Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO



POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO

122:0.1 TEŠKO DA je mnoguće u cjelosti objasniti višestruke razloge koji su vodili k izboru Palestine kao zemlje Mihaelovog darivanja, a još manje razloge koji su vodili k izboru Josipa i Marije kao neposrednog okružja koje je omogućilo pojavu ovog Sina Čovječjeg na Urantiji.

122:0.2 Nakon što je proučio specijalni melkizedeški izvještaj o statusu izoliranih svjetova i po savjetovanju s Gabrijelom, Mihael je konačno izabrao Urantiju kao planet svog završnog darivanja. Po donošenju ove odluke, Gabrijel je osobno posjetio Urantiju i kao rezultat njegovog izučavanja različitih ljudskih grupa i njihovih duhovnih, intelektualnih, rasnih i zemljopisnih osobina, zaključio je da su židovi posjedovali određene relativne prednosti koje su ih činile rasom pogodnom za podarenje. Nakon što je Mihael odobrio ovu odluku, Gabrijel je imenovao i poslao na Urantiju Dvanaestočlanu Obiteljsku Komisiju—sastavljanu od pripadnika viših redova svemirskih ličnosti—kojoj je povjereno izučavanje židovskog obiteljskog života. Po okončanju svojih napora, komisija je imenovala tri para koja su prema njezinom mišljenju bila u stanju pružiti najpovoljnije obiteljske uvjete za Mihaelovo planirano darivanje i Gabrijel je bio prisutan na Urantiji kad je primio ovaj izvještaj.

122:0.3 Između ova tri kandidata, Gabrijel je osobno izabrao Josipa i Mariju; on se zatim osobno ukazao Mariji saopćivši joj radosnu vijest da će biti zemaljska majka darovanog djeteta.

1. JOSIP I MARIJA

122:1.1 Josip, zemaljski otac Isusa (Joze ben Josipa), je bio pravi židov, premda je nosio i mnoge nežidovske rasne crte koje su s vremena na vrijeme putem ženskih linija pripajane njegovom obiteljskom stablu. Preci Isusovog oca se pružaju unatrag sve do Abrahamovog doba i preko ovog slavnog patrijarha do ranijih nasljednih loza koje vuku porijeklo od Sumerana i Nodita i preko južnih plemena prastare plave rase, do Andona i Fonte. David i Solomon ne pripadaju neposrednoj liniji Josipovih predaka; Josipova linija ne vuče porijeklo direktno do Adama. Josipovi neposredni preci su bili mehaničari—graditelji, tesari, zidari i kovači. Sam Josip je bio prvo tesar a zatim graditelj i poduzetnik. Njegova obitelj je pripadala dugoj i marljivoj liniji plemenitih svagdašnjih ljudi u kojoj su se s vremena na vrijeme javljale nesvakidašnje osobe koje su se istakle u procesu religiozne evolucije na Urantiji.

122:1.2 Marija, Isusova zemaljska majka, predstavlja proizvod duge linije jedinstvenih predaka kojoj pripadaju neke od najizvanrednijih žena Urantijine rasne povijesti. Marija je bila prosječna žena svog vremena i generacije, koja je posjedovala prilično normalan temperament i među čije pretke ulaze slijedeće glasovite žene: Anona, Tamara, Bat-Šeba, Ansija, Kola, Eva, Enta i Rata. U usporedbi s Marijom, ni jedna Židovka ovog doba nije imala glasovitiju ili potencijalno znamenitiju liniju svagdašnjih predaka. Poput Josipovog, Marijino porijeklo je bilo obilježeno dominacijom snažnih ali prosječnih osoba, linijom koja je s vremena na vrijeme za dugog tijeka civilizacijskog napretka i progresivne religiozne evolucije povremeno bila oživljavana pojavom brojnih izvanrednih osoba. U rasnom pogledu, Marija se teško može smatrati židovkom. U pogledu kulture i vjerovanja, bila je prava židovka, dok je po nasljednom obdarenju bila mješavina sirijskih, hetitskih, feničkih, grčkih i egipatskih nasljednih loza, noseći po rasnom nasljeđu više nežidovske krvi od Josipa.

122:1.3 Od svih parova koji su živjeli u Palestini u vrijeme Mihaelovog planiranog darivanja, Josip i Marija su posjedovali najidealniju kombinaciju široko rasprostranjenih rasnih veza i više od prosječnog obdarenja osobnosti. Mihael se planirao pojaviti na Urantiji kao prosječan čovjek kako bi ga prosječni ljudi mogli razumjeti i primiti; Gabrijel je stoga izabrao osobe poput Josipa i Marije da budu roditelji darovanog djeteta.

2. GABRIJELOVO UKAZANJE ELIZABETI

122:2.1 Isusovo životno djelo je istinski započelo s aktivnostima Ivana Krstitelja. Ivanov otac Zakarije je pripadao židovskom svećenstvu, dok mu je majka Elizabeta pripadala imućnijoj grani iste velike obitelji iz koje je potekla Isusova majka Marija. Zakarije i Elizabeta nisu imali djece premda su bili u braku više godina.

