Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 125 : ISUS U JERUZALEMU

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 125 : ISUS U JERUZALEMU



POGLAVLJE 125 : ISUS U JERUZALEMU

125:0.1 NI JEDAN događaj iz cijelog Isusovog sadržajnog života nije bio uzbudljiviji i u ljudskom smislu dirljiviji od ovog, po njegovom sjećanju, prvog posjeta Jeruzalemu. Naročito ga je dojmilo njegovo sudjelovanje u raspravama u hramu, i ovaj je događaj dugo ostao u njegovom sjećanju kao najbitnija epizoda njegovog kasnijeg djetinjstva i rane mladosti. Bila je to njegova prva prilika da uživa u nekoliko dana samostalnog življenja, u radosti nesmetanih odlazaka i dolazaka bez nadzora i ograničenja. Ovaj je kratki period samostalnog življenja tjedan dana nakon Pashe pružio Isusu prvu priliku da uživa punu slobodu od odgovornosti. I proći će mnogo godina nakon toga prije nego što ponovo bude imao takav period slobode od svakog osjećaja odgovornosti, čak i na kratko vrijeme.

125:0.2 Žene su rijetko išle slaviti Pashu u Jeruzalem; one nisu bile dužne prisustvovati. Isus je, međutim, doslovce odbio ići osim ako im se pridruži njegova majka. A kad je njegova majka odlučila poći, za njom su pošle i mnoge druge nazaretske žene, tako da je ova grupa hodočasnika imala najveći broj žena u odnosu na muškarce koji je ikada putovao na Pashu iz Nazareta. Putujući prema Jeruzalemu pjevali su stotinu trideseti Psalm.

125:0.3 Od trenutka kad su napustili Nazaret, pa sve dok nisu stigli na vrh Maslinske gore, Isus je bio prožet neprestanim osjećajem napetog iščekivanja. Tijekom cijelog svog radosnog djetinjstva, s poštovanjem je slušao o Jeruzalemu i njegovom hramu; sada je to sve imao priliku vidjeti u stvarnosti. Posmatran s Maslinske gore i pod njegovim budnim okom, hram je bio sve što je Isus očekivao i mnogo više od toga; ali po ulasku u njegove svete portale, doživio je početak velikog razočaranja.

125:0.4 U pratnji svojih roditelja, Isus je prošao kroz ulazne domene hrama da se pridruži skupini novih sinova zakona koji su trebali biti posvećeni kao građani Izraela. Bio je pomalo razočaran općim ponašanjem masa u hramu, ali je doživio svoj prvi veliki šok kad se njegova majka oprostila od njih i otišla u ženske odaje. Isus nikada nije ni pomislio da ga njegova majka ne bi pratila na ceremonije posvećenja, i bio je duboko ogorčen što je bila predmetom tako nepravedne diskriminacije. Dok se snažno protivio ovoj činjenici, nije izustio više od nekoliko proturiječnih primjedbi svome ocu. Ali dok nije puno govorio, Isus je puno razmišljao i to vrlo pomno, na što ukazuju njegova pitanja pismoznancima i učiteljima.

125:0.5 Prošao je kroz rituale posvećenja, ali je bio duboko razočaran njihovom površnom i rutinskom prirodom. Oni nisu imali osobni interest koji je karakterizirao ceremonije nazaretske sinagoge. Isus se vratio da se pozdravi s majkom, dok se spremao pratiti oca u svojoj prvoj posjeti različitim dijelovima hrama - dvorovima, galerijama i hodnicima. U hramu se moglo smjestiti preko dvije stotine obožavatelja, i dok je Isusov um bio snažno impresioniran veličinom ovih građevina - u usporedbi sa svim što je do tada imao prilike vidjeti - on je više bio zaintrigiran razmišljanjem o duhovnom značaju ceremonija i pratećeg iskazanja obožavanja.

