Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO IV: Isusov život i učenja

POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO



POGLAVLJE 122 : ISUSOVO ROĐENJE I DJETINJSTVO

122:0.1 TEŠKO da će biti mnoguće u cjelosti objasniti mnoge razloge koji su doveli do izbora Palestine kao zemlje Mihaelovog darivanja, a još manje zašto je obitelj Josipa i Marije izabrana kao neposredno okruženje za pojavu ovog Sina Čovječjeg na Urantiji.

122:0.2 Nakon proučavanja specijalnog izvješća o statusu izoliranih svjetova koji su pripremili Melkizedeci i savjetovanju s Gabrijelom, Mihael je konačno izabrao Urantiju kao planet na kojem će izvršiti svoje završno darivanje. Po donošenju ove odluke, Gabrijel je osobno posjetio Urantiju i kao rezultat njegove studije različitih ljudskih skupina i njihovih duhovnih, intelektualnih, rasnih i zemljopisnih obilježja, zaključio je da su Židovi posjedovali određene relativne prednosti koje su ih činile rasom pogodnom za darivanje. Nakon što je Mihael odobrio ovu odluku, Gabrijel je imenovao i poslao na Urantiju Dvanaestočlano Obiteljsko Povjerenstvo - sastavljeno od viših redova kozmičkih ličnosti - kojem je povjerena zadaća izučavanja židovskog obiteljskog života. Kad je to povjerenstvo završilo svoje radove, Gabrijel je bio prisutan na Urantiji i primio izvješće o imenovanju tri para potencijalnih kandidata koji su po mišljenju povjerenstva, najbolje zadovoljavali obiteljske uvjete za Mihaelovo planirano utjelovljenje.

122:0.3 Između ova tri para kandidata, Gabrijel je osobno odabrao Josipa i Mariju, nakon čega se osobno ukazao Mariji saopćivši joj radosnu vijest da je izabrana da postane zemaljska majka darovanog djeteta.

1. JOSIP I MARIJA

122:1.1 Josip, zemaljski otac Isusa (Jošue ben Josipa), je bio pravi Židov, iako je nosio i mnoge nežidovske rasne crte koje su s vremena na vrijeme dodavane preko ženskih linija njegovom obiteljskom stablu. Preci Isusovog oca se pružaju unatrag sve do Abrahamove dobi i preko ovog slavnog patrijarha do ranijih nasljednih loza koje vode do Sumerana i Nodita i preko južnih plemena prastare plave rase, do Andona i Fonte. David i Solomon nisu bili u izravnoj liniji Josipovih predaka, niti Josipova linija ide izravno do Adama. Josipovi neposredni preci su bili mehaničari - graditelji, tesari, zidari i kovači. Sam Josip je bio prvo tesar, a kasnije građevinski poduzetnik. Njegova je obitelj pripadala dugoj i slavnoj liniji plemstva običnih ljudi u kojoj su se s vremena na vrijeme javljali neobični pojedinci koji su se isticali u procesu religiozne evolucije na Urantiji.

122:1.2 Marija, Isusova zemaljska majka, je proizvod duge linije jedinstvenih predaka koja obuhvaća mnoge od najznačajnijih žena u rasnoj povijesti Urantije. Marija je bila prosječna žena svog vremena i generacije, koja je posjedovala prilično normalan temperament i među čije pretke ulaze takve glasovite žene kao što su Anona, Tamara, Ruta, Bat-Šeba, Ansija, Kloa, Eva, Enta i Rata. Ni jedna ondašnja Židovka nije imala znamenitiju lozu svagdašnjih predaka ili lozu koja se protezala unatrag do povoljnijih početaka. Marijini preci, kao i Josipovi, su bili obilježeni dominacijom snažnih ali prosječnih pojedinaca u liniji koja je s vremena na vrijeme u dugom tijeku civilizacije i progresivne religiozne evolucije bila obilježena pojavom brojnih izvanrednih ličnosti. U rasnom pogledu, Marija se teško može smatrati Židovkom. U kulturi i vjerovanju, bila je prava Židovka, dok je u nasljednom obdarenju bila mješavina sirijskih, hetitskih, feničanskih, grčkih i egipatskih loza, noseći u svom rasnom nasljedstvu više miješane krvi od Josipa.

122:1.3 Od svih parova koji su živjeli u Palestini u vrijeme Mihaelovog planiranog darivanja, Josip i Marija su posjedovali najidealniju kombinaciju široko rasprostranjenih rasnih veza i višu razinu prosječnog obdarenja ličnosti. Planirano je da se Mihael pojavi na Urantiji kao prosječan čovjek, da ga prosječni ljudi mogli razumjeti i primiti; Gabrijel je stoga odabrao osobe poput Josipa i Marije da postanu roditelji darovanog djeteta.

2. GABRIJELOVO UKAZANJE ELIZABETI

122:2.1 Isusov životni rad na Urantiji istinski započinje s aktivnostima Ivana Krstitelja. Zakarije, Ivanov otac, je pripadao židovskom svećenstvu, dok je njegova majka Elizabeta, pripadala imućnijoj grani iste velike obitelji iz koje je potekla Isusova majka Marija. Zakarije i Elizabeta nisu imali djece iako su bili u braku mnogo godina.

