Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 123 : ISUSOVO RANO DJETINJSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 123 : ISUSOVO RANO DJETINJSTVO



POGLAVLJE 123 : ISUSOVO RANO DJETINJSTVO

123:0.1 ZAHVALJUJUĆI tjeskobi i neizvjesnostima koje su pratile putovanje u Betlehem, Marija je nastavila dojiti Isusa sve dok nisu stigli u Aleksandriju, gdje su bili u prilici ostvariti mirne i normalne uvjete života. Živjeli su kod rođaka i Josip bio u stanju pobrinuti se za obitelj kako mu nije dugo trebalo da nađe posao. Radio je kao tesar, nakon čega je kroz par mjeseci unaprijeđen na poziciju nadglednika veće grupe radnika uposlene na izgradnji određene državne zgrade. Sa ovim novim iskustvom javila se ideja da po povratku u Nazaret počne raditi kao graditelj i poduzetnik.

123:0.2 Tijekom svih ovih ranih godina Isusovog života, Marija je budno bdijela nad svojim bespomoćnim djetetom kako ništa ne bi ugrozilo njegovu sigurnost i omelo njegovu zemaljsku misiju; ni jedna majka nikad nije bila tako odana svome djetetu. U kući u kojoj su živjeli bilo je još dvoje djece približno iste dobi, dok je u neposrednom susjedstvu bilo još šestoro djece čija je dob bila dovoljno blizu Isusove kako bi se mogli zajednički igrati. Marija isprva nije ispuštala Isusa iz vida. Bojala se da će mu se nešto dogiti ako mu dopusti da se igra u dvorištu s drugom djecom, dok ju je uz pomoć svojih rođaka Josip konačno uspio uvjeriti da bi takvom odlukom Isusu oduzela odličnu priliku da se nauči prilagoditi svojim vršnjacima. I uviđajući da bi ga tako pretjerana zaštita učinila ponešto samosvjesnim ako ne i umišljenim, Marija je konačno pristala dopustiti da obećano dijete odraste kao sva druga djeca; i premda se čvrsto držala ove odluke, smatrala je svojom dužnošću budno paziti na djecu za vrijeme igre u dvorištu. Jedino nježna i brižna majka može razumjeti teret koji je Marija nosila tijekom ovih prvih godina Isusovog najranijeg djetinjstva.

123:0.3 Tijekom prvih dvaju godina njihovog boravka u Aleksandriji, Isus je uživao dobro zdravlje i normalan razvoj. Izuzev nekoliko bliskih prijatelja, nitko nije znao da je Isus bio “obećano dijete.” Jedan Josipov rođak je s tim upoznao nekoliko svojih prijatelja iz Memfisa i kratko prije Josipovog povratka u Nazaret, ovi su se prijatelji koji su vukli porijeklo od Ikhnatona, okupili s manjom grupom vjernika u predivnom domu koji je Josip dijelio sa svojim rođakom i domaćinom, kako bi iskazali poštovanje djetetu. Okupljeni prijatelji su ovom prilikom Isusu poklonili cjelovito izdanje grčkog prijevoda židovskih spisa. Ali Josip nije primio ovu knjigu židovskih svetih spisa sve dok i on i Marija nisu konačno i neopozivo odbili poziv svojih prijatelja iz Memfisa i Aleksandrije da ostanu u Egiptu. Ovi su vjernici neprestano napominjali kako bi dijete sudbine imalo bolju priliku ispoljiti svjetski utjecaj živeći u Aleksandriji nego u bilo kojem dijelu Palestine. Ovakva nagovaranja su odgodila njihov povratak u Palestinu sve dok nisu primili vijesti o Herodovoj smrti.

123:0.4 Josip i Marija su konačno napustili Aleksandriju brodom koji je pripadao njihovom prijatelju Ezronu putujući prema Jopi, gdje su stigli krajem kolovoza 4. godine pr.K. Otišli su direktno u Betlehem, gdje su proveli cijeli mjesec raspravljajući s prijateljima da li se bilo bolje vratiti u Nazaret ili ostati u Betlehemu.

123:0.5 Marija nikad nije posve odustala od ideje da je Isus trebao odrasti u Betlehemu, Davidovom gradu. Josip nije istinski verovao da će Isus postati kraljem i izručiteljem Izraela. Osim toga, Josip je znao da nije vukao porijeklo od Davida; znao je da su ga smatrali Davidovim koljenom jedino zahvaljujući tome što je jedan od njegovih predaka bio usvojen kao pripadnik Davidove loze. Marija je, naravno, vjerovala da je Davidov grad bio najpogodnije mjesto za novog nasljednika Davidovog prijestolja, ali Josip je smatrao da im je prijetila manja opasnost od Heroda Antipe nego od njegovog brata Arhelaja. Jako se bojao za djetetovu sigurnost bilo u Betlehemu ili bilo kojem drugom gradu Judeje, smatrajući da je Arhelaj bio spremniji poslužiti se ubojitim metodama svoga oca Heroda nego što je to bio Antipa u Galileji. I pored svih ovih razloga, Josip je spremno branio Galileju ističući da je pružala bolje uvjete za podizanje djeteta, premda mu je trebalo tri tjedna da prevlada nad Marijinim zamjerkama.

