Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO



POGLAVLJE 124 : ISUSOVO KASNIJE DJETINJSTVO

124:0.1 IAKO je Isus mogao uživati bolju priliku za školovanje u Aleksandriji nego u Galileji, on ne bi imao tako dobro okruženje za samostalno riješenje životnih problema uz najmanju moguću mjeru obrazovnog utjecaja, i u isto vrijeme odličnu priliku za kontakt s tako velikim brojem različitih klasa muškaraca i žena iz svih dijelova civiliziranog svijeta. Da je ostao u Aleksandriji, njegovim bi obrazovanjem upravljale jedino i isključivo židovske crte. U Nazaretu je primio obrazovanje i obuku koji su ga adekvatnije pripremili za razumijevanje nežidova i koji su mu dali bolju i uravnoteženiju spoznaju relativnih prednosti istočne ili babilonske, i zapadne ili helenističke verzije hebrejske teologije.

1. ISUSOVA DEVETA GODINA (3. godina p.K.)

124:1.1 Premda se teško može reći da je Isus ikada bio ozbiljno bolestan, on i njegova braća i novorođena sestra su ove godine patili o d manjih dječjih bolesti.

124:1.2 Nastavio je sa školovanjem, uz tjedan dopusta koji je imao svaki mjesec kao povlašteni učenik, provodeći otprilike jednako vremena na putovanju obližnjim gradovima sa svojim ocem, u posjetu ujakovom seoskom gazdinstvu južno od Nazareta i na ribarenju u Magdali.

124:1.3 Najozbiljniji problem iz školskih dana nastupio je kad se Isus usudio izraziti neslaganje s hazanovim učenjem da svi kipovi, slike i crteži imaju idolopokloničku prirodu. Isus je jako uživao u crtanju pejzaža i oblikovanju različitih predmeta od gline. Židovski zakon je strogo zabranjivao sve takve djelatnosti, premda je Isus do tada uspijevao uvjeriti svoje roditelje da su mu dopuste nastaviti s ovim aktivnostima.

124:1.4 No, problem se ponovo javio kad je jedan nazadniji učenik vidio kako Isus ugljenom crta hazanovu sliku na podu učionice. Dokazi su bili očigledni i mnoge starješine su vidjele crtež prije nego što je komisija otišla pozvati Josipa i tražiti da na neki način suzbije svojevoljnost svog nastarijeg sina. I premda ovo nije bila prva pritužba Josipu i Mariji na račun njihovog mnogostranog i agresivnog djeteta, bila je to najteža optužba koju su do tada primili. Sjedeći na velikom kamenu pored stražnjeg ulaza, Isus je slušao dugu osudu svojih umjetničkih nastojanja. Usprotivio se jedino kad su optužili Josipa za njegova navodna zlodjela; i tako je Isus prosvjedovao i neustrašivo se suočio sa svojim optužiteljima. Starješine su se našle zbunjenim. Neki su naginjali duhovitom tumačenju cijele situacije, dok je nekoliko učitelja smatralo dječakovo djelo svetogrđem, ako ne i bogohuljenjem. Josip je bio zbunjen, Marija ogorčena, dok je Isus inzistirao da ga saslušaju. I kad je dobio priliku da govori, hrabro je obranio svoje gledište i s izvanrednom samokontrolom objavio da će po ovom i svakom drugom spornom pitanju slijediti odluke svoga oca Josipa. I odbor starješina se razišao u tišini.

124:1.5 Dok je Marija nastojala uvjeriti Josipa da dopusti Isusu da radi s glinom kod kuće pod uvjetom da obeća da se neće baviti ovim proturiječnim aktivnostima u školi, Josip se osjetio ponukanim da poštuje rabinsko tumačenje druge zapovijedi. I tako Isus nikada više nije crtao ili modelirao po uzoru na stvarni lik dok je živio u kući svoga oca. Ali on nikada nije bio uvjeren u vlastitu krivnju, i to što se morao odreći svog omiljenog hobija predstavlja jednu od najvećih kušnji njegove mladosti.

124:1.6 U drugoj polovici mjeseca lipnja, Isus se s ocem popeo na vrh brda Tabor. Dan je bio vedar i uživali su u predivnom pogledu. Ovom se devetogodišnjem mladiću činilo da je odavde doista mogao vidjeti cijeli svijet izuzev Indije, Afrike i Rima.

124:1.7 Isusova druga sestra, Marta, je rođena u četvrtak navečer, 13. rujna. Tri tjedna nakon Martinog rođenja i nakon što je proveo kraće vrijeme kod kuće, Josip je počeo raditi na proširenju kuće s kombinacijom radionice i spavaće sobe. Napravio je mali tesarski stol za Isusa, koji je sada prvi put imao svoj vlastiti tesarski alat. S vremena na vrijeme tijekom više godina Isus je radio na ovom stolu i odlično je ovladao izradom jarama.

