumskih posjeda kako bi podmrio Isusov dugi studij u Jeruzalemu; Isus je prema planovima trebao otići u Jeruzalem u kolovozu iduće godine, nakon što napuni petnaest godina.

126:1.5 S početkom ove godine, Josip i Marija su sve češće počeli sumnjati u sudbinu svog prvorođenog sina. Dok je Isus bio istinski izvanredno i milo dijete, ljudi ga nisu mogli razumjeti, bilo ga je vrlo teško shvatiti, dok unatoč njihovim neprestanim iščekivanjima nikad nije učinio ništa neuobičajeno ili čudesno. Njegova ponosna majka bi vrlo često napeto stajala očekujući neko nadljudsko ili čudesno djelo, dok su njezine nade uvijek slamane s gorkim razočaranjem. I Marija je tako postala jako obeshrabrena, gotovo očajna. U ovo doba, religiozni ljudi su istinski vjerovali da proroci i obećani ljudi trebaju potvrditi svoje zvanje i ispoljiti svoje božanske moći čudesnim djelima. Ali Isus nikad nije izvodio čuda; što su više njegovi roditelji razmišljali o budućnosti svoga sina, to ih je više obuzimala zbunjenost.

126:1.6 Poboljšanje ekonomskog statusa nazaretske obitelji se kod kuće odrazilo na više načina, a naročito s povećanjem broja glatkih bijelih pločica za pisanje. Isus je pored toga primio dopuštenje da nastavi s časovima harfe koju je jako volio svirati.

126:1.7 Iskreno se moglo reći da je Isus ove godine "napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima." Obitelj se nadala boljim danima; budućnost se činila blistavom.

2. JOSIPOVA SMRT

126:2.1 Sve je bilo dobro do ovog sudbonosnog utorka, 25 rujna ove godine, kad je glasnik donio tragične vijesti ovom nazaretskom domu da je Josip ozbiljno povrijeđen prilikom pada s dizalice u Seforisu, gdje je radio na guvernerovoj palači. Putujući iz Seforisa, glasnik je prvo zastao u radionici koja je ležala na putu prema Josipovoj kući, saopćivši Isusu o nesreći koja je zadesila njegovog oca; i zajedno su otišli do kuće kako bi Mariji saopćili ove tužne vijesti. Dok je Isus smjesta htio otići k ocu, Marija nije htjela čuti ni riječi već je odmah pošla svome mužu kako bi bila uz njega. Tražila je da je u Seforis prati desetogodišnji Jakov, dok je Isusa ostavila kod kuće s mlađom djecom kako nije znala da li je Josip bio ozbiljno povrijeđen. Ali Josip je podlijegao ranama još prije Marijinog dolaska. Odmah su ga odnijeli u Nazaret i sutradan je bio sahranjen pored svojih očeva.

126:2.2 Upravo kad su stvorili povoljnije izglede i kad je budućnost počela djelovati nešto vedrije, ovaj nazaretski dom je pogođen naizgled okrutnom rukom koja je poremetila postojeće okolnosti i uništila sve planove za Isusovu buduću naobrazbu. Ovaj mladi tesar koji je upravo napunio četrnaest godina, je ovom prilikom spoznao da je pored dužnosti prema svom nebeskom Ocu koja je počivala u otkrivenju božanske prirode na zemlji i u ljudskom obličju, morao na svoja mlada pleća preuzeti brigu za majku udovicu i sedmero braće i sestara – i dijete koje je bilo na putu. Ovaj nazaretski mladić je sada bio jedina potpora i isključiva utjeha ovoj obitelji koja je tako iznenadno obavijena velom tuge. Tako je dopušten nesmetan razvoj prirodnih događaja Urantije koji su primorali ovog mladog čovjeka sudbine da preuzme preuranjene i teške, ali visoko obrazovne i disciplinarne odgovornosti svoje nove uloge, kad je postao glava ljudske obitelji, otac svoje braće i sestara koji je izdržavao i štitio svoju majku udovicu, djelujući kao zaštitnik doma svoga oca, jedinog doma za koji će znati za cijelog svog zemaljskog života.

