Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 125 : ISUS U JERUZALEMU

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 125 : ISUS U JERUZALEMU



POGLAVLJE 125 : ISUS U JERUZALEMU

125:0.1 NI JEDAN događaj iz cijelog Isusovog znamenitog života nije bio uzbudljiviji i u ljudskom smislu dirljiviji, od ove (po njegovom sjećanju) prve posjete Jerzalemu. Naročito ga se dojmila samostalna rasprava sa stariješinama u hramu i ovaj se događaj dugo isticao u njegovu sjećanju kao najbitnija zgoda njegovog kasnijeg djetinjstva i ranije mladosti. Bila je to njegova prva prilika da uživa nekoliko dana samostalnog življenja, koja mu je pružila uzbuđenje nekontroliranog i nesmetanog kretanja. Ovaj kratki period samostalnog življenja za tijedna nakon Pashe je pružio Isusu prvu priliku da uživa punu slobodu od dužnosti. I proći će mnogo godina nakon ovog događaja prije nego što će ponovo steći ovakav period slobode od osjećaja dužnosti čak i na kraće vrijeme.

125:0.2 Žene su rijetko išle slaviti Pashu u Jeruzalem; od njih se nije tražilo da prisustvuju ovom obilježju. Isus je, međutim, doslovce odbio da ide ako im se ne pridruži Marija. I kad je njegova mati odlučila poći, za njom su se povele i mnoge druge nazaretske žene, tako da je ova grupa hodočasnika imala najveću proporciju žena u odnosu na muškarce koja se ikad uputila na Pashu iz Nazareta. Putujući prema Jeruzalemu pjevali su stotinu tridesesti Psalm.

125:0.3 Od časa kad su napustili Nazaret pa sve dok nisu dostigli vrhove Maslinske gore, Isus je bio prožet dugim osjećajem napetog iščekivanja. Tijakom cijelog svog radosnog djetinjstva, s p oštovanjem je slušao o Jeruzalemu i njegovu hramu; sad ih jeimao priliku vidjeti u stvarnosti. Promatran s Maslinske gore i izvana s bliže točke gledišta, hram je nadilazio sva Isusova iščekivanja; ali istog časa kad je kročio kroz njegove svete kapije, bio je obuzet velikim razočaranjem.

125:0.4 U pratnji roditelja, Isus je prošao kroz dvorane hrama kako bi se pridružio grupi novih sinova zakona koji su trebali postati posvećeni građani Izraela. Dok je bio pomalo razočaran općim držanjem masa u hramu, doživio je prvi veliki šok kad se Marija odvojila kako bi otišla u ženske odaje. Isus nikad nije ni pomislio da ga majka ne bi pratila na ceremonije posvećenja i bio je duboko ozlojađen što je bila predmetom tako nepravedne diskriminacije. Dok se snažno protivio ovoj činjenici, nije izustio ništa više od nekoliko proturiječnih primjedbi upućenih ocu. Ali dok nije puno govorio, Isus je razmišljao i to duboko razmišljao, kao što se moglo vidjeti po pitanjima koja je uputio stariješinama narednog tjedna.

125:0.5 Prošao je kroz rituale posvećenja, dok je bio duboko razočaran njihovom površnom i rutinskom prirodom. Ceremonije nisu imale osobnu pažnju koja je obilježavala ceremonije nazaretske sinagoge. Isus se otišao pozdraviti s majkom dok se s ocem spremao poći u prvu šetnju različitim dijelovima hrama--dvorovima, galerijama i hodnicima. U hramu se moglo smjestiti preko dvije stotine obožavatelja i dok je Isusa snažno dojmila veličina ovih građevina--u usporedbi sa svim drugim građevinama koje je imao prilike vidjeti--više ga je zaokupljalo razmišljanje o duhovnom značaju ceremonija i pratećeg iskazanja obožavanja u ovom hramu.