122:2.2 Jednog dana krajem lipnja 8. godine pr.K., otprilike tri mjeseca prije vjenčanja Josipa i Marije, Gabrijel se ukazao Elizabeti upravo kao što će se zatim ukazati Mariji. I Gabrijel reče:

122:2.3 “Dok tvoj muž Zakarije stoji pred žrtvenikom u Jeruzalemu i dok se okupljeni narod moli za dolazak izručitelja, ja, Gabrijel, dolazim da ti kažem da ćeš uskoro roditi sina koji će biti prethodnik ovog božanskog učitelja i kojemu ćeš nadjenuti ime Ivan. On će rasti posvećen Gospodinu Bogu našemu i kad odraste, obradovat će tvoje srce jer će okrenuti mnoge duše k Bogu i navijestiti dolazak onoga koji će izliječiti duše tvoga naroda i osloboditi duh cijelog čovječanstva. Tvoja rodica Marija će biti majka ovog obećanog djeteta i ja ću se i njoj ukazati.”

122:2.4 Elizabeta se jako uplašila od ovog ukazanja. Nakon Gabrijelovog iščeznuća, neprestano je mislila o ovom događaju dugo razmišljajući o riječima ovog veličanstvenog posjetitelja, ali ne govoreći o ovom otkrivenju nikom osim svoga muža, sve do narednog veljače kad se sastala s Marijom.

122:2.5 Elizabeta je pet mjeseci pažljivo krila ove vijesti od svoga muža. Kad mu je konačno rekla o Gabrijelovoj posjeti, Zakarije je bio vrlo skeptičan, više tijedana sumnjajući u cijeli događaj i jedino djelomično prihvativši pripovijed o Gabrijelovu posjetu nakon što više nije bilo sumnje da mu je žena bila trudna. Zakarije je bio jako zbunjen u pogledu Elizabetinog budućeg majčinstva, ali unatoč svojoj poodmakloj dobi nije sumnjao u karakter svoje žene. Tek otprilike šest tijedana prije Ivanovog rođenja i nakon vrlo upečatljivog sna, Zakarije je u cjelosti povjerovao da je Elizabeta trebala roditi sina sudbine, čovjeka koji će pripremiti put Mesijinom dolazku.

122:2.6 Gabrijel se ukazao Mariji sredinom studenog 8. godine pr. K., dok je radila po kući u Nazaretu. Kasnije, kad više nije bilo sumnje da je bila trudna, Marija je nagovorila Josipa da joj dopusti otići u posjetu Elizabeti koja je živjela u gradu Judinu, četiri milje zapadno od Jeruzalema. Gabrijel je obavijestio obje buduće majke o svojim ukazanjima. One su stoga teško čekale da se sastanu, da ispričaju jedna drugoj o ovom događaju i da rasprave pitanja vezana uz budućnost svojih sinova. Marija je ostala kod svoje rodice tri tijedna. Elizabeta je na svaki način nastojala osnažiti Marijinu vjeru u Gabrijelovo ukazanje, te se Marija tako vratila kući entuzijastično posvećena izvršenju svojih majčinskih dužnosti i podizanju sina sudbine koji se uskoro trebao javiti na svijetu kao bespomoćno djetešce, prosječna i normalna zemaljska beba.

122:2.7 Ivan je rođen u gradu Judinu 25 ožujka 7. godine pr.K. Zakarije i Elizabeta su se jako obradovali kad su vidjeli da im se rodio sin čime se ispunilo Gabrijelovo obećanje i kad su osmoga dana otišli obrezati novorođenče, poslušali su Gabrijelov nalog službeno mu nadjenuvši ime Ivan. Zakarijev nećak je već bio na putu za Nazaret noseći vijesti da se dijete rodilo i da su ga nazvali Ivan.

122:2.8 Za najranije mladosti Ivan je diskreno došao pod utjecaj roditeljskog uvjerenja da je s vremenom trebao postati duhovni vođa i religiozni učitelj. I ove su ideje vrlo brzo pustile korijena u Ivanovu srcu. Za najranijeg djetinjstva počeo je provoditi dosta vremena u hramu dok je Zakarije obavljao svećeničku službu i ovu su ga se prizori snažno dojmili.

3. GRABRIJELOVO UKAZANJE MARIJI

122:3.1 Jedne večeri otprilike oko zalaska sunca, malo prije nego što će Josip doći kući, Gabrijel se ukazao Mariji stojeći pored niskog kamenog stola i prije nego što se uspjela sabrati, rekao: “Dolazim na zahtijev moga Gospodina kojeg ćes uskoro voljeti i hraniti. Tebi, Marija, donosim radosne vijesti da si začela po nebeskom nalogu i da ćeš s vremenom roditi sina kojem ćeš dati ime Isus i koji će među ljudima na zemlji izgraditi kraljevstvo nebesko. O ovome ne govori nikom osim sa Josipom i Elizabetom, tvojom rodicom koja me već vidjela i koja će s vremenom roditi sina koji će se zvati Ivan i koji će pripremiti put poruci iskupljenja koju tvoj sin treba navijestiti ljudima sa snažnom silom i dubokim uvjerenjem. I ne sumnjaj mojim riječima, Marija, jer ovaj je dom izabran da postane dom djeteta sudbine. Moji blagoslovi tebi, Marija, i neka ti Previšnji da snage i neka nad tobom bude okrilje Boga cijele zemlje.”