125:0.6 Iako su mnogi rituali u hramu ostavili dirljiv dojam na njegov osjećaj ljepote i simboličnosti, uvijek je bio razočaran objašnjenjem svojih roditelja u odgovor na njegova mnogobrojna pitanja u vezi njihova stvarnog značenja. Isus je jednostavno odbijao prihvatiti objašnjenja obožavanja i religiozne odanosti koja su podrazumijevala vjerovanje u srdžbu Boga ili gnjev Svemogućeg. U daljoj raspravi o tim pitanjima, nakon završetka posjeta hramu, kad je njegov otac počeo blago inzistirati da prihvati ortodoksna židovska vjerovanja, Isus se iznenada okrenuo prema svojim roditeljima i, gledajući duboko u oči njegova oca, rekao: "Moj oče, to ne može biti istina - Otac na nebu ne može tako promatrati svoju zabludjelu djecu na zemlji. Nebeski Otac ne može voljeti svoju djecu manje nego što ti mene voliš. A ja dobro znam, bez obzira kakvu ludost da učinim, ti nikada nećeš na meni iskaliti svoj gnjev ili dati oduška svojoj srdžbi. Ako ti, moj nebeski otac, posjeduješ takve ljudske odraze Božanstva, koliko više mora nebeski Otac biti ispunjen dobrotom i prepun milosrđa. Odbijam vjerovati da me Otac moj nebeski voli manje od moga oca na zemlji."

125:0.7 Kad su Josip i Marija čuli ove riječi svog prvorođenog sina, oni su se umirili. I nikada više nisupokušali promijeniti njegovo shvaćanje Božje ljubavi i milosti Oca na nebu.

1. ISUS RAZGLEDA HRAM

125:1.1 Gdje god je Isus išao u svom razgledanju hrama, bio je šokiran i povrijeđen duhom nepoštovanja koji se svugdje očitovao. Smatrao je da je ponašanje prisutnih bilo nedosljedno njihovoj prisutnosti u "kući njegova Oca." Ali najveći šok njegove mladosti je nastupio kad je s ocem ušao u nežidovski dio hrama s bučnim žargonom, glasnim razgovorom i psovkama, pomiješanim s blejanjem ovaca i glasovima koji su govorili o prisutnosti mjenjača novca i prodavača žrtvenih životinja i različite druge komercijalne robe.

125:1.2 Ali njegov osjećaj pristojnosti je naročito povrijeđen prizorom neizglednih kurtizana koje su se šepurile u ovom dijelu hrama, onakvih namazanih žena koje je nedavno imao prilike vidjeti na posjetu Sefori. Ovo je skrnavljenje hrama pobudilo svo Isusovo mladenačko ogorčenje, i on nije oklijevao da slobodno izrazi svoje osjećaje Josipu.

125:1.3 Isus je poštovao nazore i službu hrama, ali je bio šokiran prizorom duhovne ružnoće koju je vidio na licima velikog broja nepromišljenih obožavatelja.

125:1.4 Zatim su prešli u svećeničke odaje smještene ispod grebena ispred hrama, gdje je stajao altar, promatrajući klanje ogromnog broja životinja i ispiranje krvi s ruku službenih svećenika-koljača pored brončane fontane. Pločnik poprskan krvlju, okrvavljene ruke svećenika i glasovi životinja na umoru, sve to je bilo više nego što je ovaj mladi ljubitelj prirode mogao podnijeti. Od ovog užasnog prizora brzo je pozlilo ovom nazaretskom mladiću; stisnuo je očevu ruku tražeći da ga izvede iz hrama. Dok su se vraćali kroz nežidovski dio hrama, čak su i grubi smijeh i prostačko izrugivanje koje su tamo čuli bili olakšanje pred užasnim prizorima koje su upravo vidjeli.