123:0.6 Prije početka listopada, Josip je uvjerio Mariju i sve svoje prijatelje da se bilo najbolje vratiti u Nazaret. Tako su jednog dana početkom listopada 4. godine pr.K. napustili Betlehem na putu za Nazaret idući preko Lide i Sikara. Na put su pošli rano u nedjelju ujutro; Marija je s djetetom jahala na teretnoj životinji koju su upravo bili uzeli, dok su Josip i njegovi prijatelji išli pješice; Josipovi rođaci im nisu htjeli dopustiti da putuju nasamo. Bojali su se otići u Galileju preko Jeruzalema i doline Jordana, dok zapadne staze nisu pružale dovoljno sigurnosti roditeljima s malim djetetom.

1. POVRATAK U NAZARET

123:1.1 Nakon četverodnevnog putovanja, konačno su stigli do svog odredišta. Nenajavljeno su došli u svoju Nazaretsku kuću u kojoj je već tri godine živio Josipov brat sa svojom obitelji koja je bila istinski iznenađena ugledavši pridošlice; tako su se tiho bavili svojim poslom da nitko u bilo Josipovoj ili Marijinoj obitelji nije znao da su napustili Aleksandriju. Josipov brat je narednog dana napustio kuću, dok se Marija po prvi put nakon Isusovog rođenja mogla opustiti u vlastitoj kući. Josipu nije trebalo više od tijedan dana da nađe posao kao tesar i svi su bili neizmjerno srećni.

123:1.2 Isusu je bilo otprilike tri godine i dva mjeseca u vrijeme povratka u Nazaret. Jako je dobro podnosio sva ova putovanja, uživajući odlično zdravlje i neizmjernu radost što je konačno mogao radosno i slobodno trčkarati po vlastitoj kući. Ali jako su mu nedostajali njegovi prijatelji iz Aleksandrije.

123:1.3 Na putu za Nazaret, Josip je uvjerio Mariju da nije bilo mudro širiti riječ među njihovim galilejskim prijateljima i rođacima da je Isus bio obećano dijete. Odlučili su nikome ne govoriti o ovim pitanjima. I oboje su se čvrsto držali ovog obećanja.

123:1.4 Cijela Isusova četvrta godina je bila period normalnog fizičkog razvoja i nesvakidašnje mentalne aktivnosti. U međuvremenu je razvio vrlo blisko prijateljstvo sa svojim susjedom i vršnjakom po imenu Jakov. Isus i Jakov su bili jako srećni zajedno se igrajući i iz dana u dan su postajali sve bolji i vjerniji prijatelji.

123:1.5 Slijedeći značajan događaj u životu ove obitelji bio je rođenje njihovog drugog djeteta, Jakova, ranog jutra 2. travnja 3. godine pr.K. Isus je bio presrećan što je dobio brata i satima je stajao promatrajući svaki djetetov pokret.

123:1.6 Sredinom ljeta ove godine, Josip je izgradio manju radionicu u blizini gradskog vrela i obližnje karavanske stanice. Nakon toga je vrlo rijetko radio vani. Surađivao je sa svoja dva brata i nekoliko drugih radnika koje je često znao poslati da obave različite radove dok bi sam ostao u radionici praveći jarame, plugove i druge proizvode od drveta. Pored toga je izrađivao proizvode od kože i šatorskog platna. I kad god nije bio u školi, Isus je za cijele svoje mladosti provodio otprilike jednako vremena pomažući svojoj majci u domaćim poslovima i promatrajući očev rad u radionici, dok je istodobno imao priliku slušati razgovore i tračeve karavanskih vodiča i putnika sa sve četiri strane svijeta.

123:1.7 U srpnju ove godine, mjesec dana prije Isusove četvrte godine, kao rezultat kontakta s karavanskim putnicima Nazaretom se proširila zloćudna bolest crijeva. Marija se toliko bojala da bi Isus mogao dobiti ovu zaraznu bolest, da je spremila djecu i otišla u posjetu svome bratu koji je živio na selu nekoliko milja južno od Nazareta na putu za Medigo i u blizini Sarida. Cijela dva mjeseca se nisu vraćali u Nazaret; Isus je jako uživao u ovoj prvoj posjeti seoskom gazdinstvu.

2. PETA GODINA (2. godina pr.K.)

123:2.1 Kroz nešto manje od godinu dana po povratku u Nazaret, Isus je dostigao doba svoje prve osobne i svesrdne moralne odluke; i tada je primio Misaonog Ispravljača, božanski dar Rajskog Oca, isti Ispravljač koji je živio u Makiventi Melkizedeku, time stekavši iskustvo življenja i djelovanja u nadljudskom biću utjelovljenom u obličju smrtnika. Ovo se dogodilo 11. veljače 2. godine pr.K. Isus nije bio svjestan primitka božanskog Osmatrača jednako kao što ni milijuni djece koja su primila Misaoni Ispravljač bilo prije ili poslije ovog događaja nisu svjesni da u njihove umove stiže dar posvećen konačnom produhovljenju njihovih umova i vječnom opstanku njihovih evoluirajućih duša.