124:1.8 Ova i naredna zima su bile najhladnije u Nazaretu u više desetljeća. Isus je već imao priliku vidjeti snijeg na planinama, a nekoliko puta je pao snijeg i u Nazaretu, ali se samo kratko zadržao; ali ove zime je prvi put vidio led. Činjenica da je voda mogla promijeniti stanje od čvrstog u tečno i gasovito - on je dosta razmišljao o pari iz kuhinjskih lonaca - navela je mladića na razmišljanje o fizičkom svijetu i njegovom ustavu; a u ovom je mladiću svo to vrijeme živjela ličnost onoga koji je stvorio i uredio sve prirodne pojave cijelog prostranog svemira.

124:1.9 Klima u Nazaretu nije bila oštra. Siječanj je bio najhladniji mjesec, s temperaturom u prosjeku oko 50° F. Tijekom srpnja i rujna, najtoplijih mjeseci, temperatura se kretala između 75° i 90° F. Od planina do Jordana i doline Mrtvoga mora, klima je varirala od oštre do suhe. I tako su, na neki način, Židovi bili prilagođeni životu u gotovo svim različitim podnebljima svijeta.

124:1.10 Čak i u najtoplijim ljetnjim mjesecima, svježi povjetarac je obično puhao sa zapada od 10 ujutro do 10 navečer. Ali s vremena na vrijeme, užasni vrući vjetrovi s istoka su puhali cijelom Palestinom. Ovi naleti vrućeg vjetra su se obično javljali u veljači i ožujku, pred kraj kišne sezone. U tim danima, kiša je padala s osvježavajućim učinkom od studenog do travnja, ali nije padala stalno. U Palestini su postojala samo dva godišnja doba, ljeto i zima, suha i kišna sezona. U siječnju su se otvarali prvi cvjetovi, a do kraja travnja zemlja je izgledala kao jedan veliki cvjetnjak.

124:1.11 U svibnju ove godine, na ujakovom seoskom imanju, Isus je po prvi put pomogao u žetvi. Prije nego što mu je bilo trinaest godina, uspio se upoznati s praktički svim aktivnostima muškaraca i žena u Nazaretu osim metalurgije, a kroz nekoliko godina, nakon smrti svoga oca, imao je priliku provesti nekoliko mjeseci u kovačnici.

124:1.12 Kad je bilo manje karavanskog prometa i posla,Isus je često putovao sa svojim ocem bilo turistički ili poslovno do obližnje Kane, Endora i Naina. Čak i kao dječak, često je išao u posjetu Seforisu, udaljenom nekih pet kilometara sjeverozapadno od Nazareta, koji je od 4. godine pr. K. do 25. godine p.K. bio glavni grad Galileje i jedan od centara Heroda Antipe.

124:1.13 Isus je nastavio rasti fizički, intelektualno, društveno i duhovno. Zahvaljujući putovanjima stekao je bolje i velikodušnije razumijevanje vlastite obitelji, a sad su čak i Isusovi roditelji počeli učiti od njega, a ne samo on od njih. Isus je bio osebujan mislilac i vješt učitelj od svoje najranije mladosti. Bio je u stalnom sukobu s takozvanim "usmenim zakonom," ali se uvijek nastojao prilagoditi praksi svoje obitelji. Prilično se dobro slagao s drugom djecom svoje dobi, ali je često bio obeshrabren njihovim sporim umovima. Prije nego će navršiti desetu godinu, postao je vođa skupine od sedam mladića koja je formirana u cilju unaprijeđenja muževnih aktivnosti - fizičkih, intelektualnih i religioznih. Među tim dječacima Isus je uspio u uvođenju mnogih novih igara i raznih poboljšanih metoda fizičke rekreacije.

2. DESETA GODINA (4. godina p.K.)

124:2.1 Petoga srpnja prve subota u mjesecu, dok je bio u šetnji s Josipom u blizini njihove kuće, Isus je prvi put izrazio osjećaje i ideje koje pružaju svjedočanstvo o njegovoj novostečenoj svijesti o svojoj nesvakidašnjoj naravi i životnoj misiji. Josip je pažljivo slušao ove značajne riječi svoga sina, ali je napravio samo nekoliko komentara; nije htio govoriti o činjenicama s kojima mladić nije bio upoznat. Isus je sutradan imao sličan ali nešto dulji razgovor sa svojom majkom. Marija je također saslušala mladićeve riječi, ali mu ni ona nije htjela obznaniti nove činjenice. Prošle su gotovo dvije godine prije nego je Isus ponovo pomenuo svojim roditeljima sve veća otkrivenja u njegovoj svijesti o prirodi njegove ličnosti i misije na zemlji.

124:2.2 U kolovozu je počeo pohađati višu sinagošku školu. U školi je neprestano stvarao probleme svojim ustrajnim pitanjima. On je sve više i više stvarao pometnju u Nazaretu. Roditelji mu nisu htjeli zabraniti da postavlja tolika pitanja, a njegov glavni učitelj je bio iznenađen mladićevom radoznalošću, uvidom i željom za znanjem.

124:2.3 Isusovi prijatelji nisu vidjeli ništa neprirodno u njegovu ponašanju; u većini stvari je bio posve nalik njima. Istina da je imao ponešto nadprosječno, ali ne posve neprirodno, zanimanje za studij. Postavljao je više pitanja od svojih vršnjaka.