122:3.2 Marija je više tijedana u svom srcu potajno razmišljala o ovom ukazanju sve dok se konačno nije neopozivo uvjerila u svoju trudnoću, kad je konačno smogla snage da ispriča mužu o ovim nesvakidašnjim događajima. Kad je Josip o svemu saznao, premda je imao veliko poverenje u Mariju, bio je jako uznemiren i noćima nije mogao spavati. Josip je isprva sumnjao u Gabrijelovu posjetu. Zatim je postao gotovo uvjeren da je Marija uistinu čula glas i vidjela obličje božanskog glasnika, dok se dugo čudio kako se takvo što moglo dogoditi. Kako će potomak ljudskih bića biti dijete božanske sudbine? Josip nije bio u stanju pomiriti ove protivne ideje sve dok se nakon višetijednog razmišljanja nije složio s Marijom da su bili odabrani kao roditelji Mesije, premda prema židovskim vjerovanjima izručitelj nije imao božansku narav. Kad je konačno donijela ovaj bitni zaključak, Marija je žurno otišla u posjetu Elizabeti.

122:3.3 Marija je po povratku otišla posjetiti svoje roditelje, Joakima i Hanu. Njezina dva brata i dvije sestre kao i njezini roditelji, nikad nisu posve prihvatili ideju da je Isus imao božansku narav, premda u ovom času nisu znali o Gabrijelovom ukazanju Mariji. Ali Marija je povjerila svojoj sestri Salomi kako je očekivala da Isus postane veliki učitelj.

122:3.4 Gabrijelove riječi upućene Mariji koje su pratile dan Isusovog začeća predstavljaju jedinu nadprirodnu pojavu vezanu uz period Marijine trudnoće i uz rođenje obećanog djeteta.

4. JOSIPOV SAN

122:4.1 Josip se nije u cjelosti pomirio s idejom da je Marija trebala roditi nesvakidašnje djete sve do ovog snažnog sna. U ovom mu se snu ukazalo veličanstveno biće, nebeski glasnik, koji mu je između ostalog rekao: “Josipe, javljam ti se prema naredbi Onoga koji vlada na nebu, da ti kažem o Marijinom budućem sinu koji će postati veliko svjetlo cijelog svijeta. U njemu će biti život, i njegov će život postati svjetlo cijelog čovječanstva. On će prvo doći svome narodu, ali oni ga neće u cjelosti primiti; ali onima koji ga prime, objavit će istinu da su djeca Boga.” Nakon ovog doživljaja Josip u cijelosti nikad više nije posumnjao u Marijinu priču o Gabrijelovoj posjeti i obećanju da nerođeno dijete treba postati božanski glasnik cijelog svijeta.

122:4.2 Prilikom svih ovih ukazanja, ništa nije rečeno o kući Davidovoj. Nije bilo pomena da Isus treba postati “izručitelj Židova,” niti da je bio dugo očekivani Mesija. Isus nije bio Mesija kakvog su Židovi oščekivali, ali je bio izručitelj svijeta. Njegova je misija bila upućena svim rasama i narodima, a ne samo određenoj pojedinačnoj grupi.

122:4.3 Josip nije pripadao liniji kralja Davida. Marija je imala više davidovske krvi od Josipa. Istina, Josip je otišao u Davidov grad, Betlehem, na rimski popis pučanstva, ali ovo treba zahvaliti tome što je prije šest generacija određeni Zadok iz Davidove neposredne loze usvojio određenog Josipovog pretka koji je bio siroče; Josip se stoga ubrajao među pripadnike “kuće Davidove.”

122:4.4 Većina takozvanih mesijanskih proročanstava iz Starog Zavjeta je iskrivljena kako bi se mogla povezati s Isusom dugo nakon njegovog života i smrti. Židovi su stoljećima navješćivali dolazak izručitelja, te su tako kroz cijeli slijed generacija ova obećanja tumačena kao da se odnose na novog židovskog vladara koji treba sjesti u Davidovu stolicu i navodnim čudesnim Mojsijevim metodama učiniti palestinske židove moćnom nacijom oslobođenom svakog oblika inozemne dominacije. I u ovom slučaju, mnoge figurativne izreke iz hebrejskih spisa su isto tako naknadno neispravno povezane s Isusovom životnom misijom. Mnoge izreke iz Starog Zavjeta su iskrivljene kako bi se činile prikladnom vezom s nekom epizodom Učiteljevog zemaljskog života. Sam Isus je jednom prilikom zanijekao svoju povezanost s “Davidovom kućom.” Čak su i riječi “i djevojka će roditi sina,” preinačene u “djevica će roditi sina.” Isto se odnosi na mnoga obiteljska stabla kako Josipovih tako i Marijinih predaka koja su sastavljena nakon Mihaelovog života na zemlji. Mnoge takve loze istinski ukazuju na velik dio Učiteljevog potomstva, premda sve u svemu ne pružaju cjelovit prikaz njegove loze i ne trebaju biti prihvaćene kao gotove činjenice. Isusovi rani sljedbenici su suviše često podijegali iskušenju da podese starija proročanstva kako bi se život njihovog Učitelja i Gospodina mogao protumačiti kao njihovo ispunjenje.

