Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO



POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO

124:0.1 PREMDA je Isus mogao dobiti bolju priliku za školovanje u Aleksandriji nego u Galileji, Aleksandrija mu ne bi pružila tako dobro okruženje za samostalno riješenje životnih problema uz najmanju moguću mjeru obrazovnog utjecaja i odličnu priliku za kontakt s velikim brojem raznovrsnih klasa muškaraca i žena iz svih dijelova civiliziranog svijeta. Da je ostao u Aleksandriji, njegovim bi obrazovanjem upravljali jedino i isključivo Židovi. U Nazaretu je primio obrazovanje i obuku koji su ga adekvatnije pripremili za razumijevanje nežidova i koji su mu pružili uravnoteženiju spoznaju relativnih prednosti istočne ili babilonske i zapadne ili helenističke verzije židovske teologije.

1. ISUSOVA DEVETA GODINA (3. godina p.K.)

124:1.1 Premda se teško može reći da je Isus ikad bio ozbiljnije bolestan, ove je godine zajedno sa svojom braćom i novorođenom sestrom patio od manjih dječjih bolesti.

124:1.2 Nastavio je sa školovanjem, čuvajući poziciju povlaštenog učenika koji je svakog mjeseca imao tjedan dopusta provodeći otprilike trećinu vremena na putovanju obližnjim gradovima sa svojim ocem, trećinu u posjeti ujakovom seoskom gazdinstvu južno od Nazareta, a trećinu ribareći na obalama Magdale.

124:1.3 Najozbiljniji problem njegovih školskih dana nastupio je kad se Isus usudio izraziti neslaganje s hazanovim učenjem da svi kipovi, slike i crteži predstavljaju oblik idolopoklonstva. Isus je jako uživao slikajući pejzaže i oblikujući različite objekte od gline. Židovski zakon je najstrože zabranjivao sve takve djelatnosti, premda je Isus do ovog časa bio u stanju uvjeriti roditelje da mu dopuste nastaviti s ovim aktivnostima.

124:1.4 Ali problemi su nastupili kad je jedan nazadniji učenik vidio kako Isus kredom crta hazanovu sliku na podu učionice. Dokazi su bili očigledni i starješine su vidjele crtež prije nego što je komisija otišla pozvati Josipa tražeći da poduzme mjere kojima će obustaviti svojevoljnost svog nastarijeg sina. I premda ovo nije bila prva žalba upućena Josipu i Mariji na račun njihovog mnogostranog i agresivnog djeteta, bila je to najozbiljnija optužba koju su ikad primili. Sjedeći na velikom kamenu pored stražnjeg ulaza, Isus je dulje vremena slušao osudu svojih umjetničkih sposobnosti. Usprotivio se jedino kad su optužili Josipa za Isusova tobožnja zlodjela; i tako je Isus ušao i suočio se s komisijom, bez straha gledajući svoje optužitelje. Starješine su se našle zbunjenim. Neki su naginjali duhovitom tumačenju cijele situacije, dok je nekoliko učitelja smatralo dječakovo djelo svetogrđem ako ne i bogohuljenjem. Josip je bio zbunjen, Marija je bila puna ogorčenja, dok je Isus insistirao da ga saslušaju. I kad je dobio priliku da govori, hrabro je obranio svoje gledište i s izvanrednom samokontrolom objavio da će po ovom i svakom drugom spornom pitanju slijediti odluke svoga oca Josipa. I starješinska komisija je bez riječi raspuštena.

124:1.5 Dok je Marija nastojala uvjeriti Josipa da dopusti Isusu da oblikuje glinene predmete kod kuće ako obeća da se neće baviti ovim proturiječnim aktivnostima u školi, Josip se želio držati rabinskog tumačenja druge zapovijedi. I od tada pa sve do zadnjeg dana koji je proveo u kući svoga oca, Isus se nije smio baviti bilo crtatanjem ili modeliranjem. Ali Isus nikad nije vidio ništa loše u ovim aktivnostima i to što se morao odreći svog omiljenog hobija predstavlja jednu od najvećih teškoća njegove ranije mladosti.

124:1.6 Za druge polovice lipnja Isus se s ocem popeo na vrh Taborske gore. Dan je bio vedar i uživali su u predivnom pogledu. Ovom se devetogodišnjem mladiću činilo da je odavde imao priliku promatrati cijeli svijet izuzev Indije, Afrike i Rima.

124:1.7 Isusova druga sestra Marta je rođena utorak uvečer, 13 rujna ove godine. Tri tijedna nakon Martinog rođenja i nakon što je proveo kraće vrijeme kod kuće, Josip je počeo raditi na proširenju kuće čime su istodobno dobili radionicu i spavaću sobu. Josip je napravio manju tesarsku klupu za Isusa koji je ovom prilikom dobio svoj prvi tesarski alat. S vremena na vrijeme tijekom više godina Isus je radio na ovoj klupi i odlično je ovladao vještinom izrade jarama.