126:2.3 Isus se vedro prihvatio svih dužnosti koje su tako iznenadno pogodile njegova pleća i do samog se kraja s njima odano nosio. Ako ništa drugo, tragično je riješen jedan veliki problem koji se prema Isusovim slutnjama mogao pretvoriti u veliku teškoću – od njega se više nije očekivalo da ode u Jeruzalem i da primi rabinsku naobrazbu. Zauvijek je točno da Isus nikoga nije smatrao autoritativnim učiteljem. Dok je uvijek bio voljan učiti istinu i od najsmjernije dječice, nikad nije primio učiteljski autoritet od ljudskih izvora.

126:2.4 Isus još uvijek nije čuo da je Gabrijel posjetio njegovu majku prije njegovog rođenja; on je čuo o ovom događaju od Ivana prilikom krštenja, na početku javne službe.

126:2.5 Kako su godine prolazile, ovaj mladi nazaretski tesar je sve više mjerio svaku društvenu instituciju i svaki religiozni postupak jednim jedinim testom: "Jesu li bili od koristi ljudskoj duši? Jesu li vodili Boga čovjeku? Jesu li vodili čovjeka Bogu?" Dok ovaj mladić nije posve zanemarivao rekreacijske i društvene aspekte života, sve više je posvećivao vrijeme i energiju samo dvjema aktivnostima: brizi za obitelj i pripremi za izvršenje volje svog nebeskog Oca na zemlji.

126:2.6 Susjedi su ove godine imali običaj svratiti za vrijeme zimskih večeri kako bi čuli Isusove izvedbe na harfi, njegove pripovijedi (za svoje godine, bio je odličan pripovjedač) ili poglavlja iz grčkih spisa koja im je obično čitao.

126:2.7 Ekonomska situacija je nastavila teći prilično glatko, kako su nakon Josipove smrti imali veću sumu novca. Isus je rano pokazao bistar sud i oštroumnost pri donošenju poslovnih i financijskih odluka. Bio je široke ruke, ali dosta štedljiv; dok nije bio rasipan, bio je prilično darežljiv. Pokazao se mudrim i uspješnim upraviteljem očevog imanja.

126:2.8 Ali unatoč svemu što su Isus i nazaretski susjedi činili kako bi unijeli veselje u njihovu kuću, Marija i djeca su bili preplavljeni tugom. Josip nije bio s njima. Bio je to izuzetan muž i otac koji je svima nedostajao. I njegova se pogibelj činila još tragičnijom zbog toga što nisu imali prilike zajedno progovoriti ili primiti njegov oproštajni blagoslov.

3. PETNAESTA GODINA (9. godina p.K.)

126:3.1 Sredinom petnaeste godine – prema suvremenom kalendaru, a ne prema židovskoj računici godina – Isus se čvrsto prihvatio uprave nad svojom obitelji. Kako su prije isteka ove godine potrošili gotovo svu ušteđevinu, bili su primorani prodati jednu od više nazaretskih kuća koja se nalazila pod zajedničkim vlasništvom Josipa i njegovog susjeda Jakova kao dvaju partnera.

126:3.2 U srijedu uvečer 17 travnja 9.godine p.K., rođena je Ruta, miljenica cijele obitelji i koliko god je mogao, Isus je nastojao zauzeti očev položaj tješeći majku i pružajući svaku pomoć za cijelog ovog teškog i izuzetno tužnog procesa. Skoro dvadeset godina (sve do početka javne službe) ni jedan otac nije mogao voljeti ili podizati svoju kćerku s više ljubavi i odanosti nego što je Isus ukazao maloj Ruti. I bio je jednako dobar otac svim drugim članovima obitelji.

126:3.3 Isus je ove godine formulirao molitvu koju je kasnije predstavio svojim apostolima i koja je postala poznata kao "Očenaš." Molitva na određeni način svjedoči o razvoju obiteljskog oltara; imali su više oblika molitve zahvalnice kao i nekoliko službenih molitvi. Isus je nakon očeve smrti pokušavao naučiti stariju djecu da mole individualnim riječima--onako kako je sam volio činiti--ali kako nisu bili u stanju razumjeti značenje ovog prijedloga, nije im dugo trebalo da se vrate naučenim oblicima molitve. Upravo pri ovom nastojanju da potakne stariju djecu da mole individualnim riječima, Isus ih je nastojao voditi sugestivnim frazama koje su se s vremenom i nehotimice razvile u molitvu koju su svi počeli koristiti, a koja se najvećim dijelom sastojala iz ovih sugestivnih izraza koje ih je Isus naučio.