122:2.2 Jednog dana krajem lipnja 8. godine pr.K., otprilike tri mjeseca prije vjenčanja Josipa i Marije, Gabrijel se ukazao Elizabeti jednog dana u poslijepodnevnim satima, upravo kao što će se kasnije ukazati Mariji. Gabrijel je rekao:

122:2.3 “Dok tvoj muž Zakarije stoji pred žrtvenikom u Jeruzalemu i dok se okupljeni narod moli za dolazak izručitelja, ja, Gabrijel, sam došao najaviti da ćeš uskoro roditi sina koji će biti preteča ovom božanskom učitelju, a ti ćeš ga nazvati Ivan. On će odrasti posvećen Gospodinu Bogu našemu i kad odraste u punu zrelost, on će razveseliti tvoje srce, jer će okrenuti mnoge duše k Bogu i proglasiti dolazak iscjelitelja duša vašeg naroda i osloboditelja duha cijelog čovječanstva. Tvoja rođakinja Marija će biti majka ovog obećanog djeteta, a ja ću se i njoj ukazati.”

122:2.4 Elizabeta se jako uplašila od ovog ukazanja.Nakon Gabrijelovog odlaska, neprestano je preturala ovaj događaj u svom umu, dugo razmišljajući o riječima ovog veličanstvenog posjetitelja, ali nije govorila o ovom otkrivenju nikome osim svoga muža, sve do njezine posjete Mariji u mjesecu veljači iduće godine.

122:2.5 Elizabeta je pet mjeseci pažljivo krila svoju tajnu od svog supruga. Kad mu je konačno rekla o Gabrijelovoj posjeti, Zakarije je bio vrlo skeptičan i više tjedana je sumnjao u cijeli događaj i samo je djelomično povjerovao u pripovijed o Gabrijelovu posjetu kada više nije bilo sumnje da mu je žena bila trudna. Zakarije je bio vrlo zbunjen u vezi Elizabetinog budućeg majčinstva, ali on nije sumnjao u integritet svoje supruge, bez obzira na svoju poodmaklu dob. Zakarije je, tek nekih šest tjedana prije Ivanovog rođenja, kao rezultat vrlo upečatljivog sna, postao potpuno uvjeren da je Elizabeta trebala roditi sina sudbine, čovjeka koji će pripremiti put dolasku Mesije.

122:2.6 Gabrijel se ukazao Mariji oko sredine studenog 8. godine pr.K., dok je bila na poslu u svojoj kući u Nazaretu. Kasnije, nakon što je Marija znala bez sumnje da će postati majka, ona je uvjerila Josipa da joj dopusti da ode u posjetu Elizabeti, u Gradu Judinu, u brdima nekih šest kilometara zapadno od Jeruzalema. Gabrijel je obavijestio obje buduće majke da se objema namjeravao ukazati. One su stoga teško čekale da se nađu, da usporede svoja iskustva i da razgovaraju o budućnosti svojih sinova. Marija je ostala kod svoje daleke rođakinje tri tijedna. Elizabeta je na svaki način nastojala ojačati Marijinu vjeru u Gabrijelovo ukazanje, tako da se Marija vratila kući potpunije posvećena pozivu rađanja i podizanja sina sudbine koji se uskoro trebao pojaviti na svijetu kao bespomoćno djetešce - kao prosječna i normalna zemaljska beba.

122:2.7 Ivan je rođen u Gradu Judinu 25. ožujka 7. godine pr. K. Zakarije i Elizabeta su se jako obradovali kad su vidjeli da im se rodio sin kako im je Gabrijel obećao, i kad su osmog dana odnijeli dijete da se obreže, dali su mu ime Ivan kako im je bilo rečeno. Zakarijev nećak je već bio na putu za Nazaret, s vijestima od Elizabete upućenim Mariji da im je rođen sin i da su ga nazvali Ivan.

122:2.8 Od svoje najranije mladosti Ivan je bio diskreno impresioniran od strane svojih roditelja da je trebao odrasti da postane duhovni vođa i religiozni učitelj. A tlo Ivanova srce je uvijek reagiralo na takve sugestivne sjemenke. Čak i kao dijete, počeo je provoditi dosta vremena u hramu u periodima kad je jeZakarije obavljao svećeničku službu i bio je strahovito impresioniran značenjem svega što je vidio.