125:0.6 Dok su mnogi rituali koji su držani u hramu dirljivo dojmili njegov osjećaj ljepote i simboličnosti, uvijek je bio razočaran objašnjenjem stvarnog značenja ovih ceremonija koje su mu roditelji davali kao odgovor na njegova mnogobrojna pitanja. Isus je jednostavno odbijao prihvatiti objašnjenja obožavanja i religiozne odanosti koja su u sebi nosila vjerovanje u Božju srdžbu ili ljutnju Svemogućeg. Pri daljoj raspravi ovih pitanja po okončanju posjete hramu, nakon što je Josip počeo blago ististirati da Isus prihvati ortodoksna židovska vjerovanja, Isus se iznenada okrenuo prema svojim roditeljima i molećivo gledajući u Josipove oči rekao: "Oče, to ne može biti istina--nebeski Otac se ne može tako odnositi prema svojoj zemaljskoj djeci. Nebeski Otac ne može voljeti svoju djecu manje nego što me ti voliš. I ja dobro znam da kakvu god ludost da učinim, ti nikada nećeš na meni iskaliti svoju ljutnju ili dati oduška svojoj srdžbi. Ako ti, moj nebeski otac, posjeduje takve ljudske odraze Božanskog, nebeski Otac tada mora posjedovati daleko više dobrote i milosti. Odbijam povjerovati da me moj nebeski Otac voli išta manje od mog zemaljskog oca."

125:0.7 Josip i Marija su se smirili kad su čuli ove riječi svog prvorođenog sina. I nikad zatim nisu pokušali promijeniti Isusovo shvaćanje Božje ljubavi i njegovo razumijevanje milosti nebeskog Oca.

1. ISUS RAZGLEDA HRAM

125:1.1 Gdje god je išao u sklopu hrama, Isus se gnušao šokirajućeg duha nepoštovanja koji se svugdje očitovao. Smatrao je da je ponašanje prisutnih bilo nedosljedno njihovoj prisutnosti u "kući njegova Oca." Ali najveći šok njegove mladosti je nastupio kad je s ocem ušao u nežidovski dio hrama obilježen bučnim žargonom, glasnim razgovorom i psovkama, izmiješanim s blejanjem ovaca i blebetanjem koje je svjedočilo o prisutnosti mijenjača novca i prodavaca žrtvenih životinja i različite druge trgovinske robe.

125:1.2 Ali njegov osjećaj pristojnosti je naročito povrijeđen prizorom neizglednih milosnica koje su se šepurile odajama hrama, namazanih žena koje je nedavno imao prilike vidjeti pri posjeti Seforu. Ovo oskvrnjenje hrama je duboko pobudilo Isusovu mladalačku ozlojađenost i nije se ustručavao slobodno izraziti svoje osjećaje Josipu.

125:1.3 Dok je poštovao nazore i službu koji su držani u hramu, Isus je bio zaprepašćen duhovnom ružnoćom na licima velikog broja nerazumnih obožavatelja.

125:1.4 Zatim su prešli u svećeničke odaje smještene ispod kamenite hridi ispred hrama pred altara, gdje su imali priliku promatrati klanje ogromnog broja životinja i pranje krvi s ruku službenih svećenika-koljača pored brončane fontane. Pločnik poprskan krvlju, okrvavljene ruke svećenika i glasovi životinja na umoru--sve je ovo bilo više nego što je ovaj mladi ljubitelj prirodemogao podnijeti. Užasni prizor se smučio ovom nazaretskom mladiću; stisnuo je očevu ruku i zamolio da se udalje. Dok su ponovo prolazili nežidovskim odajama, čak su i grubi smijeh i prostačko izrugivanje koje se moglo čuti u ovim odajama predstavljali olakšanje od užasnih prizora pokolja.

125:1.5 Josip je vidio da je njegovog sina uhvatila muka od rituala koje je vidio, te je mudro odlučio mladiću pokazati hramska vrata zvana Krasna, umjetničku kapiju izrađenu od korintske bronce. Ali Isus je već stekao dovoljno utisaka za vrijeme ove prve posjete hramu. Otišli su po Mariju u gornje odaje i cijeli su sat prošetali na otvorenom, dalje od masa, razgledajući asmonijsku palaču, Herodovu gizdavu rezidenciju i kule rimskih stražara. Za vrijeme ove šetnje, Josip je objasnio Isusu da je jedino žiteljima Jeruzalema bilo dopušteno da prisustvuju ceremonijama žrtvovanja koje su se održavale u hramu, te da su Galilejci dolazili u Jeruzalem samo tri puta godišnje: na Pashu, na Duhove (sedam tjedana nakon Pashe) i uoči blagdana sjenica u listopadu. Ovi praznici su utemeljeni prema Mojsijevom zakonu. Zatim su raspravljali dva druga, kasnije utemeljena blagdana, posvećenje i purim. Potom su se vratili u svoju sobu kako bi se pripremili za proslavu Pashe.

