Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 111 : ISPRAVLJAČ I DUŠA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 111 : ISPRAVLJAČ I DUŠA



POGLAVLJE 111 : ISPRAVLJAČ I DUŠA

111:0.1 Prisutnost božanskog Ispravljača u ljudskom umu zauvijek onemogućuje bilo znanosti ili filozofiji da postignu zadovoljavajuće razumijevanje evolucijske duše ljudske ličnosti. Morontija duša je dijete svemira i jedino se može istinski spoznati kroz kozmički uvid i duhovno otkriće.

111:0.2 Koncepcije duše i unutarnjeg duha nisu nove na Urantiji; često su se javljale u različitim sustavima planetarnih vjerovanja. Mnoge Istočne kao i neke Zapadne vjere spoznaju da čovjek ima božansku baštinu kao i ljudsko nasljeđe. Osjećaj unutarnje prisutnosti uz spoznaju vanjske sveprisutnosti Božanstva već dugo predstavlja dio mnogih religija Urantije. Ljudi odavno vjeruju da postoji nešto što raste unutar ljudske prirode, nešto bitno čemu je suđeno da ustraje po okončanju kratkog vijeka vremenskog života.

111:0.3 Prije nego je čovjek spoznao da njegova evolucijska duša ima božanski duh za oca, mislio je da ona živi u različitim fizičkim organima - oku, jetri, bubregu, srcu, i kasnije, u mozgu. Primitivni čovjek je povezivo dušu s krvlju, dahom, sjenom i svojim odrazom na površini vode.

111:0.4 U koncepciji atmana učitelji hinduizma su istinski prišli uvažavanju prirode i prisutnosti Ispravljača, oni nisu uspjeli opaziti paralelnu prisutnost evolucijske i potencijalno besmrtne duše. Kinezi, međutim, priznaju dva aspekta ljudskog bića, jang i jin, dušu i duh. Egipćani i mnoga afrička plemena su vjerovali u dvije jedinke, ka i ba; duša obično nije smatrana prijepostojećom, već samo duh.

111:0.5 Stanovnici doline Nila su vjerovali da je svaka osoba primala božanski dar pri rođenju ili ubrzo nakon toga, zaštitni duh koji su nazivali ka. Učili su da je ovaj zaštitni duh ostajao sa smrtnikom tijekom života i išao ispred njega u naredni život. Na zidovima hrama u Luksoru, gdje je prikazano rođenje Amenotepa III, mali princ je naslikan na ruci boga Nila, a pored njega je drugo dijete, po izgledu identično princu, koje simbolizira tu jedinku koju su Egipćani nazivali ka. Ovo djelo je dovršeno u petnaestom stoljeću prije Krista.

111:0.6 Ka je smatran nadmoćnim obdarenjem duha koji nastoji usmjeriti povezanu smrtnu dušu k boljim stazama zemaljskog življenja, a posebice utjecati na sudbinu svoga ljudskog podanika u narednom životu. Prilikom smrti nekog Egipćanina toga doba, ljudi su vjerovali da njegov ka čeka na njega s druge strane Velike Rijeke. Isprva, samo kraljevi su imali ka, ali kasnije je prevladalo vjerovanje da ga imaju svi pravednci. Jedan egipatski vladar, govoreći o ka u svome srcu, je rekao, "Slušao sam njegove riječi; bojao sam se da ne prekršim njegovo vodstvo. Tako sam postao jako uspješan; ostvario sam uspjeh zahvaljujući onome što me nagonio da činim; odlikovao sam se njegovim vodstvom." Mnogi su vjerovali da je ka bio "proročanstvo od Boga u svakom čovjeku." Mnogi su vjerovali da će "provesti vječnost u radosti srca naklonošću Boga koji je u čovjeku."

111:0.7 Svaka rasa evolucijskih smrtnika Urantije imaju riječ koja odgovara konceptu duše. Mnogi primitivni narodi su vjerovali da duša gleda na svijet kroz ljudske oči; stoga su se tako stravično bojali zlih uroka. Dugo su vjerovali da je "duh čovjeka lampa Gospodnja." RigVeda kaže: "Moj um govori mom srcu."

1. UMNA DOMENA IZBORA

111:1.1 Iako rad Ispravljača ima duhovnu prirodu, neminovno je da oni temelje svoje aktivnosti na intelektualnoj osnovi. Um je ljudsko tlo iz kojeg duh Osmatrač mora razviti morontija dušu u suradnji sa ličnošću.

