Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 112 : OPSTANAK LIČNOSTI

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 112 : OPSTANAK LIČNOSTI



POGLAVLJE 112 : OPSTANAK LIČNOSTI

112:0.1 LJUDSKA bića potječu s evolucijskih planeta, svjetova gdje započinje životni put smrtničkog uspona. Vaš život započinje na Urantiji, gdje se sklapa privremena zajednica između vas i vašeg božanskog Misaonog Ispravljača. Vi ste obdareni savršnim vodičem; ako stoga budete iskreno hodili stazom vremena i ako postignete konačni cilj vjere, steći ćete nagradu stoljeća; postići ćete vječno sjedinjenje s Ispravljačem. Time će započeti vaš pravi život--život upona--kojem vaš sadašnji život služi jedino kao uvod. Bit će to početak predstojeće uzvišene i napredne misije koju trebate sprovesti kao finalista vječnosti. I u toku dugog niza stoljeća i stadija evolucijskog rasta, jedna će komponenta vašeg bića ostati apsolutno nepromjenjena--vaša ličnost--koja je postojana unatoč sveopćoj promjeni.

112:0.2 Premda bi bilo preuzetno pokušati definirati ličnost, može se pokazati korisnim navesti nekoliko poznatih činjenica s njom u vezi:

112:0.3 1. Ličnost je to svojstvo stvarnosti koje daruje bilo sam Otac Svih ili koje ZdruženiČinitelj daruje u Očevo ime.

112:0.4 2. Ona može biti darovana svakom živom sistemu energije koji obuhvaća um i duh.

112:0.5 3. Ona nije u cjelosti podložna okovima apriorne uzročnosti. Relativno je stvaralačka ili sustvaralačka.

112:0.6 4. Kad je darovana stvorenim bićima materijalne evolucije, ličnost navodi duh da uz pomoć uma nastoji ovladati energijom-materijom.

112:0.7 5. Dok sama nema identiteta, ličnost može ujediniti identitet svakog živog sistema energije.

112:0.8 6. Za razliku od triju energija koje reagiraju na gravitaciju kako kvalitativno tako i kvantitativno, ličnost reagira na krug ličnosti jedino kvalitativno.

112:0.9 7. Ličnost se ne mijenja unatoč sveopćoj promjeni.

112:0.10 8. Ona može dati dar Bogu--može navesti čovjekovu slobodnu volju da se posveti činjenju Božje volje.

112:0.11 9. Obilježena je moralnošću--sviješću o relativnosti odnosa s drugim osobama. Ona opaža razliku između različitih razina ponašanja i pronicljivo odabire među njima.

112:0.12 10. Ličnost je jedinstvena, apsolutno jedinstvena: ona je jedinstvena u vremenu i prostoru; jedinstvena u vječnosti i na Raju; jedinstvena kad je darovana biću--ne postoje duplikati; jedinstvena u svakom času egzistencije; jedinstvena u odnosu s Bogom--u kojeg nema pristranosti, no koji ne može dadati ličnost na ličnost, jer je to nemoguće--ličnost je asocijativna premda nije zbrojiva.

112:0.13 11. Ličnost neposredno reagira na prisutnost drugih ličnosti.

112:0.14 12. Ličnost je jedina stvar koja se može dodati duhu, što potvrđuje Očevo prvenstvo u odnosu na Sina. (Um ne mora biti dodan duhu.)

112:0.15 13. Zajedno s identitetom koji se nalazi u preživjeloj duši, ličnost može preživjeti smrtničku smrt. Ispravljač i ličnost su nemijenjajući; odnos između njih (u duši) nije ništa drugo nego promjena, neprestana evolucija; i ako bi se ova promjena (rast) obustavila, duša bi prestala postojati.

112:0.16 14. Ličnost je na vrlo osobit način svjesna vremena; ona spoznaje vrijeme drukčije nego to čine um ili duh.

1. LIČNOST I STVARNOST

112:1.1 Otac Svih daruje ličnost svojim stvorenim bićima kao potencijalno vječno obdarenje. Ovaj božanski dar može djelovati na brojnim razinama kao i u nizu kozmičkih situacija koje se kreću od niskih konačnih do najviših absonitnih, čak i do granica apsoluta. Ličnost stoga djeluje na slijedeće tri kozmičke ravni ili svemirske faze:

112:1.2 1. Pozicionom statusu. Ličnost djeluje jednako uspješno u lokalnom svemiru, u nadsvemiru ili u centralnom svemiru.

112:1.3 2. Statusu značenja. Ličnost djeluje jednako uspješno na razinama konačnog i apsonitnog, čak i pri dodiru s apsolutnim.

112:1.4 3. Statusu vrijednosti. Ličnost može biti iskustveno ostvarena u sve naprednijim domenama materijalnog, morontijalnog i duhovnog.

112:1.5 Ličnost posjeduje savršen domet kozmičke dimenzionalne izvedbe. Postoje tri dimenzije konačne ličnosti koje, ugrubo govoreći, djeluju na slijedeći način:

112:1.6 1. Duljina predstavlja usmjerenje i narav napredovanja--kretanje kroz prostor i u skladu s vremenom--evoluciju.

112:1.7 2. Vertikalna dubina obuhvaća porive i stavove organizma, različite razine samoostvarenja i uopćenu pojavu reagiranja na okruženje.

112:1.8 3. Širina obuhvaća domenu koordinacije, asocijacije i organizacije bitka.

112:1.9 Tip ličnosti koji je podaren smrtnicima Urantije posjeduje potencijal za sedmodimenzionalni samoizražaj ili ostvarenje osobe. Od ovih dimenzionalnih pojava, tri se mogu ostvariti na konačnoj razini, tri na absonitnoj i jedna na apsolutnoj. Na podapsolutnim razima, bića mogu doživjeti ovu sedmu ili dimenziju cjelokupnosti kao stvarnost ličnosti. Ova vrhovna dimenzija predstavlja pridruživi apsolut i premda nije beskonačna, posjeduje dimenzionalni potencijal za podbeskonačni prodor apsolutnog.

112:1.10 Konačne dimenzije ličnosti tiču se kozmičke duljine, dubine i širine. Duljina pokazuje značenje; dubina obilježava vrijednost; širina obuhvaća uvid--sposobnost bića da doživi neospornu svijest kozmičke stvarnosti.

112:1.11 Sve se ove konačne dimenzije materijalne razine značajno uvećavaju na morontija razini, gdje je moguće ostvarenje novih dimenzionalnih vrijednosti. Kroz utjecaj mote i zahvaljujući doprinosu morontija matematike, sva se ova uvećana dimenzionalna iskustva morontija razine veličanstveno povezuju s vrhovnom ili dimenzijom ličnosti.

112:1.12 Konačna stvorena ljudska bića će biti u stanju izbjeći velike teškoće koje susreću pri proučavanju ljudske ličnosti ako se sjete da dimenzionale razine i duhovne razine nisu koordinirane u iskustvenom ostvarenju ličnosti.

112:1.13 Život je uistinu proces koji se odvija između organizma (bitka) i njegovog okruženja. Ovoj vezi između organizma i njegovog okruženja, ličnost pridaje vrijednost identiteta i značanja kontinualnosti. Jasno je stoga da veza između podražaja i posljedice ne predstavlja čisto mehanički proces, kako ličnost sudjeluje u cijelokupnosti ove sitacije. Mehanizmi će uvijek biti obilježeni pasivošću; organizmi uvijek posjeduju prirođeno svojstvo aktivnosti.