2. ISUS NA PASHI

125:2.1 Pet nazaretskih obitelji je došlo u goste i u posjetu Šimunovoj obitelji u Betaniju na proslavu Pashe i Šimun je bio taj koji je kupio pashalno janje. Upravo klanje tako velikog broja životinja predstavlja to što je tako snažno pogodilo Isusa prilikom ove posjete hramu. Dok su izvorno planirali blagovati Pashu s Marijinim rođacima, Isus je nagovorio roditelje da prihvate poziv betanijske obitelji.

125:2.2 Te su se večeri okupili da zajednički sudjeluju u pashalnim ritualima; blagovali su beskvasni kruh i gorko zelje. Pitali su Isusa, novog sina zapovijedi, da im kaže o porijeklu Pashe, što je ovaj i učinio, dok je ponešto uznemirio svoje roditelje više puta blago aludirajući na događaje koje je upravo vidio i čuo, a koji su snažno dojmili njegov mladi ali dubokomisleni um. Bio je to početak sedmodnevnih ceremonija koje su obilježavale Pashalni blagdan.

125:2.3 I u ovo rano doba, dok nije dijelio ove misli sa svojim roditeljima, Isus je duboko razmišljao o mogućnosti proslave Pashe bez klanja janjadi. Bio je uvjeren da Otac na nebu nije uživao u ovom prizoru žrtvenog klanja, i kako su godine prolazile, bio je sve odlučniji da utemelji proslavu Pashe koja neće biti obilježena krvoprolićem.

125:2.4 Isus je vrlo malo spavao ove noći. Bio je jako uznemiran jer su mu u snove dolazili ogavni prizori klanja i patnje. Bio je uznemiren u umu i rastrgan u srcu zbog nedosljednosti i apsurdnosti teologije cijelog židovskog ceremonijalnog sistema. Ni njegovi roditelji nisu ništa bolje spavali. Bili su jako uznemireni događajima prethodnog dana. U srcima su se jako brinuli za mladićev, prema njihovom mišljenju, čudan i odlučan stav. Marija je postala puna nervoze ranije te noći, dok je Josip ostao spokojan premda je bio jednako ybunjen. Oboje se ustručavalo iskreno govoriti s mladićem o ovim problemima, iako bi Isus radio razgovarao sa svojim roditeljima samo da su mu se usudili obratiti.

125:2.5 Služba koja je održana u hramu ya vrijeme drugog dana Pashalnog blagovanja, djelovala je prihvatljivije i uveliko je ublažila Isusova neprijatna sjećanja na događaje prethodnog dana. Sutradan ujutro, mladić se počeo sistematski upoznavati s Jeruzalemom i njegovom okolicom. Prije noći, otkrio je da su na više mjesta u hramu držani skupovi na kojima su rabini davali odgovore na postavljena pitanja; i pored toga što je više puta otišao posjetiti vrhovno svetište sa čudom se pitajući što se krilo iza koprene odvojenja, proveo je najveći dio vremena u hramu na ovim skupovima.

125:2.6 Za ovog pashalnog tjedna, Isus se držao svoga mjesta među novim sinovima zapovijedi, što je značilo da je morao poštovati ogradu koja je dijelila sve osobe koje nisu imale puno izraelsko državljanstvo. Kako je ovo služilo kao opomena njegovoj mladosti, uzdržavao se od postavljanja mnogobrojnih pitanja koja su kolala njegovim umom; ako ništa drugo, mogao se suspregnuti sve do svršetka pashalnog tjedna i časa kad su ukinuta ova ograničenja nad novoposvećenim mladićima.