5. ISUSOVI ZEMALJSKI RODITELJI

122:5.1 Josip je imao vrlo blagu narav, izvanrednu savjest i u svakom pogledu duboku vjernost religioznom konvencionalizmu i običajima svoga naroda. Malo je govorio dok je puno razmišljao. Jako ga je žalostio nezavidni položaj židovskog naroda. Živeći kao mladić među osmoro braće i sestara bio je prilično vedrog raspoloženja, dok je za ranijih godina bračnog života (za vrijeme Isusovog djetinjstva) povremeno podlijegao razdobljima slabije duhovne obeshrabrenosti. Ove promjene raposloženja su postale znatno blaže neposredno prije Josipove prijevremene smrti, nakon što je prijelazom od tesarskog do poduzetničkog statusa značajno unaprijedio ekonomske uvjete svoje obitelji.

122:5.2 Marija se po temperamentu posve razlikovala od svoga muža. Bila je neobično vedra, vrlo rijetko potištena i obdarena odličnim raspoloženjem. Davala je oduška svojim emocionalnim osjećajima vrlo često i bez i malo ustručavanja, i sve do Josipove iznenadne smrti nikad nije bila obuzeta tugom. I Marija se nije u cjelosti uspjela oporaviti od ovog šoka kad su se pred njezinim zaprepaštenim očima počeli razvijati događaji nesvakidašnjeg života njezinog najstarijeg sina koji su donijeli nove neizvjesnosti i sumnje. Ali tijekom cijelog ovog neobičnog iskustva, Marija je ispoljila smirenost, hrabrost i određenu mudrost po načinu na koji se odnosila prema svom čudnom i teško shvatljivom prvorođencu i svojoj ostaloj djeci.

122:5.3 Isus je naslijedio najveći dio svoje neuobičajene nježnosti i izvanrednog razumijevanja ljudske naravi od svoga oca; od majke je naslijedio učiteljska umijeća i snažno obdarenje za nepogrešivu netrpeljivost prema nepravdi. Po emocionalnim reakcijama na okruženje Isus je nekom prlikom nalikovao ocu--bio je sklon meditaciji i obožavanju premda povremeno obuzet tugom--dok je češće ispoljavao majčino optimistično i odlučno raspoloženje. Sve u svemu, dok je odrastao i vukao prve znamenite poteze svog zrelog doba, božanskim Sinom je sve češće dominiralo Marijino raspoloženje. Isus je u određenim pogledima bio mješavina oboje roditelja; po drugima je ispoljavao crte jednog roditelja u suprotnosti s drugim.

122:5.4 Od Josipa je naslijedio strogu disciplinu u sprovedbi židovskih ceremonija i neuobičajenu upoznatost s hebrejskim spisima; od Marije je vukao šire gledište religioznog života i slobodnije tumačenje osobne duhovne slobode.

122:5.5 Obitelji Josipa i Marije su bile visoko obrazovane za mjerila svoga doba. Josip i Marija su bili nadprosječno obrazovani za svoje doba i životni položaj. On je bio mislilac; ona je znala planirati, stručno se prilagoditi i praktično riješiti neposredna pitanja. Josip je bio smeđ s crnim očima; Marija je imala svijetlu kosu i smeđe oči.

122:5.6 Da je poživio, Josip bi nesumnjivo povjerovao u božansku misiju svog najstarijeg sina. Marija se dvoumila između vjere i nevjere, snažno se vodeći prema poziciji Isusove braće i sestara kao i svojih rođaka i prijatelja, dok se njezin konačni stav uvijek temeljio na sjećanju na Gabrijelovo ukazanje neposredno nakon djetetovog začeća.

122:5.7 Marija je bila odlična tkalja prilično vična domaćim poslovima svoga doba; bila je odlična domaćica i jako dobra gazdarica. I Josip i Marija su bili dobri učitelji i pobrinuli su se da im djeca ovladaju suvremenim učenjem i vještinama.

122:5.8 Kao mladić, Josip je radio za Marijinog oca na proširenju kuće i udvaranje između ovo dvoje ljudi kojima je bilo suđeno da postanu Isusovi roditelji je istinski započelo kad je Marija jednog dana za vrijeme ručka Josipu donijela čašu vode.