112:1.14 Fizički život je proces koji se ne odvija toliko unutar organizma koliko između organizma i njegovog okruženja. I svi takvi procesi imaju tendenciju da stvore i utemelje organske uzorke reagiranja na takvo okruženje. I svi su takvi usmjerivački uzorci visoko utjecajni pri odabiru cilja.

112:1.15 Posredničkim djelovanjem uma uspostavlja se smislen odnos između okruženja i čovjekovog "ja." Sposobnost i voljnost organizma da učini tako bitne kontakte s okruženjem (reakciju na podražaj) predstavlja stav cijele ličnosti.

112:1.16 Ličnost ne može uspješno djelovati u izolaciji. Čovjek je po svojoj naravi društveno biće; njega prožima žudnja da nekome pripada. Doslovno je istina, "Ni jedan čovjek ne živi za sebe."

112:1.17 Ali koncept ličnosti koji označava cjelinu živog i djelujućeg stvorenog bića označava mnogo više nego integraciju odnosa; on označava ujedinjenje svih komponenti stvarnosti i koordinaciju svih odnosa. Odnosi postoje između dva predmeta, dok tri ili više predmeta tvore sistem i takav sistem predstavlja mnogo više nego uvećan ili složen odnos. Ova razlika je jako bitna, kako u kozmičkom sistemu individualni članovi nisu uzajamno povezani, izuzev što su povezani s cijelim i kroz individualnost cijelog.

112:1.18 U ljudskom organizmu, zbroj komponenti sačinjava bitak--individualnost--no takav proces ni najmanje ne naliči ličnosti, koja je ujedinitelj svih ovih komponenti pri njihovom odnosu s kozmičkim stvarnostima.

112:1.19 U agregatu, dijelovi se dodaju jedan na drugi; u sistemu, komponente su uzajamno uređene. Sistemi su značajni radi organizacije--pozicionih vrijednosti. U dobrom sistemu, svaka komponenta ima svoju kozmičku poziciju. U lošem sistemu, javljaju se bilo nedostaci ili nered--poremećaji. U ljudskom sistemu, ličnost je ta koja ujedinjuje sve aktivnosti zauzvrat unoseći svojstva identiteta i stvaralaštva.

2. ČOVJEKOVO "JA"

112:2.1 Pri proučavanju čovjekovog bitka, treba imati na umu slijedeće:

112:2.2 1. Fizički sistemi su podređeni.

112:2.3 2. Intelektualni sistemi su istoredni.

112:2.4 3. Ličnost je nadređena.

112:2.5 4. Duhovna sila koja živi u čovjeku ima usmjerivački potencijal.

112:2.6 Pri razmatranju svih predodžbi bitka, trebate prepoznati činjenicu da prvo nastaje život, a tek potom njegova procjena ili tumačenje. Ljudsko djete prvo živi, a tek potom razmišlja o svom životu. U kozmičkom sustavu, uvid prethodi predviđanju.

112:2.7 Kozmička činjenica da je Bog postao čovjek zauvijek je izmijenila sva značenja i sve vrijednosti ljudske ličnosti. U pravom smislu riječi, ljubav podrazumijeva uzajamno poštovanje cijelih ličnosti, bilo ljudskih, božanskih ili ljudsko-božanskih. Dijelovi čovjekovog "ja" mogu djelovati na brojne načine--razmišljanjem, osjećanjem ili željenjem--dok se jedino koordinirana svojstva cijele ličnosti usredotočuju u inteligentnom činu; i iskrena i nesebična ljubav jednog ljudskog bića prema drugom, bilo ljudskom ili božanskom biću, omogućuje da se sve ove moći povežu s duhovnim obdarenjem smrtnog uma.

112:2.8 Svi smrtnički koncepti stvarnosti počivaju na pretpostavci aktualnosti ljudske ličnosti; svi koncepti nadljudskih stvarnosti počivaju na iskustvu ljudske ličnosti koja djeluje u sastavu i u vezi s kozmičkim stvarnostima izvjesnih pridruženih duhovnih jedinki i božanskih ličnosti. Izuzev ličnosti, sve neduhovne pojave u ljudskom iskustvu predstavljaju sredstva koja vode nekom cilju. Svaki istinski odnos ljudskog bića s drugim osobama--ljudskim ili božanskim--sam po sebi predstavlja cilj. I takav prijateljski odnos s ličnošću Božanstva predstavlja vječni cilj kozmičkog uspona.

112:2.9 Radi toga što posjeduje ličnost čovjek se može nazvati duhovnim bićem, kako jedinstvo bitka i samosvijest ličnosti predstavljaju obdarenja nadmaterijalnog svijeta. Sama činjenica da smrtni materijalista može zanijekati postojanje nadmaterijalnih stvarnosti sama po sebi ukazuje na to da su u njegovom umu prisutne i aktivne sinteza duha i kozmička svijest.

112:2.10 Veliki kozmički raskol vlada između materije i misli, no ovaj je raspol daleko veći između materijalnog uma i duhovne ljubavi. Svijest, a pogotovu samosvijest, ne može biti objašnjena ni jednom terijom mehaničke elektronske povezanosti ili materijalističkih pojava energije.

112:2.11 Kako um teži najvišoj analizi stvarnosti--materija--čija spoznaja iščezava sa stanovišta materijalnih čula, može ostati stvarna umu. Kad duhovni uvid teži onoj stvarnosti koja ostaje po iščeznuću materije i kad je nastoji potanko analizirati, ona iščezava umu, dok uvid duha može i dalje spoznati kozmičke stvarnosti i najviše vrijedosti duhovne naravi. Na taj način, znanost poprima obličje filozofije, dok se filozofija mora povući pred zaključcima istinskog duhovnog iskustva. Razmišljanje se povlači pred mudrošću, dok se mudrost gubi u prosvijetljenom i kontemplativnom obožavanju.

112:2.12 U znanosti, čovjekovo "ja" opaža materijalni svijet; filozofija predstavlja opservaciju ove opservacije materijalnog svijeta; religija, istinsko duhovno iskustvo, predstavlja iskustveno ostvarenje kozmičke stvarnosti opservacije ove opservacije cjelokupne relativne sinteze energetskih materijala vremena i prostora. Izgraditi kozmičku filozofiju na temeljima isključivog materijalizma znači zanemariti činjenicu da su sve materijalne stvari na početku bile zamišljene stvarnima u iskustvu ljudske svijesti. Osmatrač ne može biti predmet osmatranja; procjena zahtijeva da se do izvjesnog stupnja prevaziđe predmet procjene.

112:2.13 U vremenu, razmišljanje vodi mudrosti, a mudrost vodi iskazanju obožavanja; u vječnosti, obožavanje ovdi mudrosti, a mudrost rezultira finalnošću misli.

112:2.14 Ono što omogućuje ujedinjenje evoluirajućeg čovjekovog "ja" počiva u obilježjima njegovih sastavnih dijelova: osnovnih energija, osnovnih tkiva, osnovne kemijske kontrole, najviših ideja, najviših motiva, najviših ciljeva i božanskog duha koji je dar Raja--tajne koja objašnjava samosvijest čovjekove duhovne naravi.