125:2.7 Isus je u srijedu primio odobrenje da otprati Lazara u Betanijui da provede noć kod njegove kuće. Lazar, Marija i Marta su ove noći imali prilike čuti Isusovu raspravu vremenskog i vječnog, ljudskog i božanskog, i od ove su ga večeri sve troje voljeli kao da je bio njihov brat.

125:2.8 Pred kraj tjedna, Isus više nije imao prilike vidjeti Lazara jer ovom još nije bilo dopušteno pristupiti čak ni vanjskom krugu diskusija koje su vođene u hramu, premda je mogao prisustvovati govorima koji su držani u vanjskim odajama. Dok je Lazar bio Isusov vršnjak, jeruzalemski mladići su vrlo rijetko primani među posvećene sinove zakona sve dok ne bi napunili trinaest godina.

125:2.9 Isusovi roditelji su više puta ovog tjedna mogli vidjeti Isusa kako sjedi u osami držeći se za svoju mladu glavu zaokupljen dubokim mislima. Nikad ga prije nisu ovakvog vidjeli i bili su jako zbunjeni kako nisu shvaćali veliku zbrku koja je zahvatila njegov um i muku koja mu je pogodila duh; nisu znali što im je bilo činiti. Jako su se radovali svršetku ovog pashalnog tjedna i teško su čekali da povedu svog sina koji se počeo ovako čudno ponašati, natrag u sigurnost njihovog nazaretskog okružja.

125:2.10 Iz dana u dan Isus je razmišljao o svojim problemima. Pred kraj tjedna je postigao mnoga prilagođenja; ali kad je došlo vrijeme da se vrate u Nazaret, njegov mladenački um je i dalje bio preplavljen zbrkom i opsjednut mnoštvom pitanja na koja nije imao odgovora i problema koje nije mogao riješiti.

125:2.11 Prije nego što će napustiti Jeruzalem, Josip i Marija su u društvu Isusovog nazaretskog učitelja ugovorili detalje Isusovog povratka u Jeruzalem uoči njegove petnaeste godine kako bi upisao dugi studij na jednoj od najpoznatijih rabinskih akademija. Dok se Isus pridružio svom učitelju i roditeljima pri posjeti školama, svi su bili razočarani što je Isus bio tako ravnodušan prema svemu što su govorili i radili. Mariju su jako pogodile njegove reakcije na ovu posjetu Jeruzalemu, dok je Josip bio jako zbunjen mladićevim čudnovatim primjedbama i neobičnim ponašanjem.

125:2.12 Naposljetku, pashalni tjedan predstavlja veliki događaj Isusovog života. Ovim mu se ukazala prilika da upozna veliki broj vršnjaka, mladića koji su jednako došli na ceremoniju posvećenja i uspješno je iskoristio ove kontakte da upozna načine ljudskog života u Mezopotamiji, Turkestanu, Parti kao i dalekozapadnim provincijama Rima. Već je bio prilično upoznat s načinom odrastanja mladih ljudi iz Egipta i drugih oblasti u blizini Palestine. U Jeruzalemu se ovom prilikom okupilo više tisuća mladića i nazaretski mladić je iskoristio ovu priliku da osobno upozna i kroz razgovore prilično potanko ispita više od stotinu pedest mladića. Naročito se interesovao za osobe iz zemalja Dalekog istoka i udaljenog Zapada. Kao rezultat ovih susreta, mladić je dobio želju da proputuje svijetom kako bi upoznao način na koji su različite grupe njegovih bližnjih ljudi zarađivale za život.