124:2.4 Vjerojatno njegova najneobičnija i najistaknutija osobina je to što se nije htio boriti za svoja prava. Kako je bio dobro razvijen za svoje godine, njegovi vršnjaci su se čudili što se nije htio zaštititi od nepravde i obraniti od zlostavljanja. No, kako je to bio slučaj, nije morao mnogo trpjeti zbog ove osobine zbog svog prijateljstva s Jakovom, dječakom iz susjedstva, koji je bio godinu dana stariji od njega. Jakov je bio sin klesara, Josipovog poslovnog suradnika. Jakov je jako volio Isusa i stavio ga pod okrilje svoje zaštite, i Isus tako nije morao snositi posljedice svoje averzije prema fizičkom sukobu. Isus je više puta bio izložen napadima starijih i neotesanih dječaka koji su se oslanjali na glasine o njegovoj navodnoj popustljivosti i koji su se uvijek našli suočeni s odmazdom njegovog samozvanog tjelohranitelja i spremnog branitelja, klesareva sina Jakova.

124:2.5 Isus je bio općenito prihvaćen kao vođa nazaretskih mladića koji su zastupali ideale naprednije od standarda njegove dobi i generacije. Uživao je iskrenu ljubav svojih vršnjaka, ne samo zato što je bio pošten, već i zato što je posjedovao rijetku i suosjećajnu simpatiju koja je svjedočila o ljubavi i graničila s diskretnom samilošću.

124:2.6 Isus je ove godine počeo ispoljavati otvorenu sklonost prema druženju sa starijim osobama. Uživao je u raspravi kulturnih, obrazovnih, društvenih, ekonomskih, političkih i religioznih pitanja sa starijim ljudima, a njegova dubina rasuđivanja i pronicavost promatranja su osvajali njegove starije prijatelje koji su uvijek uživali u njegovom društvu. Sve do dana kad je preuzeo odgovornost za potporu obitelji, roditelji su ga neprestano nastojali ponukati da se druži sa svojim vršnjacima ili osobama bliže njegovoj dobi, a ne samo sa starijim i bolje informiranim ljudima kojima je pokazivao toliku sklonost.

124:2.7 Drugom polovicom ove godine išao je u ribarenje dva mjeseca sa svojim stricem na Genezaretskom jezeru, i pokazao se vrlo uspješnim ribarom. Prije nego što će dostići punu zrelost, postao je odličan ribar.

124:2.8 Isus se nastavio razvijati fizički; u školi je bio napredan i povlašten učenik; kod kuće se slagao sa svojom mlađom braćom i sestrama, a imao je prednost od tri i pol godine, koliko je bio stariji od svog najstarijeg brata. Bio je omiljen u cijelom Nazaretu, osim među roditeljima neke glupave djece koji su ga smatrali uobraženjakom bez primjerne poniznosti i mladenačke rezerviranosti.Pokazivao je sve veću tendenciju da upravi slobodne aktivnosti svojih vršnjaka u ozbiljnijem i dubokoumnijem smjeru. Bio je prirodno nadaren učitelj koji se jednostavno nije mogao suzdržati od djelovanja u toj ulozi, čak i kad je navodno jedino sudjelovao u igri.

124:2.9 Josip je rano počeo poučavati Isusa različitim metodama zarađivanja za život, objašnjavajući prednosti poljoprivrede nad industrijom i trgovinom. Galileja je bila ljepša i bogatija provincija od Judeje, dok je životni troškovi u Galileji bila četiri puta niži od troškova u Jeruzalemu i Judeji. Bila je to provincija poljoprivrednih sela i naprednih industrijskih gradova koja je brojila više od dvije stotine mjesta s preko pet tisuća žitelja i više od trideset s preko petnaest tisuća.

124:2.10 Kad se prilikom svog prvog putovanja s Josipom upoznao s ribarenjem na obalama Genezaretskog jezera,Isus je gotovo bio odlučio postati ribar; nakon što se intenzivnije bavio očevim zanatom, odlučio je postati tesar, dok je nakon toga, zahvaljujući spletu okolnosti, donio svoju konačnu odluku da postane religiozni učitelj novog reda.

3. JEDANAESTA GODINA (5. godina p.K.)

124:3.1 Tijekom ove godine mladić je nastavio putovati sa svojim ocem, dok je često išao u posjet ujakovom seoskom gazdinstvu i povremeno u Magdalu, u ribolov s ujakom koji je živio u blizini tog grada.

124:3.2 Josip i Marija su često dolazili u iskušenje pokazati neku posebnu naklonost prema Isusu ili na druge načine otkriti da je Isus bio obećano dijete, sin sudbine. No, oboje su se pokazali izuzetno mudrim i promišljenim u svim tim pitanjima. Kad su mu u nekoliko slučajeva ukazali i najmanju prednost nad drugom djecom, mladić je spremno odbio svaku takvu posebnu pozornost.

124:3.3 Isus je provodio dosta vremena u karavanskoj radnji i kroz razgovor s putnicima iz svih krajeva svijeta, stekao je mnogo informacija o međunarodnim pitanjima, što je bilo jako neobično s obzirom na njegovu dob. Bila je to posljednja godina u kojoj je uživao punu slobodu bezbrižnosti i mladenačke radosti. Od tog je vremena pred mladićem stajao sve veći broj teškoća.

