Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 123 : ISUSOVO RANO DJETINJSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 123 : ISUSOVO RANO DJETINJSTVO



POGLAVLJE 123 : ISUSOVO RANO DJETINJSTVO

123:0.1 ZBOG tjeskobe i neizvjesnosti svog boravka u Betlehemu, Marija je nastavila dojiti Isusa sve dok nisu sigurno stigli u Aleksandriju, gdje je obitelj bila u mogućnosti da ostvari miran i normalan život. Živjeli su s rodbinom, i Josip je bio u stanju izrdžavati svoju obitelj kako je brzo našao posao ubrzo nakon njihova dolaska.Bio je prvo zaposlen kao tesar nekoliko mjeseci, a zatim je unaprijeđen na poziciju nadglednika velike skupine radnika uposlenih na izgradnji jedne javne zgrade. Ovo novo iskustvo mu je dalo ideju da postane poduzetnik i graditelj nakon povratka u Nazaret.

123:0.2 Kroz sve ove rane godine Isusova bespomoćnog djetinjstva, Marija je budno i neprestano bdijela da ništa ne ugrozi njegovu dobrobit ili na bilo koji način omete njegovu buduću misiju na zemlji; ni jedna majka nije bila tako odana svome djetetu. U kući u kojoj su živjeli bilo je još dvoje djece približno iste dobi, a među najbližim susjedima još šestoro djece čija je dob bila blizu njegove, tako da su se lijepo igrali. Marija isprva nije skidala oka s Isusa. Bojala se da mu se nešto ne dogodi ako ga pusti da se igra u vrtu s drugom djecom, no Josip je uz pomoć svojih rođaka konačno bio u stanju uvjeriti Mariju da bi to Isusu oduzelo odličnu priliku da se nauči prilagoditi djeci svoje dobi. I uviđajući da bi ovako pretjerana zaštita mogla učiniti Isusa ponešto samosvjesnim, ako ne i umišljenim, Marija je konačno pristala dopustiti da obećano dijete odraste kao sva druga djeca; i premda se čvrsto držala ove odluke, smatrala je svojom dužnošću uvijek budno paziti na djecu dok su se igrala oko kuće ili u vrtu. Samo nježna i brižna majka može razumjeti teret koji je Marija nosila u svom srcu za ovih prvih godina njegova ranog djetinjstva.

123:0.3 Tijekom prve dvije godine njihova boravka u Aleksandriji, Isus je uživao dobro zdravlje i nastavio normalno rasti. Osim nekoliko prijatelja i rođaka, nitko nije znao da je Isus bio “obećano dijete.” Jedan Josipov rođak je podijelio ove vijesti s nekoliko svojih prijatelja iz Memfisa, potomaka dalekog Akhenatena, koji su okupili manju skupinu vjernika u predivnom domu Josipova rođaka i domaćina, kako bi iskazali poštovanje djetetu. Okupljeni prijatelji su ovom prilikom Isusu poklonili kompletno izdanje grčkog prijevoda židovskih spisa. Ali ta kopija židovskih svetih spisa nije došla Josipu u ruke sve dok on i Marija nisu konačno i neopozivo odbili poziv svojih prijatelja iz Memfisa i Aleksandrije da ostanu u Egiptu. Ovi vjernici su inzistirali da dijete sudbine može ispoljiti daleko veći svjetski utjecaj iz Aleksandrije, nego iz bilo koje oblasti Palestine. Ovakva nagovaranja su neko vrijeme odgodila njihov povratak u Palestinu, dok nisu primili vijesti o Herodovoj smrti.

123:0.4 Josip i Marija su konačno napustili Aleksandriju brodom koji je pripadao njihovom prijatelju Ezronu, na putu za Jopu, i stigli su u tu luku krajem mjeseca kolovoza 4. godine pr. K. Otišli su direktno u Betlehem, gdje su proveli cijeli mjesec rujan u raspravi sa svojim prijateljima da li je bilo bolje tu ostati ili se vratiti u Nazaret.

123:0.5 Marija nikada nije u potpunosti odustala od ideje da je Isus trebao odrasti u Betlehemu, Gradu Davidovu. Josip nije istinski vjerovao da je njihov sin trebao postati kraljevskim izručiteljem Izraela. Osim toga, on je znao da nije stvarno vukao porijeklo od Davida; da se računao među potomstvo Davida zbog toga što je jedan od njegovih predaka bio usvojen u Davidovu lozu. Marija je, naravno, mislila da je Grad Davidov bio najpogodnije mjesto da se podigne novi kandidat za Davidovo prijestolje, ali Josip je smatrao da im je prijetila manja opasnost od Heroda Antipe nego od njegova brata Arhelaja. Jako se bojao za djetetovu sigurnost u Betlehemu ili bilo kojem drugom gradu Judeje, smatrajući da je Arhelaj bio spremniji poslužiti se ubojitim metodama svoga oca Heroda nego je to bio Antipa u Galileji. I pored svih tih razloga, Josip je spremno branio Galileju kao bolje mjesto za podizanje i obrazovanje djeteta, ali je tek nakon tri tjedna uspio prevladati nad Marijinim prosvjedima.