111:1.2 Postoji kozmičko jedinstvo u nekoliko umnih razina svemira nad svemirima. Intelektualno “ja” vuče porijeklo iz kozmičkog uma kao što maglice nastaju iz kozmičkih energija svemirskog prostora. Na ljudskoj (dakle osobnoj) razini intelektualnog “ja” počinje dominirati potencijal evolucije duha, uz suglasnost smrtničkog uma, zahvaljujući duhovnim obdarenjima ljudske ličnosti, zajedno sa stvaralačkom prisutnosti jedinke-točke apsolutne vrijednosti u takvom čovjekovom “ja.” Ali takvu dominanciju duha nad materijalnim umom uvjetuju dva iskustva: Ovaj um je morao evoluirati kroz službu sedam pomoćnih duhova uma, a materijalno (osobno) “ja” moralo odabrati suradnju s unutarnjim Ispravljačem u stvaranju i poticanju morontija “ja,” evolucijske i potencijalno besmrtne duše.

111:1.3 Materijalni um je domena u kojoj ljudske ličnosti žive, imaju samosvijest, donose odluke, odabiru ili se odriču Boga, postižu vječnosti ili samouništenje.

111:1.4 Materijalna evolucija vam je pružila životni mehanizam, vaše tijelo; sam Otac vas je obdario najčistijom stvarnošću duha u svemiru, vašim Misaonim Ispravljačem. Ali u vaše ruke, podređen vašim odlukama, podaren je um, a pomoću uma čovjek živi ili umire. U ovom umu i ovim umom, donosite moralne odluke koje omogućuju da postanete nalik Ispravljaču, što je nalikovanje Bogu.

111:1.5 Smrtni um je privremeni intelektualni sustav koji je posuđen ljudskim bićima na upotrebu za vrijeme materijalnog života, i koristeći se ovim umom, ljudi bilo prihvaćaju ili odbacuju potencijal vječne egzistencije. Um je sve što imate od kozmičke stvarnosti koja je podređena vašoj volji, a duša - vaše morontija "ja" - vjerno prikazuje žetvu vremenskih odluka koje smrtno biće donosi. Ljudska svijest se lagano naslanja na elektrokemijski mehanizam ispod nje, dok nježno dotiče energetski sustav duha- morontije koji je iznad nje. Ni jednog od ovih sustava ljudsko biće nije potpuno svjesno u svom smrtnom životu; ono stoga mora djelovati u umu, kojeg je svjesno. I nije toliko da ono što um shvaća osigurava opstanak, koliko je to ono što um želi da shvatiti; i nije toliko ono što um jeste koliko je to ono što um nastoji biti što osigurava identifikaciju s duhom. Nije toliko to da je čovjek svjestan Boga koliko je to da čovjek žudi za Bogom što vodi uzašašću svemirom. To što ste danas nije toliko važno kao ono što je važno to što postajete iz dana u dan i u vječnosti.

111:1.6 Um je kozmički instrument na kojem ljudska volja može svirati nemilozvučje uništenja ili na kojem ista ta ljudska volja može proizvesti veličanstvene melodije poistovijećenja s Bogom i rezultirajućeg vječnog opstanka. Ispravljač koji je darovan čovjeku, naposljetku, ne može podlijeći zlu i počiniti grijeh, ali smrtni um doista može biti izobličen, iskrivljen i učinjen zlim i ružnim grešnim makinacijama perverzne i samoljubive ljudske volje. A ovaj um isto tako može biti plemenit, lijep, istinit i dobar - stvarno velik - u skladu s duhom osvijetljenom voljom ljudskog bića koje poznaje Boga.

111:1.7 Evolucijski um je potpuno stabilan i pouzadan jedino kad se ispoljava na dvije krajnosti kozmičke intelektualnosti - posve mehaniziranoj i posve produhovljenoj. Između intelektualnih krajnosti čiste mehaničke kontrole i istinske prirode duha postoji ogromna skupina evolucijskih i uzlaznih umova čija stabilnost i spokoj ovise o izboru ličnosti i poistovijećenju s duhom.