3. JOSIP I MARIJA NAPUŠTAJU JERUZALEM

125:3.1 Nazaretska grupa se prema dogovoru trebala naći u određenom dijelu hrama sredinom prijepodneva prvog dana u tjednu koji je pratio svršetak pashalnih svečanosti. Tako su i učinili, krenuvši natrag prema Nazaretu. Dok su njegovi roditelji čekali svoje saputnike, Isus je otišao da čuje rasprave koje su držane u hramu. Putnici su se konačno okupili i spremili za put, muškarci u jednoj a žene u drugoj grupi, kako su obično išli na jeruzalmske svešanosti i natrag. Isus je putovao u Jeruzalem u pratnji svoje majke i drugih žena. Kako je ovom prilikom primio posvećenje, trebao je putovati u Nazaret u pratnji svoga oca i drugih muškaraca. Ali kako je Nazaretska grupa pošla prema Betaniji, Isus je ostao u hramu posve zaokupljen raspravom o anđelima, dok je u cjelosti zaboravio na vrijeme i to da su njegovi roditelji trebali napustiti Jeruzalem. I sve do podneva, uoči okončanja rasprava koje su vođene u hramu, Isus nije bio svjestan da su ga roditelji ostavili u Jeruzalemu.

125:3.2 Nazaretski putnici nisu bili svjeni da Isus nije bio među njima zbog toga što je Marija mislila da je Isus bio s muškarcima, dok je Josip mislio da je bio među ženama, vodeći magare na kojem je Marija jahala. Nisu bili svjesni Isusove odsutnosti sve dok nisu stigli do Jerihona, gdje su se spremali prenoćiti. Nakon što su ustanovili da Isus nije bio među putnicima posljednje grupe koja je pristigla u Jerihon i kad su čuli da nitko od putnika nije vidio njihovog sina, počeli su prevrtati po glavi što mu se moglo dogoditi, prisjećajući se Isusovih čudnovatih reakcija na događaje koji se se odigrali za vrijeme pashalnog tjedna, dok su jedno drugo blago korili što su ga ostavili u Jeruzalemu.

4. PRVI I DRUGI DAN U HRAMU

125:4.1 Isus je u međuvremenu ostao u hramu tijekom cijelog poslijepodneva, slušajući diskusije i uživajući u mirnijoj i dostojanstvenijoj atmosferi koja je nastupila po okončanju pashalnog tjedna i po odlasku velikog broja ljudi iz Jeruzalema. Po svršetku poslijepodnevnih rasprava u kojima nije sudjelovao, Isus se uputio prema Betaniji, stigavši na vrata Šimunove obitelji upravo na početku večernjeg objeda. Lazar, Marija i Marta su bili presrećni kad su ugledali Isusa koji je prenoćio u Šimunovoj kući. Mladić nije puno govorio ove večeri i uglavnom je proveo vrijeme u osami, meditirajući u vrtu.

125:4.2 Rano narednog dana, Isus se podigao i spremio da pođe do hrama. Zastao je na padinama Maslinske gore, tugujući nad prizorom koji se ukazao pred njegovim očima--nad duhovno osiromašenim narodom koji je bio sputan tradicijom i koji je živio pod prismotrom rimskih legiona. U hram je stigao rano prijepodne, dok se spremno želio uključiti u diskusije. Josip i Marija su se u međuvremenu rano podigli, s namjerom da se vrate u Jeruzalem. Prvo su pohitili domu svojih rođaka, gdje su se bili smjetili za vrijeme pashalnog tjedna i gdje su jedino dobilio odgovor da nitko nije vidjeo Isusa. Nakon što su proveli cijeli dan tragajući za njim, vratili su se da prenoće kod svojih rođaka.

125:4.3 Prilikom druge rasprave, Isus je imao dovoljno hrabrosti da postavi nekoliko pitanja, dok je na izvanredan način bio u stanju sudjelovati u raspravama na način koji je bio prikladan njegovim godinama. Dok je svojim nedvosmislenim pitanjima nekom prilikom znao stvoriti neprijatnosti učenim profesorima židovskog zakona, ispoljio je takav duh iskrene dobronamjernosti praćen očiglednom željom za znanjem, da mu je većina učitelja u hramu nastojala ukazati svaku učtivost. Ali nakon što se usudio dovesti u pitanje čestitost odluke da se pogubi pijani nežidov koji je tumarajući nežidovskim odajama nehotice ušao u zabranjene i navodno svete odaje hrama, jedan netrpeljivi učitelj je konačno izgubio strpljenje zbog mladićevog kriticizma koji se mogao vidjeti u njegovim riječima, te ga je s negodovanjem upitao koliko mu je bilo godina. Isus je odgovorio, "trinaest za nešto više od četiri mjeseca." "Onda," uzvratio je razljućeni učitelj, "kako si ušao ovamo ako još ne možeš biti sin zakona?" I kad je Isus objasnio da je primio posvećenje za vrijeme Pashe i da je diplomirao iz nazaretske škole, učitelji su jednim glasom podrugljivo uzvratili, "Mogli smo si misliti; on je iz Nazareta." Ali starješina je insistirao da to nije bila Isusova krivica ako su mu nazaretski učitelji dopustili da diplomira za svoje (tehnički) dvanaeste a ne trinaeste godine; i unatoč tome što je više njegovih klevetnika napustilo raspravu, odlučili su mu dopustiti da nastavi prisustvovati raspravama koje su vođene u hramu i to u ulozi učenika.