123:0.6 Prije početka listopada, Josip je uvjerio Mariju i sve svoje prijatelje da je bilo najbolje da se vrate u Nazaret. Tako su jednog dana početkom listopada 4. godine pr. K., krenuli iz Betlehema prema Nazaretu preko Lide i Skitopola. Na put su pošli u nedjelju rano ujutro, dok je Marija s djetetom jahala na njihovoj novoj teretnoj životinji, a Josip sa svojih pet rođaka išao pješice; Josipovi rođaci im nisu htjeli dopustiti da putuju u Nazaret sami. Bojali su se ići u Galileju preko Jeruzalema i doline Jordana, a zapadni putevi nisu bili posve sigurni za dvoje usamljenih putnika s malim djetetom.

1. POVRATAK U NAZARET

123:1.1 Nakon četiri dana putovanja bez problema su stigli su na svoje odredište. Nenajavljeno su se pojavili u svojoj nazaretskoj kući u kojoj je već tri godine živio jedan Josipov oženjeni brat koji je bio doista iznenađen da ga vidi; tako su se tiho bavili svojim poslom da nitko u bilo Josipovoj ili Marijinoj obitelji nije znao da su napustili Aleksandriju. Josipov brat je sutradan preselio svoju obitelj, dok se Marija po prvi put nakon Isusova rođenja, mogla skrasiti sa svojom malom obitelji i uživati u svojoj vlastitoj kući. U manje od tjedan dana, Josip je našao posao kao tesar i bili su neizmjerno srećni.

123:1.2 Isus je imao tri godine i dva mjeseca u vrijeme povratka u Nazaret. Dobro je podnio sva putovanja i bio u izvrsnom zdravlju i pun djetinje radosti i uzbuđenja što je konačno mogao slobodno trčati i uživati u svojoj vlastitoj kući. Ali jako su mu nedostajali njegovi prijatelji iz Aleksandrije.

123:1.3 Na putu za Nazaret, Josip je uvjerio Mariju da nije bilo mudro širiti riječ među njihovim galilejskim prijateljima i rođacima da je Isus bio obećano dijete. Složili su se u tome da nikome ne govore o ovim pitanjima. I oboje su se čvrsto držali tog obećanja.

123:1.4 Isusova cijela četvrta godina je bila period normalnog fizičkog razvoja i neobične mentalne aktivnosti. U međuvremenu je formirao vrlo blisku vezanost sa svojim susjedom i vršnjakom po imenu Jakov. Isus i Jakov su se jako lijepo izgrali i iz dana u dan su postajali sve bolji i odaniji prijatelj i .

123:1.5 Sljedeći značajan događaj u životu ove nazaretske obitelji je bilo rođenje njihovog drugog djeteta, Jakova, u ranim jutarnjim satima 2. travnja 3. godine pr. K. Isus je bio presrećan što je dobio brata i satima je stajao promatrajući djetetove rane aktivnosti.

123:1.6 Sredinom ljeta ove godine, Josip je izgradio manju radionicu u blizini gradskog vrela i obližnje karavanske stanice. Nakon toga je vrlo rijetko radio kao tesar izvan svog dućana. Surađivao je sa svoja dva brata i nekoliko drugih radnika koje je često slao da obave različite poslove, a on je ostajao u radionici gdje je pravio jarame, plugove i druge proizvode od drveta. On je također izrađivao robu od kože i šatorskog platna. A Isus je za cijele svoje mladosti, kad god nije bio u školi, provodio otprilike jednako vremena pomažući svojoj majci s kućnim poslovima i promatrajući očev rad u radionici, dok je u međuvremenu slušao razgovor i ogovaranja karavanskih vodiča i putnika sa sve četiri strane svijeta.

123:1.7 U mjesecu srpnju ove godine, mjesec dana prije Isusova četvrtog rođendana, u cijelom Nazaretu je došlo do izbijanja zloćudne bolesti crijeva kao rezultat kontakta s karavanskim putnicima. Marija je bila toliko zabrinuta da Isus ne oboli od te zarazne epidemije, da je spremila oboje djece i otišla u posjet svome bratu na selo par kilometara južno od Nazareta, na putu za Medigo blizu Sarida. Cijela dva mjeseca se nisu vraćali u Nazaret; Isus je jako uživao u ovoj svojoj prvoj posjeti seoskom gazdinstvu.

1. PETA GODINA (2. GODINA PR. K.)

123:2.1 Nakon nešto više od godinu dana po povratku u Nazaret, dječak Isus je dostigao dob svoje prve osobne i svesrdne moralne odluke; i tada je u njega došao Misaoni Ispravljač, božanski dar od Rajskog Oca, koji je nekoć služio u MakiventiMelkizedeku, i koji je na taj način stekao iskustvo djelovanja u vezi s nadljudskim bićem koje je bilo utjelovljeno u smrtnom obličju. To se dogodilo 11. Veljače2. godine pr. K. Isus nije bio više svjestan dolaska božanskog Osmatrača nego što su ga svjesni milijuni djece u čije su umove prije ili poslije ovog događaja došli Misaoni Ispravljači, da tu žive i da rade na produhovljenju ovih umova i vječnom opstanku njihovih evoluirajućih besmrtnih duša.