111:1.8 Ali čovjek ne daje svoju volju Ispravljaču pasivno, ropski. On prije aktivno, pozitivno i kooperativno donosi odluku da slijedi vodstvo Ispravljača kada i kako se takvo vodstvo svjesno razlikuje od želja i impulsa prirodnog smrtnog uma. Ispravljači manipuliraju čovjekov um, ali nikada ne dominiraju ljudskim umom protiv njegove volje; Ispravljačima je ljudska volja nepovrediva. Oni ga tako poznaju i poštuju, dok nastoje ostvariti svoje duhovne ciljeve ispravke misli i transformacije karaktera u gotovo neograničenoj domeni evolucijskog ljudskog intelekta.

111:1.9 Um je vaš brod, Ispravljač vaš kormilar, a ljudska volja kapetan. Gospodar smrtne lađe treba mudro dopustiti božanskom kormilaru da povede uzlaznu dušu u morontija luke vječnog života. Samo uz pomoć sebičnosti, lijenosti i grešnosti može čovjekova volja odbaciti smjernice ovog brižnog pilota i na kraju uništiti smrtni život nasukavši se u zlim plićacima odbačene milosti i stijenama prigrljenog grijeha. Uz vašu suglasnost, taj vas vjerni kormilar sigurno može povesti preko zapreka vremena i teškoća prostora, do samog izvora božanskog uma i dalje, sve do Rajskog Oca svih Ispravljača.

2. PRIRODA DUŠE

111:2.1 U svim funkcijama uma kozmičke inteligencije, sveukupnost uma dominira nad dijelovima intelektualne funkcije. Um je, u svojoj biti, funkcionalno jedinstvo; on stoga nepogrešivo ispoljava ovo konstitutivno jedinstvo, čak i ako je njegovo djelovanje otežano i ometeno nerazumna djelima i odlukama zavedenog čovjekovog “ja.” I ovo jedinstvo uma bez iznimke teži koordinaciji duha na svim razinama povezanosti s jastvima koja imaju dostojanstvo volje i povlastice uspona.

111:2.2 Materijalni um smrtnog čovjeka je kozmički razboj koji nosi morontija predivo na kojem unutarnji Misaoni Ispravljač veze uzorke duha kozmičkog karaktera trajnih vrijednosti i božanskih značenja - preživjelu dušu krajnje sudbine i beskrajne karijere - potencijalnog finalistu.

111:2.3 Čovjekova ličnost se poistovjećuje s umom i duhom održanim zajedno u funkcionalnoj vezi zahvaljujući životu u materijalnom tijelu. Ovaj funkcionalni odnos takvog uma i duha ne rezultira u nekoj kombinaciji osobina ili svojstava uma i duha, nego u posve novoj, originalnoj i jedinstvenoj kozmičkoj vrijednosti potencijalno vječne egzistencije, u duši.

111:2.4 Postoje tri, a ne dvije komponente, u evolucijskom stvaranju takve besmrtne duše. Ova tri prethodnika ljudske morontija duše su:

111:2.5 1. Ljudski um i svi kozmički utjecaji koji mu prethode i koji se na njega pridodaju.

111:2.6 2. Božanski duh koji živi u ovom ljudskom umu i svi potencijali koji su svojstveni takvom fragmentu apsolutne duhovnosti, zajedno sa svim duhovnim utjecajima i činiteljima u ljudskom životu.

111:2.7 3. Odnos između materijalnog uma i božanskog duha, koji sadrži vrijednosti i značenja koja ne ulaze u sastav bilo uma ili duha pojedinačno. Stvarnost ovog jedinstvenog odnosa nije ni materijalna niti duhovna, nego je morontijalna. To je duša.

111:2.8 Srednja bića odavno nazivaju ovu evolucijsku dušu čovjeka srednjim umom, u suprotnosti s nižim ili materijalnim umom i višim ili kozmičkim umom. Ovaj srednji um je uistinu morontija fenomen jer postoji u području između materijalnog i duhovnog. Potencijal takve morontija evolucije je svojstvo dva univerzalna poriva: impulsa konačnog uma stvorenog bića da pozna Boga i postigne božanstvenost Stvoritelja, i impulsa beskonačnog uma Stvoritelja da pozna čovjeka i postigne iskustvo stvorenog bića.