122:5.9 Josip i Marija su se uzeli prema židovskim običajima u Marijinom domu u blizini Nazareta kad su Josipu bile dvadeset dvije godine. Ovim brakom su zaključene gotovo pune dvije godine udvaranja. Nedugo zatim preselili su se u novu kuću u Nazaretu koju je Josip sagradio u suradnji sa svoja dva brata. Kuća je bila smještena nedaleko od podnožja obližnje uzvišice s koje se pružao predivan pogled na obližnje predjele. Uz naročite pripreme, ovi mladi i uzbuđeni roditelji su se nadali da će u ovoj kući dočekati rođenje obećanog djeteta, ne očekujući da će ovaj značajni trenutak nastupiti za njihovog odsustva, za vrijeme putovanja u gradu Betlehemu u zemlji Judeji.

122:5.10 Veći dio Josipove obitelji je prihvatio vjerovanje u Isusova učenja, dok je nekoliko Marijinih rođaka povjerovalo u Isusa jedino nakon što je napustio ovaj svijet. Josip je više naginjao duhovnom konceptu očekivanog Mesije, dok su se Marija i njezina obitelj, a naročito otac, držali ideje da je Mesija bio zemaljski izručitelj i politički vladar. Marijini preci su aktivno sudjelovali u skorijim makabejskim događajima.

122:5.11 Josip se čvrsto držao istočnog—babilonskog—tumačenja židovske religije; Marija je snažno naginjala k liberalnijem i širem zapadnom ili helenističkom tumačenju zakona i proroka.

6. NAZARETSKI DOM

122:6.1 Isusov dom je bio smješten u blizini višeg brda u sjevernom dijelu Nazareta, nešto dalje od seoskog izvora smještenog u istočnom dijelu grada. Isusova obitelj je živjela u predgrađu, što mu je pružilo veći i češći užitak u šetnjama kroz prirodu i odlascima na obližje gorje koje je bilo najviša uzvisina u nesporednoj blizini Nazareta izuzev Taborskog gorja na istoku i planine Naine, koji su bili otprilike jednake visine. Njihov dom je bio smješten nešto jugoistočnije od ovog južnog predgorja i otprilike na pola puta između podnožja ove gore i puta koji je vodio iz Nazareta prema Kani. Pored planinarenja ovim gorjem, Isus se najviše volio popeti uskom stazom koja se protezala podnožjem ovog brda prema sjeveroistoku, do vezišta s putom za Seforis.

122:6.2 Ova kuća Josipa i Marije je bila jednosobna kamena građevina s ravnim krovom na koju se nadovezivala staja. Namještaj se sastojao od niskog kamenog stola, glinenog posuđa i kamenih lonaca i tava, razboja, stočića s lampom, te nekoliko manjih stolova i prostirača za spavanje na kamenom podu. U dvorištu iza kuće blizu staje, nalazila se nadstrešnica koja je prekrivala pećnicu i mlin za žito. Ovim su mlinom morale upravljati dvije osobe od kojih je jedna okretala ručicu dok je druga ubacivala žito. Kad je bio mali, Isus je često ubacivao žito dok je Marija okretala ručicu.

122:6.3 Tijekom kasnijih godina, kako je obitelj sve više rasla, obično su objedovali za većim kamenim stolom služeći se zajedničkom posudom ili loncem. Za vrijeme zime, stol bi za večernjeg obroka osvjetljivala mala glinena lampa napunjena maslinovim uljem. Nakon Martinog rođenja, Josip je proširio kuću dogradivši veliku sobu koja je preko dana služila kao tesarska radionica a preko noći kao spavaća soba.

7. PUTOVANJE U BETLEHEM

122:7.1 Tijekom veljače 8. godine pr. K. (Josip i Marija su se upravo bili uzeli), Augustin Cezar je izdao naredbu da se prebroje svi žitelji Rimske Imperije, da se izvrši popis pučanstva koji bi vodio uspostavi boljeg poreznog sistema. Židovi su uvijek bili puni predrasuda prema svakom nastojanju da se “prebroji narod” i zajedno s ozbiljnim domaćim teškoćama judejskog kralja Heroda, ovo je vodilo odgodi popisa za cijelu godinu dana. S izuzetkom Palestine, širom cijele Rimske Imperije cenzus je obavljen 8. godine pr. K., dok je jedino u Herodovom kraljevstvu u Palestini izvršen 7. godine pr.K., godinu dana kasnije.

122:7.2 Marija nije bila obvezna ići u Betlehem kako bi se prijavila — Josip je mogao prijaviti cijelu obitelj — ali kao pustolovna i agresivna osoba, Marija je insistirala da mu se pridruži. Bojala se da se dijete moglo roditi za Josipovog odsustva iz Nazareta, a kako se Betlehem nalazio nedaleko od grada Judinog, unaprijed se radovala mogućnosti susreta sa svojom rodicom Elizabetom.