124:3.4 Juda je rođen u srijedu navečer, 24. lipnja 5. godine p. K. Rođenje ovog sedmog djeteta je bilo praćeno porođajnim komplikacijama. Marija je više tjedana bila toliko bolesna da je Josip odlučio ostati kod kuće. Isus je bio jako zauzet slijedeći očeve upute i izvršavajući mnogobrojne dužnosti uzrokovane majčinom teškom bolešću. Ovaj mladić nikada više nije bio u stanju vratiti se djetinjoj bezbrižnosti svojih ranijih godina. Od ovog vremena majčine bolesti - malo prije nego što će napuniti jedanaest godina - bio je primoran preuzeti odgovornosti sina prvorođenca, i to punu godinu ili dvije prije nego bi ovi tereti normalno pali na njegova ramena.

124:3.5 Hazan je svakog tjedna provodio jednu večer s Isusom, pomažući mu da ovlada hebrejskim spisima. Bio je jako zainteresiran za napredak ovog nadarenog učenika; stoga je bio spreman da mu pomogne na mnoge načine.Ovaj židovski pedagog je ispoljio snažan utjecaj na mladićev rastući um, premda nikada nije bio u stanju shvatiti Isusovu ravnodušnost prema svim njegovim prijedlozima da nastavi obrazovanje pod nadzorom učenih rabina u Jeruzalemu.

124:3.6 Mladić se otprilike sredinom svibnja pridružio ocu na poslovnom putovanju u Skitopol, grčku prijestolnicu Dekapolisa, prastarog hebrejskog grada Bet-Šana. Josip je na putu dosta govorio o starijoj povijesti kralja Šaula, Filistejaca i kasnijih događaja izraelske burne povijesti. Isus je bio jako impresioniran redom i organizacijom ovog takozvanog poganskog grada. Divio se otvorenom kazalištu, dok je s poštovanjem promatrao lijepi mramorni hram posvećen obožavanju "poganskih" bogova. Josipa je jako uznemirilo mladićevo oduševljenje, i nastojao je suzbiti ove povoljne utiske uznoseći ljepotu i veličanstvo židovskog hrama u Jeruzalemu. Isus je često radoznalo promatrao ovaj veličanstveni grčki grad s obronaka brda iz Nazareta, i često se raspitivao o opsežnim javnim radovima i kitnjastim zgradama, ali je njegov otac uvijek nastojao izbjeći odgovore na ova pitanja. Sada su bili suočeni s ljepotama ovog nežidovskog grada, i Josip nije mogao tek tako zanemariti Isusova pitanja.

124:3.7 Kako je to bio slučaj, upravo u to vrijeme održavane su godišnje natjecateljske igre i javne demonstracije fizičkih sposobnosti između grčkih gradova Dekapolisa u amfiteatru u Skitopolu i Isus je bio tako uporan tražeći da ga otac odvede da vidi te igre, da se Josip ustručavao uskratiti njegovu želju. Dječak je bio jako oduševljen igrama i svesrdno je prihvatio duh demontracije fizičke snage i atletskih sposobnosti. Josip je bio neizrecivo šokiran što je njegov sin bio toliko oduševljen ovim ispoljenjem "poganske" razmetljivosti. Po završetku igara, Josip je doživio najveće iznenađenje cijelog svog života kad je Isus s odobravanjem sugerirao kako bi i mladići u Nazaretu izvukli veliku korist iz tako zdravih fizičkih aktivnosti na otvorenom. Josip je vrlo ozbiljno i nadugačko govorio s Isusom, ističući zlu narav takvih igara, ali je dobro znao da njegove riječi nisu promijenile Isusovo mišljenje.

124:3.8 Isus je samo jednom imao priliku vidjeti kako je Josip bio ljut na njega, i to je bilo te noći kad su se vratili u gostionicu i kad je prilikom razgovora u tolikoj mjeri zaboravio pravac židovske misli, da je predložio da po povratku u Nazaret počnu raditi na izgradnji amfiteatra.Kad je Josip čuo kako njegov prvorođenac izražava takve nežidovske ideje, zaboravio je svoje uobičajeno mirno držanje i hvatajući Isusa za rame, ljutito je uzviknuo, "Sine moj, da više nikada nisi izrekao tako pokvarene misli do kraja života." Isus je bio zaprepašten očevim snažnim emocijama; on nikada prije nije osobno pobudio očevu gorčinu i bio je toliko zapanjen i iznenađen da nije smogao ni riječi. Jedino je odgovorio, "Dobro oče, tako će i biti." I mladić nikada više nije ni u najmanjoj mjeri aludirao na natjecateljske igre i druge grčke atletske aktivnostido kraja Josipova života.

124:3.9 Isus je kasnije imao priliku vidjeti grčki amfiteatar u Jeruzalemu i spoznati kako su takve igre izgledale sa židovskog stajališta. No, on je unatoč tome uvijek nastojao stvoriti uvjete za zdravu rekreaciju u osobnom životu i koliko su to dopuštali židovski običaji, u kasnijim redovnim aktivnostima dvanaestorice apostola.