111:2.9 Ova uzvišena transakcija evolucije besmrtne duše je moguća zato što je smrtni um prije svega osoban, a tek potom u dodiru s nadživotinjskim stvarnostima; on ima nadmaterijalnoobdarenje kozmičke službe koje osigurava razvoj moralne prirode koja je sposobna donijeti moralne odluke, što rezultira istinskim stvaralačkim kontaktom s povezanim duhovnim službama i s unutarnjim Misaonim Ispravljačem.

111:2.10 Neminovan rezultat takvog kontaktnog produhovljenja ljudskog uma je postupno rođenje duše, sjedinjene tvorevine uma stvorenog bića u kojem djeluju pomoćnici uma i kojim dominira ljudska volja koja žudi da pozna Boga, koja radi u suradnji s duhovnim silama svemira koje su pod vrhovnom kontrolom stvarnog fragmenta samog Boga cijele tvorevine - Tajanstvenog Osmatrača. I tako materijalna i smrtna stvarnost čovjekova “ja” nadilazi vremenska ograničenja fizičkog životnog stroja i postiže novi izraz i novu identifikaciju u evolucijskom mehanizmu za produženja bitka, besmrtnoj morontija duši.

3. EVOLUCIJSKA DUŠA

111:3.1 Pogreške smrtnog uma i ljudskog ponašanja mogu značajno odgoditi razvoj duše, ali ne mogu spriječiti takvu morontija pojavu nakon što je pokrene unutarnji Ispravljač uz suglasnost volje stvorenog bića. No, u bilo koje vrijeme prije smrtne smrti, ta ista materijalna i ljudska volja je ovlaštena raskinuti takvu odluku i odbaciti produženje života. Čak i nakon preživljavanja, uspinjući smrtnik i dalje posjeduje ovu povlasticu da odbaci vječni život; u bilo koje vrijeme prije spajanja s Ispravljačem, evolucijsko i uzlazno stvorenje može odlučiti da se odrekne volje Rajskog Oca. Spajanje s Ispravljačem pokazuje da je uspinjući smrtnik vječno i bezuvjetno odlučio činiti Očevu volju.

111:3.2 Za vrijeme života u tijelu, evolucijska duša može osnažiti nadmaterijalne odluke smrtnog uma. Duša, koja je nadmaterijalna, sama po sebi ne funkcionira na materijalnoj razini ljudskog iskustva. A bez suradnje s nekim duhom Božanstva poput Ispravljača, ova podduhovna duša ne može funkcionirati iznad morontija razine. Duša ne donosi konačne odluke sve dok je smrt ili prijenos ne odvoje od materijalne povezanosti sa smrtnim umom, osim ako ovaj materijalni um slobodno i dragovoljno prenese donošenje odluka na takvu morontija dušu povezanog djelovanja. Tijekom života ova smrtna volja, moć ličnosti koja donosi odluke i ima slobodu izbora, počiva u materijalnim krugovima uma; u produžetku smrtnog rasta na zemlji, ovo se “ja,” sa svojim neprocjenljivim moćima izbora sve više poistovjećuje s nastajućim entitetom morontija duše; nakon smrti i uskrsnuća na prebivališnim svjetovima, ljudska se ličnost u potpunosti poistovjećuje s čovjekovim morontija “ja.” Duša je dakle zametak budućeg morontija mehanizma identiteta ličnosti.

111:3.3 Ova je besmrtna duša isprva posve morontijalne prirode, ali ona posjeduje takvu sposobnost daljeg razvoja da se bez iznimke uspinje do istinskih razina duha gdje postiže vrijednost potrebnu za spajanje s duhovima Božanstva, obično s istim onim duhom Oca Svih koji je inicirao takvu stvaralačku pojavu u umu stvorenog bića.

111:3.4 I ljudski um i božanski Ispravljač su svjesni prisutnosti i zasebne prirode evolucijske duše - Ispravljač u potpunosti, a um djelomično. Duša postaje sve svjesnija kako uma tako i Ispravljača kao povezanih identiteta, proporcionalno vlastitom evolucijskom razvoju. Duša spaja obilježja ljudskog uma i božanskog duha, dok se ustrajno razvija prema povećanju kontrole duha i božanske dominacije kroz poticanje funkcija uma čija se značenja nastoje ostvariti koordinirati sa istinskom vrijednošću duha.

111:3.5 Smrtna karijera, evolucija duše, nije toliko stvar kušnje koliko je stvar obrazovanja. Vjera u opstanak uzvišenih vrijednosti je srž religije; istinsko religiozno iskustvo se sastoji u jedinstvu vrhovnih vrijednosti i kozmičkih značenja kao ostvarenja univerzalne stvarnosti.