124:1.8 Ova i naredna zima su bile najhladnije zime koje su pogodile Nazaret tijekom više desetljeća. Isus je već imao priliku vidjeti snijeg na planinama, dok je više puta sniježilo i u samom Nazaretu gdje se snijeg jedino kratko zadržao; ali Isus je ove zime po prvi put vidio led. To što je voda mogla promijeniti stanje od čvrstog u tečno i u parovito – Isus je dosta razmišljao o pari iz kuhinjskih lonaca – navelo je mladića na razmišljanje o fizičkom svijetu i njegovoj građi; a u ovom je mladiću svo to vrijeme živjela ličnost onoga koji je stvorio i uredio sve prirodne pojave cijelog prostranog svemira.

124:1.9 Nazaretska klima nije bila oštra. Siječanj je bio najhladniji mjesec, s temperaturom od oko 10 C. Tijekom srpnja i rujna, normalno najtoplijih mjeseci, temperatura se kretala između 23 i 24 C. Od planina na jednoj pa sve do Jordana i doline Mrtvog mora na drugoj strani, klima je varirala od oštre do suhe. I Židovi su tako na određeni način bili prilagođeni životu u gotovo svim svjetskim klimama.

124:1.10 I za vrijeme najtoplijih ljetnjih mjeseci, prohladni vjetrić je puhao sa zapada od deset ujutro do jedan poslije podne. Ali s vremena na vrijeme, cijelom bi Palestinom počeli puhati užasni vrući vjetrovi s istoka. Ovi naleti vrućeg vjetra bi obično nastupili tijekom siječnja i veljače, pred kraj kišne sezone. Od studenog do travnja, kiša je padala u neredovnim razmacima ali s osvježavajućim učinkom. U Palestini su postojala samo dva godišnja doba, suho i kišno. U siječnju bi se počeli otvarati prvi cvjetovi i pred kraj travnja, zemlja je izgledala kao jedan veliki cvjetni vrt.

124:1.11 U svibnju ove godine Isus je na ujakovom seoskom gazdinstvu po prvi put imao priliku pomoći pri žetvi. Prije nego će napuniti trinaestu godinu, uspio se upoznati s određenim aspektima gotovo svake aktivnosti kojom su se bavili nazaretski muškarci i žene, dok će mu se kroz nekoliko godina ukazati prilika da provede više mjeseci radeći u kovačnici.

124:1.12 Kako je za vrijeme mrtve sezone bilo manje posla i karavanskog prometa, Isus je s ocem putovao bilo turistički ili poslovno do obližnje Kane, Endora i Naina. Kao mladić, često je išao u posjetu Seforisu koji se nalazio malo više od tri milje sjeverozapadno od Nazareta i koji je od 4. godine pr.K. do 25. godine p.K. bio glavni grad Galileje i jedan od centara Heroda Antipe.

124:1.13 Isus je nastavio rasti fizički, intelektualno, društveno i duhovno. Zahvaljujući putovanjima stekao je bolje razumijevanje vlastite obitelji i Isusovi roditelji su u ovom razdoblju počeli učiti od njega, a ne samo on od njih. I tijekom najranije mladosti, Isus je bio osebujan mislilac i vrlo vješt učitelj. Stalno je dolazio u sukob s takozvanim "nepisanim zakonom," dok se uvijek nastojao prilagoditi obiteljskim pravilima. Prilično se dobro slagao s drugom djecom, dok je često bio obeshrabren sporim djelovanjem njihovih umova. Prije nego što će navršiti desetu godinu, postao je vođa sedmočlane muške grupe koja je nastojala unaprijediti muževna dostignuća – fizička, intelektualna i religiozna. Isus je uspio upoznati svoje prijatelje s novim igrama i određenim naprednijim metodama fizičke rekreacije.

2. DESETA GODINA (4. godina p.K.)

124:2.1 Petoga srpnja prve subota u mjesecu, dok je bio na izletu s Josipom, Isus je prvi put izrazio osjećaje i ideje koji su svjedočili o novostečenoj svjesnosti svoje nesvakidašnje naravi i životne misije. Josip je pažljivo slušao ove bitne riječi svoga sina gotovo ništa ne govoreći; nije htio govoriti o činjenicama sa kojima mladić još nije bio upoznat. Isus je narednog dana imao sličan ali nešto dulji razgovor sa svojom majkom. Marija je jednako saslušala mladićeve riječi ali mu ni ona nije htjela obznaniti nove činjenice. Prošle su gotovo dvije godine prije nego je Isus ponovo pomenuo svojim roditeljima sve veća otkrivenja naravi svoje ličnosti i zemaljske misije koja su se rađala u njegovoj svijesti.

124:2.2 U kolovozu je počeo pohađati višu sinagošku školu. U školi je neprestano stvarao probleme svojim ustrajnim pitanjima. Isus je stvarao sve veću pometnju u Nazaretu. Roditelji mu nisu htjeli zabraniti da postavlja tolika pitanja, dok je Isusov učitelj bio iznenađen mladićevom radoznalošću, uvidom i žudnjom za novim saznanjima.

124:2.3 Isusovi prijatelji nisu vidjeli ništa neprirodno u njegovom ponašanju; po svemu je bio kao i oni. Istina da je imao nadprosječno, premda ne u cjelosti neprirodno zanimanje za školski materijal. Jedino je postavljao više pitanja od svojih vršnjaka.