3. GRABRIJELOVA NAJAVA MARIJI

122:3.1 Jedne večeri otprilike oko zalaska sunca, prije nego što se Josip vratio kući, Gabrijel se ukazao Mariji stojeći pored niskog kamenog stola i, nakon što se uspjela pribrati, rekao: “Dolazim na zahtjev onoga koji je moj Vladar i kojeg ćes uskoro voljeti i hraniti. Tebi, Marija, donosim radosnu vijest da si začela po nebeskom nalogu i da ćeš u dogledno vrijeme roditi sina; ti ćeš mu dati ime Jošua i on će obilježiti početak kraljevstva nebeskog na zemlji među ljudima. Ne govori o tome nikome osim Josipa i Elizabete, tvoje rođakinje kojoj sam se već ukazao i koja će s vremenom također roditi sina koji će se zvati Ivan i koji će pripremiti put za poruku izbavljenja koju će tvoj sin proglasiti ljudima s velikom snagom i dubokim uvjerenjem. Ne sumnjaj u moje riječi, Marijo, jer ovaj je dom izabran da postane smrtno stanište djeteta sudbine. Moj blagoslov tebi, i neka te Svevišnji ojača snagom i neka nad tobom bdije Bog sve zemlje.”

122:3.2 Marija je u svom srcu potajno razmišljala o ovom ukazanju više tjedana sve dok se konačno nije neopozivo uvjerila u svoju trudnoću, prije nego što se usudila povjeriti ove neobične događaje svome mužu. Kad je Josip to čuo, iako je imao veliko poverenje u Mariju, bio je vrlo uznemiren i noćima nije mogao spavati. Josip je isprva sumnjao u Gabrijelov posjet. Onda, kad je postao gotovo posve uvjeren da je Marija doista čula glas i vidjela obličje božanskog glasnika, bio je rastrgan u umu dok je razmišljao kako se takve stvari mogu dogoditi. Kako potomak ljudskih bića može biti dijete božanske sudbine? Josip nije bio u stanju pomiriti ove proturječne ideje sve dok, nakon nekoliko tjedana razmišljanja, on i Marija nisu došli do zaključka da su bili odabrani kao roditelji Mesije, iako je prema židovskom vjerovanju izručitelj teško trebao imati božansku narav. Kad je konačno došla do ovog bitnog zaključka, Marija je požurila u posjet Elizabeti.

122:3.3 Po povratku, Marija je otišla posjetiti svoje roditelje, Joakima i Hanu. Njezina dva brata i dvije sestre, kao i njezini roditelji, su uvijek bili vrlo skeptični u pogledu Isusove božanske misije, iako, naravno, u ovom trenutku nisu znali o Gabrijelovom ukazanju. A Marija je povjerila svojoj sestri Salomi da je njezin sin bio predodređen da postane veliki učitelj.

122:3.4 Gabrijelove riječi upućene Mariji na dan Isusovog začeća su jedina nadnaravna pojava vezana s cijelim doživljajem njezine trudnoće i rođenjem obećanog djeteta.

4. JOSIPOV SAN

122:4.1 Josip se nije pomirio s idejom da je Marija trebala postati majka nesvakidašnjeg djeteta sve dok nije imao jedan vrlo impresivan san. U ovom snu mu se ukazao sjajni nebeski glasnik koji je između ostalog rekao: “Josipe, javljam ti se prema zapovijedi Onoga koji sada vlada na nebu, i primio sam upute da ti kažem da sin kojeg Marija nosi treba postati veliko svjetlo u svijetu. U njemu će biti život i njegov će život postati svjetlo čovječanstva. On će najprije doći k svome narodu, ali teško da će ga oni primiti; ali onima koji ga prime, njima će biti otkriveno da su djeca Božja.” Nakon ovog doživljaja, Josip nikada više nije u cjelosti sumnjao u Marijinu priču o Gabrijelovu posjetu i obećanje da nerođeno dijete treba postati božanski glasnik svijetu.

122:4.2 U svim ovim ukazanjima, ništa nije rečeno o kući Davidovoj. Nije bilo pomena da Isus treba postati “izručitelj Židova,” niti da je bio dugo očekivani Mesija.Isus nije bio Mesija kakvog su Židovi očekivali, ali je bio izručitelj svijeta. Njegova je misija bila za sve rase i narode, a ne samo za neku pojedinu skupinu.

122:4.3 Josip nije pripadao liniji kralja Davida. Marija je imala više davidovskog porijekla od Josipa. Istina, Josip je otišao u Davidov grad, Betlehem, na registraciju prilikom rimskog popisa, ali to je zato što je prije šest generacija određeni predak po imenu Zadok iz izravne Davidove loze usvojio određenog Josipovog pretka koji je bio siroče; Josip se stoga ubrajao među pripadnike “kuće Davidove.”

122:4.4 Većina takozvanih mesijanskih proročanstava iz Starog Zavjeta je iskrivljena kako bi se mogla povezati s Isusom dugo nakon njegova života na zemlji. Hebrejski proroci su stoljećima navješćivali dolazak izručitelja, tako da su kroz više uzastopnih generacija ta obećanja tumačena kao da se odnose na novog židovskog vladara koji treba sjesti na Davidovo prijestolje, i navodno čudesnim metodama Mojsija utemeljiti Židove u Palestini kao moćnu naciju oslobođenu od svakog oblika inozemne dominacije. I u ovom slučaju, mnoge figurativne izreke iz hebrejskih spisa su isto tako naknadno neispravno povezane s Isusovom životnom misijom. Mnoge izreke iz Starog Zavjeta su iskrivljene kako bi se činile prikladnom vezom s nekom epizodom Učiteljeva zemaljskog života. Sam Isus je jednom prilikom zanijekao svoju povezanost s kraljevskom kućom Davidovom. Čak su i riječi “djevojka će roditi sina,” preinačene u “djevica će roditi sina.” Isto se odnosi na mnoga rodoslovlja Josipa i Marije koja su sastavljena nakon Mihaelova života na zemlji. Mnoge od tih loza ukazuju na velik dio Učiteljeva potomstva, ali u cjelini ne pružaju cjelovit prikaz i ne trebaju biti prihvaćene kao činjenica. Isusovi rani sljedbenici su suviše često padali u iskušenje da podese starija proročanstva kako bi se život njihova Učitelja i Gospodina mogao prikazati kao njihovo ispunjenje.