122:7.3 Premda je Josip doslovce zabranio Mariji da mu se pridruži na putu, ova se zabrana nije pokazala djelotvornom; pripravljajući hranu za tri-četiri dana unaprijed, Marija je pripremila duple porcije spremno čekajući da krenu na put. Josip se, međutim, prije polaska pomirio s ovom idejom tako da su radosno napustili grad u ranu zoru slijedećeg jutra.

122:7.4 Kako su Josip i Marija bili siromašni i imali samo jednu teretnu životinju, Marija je radi svoje poodmakle trudnoće jahala na teglećoj marvi natovarenoj stvarima dok je Josip upravljao životinjom idući pješice. Josip je bio jako opterećen izgradnjom nove kuće i nabavkom namještaja, naročito kako je pored toga morao pomoći pri izdržavanju svojih roditelja (otac mu je nedavno onemoćao). I tako je ovaj židovski par napustio svoj skromni dom ranog jutra 18. kolovoza 7. godine pr.K. idući prema Betlehemu.

122:7.5 Prvog su dana obišli podnožje Gilboanske gore gdje su se utaborili preko noći pored rijeke Jordana i proveli večer nagađajući o osobinama očekivanog sina, Josip naginjući konceptu duhovnog učitelja, a Marija ideji židovskog Mesije, izručitelja židovske nacije.

122:7.6 Rano ujutro 19. kolovoza, Josip i Marija su ponovo krenuli na put. Nakon što su zastali da ručaju na Sartabskoj gori odakle su pružao pogled na jordansku dolinu, nastavili su s putovanjem predvečer stigavši u Jerihon gdje su prenoćili u gostionici na prometnom putu u predgrađu Jerihona. Nakon večere i burne rasprave o Herodu, popisu, tlačiteljskoj rimskoj vlasti i značajnom utjecaju Jeruzalema i Aleksandrije kao centara židovskog učenja i kulture, nazaretski putnici su se povukli na počinak. Rano narednog jutra, 20 kolovoza, nastavili su s putovanjem stigavši u Jeruzalem prije podneva, odakle su nakon posjete hramu krenuli prema svom konačnom odredištu, Betlehemu, gdje su stigli prije podneva.

122:7.7 Kako je gostionica bila zauzeta, Josip se ponadao da će naći prenoćište kod svojih daljih rođaka, što se pokazalo nemogućim jer je u Betlehemu svaka soba bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice, Josip je saznao da je obližnja karavanska štala koja je bila izdubljena u stijeni, ispražnjena i spremljena za smještaj posjetitelja. Josip je ostavio magarca u dvorištu, te nakon što je uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama, uputio se s Marijom kamenim stepenicama koje su vodile do svratišta. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito na samom ulazu u pregrađene štale i jasle. S plafona su visile zavjese od šatorskog platna i putnici su se smatrali jako srećnim što su bili u stanju naći tako udoban smještaj.

122:7.8 Josip se odmah htio otići prijaviti, dok je Marija bila jako umorna; bila je prilično uznemirena i iznurena te je zamolila Josipa da ostane kraj nje, što je on i učinio.

8. ISUSOVO ROĐENJE

122:8.1 Marija se cijele noći prevtala, tako da ni ona ni Josip nisu puno spavali. U zoru je počela osjećati snažnije bolove tako da je uz ljubeznu pomoć drugih putnica 21. kolovoza 7. pr.K. rodila muško dijete. I tako je na svijet došao Isus iz Nazareta; i majka Marija je tako umotala dijete u pelenice koje je ponijela da joj se nađu na putu i položila ga u jasle.

122:8.2 Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca kako prije tako i poslije njegovog doba; i kako je bio židovski običaj, obrezan je osmog dana i formalno nazvan Jošua (Isus).

122:8.3 Dan nakon Isusovog rođenja, Josip se prijavio na popis. Na putu je sreo čovjeka s kojim je razgovarao prije dvije noći u Jerihonu, i kako je ovaj čovjek imao imućnijeg prijatelja koji je našao sobu u jednom svratištu, ovaj se prijatelj ponudio da zamijeni mjesto s nazaretskim parom. I tako su ovog poslijepodneva prešli u svratište, gdje su ostali gotovo tri tijedna, kad su prešli u dom Josipovog daljeg rođaka.

122:8.4 Dva dana nakon Isusovog rođenja Marija je poslala vijesti Elizabeti o djetetovu rođenju, nakon čega je Josip primio poziv da dođe u Jeruzalem da raspravi svoje planove sa Zakarijem. Josip je narednog tijedna otišao u Jeruzalem da porazgovara sa Zakarijem. Zakarije i Elizabeta su bili obuzeti čvrstim uvjerenjem da je Isus trebao postati židovski izručitelj, Mesija, i da je njihov sin Ivan trebao postati njegov glavni pomoćnik, desna ruka ovog čovjeka sudbine. I kako je i Marija dijelila ova uvjerenja, bilo im je lako uvjeriti Josipa da ostane u Betlehemu, Davidovom gradu, kako bi Isus mogao postati Davidov nasljednik koji će zauzeti prijestolje cijelog Izraela. I tako su se zadržali u Betlehemu više od godinu dana i Josip je u međuvremenu najvećim dijelom radio kao tesar.