124:2.4 Vjerojatno najneobičnija i najistaknutija Isusova osobina počiva u tome što se nije htio boriti za svoja prava. Kako je bio dobro razvijen za svoje godine, njegovi vršnjaci su se čudili što se nije htio zaštititi od nepravde i obraniti od zlostavljanja. Međutim, zahvaljujući svom prijateljstvu sa susjedom Jakovom koji je bio godinu dana stariji, Isus nije morao trpiti zle posljedice svoje miroljubivosti. Jakovljev otac je bio zidar i Josipov poslovni suradnik. Jakov se jako divio Isusu i pod okriljem njegove zaštite, Isus nije morao snositi posljedice svoje averzije prema fizičkom sukobu. Isus je više puta bio izložen napadu dosta starijih neotesanaca koji su računali na glasine o njegovoj neagresivnosti i koji su se uvijek našli licem u lice s Isusovim samozvanim tjelohraniteljem i spremnim zaštitnikom, zidarevim sinom Jakovom.

124:2.5 Isus je bio općenito prihvaćen kao vođa nazaretskih mladića koji se zalagao za ideale daleko naprednije od onih koji su obilježavali njegovu dob i generaciju. Bio je predmet iskrene simpatije svojih vršnjaka ne samo zato što je bio pošten već i zato što je posjedovao rijetku i suosjećajnu simpatiju koja je svjedočila o ljubavi i graničila s diskretnom samilošću.

124:2.6 Isus je ove godine počeo ispoljavati otvorenu naklonost prema druženju sa starijim osobama. Uživao je u raspravi kulturnih, obrazovnih, društvenih, ekonomskih, političkih i religioznih pitanja sa starijim ljudima; dubinom i pronicavošću svoje misli lako je osvajao svoje starije prijatelje koji su uvijek uživali u njegovom društvu. Sve do dana kad je preuzeo odgovornost za uzdržavanje obitelji, roditelji su ga neprestano nastojali ponukati da se druži sa svojim vršnjacima ili osobama približne dobi, umjesto što će provoditi vrijeme s bolje informiranim starijim ljudima prema kojima je pokazivao toliku naklonost.

124:2.7 Drugom polovicom ove godine išao je u ribu s ujakom na Galilejskom jezeru i pokazao se vrlo uspješnim ribarom. Prije nego što će dostići punu zrelost, odlično je ovladao ribarstvom.

124:2.8 Isus se nastavio razvijati fizički; u školi je bio napredan i povlašten učenik; kod kuće se dobro slagao s braćom i sestrama jer je imao prednost od tri i pol godine, koliko je bio stariji od svog najstarijeg brata. Osim roditelja određene glupave djece koji su ga smatrali uobraženjakom bez primjerne poniznosti i djetinje rezerviranosti, bio je jako omiljen u cijelom Nazaretu. Sve češće je upravljao slobodne aktivnosti svojih mladih prijatelja u ozbiljnijem i dubokoumnijem smjeru. Bio je jako nadaren učitelj koji je posve prirodno djelovao u ovoj ulozi, ne mogavši se susdržati ni kad je tobože bio zaokupljen igrom.

124:2.9 Josip je rano počeo poučavati Isusa različitim metodama zarađivanja za život objasnivši mu prednosti poljoprivrednih nad industrijskim i trgovinskim djelatnostima. Galileja je bila ljepša i bogatija provincija od Judeje, dok je cijena življenja u Galileji bila četiri puta niža od cijene u Jeruzalemu i Judeji. Bila je to provincija poljoprivrednih sela i naprednih industrijskih gradova koja je brojila više od dvije stotine mjesta s preko pet tisuća žitelja i više od trideset s preko petnaest tisuća.

124:2.10 Na svom prvom putovanju sa ocem na kojem se upoznao s ribarenjem na obalama Galilejskog jezera, Isus je odlučio postati ribar; ali nakon intenzivnijeg bavljenja očevim zanatom, s vremenom je postao tesar, dok je zatim zahvaljujući spletu okolnosti donio konačnu odluku da će postati religiozni učitelj novog reda.

3. JEDANAESTA GODINA (5. godina p.K.)

124:3.1 Isus je ove godine nastavio putovati sa svojim ocem, dok je često išao u posjetu ujakovom seoskom gazdinstvu i povremeno u Magdalu, gdje je ribario s ujakom koji je živio u blizini ovog grada.

124:3.2 Josip i Marija su često dolazili u iskušenje da pokažu naročitu naklonost prema Isusu ili da na druge načine objelodane svoje uvjerenje da je Isus bio obećano dijete, sin sudbine. Ali pokazali su se jako mudrim i promišljenim po ovom pitanju. Kad su mu u nekoliko slučajeva pokazali čak i najmanju mjeru naklonosti nad drugom djecom, Isus je spremno odbio sve takve specijalne povlastice.