125:4.4 Po svršetku ovog drugog nada u hramu, Isus se ponovo uputio u Betaniju da tu prenoći. I ponovo je sjedio u vrtu, posvećen molitvi i meditaciji. Njegov um je očigledno bio zaokupljen razmatranjem mnogih teških pitanja.

5. TREĆI DAN U HRAMU

125:5.1 Tijekom trećeg dana koji je Isus proveo u hramu s pismoznanicima i učiteljima, tu se okupio veći broj gledalaca koji su čuli o ovom mladiću iz Galileje i koji su tako uživali promatrajući kako je mladić bio u stanju unijeti zbrku među ove mudrace zakona. I Šimun se spustio iz Betanije da vidi čine se mladić bavio. Josip i Marija su s puno zebnje proveli cijeli dan tragajući za Isusom i čak su ga nekoliko puta tražili i u samom hramu, ali se nikad nisu dosjetili da pogledaju među pripadnike više grupa koje su vodile rasprave, premda su mu jednom bili tako brlizu da su gotovo mogli čuti njegov zanosni glas.

125:5.2 Prije večeri, cjelokupna pažnja glavnog kruga koji je bio zaokupljen raspravom je bila posvećena Isusovim pitanjima. Između ostalog, Isus je postavio slijedeća pitanja:

125:5.3 1. Što se uistinu nalazi iza zavjese koja prikriva najveću svetinju?

125:5.4 2. Zašto se prilikom iskazanja obožavanja u hramu Izraelske majke moraju držati odvojeno od muškaraca?

125:5.5 3. Ako znamo da je Bog otac koji voli svoju djecu, čemu svo ovo klanje životinja kojim nastojimo zadobiti božansku naklonost--je li moguće da ovo ne predstavlja ispravno tumačenje Mojsijevog zakona?

125:5.6 4. Ako je hram posvećen obožavanju Oca na nebu, je li dosljedno dopustiti prisutnost onih koji se bave ovozemaljskom razmjenom i trgovinom?

125:5.7 5. Hoće li očekivani Mesija postati zemaljski knez koji će sjesti u Davidovu stolicu, ili će djelovati kao svjetlo života pri uspostavi duhovnog kraljevstva?

125:5.8 Slušatelji su se cijelog dana divili ovim pitanjima i nitko nije bio iznenađen više od Šimuna. Mladić je više od četiri sata zasipao ove židovske učitelje provokativnim i inspirativnim pitanjima. Isus nije bitnije primjedbovao riječima ovih starješina. On se znao služiti pitanjima kako bi saopćio svoja učenja. Upotrebom vješte i jedva zamjetne igre riječi, istovremeno je dovodio u pitanje njihova učenja i nudio svoje sugesticije. U načinu na koji je postavljao pitanja mogla se zamijetiti dopadljiva kombinacija oštroumnosti i duhovitosti s kojom je zadobio naklonost čak i onih koji su osjećali odbojnost prema njegovoj mladoj dobi. Postavljajući svoja pronicava pitanja uvijek je ispoljavao najdublje poštenje i obazrivost. Ovog znamenitog poslijepodneva Isus je odbio ostvariti nepoštenu prednost nad protivnikom jednako kao što je to činio tijekom cijele svoje buduće javne službe. Prvo kao mladić a zatim i kao odrastao čovjek, Isus nije ispoljavao niti najmanje egoistično nastojanje da ostvari pobjedu prilikom rasprave samo kako bi doživio osjećaj logičke pobjede nad svojim bližnjima; on je uvijek nastojao ostvariti samo jedan cilj--proglašenje vječne istine kojim je nastojao postići punije otkrivenje vječnog Boga.