123:2.2 Ovog dana sredinom veljače, obustavljeno je neposredno i osobno nadgledništvo Kozmičkih Vladara vezano uz Mihaelovo utjelovljenje. Od ovog dana pa sve do kraja njegovog ljudskog života, o Isusu se se zajednički brinuli njegov unutarnji Ispravljač i anđeo čuvar, uz povremenu pomoć međubića koja su s vremena na vrijeme obavljala određene jasno definirane dužnosti u skladu s uputama svojih planetarnih starješina.

123:2.3 U kolovozu ove godine Isus je napunio petu godinu i stoga možemo govoriti o ovoj godini kao njegovoj petoj (kalendarskoj) godini života. Ove godine, 2. god. pr.K., nešto prije nego što će napuniti petu godinu, Isusa je jako obradovalo rođenje njegove sestre Marijane koja je rođena noći 11. srpnja ove godine. Tijekom naredne večeri Isus je nadugačko razgovarao sa svojim ocem vezano uz način na koji različite grupe živih bića dolaze na svijet kao individualne osobe. Najvrijedniji dio Isusovog ranog obrazovanja predstavlja rezultat objašnjenja koja je primio od svojih roditelja kao odgovor na svoja inteligentna i radoznala pitanja. Josip je uvijek pomno obavljao svoju dužnost ulažući dosta napora i vremena kako bi odgovorio na Isusova mnogobrojna pitanja. Od svoje pete pa sve do desete godine, Isus je neprestano postavljao pitanja. Dok Josip i Marija nisu mogli odgovoriti na sva njegova pitanja, uvijek su ih bili spremni raspraviti i na svaki mogući način pomoći Isusu da ostvari zadovoljavajuće riješenje problema koji su se budili u njegovom budnom i radoznalom umu.

123:2.4 Po povratku u Nazaret svi su bili jako zauzeti i Josip je ulagao dosta napora pri izgradnji radionice i ponovnoj uspostavi poslova. Bio je toliko zauzet da nije imao vremena napraviti kolijevku za Jakova, prema je to uspio učiniti prije Marijaninog rođenja, tako da se ona mogla udobno lješkariti u svojoj kolijevci dok joj se cijela obitelj divila. I kao djete Isus je svesrdno sudjelovao u svim ovim prirodnim i normalnim obiteljskim aktivnostima. Jako je uživao igrajući se sa svojim bratom i sestrom i rado je pomagao Mariji u brizi za djecu.

123:2.5 Nekolicina poganskih obitelji ovog doba je bila u stanju pružiti bolje intelektualno, moralno i religiozno obrazovanje nego što je to bio slučaj s židovskim obiteljima u Galileji. Židovi su imali vrlo sistematičan način podizanja i obrazovanja djece. Dijelili su djetetov život u slijedećih sedam stadija:

123:2.6 1. Novorođenčad, od prvog do osmog dana.

123:2.7 2. Dojenčad.

123:2.8 3. Djecu odbijenu od prsiju.

123:2.9 4. Razdoblje ovisnosti o majci koje je trajalo do kraja pete godine.

123:2.10 5. Početak djetetove neovisnosti i u slučaju sinova, doba kad je otac preuzimao odgovornost za njihovo obrazovanje.

123:2.11 6. Mladenačko doba: mladiće i djevojke.

123:2.12 7. Mlade muškarce i žene.

123:2.13 Među galilejskim Židovima, majka je bila odgovorna za podizanje djeteta sve do njegovog petog rođendana, nakon čega bi u slučaju muške djece povjerila ovu odgovornost djetetovom ocu. Prema židovsko-galilejskom običaju Isus je ove godine ušao u petu fazu djetinjeg obrazovanja i Marija je tako 21. kolovoza 2. pr.K. formalno prepustila njegovu dalju naobrazbu u Josipove ruke.

123:2.14 Dok je Josip ovom prilikom preuzeo neposrednu odgovornost za Isusovo intelektualno i religiozno obrazovanje, Marija se nastavila brinuti o Isusovom domaćem obrazovanju. Naučila ga je uzgaju loza i cvijeća u vrtu okruženom visokim zidovima. Pored toga, na ravnom krovu kuće koji je tijekom ljeta služio kao spavaća soba, postavila je plitke kutije napunjene pijeskom i Isus je tu mogao crtati zemljopisne karte i vježbati aramejski, grčki i kasnije hebrejski jezik kako je s vremenom naučio čitati, pisati i tečno govoriti svim ovim jezicima.

123:2.15 Isus je u fizičkom pogledu bio gotovo savršeno djetete, i dalje se normalno razvijajući u mentalnom i emocionalnom pogledu. Doživio je manje probavne smetnje — prvu manju bolest — tijekom drugog dijela svoje pete (kalendarske) godine.

123:2.16 Premda su Josip i Marija vrlo često razgovarali o budućnosti svog najstarijeg djeteta, da ste imali priliku vidjeti Isusa, vidjeli bi jedino normalno, zdravo i bezbrižno, premda naročito znatiželjno dijete tipično svome vremenu i mjestu.