112:2.15 Cilj kozmičke evolucije je postignuće jedinstva ličnosti putom sve veće dominacije duha--kada slobodna volja reagira na nauk i vodstvo Misaonog Ispravljača. Unutarnje kozmičko svojstvo kako ljudske tako i nadljudske ličnosti može se nazvati "evolucijom dominacije," proširenjem kontrole kako nad sobom tako i nad svojim okruženjem.

112:2.16 Uspinjuća ličnost negdašnjeg smrtnika prolazi kroz dvije značajne faze sve veće dominacije slobodne volje čovjeka kako nad njegovim "ja" tako i nad svemirom:

112:2.17 1. Prijefinalistička faza ili iskustvo traženja Boga koje vodi uvećanju samoostvarenja vještinom proširenja i aktualizacije identiteta, kao i riješavanjem kozmičkih problema koje je praćeno ovladanjem svemirom.

112:2.18 2. Poslijefinalistička faza ili iskustvo obznanjenja Boga koje se sastoji od stvaralačkog proširenja samoostvarenja otkrivenjem Vrhovnog BIća iskustva svim inteligencijama koje traže Boga a koje još uvijek nisu postigle božanske razine nalikovanja Bogu.

112:2.19 Za svojih različitih kozmičkih pustolovina, spuštajuće ličnosti postižu analogna iskustva dok teže uvećanoj moći saznanja i izvršenja božanskih volja Vrhovnog, Ultimnog i Apsolutnog Božanstva.

112:2.20 U toku fizičkog života, čovjekovo materijalno "ja," egoistička jedinka ljudskog identiteta, ovisi o produženju djelovanja materijalnog životnog mehanizma, produženju djelovanja neizjednačene ravnotežene energija i intelekta koja se na Urantiji naziva životom. No bitak čija vrijednost može osigurati opstanak, bitak koji može nadići iskustvo smrti, evoluira jedino uspostavom potencijalnog prijenosa identiteta evoluirajuće ličnosti s prolaznog životnog mehanizma--materijalnog tijela--na trajniju i besmrtnu narav morontija duše pa čak i preko ovih razina, u područje gdje duša postaje obuhvaćena i duhovnom stvarnošću čiji status vremenom postiže. Ovaj aktualni prijenos od povezanosti s materijalnim do poistovjećenja s morontijalnim postiže se iskrenošću, ustrajnošću i čvrstinom odluka smrtnog stvorenog bića koje traži Boga.

3. FENOMEN SMRTI

112:3.1 Bića Urantije obično prepoznaju jednu vrstu smrti, fizički prekid životnih energija; no kad je riječ o opstanku ličnosti, postoje tri vrste smrti:

112:3.2 1. Duhovna smrt (smrt duše). Nakon što smrtni čovek konačno odbije produženje života, nakon što po zajedničkom mišljenju Ispravljača i preživjelog sefara bude proglašen duhovno propalim, morontijalno uništenim, nakon što je ovaj ravnopravni sud zabilježena na Uversi i nakon što Cenzori i njihovi suradnici potvrde takav nalaz, vladari Orvontona donesu naredbu da se Osmatrač odmah oslobodi iz smrtničkog uma. No Ispravljačevo se oslobođenje ne odnosi na dužnosti osobnog ili grupnog serafa koji se brine o osobi u kojoj je prehodno živio Ispravljač. Po svom značaju, ova je smrt konačna neovisno o privremenom produženju djelovanja životnih energija fizičkih i umnih mehanizama. S kozmičkog stanovišta, smrtnik je već mrtav; nastavk života čisto označava održanje materijalnog momentuma kozmičkih energija.

112:3.3 2. Intelektualna smrt (smrt uma). Nakon što, uslijed intelektualnog poremećaja ili djelomičnog uništenja moždanog mehanizma, dođe do prekida djelovanja više službe pomoćnika uma, i ako ovi uvjeti poređu izvjesnu kritičnu točku popravljivosti,Ispravljač koji je do tog časa živio u ljudskom umu, smjesta prima slobodu i odlazi na Sferu Božanstvenosti. Prema kozmičkim zapisima, smrtna ličnost se smatra mrtvom pri svakom uništenju bitnih krugova uma ljudske volje i djelovanja. I ovo ponovo, znači smrt, neovisno o nastavku djelovanja životnog mehanizma fizičkog tijela. Tijelo bez uma koji bi bio u stanju koristiti slobodnu volju više ne predstavlja ljudsko biće, no ovisno o prethodnom odabiru ljudske volje, duša takve osobe može preživjeti smrt.

112:3.4 3. Fizička smrt (smrt tijela i uma). Kad ljudsko biće umre, Ispravljač ostaje u okrilju uma sve dok ovaj ne prestane djelovati kao inteligentni mehanizam, što se događa otprilike onog časa kad mjerive energije prestanu proizvoditi po život bitne ritmičke pulsacije. Po ovom prekidu, Ispravljač napušta iščezavajući um bez ikakve pompe--upravo kako što je prije nekoliko godina stigao--i preko Uverse odlazi na Sferu Božanstvenosti.

112:3.5 Nakon smrti, materijalno tijelo ponovo postaje dio prirodnog svijeta iz kojeg je poteklo, dok dvije nematerijalne komponenete preživjele ličnosti nastavljaju postojati: Predpostojeći Misaoni Ispravljač odlazi na Sferu Božanstvenosti, sa sobom noseći zabilješku sjećanja smrtničkog puta; pored njega, opstaje besmrtna morontijalna duša pokojnika za koju se brine čuvar sudbine. Ove faze i obličja duše, ove formule identiteta koje su nekad bile kinetičke a koje su zatim postale statičkim, predstavljaju elemente koji omogućuju repersonifikaciju na prebivališnim svjetovima; i sjedinjenjem Ispravljača i duše nanovo se stvara preživjela ličnost, koja vam daje novu svijest u času morontija buđenja.

112:3.6 U slučaju ljudi koji nemaju osobne serafske čuvare, grupni čuvari vjerno i djelotvorno izvršavaju istu službu bdijenja nad identitetom i uskrsnuća ličnosti. Serafi predstavljaju bitan element novosazdanja ličnosti.

112:3.7 Prilikom smrti, Misaoni Ispravljač privremeno gubi ličnost dok mu ostaje identitet; ljudsko biće privremeno gubi identitet dok mu ostaje ličnost; na prebivališnim svjetovima, ovo se dvoje ujedinjuju u vječno ispoljenje. Misaoni Ispravljač koji je jednom napustio zemlju ne vraća se u vidu bića u kojem je prethodno živio; ličnost se nikad ne ispoljava bez ljudske volje; i ljudsko biće koje je nakon smrti privremeno ostalo bez ispravljača nikad ne ispoljava aktivni identitet niti na bilo koji način uspostavlja komunikaciju sa zemaljskim živim bićima. Takve duše koje nemaju Ispravljača posve su nesvjesne u toku kratkotrajnog ili dugotrajnog sna. Takvo biće ne može ispoljiti bilo kakvu vrstu ličnosti ili sposobnosti sve dok proces preživljavanje ne bude konačno sproveden. Onima koji odu na prebivališne svjetove nije dozvoljeno da pošalju poruke svojim najdražim. U toku sadašnjeg sudbenog razdoblje, širom svih svemira vlada zakon koji zabranjuje takve komunikacije.