124:3.3 Isus je provodio dosta vremena u karavanskoj radnji i kroz razgovor s putnicima iz svih krajeva svijeta, stekao je dosta zanja o međunarodnim pitanjima, što je bilo jako neobično s obzirom na njegovu dob. Bila je to posljednja godina Isusove bezbrižnosti i mladalačke radosti. Od ovog je časa pred mladićem stajao sve veći broj teškoća i odgovornosti.

124:3.4 Juda je rođen u srijedu ujutro 24. lipnja 5. godine p. K. Rođenje ovog sedmog djeteta je bilo praćeno određenim komplikacijama. Marija je više tjedana bila toliko bolesna da je Josip odlučio ostati kod kuće. Isus je bio jako zauzet slijedeći očeve upute i izvršavajući mnogobrojne dužnosti koje su ga snašle zahvaljujući majčinoj bolesti. Ovaj mladić nikad više nije bio u stanju vratiti se djetinjoj bezbrižnosti ranijih godina. Od ove majčine bolesti--malo prije nego što će napuniti jedanaest godina--bio je primoran prihvatiti odgovornosti prvorođenog sina, i to punu godinu ili dvije prije nego bi ovi tereti normalno pali na njegova pleća.

124:3.5 Hazan je svakog tjedna provodio jednu večer s Isusom pomažući mu da ovlada hebrejskim spisima. Bio je jako impresioniran napretkom ovog nadarenog učenika kojem je spremno pomagao na svaki mogući način. Ovaj židovski pedagog je ispoljio snažan utjecaj na mladićev prijemljivi um, premda nikad nije bio u stanju shvatiti Isusovu ravnodušnost prema svim izgledima da nastavi obrazovanje pod nadzorom učenih rabina u Jeruzalemu.

124:3.6 Mladić se otprilike sredinom svibnja pridružio ocu na poslovnom putovanju u Skitopol, grčku prijestolnicu Dekapolisa, prastarog hebrejskog grada Bet-Šana. Josip je na putu dosta govorio o starijoj povijesti kralja Šaula, Filistejaca i kasnijih događaja koji su obilježili burnu povijest Izraela. Isusa su jako dojmili red i čistoća ovog takozvanog poganskog grada. Radoznalo se divio otvorenom kazalištu, dok je s poštovanjem promatrao lijepi mramorni hram posvećen obožavanju "poganskih" bogova. Josipa je jako uznemirilo mladićevo oduševljenje, te je nastojalo neutralizirati ove povolje utiske uznoseći ljepotu i veličanstvo židovskog hrama u Jeruzalemu. Isus je često radoznalo promatrao ovaj čarobni grčki grad s obronaka nazaretske gore, često upitkujući o opsežnim javnim radovima i kitnjastim zgradama, dok je Josip uvijek nastojao izbjeći odgovore na ova pitanja. Ovom su se prilikom suočili s ljepotama ovog nežidovskog grada i Josip nije mogao čiste savjesti zanemariti Isusova pitanja.

124:3.7 Upravo u ovo vrijeme u Skitopolskom amfiteatru su držane godišnje natjecateljske igre i javne demonstracije fizičkih sposobnosti između različitih grčkih gradova Dekapolisa i Isus je toliko insistirao da posjete ova natjecanja da se Josip ustručavao uskratiti njegovu želju. Dječak je bio jako oduševljen igrama i svesrdno je prihvatio duh demonstracije fizičke snage i atletskih sposobnosti. Josip je bio neizrecivo šokiran što je njegov sin bio toliko oduševljen ovim ispoljenjem "poganske" razmetljivosti. Po svršetku natjecanja, Josip je doživio najveće iznenađenje cijelog svog života kad je Isus s odobravanjem predložio kako bi nazaretski mladići izvukli veliku korist iz tako zdravih fizičkih aktivnosti. Josip se vrlo ozbiljno i riječito suprotstavio ovoj ideji ističući zlu narav ovakvog natjecanja premda je dobro znao da njegove riječi nisu promijenile Isusovo mišljenje.

124:3.8 Isus je vidio Josipovu ljutnju samo jednom u cijelom svom životu--kad su se ove noći vratili u svratište i kad je tijekom rasparve u tolikoj mjeri zaboravio pravac židovske misli da je predložio da po povratku u Nazaret počnu graditi amfiteatar. Kad je Josip čuo ove nežidovske ideje svog prvorođenog sina, zaboravio je svoje normalno blago držanje i uhvativši Isusa ispod ruke, ljutito je uzviknuo, "Sine, da više nikad u životu nisi izrekao tako pokvarene misli." Isus je bio zaprepašten Josipovim snažnim ispoljenjem emocija; Isus nikad prije nije bio predmet očevog ogorčenja i bio je neizrecivo začuđen i iznenađen. Jedino je odgovorio, "Dobro oče, tako će i biti." I mladić više nikad nije ni u najmanjoj mjeri aludirao na natjecateljske igre i druge grčke atletske aktivnosti do kraja Josipovog života.

124:3.9 Isus je kasnije imao priliku vidjeti grčki amfiteatar u Jeruzalemu i naučiti koliko su Židovi prezirali atletska natjecanja. No on je unatoč tome uvijek nastojao stvoriti uvjete za zdravu rekreaciju u osobnom životu i koliko su to dopuštali židovski običaji, u kasnijim redovnim aktivnostima dvanaestorice apostola.