123:2.2 Ovog dana u mjesecu veljači prekinut je neposredan i osobni nadzor Kozmičkih Vladara, koji su do tada štitili ovo dijete koje je bilo utjelovljenje Mihaela. Od tada pa sve do kraja njegova ljudskog utjelovljenja, skrbništvo nad Isusom je palo na njegovog unutarnjeg Ispravljača i njegovog anđela čuvaru, uz povremenu pomoć srednjih bića koja su s vremena na vrijeme bila postavljena na određene jasno definirane dužnosti u skladu s uputama svojih planetarnih starješina.

123:2.3 Isus je napunio pet godina u kolovozu ove godine, i tako ćemo govoriti o ovoj godini kao njegovoj petoj (kalendarskoj) godini. Ove godine, 2. godine pr. K., nešto više od mjesec dana prije petog rođendana, Isusa je jako obradovalo rođenje njegove sestre Marijane koja je rođena u noći 11. srpnja. Tijekom naredne večeri Isus je nadugačko razgovarao sa svojim ocem u vezi načina na koji različite skupine živih bića dolaze na svijet kao individualne osobe.U svom ranom životu Isus je izvukao najveću obrazovnu korist iz objašnjenja koja je primio od svojih roditelja kao odgovor na svoja inteligentna i radoznala pitanja. Josip je uvijek pomno obavljao svoju dužnost i ulagao velike napore i puno vremena da odgovori na dječakova brojna pitanja.Od svoje pete pa do desete godine, on je neprestano postavljao pitanja. Josip i Marija nisu mogli odgovoriti na sva njegova pitanja, ali su uvijek bili u potpunosti spremni raspraviti njegove upite i na svaki mogući način mu pomoći da postigne zadovoljavajuće rješenje problema koji su zaokupljali njegov radoznali um.

123:2.4 Po povratku u Nazaret, bili su jako zauzeti svojim domaćinstvom, a Josip je bio jako zaokupljen izgradnjom svoje nove radionice i ponovnom uspostavom poslova. Bio je toliko zauzet da nije imao vremena napraviti kolijevku za Jakova, ali je to uspio učiniti prije dolaska Marijane, tako da se ona mogla udobno lješkariti u svojoj kolijevci dok joj se cijela obitelj divila. Kao dijete, Isus je cijelim svojim srcemsudjelovao u svim ovim prirodnim i normalnim obiteljskim aktivnostima. Jako je uživao igrajući se sa svojim bratom i sestricom, i rado je pomagao Mariji u brizi za djecu.

123:2.5 Mali broj nežidovskih obitelji ove dobi je bio u stanju djetetu pružiti bolje intelektualno, moralno i religiozno obrazovanje od židovskih obitelji Galileje.Židovi su imali sistematičan način podizanja i obrazovanja djece. Dijelili su djetetov život u sljedećih sedam stadija:

123:2.6 1. Novorođenče, od prvog do osmog dana.

123:2.7 2. Dojenče.

123:2.8 3. Dijete odbijeno od prsiju.

123:2.9 4. Dijete u razdoblju ovisnosti o majci, u trajanju do kraja pete godine.

123:2.10 5. Početak djetetove neovisnosti i u slučaju sinova, doba kada otac preuzima odgovornost za njihovo obrazovanje.

123:2.11 6. Mladiće i djevojke u adolescenciji.

123:2.12 7. Mlade muškarce i žene.

123:2.13 Među galilejskim Židovima je vladao običaj da majka bude odgovorna za podizanje djeteta do petog rođendana, nakon čega bi u slučaju dječaka odgovornost za obrazovanje prešla na oca. Prema židovskom kalendaru u Galileji, Isus je ove godine stupio u petu fazu života, i Marija je tako 21. kolovoza 2. godine pr. K., službeno prenijela njegovu daljnju naobrazbu na Josipa.

123:2.14 Iako je Josip sada preuzeo izravnu odgovornost za Isusovo intelektualno i religiozno obrazovanje, njegova majka se nastavila brinuti o Isusovom domaćem obrazovanju. Od nje je naučio da poznaje i vodi brigu o lozama i cvijeću koje je raslo duž zida koji je opasavao vrt. Pored toga, na ravnom krovu kuće (koji je preko ljeta služio kao spavaća soba), stavila je plitke kutije s pijeskom, u kojima je Isus crtao zemljopisne karte i vježbao pisanje aramejskog, grčkog i kasnije hebrejskog, jer je s vremenom naučio čitati, pisati i tečno govoriti sva tri jezika.

123:2.15 Isus je fizički djelovao kao gotovo savršeno dijete i nastavio se normalno razvijali mentalno i emocionalno. Imao je blage probavne smetnje, svoju prvu manju bolest, u drugoj polovici svoje pete (kalendarske) godine.

123:2.16 Iako su Josip i Marija vrlo često govorili o budućnosti svog najstarijeg djeteta, da ste ga imali priliku vidjeti, ugledali bi jedino normalno, zdravo i bezbrižno, ali vrlo radoznalo dijete tog vremena i mjesta.