5. ISUSOVI ZEMALJSKI RODITELJI

122:5.1 Josip je bio čovjek blage naravi i iznimne savjesti koji je na svaki način bio vjeran religioznim konvencijama i običajima svoga naroda. Govorio je malo, a mislio puno. Jako ga je žalostio nezavidni položaj židovskog naroda.Kao mladić, među svojih osmero braće i sestara, bio je prilično vedrog raspoloženja, ali je u ranijim godinama bračnog života (u vrijeme Isusova djetinjstva) bio podložan razdobljima blagog duhovnog obeshrabrenja. Ove promjene raspoloženja su uveliko ublažene neposredno prije njegove prerane smrti, kad je značajno unaprijedio ekonomske uvjete svoje obitelji kad je zatvorio svoju tesarsku radnju i postao uspješni poduzetnik.

122:5.2 Marija je po temperamentu bila sasvim suprotna od svoga muža. Bila je neobično vedra, vrlo rijetko potištena, i imala je odlično raspoloženje. Slobodno i često je davala oduška svojim emocionalnim osjećajima, i sve do Josipove iznenadne smrti nikada nije ispoljila tugu. A ona se jedva oporavila od tog šoka, kad su se pred njezinim tjeskobnim i zaprepaštenim pogledom počeli razvijati događaji nesvakidašnjeg života njezina najstarijeg sina. No, u svemu ovom neobičnom iskustvu, Marija je ispoljila smirenost, hrabrost i priličnu mudrost u načinu na koji se odnosila prema svom čudnom i teško shvatljivom prvorođencu i njegovoj preživjeloj braći i sesatrama.

122:5.3 Isus je naslijedio najveći dio svoje neuobičajene nježnosti i izvanrednog razumijevanja ljudske naravi od svoga oca; od majke je naslijedio svoj dar kao veliki učitelj i svoj ogromni kapacitet za pravednu netrpeljivost prema nepravdi. U svojim emocionalnim reakcijama na okruženje, Isus je u svojim zrelim godinama ponekad nalikovao svome ocu, bio sklon meditaciji i obožavanju ali povremeno obuzet tugom; ali češće je ispoljavao majčino optimistično i odlučno raspoloženje. Sve u svemu, dok je odrastao i vukao prve znamenite poteze svog odraslog života, božanskim Sinom je sve češće dominirao Marijin temperament. U nekim detaljima, Isus je bio mješavina osobina oboje roditelja; u drugim aspektima je ispoljavao osobine jednog roditelja u suprotnosti s drugim.

122:5.4 Od Josipa, Isus je naslijedio strogu disciplinu u sprovedbi židovskih ceremonija i neuobičajenu upoznatost s hebrejskim spisima; od Marije je vukao šire gledište religioznog života i slobodnije tumačenje osobne duhovne slobode.

122:5.5 Obitelji Josipa i Marije su bile dobro obrazovane za svoje vrijeme. Josip i Marija su bili obrazovani daleko iznad prosjeka za svoje vrijeme i životni položaj. On je bio mislilac; ona je bila planer, stručnjak u prilagodbi i praktičar u neposrednoj provedbi. Josip je imao crne oči i smeđu kosu ; Marija je imala smeđe oči i bila gotovo plavokosi tip.

122:5.6 Da je poživio, Josip bi nesumnjivo postao čvrsti vjernik u božansku misiju svog najstarijeg sina. Marija se dvoumila između vjere i sumnje, snažno se vodeći prema poziciji njezine ostale djece, kao i svoje rodbine i prijatelja, dok se njezin konačni stav uvijek oslanjao na sjećanje na Gabrijelovo ukazanje neposredno nakon djetetova začeća.

122:5.7 Marija je bila odlična tkalja prilično i nadprosječno spretna u većini kućanskih poslova tog doba; bila je vješta spremačica i odlična domaćica. Josip i Marija su bili dobri učitelji koji su se pobrinuli da njihova djeca budu upućena u učenja njihove dobi.

122:5.8 Kad je Josip bio mladić, radio je za Marijinog oca na proširenju kuće i kad mu je Marija o jednom ručku donijela čašu vode, počelo je udvaranje između ovo dvoje ljudi kojima je bilo suđeno da postanu Isusovi roditelji.