125:1.5 Josip je vidio da je njegovom sinu pozlilo od obreda i mudro je odveo mladića da mu pokaže “krasna vrata” hrama, umjetničku kapiju izrađenu od korintske bronce. Ali Isus je već stekao dovoljno utisaka na svom prvom posjetu hramu. Otišli su po Mariju u gornje odaje i cijeli su sat šetali na otvorenom, dalje od gužve, razgledajući Asmonijsku palaču, Herodov gizdavi dom i kulu rimskih stražara. Tijekom ove šetnje, Josip je objasnio Isusu da je jedino žiteljima Jeruzalema bilo dopušteno da prisustvuju ceremonijama žrtvovanja u hramu, i da su žitelji Galileje dolazili u Jeruzalem tri puta godišnje sudjelovati u iskazanju obožavanja: na Pashu, na Šavuot (sedam tjedana nakon Pashe) i na blagdan sjenica u listopadu. Ove blagdane je utemeljio Mojsije. Zatim su govorili o dva druga, kasnije utvrđena blagdana, posvećenje i Purim. Nakon toga su otišli u svoju sobu i spremili se za proslavu Pashe.

2. ISUS I PASHA

125:2.1 Pet nazaretskih obitelji su bili gosti, ili posjetitelji, Šimunove obitelji u Betaniji u slavljenju Pashe, a Šimun je kupio pashalno janje za sviju. Upravo je pokolj ovih janjadi u tako velikom broju snažno pogodio Isusa prilikom ovog posjeta hramu. Isprva je bio plan da će blagovati Pashu s Marijinim rođacima, ali Isus je nagovorio svoje roditelje da prihvate poziv iz Betanije.

125:2.2 Te noći su se skupili da sudjeluju u pashalnim obredima, jedući počeno meso s beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Tražili su od Isusa, koji je bio novi sin zapovijedi, da im kaže o porijeklu Pashe, što je ovaj i učinio, dok je pomalo uznemirio svoje roditelje više puta blago aludirajući na događaje koje je upravo vidio i čuo, koji su snažno dojmili njegov mladenački ali pronicavi um. Bio je to početak sedmodnevnih obreda blagdana Pashe.

125:2.3 Čak i u ovom ranom razdoblju, iako nije o tome govorio sa svojim roditeljima, Isus je počeo razmišljati o slavljenju Pashe bez klanja janjadi. Bio je uvjeren da Otac na nebu nije odobravao ovaj prizor žrtvenog klanja, i kako su godine prolazile, bio je sve odlučniji da jednoga dana uspostavi proslavu Pashe bez prolijevanja krvi.

125:2.4 Isus je spavao vrlo malo te noći. Bio je jako uznemiren odvratnim snovima klanja i patnje. Bio je uzrujan u umu i rastrgan u srcu nedosljednostima i apsurdima teologije cijelog židovskog obrednog sustava. Njegovi roditelji također nisu mogli spavati. Oni su bili jako uznemireni događajima prethodnog dana. U svojim su srcima bili jako zabrinuti zbog mladićevog, prema njihovom mišljenju, čudnog i odlučnog stava. Marija je bila nervozno napeta rano uveče, ali je Josip ostao miran, premda je bio jednako zbunjen. Ustručavali su se iskreno govoriti s mladićem o tim problemima, iako bi Isus radio razgovarao sa svojim roditeljima da su se usudili da ga potaknu na razgovor.

125:2.5 Službe koje su održane u hramu narednog dana djelovale su Isusu nešto prihvatljivije i uveliko su ublažile njegova neugodna sjećanja na prethodni dan. Sljedećeg jutra, mladi Lazar je poveo Isusa na sistematsko istraživanje Jeruzalema i njegove okolice. Prije nego je dan bio gotov, Isus je otkrio da su na više mjesta oko hrama držani skupovi i diskusije; i osim nekoliko posjeta svetinji nad svetinjama da svojim očima vide što se doista krilo iza vela razdvajanja, proveo je najveći dio vremena u hramu na ovim učiteljskim skupovima.