124:3.10 Pred kraj ove jedanaeste godine, Isus je bio snažan, dobro razvijen, umjereno vedar i prilično bezbrižan mladić, ali se od ove godine sve više počeo odavati neuobičajenim periodima duboke meditacije i ozbiljnog razmišljanja.Dosta je razmišljao o tome kako podmiriti svoje obveze prema obitelji, i u isto vrijeme biti odgovoriti na poziv svoje misije u svijetu; već je bio odlučio da njegova služba neće biti ograničena samo na dobrobit židovskog naroda.

4. DVANAESTA GODINA (6. godina p.K.)

124:4.1 Bila je to znamenita godina u Isusovom životu. Nastavio je napredovati u školi i neumorno raditi na proučavanju prirode, dok se sve više zanimao za studij različitih metoda kojima ljudi zarađuju za život. Počeo je redovno raditi u tesarskoj radionici iza kuće i bilo mu je dopušteno upravljati svojim prihodima, što je bilo vrlo neuobičajeno u židovskoj obitelji. Ove je godine naučio da je bilo mudro ne obznanjivati ova pitanja drugim članovima obitelji. Postao je svjestan načina na koji je prouzročio probleme u selu i postao je dosta diskretniji u svemu što je moglo skrenuti pažnju na razliku između njega i njegovih vršnjaka.

124:4.2 Tijekom ove godine doživio je više razdoblja neizvjesnosti, ako ne i istinske sumnje u pogledu naravi svoje misije. Njegov se um prirodno razvijao i još uvijek nije bio u stanju potpuno shvatiti stvarnost svoje dvojne prirode. Činjenica da je imao jednu ličnost otežavala je prepoznavanje njezine povezanosti s dvojnim porijeklom elemenata koji su ulazili u prirodu koja je bila povezana s istom tom ličnosti.

124:4.3 Od tog je vremena postao uspješniji u slaganju sa svojom braćom i sestrama. Postao je taktičniji, a uvijek suosjećajan i obziran prema njihovoj dobrobiti i sreći, i tako su uživali u dobrim odnosima sve do početka njegove javne službe. Preciznije rečeno: Odlično se slagao s Jakovom, Marijanom i dvoje najmlađe (još nerođene) djece, Amosom i Rutom. Prilično se dobro slagao s Martom. Ako je kod kuće bilo nekih problema, oni su uglavnom bili rezultat trenja u njegovom odnosu s Josipom i Judom, a osobito potonjim.

124:4.4 Josip i Marija su prošli kroz veliko iskušenje u svom nastojanju da podignu ovaj jedinstveni spoj božanstvenosti i ljudskosti, i oni zaslužuju svaku pohvalu za vjerno i uspješno izvršenje svojih roditeljskih dužnosti. Isusovi roditelji su sve više spoznavali da je u njihovom najstarijem sinu postojalo nešto nadljudsko, ali oni nikada nisu ni sanjali da je ovaj sin obećanja bio istinski i stvarni stvoritelj svih stvari i bića cijelog lokalnog svemira. Josip i Marija su živjeli i umrli bez saznanja da je njihov sin Isus doista bio Kozmički Stvoritelj utjelovljen u smrtnom tijelu.

124:4.5 Isus je ove godine posvetio više pažnje glazbi nego ikada prije, dok je kod kuće nastavio poučavati svoju mlađu braću i sestre. Otprilike u to vrijeme mladić je postao duboko svjestan razlike u stavovima Josipa i Marije u pogledu naravi svoje misije. Dosta je razmišljao o različitim pogledima svojih roditelja, često slušajući njihove rasprave dok su mislili da je čvrsto spavao. Isus je sve više naginjao mišljenju svoga oca, tako da je njegova majka bila osuđena na razočaranje gledajući kako se Isus postupno oslobađao njezina utjecaja u pogledu svega što je bilo vezano za njegov životni poziv. I kako su godine prolazile, mišljenja su im se sve više razilazila. Marija je sve manje bila u stanju razumjeti značaj Isusove misije, i ova dobra majka je bila sve više povrijeđena što njezin omiljeni sin nije ispunio njezina najdublja očekivanja.

124:4.6 Josip je sve više rastao u svom uvjerenju u duhovnu narav Isusove misije. Iz ovih i drugih razloga od veće važnosti, žalosno je što nije poživio da vidi ispunjenje svog koncepta Isusovog darivanja na zemlji.

124:4.7 Tijekom svoje posljednje godine u školi, kad mu je bilo dvanaest godina, Isus je objasnio Josipu svoje neslaganje s židovskim običajem dodirivanja malog pergamenta pribijenog na dovratku pri svakom ulasku i izlasku iz kuće, i zatim ljubljenja prsta koji je dotakao pergament. Kao dio ovog rituala bilo je uobičajeno reći, "Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak odsada dovijeka."Josip i Marija su Isusu više puta objasnili razloge koji su vodili zabrani crtanja i modeliranja, navodeći činjenicu da su takvi predmeti mogli poslužiti u idolopokloničke svrhe. Premda Isus nije bio u stanju u potpunosti shvatiti razloge koji su vodili zabrani crtanja i modeliranja, posjedovao je visok koncept dosljednosti, i stoga je ukazao svome ocu na idolopokloničku prirodu ovog poštovanju prema pergamentu koji je visio na dovratku. I Josip je skinuo pergament nakon ovog razgovora s Isusom.