126:3.4 Nakon što je konačno odustao od nastojanja da potakne svoju obitelj da stvori spontane i individualne molitve, Isus je jedne večeri u listopadu sjeo pored lampe koja je stajala na niskom kamenom stolu i na glatkoj cedrovoj pločici veličine jednog kvadratnog decimetara, komadom krede napisao riječi koje su prihvaćene kao obiteljska molitva.

126:3.5 Isusa su ove godine jako mučile zbrkane misli. Obiteljska odgovornost je odagnala svaku misao o skorom poduzeću plana kojim je namjeravao odgovoriti na ukazanje koje je primio u Jeruzalemu da se "posveti onim što je Oca njegovog." Isus je pravilno zaključio da se od svih ostalih dužnosti prije svega trebao posvetiti brizi za obitelj svog zamaljskog oca; da je izdržavanje i podizanje obitelji moralo biti njegova prva dužnost.

126:3.6 Isus je ove godine našao izvod iz takozvane Knjige Henokove, koja ga je navela da usvoji naziv "Sina Čovječjeg" kao obilježje svoje misije darivanja na Urantiji. Podrobno je razmotio ideju židovskog Mesije i bio je čvrsto uvjeren da neće postati takav Mesija. Dok je jako želio pomoći narodu svoga oca, nikad nije očekivao da stane na čelo židovske vojske u nastojanju da obori tuđinsku vlast nad Palestinom. Znao je da nikad neće sjesti u Davidovu stolicu u Jeruzalemu. Pored toga nije vjerovao da je njegova misija imala prirodu duhovnog izručenja ili moralne obuke jedino židovskog naroda. Njegova misija stoga nije mogla ispuniti snažne čežnje i navodna mesijanska proročanstava židovskih spisa; ako ništa drugo, ovo se nije moglo dogoditi onako kako su Židovi shvaćali ova proročka predskazanja. On je pored toga bio siguran da nikad neće postati Sin Čovječji kakvog je opisao prorok Danijel.

126:3.7 Ali kad dođe vrijeme da postane svjetski učitelj, kojim će se imenom nazvati? Što će reći o svojoj misiji? Kako će ga zvati ljudi koji budu prihvatili njegova učenja?

126:3.8 Dok je u svom umu prevrtao sve ove probleme, našao je u Nazaretskoj sinagoškoj biblioteci među drugim apokaliptičkim knjigama rukopis po imenu "Knjiga Henokova" i premda je bio siguran da ova knjiga nije bila djelo drevnog Henoka, bio je očaran njezinim sadržajem koji je više puta pročitao. Tu je našao odlomak koji ga se naročito dojmio, gdje je korištem naziv "Sin Čovječji." Pisac ove takozvane Knjige Henokove dalje opisuje Sina Čovječjeg navodeći njegova zemaljska djela i objašnjavajući da je ovaj Sin Čovječji, prije nego što će doći na ovaj svijet da donese spasenje čovječanstvu, kročio odajama nebeske slave sa svojim Ocem, Ocem Svih; i on je zatim okrenuo leđa cijelom ovom veličanstvu i slavi kako bi došao na zemlji da proglasi spasenje smrtnicima i kako bi zadovoljio njihove duhovne potrebe. Dok je Isus čitao ove odlomke (jasno shvaćajući neispravnost velikog dijela istočnog misticizma vezanog za ovo učenje), doživio je reakciju u svom srcu i spoznaju u svom umu da od svih mesijanskih proročanstava iz židovskih spisa i svih teorija o židovskom izručitelju, ni jedna nije bila tako istinita kao ova priča sakrivena u ovoj nepotpuno priznatoj Knjizi Henokovoj; i na licu mjesta je odlučio usvojiti ovaj naslov "Sina Čovječjeg" kao svoje inauguralno zvanje. I ovo je učinio na početku svog javnog djelovanja. Isus je imao nepogrešivu sposobnost spoznavanja istine i nikad nije oklijevao prihvatiti takvu istinu, neovisno o njezinom porijeklu.

126:3.9 U ovo je vrijeme donio prilično čvrste odluke o mnogim stvarima vezim uz budući rad u korist svijeta, o čemu nije govorio svojoj majci koja se još uvijek čvrsto držala ideje da će Isus postati židovski Mesija.