124:3.10 Pred kraj jedanaeste godine, Isus je bio snažan, dobro razvijen, umjereno duhovit i prilično bezbrižan mladić, dok se od ovog časa sve više počeo odavati neuobičajenim periodima duboke meditacije i ozbiljnog razmišljanja. Dosta je razmišljao kako da podmiri obiteljske dužnosti istovremeno se povinujući pozivu svoje svjetske misije; već je bio odlučio da njegova služba neće biti ograničena na ostvarenje dobrobiti židovskog naroda.

4. DVANAESTA GODINA (6. godina p.K.)

124:4.1 Bila je to znamenita godina Isusovog života. Nastavio je napredovati u školi neumorno proučavajući prirodu, dok se sve više zanimao za proučavanje različitih metoda zarađivanja za život. Počeo je redovno raditi u tesarskoj radionici koja se nalazila uz kuću i bilo mu je dopušteno upravljati svojim prihodima, što je bilo vrlo neuobičajeno za židovsku obitelj. Ove je godine naučio da je bilo mudro ne obznanjivati ova pitanja drugim članovima obitelji. Počeo je shvaćati da je svojim ponašanjem izazivao probleme u selu, zahvaljujući čemu je postao dosta diskretniji u pogledu svih aktivnosti po kojima se razlikovao od svojih vršnjaka.

124:4.2 Tijekom ove godine doživio je više razdoblja neizvjesnosti, ako ne i istinske sumnje u pogledu naravi svoje misije. Njegov um je prolazio normalnim razvojnim procesom i još uvijek nije bio u stanju potpuno shvatiti stvarnost svoje dvojne naravi. Zahvaljujući tome što je imao samo jednu ličnost, bilo mu je teže prepoznati njezinu povezanost s elementima naravi koji su vukli porijeko iz dvaju različitih izvora.

124:4.3 Od ovog doba na dalje, naučio se bolje ophoditi prema svojoj braći i sestrama. Postao je taktičniji, suosjećajniji i obzirniji prema njihovoj dobrobiti i sreći i tako su bili u stanju ostati u dobrim odnosima sve do početka njegove javne službe. Preciznije rečeno, odlično se slagao s Jakovom, Marijanom i dvoje najmlađe (još nerođene) djece, Amosom i Rutom. S Martom se prilično dobro slagao. Problemi su uglavnom izbijali pri odnosu s Josipom i Judom, naročito ovim drugim.

124:4.4 Josip i Marija su prolazili kroz velika iskušenja podižući ovaj jedinstveni spoj božanstvenosti i ljudskosti i zaslužuju svaku pohvalu za vjerno i uspješno izvršenje svojih roditeljskih dužnosti. Isusovi roditelji su sve više spoznavali da je u njihovom najstarijem sinu postojalo nešto nadljudsko, premda nikad nisu ni sanjali da je ovaj sin obećanja bio istinski i stvarni stvoritelj svih stvari i bića cijelog lokalnog svemira. Do kraja života Josip i Marija nisu saznali da je njihov sin Isus bio Kozmički Stvoritelj utjelovljen u ljudskom obličju.

124:4.5 Više nego ikad prije, Isus se ove godine posvetio glazbi, dok je kod kuće nastavio podučavati svoju mlađu braću i sestre. Otprilike u ovo doba mladić je postao duboko svjestan da su Josip i Marija imali različito tumačenje njegove životne misije. Dosta je razmišljao o različitim pogledima svojih roditelja često slušajući njihove rasprave dok su mislili da je čvrsto spavao. Isus je sve više naginjao mišljenju svoga oca, tako da je Marija bila osuđena na razočaranje gledajući kako se Isus postupno oslobađao njezinog utjecaja u pogledu svega vezanog uz svoj životni put i poziv. I kako su godine prolazile, mišljenja su im se sve više razilazila. Marija je sve manje bila u stanju razumjeti značaj Isusove misije i ova dobra majka je bila sve više povrijeđena što ovaj omiljeni sin nije ispunjavao njezina najiskrenija iščekivanja.

124:4.6 Josip je sve više sumnjao u duhovnu narav Isusove misije. Iz ovih i drugih bitnijih razloga, žalosno je što nije poživio da vidi ostvarenje svojih shvaćanja naravi Isusovog zemaljskog darivanja.

124:4.7 Tijekom svoje posljednje školske godine, kad mu je bilo dvanaest godina, Isus je objasnio Josipu svoje neslaganje s židovskim običajem ljubljenja prsta kojim se dotakne pergament obješen na dovratniku prilikom svakog ulazka i izlaska iz kuće. Kao dio ovog rituala bilo je običaj reći, "Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka." Josip i Marija su Isusu više puta objasnili razloge koji su vodili k zabrani crtanja i modeliranja različitih obličja, navodeći činjenicu da su takvi predmeti mogli poslužiti idolopokloničkim namjerama. Premda Isus nije bio u stanju u cjelosti razumjeti razloge koji su vodili zabrani crtanja i modeliranja, posjedovao je izražajnu moć dosljednosti, te je stoga ocu ukazao na idolopokloničku narav ovog ropskog običaja koji je zahtijevao da se dodirne pergament obješen na dovratniku. I Josip je skinuo pergament nakon ovog razgovora s Isusom.