124:4.8 Isus je s vremenom uveo značajne izmjene u njihove religiozne prakse, kao što su bile obiteljske molitve i drugi običaji. I on je mogao učiniti mnoge takve promjene u Nazaretu, zbog toga što je sinagoga bila pod utjecajem liberalne škole rabinskog učenja, kao što se moglo vidjeti u primjeru Joze, poznatog nazaretskog učitelja.

124:4.9 Tijekom ove i dvaju narednih godina Isus je pretrpio veliku mentalnu patnju u svom neprestanom nastojanju da prilagodi svoje osobne religiozne prakse i društvene obzire u skladu s kristaliziranim vjerovanjima svojih roditelja. Bio je rastrgan sukobom između poriva da ostane vjeran svojim uvjerenjima i glasu savjesti koji je nalagao poslušnu pokornost roditeljima; najviše je bio rastrgan imeđu dvije velike zapovijedi koje su dominirale njegov mladenački um. Jedna je bila: "Budi vjeran diktatu svojih najviših uvjerenja istine i ispravnosti." Druga je bila: "Poštuj svoga oca i majku svoju, jer ti oni dadoše život i uzdržavanje." Međutim, on nikada nije zanemario odgovornosti svakodnevne uspostave ravnoteže između odanosti osobnim uvjerenjima i dužnosti prema obitelji, i ostvario je zadovoljstvo sve skladnijeg osobnog usklađenja osobnih uvjerenja i obiteljskih dužnosti u odličan spojeni koncept grupne solidarnosti utemeljen na odanosti, poštenju, toleranciji i ljubavi.

5. TRINAESTA GODINA (7. godina p.K.)

124:5.1 U ovoj godini, nazaretski mladić je prešao prag odrasle dobi; počeo je mijenjati boju glasa, dok su i druga umna i tjelesna obilježja počela govoriti o nadolazećem statusu muškosti.

124:5.2 U nadjelju navečer, 9. siječnja 7. godine p.K., rođen je Isusov brat Amos. Judi još nisu bile dvije godine, dok se Ruta još nije rodila; i tako se može vidjeti da je sljedeće godine, prilikom Josipove slučajne smrti, Isus morao preuzeti brigu za prilično veliku obitelj s većim brojem male djece.

124:5.3 Bilo je to oko sredine veljače, da je Isus postao ljudski uvjeren da mu je bilo suđeno da obavi misiju na zemlji u cilju prosvjetljenja ljudi i otkrivenja Boga. Važne odluke, zajedno s dalekosežnim planovima, su bile u procesu formiranja u umu ovog mladića koji je po vanjskom izgledu bio prosječan židovski dječak iz Nazareta. Inteligentna bića cijelog Nazareta su s velikim uzbuđenjem i fascinacijom promatrala početne stadije razvoja misli i djelovanja ovog tesarovog sina koji je trenutno bio u dobi adolescencije.

124:5.4 Na prvi dan u tjednu, 20. ožujka 7. godine p.K., Isus je diplomirao i završio tečaj obuke u lokalnoj školi koja je bila povezana s nazaretskom sinagogom. Bio je to veliki dan u životu svake ambiciozne židovske obitelji, dan kad je prvorođenac proglašen "sinom zapovijedi" i iskupljenim prvorođencem Gospodina Boga Izraelovog, "dijete Previšnjeg" i sluga Gospodina sve zemlje.

124:5.5 U petak, tjedan prije, Josip se vratio iz Seforisa gdje je nadgledao rad na jednoj javnoj zgradi, da prisustvuje ovom radosnom događaju. Isusov učitelj je bio čvrsto uvjeren da je njegovom vrijednom i inteligentnom učeniku bilo suđeno da ima neku nesvakidašnju karijeru, neku uglednu misiju. I pored svih problema s Isusovim tendencijama prema nekonformizmu, starješine su bile jako ponosne mladićem i već su počele formirati planove za nastavak njegovog školovanja u Jeruzalemu na glasovitim hebrejskim akademijama.

124:5.6 Kako je Isus s vremena na vrijeme imao priliku čuti o ovim planovima, on je iz dana u dan postajao sve uvjereniji da nikada neće ići u Jeruzalem da pohađa studije s rabinima. Ali on nije ni sanjao o skoroj tragediji koja je poremetila sve takve planove i koja ga je primorala da preuzme odgovornost za podizanje i usmjerenje njegove velike obitelji koja se nedugo zatim sastojala od petero braće i tri sestre, pored Isusa i njegove majke. Isus je više i dulje imao priliku posvetiti se podizanju svoje obitelji nego je to bio slučaj s njegovim ocem Josipom; i bio je dorastao standardu koji je kasnije sebi postavio: da bude mudar, strpljiv, suosjećajan i učinkovit učitelj i najstariji brat ove obitelji - svoje obitelji - koja je tako iznenadno bila ožalošćena i tako neočekivano pogođena gubitkom.