3. DOGAĐAJI ŠESTE GODINE (1. godine pr.K.)

123:3.1 Zahvaljujući pomoći svoje majke, Isus je već uspio ovladati galilejskim dijalektom aramejskog jezika; i otac ga je ovom prilikom počeo učiti grčki. Marija je slabo poznavala grčki, dok je Josip tečno govorio kako aramejski tako i grčki. Pri proučavanju grčkog jezika, Isus je koristio židovske spise — puno izdanje koje je obuhvaćalo zakone, proroke i Psalme — koje je dobio na poklon prije nego što će otići iz Egipta. U Nazaretu su postojala samo dva cjelovita izdanja spisa na grčkom jeziku i kako je tesareva obitelj posjedovala jedno, to ih je učinilo jako popularnim istodobno omogućivši mladom Isusu da upozna velik broj marljivih učenika i iskrenih tragatelja za istinom. Prije kraja ove godine, Isus je primio na staranje ovu neprocjenjivu zbirku, te je na dan svog šestog rođendana saznao od svojih roditelja da su mu ovu svetu knjigu poklonili njegovi prijatelji iz Aleksandrije. I nije prošlo dogo vremena prije nego je bio u stanju tečno čitati ovaj rukopis.

123:3.2 Prvi veliki šok Isusove rane mladosti dogodio se nešto prije nego što će napuniti šestu godinu. Mladiću se činilo da je njegov otac — ili preciznije otac i majka — znao sve na svijetu. Zamislite stoga veliko iznenađenje ovog radoznalog djeteta kad je nakon manjeg zemljotresa upitao oca o uzroku ove pojave i kad mu je Josip rekao, "Sine, nemam odgovora.” Ovo je označilo početak te duge i uznemirujuće spoznaje da njegovi zemaljski roditelji nisu posjedovali svo zemaljsko znanje i mudrost.

123:3.3 Josip je prvo pomislio da odgovori da zemljotresi predstavljaju Božje djelo, dok je nakon krećeg razmišljanja zaključio da bi takav odgovor jedino izazvao lavinu novih pitanja na koja najvjerojatnije ne bi imao odgovora. Čak i za najranije mladosti, bilo je vrlo teško odgovoriti na Isusova teška pitanja vezana uz fizičke i društvene pojave objašnjenjem da predstavljaju djelo Boga ili đavla. Prema općeprihvaćenom vjerovanju židovskog naroda, Isus je dugo vremena bio voljan prihvatiti ideju da dobri i zli duhovi mogu biti uzrokom bolesti, dok je vrlo rano počeo sumnjati da su takvi nevidljivi utjecaji izazivali fizičke promjene u okviru prirodnog svijeta.

123:3.4 Prije nego što će Isus napuniti šestu godinu, ranog ljeta 1. godine pr.K., Zakarije i Elizabeta su došli u posjetu nazaretskoj obitelji sa svojim sinom Ivanom. Isus i Ivan su se vrlo dobro družili tijekom ovog – prema njihovom sjećanju – prvog susreta. Dok su gosti mogli ostati jedino par dana, ovo im je dalo priliku da rasprave mnoga pitanja uključujući planove za budućnost svojih sinova. Dok su se odrasli bavili raspravama, dječaci su se igrali u pijesku na ravnom krovu kuće, na pravi djetinji način uživajući u ovom susretu.

123:3.5 Nakon što je upoznao Ivana koji je živio u blizini Jeruzalema, Isus je počeo ispoljavati neuobičajeno zanimanje za povijest Izraela i postavljati pitanja o mnoštvu detalja vezanih uz subotnje rituale, sinagoške ceremonije i periodična obilježja slave. Otac mu je objasnio smisao i značenje svih ovih blagdana. Prvi je bio proslava zimske suncostaje koja je trajala osam dana; počinjala je s jednom svijećom i svake bi večeri upalili novu svijeću; ovo je obilježavalo posvećenje hrama uoči ponovne uspostave mojsijevske službe djelima Jude Makabejca. Zatim je slijedila proljećna proslava Purima, Esterinog blagdana i izraelskog oslobođenja kroz nju. Iza ovog bi došla svečana proslava Pashe, koju su odrasli slavili u Jeruzalemu kad god je to bilo moguće, dok su djeca uvijek imala na umu da tijekom tog bladgana ne smiju jesti kruh s kvascem. Zatim su slavili blagdan prvih plodova, ubiranja žetve; na koncu bi došao najsvečaniji blagdan, novogodišnja svečanost iskupljenja. Dok Isusovom mladom umu nije uvijek bilo lako shvatiti značenje svih ovih praznika, o svakom bi pomno razmislio radosno se predajući prazniku sjenica, godišnjem odmoru cijelog židovskog naroda, danima koje su radosno i veselo provodili u skromnim vikendicama u prirodi.

123:3.6 Tijekom ove godine, Josip i Marija su bili uznemireni Isusovim molitvama. Isus je neprestano razgovarao sa svojim nebeskim Ocem upravo kao što je razgovarao s Josipom, svojim zemaljskim ocem. Dok su njegovi roditelji, a naročito majka, bili ponešto zabrinuti što se Isus nije držao svečanijeg i ozbiljnijeg oblika komunikacije s Božanstvom, nisu insistirali na promijeni; nakon što bi završio s recitalom redovnih molitvi, Isus je tražio da “malo popriča sa svojim Ocem na nebu.”