124:4.8 Kako je vrijeme više prolazilo, Isus je značajno izmijenio religiozne formalnosti obiteljskih molitvi i drugih običaja. I to mu je bilo dopušteno zahvaljujući utjecaju liberalne nazaretske škole rabinskog učenja koju je u svom primjeru oblikovao glasoviti nazaretski učitelj po imenu Jozo.

124:4.9 Tijekom ove i dvaju narednih godina Isus je često bio izložen uznemirujućim mentalnim nastojanjima da uskladi svoje osobne religiozne običaje i društvene obzire s kristaliziranim vjerovanjima svojih roditelja. Bio je rastrgan sukobom između poriva da ostane vjeran vlastitim uvjerenjima i glasa savjesti koji je nalagao poslušnu pokornost roditeljima; naročito je bio rastrgan sukobom između dvaju velikih zapovijedi koje su držale bitnu poziciju u njegovom mladenačkom umu. Jedna je bila: "Odano slijedi naloge svojih najviših uvjerenja istine i ispravnosti." Druga je bila: "Poštuj svoga oca i majku svoju, jer ti oni dadoše život i uzdržavanje." Međutim, on nikada nije zanemario odgovornosti svakodnevne uspostave ravnoteže između ovih dvaju domena, odanosti vlastitim osobnim uvjerenjima i obiteljskim dužnostima, čime je ostvario zadovoljstvo sve skladnijeg spoja osobnih uvjerenja i obiteljskih dužnosti i vješto stvorio grupnu solidarnost utemeljenu na odanosti, poštenju, trpeljivosti i ljubavi.

5. TRINAESTA GODINA (7. godina p.K.)

124:5.1 Nazaretski mladić je ove godine prešao prag odraslog doba; počeo je mijenjati boju glasa, dok su i druga umna i tjelesna obilježja počela govoriti o dolasku zrelosti.

124:5.2 U nadjelju uvečer 9. siječnja 7. godine p.K., rođen je Isusov brat Amos. Judi još nisu bile dvije godine, dok se Ruta još nije bila rodila; i tako se može vidjeti da je naredne godine uoči Josipove smrti Isus morao preuzeti brigu za veliku obitelj i veći broj male djece.

124:5.3 Bilo je to otprilike sredinom siječnja ove godine kad je Isus postao ljudski uvjeren da mu je bilo suđeno da se posveti izvršenju zemaljske misije u cilju prosvjećenja ljudi i otkrivenja Boga. U umu Isusa koji se činio posve prosječnim židovskim mladićem iz Nazareta, formirale su se značajne odluke i dalekosežni planovi. Inteligentna bića cijelog Nazareta su s velikim uzbuđenjem i fascinacijom promatrala početne stadije razvoja misli i djelovanja ovog mladog tesarovog sina.

124:5.4 Isus je diplomirao 20. ožujka 7. godine p.K., prvog dana ovog tjedna; završio je kurs obuke u okviru lokalne škole povezane s nazaretskom sinagogom. Bio je to veliki dan u životu svake ambiciozne židovske obitelji, dan kad je prvorođeni sin proglašen "sinom zapovijedi" i iskupljenim prvorođencem Gospodina Boga Izraelovog, "djeteta Previšnjeg" i sluge Boga cijele zemlje.

124:5.5 U petak, tjedan prije nego što će Isus diplomirati, Josip se vratio iz Seforisa gdje je nadgledao izgradnju određene javne zgrade, kako bi prisustvovao ovom radosnom događaju. Isusov učitelj je bio čvrsto uvjeren da je njegovog vrijednog i inteligentnog učenika čekala neka nesvakidašnja karijera, specijalna misija. Unatoč svim problemima s Isusovim individualističkim tendencijama, starješine su se ponosile mladićem i već su počele formirati planove za nastavak njegovog školovanja u Jeruzalemu na glasovitim židovskim akademijama.

124:5.6 Povremeno slušajući o ovim planovima, Isus je svakim danom postajao sve uvjereniji da neće pohađati rabinske studije u Jeruzalemu. Ali on nije ni sanjao o tragediji koja će ga nedugo snaći, poremetivši sve takve planove i primoravši ga da preuzme odgovornost za upravu i podizanje velike obitelji koja je po dobitku novog člana pored Isusa i njegove majke imala petoro braće i tri sestre. Isus je više i dulje imao priliku posvetiti se podizanju svoje obitelji nego je to bio slučaj s njegovim ocem Josipom; i Isus je bio dorastao očekivanjima koja je pred sebe postavio: namjeri da postane mudar, strpljiv, suosjećajan i djelotvoran učitelj i najstariji brat ove obitelji – svoje obitelji – koja će nedugo zatim biti ožalošćena i tako iznenadno pogođena Josipovom tragičnom smrću.