122:8.5 Točno je da su se u podne na dan Isusovog rođenja serafi Urantije okupili pod upravom svojih upravitelja i da su nad Betlehemskim jaslama pjevali himne u slavu djeteta, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim ušima. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje Betlehemskom novorođenčetu sve do dolaska određenih svećenika iz Ura koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

122:8.6 Određeni religiozni učitelj iz Mezopotamije je povjerio ovim svojim zemljacima kako je u snu primio saopćenje kako se na zemlji trebalo pojaviti “svjetlo života” u obličju židovskog djetešceta. I ova tri učitelja su se tako uputila u potragu za ovim “svjetlom života.” Nakon više tijedana uzaludnog traganja Jeruzalemom, upravo kad su se namjeravali vratiti u Ur, sreli su Zakarija koji im je rekao da se onaj kojeg su tražili, djetešce po imenu Isus, rodio u Betlehemu, gdje su ga i našli i gdje su ostavili darove kod Marije, njegove zemaljske majke. Djetetu su bila otprilike tri tijedna u vrijeme njihove posjete.

122:8.7 Ovi mudraci nisu došli u Betlehem slijedeći zvijezdu. Lijepo predanje o betlehemskoj zvijezdi predstavlja rezultat slijedećih okolnosti: Na dan Isusovog rođenja, u podne 21. kolovoza 7. godine pr.K., nastupio je nesvakidašnji susret Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. Gotovo ista nesvakidašnja astronomska pojava se odigrala 29. rujna i 5. studenog iste godine. Na osnovu ovih nesvakidašnjih premda posve prirodnih događaja, dobronamjerni zanesenjak iz druge generacije vjernika su satkali primamljivo predanje o betlehemskoj zvijezdi i mudracima koji su je slijedili do štale, gdje su našli dijete i gdje su mu iskazali poštovanje. Istočni i bliskoistočni umovi jako uživaju u predanjima, neprestano izmišljajući primamljive pripovijedi o životu svojih religioznih vođa i političkih heroja. Prije tiska, kad se ljudsko znanje najvećim dijelom prenosilo usmenim putom, predanja su vrlo lako postajala tradicije i tradicije su vrlo lako prihvaćane kao gotove činjenice.

9. GOVOR U HRAMU

122:9.1 Mojsije je poučio Židove da svaki prvorođeni sin pripada Bogu i da tako, umjesto što će slijediti običaj poganskih nacija žrtvujući prvorođenu mušku djecu, trebaju isplatiti djetinji život tako što će položiti pet šekela u ruke ovlašćenih svećenika. Mojsije je pored toga odredio da majka nakon određenog vremena ode u hram kako bi prošla kroz proces očišćenja (ili da pošalje nekog drugog da u njezino ime preda odgovarajuće žrtve). Ove su ceremonije obično izvođene u isto vrijeme. Josip i Marija su tako osobno otišli u hram kako bi predstavili Isusa svećeniku tražeći djetetovo iskupljenje i kako bi Marija predala odgovarajuće žrtve u ime ceremonijalnog očišćenja od tobože nečistog porođajnog procesa.

122:9.2 Dvije izuzetne osobe, pjevač Šimun i pjesnikinja Ana, nisu ostavljale hrama. Šimun je bio iz Judeje, dok je Ana bila iz Galileje. Ovo dvoje je uglavnom provodilo vrijeme zajedno i oboje su bili vrlo bliski prijatelji Zakarija koji im je povjerio tajnu o Ivanovu i Isusovu rođenju. Šimun i Ana su željno iščekivali Mesijin dolazak i kako su imali veliko povjerenje u Zakarija, povjerovali su da je Isus bio obećani izručitelj židovskog naroda.

122:9.3 Zakarije je znao kad su se Josip i Marija trabali pojaviti u hramu s Isusom te se dogovorio s Anom i Šimunom da im pokretom ruke doznači koje je dijete iz dugog slijeda prvorođenaca bilo Isus.

122:9.4 Ana je za ovu priliku napisala pjesmu koju je Šimun otpjevao na veliko iznenađenje Josipa, Marije i svih okupljenih u dvorištu hrama. I bio je to njihov hvalospijev iskupljenju ovog provorođenca:

122:9.5 Neka je hvaljen Gospodin, Bog Izraelov,

122:9.6 Jer nas posjeti da otkupi narod svoj;

122:9.7 Učini da izraste rog svečijeg spasenja

122:9.8 Među potomstvom Davida, sluge svoga.

122:9.9 Kao što obeća na usta proroka svojih svetih—

122:9.10 Spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih koji nas mrze,

122:9.11 Da učini milosrđe koje obeća ocima našim i da se sjeti svetoga zavjeta svoga—

122:9.12 Zakletve kojom se zakle Abrahamu ocu našemu,

122:9.13 Da nam dopusti da, izbavljeni iz ruku neprijatelja

122:9.14 Služimo Njemu bez straha,

122:9.15 U svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane.