122:5.9 Josip i Marija su se uzeli prema židovskom običaju u Marijinom domu u okolici Nazareta, kad je Josipu bila dvadeset i jedna godina. Ovaj je brak sklopljen kao rezultat udvaranja koje je trajao gotovo pune dvije godine. Nedugo nakon toga, preselili su se u svoju novu kuću u Nazaretu koju je Josip sagradio uz pomoć svoja dva brata. Kuća se nalazila u blizini podnožja obližnje uzvišice, s koje se pružao predivan pogled na okolne predjele. U ovoj kući, posebno pripremljeni, ovi mladi i radosni roditelji su čekali na rođenje obećanog djeteta, ali nisu znali da se ovaj važni događaj u svemirskim poslovima trebao odigrati za vrijeme njihove odsutnosti, na putovanju u Betlehem u zemlji Judeji.

122:5.10 Veći dio Josipove obitelji je prihvatio vjerovanje u Isusova učenja, ali vrlo malo Marijinih rođaka su vjerovali u njega sve dok nije otišao s ovog svijeta. Josip je naginjao više prema duhovnom konceptu očekivanog Mesije, ali Marija i njezina obitelj, a pogotovo njezin otac, su držali da je Mesija bio vremenski izručitelj i politički vladar. Marijini preci su aktivno sudjelovali u tada skorašnjim makabejskim podvizima.

122:5.11 Josip se čvrsto držao istočnog - ili babilonskog - tumačenja židovske religije; Marija je snažno naginjala liberalnijem i širem zapadnom ili helenističkom tumačenju zakona i proroka.

6. NAZARETSKI DOM

122:6.1 Isusov je dom bio smješten u blizini visokog brda u sjevernom dijelu Nazareta, na nekoj udaljenosti od seoskog vrela smještenog u istočnom dijelu grada. Isusova je obitelj živjela u periferiji grada, što im je pružalo veću i češću priliku da uživaju u šetnjama kroz prirodu i izletima do vrha obližjeg gorja, najviše uzvisine u južnoj Galileji izuzev Taborskog gorja na istoku i brda Naina koje je bilo otprilike jednake visine. Njihov je dom bio smješten malo južnije i istočnije od ovog južnog predgorja i otprilike na pola puta između podnožja ovog uzvišenja i puta koji je vodio iz Nazareta prema Kani. Pored izleta na ovo gorje, Isus je najviše volio slijediti usku stazu koja se protezala oko podnožja ovog brda prema sjeveroistoku, do vezišta s putom za Seforis.

122:6.2 Ova kuća Josipa i Marije je bila jednosobna kamena građevina s ravnim krovom, na koju se nadovezivala staja. Namještaj se sastojao od niskog kamenog stola, glinenog posuđa i kamenih lonaca i tava, razboja za tkanje, svijećnjaka, nekoliko manjih stolica i prostirača za spavanje na kamenom podu. U dvorištu, pored kuće u blizini staje, nalazila se nadstrešnica koja je pokrivala pećnicu i mlin za mljevenje žita. Ovim su mlinom morale upravljati dvije osobe od kojih je jedna okretala ručicu, dok je druga sipala žito. Kad je bio mali, Isus je često sipao žito, dok je njegova majka okretala ručicu.

122:6.3 U kasnijim godinama, kako je obitelj rasla u veličini, imali su običaj objedovati za većim kamenim stolom, poslužujući se iz jedne posude ili lonca. Tijekom zime, za večernjeg obroka, stol bi osvjetljivala mala pljosnata glinena lampa napunjena maslinovim uljem.Nakon rođenja Marte, Josip je proširio kuću izgdradnjom velike sobe koja je preko dana služila kao tesarska radio nic a, a preko noći kao spavaća soba.

7. PUTOVANJE U BETLEHEM

122:7.1 U mjesecu ožujku, 8. godine pr. K. (Josip i Marija su se tada upravo uzeli), Cezar August je izdao naredbu da se prebroje žitelji Rimskog carstva, da se izvrši popis pučanstva radi boljeg oporezivanja. Židovi su oduvijek imali duboke predrasude prema svakom pokušaju “prebrojavanja naroda,” i to je, zajedno s ozbiljnim domaćim poteškoćama Heroda, kralja Judeje, vodilo odgodi popisa u židovskom kraljevstvu za cijelu godinu dana. U cijelom rimskom carstvu, s izuzetkom Palestine, ovaj popis stanovništva je obavljen 8. godine pr. K., osim u palestinskom kraljevstvu Heroda, gdje je izvršen 7. godine pr. K., godinu dana kasnije.

122:7.2 Marija nije bila obvezna ići u Betlehem na popis - Josip je bio ovlašten prijaviti cijelu obitelj - ali je Marija, koja je bila pustolovna i agresivna osoba, insistirala da mu se pridruži. Bojala se da se dijete ne rodi dok je Josip bio na putu, a kako je Betlehem bio nedaleko od Judina Grada, unaprijed se radovala mogućnosti posjeta svojoj rođakinji Elizabeti.