125:5.9 Kad je pala noć, Šimu se s Isusom uspeo natrag do Betanije. Najvećim dijelom puta i mladić i Šimun su išli bez riječi. Isus je ponovo zastao na ovim padinama Maslinske gore, ali ovaj put nije plakao nad gradom i njegovim hramom; jedino je pognute glave iskazao svoju tihu odanost.

125:5.10 Poslije večere u Betaniji, Isus se ponovo odbio pridružiti radosnom društvu, nego se povukao u vrt gdje je ostao dugo u noć, uzalud se nastojeći domisliti nekon jasnom planu prilaza problemima svoje životne djelatnosti i najpogodnijeg načina otkrivenja svojim duhovno zasljepljenim zemljacima ljepši koncept nebeskog Oca koji bi ih oslobodio od ropstva zakonu, ritualima, ceremonijama i zastarjeloj tradiciji. Ali ovaj istinoljubivi mladić još uvijek nije uspijevao ugledati jasno svjetlo.

6. ČETVRTI DAN U HRAMU

125:6.1 Bilo je čudno što Isus nije razmišljao o svojim zemaljskim roditeljima; čak ni kad je Lazareva majka prilikom doručka pomenula da su njegovi roditelji već trebali stići doma, činilo se da Isus nije bio svjestan da su se njegovi roditelji morali brinuti što je on još uvijek bio u Jeruzalemu.

125:6.2 Isus se ponovo uputio prema hramu, dok se ovaj put nije posvećivao meditaciji na padima Maslinske gore. Za vrijeme jutarnje rasprave posvetili su dosta vremena zakonu i prorocima, i učitelji su bili iznenađeni Isusovim poznavanjem Spisa, kako na hebrejskom tako i na grčkom. I nije ih toliko čudilo njegovo poznavanje istine, koliko su bili iznenađeni njegovom mladom dobi.

125:6.3 Prilikom poslijepodnevne rasprave jedva su počeli odgovorati na njegovo pitanje o svrsi molitve, kad je predsjedatelj debate pozvao Isusa da sjedne pored njih i da im ljubezno iznese svoja gledišta molitve i iskazanja obožavanja.

125:6.4 Isusovi roditelji su prethodne večeri čuli o ovom čudnovatom mladiću koji se tako vješto znao rječati s tumačima zakona, ali im ni jednog časa nije sinulo da bi ovaj mladić mogao biti njihov sin. Već su gotovo donijeli odluku da odu Zakarijevu domu kako su mislili da je Isus otišao posjetiti Elizabetu i Ivana. Kako su mislili da je Zakarije najvjerojatnije bio u hramu, tu su se zaustavili na putu prema Judinu gradu. Dok su šetali odajama hrama, zamislite njihovo iznenađenje i zaprepaštenje kad su prepoznali glas svog izgubljenog djeteta i kad su ga ugledali kako sjedi među učiteljima velikog hrama.

125:6.5 Dok je Josip ostao bez riječi, Marija je dala oduška svom velikom i dugotrajnom strahu i tjeskobi te je pohitila prema mladiću koji je ovom prilikom ustao da ih pozdravi, govoreći: "Dijete moje, zašto nam to učini? Otac i ja s bolom smo te tražili. Kako je moguće da si zaboravio na nas?" Bila je to zategnuta situacija. Sve oči su bile uputre prema Isusu kako bi čule njegove riječi. Dok je imao prijekoran pogled u očima, otac nije rekao ni riječi.