4. ISPRAVLJAČI NAKON SMRTI

112:4.1 U slučaju bilo materijalne, intelektualne ili duhovne smrt, Ispravlajč se oprašta od svog smrtničkog domaćina i odlazi na Sferu Božanstvenosti. S glavnog centra lokalnog svemira i nadsvemira, uspostavlja se reflektivni kontakt s nadgeldnicima obiju vlada, nakon čega se Osmatrač uklanja iz zapisnika pod istim brojem pod kojim je isprva uveden u domene vremena.

112:4.2 Na neki način koji nije u cjelosti shvatljiv, Sveopći Cenzori su u stanju pribaviti sažetak ljudskog života koji je zabilježen u Ispravljačevom duplikatnom zapisu duhovnih vrijednosti i morontija značenja uma njegovog suradnika. Cenzori su u stanju pribaviti Ispravljačevo gledište pokojnikovog karaktera i njegovih duhovnih vrijednosti i svi ovi podaci, zajedno sa serafičkim zapisima, dostupni su radi prezentacije u času kad se donosi sud o nastavku života dotične osobe. Ova se informacije također koristi kako bi se potvrdile nadkozmičke odluke koje nalažu da izvjesna bića smjesta započnu svoj morontija život, da produže na prebivališne svjetove neposredno po raspadu materijalnog tijela, prije nego se zvanično okonača planetarno sudbeno razdoblje.

112:4.3 Nakon fizičke smrti, izuzev u slučaju osoba koje se prevode za života na zemlji, oslobođeni Ispravljač smjesta odlazi svome domu na Sferu Božanstvenosti. Detalji koji se tiču onoga što se odvija na ovom svijetu dok se očekuje nova pojava preživjelog smrtnika najvećim dijelom ovise o tome da li se ljudsko biće uspinje na prebivališne svjetove po vlastitom individualnom pravu ili mora sačekati da se po okončanju sudbenog razdoblja pozovu sva zaspala preživjela bića izvjesnog plentarnog doba.

112:4.4 Ako Ispravljačev smrtnički suradnik pripada grupi koja će biti repersonificirana po okončanju sudbenog razdoblja, Ispravljač se ne može smjesta vratiti na prebivališni svijet sistema u kojem je prethodno služio, već mu se pruža mogućnost da odabere jednu od slijedećih privremenih dužnosti:

112:4.5 1. Da bude uveden u redove iščezlih Osmatrača koji se bave neobznanjenom službom.

112:4.6 2. Da privremeno bude postavljen kao promatrač Rajskog sustava.

112:4.7 3. Da stupi u jednu od mnogobrojnih obrazovnih škola Sfere Božanstvanosti.

112:4.8 4. Da za izvjesno vrijeme bude postavljen kao student-promatrač na nekoj od drugih šest svetih planeta koji tvore Očev krug Rajskih svjetova.

112:4.9 5. Da bude pripojen glasničkoj službi personificiranih Ispravljača.

112:4.10 6. Da postane asistent instruktora školskog sustava Sfere Božanstvenosti, posvećen obučavanju Osmatrača početne grupe.

112:4.11 7. Da mu bude dozvoljeno da odabere grupu svjetova na kojima bi želio služiti u slučaju da postoji prihvatljiv dokaz da je ljudski suradnik već odbacio vječni život.

112:4.12 U slučaju da vas smrt zateče nakon što postignete treću kružnicu ili višu domenu, u slučaju da potom primite osobnog čuvara sudbine i u slučaju da ovaj čuvaj sudbine bezuvjetno odobri zaključni zapis Ispravljačevog sažetog prikaza vašeg preživjelog karaktera--ako se i seraf i Ispravljač u biti slože po svakom pitanju koje se tiče njihovih životnih zapisa i preporuka--ako Sveopći Cenzori i njihovi refleksivni suradnici na Uversi potvrde ove podatke i ako to učine bez imalo sumnje i rezervacije, u tom slučaju Stari Dani krugovima Salvingotna munjevitom brzinom promaknu odluku o naprednom statusu i po objavi ove odluke, sudovi Suverenog Vladara Nebadona donesu odluku o trenutačnom ulasku preživjele duše u dvorane uskrsnuća prebivališnih svjetova.

112:4.13 Koliko znam, u slučaju da ljudska ličnost odmah nastavi s životom, po uvođenju u arhivu Sfere Božanstvenosti, Ispravljač produžuje u Rajsku prisutnost Oca Svih odakle se istog časa vraća, ulazi u naručje Personificiranih Ispravljača dotičnog nadsvemira i lokalnog svemira, prima priznanje od stariješine Personificiranih Ispravljača Sfere Božanstvenosti, te smjesta pristupa "ostvarenju prijelaznog identiteta," odakle se uoči trećeg perioda poziva na prebivališni svijet u istinskom obličju ličnosti koja je spremna primiti preživjelu dušu zemaljskog smrtnika kakvu je projicirao čuvar sudbine.

5. OPSTANAK ČOVJEKOVOG "JA"

112:5.1 Bilo da je materijalan, morontijalan ili duhovan, bitak predstavlja kozmičku stvarnost. Stvarnost onog što je lično predstavlja dar Oca Svih koji djeluje bilo sam po sebi ili kroz svoje mnogostruke kozmičke utjecaje. Reći da je biće osobno znači prepoznati relativnu individualizaciju takvog bića u sastavu kosmičkog organizma. Živi kozmos predstavlja gotovo beskonačno integriran agregat stvarnih jedinki koje su sve relativno potčinjene sudbini cijelog. No osobne jedinke su obdarene stvarnom mogućnošću izbora--prilike da bilo prihvate ili odbace sudbinu.

112:5.2 Ono što dolazi od Oca vječno je poput Oca, i ovo se jednako može reći o istinskoj ličnosti, koju Bog daje prema vlastitoj slobodnoj volji, kao što se može reći o Misaonom Ispravljaču, istinskom fragmentu Boga. Čovjekova ličnost je vječna, no u pogledu identiteta, ona predstavlja uvjetno vječnu stvarnost. Kako se pojavila kao rezultat Očeve volje, ličnost će doživjeti sudbinu Božanstva, dok čovjek mora odabrati da li će prisustvovati postignuću takve sudbine. U odsutnosti takvog izbora, ličnost izravno postiže iskustveno Božanstvo, postajući dio Vrhovnog Bića. Ciklus je predodređen, dok je čovjekovo učešće u njemu osobno, iskustveno i prepušteno čovjekovom izboru.

112:5.3 U svemiru, smrtnički identitet je prolazan i uvjetovan trajanjem vremenskog života; on je stvaran jedino ukoliko ličnost želi postati trajan kozmički fenomen. Ovdje počiva osnovna razlika između čovjeka i energetskog sistema: Energetski sistem mora nastaviti postojati--on nema mogućnosti izbora; no čovjek je taj koji odlučuje o svojoj sudbini. Ispravljač je stvarna staza koja vodi k Raju, no svojom slobodnom voljom čovjek mora odlučiti da pođe ovom stazom.