3. DOGAĐAJI ŠESTE GODINE (1. GODINE PR. K.)

123:3.1 Uz majčinu pomoć, Isus je već ovladao galilejskim dijalektom aramejskog jezika; otac ga je sada počeo podučavati grčki. Marija je slabo poznavala grčki, dok je Josip tečno govorio aramejski i grčki. U učenju grčkog, koristili su židovske spise - punu verziju zakona i proroka, uključujući i Psalme - koje je dobio na poklon prije odlaska iz Egipta. U Nazaretu su postojale samo dvije kompletne kopije spisa na grčkom, i kako je tesareva obitelj imala jednu, to je učinilo Josipovu kuću jako popularnom i omogućilo Isusu da upozna gotovo beskrajnu povorku marljivih učenika i iskrenih tragatelja za istinom. Prije kraja ove godine, Isus je preuzeo skrbništvo nad ovim neprocjenjivim rukopisom, a na dan svog šestog rođendana prvi put je čuo od svojih roditelja da su mu tu svetu knjigu poklonili njegovi prijatelji i rođaci iz Aleksandrije. I nije dugo prošlo kad je bio u stanju tečno čitati taj rukopis.

123:3.2 Prvi veliki šok Isusove rane mladosti dogodio se nešto prije nego što će napuniti šestu godinu. Mladiću se činilo da je njegov otac - barem njegov otac i majka zajedno - sve znao. Zamislite, dakle, iznenađenje ovog znatiželjnog djeteta, kada je prilikom manjeg potresa pitao oca o uzroku ove pojave i kad je čuo kako Josip kaže, "Sine, ja to stvarno ne znam.” Tako je počelo to dugo i uznemirujuće razočaranje prilikom kojeg je Isus doznao da njegovi zemaljski roditelji nisu bili svemudri i sveznajući.

123:3.3 Josip je prvo mislio reći da je potres bio djelo Boga, ali je nakon krećeg razmišljanja zaključio da bi takav odgovor odmah izazvao daljnje i još neugodnije upite. Čak i u ranoj dobi, bilo je vrlo nezgodno odgovoriti na Isusova teška pitanja o fizičkim ili društvenim pojavama nepromišljenim objašnjenjem da su bila djelo Boga ili đavla. U skladu s prevladavajućim uvjerenjem židovskog naroda, Isus je dugo bio spreman prihvatiti ideju da dobri i zli duhovi mogu biti uzrokom mentalnih i duhovnih pojava, ali je vrlo rano počeo sumnjati da su takvi nevidljivi utjecaji bili odgovorni za fizičke događaje prirodnog svijeta.

123:3.4 Prije Isusove šeste godine, u rano ljeto 1. godine pr. K., Zakarije i Elizabeta su došli u posjetu nazaretskoj obitelji sa svojim sinom Ivanom. Isus i Ivan su se dobro družili za ovog - prema njihovom sjećanju - prvog susreta. Dok su posjetitelji mogli ostati samo nekoliko dana, roditelji su razgovarali o mnogim pitanjima, uključujući i planove za budućnost svojih sinova. Dok su se odrasli bavili takvim raspravama, dječaci su se igrali s blokovima u pijesku na ravnom krovu i na mnoge druge načine uživali u ovom susretu na pravi dječački način.

123:3.5 Nakon što je upoznao Ivana, koji je živio u blizini Jeruzalema, Isus je počeo pokazivati neuobičajeno zanimanje za povijest Izraela i raspitivati se o mnogim detaljima u vezi subotnjih obreda, propovijedi koje su držane u sinagogi i periodičnih blagdana komemoracije. Njegov otac je objasnio značenje svih tih blagdana. Prvi je bio proslava sredinom zime koja je trajala osam dana, koja je počinjala s jednom svijećom, dok je svake večeri dodavana još jedna svijeća; to je obilježavalo posvetu hrama uoči restaurancijemojsijevske službe koja je obnovljena zahvaljujući podvizima Jude Makabejca. Zatim je slijedila proslava Purima u rano proljeće, Esterinog blagdana i izraelskog oslobođenja kroz nju. Nakon toga je bila svečana proslava Pashe, koju su odrasli slavili u Jeruzalemu kad god je to bilo moguće, dok su djeca, koja su obično ostajala kod kuće, znala da cijelog tjedna ne smiju jesti kruh s kvascem. Zatim su slavili blagdan prvih plodova, ubiranja žetve; na kraju su imali najsvečaniji blagdan, novogodišnju svečanost, Dan Pomirenja. Dok Isusovom mladom umu nije uvijek bilo lako shvatiti značenje svih tih praznika, on je o njima pomno razmišljao, radosno se predajući blagdanu sjenica, godišnjem odmoru cijelog židovskog naroda, danima koje su radosno i veselo provodili u skromnim drvenim taborima u prirodi, puni veselja i radosti.

123:3.6 Ove godine, Josip i Marija su bili uznemireni Isusovim molitvama. Isus je inzistirao na razgovoru sa svojim nebeskim Ocem kao da je govorio s Josipom, svojim zemaljskim ocem. Ovo je odstupanje od svečanijeg i štovanijeg načina komunikacije s Božanstvom bilo pomalo uznemirujuće njegovim roditeljima, a posebno majci, ali oni nisu pokušali da ga uvjere da to primjeni; nakon recitiranja napamet naučenih molitvi, Isus je inzistirao da “samo malo razgovara sa svojim Ocem na nebu.”