126:3.10 Bio je to početak velike zbrke Isusove rane mladosti. Odlučivši da se priroda njegove zemaljske misije sastojala u bavljenju "poslovima njegovog Oca" – u nastojanju da predoči cijelom čovječanstvu ljubav i prirodu svoga Oca – počeo je iznova misliti o mnogim izjavama iz Spisa vezanim uz dolazak nacionalnog izručitelja, židovskog učitelja ili kralja. Na sto su se ova proročanstva odnosila? Zar on nije bio Židov? Ili zar jeste? Da li je pripadao Davidovoj kući? Njegova majka je tvrdila da jeste; njegov otac je rekao da nije. Odlučio je da nije. Ali da nisu proroci bili u krivu kad se radilo o Mesijinoj prirodi i misiji?

126:3.11 Naposljetku, je li moguće da je njegova majka bila u pravu? U većini pitanja, pri svim prošlim nesuglasicama, ona je bila u pravu. Ako je on bio novi učitelj ali ne i Mesija, kako će prepoznati židovskog Mesiju ako se ovaj pojavi u Jeruzalemu za vrijeme njegove zemaljske misije; i dalje, kako će se odnositi prema ovom židovskom Mesiji? I kako će se odnositi, nakon što započne svoju životnu misiju, prema svojoj obitelji? Prema židovskom narodu i religiji? Prema Rimskom Carstvu? Prema nežidovima i njihovim religijama? Ovaj mladi Galilejac je prevrtao po glavi sva ova bitna pitanja i ozbiljno je o njima razmišljao dok je nastavio raditi sa tesarskom klupom, vrijedno zarađujući za sebe, svoju majku i osam drugih gladnih usta.

126:3.12 Marija je pred kraj ove godine uvidjela da su se obiteljska sredstva postajala sve tanja. Prebacila je prodaju golubova na Jakova. S vremenom su kupili još jednu kravu i s Mirjaninom su pomoći počeli prodavati mlijeko svojim nazaretskim susjedima.

126:3.13 Marija je bila jako uznemirena Isusovim periodima dubokih meditacija, čestim odlascima u brda gdje se posvećivao molitvi, kao i mnogim čudnovatim idejama koje je povremeno iznosio. Ponekad je mislila da je mladić bio izvan pameti, dok bi zatim obuzdala svoje strahove sjetivši se da je Isus naposljetku bio obećano dijete koje se razlikovalo od drugih mladih ljudi.

126:3.14 Ali Isus je već počinjao učiti da ne iznosi sve svoje misli, da ne predstavlja sve svoje ideje ljudima, čak ni svojoj majci. Od ove godine, Isus je sve rijeđe govorio o onom što se događalo u njegovom umu; to jest, nikad nije govorio o stvarima koje prosječna osoba nije mogla shvatiti i koje bi navele ljude da ga smatraju čudnim i različitim od drugih ljudi. Naočigled se po svemu držao na normalan i općeprihvaćen način, iako je čeznuo za osobom koja bi mogla razumjeti njegove probleme. Dok mu je jako trebao pouzdan i povjerljiv prijatelj, njegovi ljudski prijatelji nisu mogli shvatiti složenost njegovih problema. Zahvaljujući jedinstvenosti ove neobične situacije, morao je sam nositi svoje terete.

4. PRVA PROPOVIJED U SINAGOGI

126:4.1 Nakon što je napunio petnaestu godinu, Isus je službeno mogao stati na sinagošku propovjedaonicu svake subote. Dok su prethodno u više slučajeva kad sinagoga nije imala govornika, znali zamoliti Isusa da čita Spise, mladić je ovom prilikom primio zakonsko dopuštenje da upravlja javnom službom. Tako je kantor prve subote uoči Isusovog petnaestog rođendana dopustio Isusu da vodi jutarnju službu u sinagogi. I kad su se svi nazaretski vjernici okupili, mladić je ustao i počeo čitati slijedeće odabrne odlomke iz Spisa:

126:4.2 "Duh Gospodina Boga na meni je, jer me Gospodin pomaza; posla me da radosnu vijest donesem krotkima, da iscjelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje duhovnim služnjevima; da navijestim godinu milosti Gospodinove i dan računice Boga našeg; da razveselim sve ožalošćene i da im dadem ljepotu mjesto pepela, ulje radosti mjesto ruha žalosti, pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna, da se mogu zvati hrastovima pravde, nasadom Gospodinovim, na slavu njegovu.