112:5.4 Ljudska bića posjeduju identitet jedino u materijalnom smislu. Djelujući u energetskom sistemu intelekta, materijalni um ispoljava takva svojstva čovjekovog "ja." Reći da čovjek ima ličnost znači opaziti da on posjeduje krug uma koji je potčinjen djelima i odabiru volje ljudske ličnosti. No ovo je materijalno i čisto privremeno ispoljenje, upravo kao što ljudski zametak predstavlja prijelazan parazitski stadij ljudskog života. S kozmičkog gledišta, ljudska bića se rađaju, žive i umiru istog časa; ona nisu dugovječna. No smrtnička ličnost, putem svoga odabira, posjeduje moć da prenese sjedište svog identiteta s prolaznog materijalno-intelektualnog sistema u viši sistem morontione duše koji je je, zajedno s Misaonim Ispravljačem, stvoren kao novi mehanizam za ispoljenje ličnosti.

112:5.5 I upravo u takvoj moći izbora koja predstavlja kozmičko obilježje statusa stvorenih bića koja su obdarena voljom, počiva čovjekova najveća prilika kao i njegova najviša kozmička odgovornost. Integritet ljudske volje utvrđuje vječnu sudbinu budućeg finaliste; iskrenost smrtničke slobodne volje utvrđuje hoće li Ispravljač primiti vječnu ličnost; odanosti smrtničkog izbora utvrđuje hoće li Otac Svih ostvariti novog uspinjućeg sina; nepokolebljivost i mudrost čovjekovih djela i odluka utvrđuje hoće li Vrhovno Biće aktualizirati iskustvenu evoluciju.

112:5.6 Kozmičkim krugovima ličnosti, vremenom se mora postići rast, ono bar u slučaju da bilo vlastitom greškom, nesrećnim slučajem vremena ili zaprekama materijalne egzistencije ne budete spriječeni pri nastojanju da ovladate ovim razinama na vašem domaćem planetu--ako vaše namjere i žudnje imaju vrijednost koja će osigurati njihov opstanak--sigurno ćete primiti riješenje o produženju probnog perioda. Dobit ćete više vremena da se dokažete.

112:5.7 Ako se ikad javi dvojba u vezi toga da li je preporučljivo unaprijediti ljudski identitet na prebivališne svjetove, kozmičke vlade uvijek odlučuju u korist osobnih interesa dotične individue; bez oklijevanja unaprijeđuju takvu dušu na status prijelaznog bića, dok nastavljaju promatrati morontija namjere i duhovne ciljeve koji se u njoj javljaju. Tako se nedvojbeno zadovoljava božanska pravda, dok božanska milost prima dalju priliku za službu.

112:5.8 Vlade Orvontona i Nebadona ne tvrde da svaki detalj kozmičkog plana smrtničke repersonifikacije djeluje apsolutno savršeno, no oni tvrde i prava je istina, da ispoljavaju strpljivost, trpeljivost, razumijevanje i mislostivu suosjećajnost. Mi bi radije riskirali pobunu u sistemu nego što bi sebe podvrgli opasnosti da čak i jednom napaćenom smrtniku nekog evolucijskog svijeta oduzmemo vječnu radost produženja puta uspona.

112:5.9 Ovo nikako ne znači da će ljudska bića primiti drugu priliku ako su odbila prvu. No to znači da će sva stvorena bića su obdarena voljom iskusiti stvarnu priliku da donesu jednu nedvojbenu, samosvjesnu i konačnu odluku. Suvereni Suci svemira neće oduzeti ni jednom biću koje ima status ličnosti priliku da konačno i potpuno učini vječni izbor; čovjekova duša mora i hoće primiti pravu i punu priliku da otkrije svoju pravu namjeru i svoj stvarni cilj.

112:5.10 Kad duhovno i kozmički napredniji smrtnici umru, oni smjesta idu na prebivališne svjetove; općenito, ova mjera stupa na snagu u slučaju onih osoba koje su primile osobne serafske čuvare. Drugi smrtnici mogu biti zadržani dok se ne donese sudbeno riješenje, nakon čega mogu bilo produžiti na prebivališne svjetove ili postati pripojeni redovima zaspalih preživjelih osoba koje će zajednički biti repersonificirane po okončanju tekućeg planetarnog sudbenog razdoblja.

112:5.11 Dvije teškoće staju na put mojim nastojanjima da objasnim kroz što ćete proći prilikom smrti, onom aspektu vas koji se razlikuje od odvojenog Ispravljača. Prva teškoća počiva u tome što je vašoj razini razumijevanja nemoguće prikladno predočiti događaje koji se odvijaju na granici između fizičkog i morontijalnog svijeta. Drugu teškoću nameću ograničenja prema kojim se moram voditi kao obznanjivač istine, a koja su nametnule nebeske vlasti urantije. Mogao bih izložiti mnoge zanimljive detalje, no neposredni planetarni nadglednici me savjetuju da ih ne iznosim. No u okviru onog što mi je dopušteno obznaniti, mogu reći slijedeće:

112:5.12 Poštoji nešto stvarno, nešto što proizlazi iz ljudske evolucije, nešto što se pridodaje Tajanstvenom Osmatraču, što preživljava smrt. Ova novojavljajuća jedinka je duša, i onapreživljava kako smrt vašeg fizičkog tijela tako i smrt vašeg materijalnog uma. Ova jedinka je združeno djete spojenih životnih nastojanja vašeg ljudskog bića u zajednici s vašim božanskim bićem, Ispravljačem. Djete koje potječe od jednog ljudskog i jednog božanskog roditelja predstavlja preživjelu komponentu koja ima zemaljsko porijeklo--morontija "ja," besmrtnu dušu.

112:5.13 Ovo dijete postojanog značenja, djete čija vrijednost je takva da može osigurati nastavak života, ostaje u stanju nesvjesti u toku perioda koji posreduje između smrti i repersonifikacije i za ovog razdoblja čekanja, nad njim bdije serafski čuvar sudbine. Nakon smrti, nećete povratiti svijest sve dok na prebivališnim svjetovima Satanije ne primite novu svijest morontije.

112:5.14 Prilikom smrti, usljed prekida životnog kretanja, remeti se funkcionalni identitet koji je povezan s ljudskom ličnosti. Dok ljudska ličnost nadilazi svoje sastavne dijelove, ona o njima ovisi kako bi stekla funkcionalni identitet. Prekid života uništava uzorke fizičkog mozga koji omogućju djelovanje umnog obdarenja, dok prekid umnog djelovanja uništava smrtničku svijest. Svijest dotičnog stvorenog bića ne može iznova početi djelovati sve dok se ne pripreme kozmičke okolnosti koje će istoj ljudskoj ličnosti omogućiti da ponovo djeluje u odnosu naspram žive energije.

112:5.15 U toku prijelaza preživjelih smrtnika sa svjetova njihovog porijekla na prebivališne svjetove, bilo da je riječ o individuama koje su nanovo načinjene za trećeg perioda ili koje se uspnu za vrijeme grupnog uskrsnuća, arhanđeli svjetova ovih bića koji se bave specijalnim aktivnostima vjerno čuvaju zabilješku o svemu što je ulazilo u sastav ličnosti. Ova bića nisu čuvari ličnosti (onako kako su serafi čuvari duše), no svejedno je istina da ovi pouzdani povjerenici smrtničkog opstanka djelotvorno štite svaki prepoznatljivi fakrot ličnosti. No nije nam poznata točna lokacija smrtničke ličnosti za razdoblja između smrti i opstanka.