6. PUTOVANJE U JERUZALEM

124:6.1 Nakon što je dostigao prag zrelog doba i službeno diplomirao iz sinagoške škole, Isus je primio dopuštenje da posjeti Jeruzalem sa svojim roditeljima i da prisustvuje svojoj prvoj proslavi Pashe. Pashalni blagdan je pao na subotu 9. travnja. 7. godine p.K. U ponedjeljak ujutro, 4. travnja, veća grupa od 103 osobe uputila se iz Nazareta prama Jeruzalemu. Putovali su prema Samariji i kad su dostigli Ezdrelon, skrenuli su prema istoku idući oko Gilboe kroz jordansku dolinu kako bi zaobišli Samariju. Josip i njegova obitelj bi uveliko uživali u putovanju Samarijom preko Jakobovog zdenca i Betela, ali kako Židovi nisu htjeli imati posla sa samarićanima, odlučili su držati se svojih susjeda i putovati dolinom Jordana.

124:6.2 Po svrgnuću omraženog Arhelaja, nisu se više bojali povesti Isusa u Jeruzalem. Prošlo je punih dvanaest godina otkako je Herod pokušao uništiti betlehemsko djetešce i nitko više ne bi ni pomislio da poveže ove događaje s neuglednim mladićem iz Nazareta.

124:6.3 Malo prije nego što će dostići ezdrelonsko raskrće putujući prema zapadu, prošli su pored prastarog seoceta po imenu Šunem i Isus je ponovo imao priliku čuti pripovijed o najljepšoj izraelskoj djevojci koja je nekoć ovdje živjela i o Elizejevim čudesnim djelima koja su obilježila ovo mjesto. Prolazeći pored Ezrelona, Isusovi roditelji su govorili o Ahabu i Izebeli i Jehovim poduzećima. Idući oko Gilboe govorili su o Šaulu koji se bacio na mač na padinama ove gore i o vezama kralja Davida s ovim povijesnim odredištem.

124:6.4 Nakon što su zaobišli Gilbou, pred hodočasnicima se s desne strane otvorio pogled na grčki grad Skitopol. Dok su iz daljine promatrali njegove mramorne građevine, nisu htjeli prići ovom nežidovskom gradu da se ne bi okaljali, jer u tom slučaju ne bi mogli prisustvovati predstojećim svečanim i svetim ceremonijama blagdana Pashe u Jeruzalemu. Marija nije mogla razumjeti zašto Josip i Isus nisu htjeli govoriti o Skitopolu. Ona nije znala o njihovoj prošlogodišnjoj polemici zato što nikad nisu pominjali ove događaje.

124:6.5 Put je sada vodio direktno jordanskom tropskom dolinom i pred Isusovim začuđenim očima se uskoro ukazao vijugavi Jordan, svjetlucava i uskomešana vodena masa koja je tekla prema Mrtvom moru. Dok su putovali ovom tropskom dolinom, morali su se osloboditi toplije odjeće i jako su uživali u bujnim žitnim poljima i prelijepim oleanderima prepunim ružičastih cvjetova, dok su se daleko na sjeveru uzdizali snijegom prekriveni vrhovi Hermonske gore veličanstveno natkriljujući ovu povijesnu dolinu. Nakon nešto više od tri sata putovanja poslije Skitopola, naišli su na žuboreće vrelo gdje su se pod otvorenim zvjezdanim nebom utaborili da prenoće.

124:6.6 Drugog su dana prošli mjesto gdje se Jabok s istoka ulijeva u Jordan i gledajući prema istoku, prisjetili su se Gideonova doba kad su Midijanci preplavili ovu oblast i preuzeli cijelu zemlju. Pred kraj drugog dana, utaborili su se blizu podnožja Sartabske gore, najviše planine koja je natkrivala jordansku dolinu, na čijim se vrhovima nalazila aleksandrijska tvrđava gdje je Herod utamničio jednu svoju ženu i gdje je zakopao svoja dva zadavljena sina.

124:6.7 Trećeg su dana prošli pored dva sela koja je Herod nedavno podigao, diveći se njihovoj arhitekturi i prelijepim vrtovima punim palmi. Prije noći su stigli do Jerihona, gdje su se zadržali do kraja dana. Josip, Marija i Isus su te večeri odlučili pješačiti jednu i pol milju do starog Jerihona, gdje je prema židovskim predanjima Jošua, prema kojem je Isus dobio ime, izvršio svoje glasovite poduhvate.

124:6.8 Četvrtog, posljednjeg, dana putovanja, staza je bila puna hodočasnika. Počeli su se uspinjati brdima koja su vodila do Jeruzalema. Kako su se primicali vrhu, mogli su vidjeti planine s druge strane Jordana, dok su prema jugu vidjeli nepokretne vode Mrtvog mora. Otprilike na pola puta prema Jeruzalemu Isus je prvi put imao priliku vidjeti Maslinsku goru (oblast koja će uskoro postati tako bitnim dijelom njegovog života) i kad je Josip rekao da sveti grad leži s druge strane njezinih grebena, mladićevo je srce poskočilo u iščekivanju ovog prizora, svetog grada i kuće njegovog nebeskog Oca.