126:4.3 "Tražite dobro, a ne zlo da biste živjeli, i da Gospodin, Bog nad vojskama, odista s vama bude kao što velite da jest. Mrzite zlo, ljubite dobro i postavite na vratima sud, pa će se možda Gospodin Bog smilovat ostatku Josipovu.

126:4.4 "Operite se, očistite, uklonite mi s očiju djela opaka; prestanite zlo činiti i učite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoć. Siročetu pomozite do pravde, za udovu se zauzmite.

126:4.5 "Sa čime ću doći pred Gospodina, hoću li pasti ničice pred Gspodinom cijele zemlje? Hoću li doći preda njim sa žrtvom paljenicom, s telcima od jedne godine? Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potoka ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog zbog svoga zločina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam počinio? Ne! Objavljano ti je čovječe što je dobro, i što drugo od tebe Gospodin traži nego samo da činiš što je pravo, da milosrđe ljubiš i da smjerno sa svojim Bogom hodiš?

126:4.6 "Sa kim ćete dakle, prispodobit Boga? I s kakvim ga likom usporedit? On stoluje na vrh kruga zemaljskoga. Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu i koji ih sve zove po imenu i velike radi sile njegove i jake moći ne izostaje ni jedno. On daje snagu umornome, jača nemoćnoga. Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja ću vas ojačati, a ja ću vam pomoći; Da, ja ću vas podupirati sa desnicom pravednosti, jer ja sam Jahve, Bog tvoj. I ja ću držati desnu ruku, rekavši za vas, ne bojte se, jer ću vam pomoći.

126:4.7 Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Gospodinova i moje sluge koje sam izabrao, da bi ste znali i vjerovali i uvidjeli da sam ja Vječni. Ja, ja sam Gospodin, osim mene nema spasitelja."

126:4.8 I Isus sjede kad je završio s čitanjem, dok se narod razišao kućama razmišljajujći o riječima koje im je tako dostojanstveno pročitao. Njegovi sugrađani ga nikad nisu vidjeli tako veličanstveno svečanog; nikad mu glas nije bio tako ozbiljan i iskren; nikad ga nisu vidjeli tako muževnog i odlučnog, tako autoritativnog.

126:4.9 Isus se ove subote poslije podne popeo na brdo iznad Nazareta sa svojim bratom Jakovom, te je po povratku napisao Deset Zapovijedi na grčkom jeziku na dvije glatke ploče. Marta je zatim obojila i ukrasila ove ploče koje su dugo visile na zidu iznad Jakovljeve male tesarske klupe.

5. FINANCIJSKA BORBA

126:5.1 Isus se sa svojom obitelji postupno vratio jednostavnijem načinu života kakvim su nekoć živjeli. Ovom prilikom su pojednostavili i ishranu, a ne samo odjeću. Imali su dosta mlijeka, putra i sira. Dok su za vrijeme ljeta i jeseni uživali u plodovima svoga vrta, svaki novi mjesec je zahtijevao sve veću štedljivost. Izjutra bi imali vrlo jednostavan obrok; najbolje su čuvali za večeru. Ali među ovim Židovima siromaštvo nije povlačilo gubitak društvenog statusa.

126:5.2 Mladić je već stekao gotovo puno razumijevanje ljudskog života svoje dobi. I njegova učenja koja tako potpuno svjedoče o bliskom kontaktu sa svim fazama ljudskom iskustva, govore o odličnom poznavanju života kako u domaćinstvu, tako i na polju i u radionici.

126:5.3 Nazaretski kantor je i dalje smatrao da je Isus trebao postati veliki učitelj i eventualno naslijediti slavnog Gamaliela u Jeruzalemu.

126:5.4 Svi Isusovi planovi su ovom prilikom bili poremećeni. Kako su stvari sada stajale, budućnost nije djelovala blistavo. Ali on nije posustajao; nije gubio hrabrosti. Nastavio je živjeti iz dana u dan, uspješno sprovodeći trenutne dužnosti i odano podmirujući neposredne odgovornosti svog životnog položaja. Isusov život pruža vječnu utjehu svim razočaranim idealistima.

126:5.5 Dnevna primanja prosječnog tesara su bila sve niža. Isus je pred kraj ove godine zarađivao, radeći od rano ujutro do kasno uvečer, sumu koja je iznosila dvadeset pet centa na dan. Slijedeće godine su teško uspjeli platiti građanske poreze, a da ne govorimo o porezima sinagogi i hramu koji su iznosili pola šekela. Ubirač poreza je ove godine pokušao iscijediti od Isusa dodatnu sumu novca, prijeteći da će mu oduzeti harfu.