123:3.7 U mjesecu lipnju ove godine, Josip je predao radionicu svojoj braći, dok je službeno počeo raditi kao građevinski poduzetnik. Prije kraja ove godine, obiteljski prihodi su bili trostruko veći. Nikada više, sve do Josipove smrti, nazaretska obitelj nije patila od neimaštine. Obitelj je sve više rasla i trošila na obrazovanje i putovanje, ali su Josipovi sve veći prihodi uvijek uspijevali održavati korak s rastućim troškovima.

123:3.8 U narednih nekoliko godina, Josip je obavio značajne poslove u Kani, Betlehemu (u Galileji), Magdali, Nainu, Seforisu, Kafarnaumu i Endori, kao i na više zgrada u samom Nazaretu i njegovoj okolici. Kako je Jakov u to vrijeme bio dovoljno velik da pomogne majci u kućanskim poslovima i brizi za mlađu djecu, Isus je često putovao s ocem u ove udaljene gradove i sela. Isus je bio entuzijastični promatrač svijeta, koji je stekao veliko praktično znanje iz tih dalekih destinacija; marljivo je skupljao nova saznanja o čovjeku i načinu njegova života na zemlji.

123:3.9 Isus je ove godine postigao značajan napredak u usklađivanju svojih dubokih emocija i snažnih impulsa zahtjevima obiteljske suradnje i domaće discipline. Marija je bila mila majka, ali je zahtijevala strogu disciplinu. Na mnoge načine, Josip je imao veću kontrolu nad Isusom kako je imao običaj sjesti s dječakom i potpuno mu objasniti stvarne i temeljne razloge u podlozi ove potrebe za kontrolom osobnih želja u interesu blagostanja i mira cijele obitelji. Nakon takvog inteligentnog objašnjenja, Isus je uvijek bio spreman da se inteligentno i svjesno povinuje roditeljskim željama i obiteljskim pravilima.

123:3.10 Veći dio slobodnog vremena - kad god nije trebao pomagati svojoj majci oko kuće - Isus je provodio proučavajući cvijeće i biljke preko dana, a zvijezde preko noći. Koristio je svaku priliku da legne na leđa i promatra zvjezdani svod nakon vremena za počinak u ovom dobro organiziranom nazaretskom domaćinstvu.

3. SEDMA GODINA (1. GODINA P. K.)

123:4.1 To je, doista, bila znamenita godina u Isusovom životu. Rano u siječnju, Galileju je pogodila velika snježna oluja. Snijeg je bio dubok dobrih pola metra, najteži koji je Isus vidio u svom životu, i jedan od najdubljih koji je pao u Nazaretu u posljednjih sto godina.

123:4.2 Židovska djeca u Isusovo vrijeme su bila dosta ograničena u svojim igrama; često su se znala igrati imitirajući ozbiljnije aktivnosti odraslih. Imitirali su svadbe i sahrane, ceremonije koje su tako često imali prilike vidjeti i koje su djeci djelovale spektaktularno. Znali su plesati i pjevati, ali nisu imali velik broj organiziranih igara u kojima djeca danas uživaju.

123:4.3 Isus se, s jednim dječakom iz susjedstva i kasnije svojim bratom Jakovom, najviše volio igrati u udaljenom kutu obiteljske tesarske radnje, gdje se zabavljao u igri sa strugotinama i blokovima drveta. Isus nikada nije bio u stanju shvatiti zašto su pojedine igre bile zabranjene subotom, ali se bez iznimke povinovao željama svojih roditelja. Imao je sposobnost za humor i igru koja je imala malo prilike za izražaj u okruženju njegove dobi i generacije, ali je do četrnaeste godine najveći dio vremena bio veseo i vedar.

123:4.4 Marija je držala golubinjak na krovu staje koja se nadovezivala na kuću, i od prihoda od prodaje golubova formirali su posebnu dobrotvornu zakladu koju je Isus dijelio nakon isplate desetine službeniku sinagoge.

123:4.5 Jedina prava nesreća koja je zadesila Isusa do tog vremena je bio pad s kamenog stepeništa iza kuće koje je vodilo do krova s platnenom tendom koji je služio kao spavaća soba. To se dogodilo u mjesecu srpnju, za vrijeme neočekivane pješčane oluje s istoka. Vrući vjetar, s jakim udarima sitnog pijeska, obično puše tijekom kišne sezone, posebno u ožujku i travnju. Bilo je neobično imati takvu oluju u srpnju. Kad se oluja počela primicati, Isus se igrao na krovu, kao što je imao običaj činiti, jer to bila njegova igraona za vrijeme suhe sezone. Silazeći s krova, oslijepio je od pijeska i pao. Nakon ove nesreće, Josip je sagradio ogradu na obdje strane stepenica.

123:4.6 Ovaj se udes nije mogao spriječiti. Nije ispravno pripisati ovaj događaj nepažnji njegovih vremenskih zaštitnika - jednog primarnog i jednog sekundarnog srednjeg bića - koji su bili mladićevi skrbnici; niti treba kriviti serafina čuvara. Ta se nezgoda jednostavno nije mogla izbjeći. Ali ovaj je manji udes, koji se dogodio dok je Josip bio u Endori, izazvao toliku tjeskobu u Marijinom umu da se mjesecima nerazumno nije odvajala od Isusa.