124:6.9 Na istočnim padinama Maslinske gore zaustavili su se da predahnu ispred malog sela po imenu Betanija. Gostoljubivi mještani su pohitili da dočekaju hodočasnike i Josipova se obitelj zaustavila pored kuće određenog Šimuna koji je imao troje djece blizu Isusove dobi – Mariju, Martu i Lazara. Pozvali su nazaretsku obitelj da se uđe osvježiti i tako se između dvaju obitelji razvilo dugogodišnje prijateljstvo. Isus je mnogo puta tijekom svog znamenitog života prenoćio u ovoj kući.

124:6.10 Nastavili su s putovanjem, uskoro dostigavši padine Maslinske gore i Isus je po prvi put (u svom sjećanju) ugledao Sveti grad s pretencioznim palatama i insprativnim hramom njegovog Oca. Tijekom cijelog svog života Isus nikad nije doživio takvo posve ljudsko uzbuđenje kakvim je bio obuzet ovog travanjskog predvečerja na Maslinskoj gori dok je upijao pogled na Jeruzalem. I kasnijih godina, stajao je na istom ovom mjestu plačući zbog grada koji se spremao odbaciti još jednog proroka, svog posljednjeg i najvećeg nebeskog učitelja.

124:6.11 Pohitili su prema Jeruzalemu. Bilo je to utorak poslije podne. Po ulasku u grad prošli su pored hrama i Isus nikad nije vidio tako veliku masu ljudi. Duboko je razmišljao o činjenici da su se ovi Židovi okupili iz svih dijelova otkrivenog svijeta.

124:6.12 Uskoro su stigli do mjesto gdje su planirali ostati preko Pashalnog tjedna, velikog doma Marijinog imućnijeg rođaka kojeg je Zaharije upoznao s ranom poviješću Ivana i Isusa. Narednog dana koji je bio određen za pripreme, spremili su se za proslavu subotnje Pashe.

124:6.13 Dok je cijeli Jeruzalem bio uskomešan pripremama za Pashu, Josip je našao vremena da povede sina u posjetu akademiji u kojoj je Isus trebao nastaviti školovanje za dvije godine, kad napuni petnaest godina. Josip je bio jako iznenađen kad je vidio da Isus nije pokazivao gotovo ni malo zanimanja za ove pažljivo skovane planove.

124:6.14 Isus je bio duboko impresioniran hramom, njegovim bogosluženjem i drugim aktivnostima. Po prvi put nakon svoje četvrte godine, bio je suviše zaokupljen vlastitim mislima kako bi postavio mnogo pitanja. Ali on je svejedno doveo Josipa u nepriliku postavivši nekoliko težih pitanja (kako je to uvijek imao običaj činiti) kao recimo zašto nebeski Ocac traži pokolj toliko nedužnih i bespomoćnih životinja. I po izrazu mladićevog lica, Josip je dobro znao da njegov dubokomisleni i inteligentni sin nije bio zadovoljan njegovim pokušajem da odgovori na ovo pitanje.

124:6.15 Dan prije Pashalne subote Isusovim smrtničkim umom su kolale bujice duhovnog prosvjetljenja i njegovo ljudsko srce je bilo preplavljeno samilosnim sažaljenjem prema duhovno slijepim i moralno neobrazovanim masama koje su se okupile na proslavu prastarog Pashalnog blagdana. Bio je to jedan on najneobičnijih dana u zemaljskom životu Sina Čovječjeg i za vrijeme noći, po prvi put u svom zemaljskom životu, pred njim se ukazao odabrani vjesnik iz Salvingtona koji je prema Imanuelovoj uputi rekao: "Došao je čas. Vrijeme je da se počneš baviti Očevim poslom."

124:6.16 I tako, prije nego što su se teške odgovornosti nazaretske obitelji spustile na Isusova mladalačka pleća i prije nego što mu je bilo trinaest godina, nebeski glasnik je došao opomenuti Isusa da se počne brinuti za kozmičke odgovornosti. Bio je to prvi čin iz dugog niza događaja koji su kulminirali upotpunjenjem Sinovog darivanja na Urantiji i ponovnom postavkom "kozmičke vlade na njegova ljudsko-božanska pleća."

124:6.17 Kako je vrijeme više prolazilo, više nas je bunila misterija utjelovljenja. Bilo nam je teško shvatiti da je ovaj mladić bio stvoritelj cijelog Nebadona. Pored toga ne možemo shvatiti povezanost duha ovog Sina Stvoritelja i duha njegovog Rajskog Oca s ljudskim dušama. Neprestano smo imali prilike vidjeti kako je njegov ljudski um svakim danom zemaljskog života sve više spoznavao brojne kozmičke odgovornosti koje su ležale na njegovim plećima.

124:6.18 I tako se završava život nazaretskog dječaka i počinje život mladića koji je svakim danom postajao sve svjesniji božanski čovjek, koji je počeo planirati svoj svjetski put nastojeći integrirati sve širi sadržaj svog života sa željama svojim roditelja i obvezama prema svojoj obitelji i društvu svog vrmena i doba.





Back to Top