125:2.6 Tijekom pashalnog tjedna, Isus je zadržao svoje mjesto među novim sinovima zapovijedi, a to je značilo da je morao poštovati ogradu koja ih je dijelila od punopravnih građana Izraela. Kako je na taj način bio svjestan svoje mladosti, uzdržavao se od postavljanja mnogih pitanja koja su kolala njegovim umom; ako ništa drugo, suzdržao se sve do svršetka pashalnog tjedna, kad su ukinuta ova ograničenja nad novoposvećenim mladićima.

125:2.7 U srijedu, sredinom pashalnog tjedna, Isus je primio dopuštenje da ode s Lazarom u Betaniju da prespava u njegovoj kući. Lazar, Marija i Marta su ove noći čuli kako Isus raspravlja pitanja vremenska i vječna, ljudska i božanska, i od te noći su ga sve troje voljeli kao svoga brata.

125:2.8 Pred kraj tjedna, Isus više nije imao priliku vidjeti Lazara jer ovaj nije ispunjavao uvjete za prijem čak ni u vanjski krug rasprava u hramu, premda je mogao prisustvovati nekim javnim govorima koji su držani u vanjskim odajama. Lazar je bio iste dobi kao Isus, no mladići u Jeruzalemu su rijetko primani među posvećene sinove zakona sve do pune trinaeste godine.

125:2.9 Uvijek i iznova, tijekom pashalnog tjedna, Isusovi roditelji su mogli naći Isusa kako sjedi nasamo, držeći svoju mladenačku glavu u rukama, duboko razmišljajući. Oni ga nikada prije nisu vidjeli ovakvog, i kako nisu shvaćali koliko je bio zbunjen u umu i potresen u duhu ovim iskustvom, bili su krajnje zbunjeni; nisu znali što će učiniti. Radovali su se svršetku ovog tjedna Pashe i teško su čekali da povedu svog sina natrag u sigurnost Nazareta i da vide kraj nj egovog čudnog ponašanja.

125:2.10 Iz dana u dan Isus je razmišljao o svojim problemima. Do kraja tjedna je napravio mnoge prilagodbe; ali kada je došlo vrijeme za povratak u Nazaret, njegov mladenački um je i dalje bio preplavljen zbrkom i zauzet mnoštvom pitanja bez odgovora i neriješenih problema.

125:2.11 Prije nego što će napustiti Jeruzalem, Josip i Marija su sa Isusovim nazaretskim učiteljem poduzeli određene mjere kako bi se Isus mogao vratiti u Jeruzalem kad navrši petnaest godina na dugi studij u jednoj od najpoznatijih rabinskih akademija. Isus je pratio svoje roditelje i učitelja u posjetu školama, ali su svi bili razočarani što je bio tako ravnodušan prema svemu što su govorili i činili. Mariju su duboko pogodile njegove reakcije na ovaj posjet Jeruzalemu, dok je Josip bio vrlo zbunjen mladićevim čudnim primjedbama i neobičnim ponašanjem.

125:2.12 Naposljetku, pashalni tjedan je bio veliki događaj u Isusovu životu. Uživao je u prilici da upozna veliki broj svojih vršnjaka, kandidata za posvećenje, i uspješno je iskoristio ove kontakte da upozna način na koji su ljudi živjeli u Mezopotamiji, Turkestanu i Pariji, kao i u dalekim zapadnim provincijama Rima. Već je bio prilično upoznat s načinom odrastanja mladih ljudi iz Egipta i drugih oblasti u blizini Palestine. U Jeruzalemu se ovom prilikom okupilo više tisuća mladića, i nazaretski mladić je iskoristio ovu priliku da osobno upozna i kroz razgovore prilično potanko ispita više od njih stotinu i pedest. On je bio posebno zainteresiran za osobe s Dalekog istoka i iz udaljenih zapadnih zemalja. Kao rezultat ovih susreta, mladić je dobio želju da putuje svijetom kako bi upoznao način na koji različite skupine njegovih bližnjih zarađuju za život.