126:5.6 Bojeći se da bi ubirači poreza mogli otkriti, ako ne i zaplijeniti, kopiju Grčkih spisa, Isus je na dan svog petnaestog rođendana poklonio ove spise Nazaretskoj sinagogi kao dar Gospodu za dostiguće zrelosti.

126:5.7 Isus je doživio najveći šok svoje petnaeste godine kad je otišao u Seforis kako bi primio Herodovu odluku o žalbi vezanoj uz sumu koju je Herod dugovao Josipu prilikom njegove nesrećne smrti. Dok su se Isus i Marija nadali značajnoj novčanoj svoti, blagajnik u Seforisu im je ponudio tek vrlo malu sumu. Josipova braća su zatim uputila tužbu samom Herodu i Isus je te godine stajao pred njim u palači, kad je primio izjavu da Herod nije dugovao njegovom ocu prilikom njegove smrti apsolutno ništa. I Isus zbog ove nepravedne odluke nikad nije vjerovao Herodu Antipi. Nije čudo što je jednom prilikom aludirao na Heroda kao "onu lisicu."

126:5.8 Kako je ove i narednih godina bio čvrsto prikovan za tesarsku klupu, Isus nije imao prilike posjetiti karavanske putnike. Njegov ujak je preuzao skladišnu radionicu i Isus je jedino radio u radnji koja je bila neposredno pored kuće, gdje je mogao pomoći Mariji u upravljanju kućanstvom i obitelji. Isus je ovih dana počeo slati Jakova do karavanske stanice da mu donese vijesti o svjetskim događajima; tako je nastojao ostati u vezi s najnovijim vijestima.

126:5.9 Prije nego što će dostići zrelo doba, Isus je prošao kroz sve sukobe i svu zbunjenost svih prosječnih mladih osoba kako prijašnjih tako i budućih doba. I rigorozno iskustvo izdržavanja i podizanja obitelji je djelovalo kao sigurna garancija protiv besposličarske meditacije i pretjeranog odavanja mističkim tendencijama.

126:5.10 Isus je ove godine iznajmio veći komad zemlje sjeverno od kuće, koji je podijelio kao obiteljski vrt. Sva starija djeca su dobila svoj dio zemlje i žustro su se natjecala u vrtlarskim radovima. Najstariji brat je u vrijeme sadnje i obrade iz dana u dan s njima provodio nešto vremena u vrtu, uzgajajući povrće. Radeći sa svojom mlađom braćom i sestrama, Isus je često čeznuo za životom na seoskom imanju, gdje bi bili u prilici uživati u opuštenijem i mirnijem životu. Ali oni nisu živjeli na selu već u gradu; i pored toga što je bio idealističan, Isus je bio i jako praktičan, te se inteligentno i odvažno suočavao sa svojim problemima i činio je sve što je bilo u njegovoj moći kako bi sebe i svoju obitelj prilagodio stvarnostima njihove situacije i adaptirao njihove okolnosti najvišem mogućem zadovoljenju njihovih osobnih i kolektivnih težnji.

126:5.11 Isus se na određeno vrijeme potajno nadao da će skupiti dovoljno novca – što bi bilo moguće da su dobili tu veću svotu koja je trebala biti isplaćena njegovom ocu za rad na Herodovoj palači – čime bi kupili manje seosko imanje. Već je ozbiljno razmišljao da preseli svoju obitelj na selo. Ali kad im je Herod odbio isplatiti čak i najmanji dio svoga duga Josipu, odustali su od ambicije da se presele na selo. Bilo kako bilo, stvorili su uvjete za užitak u više ladanjskih blagodati kako su već imali tri krave, četiri ovce, jato kokoši, magarca, psa i golubove. U precizno definiranom i uređenom dnevnom planu nazaretske obitelji, čak su i mališani imali redovne dužnosti.

126:5.12 Isus je krajem ove petnaeste godine konačno prošao tim opasnim i teškim periodom ljudskog iskustva, razdobljem između mirnijih godina djetinjstva i svijesti o nastupanju zrelog doba koje je nosilo veće odgovornosti i koje je otvaralo mogućnost postignuća naprednijeg iskustva u razvijanju plemenitog karaktera. I tu se završava razvoj uma i tijela i započinje istinski životni rad ovog nazaretskog mladića.





Back to Top