123:4.7 Nebeske ličnosti se ne upliću samovoljno u materijalne nesreće, uobičajene pojave fizičke prirode. U normalnim okolnostima, samo srednja bića smiju intervenirati u materijalnim okolnostima da zaštite muškarce i žene sudbine i u posebnim situacijama ta bića mogu tako djelovati samo u skladu s nalozima svojih nadređenih.

123:4.8 Bila je to samo jedna u nizu od manjih nesreća koje su naknadno zadesile ovog radoznalog i pustolovnog mladića. Ako zamislite prosječno djetinjstvo i energičnog dječaka, imat ćete prilično dobru ideju o Isusovoj mladosti, i bit ćete u mogućnosti zamisliti koliku je anksioznost uzrokovao svojim roditeljima, a posebno majci.

123:4.9 Četvrti član nazaretske obitelji, Josip, rođen je u s rijedu ujutro 16. ožujka 1. godine p. K.

3. ŠKOLSKI DANI U NAZARETU

123:5.1 Isusu je sada imao sedam godina - vrijeme kad su židovska djeca trebala započeti službeno obrazovanje u sinogoškoj školi. On je prema tome u kolovozu ove godine započeo svoju znamenitu obrazovnu karijeru u Nazaretu. Mladić je već bio u stanju tečno čitati, pisati i govoriti dva jezika - aramejski i grčki. Sad se trebao upoznati s čitanjem, pisanjem i govorenjem hebrejskog jezika. I on se s velikim iščekivanjem radovao predstojećem školovanju.

123:5.2 Tri godine - dok mu nije bilo deset godina - pohađao je osnovnu školu u nazaretskoj sinagogi. Ove tri godine proučavao je osnove Knjige Zakona napisane na hebrejskom. Poslije toga, proveo je tri godine u višoj školi, gdje je metodom glasnog ponavljanja studirao i napamet naučio dublja načela svetog zakona. Diplomirao je iz sinagoške škole u trinaestoj godini, kad su ga poglavari sinagoge predali njegovim roditeljima kao obrazovanog “sina zapovijedi” - odgovornog građanina izraelske zajednice, što je podrazumijevalo odlazak u Jeruzalem na proslavu Pashe; Isus je tako ove godine prisustvovao svojoj prvoj proslavi Pashe u društvu svog oca i majke.

123:5.3 U Nazaretu, učenici su sjedili na podu u polukrugu, a nasuprot njih je sjedio njihov učitelj, hazan, koji je bio službenik sinagoge. Prvo su čitali Levitski zakonik, a poslije toga su prešli na proučavanje ostalih knjiga zakona, kao i studiju Proroka i Psalma. Nazaretska sinagoga je imala kompletnu kopiju Pisma na hebrejskom. Do dvanaeste godine nisu proučavali ništa drugo osim Svetog pisma. U ljetnim mjesecima, škola je imala znatno kraće sate.

123:5.4 Isus je rano savladao hebrejski i kad je bio mladić, ako nisu imali istaknutih gostiju u Nazaretu, često su od njega tražili da čita hebrejske spise vjernicima koji su se okupljali u sinagogi na redovnoj subotnjoj službi.

123:5.5 Ove sinagoške škole, naravno, nisu imale udžbenika. Hazan je recitirao odlomke koje su učenici zajednički ponavljali za njim. Kad su imali pristupa pisanim knjigama zakona, učenici su učili tekst napamet glasnim čitanjem i ponavljanjem.

123:5.6 Na stranu od formalnog obrazovanja, Isus je dolazio u kontakt s ljudskom prirodom sa sve četiri strane svijeta, kako su ljudi iz mnogih krajeva svijeta navraćali u radnju njegova oca. Kad je odrastao, počeo se slobodno kretati među karavanima koji su se obično odmarali i krijepili pored vrela. Kako je tečno govorio grčki, lako je mogao razgovarati s najvećim brojem karavanskih putnika i vodiča.

123:5.7 Nazaret je bio karavanska stanica i sjecište mnogih putničkih staza i u njemu su većinom živjeli nežidovi; u isto vrijeme je bio poznat kao središte liberalnog tumačenja židovskog tradicionalnog zakona. U Galileji su se Židovi slobodnije družili s nežidovima nego što su imali običaj činiti u Judeji. I od svih galilejskih gradova, Židovi iz Nazareta su bili najliberalniji u tumačenju društvenih ograničenja koja su se temeljila na strahu od kontaminacije u konataktu s nežidovima. I upravo zbog tih okolnosti, ljudi su imali običaj reći: “Iz Nazareta, može li što dobro izići?”

123:5.8 Isus je uglavnom primio svoje moralno vaspitanje i duhovnu kulturu u svojoj kući. Od hazana je dobio veći dio svog intelektualnog i teološkog obrazovanja. No, svoje stvarno obrazovanje - pripremu uma i srca za stvarni ispit hvatanja u koštac s teškim životnim problemima - stekao je druženjem sa svojim bližnjima. Zahvaljujući svom bliskom kontaktu sa svojim bližnjima - mladim i starim, Židovima i nežidovima - imao je priliku da upozna ljudske rase. Isus je bio visoko obrazovan u tome što je imao dobro razumijevanje ljudi i odanu ljubav prema njima.