3. JOSIP I MARIJA NAPUŠTAJU JERUZALEM

125:3.1 Bilo je dogovoreno da se nazaretski posjetitelji okupe u određenom dijelu hrama sredinom podneva prvoga dana u tjednu po isteku blagdana Pashe. Tako su i učinili, i krenuli natrag prema Nazaretu. Isus je otišao u hram slušati rasprave, dok su njegovi roditelji čekali svoje suputnike. Putnici su se konačno okupili i spremili za put, muškarci i žene u odvojenim skupinama, kao što je bio običaj kad su išli u Jeruzalem na blagdane. Isus je putovao u Jeruzalem u pratnji svoje majke i drugih žena. No, kako je sada bio posvećeni mladić, trebao je putovati natrag u Nazaret u društvu svoga oca i drugih muškaraca. Ali kad je Nazaretska grupa krenula prema Betaniji, Isus se nalazio u hramu, u potpunosti apsorbiran raspravom o anđelima, i posve je zaboravio na vrijeme i odlazak svojih roditelja iz Jeruzalema. On nije bio svjestan da su ga roditelji ostavili u Jeruzalemu sve do podnevnog okončanja rasprava u hramu.

125:3.2 Nazaretski putnici nisu bili svjesni da Isus nije bio s njima jer je Marija pretpostavila da je putovao s muškarcima, dok je Josip mislio da je putovao sa ženama, vodeći magare na kojem je Marija jahala. Nisu bili svjesni Isusove odsutnosti sve dok nisu stigli u Jerihon, gdje su se spremali prenoćiti. Nakon što su se raspitali među putnicima u posljednjoj skupini koja je stigla u Jerihon i kad su čuli da nitko od njih nije vidio njihova sina, počeli su prevrtati po glavi što mu se moglo dogoditi, prisjećajući se njegovih brojnih neobičnih reakcija na događaje pashalnog tjedna, dok su jedno drugo blago korili što nisu provjerili da je b io s nj ima prije nego što će napustiti Jeruzalem.

4. PRVI I DRUGI DAN U HRAMU

125:4.1 U međuvremenu, Isus je ostao u hramu tijekom poslijepodneva, slušajući rasprave i uživajući u mirnijoj i dostojanstvenijoj atmosferi po svršetku pashalnog tjedna i odlasku velikog broja ljudi. Na kraju poslijepodnevnih diskusija u kojima nije osobno sudjelovao, Isus se uputio u Betaniju i stigao kod Šimunove obitelji upravo kad su bili spremni početi s večerom. Troje mladih su bili presrećni kad su vidjeli Isusa, koji je prenoćio u Šimunovoj kući. On nije puno govorio ove večeri i uglavnom je proveo vrijeme u osami, meditirajući u vrtu.

125:4.2 Rano narednog dana, Isus se podigao i spremio da pođe u hram. Na obronku Maslinske gore, zastao je tužno gledajući prizor koji se ukazao pred njegovim očima - duhovno osiromašeni narod sputanim tradicijom, koji je živio pod prismotrom rimskih legija. Rano prijepodne je stigao u hram, odlučan da se uključi u diskusije. U međuvremenu, Josip i Marija su se rano digli s namjerom da se vrate u Jeruzalem. Prvo su požurili u dom svojih rođaka, gdje su odsjeli za vrijeme pashalnog tjedna, no jedino su dobili odgovor da nitko nije vidio Isusa. Nakon što su proveli cijeli dan tragajući za njim, vratili su se da prenoće kod rođaka.