112:5.16 Situacija koja omogućuje repersonificiranje postoji zahvaljujući dvoranama uskrsnuća koje su smještene na prijemnim plantima lokalnog svemira. Ovdje, u ovim odajama gdje se sastavljaju komponenete života, nadgledajuće ličnosti obezbijeđuju taj odnos između kozmičke energije--morontijalne, umne i duhovne--zahvaljujući kojem uspavane preživjele osobe mogu nanovo steći svijest. Nova asemblaža sastavnih dijelova negdašnje materijalne ličnosti zahtijeva:

112:5.17 1. Proizvodnju prikladnog obličja, morontija uzorka energije, u kojem novo preživjelo biće može uspostaviti kontakt s neduhovnom stvarnošću i u sastavu kojeg morontija varijanta kozmičkog uma može biti uključena u krug.

112:5.18 2. Povratak Ispravljača morontija biću koje očekuje njegov dolazak. Ispravljač je vječni čuvar vašeg uspinjućeg identiteta; vaš Osmatrač je apsolutna garancija da ćete vi, a ne neko drugo biće, ući u morontija obličje koje treba omogućiti buđenje vaše ličnosti. I Ispravljač će biti prisutan prilikom nove asemblaže kako bi ponovo postao Rajki vodič vašeg preživjelog "ja."

112:5.19 3. Po asemblaži ovih preduvjeta koji trebaju omogućiti repersonifikaciju, serafski čuvar potencijala zaspale besmrtne duše, uz pomoć brojnih drugih kozmičkih ličnosti, daruje ovu morontija jedinku morontija obličju spojenog uma i tijela, dok predaje ovo evolucijsko djete Vrhovnog vječnoj vezi s Ispravljačem koji očekuje da dođe živjeti u ovom biću. I ovim se završava repersonifikacija, nova asmblaža sjećanja, uvida i svijesti--identiteta.

112:5.20 Činjenica repersonifikacije počiva u tome što morontija faza novoodvojenog kozmičkog uma probuđenog ljudskog "ja" postaje uklučena u krug uma. Fenomen ličnosti ovisi o održanju identiteta načina na koji bitak reagira na kozmičko okruženje; a ovo se može postići jedino pomoću uma. Bitak opstaje usprkos tome što se sve komponente čovjekovog "ja" neprestano mijenjaju; u fizičkom životu, promjena je postupna; prilikom smrti i repersonifikacije, promjena je iznenadna. Istinska stvarnost cijelog bitka (ličnost) u stanju je reagirati na kozmičke uvjete zahvaljujuć neprestanoj promjeni svojih sastavnih dijelova; stagnacija neminovno vodi smrti. Ljudski život je beskrajna promjena životnih komponenti koja je ujedinjena stabilnošću nemijenjuje ličnosti.

112:5.21 I nakon što se na taj način probudite na prebivališnim svjetovima Jerusema, bit ćete toliko drukčiji--duhovna promjena biti tako drastična--da izuzev zahvaljujući djelovanju vašeg Misaonog Ispravljača i čuvara sudbine, koji tako cjelovito povezuju vaš novi život na novim svjetovima s vašim starim životom na prvom svijetu, isprva bi vam bilo teško povezati novu morontija svijest s obnavljajućim sjećanjima vašeg negdašnjeg identiteta. Unatoč održanju postojanja osobnog bitka, velik dio smrtničkog života bi isprava djelovao kao nejasan i smućen san. No vrijeme će razjasniti mnoge smrtničke asocijacije.

112:5.22 Misaoni Ispravljač će vam prizvati i obnoviti jedino ona sjećanja i iskustva koja ulaze u sastav i predstavljaju bitan dio vašeg kozmičkog puta. U slučaju da je Ispravljač sudjelovao u evoluiranju bilo čega u ljudskom umu, ova će vrijedna iskustva preživjeti u vječnoj svijesti Ispravljača. No velik dio vašeg negdašnjeg života i njegovih sjećanja, koji nema bilo duhovnog značenja niti morontija vrijednosti, nestat će zajedno s materijalnim mozgom; dosta materijalnog iskustva proći će kao negdašnje ljestve koje su, nakon što su vas prevela na morontija razinu, prestati sližiti bilo kakvoj kozmičkoj svrsi. No kako ličnost tako i odnosi između ličnosti, nikad ne predstavljaju ljestve; smrtnička sjećanja na odnose između ličnosti imaju kozmičku vrijednost i stoga neće biti uništena. Na prebivališnim svjetovima, znat ćete i sjećat ćete se, i što je još više vas će znati i sjećati se, vaši negdašnji suradnici s kojima ste na Urantiji dijelili taj fascinantni život.

6. MORONTIJA "JA"

112:6.1 Upravo kao sto se leptir pomalja iz gusjenice, tako će se na prebivališnima svjetovima pomoliti istinske ličnosti ljudskih bića, koje će po prvi put biti obznanjene odvojeno od materijalog tijela koje ih je prehodno obavijalo. Morontija put u lokalnom svemiru služi nastavku evolucije mehanizma ličnosti, od počene morontija razine dušinog postojanja, pa sve do završne morontijalne razine sve naprednije duhovnosti.

112:6.2 Vrlo je teško ljudskim bićima objasniti kakva će biti obličja vaših morontija ličnosti u toku vašeg lokalnokozmičkog puta. Bit ćete obdareni morontija uzorcima mogućeg ispoljenja ličnosti, i ova obličja, na koncu konca, prevazilaze domet ljudskog razumijevanja. Takva obličja, dok su posve stvarna, ne predstavljaju energetsje uzorke materijalnog reda, s kakvima ste sada upoznati. No oni svejedno služe jednakoj svrsi na svjetovima kolanog kozmosa kakvoj su vaša materijala tijela služila na vaših rodnim planetima.

112:6.3 Do određene mjere, izgled materijalnog tjeleskog obličja odgovara karakteru identiteta ličnosti; do izvjesne mjere, i fizičko tijelo odražava narav ličnosti. Ovo je još više slučaj kad je riječ o morontija obličju. U fizičkom životu, smrtnici mogu imati lijepu vanjštinu neprijaznu nutrinu; u morontija životu, što je još više istina kad je riječ o višim razinama, obličje ličnosti diretno ovisi o naravi čovjekove nutrine. Na duhovnoj razini, unutarnja narav i vanjština počinju postizati potpuno poistovjećenje, koje postaje sve savršenije na višim i višim razinama duha.

112:6.4 U morontija stadiju, uspinjući smrtnik je obdaren nebadonskom modifikacijom obdarenja kozmičkog uma koju prima od Glavnog Duha Orvontona. Po isključenju iz nediferenciranih krugova uma Stvaralačkog Duha, smrtnički intelekt, kao takav, prestaje postojati kao usredotočena kozmička jedinka. No pri tome se ne uništavaju značenja i vrijednosti smrtničkog uma. Određene faze uma nastavljaju postojati u preživjeloj duši; izvjesne iskustvene vrijednosti negdašnjeg ljudskog uma Ispravljač uzima pod svoje pokroviteljstvo; a ostaju i zabilješke života koji je čovjek živio u tjelesnom obličju, zajedno s određenim živim zabilješkama u mnogobrojnim bićima koja igraju ulogu prilikom završne procjene uspinjućeg smrtnika, bića koja se kreću od serafa do Sveopćih Cenzora, a koja vjerojatno nadilaze i samog Vrhovnog.