122:7.3 Josip je doslovce zabranio Mariji da mu se pridruži na putu, ali bez uspjeha; kad je pripravljala hranu za tri ili četiri dana, Marija je spremila duple porcije i spremno pošla na put. Prije nego što će krenuti, Josip se pomirio s idejom njezina putovanja, tako da su radosno napustili Nazaret sutradan rano ujutro.

122:7.4 Josip i Marija su bili siromašni i budući da su imali samo jednu teretnu životinju, Marija je jahala, jer je bila u poodmakloj trudnoći, dok je Josip išao pješice vodeći teretnu životinju natovarenu potrepštinama. Josip je bio jako opterećen izgradnjom nove kuće i namještaja, jer je morao pomoći u izdržavanju svojih roditelja, kako mu je otac nedavno onemoćao. Tako je ovaj židovski par napustio svoj skromni dom rano ujutro 18. kolovoza 7. godine pr. K. idući prema Betlehemu.

122:7.5 Prvi dan su obišli podnožje brda Gilboe, gdje su se utaborili preko noći uz rijeku Jordan, nagađajući o tome kakav će im se sin roditi, dok se Josip držao koncepta duhovnog učitelja, a Marija ideje o židovskom Mesiji, otkupitelju hebrejske nacije.

122:7.6 Rano ujutro 19. kolovoza, Josip i Marija su ponovo bili na putu. Nakon što su zastali da ručaju u podnožju brda Sartaba, odakle su pružao pogled na dolinu Jordana, nastavili su ići prema Jerihonu, gdje su stigli predvečer i prenoćili u gostionici na prometnom putu u predgrađu. Nakon večere i mnogih rasprava o tlačiteljskoj rimskoj vlasti, Herodu, popisu i značajnom utjecaju Jeruzalema i Aleksandrije kao centara židovskog učenja i kulture, nazaretski putnici su se povukli na počinak. Rano sutradan ujutro, 20 kolovoza, nastavili su putovati i stigli su u Jeruzalem prije podne, i nakon što su prvo posjetili hram, otišli su u svoje konačno odredište, Betlehem, gdje su stigli oko sredine podneva.

122:7.7 Gostionica je bila pretrpana, tako da se Josip nadao da će naći prenoćište kod svojih dalekih rođaka, ali je svaka soba u Betlehemu bila krcata posjetiteljima. Po povratku u dvorište gostionice, Josip je saznao da je obližnja karavanska štala, isklesana u stijeni ispod gostionice, ispražnjena i očišćena za prijem posjetitelja. Josip je ostavio magarca u dvorištu, uprtio vreće s odjećom i drugim potrepštinama, i uputio se s Marijom kamenim stubama do svratišta. Našli su se u prostoriji koja je služila kao spremište za žito ispred staje i jaslica. S plafona su visile zavjese od šatorskog platna i putnici su se smatrali jako srećnim što su bili u stanju naći tako udoban smještaj.

122:7.8 Josip je odmah htio otići da se prijavi, ali je Marija bila umorna; bila je prilično uznemirena i zamolila je Josipa da o stane uz nj u, što j e on i učinio.

8. ISUSOVO ROĐENJE

122:8.1 Marija se cijele noći prevrtala, tako da ni ona ni Josip nisu puno spavali. U zoru je počela osjećati porođajne bolove, a točno u podne 21. kolovoza 7. pr. K., uz pomoć i ljubaznu službu drugih žena koje su bile na putu, Marija je rodila dječaka. I tako je Isus iz Nazareta rođen u svijet, i majka Marija je umotala djetešce u odjeću koju je donijela da joj se nađu na putu i položila ga u obližnje jasle.

122:8.2 Obećano dijete je došlo na svijet na isti nači na koji se rađaju sva druga djeca prije i poslije toga dana; obrezan je osmoga dana, prema židovskom običaju, i formalno nazvan Jošua (Isus).

122:8.3 Dan nakon Isusova rođenja, Josip se prijavio na popis. Na putu je sreo čovjeka s kojim je razgovarao prije dvije noći u Jerihonu, i koji je imao imućnog prijatelja koji je imao sobu u gostionici, i koji je ponudio da zamijeni mjesto s nazaretskim parom. I tako su tog poslijepodneva prešli u gostionicu, gdje su ostali gotovo tri tjedna, kad su prešli u dom Josipovog daljeg rođaka.

122:8.4 Drugi dan nakon Isusova rođenja, Marija je poslala riječ Elizabeti o djetetovu rođenju, nakon čega je Josip primio poziv od Zakarija da dođe u Jeruzalem da rasprave svoje planove za budućnost. Josip je sljedeći tjedan otišao u Jeruzalem da se posavjetuje sa Zakarijem. Zakarije i Elizabeta su bili obuzeti iskrenim uvjerenjem da je Isus trebao postati židovski izručitelj, Mesija, i da je njihov sin Ivan trebao biti njegov glavni pomoćnik, desna ruka ovog čovjeka sudbine. A budući da je Marija dijelila ova uvjerenja, nije bilo teško nagovoriti Josipa da ostane u Betlehemu, Gradu Davidovu, gdje je Isus mogao odrasti da postane Davidov nasljednik na prijestolju Izraela. I tako su ostali u Betlehemu više od godinu dana, i Josip je u međuvremenu najvećim dijelom radio kao tesar.