125:4.3 Prilikom druge rasprave, Isus se odvažio postaviti pitanja, dok je na izvanredan način sudjelovao u raspravama, ali uvijek na način koji je bio prikladan njegovim godinama. Njegova konkretna pitanja su bila pomalo neugodna učenim profesorima židovskog zakona, ali je pokazivao takav duh iskrene dobronamjernosti, zajedno s tako očiglednom željom za znanjem, da mu je većina učitelja u hramu nastojala ukazati svaku učtivost. Ali nakon što se usudio dovesti u pitanje pravednost odluke da se pogubi jedan pijani nežidov koji je tumarajući nežidovskim odajama nehotice ušao u zabranjene i navodno svete odaje hrama, jedan netrpeljivi učitelj je konačno izgubio strpljenje zbog mladićeve implicirane kritike i s negodovanjem upitao koliko mu je bilo godina. Isus je odgovorio, "trinaest za malo više od četiri mjeseca." "Onda," uzvratio je sada razljućeni učitelj, "kako si ovdje ušao, ako po starosti još nisi sin zakona?" A kad je Isus objasnio da je primio posvećenje za vrijeme Pashe i da je diplomirao iz nazaretskih škola, učitelji su jednim glasom podrugljivo uzvratili, "Mogli smo sami zaključiti; on je iz Nazareta." Ali starješina je inzistirao da Isus nije bio kriv ako su mu nazaretski upravitelji sinagoge dopustili da diplomira dok mu je još bilo dvanaest, a ne trinaest godina; i unatoč tome što je više njegovih kritičara ustalo i napustilo raspravu, odlučili su mu dopustiti da nastavi prisustvovati raspravama u hramu kao učenik.

125:4.4 Po svršetku ovog, drugog dana u hramu, ponovo je otišao prenoćiti u Betaniji. I opet je izišao u vrt da se moli i meditira. Bilo je očito da mu je um bio predan kontemplaciji teških problema.

5. TREĆI DAN U HRAMU

125:5.1 Na Isusov treći dan s pismoznancima i učiteljima u hramu, tu se okupio veći broj gledatelja koji su čuli o ovom mladiću iz Galileje i došli uživati gledajući kako je mladić bio u stanju unijeti zbrku među ove mudrace zakona. Šimun je također došao iz Betanije da vidi čime se mladić bavio. Josip i Marija su proveli cijeli dan u tjeskobnoj potrazi za Isusom i čak su ga nekoliko puta tražili i u samom hramu, ali se nikada nisu sjetili da pogledaju među više skupina koje su vodile rasprave, iako su jednom bili tako blizu da su gotovo mogli čuti njegov zanosni glas.

125:5.2 Prije večeri, sva pozornost glavne studijske grupe je bila zaokupljena raspravom Isusovih pitanja. Među njegovim mnogim pitanjima, bila su i ova:

125:5.3 1. Što se uistinu nalazi iza vela koji krije svetinju nad svetinjama?

125:5.4 2. Zašto u bogoštovljenju majke u Izraelu moraju biti odvojene od muških vjernika?

125:5.5 3. Ako je Bog otac koji voli svoju djecu, čemu svo to klanje životinja da se osigura božanska naklonost - je li nauk Mojsija pogrešno shvaćen?

125:5.6 4. Ako je hram posvećen štovanju Oca na nebu, je li dosljedno dopustiti prisutnost onih koji se bave sekularnom razmjenom i trgovinom?

125:5.7 5. Hoće li očekivani Mesija postati zemaljski knez koji će sjesti u Davidovo prijestolje, ili će djelovati kao svjetlo života u uspostavi duhovnog kraljevstva?

125:5.8 I cijeloga dana, oni koji su ga čuli su se divili ovim pitanjima, a nitko nije bio iznenađen više od Šimuna.Mladić je više od četiri sata zasipao ove židovske učitelje provokativnim i inspirativnim pitanjima. On je napravio tek nekoliko komentara o primjedbama svojih starješina. Služio se pitanjima da saopći svoja učenja. Vještim i suptilnim fraziranjem pitanja, on je u jedno te isto vrijeme dovodio u pitanje njihova učenja i sugerirao svoja. U načinu na koji je postavljao pitanja mogla se vidjeti dopadljiva kombinacija oštroumnosti i duhovitosti kojima se omilio čak i onima koji su zamjerili njegovoj mladosti. Uvijek je bio izrazito fer i obziran u fraziranju svojih prodornih pitanja. Isus je ovog sadržajnog poslijepodneva u hramu pokazao istu onu nevoljkost da ostvari nepravednu prednost nad svojim protivnikom koja je karakterizirala cijelu njegovu kasniju javnu službu. Kao mladić i kasnije kao čovjek, bio je potpuno slobodan od egoistične želje da osvoji argument samo kako bi doživio logični trijumf nad svojim bližnjima, kako se uvijek iznimno zanimao za samo jedno - naviještanje vječne istine i na taj način punije otkrivenje vječnog Boga.