112:6.5 Slobodna volja stvorenog bića ne može postojati bez uma, no ona opstaje neovisno o gubitku materijalnog intelekta. U toku razdoblja koje slijedi neposredno nakon preživljenja, uspinjućom ličnošću najvećim dijelom upravljaju karakterni uzorci koji su bilo baština ljudskog života ili rezultat novonastajućeg djelovanja morontija mote. I ovi vodiči koji utvrđuju čovjekovo vladanje na prebivališnim svjetovima djeluju prilično dobro u ranim stadijima morontija života i prethodno pojavi morontija volje koja je cjeloviti izražaj slobodne volje uspinjuće ličnosti.

112:6.6 Ne postoje utjecaji u toku lokalnokozmičkog puta koji se mogu usporediti s djelovanjem sedam pomoćnih duhova uma u toku ljudske egzistencije. Morontija um mora evoluirati izravnim kontaktom s kozmičkim umom, dok stvaralački izvor lokalnokozmičkog intelekta--Božanska Služiteljica--modificira i prevodi ovaj kozmički um.

112:6.7 Prije smrti, smrtnički um nije samosvjestan svoje ovisnosti o prisutnosti Ispravljača; kako bi se osiguralo funkcioniranje uma s pomoćnim duhovima, jedino je potrebo dodati materijalno-energetski uzorak. No kako morontijalna duša nadilazi djelovanje pomoćnih duhova, kako se po ukinuću materijalno-umnog mehanizma odvaja od Ispravljača, duša ne može očuvati samosvijest. Međutim, ova evoluirajuća duša posjeduje preživjeli karakter koji je nastao kao rezultat odluka pridruženog uma u kojem su djelovali pomoći duhovi, i kad se poveže s Ispravljačem koji osnažuje njene uzorke, ovaj karakter postaje čovjekovo aktivno sjećanje.

112:6.8 Produženje sjećanja svjedoči o očuvanju identiteta izvornog bitka; ono predstavlja bitnu komponentu cjelovite samosvjesti produženja i proširenja ličnosti. U slučaju onih smrtnika koji se uspinju bez Ispravljača, rekonstrukcija ljudskog sjećanja ovisi o uputama serafskih suradnika; inače, ne postoje ograničenja nad morontija dušama smrtnika koji se spajaju s Duhom. Uzorak sjećanja nastavlja postojati u duši, no kako bi postigao izravno samoostvarenje u vidu trajnog sjećanja, ovaj uzorak zahtijeva prisutnost negdašnjeg Ispravljača. Bez Ispravljača, preživjelom smrtniku treba dugo vremena da iznova istraži, upozna i ponovo stekne, svjećanja svijesti--značenja ivrijednosti prijašnje egzistencije.

112:6.9 Duša čija vrijednost može osigurati nastavak života odražava kako kvalitativna tako i kvantitativna djela i motivacije materijalnog intelekta, prijašnjeg sjedišta identiteta bitka. Pri odabiru istine, ljepote i dobrote, pod pokroviteljstvom sedam pomoćih duhova ujedinjenih pod upravom duha mudrosti, smrtnički um započinje svoj predmorontijalni kozmički put. Nakon toga, po upotpunjenju sedam krugova predmorontijalnog postignuća, nadodavanjem obdarenja morontija uma umu u kojem djeluju pomoćni duhovi, započinje predduhovni ili morontijalni put napredovanja lokalnim svemirom.

112:6.10 Napuštajući svoj rodni planet, stvoreno biće za sobom ostavlja pomoćne duhove i počinje ovisiti jedino o morontia intelektu. Napuštajući lokalni svemir, uspinjuće biće je već prevazišlo morontija razinu i dostiglo duhovnu razinu egzistencije. Ova se novonastala jedinka duha zatim podešava u skladu s direktnom službom kozmičkom uma Orvontona.

7. SPOJ S ISPRAVLJAČEM

112:7.1 Spoj s Misaonim Ispravljačem daje ličnosti vječne aktualnosti koje su do tog časa bile jedino potencijalne. Od ovih novih obdarenja navest ćemo jedino slijedeća: učvršćenje svojstava božanstvenosti, iskustvo i sjećanje na prošlu vječnost, besmrtnost, te fazu uvjetne potencijalne apsolutnosti.

112:7.2 Po isteku vašeg zemaljskog puta, života u vremenskom obličju, probudit ćete se na obalama boljeg svijeta, gdje ćete vremenom biti sjedinjeni u vječni zagrljaj s vašim vjernim Ispravljačem. I u ovom spoju počiva tajna sjedinjenja Boga i čovjeka, tajna konačne evolucije stvorenog bića, koja je vječna istina. Spoj je tajna svetih domena Sfere Uspona i osim onih stvorenih bića koja su doživjela spoj s duhom Božanstva, nitko nije u stanju shvatiti istinsko značenje stvarnih vrijednosti koje se sjedinjuju kad identitet stvorenog bića vremena postaje vječno sjedinjen s duhom Rajskog Božanstva.

112:7.3 Spoj s Ispravljačem obično nastupa dok uspinjuće biće boravi u svom rodnom sistemu. On može nastupiti na rodnom planetu kad biće prevaziđe prirodna smrt; ili može nastupiti bilo na nekom prebivališnom svijetu na glavnom centru sistema; ili čak može biti odgođeno sve dok biće ne stigne u zviježđe; međutim, u naročitim slučajevima, ono ne mora nastupiti sve dok supinjuć biće ne stigne na glavni centar lokalnog svemira.

112:7.4 Nakon što se ličnost spoji s Ispravljačem, nikakva opasnost ne može nad njom vrijebati. Dok nebeska bića polažu test svog dugotrajnog iskustva, smrtnici prolaze kroz relativno kratak i intenzivan ispit na evolucijskim i morontija svjetovima.

112:7.5 Spoj s Ispravljačem ne nastupa sve dok nadkozmički nalozi ne objave da je ljudska narav donijela završnu i neopozivu odluku svog vječnog puta. Nakon što se izda takvo riješenje kojim se odobrava čovjekovo iskupljenje i sjedinjenje, spojena ličnost isto tako prima odobrenje da napusti granice lokalnog svemira i da produži na glavne centre nadsvemira, odakle će, u dalekoj budućnosti, hodočasnici vremena biti obujmljeni sekanofima koji će ih ponijeti na dugi let u centralni svemir Havone i pustolovno postignuće Božanstva.

112:7.6 Na evolucijskim svjetovima, bitak je materijalan; on predstavlja predmet koji se nalazi u svemiru i koji je kao takav podložan zakonima materijalne egzistencije. On predstavlja činjenicu vremena i reagira na nestalnosti vremena. Tu se moraju donijeti odluke koje će osigurati opstanak. U morontija stadiju, bitak postaje nova i postojanija kozmička stvarnost, i produžetak njegovog rasta ovisi o sve većem podešenju kozmičkim krugovima uma i duha. Tu se potvrđuju odluke koje osiguravaju opstanak. Kad čovjekovo "ja" postigne duhovnu razinu, osigurava se njegova vrijednost u svemiru, i ova se nova vrijednost temelji na činjenici da je biće donijelo odluke koje su osigurale njegov opstanak, čemu svjedoči spoj s Misaonim Ispravljačem. I nakon što postigne status istinske kozmičke vrijednosti, stvoreno biće je potencijalno oslobođeno kako bi se moglo odati potrazi za najvišom kozmičkom vrijednošću--Bogom.

112:7.7 Takva spojena bića dvojako reagiraju na kozmos: Oni su zasebne morontija individue koje donekle naliče serafima, dok su isto tako bića koja potencijalno pripadaju redu Rajskih finalista.