122:9.16 A ti ćeš se, djetešce, prorok Previšnjeg zvati,

122:9.17 Jer ćeš ići pred Gospodinom da utemeljiš njegovo kraljevstvo;

122:9.18 Da narodu njegovu pružiš spoznaju spasenja

122:9.19 Koje biva u oproštenju grijeha njihovih.

122:9.20 Radujte se milosrđu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine

122:9.21 Da obasja one koji prebivaju u tami i sjeni smrtnoj;

122:9.22 Da upravi korake naše na put mira.

122:9.23 Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da, prema riječi tvojoj, ide u miru,

122:9.24 Jer mi oči vidješe spasenje tvoje,

122:9.25 Koje si pripravio pred licem svih naroda;

122:9.26 Svjetlo da rasvijetli pogane

122:9.27 I slavu naroda tvoga Izraela.

122:9.28 Prilikom povratka u Betlehem, Josip i Marija su bili nijemi — zbunjeni i puni strahopoštovanja. Mariju su jako uznemirile riječi ostarjele pjesnikinje Ane, dok Josip nije mogao pomiriti svoja preuranjena nastojanja da si predoči Isusa kao očekivanog Mesiju židovskog naroda.

10. HERODOVA DJELA

122:10.1 Ali Herodovi promatrači nisu mirovali. Kad su mu donijeli vijesti o posjeti urskih svećenika Betlehemu, Herod je pozvao ove Kaldejce da ga dođu posjetiti. Podrobno ih je ispitao o novom “kralju Židova,” premda mu nisu pružili mnogo informacija objasnivši da je dijete pripadalo ženi koja je s mužem došla u Betlehem da se prijavi na popis pučanstva. Kako nije bio zadovoljan s ovim odgovorom, Herod ih je poslao s novčanom nagradom da nađu dijete kako bi mu i on mogao iskazati poštovanje (oni su smatrali da će ovo novo kraljevstvo biti duhovno a ne zemaljsko). Ali kad se mudraci nisu vratili, Heroda je počela izjedati sumnja. Dok je po glavi prevrtao sve ove događaje, doušnici mu doniješe podrobne vijesti o skorašnjim događajima u hramu, priloživši dijelove Šimunove pjesme koja je pratila Isusovo ceremonijalno iskupljenje. Ali doušnici su izgubili traga Josipu i Mariji i Herod je bio jako ljut što mu nisu bili u stanju reći gdje se dvoje uputilo s djetetom. Herod je zatim je poslao doušnike da nađu Josipa i Mariju. Saznavši o potrazi za nazaretskom obitelji, Zakarije i Elizabeta su se držali podalje od Betlehema. Djetešce je bilo sakriveno kod Josipovih rođaka.

122:10.2 Josip se bojao tražiti posla i njihova mala ušteđevina je svakim danom postajala sve tanja. Prilikom ceremonijalnog očišćenja, Josip se smatrao dovoljno siromašnim da ponudi u ime Marijinog očišćenja dva mlada goluba, što je bilo u skladu s Mojsijevim nalogom za siromahe.

122:10.3 Kako nakon više od godinu dana uzaludnog traganja Herodove uhode nisu bile u stanju naći Isusa i kako je dijete još uvijek moglo biti u Betlehemu, Herod je izdao naredbu da se sistematski pretresu sve betlehemske kuće i pobiju sva muška djeca ispod dvije godine. Herod se nadao da će tako osigurati djetetovu smrt i uništiti budućeg “kralja Židova.” I tako je u judejskom Betlehemu u jednom danu ubijeno šesnanestoro muške djece. Treba imati na umu da su i u samoj Herodovoj obitelji i na njegovom dvoru spletke i ubojstva predstavljale normalnu pojavu.

122:10.4 Ovaj pokolj djece se odigrao sredinom listopada 6. godine pr. K., kad je Isusu bilo malo više od godinu dana. Ali i među samim Herodovim poslanicima i dvoranima bilo je onih koji su vjerovali u u dolazak Mesije i jedan od ovih vjernika, nakon što je saznao o naredbi da se pobiju betlehemska muška djeca, saopćio je ovu vijest Zakariju koji je smjesta poslao glasnika Josipu i noć prije ovog pokolja Josip i Marija su s djetetom napustili Betlehem uputivši se prema Aleksandriji u Egiptu. Kako ne bi privukli ničiju pažnju, putovali su sami s djetetom. Do Aleksandrije su stigli zahvaljujući Zakarijevoj novčanoj pomoći i Josip je tamo bio u stanju raditi u struci dok su Marija i Isus boravili kod imućnog člana Josipove obitelji. U Aleksandriji su se zadržali dvije godine ne vraćajući se u Betlehem sve do Herodove smrti.





Back to Top