123:5.9 Tijekom svojih godina u sinagogi, bio je odličan učenik koji je imao veliku prednost u tome što je poznavao tri jezika. Nazaretski hazan, nakon što je Isus završio sinagošku školu, je rekao Josipu kako se bojao da je on “više naučio od Isusovih radoznalih pitanja” nego što je “bio u mogućnosti poučiti mladića.”

123:5.10 Tijekom studija, Isus je stekao veliko znanje i izvanrednu inspiraciju iz redovitog pohađanja subotnjih propovijedi u sinagogi. Bilo je uobičajeno pitati ugledne posjetitelje koji su se zadesili subotom u Nazaretu, da se obrate sinagogi. Za svoje mladosti, Isus je imao priliku čuti stajališta velikog broja istaknutih mislilaca iz cijelog židovskog svijeta, među kojima je veliki broj odudarao od ortodoksnih zakona Židova, jer je nazaretska sinagoga bila napredno i liberalno središte hebrejske misli i kulture.

123:5.11 Na samom početku školovanja u sedmoj godini (u to vrijeme Židovi su upravo uveli zakon o prinudnom obrazovanju), bilo je uobičajeno da učenici odaberu svoj “rođendanski odlomak,” neku vrstu zlatnog pravila kojeg se mogu držati za vrijeme studija i na koje bi se podrobnijeosvrnuli u svom diplomskom govoru u trinaestoj godini.Isus je odabrao sljedeći odlomak iz Proroka Izaije: “Duh Gospodina Boga na meni je, jer me Gospodin pomazao; poslao me je da radosnu vijest donesem krotkima, da iscijelim srca slomljena, da navijestim slobodu zarobljenima i oslobođenje duhovnim služnjevima.”

123:5.12 Nazaret je bio jedan od dvadeset i četiri svećenička središta hebrejske nacije. Ali galilejsko svećenstvo je bilo liberalnije u interpretaciji tradicionalnih zakona, nego što su bili judejski književnici i rabini. Nazaret je bio liberalniji i u pogledu svetkovanja subote. Stoga je Josip imao običaj povesti Isusa u šetnju subotom poslije podne, a jedna od njihovih omiljenih radosti je bila posjeta visokom brdu u blizini njihove kuće, odakle se pružao panoramski pogled na cijelu Galileju. Vedrim danima, na sjeverozapadu su mogli vidjeti dugi greben brda Karmel koji se protezao prema moru; Isus je mnogo puta čuo od svog oca priču o Iliji, jednom od prvih u nizu hebrejskih proroka, koji je ukorio Ahaba i izvrgnuo svećenike Baala. Prema sjeveru se veličanstveno uzdizao snježni vrh planine Hermon koji je dominirao cijeli svod, visok gotovo tisuću metara, koji je na gornjim padinama bio prekriven blistavom bjelinom vječnog snijega. Daleko na istoku su mogli razaznati dolinu Jordana, a daleko iza nje, stjenovite padine Moaba. Prema jugu i istoku, dok je sunce obasjavalo mramorne zidove, mogli su vidjeti grčko-rimske gradove Dekapola s amfiteatrima i pretencioznim hramovima. A kad bi tu ostali do zalaska sunca, na zapadu su mogli razaznati jedrenjake na dalekom Mediteranu.

123:5.13 Na sve četiri strane Isus je mogao vidjeti karavane koji su ulazili i izlazili iz Nazareta, dok se prema istoku pružao pogled na prostrana i plodna polja Ezrelona koja su se protezala prema gori Gilboi i Samariji.

123:5.14 Kad se nisu penjali na obližnja brda kako bi uživali u pogledu na udaljeni krajolik, imali su običaj ići u sela i pručavati prirodu u njezinim različitim raspoloženjima u skladu s ugođajem godišnjih doba. Isusovo prvo obrazovanje, osim u okviru njegove obitelji, počiva u poštovanju i suosjećajnom dodiru s prirodom.

123:5.15 Prije nego što mu je bilo osam godina, Isusa su upoznale sve majke i djevojke iz Nazareta, koje su ga imale priliku sresti i s njim razgovarati na vrelu nedaleko od njegove kuće, koje je služilo kao jedan od društvenih centara kontakta i razmjene informacija u cijelom gradu.Isus je ove godine naučio musti obiteljsku kravu i brinuti se o drugim životinjama. Tijekom ove i naredne godine, naučio je praviti sir i tkati. Kad mu je bilo deset godina, odlično je znao upravljati razbojem. Otprilike u ovo doba, Isus i njegov prijatelj Jakov su se sprijateljili s lončarem koji je radio nedaleko od obližnjeg vrela; i dok su promatrali kako Natanijevi vješti prsti oblikuju glinu, Isus i Jakov su mnogo puta odlučili da će postati lončari kad odrastu. Natanije je jako volio dječake i imao je običaj da im dadne gline da se igraju, nastojeći potaći njihovu stvaralačku maštu dok su se natjecali tko će napraviti bolji model različitih predmeta i životinja.