5. PUTOVANJE U JERUZALEM

124:6.1 Nakon što je dostigao prag zrele dobi i što je službeno diplomirao iz sinagoške škole, Isus je primio dopuštenje da posjeti Jeruzalem sa svojim roditeljima i da prisustvuje svojoj prvoj proslavi Pashe. Pasha je pala na subotu 9. travnja. 7. godine p.K. U ponedjeljak ujutro, 4. travnja, veća grupa (103 osobe) se uputila iz Nazareta u Jeruzalem. Putovali su prema Samariji i kad su stigli u Ezdrelon, okrenuli su se prema istoku oko gore Gilboe kroz Jordansku dolinu, da ne bi morali proći kroz Samariju.Josip i njegova obitelj bi uživali u putovanju Samarijom preko Jakobovog zdenca i Betela, ali budući da Židovi nisu htjeli imati posla sa Samarijcima, odlučili su ići sa svojim susjedima preko Jordanske doline.

124:6.2 Omraženi Arhelaj je bio svrgnut, i tako se više nisu bojali povesti Isusa u Jeruzalem. Prošlo je punih dvanaest godina otkako je Herod pokušao uništiti betlehemsko djetešce i nitko više ne bi ni pomislio da poveže ove događaje s neuglednim mladićem iz Nazareta.

124:6.3 Prije dolaska na Ezdrelonskoraskrće, ubrzo su prošli s lijeve strane prastarog sela Šunema i Isus je ponovo imao priliku čuti pripovijed o najljepšoj izraelskoj djevojci koja je nekoć tu živjela i o Elizejevim čudesnim djelima koja obilježavaju to mjesto. U prolasku pored Ezrelona, Isusovi roditelji su govorili o Ahabu i Izebeli i poduzećima Jeha. Idući oko gore Gilboe, mnogo su govorili o Šaulu koji je položio svoj život na padinama ove gore, o kralju Davidu i drugim vezama s ovim povijesnim mjestom.

124:6.4 Nakon što su zaobišli podnožje Gilboe, pred hodočasnicima se s desne strane ukazao pogled na grčki grad Skitopol. Dok su iz daljine promatrali njegove mramorne građevine, nisu htjeli prići ovom nežidovskom gradu da se ne okaljaju, jer tako ne bi mogli sudjelovati u predstojećim svečanim i svetim obredima Pashe u Jeruzalemu. Marija nije mogla razumjeti zašto Josip i Isus nisu htjeli govoriti o Skitopolu. Ona nije znala o njihovoj polemici prothodne godine, zato što nikada nisu pomenuli ovaj događaje.

124:6.5 Put je sada vodio direktno kroz tropsku dolinu Jordana, i nije dugo prošlo kad se pred Isusovim začuđenim očima ukazala vijugava i stalno šireća rijeka Jordan, s njezinim blistavim i uskomešanim vodama koje su tekle prema Mrtvom moru. Morali su skinuti topliju odjeću dok su putovali ovom tropskom dolinom, i jako su uživali u bujnim žitnim poljima i lijepim oleanderima s ružičastim cvjetovima, dok se daleko na sjeveru uzdizala snijegom prekrivena planina Hermon koja je veličanstveno promatrala ovu povijesnu dolinu. Nakon nešto više od tri sata putovanja poslije Skitopola, naišli su na žuboreće vrelo i tu su se utaborili da prenoće pod otvorenim zvjezdanim nebom.

124:6.6 Na njihov drugi dan putovanja, prošli su mjesto gdje se Jabok s istoka ulijeva u Jordan i gledajući na ovu dolinu prema istoku, sjetili su se priča o Gideonovom dobu kad su Midijanci preplavili i preuzeli cijelu zemlju. Krajem drugog dana putovanja utaborili su se blizu podnožja najviše planine s pogledom na dolinu Jordana, Sartaba, na čijim se vrhovima nalazila aleksandrijska tvrđava gdje je Herod nekoć utamničio jednu svoju ženu i gdje je zakopao svoja dva zadavljena sina.

124:6.7 Treći dan su prošli pored dva sela koja je Herod nedavno podigao, diveći se njihovoj arhitekturi i prelijepim vrtovima punim palmi. Prije sumraka su stigli u Jerihon, gdje su ostali do sutra. Te večeri su Josip, Marija i Isus pješačili jednu i pol milju do starog Jerihona, gdje je prema židovskim predanjimaJošua, prema kojem je Isus dobio ime, izvršio svoje glasovite poduhvate, prema židovskoj tradiciji.

124:6.8 Prilikom četvrtog, posljednjeg, dana putovanja, staza je bila puna hodočasnika. Oni su se sada počeli uspinjati brdima koja su vodila do Jeruzalema. Kako su se bližili vrhu, pred njima se otvorio pogled na planine na drugoj strani Jordana, a prema jugu na nepokretne vode Mrtvog mora. Otprilike na pola puta prema Jeruzalemu Isus je prvi put vidjeo Maslinsku goru (oblast koja će uskoro postati tako bitnim dijelom njegova života) i kad je Josip rekao da sveti grad leži s druge strane tog grebena, mladićevo je srce poskočilo u radosnom iščekivanju prizora svetog grada i kuće njegova nebeskog Oca.