123:3.7 U lipnju ove godine, Josip je predao radionicu svojoj braći dok je službeno počeo raditi kao graditelj i poduzetnik. Prije kraja ove godine, obiteljski prihodi su potrostručeni. Od ovog časa pa sve do Josipove smrti, nazaretska obitelj nikad nije osjetila stisak neimaštine. Obitelj je sve više rasla, trošeći sve više na obrazovanje i putovanja, dok je neprestani porast Josipovih prihoda uvijek bio u stanju održati korak s troškovima.

123:3.8 Kroz narednih nekoliko godina, Josip je dosta gradio u Kani, Betlehemu (u Galileji), Magdali, Nainu, Seforisu, Kafarnaumu i Endoru, kao i u samom Nazaretu i okolici. Kako je Jakov u ovo doba bio dovoljno star kako bi pomogao majci s domaćim poslovima, Isus je vrlo često putovao s ocem u ove obližnje gradove i sela. Isus je bio budan promatrač koji je stekao dosta praktičnog znanja iz ovih putovanja; marljivo je sakupljao nova saznanja o ljudima i načinu njihovog života na zemlji.

123:3.9 Isus je ove godine postigao značajan napredak u prilagođenju svojih snažnih emocija i burnih osjećaja zahtijevima obiteljske suradnje i domaće discipline. Marija je bila nježna majka, premda je zahtijevala prilično strogu disciplinu. Josip je, međutim, po mnogo čemu ispoljio snažniji utjecaj na Isusa kako je imao običaj sjesti s dječakom i u cjelosti mu objasniti stvarne razloge koji su ležali u podlozi ove potrebe za kontrolom osobnih želja u cilju ostvarenja mira i dobrobiti cijele obitelji. Nakon što bi primio inteligentno objašnjenje, Isus bi se uvijek voljno i inteligentno pristao povinovati roditeljskim željama i obiteljskim pravilima.

123:3.10 Veći dio slobodnog vremena — kad god ga roditelji nisu trebali oko kuće — Isus je provodio proučavajući različite vrste cvijeća i biljaka preko dana i zvijezda preko noći. Koristio je svaku priliku da legne na leđa radoznalo promatrajući zvjezdani svod dugo po isteku vremena koje je bilo zacrtano za počinak u ovom organiziranom nazaretskom domaćinstvu.

4. SEDMA GODINA (1. god. p.K.)

123:4.1 Bila je to istinski znamenita godina Isusovog života. Ranog siječnja Galileju je pogodila velika snježna mećava. Snijeg je bio dubok dvije stope — najdublji snijeg koji je Isus ikad vidio i koji je pao u Nazaretu u posljednjih stotinu godina.

123:4.2 U Isusovo doba židovska djeca nisu imala mnogo igara; često su se znala igrati imitirajući ozbiljnije aktivnosti odraslih ljudi. Imitirali su svadbe i sahrane, ceremonije koje su tako često imali prilike vidjeti i koje su im djelovale tako spektaktularnim. Često su znali igrati i pjevati, premda su imali mali broj organiziranih igara popularnih u novije doba.

123:4.3 U pratnji jednog susjeda i nešto kasnije, svog brata Jakova, Isus se najviše volio zabavljati u udaljenom uglu tesarske radnje, gdje se igrao sa strugotinama i blokovima drveta. Isus nikada nije bio u stanju shvatiti zašto su određene vrste igara bile zabranjene subotom, premda se bez iznimke povinovao željama svojih roditelja. Njegova sposobnost za humor i igru nije uspjela postići cejlovit izražaj u okruženju njegove generacije i vremena premda je do četrnaeste godine najvećim dijelom bio pun radosti i dobrog raspoloženja.

123:4.4 Marija je postavila golubnjak na vrhu staje pripojene uz kuću i od ovih prihoda od prodaje golubova formirali su specijalnu dobrotvornu zakladu koja je išla u korist siromaha nakon što bi Isus prvo predao desetinu sinagoškim službenicima.

123:4.5 Jedina istinska nezgoda koja je zadesila Isusa do ovog časa je bila pad s kamenog stepeništa na stražnjem djelu kuće koje je vodilo do nadsvođenog krova koji je služio kao spavaća soba. Nesreća se dogodila u srpnju za vrijeme jedne neočekivane pješčane oluje koja se primakla s istoka. Ovakve su oluje vrlo neobične u ovo doba godine. Kad se oluja počela primicati, Isus je bio na krovu gdje se obično igrao tijekom cijele suhe sezone. Dok je silazio s krova, pao je nakon što mu je pijesak zaslijepio oči. Josip je nakon toga izgradio balustradu na obdje strane stepeništa.