122:8.5 U podne na dan Isusova rođenja, serafini Urantije okupljeni pod svojim upraviteljima, su doista pjevali himne slave nad betlehemskim jaslicama, ali ove se himne nisu mogle čuti ljudskim uhom. Ni pastiri niti bilo koje drugo ljudsko biće nije došlo iskazati poštovanje betlehemskom novorođenčetu, sve do dolaska određenih svećenika iz Ura, koje je Zakarije poslao iz Jeruzalema.

122:8.6 Ovi svećenici iz Mezopotamije su čuli od nekog čudnog učitelja religije iz njihove zemlje kako je on u snu primio saopćenje da se na zemlji trebalo pojaviti “svjetlo života” u obliku djetešceta među Židovima. I ova tri učitelja su tako krenula u potragu za tim “svjetlom života.” Nakon mnogo tjedana uzaludnog traganja u Jeruzalemu, upravo kad su se spremali vratiti u Ur, sreli su Zakarija koji im je rekao da je vjerovao da je Isus bio taj za kojim su tragali i poslao ih u Betlehem, gdje su ga našli i gdje su ostavili darove kod Marije, njegove zemaljske majke. Djetetu su bila gotovo tri tjedna u vrijeme njihova posjeta.

122:8.7 Ti mudraci nisu došli u Betlehem slijedeći zvijezdu. Lijepo predanje o betlehemskoj zvijezdi je nastalo na ovaj način: Isus je rođen u podne 21. kolovoza 7. godine pr. K. 29. svibnja iste ove godine, došlo je do nesvakidašnjeg susreta Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. I trebamo zabilježiti tu izvanrednu astronomsku činjenicu da je došlo do sličnih susreta 29. rujna i 5. prosinca iste godine. Na osnovu ovih nesvakidašnjih ali posve prirodnih događaja, dobronamjerni entuzijasti iz sljedeće generacije vjernika su satkali lijepu legendu o zvijezdi Betlehema i mudracima koji su je slijedili do štale, gdje su našli dijete i gdje su mu iskazali štovanje. Istočni i bliskoistočni umovi jako uživaju u bajkama, i ne prestaju izmišljati lijepe mitove o životu svojih religioznih vođa i političkih heroja. Prije pojave tiska, kad se ljudsko znanje najvećim dijelom prenosilo usmenim putom iz generacije u generaciju, predanja su vrlo lako postajala tradicije, a tradicije su vremenom bile prihvaćane kao činjenice.

9. PREZENTACIJA U HRAMU

122:9.1 Mojsije je učio Židove da svaki prvorođeni sin pripada Bogu i da tako, umjesto što će biti prineseno kao žrtva kao što je bio običaj među paganskim nacijama, dijete može biti ostavljeno u životu ako njegovi roditelji plate pet šekelaovlašćenom svećeniku. Mojsije je pored toga odredio da se majka nakon određenog vremena predstavi u hramu (ili da netko drugi prinese odgovarajuću žrtvu u njezino ime) i da prođe kroz proces očišćenja. Te su dvije ceremonije obično izvođene u isto vrijeme. U skladu s tim, Josip i Marija su otišli u hram osobno predstaviti Isusa svećenicima i tražiti djetetovo iskupljenje, kao i s namjerom da Marija prinese ispravnu žrtvu ceremonijalnog očišćenja od navodno nečistog porođaja.

122:9.2 U dvoranama hrama obično su se mogle naći dvije izuzetne osobe, pjevač Šimun i pjesnikinja Ana. Šimun je bio iz Judeje, a Ana iz Galileje. Ovo dvoje su uglavnom provodili vrijeme zajedno, i oboje su bili bliski prijatelji Zakarija koji im je povjerio tajnu o Ivanu i Isusu. Šimun i Ana su željno iščekivali dolazak Mesije, i kako su imali veliko povjerenje u Zakarija, povjerovali su da je Isus bio obećani izručitelj židovskog naroda.

122:9.3 Zakarije je znao kad su se Josip i Marija trebali pojaviti u hramu s Isusom, i on je ugovorio s Anom i Šimunom da im rukom doznači koje je dijete iz dugog slijeda prvorođenaca bilo Isus.

122:9.4 Za ovu prigodu, Ana je napisala pjesmu koju je Šimun otpjevao na veliko iznenađenje Josipa, Marije i svih okupljenih u hramu. To je bio njihov hvalospjev iskupljenju ovog sina provorođenca:

122:9.5 Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov;

122:9.6 Jer nas posjeti da otkupi narod svoj;

122:9.7 Učini da izraste rog svačijeg spasenja

122:9.8 Među potomstvom Davida, sluge svoga.