125:5.9 Kad je dan bio gotov, Šimun i Isus su otišli natrag u Betaniju. Najvećim dijelom puta su išli bez riječi. Isus je ponovo zastao na obronku Maslinske gore, ali ovaj put nije plakao promatrajući grad i njegov hram; samo je pognuo glavu u tihoj pobožnosti.

125:5.10 Poslije večere u Betaniji, ponovo se odbio pridružiti radosnom društvu, nego se umjesto toga povukao u vrt gdje je ostao dugo u noć, uzalud nastojeći osmisliti neki konkretni plan pristupa problemu svog životnog rada i odlučiti o najpogodnijem načinu da otkrije svojim duhovno zaslijepljenim zemljacima ljepši koncept nebeskog Oca i da ih tako oslobodi od strašnog robovanja zakonu, ritualima, ceremonijama i zastarjeloj tradiciji. No, jasno svjetlo još nije dolazilo ovom istinoljubivom mladiću.

6. ČETVRTI DAN U HRAMU

125:6.1 Isus je bio neobično zaboravan prema svojim zemaljskim roditeljima; čak i na doručku, kada je Lazareva majka primijetila da su njegovi roditelji već morali stići kući, činilo se da Isus nije bio svjestan da su morali biti ponešto zabrinuti njegovim izostankom.

125:6.2 Opet se uputio prema hramu, ali ovaj put nije zastao da meditira na obronku Maslinske gore. Tijekom jutra u raspravama je bio najvećim dijelom posvećen zakonu i prorocima, a učitelji su bili zapanjeni Isusovim poznavanjem Pisma, na hebrejskom kao i grčkom. No, oni nisu bili toliko zaprepašteni njegovim poznavanjem istine, koliko ih je iznenadila njegova mladost.

125:6.3 Na popodnevnoj raspravi jedva su počeli odgovarati na njegovo pitanje o svrsi molitve, kada je starješina pozvao Isusa i sjedeći pored njega, zamolio ga da iznese svoje stavove u vezi molitve i obožavanja.

125:6.4 Isusovi roditelji su prethodne večeri čuli o ovom čudnom mladiću koji se tako spretno rječkao s tumačima zakona, ali im ni jednog časa nije palo na pamet da je taj mladić bio njihov sin. Već su skoro odlučili da odu u Zakarijevu kuću, jer su mislili da je Isus možda otišao onamo da posjeti Elizabetu i Ivana. Misleći da je Zakarije možda mogao biti u hramu, tu su se zaustavili na putu prema Gradu Judinu. Dok su šetali odajama hrama, zamislite njihovo iznenađenje i čuđenje kad su prepoznali glas svog izgubljenog djeteta i kad su ga ugledali kako sjedi među učiteljima hrama.

125:6.5 Josip je bio bez riječi, ali Marija je dala oduška svojoj dugoj napetosti i tjeskobi kad je, trčeći prema mladiću koji je ustao da pozdravi svoje zaprepaštene roditelje, rekla: "Drago dijete, zašto nam to učini? Otac i ja te s bolom tražimo već tri dana. Kako je moguće da si zaboravio na nas?" Bila je to napeta situacija. Sve oči su bile uputre na Isusa da čuju što će reći. Otac ga je gledao prijekorno, ali nije ništa rekao.