123:4.6 Ova se nezgoda nikako nije mogla spriječiti. Ne treba je pripisivati nepažnji međubića — jednog iz prvog i jednog iz drugog reda — koja su mladiću pripojena u zaštitnoj ulozi; niti treba kriviti anđela čuvara. Ova se nezgoda jednostavno nije mogla izbjeći, a uzrokovala je veliku tjeskobu u Marijinom umu da je ona nepromišljeno pokušala zadržati nekoliko mjeseci Isusa u svojoj blizini.

123:4.7 Nebeske osobe se ne upliću u materijalne nezgode, svakodnevne događaje fiziče naravi. Pod normalnim uvjetima, jedino se međubića smiju uplitati u materijalne okolnosti kako bi pružila sigurnost muškarcima i ženama sudbine i u naročitim slučajevima ova bića smiju ispoljiti takvo djelovanje jedino u skladu s nalozima svojih nadređenih.

123:4.8 I bila je to jedna od više manjih nezgoda koje su nakon toga pogodile ovog radoznalog i pustolovnog mladića. Ako si predočite prosječno djetinjstvo i vrlo aktivno djete, možete biti u stanju zamisliti tjeskobu i uznemirenost koju je Isus donio svojim roditeljima, naročito majci.

123:4.9 Četvrti član nazaretske obitelji, Josip, rođen je u srijedu ujutro 16. ožujka 1. godine p.K.

5. ŠKOLSKI DANI U NAZARETU

123:5.1 Isusu je ove godine bilo sedam godina--doba kad židovska djeca počinju sa službenim obrazovanjem u sinagoškoj školi. Prema tome, u kolovozu ove godine, Isus je započeo svoju znamenitu obrazovnu karijeru. On je već bio u stanju tečno čitati, pisati i govoriti dva jezika — aramejski i grčki. Sad se trebao početi upoznavati s čitanjem, pisanjem i govorenjem hebrejskog jezika. I on se s velikim iščekivanjem radovao školovanju koje mu je predstojalo.

123:5.2 Tijekom tri godine — sve do svoje desete godine — pohađao je osnovnu školu nazaretske sinagoge. Za vrijeme ovih triju godina, proučavao je osnovu Knjige Zakona napisane na hebrejskom jeziku. Poslije toga, proveo je tri godine pohađajući višu školu, kad je metodom glasnog ponavljanja naučio dublja načela svetog zakona. Diplomirao je iz sinagoške škole kad mu je bilo trinaest godina, kad se vratio roditeljima kao obrazovani “sin zapovijedi” — koji je stoga bio odgovorni građanin izraelske zajednice što je podrazumijevalo odlazak u Jeruzalem na proslavu Pashe; Isus je tako ove godine prisustvovao svojoj prvoj Pashi u pratnji oba roditelja.

123:5.3 U Nazaretu, učenici su sjedili na podu u polukrugu oko učitelja, hazana, koji je bio sinagoški službenik. Prvo su čitali Levitski zakonik, zatim druge zakonske knjige, za čim je uslijedila studija Knjige proroka i Psalma. Nazaretska sinagoga je imala cjelovitu zbirku Spisa na hebrejskom. Sve do dvanaeste godine, učenici su jedino čitali Spise. Tijekom ljeta, školski sati su bili znatno kraći.

123:5.4 Isus je vrlo rano savladao hebrejski i kao mladić, kad u Nazaretu nisu imali istaknutih gostiju, primio bi molbu da pročita izvode iz hebrejskih spisa okupljenim vjernicima koji su pohađali redovne subotnje službe.

123:5.5 Ove sinagoške škole, naravno, nisu imale udžbenika. Hazan bi prilikom predavanja recitirao odlomke koje su učenici jednoglasno ponavljali. Kad su imali pristupa knjizi zakona, učenici bi naučili tekst glasnim čitanjem i ponavljanjem.

123:5.6 Na stranu od formalnog obrazovanja, Isus je počeo formirati kontakt s ljudskom naravi sa sve četiri strane svijeta zahvaljujući dodiru s ljudima iz mnogih krajeva svijeta koji su prolazili kroz radnju njegovog oca. Kad je odrastao, počeo se slobodno kretati među karavanima koji su se obično odmarali pored vrela. Kako je tečno govorio grčki, lako je mogao razgovarati s najvećim brojem karavanskih putnika i vodiča.

123:5.7 Nazaret je bio karavanska stanica i sjecište mnogih putničkih staza i većinom je bio naseljen nežidovljem; u isto vrijeme, bio je poznat kao centar liberalnog tumačenja židovskog tradicionalnog zakona. U Galileji, Židovi su se slobodnije družili s nežidovima nego je to bio slučaj u Judeji. I od svih galilejskih gradova, Nazaret je bio najliberalniji po tumačenju društvenih ograničenja koja su proizlazila iz straha od kontaminacije pri konataktu s nežidovima. I upravo zahvaljujući ovim okolnostima, ljudi su imali običaj reći: “Iz Nazareta može li što dobro izići?”

123:5.8 Isus je najvećim dijelom primio moralni odgoj i duhovno obrazovanje od svojih roditelja. Od hazana je stekao intelektulno i teološko obrazovanje. Ali svoje stvarno obrazovanje — pripremu uma i srca za stvarni ispit hvatanja u koštac s teških životnim problemima — stekao je dodirom sa svojim bližnjima. Njegovo poznavanje ljudske naravi proizlazi upravo iz ovog bliskog kontakta s bližnjima, mladim i starim, Židovima i nežidovima. Isus je bio visoko obrazovan po tome što je istinski shvaćao i odano volio ljude.