4. OSMA GODINA (2. GODINA P. K.)

123:6.1 Bila je to zanimljiva školska godina. Isus nije bio neuobičajen učenik, ali je bio vrijedan i ubrajao se među napredniju trećinu đaka, i kako je dobro podmirivao svoje obveze, svakog je mjeseca imao jedan tjedan dopusta od škole. Ovaj tjedan je obično provodio bilo sa svojim ujakom koji je bio ribar na obalama Genezaretskog jezera nedaleko od Magdale ili na selu kod ujaka (majčinog brata) koji je živio nekih osam kilometara južno od Nazareta.

123:6.2 Premda se njegova majka pretjerano brinula za dječakovo zdravlje i sigurnost, postupno se pomirila s ovim putovanjima daleko od kuće. Isusovi stričevi i tete su jako voljeli dječaka, i simpatično su se natjecali među sobom da mu pruže gostoprimstvo za ovih mjesečnih posjeta tijekom ove i narednih godina. Njegov prvi tjedan boravka na ujakovoj farmi (od najranijeg djetinjstva) je bio u siječnju ove godine; prvi put je išao u ribu na Genezaretskom jezeru u mjesecu svibnju.

123:6.3 Otprilike u to vrijeme Isus je upoznao učitelja matematike iz Damaska, koji ga je poučio novim brojnim operacijama i s kojim je proveo dosta vremena baveći se matematikom kroz više godina. Razvio je odličan smisao za operacije s brojevima, udaljenosti i proporcije.

123:6.4 Isus je počeo uživati u druženju sa svojim bratom Jakovom, i pred kraj ove godine ga je počeo učiti abecedi.

123:6.5 Isus je ove godine počeo razmjenjivati mliječne proizvode za satove harfe. Imao je neuobičajenu glazbenu naklonost. U kasnijim je godinama nastojao unaprijediti vokalnu glazbu među svojim vršnjacima. Prije nego što će navršiti jedanaest godina, vješto je ovladao harfom i jako uživao kad god mu se pružila prilika da izvede svoje izvanredne interpretacije i profesionalne improvizacije pred svojom obitelji i prijateljima.

123:6.6 Dok je Isus nastavio postizati zavidne rezultate u školi, stvari nisu uvijek glatko stajale s njegovim roditeljima i učiteljima. On je ustrajavao u traženju odgovora na svoja neugodna pitanja o znanosti i religiji, a osobito u pogledu zemljopisa i astronomije. Posebno je inzistirao da pronađe odgovor na pitanje zašto je Palestina imala suhu i kišnu sezonu. Neprestano je tražio objašnjenje za velike razlike u temperaturi između Nazareta i Jordanske doline. Jednostavno nije prestajao postavljati takva inteligentna, ali zbunjujuća pitanja.

123:6.7 Isusov treći brat, Šimun, je rođen u petak navečer 14. travnja ove godine, 2. godine p. K.

123:6.8 U mjesecu veljači u Nazaret je došao jedan Nahor, učitelj jeruzalemske rabinske akademije, s namjerom da upozna Isusa, kako je već bio u posjeti kod Zaharija blizu Jeruzalema. On je došao u Nazaret na nagovor Ivana oca. Dok ga je u početku donekle šokirala Isusova iskrenost i njegov nekonvencionalni odnos prema religioznim pitanjima, objasnio je ovu pojavu udaljenošću Galileje od većih središta hebrejskog učenja i kulture, i tražio da mu Marija i Josip dopuste da povede Isusa u Jeruzalem, gdje je dječak imao prednosti u obrazovanju i obuci u samom središtu židovske kulture. Marija je bila napola spremna pristati; bila je uvjerena da je njezin najstariji sin trebao postati Mesija, židovski izručitelj; ali Josip je oklijevao; bio je jednako uvjeren da je Isus trebao postati čovjek sudbine, ali nije bio siguran u čemu se ta sudbina trebala sastojati.Ali on nikada nije sumnjao da je njegov sin trebao ispuniti neku veliku misiju na zemlji. Što je više razmišljaoo Nahorovu prijedlogu, to je više sumnjao u mudrost predloženog odlaska u Jeruzalem.

123:6.9 Zbog ove razlike u mišljenju između Josipa i Marije, Nahor je zatražio dopuštenje da predstavi cijelu stvar Isusu. Isus ga je pažljivo saslušao, razgovarao s Josipom i Marijom i susjedom Jakovom, klesarom s čijim se sinom rado družio, te je zatim, nakon dva dana saopćio da zbog tako velike razlike u mišljenju među njegovim roditeljima i savjetnicima i budući da se nije osjećao spremnim preuzeti odgovornost za tako veliku odluku, a kako nije snažno naginjao ni jednoj strani, s obzirom na cijelu situaciju, napokon odlučio da “razgovara sa svojim Ocem koji je na nebu”; i dok nije bio posve siguran u odgovor, osjećao je da je bilo najbolje ostati kod kuće “s mojim ocem i majkom,” zaključivši da su “oni koji me toliko vole bolje u stanju za mene više učiniti i ponuditi povoljnije i sigurnije vodstvo od stranaca koji mogu vidjeti moje tijelo i promatrati rad moga uma, ali koji me doista ne poznaju.” Svi su se divili odgovoru, a Nahor se vratio u Jeruzalem. I prošlo je mnogo godina prije nego što su ponovo govorili na temu Isusova odlaska u Jeruzalem.





Back to Top