122:9.9 Kao što obeća na usta proroka svojih svetih –

122:9.10 Spasenje od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;

122:9.11 Da učini milosrđe ocima našim i sjeti se svetoga zavjeta –

122:9.12 Zakletve kojom se zakle Abrahamu ocu našemu,

122:9.13 Da nam dopusti da, izbavljeni iz ruku neprijatelja

122:9.14 Služimo njemu bez straha,

122:9.15 U svetosti i pravednosti pred njim u sve naše dane.

122:9.16 A i ti, djetešce obećanja, zvat ćeš se prorok Svevišnjega;

122:9.17 Jer ćeš ići pred Gospodinom da utemeljiš njegovo kraljevstvo;

122:9.18 Da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu U oproštenju grijeha njihovih.

122:9.19 Radujte se milosrđu Boga našega, zbog koga će nas pohoditi Sunce s visine

122:9.20 Da obasja one koji prebivaju u tmini i sjeni smrtnoj;

122:9.21 Da upravi korake naše na put mira.

122:9.22 Sad možeš, Gospodine, otpustiti slugu svojega da,

122:9.23 Po riječi tvojoj, ide u miru,

122:9.24 Jer mi oči vidješe spasenje tvoje,

122:9.25 Koje si pripravio pred licem svih naroda;

122:9.26 Svjetlo da rasvijetli pogane

122:9.27 I slavu naroda tvoga Izraela.

122:9.28 Pri povratku u Betlehem, Josip i Marija su bili nijemi - zbunjeni i duboko dirnuti. Mariju su jako uznemirile riječi ostarjele pjesnikinje Ane, dok se Josip nije mogao pomiriti sa svojim preuranjenim nastojanjima da si predoči Isusa kao očekivanog Mesiju židovskog naroda.

10. HEROD NA DJELU

122:10.1 No, Herodovi promatrači nisu mirovali. Kad su mu donijeli vijesti o posjeti urskih svećenika Betlehemu, Herod je pozvao ove Kaldejce u posjet. Podrobno ih je ispitao o novom “kralju Židova,” ali oni mu nisu mnogo rekli, objašnjavajući da je dijete rođeno ženi koja je s mužem došla u Betlehem da se prijavi na popis pučanstva. Herod, koji nije bio zadovoljan ovim odgovorom, im je dao novčanu nagradu i nalog da nađu dijete, da mu i on iskaže svoje poštovanje, kako su smatrali da će njegovo kraljevstvo biti duhovno, a ne zemaljsko. Ali kad se mudraci nisu vratili, Herod je postao sumnjičav. Dok je okretao te stvari po glavi, njegovi doušnici su se vratili i donijeli puni izvještaj o skorašnjim događajima u hramu, s kopijom dijelova Šimunove pjesme u čast Isusova ceremonijalnog otkupljenja. Ali oni su izgubili traga Josipu i Mariji, i Herod je bio jako ljut što mu nisu bili u stanju reći kamo su odveli dijete. On je zatim poslao doušnike da pronađu Josipa i Mariju. Znajući da je Herod krenuo u potjeru za nazaretskom obitelji, Zakarije i Elizabeta su se držali podalje od Betlehema. Djetešce je bilo sakriveno kod Josipovih rođaka.

122:10.2 Josip se bojao tražiti posla, i njihova mala ušteđevina je svakim danom postajala sve manja. Čak i prilikom ceremonijalnog očišćenja u hramu, Josip se smatrao toliko siromašnim da je ponudio samo dva golubića za Marijino očišćenje, što je Mojsije naložio kao cijenu za očišćenje siromašnih majki.

122:10.3 Kada, nakon više od godinu dana uzaludnog traganja, Herodove uhode nisu bile u stanju naći Isusa i kako je postojala sumnja da se dijete još uvijek nalazilo u Betlehemu, Herod je izdao nalog da se sistematski pretraži svaka kuća u Betlehemu i da se ubiju svi dječaci koji su imali manje od dvije godine. Na taj način, Herod se nadao da će uništiti to dijete koje je trebalo postati “kralj Židova.”I tako je u jednom danu ubijeno šesnaest dječaka u Betlehemu judejskome. No, intriga i ubojstvo, čak i u njegovoj užoj obitelji, su bili uobičajeni na dvoru Heroda.

122:10.4 Ovaj pokolj djece se odigrao sredinom listopada 6. godine pr. K., kad je Isusu bilo malo više od godinu dana. No, i među Herodovim dvoranima je bilo vjernika u dolazak Mesije i jedan od njih je saznao o naredbi da se pobiju betlehemska muška djeca i saopćio te vijesti Zakariju, koji je pak poslao glasnika Josipu; tako su noć prije ovog masakra Josip i Marija s djetešcetom otišli iz Betlehema i uputili se prema Aleksandriji u Egiptu. Kako ne bi privlačili pozornost, bez pratnje su putovali s Isusom prema Egiptu. Bili su u mogućnosti otići u Aleksandriju zahvaljujući novčanoj pomoći Zakarija, i Josip je tamo bio u prilici raditi u svojoj struci, dok su Marija i Isus boravili kod imućnog člana Josipove obitelji. U Aleksandriji su se zadržali dvije godine i vratili se u Betlehem tek nakon Herodove smrti.





Back to Top