123:5.9 Tijekom godina koje je proveo u sinagogi bio je izvrstan učenik koji je posjedovao značajnu prednost nad drugim učenicima zahvaljujući tome što je poznavao tri jezika. Nazaretski hazan, nakon što je Isus upravo završio sinagošku školu, je rekao Josipu kako je strahovao “da je on više naučio iz Isusovih radoznalih pitanja” nego što je imao priliku “poučiti mladića.”

123:5.10 Tijekom studija, Isus je stekao veliko znanje i moćnu inspiraciju redovno pohađajući subotnje propovijedi u sinagogi. Sinagoški službenici su imali običaj zamoliti istaknute goste koji su se zatekli u Nazaretu preko subote da se obrate sinagogi. Isus je tijekom svoje mladosti imao priliku čuti misli i poglede veliog broja istaknutih mislilaca iz cijelog židovskog svijeta, među kojima je velik broj odudarao od ortodoksnih zakona kako je nazaretska sinagoga bila napredan i liberalan centar hebrejske misli i kulture.

123:5.11 Uoči sedme godine, na samom početku školovanja (Židovi su upravo bili uveli zakon o prinudnom obrazovanju), učenici su prema običaju odabirali “rođendanski odlomak,” neku vrstu zlatnog pravila kojeg bi se držali za vrijeme studija i o kojem bi govorili kad uoči trinaeste godine budu diplomirali iz sinagoge. Isus je odabrao slijedeći odlomak iz Proroka Izaije: “Duh Gospoda Boga na meni je, jer me Bog pomaza; posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje duhovnim služnjevima.”

123:5.12 Nazaret se ubrajao među dvadeset i četiri svećenička grada hebrejske nacije. Ali galilejsko svećenstvo je bilo liberalnije po tumačenju tradicionalnih zakona nego što su bili judeanski književnici i rabini. I nazarećani su bili liberalniji u pogledu obilježavanja subote. Josip je tako subotom imao običaj povesti Isusa u šetnju, a najviše su se voljeli popeti na visoko brdo koje se nalazilo nedaleko od kuće, odakle se pružao pogled na cijelu Galileju. Vedrim danima, na sjeverozapadu su mogli razaznati dugi greben Karmelskog gorja koji se protezao sve do mora; i Isus je više puta čuo priču koju mu je otac pripovijedao o Iliji, jednom od prvih hebrejskih proroka, koji je ukorio Ahaba i izvrgnuo Baalsko svećenstvo. Prema sjeveru se veličanstveno uzdizao sniježni vrh Hermonske gore nad kojim je dominirao cijeli svod; gorje je bilo visoko gotovo 1,000 metara i neprestano prekriveno snijegom. Prema istoku su mogli razaznati jordansku dolinu iza koje su se podizala stjenovita brda Moabske gore. Prema jugu i istoku, dok je sunce obasjavalo mramorne zidove, mogli su vidjeti grčko-rimske gradove s pretencioznim dvorovima i amfiteatrima. I po zalasku sunca, na zapadu su mogli vidjeti brodove koji su krstarili udaljenim Mediteranom.

123:5.13 Na sve četiri strane, Isus je mogao vidjeti karavane koji su ulazili i izlazili iz Nazareta dok je prema istoku pucao pogled na prostrana i plodna esdrelonska polja koja su se protezala prema Gilbonskoj gori i Samariji.

123:5.14 Ako nisu išli u brda uživajući u pogledu na udaljene predjele, obično bi otišli u prirodu kako bi uživali u promjenama raspoloženja i ugođaja različitih godišnjih doba. Na stranu od obiteljskog odgoja, Isusovo prvo obrazovanje se sastojalo od dubokog suosjećajnog doživljaja i poštovanja prirode.

123:5.15 Prije nego što će napuniti osmu godinu, Isusa su upoznale sve majke i djevojke cijelog Nazareta koje su ga imale priliku upoznati na vrelu smještenom nedaleko od njegove kuće koje je služilo kao društveni centar kontakta i razmjene informacija cijeloga grada. Isus je ove godine naučio musti kravu i brinuti se za sve druge životinje. Tijekom ove i naredne godine, naučio je tkati i praviti sir. Kad mu je bilo deset godina, odlično je naučio upravljati razbojem. Otprilike u ovo doba, Isus i njegov prijatelj Jakov su se sprijateljili s lončarem koji je radio nedaleko od obližnjeg vrela; i dok su promatrali kako su Natanijevi vješti prsti oblikovali glinu, Isus i Jakov su mnogo puta odlučili postati lončari. Natanije je jako volio dječake i često im je znao dati gline da se igraju, nastojeći potaći njihovu stvaralačku maštu natjecateljskim oblikovanjem različitih predmeta i životinja.