125:6.6 Nemojte zaboraviti da je Isus navodno bio mlade dobi. On je upravo završio redovno dječje školovanje nakon čega je priznat kao sin zakona i uoči čega je primio posvećenje kao građanin Izraela. A i pored toga majka ga je ovom prilikom prilično oštro prekorila pred okupljenim svijetom, uoči najozbiljnijeg i najblaženijeg nastojanja cijele njegove mladosti, čime se neslavno završila jedna od najvećih prilika koja mu se ikad ukazala da djeluje kao učitelj istine, propovjedatelj ispravnosti i obznanitelj ljubeznog karaktera njegovog Oca na nebu.

125:6.7 Ali mladić je bio pripravan da se nosi s okolnostima. Ako objektivno uzmete u razmatranje sve činitelje ove situacije, bolje možete spoznati mudrost mladićevog odgovora na majčin nehotični ukor. Nakon što je za trenutak razmislio, Isus je odgovorio majci slijedećim riječima: "Pa zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja moram biti u kući svoga Oca jer je došlo vijeme da se počnem baviti Očevim poslovima?"

125:6.8 Svi su bili začuđeni mladićevim načinom govora. Tiho su se povukli i ostavili ga nasamo s njegovim roditeljima. Mladić je konačno ublažio neugodnost situacije u kojoj su se sve troje našli kad je tihim glasom rekao: "Dođite, roditelji, svi smo činili jedino to što smo smatrali najboljim. Naš nebeski Otac odlučuje o ovim stvarima; idemo kući."

125:6.9 Na put su krenuli u tišini, stigavši u Jerihon prije večeri. Zaustavili su se samo jednom – na padinama Maslinske gore – i mladić je podigao svoj štap i podrhtavajući od glave do pete pod snažnim utjecajem emocija, rekao: "Jeruzaleme, Jeruzaleme i ropski jeruzalemski narode – žrtve vlastitih tradicija koje služe pod Rimskim jaramom – ali ja ću se vratiti da očistim hram i da oslobodim svoj narod od njegovog ropstva!"

125:6.10 Prilikom trodnevnog putovanja prema Nazaretu Isus nije puno govorio; a ni njegovi roditelji nisu puno govorili u njegovoj prisutnosti. Dok najiskrenije nisu bili u stanju razumjeti ponošanje svog prvorođenog sina, u srcu su duboko poštovali njegove riječi premda nisu u cjelosti shvaćali njihovo značenje.

125:6.11 Kad su došli kući, Isus je iznio kraću objavu svojim roditeljima, uvjeravajući ih u svoju ljubav i govoreći da se ne moraju bojati da će im svojim ponašanjem ponovo dati povoda bolu i patnji. Završio je svoju znamenitu izjavu slijedećim riječima: "Dok moram izvršavati volju svog nebeskog Oca, istovremeno ću pokazati poslušnost svom zemaljskom ocu. Čekat ću da dođe moj čas."

125:6.12 Dok je Isus u svom umu mnogo puta odbio prihvatiti dobronamjerna ali zavedena nastojanja svojih roditelja da uprave njegove misli ili da odluče o smijeru njegovog zemaljskog života, on se svejedno na svaki način koji je bio dosljedan njegovj odanosti izvršenju volje njegovog Rajskog Oca najdostojanstvenije podvrgavao odlukama svog zemaljskog oca i običajima njegove zemaljske obitelji. I čak i kad se nije mogao složiti, ulagao je sve moguće napore da se prilagodi svojim roditeljima. Isus je na vrlo umjetnički način znao uskladiti svoju odanost dužnosti svojim obvezama prema obiteljskoj odanosti i društvenoj službi.

125:6.13 Dok je Josip bio zbunjen, razmišljajući o ovim događajima Marija je našla utjehu s vremenom protumačivši njegove riječi na Maslinskoj gori kao najavu Mesijanske misije svoga sina u ulozi Izraelskog izručitelja. Puna energije, odala se nastojanju da skrene njegove misli u patriotskom i nacionalističkom smijeru, pri čemu se oslanjala i na suradnju svog brata, Isusovog omiljenog ujaka; i Isusova majka se na svaki mogući način odavala nastojanju da pripremi svog prvorođenog sina da preuzme upravu nad ovima koji su htjeli oboviti Davidovu stolicu i zauvijek zbaciti nežidovski jaram političkog ropstva.





Back to Top