112:7.8 No spojena ličnost je zapravo jedna ličnost, jedno biće, čije jedinstvo izmiče svakom nastojanju kozmičkih inteligencija da analiziraju njene dijelove. I tako, nakon što prođete sudovima lokalnog svemira od najnižeg do najvišeg, i nakon što ni jedan ne bude u stanju uočiti razliku između čovjeka i Ispravljača, zasebno ih identifcirati, konačno ćete se naći pred Suvrenim Vladarom Nebadona, vašim lokalnokozmičkim Ocem. I tamo, od ruku samog bića čije stvaralačko očinstvo u ovom svemiru omogućuje vaše postojanje, primit ćete punomoć koja će vam vremenom dati pravo da produžite u nadsvemir, u potragu za Ocem Svih.

112:7.9 Da li je pobjedonosni Ispravljač osvojio ličnost svojom veličanstvenom službom čovječanstvu, ili je hrabri čovjek stekao besmrtnost svojim iskrenim nastojanjima da postane nalik Ispravljaču? Ni jedno ni drugo; no djelujući zajednički, uspjeli su evoluirati člana jedne jedinstvene vrste uspinjućih ličnosti Vrhovnog, člana koji će se uvijek pokazati uslužnim, vjernim i djelotvornim, kandidata za dalji rast i razvoj koji se neprestano kreće naviše, i koji nikad ne prestaje uzvišeno rasti sve dok ne pređe sedam krugova Havone i sve dok duša negdašnjeg zemaljskog porijekla ne bude predstavljena predmetu svog obožavanja, aktualnoj ličnosti Ocu na Raju.

112:7.10 U toku svog ovog veličanstvenog uspona, Misaoni Ispravljač je božanska garancija buduće cjelovite duhovne stabilizacije supinjućeg smrtnika. U međuvremenu, prisutnost smrtnčke slobodne volje pruža ispravljačima vječni metod oslobođenja od beskonačne božanske naravi. Ova dva identiteta postaju jedan identitet; ne postoji događaj vremena ili vječnosti koji može razdvojiti čovjeka od Ispravljača; oni su nerazdvojivi, vječno spojeni.

112:7.11 Na svjetovima gdje se smrtnici spajaju s Ispravljačima, Ispravljačeva sudbina jednaka je sudbini uspinjućeg smrtnika--člana Rajskog Zbora Finalista. No ni čovjek ni Ispravljač ne mogu postići ovaj jednstveni cilj bez pune uzajamne suradnje i vjerne uzajamne pomoći. Ova izvanredna suradnja predstavlja jedan od najčudnovatijih i najzanimljivijih kozmičkih fenomena ovog kozmičkog doba.

112:7.12 Od časa kad se spoji s Ispravljačem, uspinjuće biće posjeduje status evolucijskog stvorenog bića. Čovjek je bio prvi koji je uživao ličnost, i on stoga nadređuje Ispravljač po svim pitanjima koja se tiču prepoznavanja ličnosti. Glavni Rajski centar ovog spojenog bića je Sfera Uspona (a ne Sfera Božanstva), i ova jednstvena kombinacija Boga i čovjeka ima status asupinjućeg smrtnika sve dok ne uđe u sastav Zbora Finalista.

112:7.13 Nakon što se Ispravljač spoji s uspinjućim smrtnikom, njegov se broj križa iz nadkozmičke arhive. Ne znamo što se događa s arhivom Sfere Božanstvenosti, no predpostavljam da se podaci o tom Ispravljaču prenose u tajne krugove unutarnjih dvorova Grandfande, aktivnog predsjedatelja Zbora Finalista.

112:7.14 Spojem čovjeka i Ispravljača, Otac Svih ispunjava obećanje koje je dao materijalnim stvorenim bićima-- obećanje da će im dati dio sebe; on je ispunio svoje obećanje i sproveo svoj plan tako što je čovječanstvu darovao božanstvenost. Ovim počinje čovjekovo nastojanje da ostvari i aktualizira neograničene mogućnosti koje počivaju u uzvišenoj suradnji s Bogom koja je na ovaj način realizirana.

112:7.15 Ovog časa, poznata sudbina preživjelih smrtnika je članstvo u Rajskom Zboru Finalista; ono je isto tako cilj sudbine svih Misaonih Ispravljača koji su spojeni vječnom zajednicom sa svojim smrtničkim suradnicima. Trenutno, Rajski finalisti djeluju u mnogim aktivnostima širom cijelog velikog svemira; no svi mi pretpostavljamo da u daljoj budućnosti pred njima stoje novi i viši zadaci, nakon što svih sedam nadsvemira budu postigli stadij svjetla i života i nakon što se konačni Bog pojavi iz tajne koja ovog časa obavija Vrhovno Božanstvo.

112:7.16 Donekle ste mjere upoznati s organizacijom i osobljem centralnog svemira, nadsvemira i lokalnih svemira; donekle ste upoznati s karakterom i porijeklom izvjesnih ličnosti koje ovog časa vladaju ovih prostranim tvorevinama. Isto tako znate da ogromne galaksije svemira koji se prostiru izvan granica velikog svemira, u prvoj vanjskoj razini prostora, upravo podilaze proces organizacije. Također smo vas uspoznali s tim da Vrhovno Biće treba obznaniti svoju tercijarnu ulogu u ovim novim neistraženim obalstima vanjskog prostora; a znate i da finalisti Rajskog zbora predstavljaju iskustvenu djecu Vrhovnog.

112:7.17 Mi vjerujemo da je smrtnicima koji su spojeni s Ispravljčima, kao i njihovim drugim suradnicima koji se ubrajaju među finaliste, suđeno da na neki način učestvuju u administraciji prve vanjske razine prostora. Ni najmanje ne sumnjamo da će u pravo vrijeme ove ogromne galaksije postati naseljeni svemiri. I jednako smo uvjereni da će se među njegovim administrativnim upraviteljima nalaziti Rajski finalisti čije naravi predsatvljaju kozmičku posljedicu stapanja Stvoritelja i stvorenog bića.

112:7.18 Kakva pustolovina! Kakva romanca! Gigantska tvorevina kojom trebaju upravljati djeca Vrhovnog, ovi personificirani i očovječeni Ispravljači, ovi smrtnici koji su postali vječni i sjedinjeni s Ispravljačima, ove tajanstvene kombinacije i vječne zajednice najviših poznatih ispoljenja biti Prvog Izvora i Centra i najnižeg oblika inteligentnog života koji je u stanju spoznati i postići Oca Svih. Pretpostavljamo da će takva stopljena bića, takve jedinke suradnje između Stvoritelja i stvorenog bića, postati veličanstveni vladari, neusporedivi administrativni upravitelji i suosjećajni vodiči svih oblika intelignetnog života koji se mogu pojaviti širom ovih budućih svemira prve vanjske razine prostora.

112:7.19 Točno je da kao smrtnici imate nisko, životinjsko porijeklo; vaš okvir je uisitinu prašina. No ako stvarno hoćete, ako istinski želite, steći ćete baštinu stoljeća i jednog ćete dana služiti širom svemira onakvi kakvi istinski jeste--kao djeca Vrhovnog Boga iskustva i božanski sinovi Rajskog Oca svih ličnosti.

112:7.20 [Predstavio Osamljeni Glasnik Orvontona.]





Back to Top