6. OSMA GODINA (2. god p.K.)

123:6.1 Bila je to jako zanimljiva školska godina. Premda Isus nije bio neuobičajen učenik, bio je jako vrijedan, ubrajajući se među napredniju trećinu učenika; tako je dobro podmirivao svoje obveze da je svakog mjeseca imao tijedan dopusta. Ovo je vrijeme obično provodio bilo kod svog strica ribara na obalama Genezaretskog jezera nedaleko od Magdale ili na selu kod ujaka koji je živio pet milja južno od Nazareta.

123:6.2 Premda se Marija pretjerano brinula za dječakovu sigurnost i zdravlje, spremno je prihvaćala Isusovu odsutnost od kuće. Isusovi stričevi, ujaci i tetke su osjećali veliku naklonost prema dječaku međusobno se natječući da mu pruže gostoprimstvo za ovih mjesečnih posjeta kako ove tako i narednih godina. U siječnju ove godine Isus je po prvi put (nakon što je bio beba) imao priliku posjetiti ujakovu farmu; i u prvom tjednu je imao iskustvo ribolova na Galilejskom jezeru što se dogodilo u mjesecu svibnju.

123:6.3 Otprilike u ovo doba, Isus je upoznao učitelja matematike iz Damaska koji ga je poučio novim brojnim opercijama i s kojim je proveo dosta vremena tijekom narednih godina. Razvio je odličan smisao za operacije s brojevima, udaljenosti i proporcije.

123:6.4 Isus je uveliko počeo uživati u druženju sa svojim bratom Jakovom i ove ga je godine počeo učiti abecedu.

123:6.5 Isus je ove godine počeo razmijenjivati mliječne proizvode za časove harfe. Imao je neuobičajenu glazbenu naklonost. U kasnijim je godinama nastojao unaprijediti vokalnu glazbu među svojim vršnjacima. Prije nego što će navršiti jedanaestu godinu, vješto je ovladao harfom uživajući kad god bi mu se pružila prilika da izvede svoje izvanredne interpretacije i improvizacije pred svojom obitelji i prijateljima.

123:6.6 Dok je Isus nastavio postizati zavidne rezultate u školi, njegovi roditelji i učitelji nisu uvijek bili zadovoljni. Neprestano ih je dovodio u nepriliku svojim znanstvenim i religioznim pitanjima, naročito pitanjima vezanim uz zemljopis i astronomiju. Jako se čudio zašto je Palestina imala suha i kišna razdoblja. Neprestano je tražio objašnjenje velikih temperaturnih razlika između Nazareta i jordanske doline. Jednostavno nikad nije prestajao postavljati tako inteligentna premda teška pitanja.

123:6.7 Isusov treći brat, Šimun, je rođen u petak uvečer 14. veljače ove godine, 2. godine p.K.

123:6.8 Tijekom veljače ove godine, nakon posjete Zakarijevom domu nedaleko od Jeruzalema, učitelj jeruzalemske rabinske akademije po imenu Nahor je došao u Nazaret kako bi upoznao Isusa. Posjetio je Isusa na insistiranje Ivanovog oca. Dok ga je isprva šokirala Isusova iskrenost i nekonvencionalni odnos prema religioznim pitanjima, objasnio je ovu pojavu udaljenošću Galileje od većih centara hebrejske kulture i učenja, tražeći da mu Marija i Josip dopuste da povede Isusa u Jeruzalem, gdje se dječaku pružala prilika za obrazovanje i obuku u samom centru židovske kulture. Marija je bila napola sprema pristati; bila je uvjerena da je njezin najstariji sin trebao postati Mesija, židovski izručitelj; ali Josip je oklijevao; bio je jednako uvjeren da je Isus trebao postati čovjek sudbine, ali nije bio siguran u čemu se ta sudbina trebala sastojati. Ali on ni jednog časa nije posumnjao da je njegov sin trebao ispuniti neku veliku zemaljsku misiju. Što je više razmišljao o Nahorovu prijedlogu, to je više sumnjao u mudrost Isusovog odlazka u Jeruzalem.

123:6.9 Zbog ove razlike u mišljenju između Josipa i Marije, Nahor je zatražio dopuštenje da predstavi cijelu stvar Isusu. Isus je pažljivo saslušao Nahora te je otišao porazgovarati prvo s Josipom i Marijom a zatim sa susjedom Jakobom, zidarom s čijim se sinom tako rado družio, konačno saopćivši da zbog tako velike razlike u mišljenju između njegovih roditelja i savjetnika i zbog toga što se sam nije osjećao spremnim preuzeti odgovornost za tako veliku odluku a ne naginjući ni jednoj strani – da je s obzirom na cijelu situaciju odlučio “porazgovarati sa svojim nebeskim Ocem”; i kako nije bio posve siguran što mu je Otac odgovorio, osjećao je da je bilo najbolje ostati doma “s mojim ocem i majkom” zaključivši da su “mi oni koji me toliko vole mogli ponuditi bolje i sigurnije vodstvo od stranaca koji jedino vide moj um i tijelo, ali koji me uistinu ne poznaju.” Svi su se čudili njegovoj mudrosti i Nahor se vratio u Jeruzalem. I prošlo je više godina prije nego što su ponovo raspravljali ideju Isusovog odlaska u Jeruzalem.





Back to Top