124:6.9 Na istočnim padinama Maslinske gore zaustavili su se da predahnu ispred malog sela po imenu Betanija. Gostoljubivi mještani su pohitili da dočekaju hodočasnike i Josip i njegova obitelj su se zaustavili pored kuće jednog Šimuna koji je imao troje djece blizu Isusove dobi - Mariju, Martu i Lazara. Pozvali su nazaretsku obitelj da se uđe osvježiti i tako se između dvaju obitelji javilo dugogodišnje prijateljstvo. Mnogo puta nakon toga, u svom sadržajnom životu, Isus je boravio u ovoj kući.

124:6.10 Nastavili su s putovanjem i uskoro su stigli do padina Maslinske gore, i Isus je prvi put (u svom sjećanju) vidio Sveti grad s pretencioznim palačama i insprativnim hramom njegova Oca. U cijelom svom životu Isus nikada nije doživio takvo posve ljudsko uzbuđenje kao u ovom trenutku, dok je zanesen stajao na Maslinskoj gori u predvečerje i upijao svoj prvi pogled na Jeruzalem. A nakon nekoliko godina, stajao je na istom ovom mjestu i plakao nad gradom koji se spremao odbaciti još jednog proroka, posljednjeg i najvećeg od njezinih nebeskih učitelja.

124:6.11 I požurili su u Jeruzalem. Bilo je to u utorak poslije podne. Po ulasku u grad, prošli su pored hrama i Isus nikada nije vidio tako veliki broj ljudi. Duboko je razmišljao o činjenici da su se ovi Židovi tu okupljali iz svih krajeva poznatog svijeta.

124:6.12 Uskoro su stigli do mjesto gdje su planirali borviti preko pashalnog tjedna, velike kuće Marijinog imućnijeg rođaka kojeg je Zaharije upoznao s nekim detaljima ranije povijesti Ivana iIsusa. Sutradan, na dan pripreme, spremili su se za proslavu pashalne subote.

124:6.13 Dok je cijeli Jeruzalem bio uskomešan pripremama za Pashu, Josip je našao vremena da povede sina u posjetu akademiji u kojoj je bilo uređeno da Isus nastavi školovanje za dvije godine, čim napuni neophodnu dob od petnaest godina. Josip je bio doista iznenađen kad je primijetio kako je Isus pokazivao tako malo zanimanja za ove pomno utvrđene planove.

124:6.14 Isus je bio duboko impresioniran hramom, njegovim bogosluženjem i drugim aktivnostima. Po prvi put otkako je imao četiri godine, bio je previše zaokupljen vlastitim mislima kako bi postavio mnogo pitanja. No, on je svejedno pitao svoga oca nekoliko neugodnih pitanja (kako je i prije imao običaj činiti) o tome zašto Otac nebeski traži pokolj toliko nedužnih i bespomoćnih životinja. A njegov otac je dobro znao prema izrazu na mladićevu licu da njegov dubokomisleni i inteligentni sin nije bio zadovoljan njegovim pokušajem objašnjenja.

124:6.15 Dan prije pashalne subote, bujice duhovnog prosvjetljenja su kolale Isusovim smrtničkim umom i njegovo ljudsko srce je bilo preplavljeno samilosnim sažaljenjem prema duhovno slijepim i moralno neobrazovanim masama okupljenim na proslavu drevne komemoracije Pashe. Bio je to jedan on najneobičnijih dana koje je Sin Čovječji proveo u tijelu; i tijekom noći, po prvi put u svom zemaljskom životu, ukazao mu se odabrani vjesnik sa Svijeta Spasenja koji je prema Imanuelovoj uputi rekao: "Došao je čas. Vrijeme je da se počneš baviti poslom Oca svoga."

124:6.16 I tako, čak i prije nego što su se teške odgovornosti nazaretske obitelji svalile na njegova mladenačka ramena, došao je nebeski glasnik da opomene ovog mladića, prije nego što mu je bilo trinaest godina, da je došao čas za početak preuzimanja odgovornosti za svemir. Bio je to prvi čin u dugom slijedu događaja koji su konačno kulminirali upotpunjenjem Sinova darivanja na Urantiji i ponovnom postavkom "kozmičke vlade na njegova ljudsko-božanska ramena."

124:6.17 Kako je vrijeme prolazilo, misterija utjelovljenja je svima nama postajala sve nedokučivija. Bilo nam je teško shvatiti da je ovaj mladić iz Nazareta bio stvoritelj cijelog Nebadona. Ni danas ne možemo shvatiti kako su duh ovog Sina Stvoritelja i duh njegova Rajskog Oca povezani s ljudskim dušama. S vremenom, mogli smo vidjeti kako je njegov ljudski um svaki dan postajao sve svesniji da je, dok je živio svoj život u tijelu, u duhu na njegovim ramenima počivala odgovornost nad svemirom.

124:6.18 I tako se završava život dječaka iz Nazareta i počinje pripovijest o životu adolescentnog mladića - koji je svakim danom postajao sve samosvjesniji božanski čovjek - koji sada počinje planirati svoj svjetski put nastojeći integrirati sve širi sadržaj svoga života sa željama svojih roditelja i obvezama prema svojoj obitelji i društvu njegova vremena i dobi.





Back to Top