125:6.6 Nemojte zaboraviti da je Isus navodno bio mlade dobi. On je upravo završio redovito školovanje, bio priznat kao sin zakona i dobio posvetu kao građanin Izraela. No i pored toga, njegova majka ga je više nego blago prekorila pred okupljenim svijetom uoči najozbiljnijeg i najblaženijeg nastojanja cijele njegove mladosti, čime se neslavno završila jedna od njegovih najboljih prilika da djeluje kao učitelj istine, propovjednik ispravnosti i objavitelj ljubavi i karaktera svoga Oca na nebu.

125:6.7 Ali mladić je bio pripravan prigodi. Ako doista uzmete u obzir sve čimbenike koji ulaze u ovu situaciju, bolje možete dokučiti mudrost mladićeva odgovora na majčin neželjeni prijekor. Nakon trenutka razmišljanja, Isus se obratio majci, govoreći: "Pa zašto ste me tako dugo tražili? Zar ne očekujete da moram biti u kući Oca mojega, jer je došlo vijeme da se počnem baviti Očevim poslom?"

125:6.8 Svi su bili začuđeni mladićevim načinom govora. Tiho su se svi povukli i ostavili ga da stoji nasamo sa svojim roditeljima. Mladić je konačno ublažio neugodnost u kojoj su sve troje bili, kad je tiho rekao: "Dođite, moji roditelji, svi smo činili jedino to što smo smatrali najboljim. Naš nebeski Otac je odlučio o ovim stvarima; idemo kući."

125:6.9 U tišini su krenuli na put i stigli u Jerihon prije noći. Samo jednom su zastali - na obronku Maslinske gore - kad je mladić podigao svoj štap i drhteći od glave do pete pod navalom snažnih emocija, rekao: "Jeruzaleme, Jeruzaleme i ropski narode - vi koji robujete pod rimskim jaramom i svojim tradicijama - ali ja ću se vratiti da očistim ovaj hram i da oslobodim narod svoj od ovog ropstva!"

125:6.10 Tijekom tri dana hoda do Nazareta, Isus nije puno govorio; niti su njegovi roditelji puno govorili u njegovoj prisutnosti. Doista nisu bili u stanju razumjeti ponašanje svog prvorođenog sina, ali su u svojim srcima blago poštovali njegove riječi, iako nisu mogli potpuno shvatiti njihovo značenje.

125:6.11 Kada su došli kući, Isus je dao kratku izjavu svojim roditeljima, jamčeći im svoju ljubav i govoreći da se ne trebaju bojati da će ponovo datipovoda njihovom bolu i patnji. Zaključio je ovu znamenitu izjavu rekavši: "Iako moram učiniti volju Oca mojega koji je na nebesima, ja ću biti poslušan mojem ocu na zemlji. Ja ću čekati da dođe moj čas."

125:6.12 Iako je Isus, u svom umu, mnogo puta odbio pristati na dobronamjerna ali pogrešna nastojanja svojih roditelja da diktiraju tijek njegova razmišljanja ili da odluče o planu njegova rada na zemalji, ipak, na svaki način koji je bio dosljedan njegovoj odanosti izvršenju volje njegova Rajskog Oca, dostojanstveno se povodio odlukama svoga zemaljskog oca i običajima svoje obitelji u tijelu. Čak i kad nije mogao pristati, činio je sve da se prilagodi. Bio je umjetnik u pitanju podešavanja svoje predanosti podmirenju svojih obveza prema obiteljskoj odanosti i društvenoj službi.

125:6.13 Josip bio zbunjen, ali Marija je, razmišljajući o ovim događajima, s vremenom našla utjehu u tumačenju njegovih riječi na Maslinskoj gori kao najave Mesijanskog poslanja svoga sina kao izraelskog izbavitelja. Ona se s novom energijom odala nastojanju da skrene njegove misli u smjeru domoljublja i nacionalizma, dok je u tome angažirala i svoga brata, Isusovog omiljenog ujaka; i na svaki drugi način se Isusova majka odavala nastojanju da pripremi svog prvorođenog sina da preuzme vodstvo nad onima koji su htjeli oboviti Davidovo prijestolje i zauvijek zbaciti nežidovski jaram političkog ropstva.





Back to Top