111:3.6 Um zna količinu, stvarnost i značenja. Ali kvaliteta - vrijednosti - se osjeća. Ono što osjeća je spojeni proizvod uma, koji zna, i s njim povezanog duha koji o- stvarnost-izira.

111:3.7 U onoj mjeri u kojoj čovjekova evoluirajućamorontija duša postaje prožeta istinom, ljepotom i dobrotom kao vrijednosnim ostvarenjem svijesti Boga, takvo rezultirajuće biće postaje neuništivo. Bez opstanka vječnih vrijednosti u čovjekovoj evolucijskoj duši, smrtna egzistencija nema smisla, i život je tragična iluzija. Ali zauvijek je istina: Što započnete u vremenu ćete sigurno završiti u vječnosti - ako je vrijedno vaših nastojanja.

4. UNUTARNJI ŽIVOT

111:4.1 Prepoznavanje je intelektualni proces uklapanja osjetilnih dojmova iz vanjskog svijeta u osobne uzorke memorije. Razumijevanje znači da su ti prepoznati osjetilni dojmovi i s njima povezani uzorci sjećanja postali ujedinjeni ili organizirani u dinamičku mrežu principa.

111:4.2 Značenja nastaju iz spoja prepoznavanja i razumijevanja. Značenja ne postoje u posve osjetilnom ili materijalnom svijetu. Značenja i vrijednosti se doživljavaju samo u unutarnjim ili nadmaterijalnim domenama ljudskog iskustva.

111:4.3 Napredak istinske civilizacije se rađa u ovom unutarnjem svijetu. Samo ovaj unutarnji život može biti doista kreativan. Civilizacija teško može napredovati ako većina mladih bilo koje generacije posveti svoje interese i energiju materijalističkim disciplinama osjetilnog ili vanjskog svijeta.

111:4.4 Unutarnji i vanjski svijet imaju različit sustav vrijednosti. Svaka civilizacija je u opasnosti kada tri četvrtine njezine mladeži izaberu materijalistička zanimanja ili se posvete izučavanju osjetilnih aktivnosti vanjskog svijeta. Civilizacija je u opasnosti kad mladi zanemare da se zanimaju za etiku, sociologiju, eugeniku, filozofiju, likovne umjetnosti, religiju i kozmologiju.

111:4.5 Jedino u višim razinama nadsvjesnog uma koji se nadovezuje na domene duha ljudskog iskustva, možete naći te više pojmove vezane s djelotvornim uzorcima i koji će pridonijeti izgradnji bolje i trajnije civilizacije. Ličnost je sama po sebi kreativna, ali tako funkcionira samo u unutarnjem životu pojedinca.

111:4.6 Pahulje su uvijek šestokutne u obliku, ali ne postoje dvije koje su jednake. Djeca odgovaraju tipovima, ali nije moguće naći dva potpuno jednaka djeteta, čak ni u slučaju blizanaca. Ličnost podliježe tipu, ali je uvijek jedinstvena.

111:4.7 Sreća i radost nastaju u unutarnjem životu. Vi ne možete doživjeti pravi užitak sami za sebe. Samoća je kobna za sreću. Čak i obitelji i nacije će više uživati u životu ako ga podijele s drugima.

111:4.8 Ne može u potpunosti kontrolirati vanjski svijet - okolinu. Stvaralaštvo unutarnjeg svijeta je to što u najvećoj mjeri podliježe čovjekovoj upravi, jer je ličnost u ovom području uglavnom oslobođena od okova zakona prethodne uzročnosti. S ličnošću je povezan ograničeni suverenitet volje.

111:4.9 Budući da je ovaj unutarnji život čovjeka doista kreativan, na svakoj osobi počiva odgovornost da izabere hoće li ovo stvaralaštvo biti spontano i posve nasumično ili kontrolirano, usmjereno i konstruktivno. Kako kreativna mašta može proizvesti dostojnu djecu ako djeluje na podijumu koji je okupiran predrasudama, mržnjom, strahovima, osvetom i nesnošljivosti?

111:4.10 Ideje mogu vući porijeklo iz podražaja vanjskog svijeta, ali ideali se rađaju samo u kreativnim područjima unutarnjeg svijeta. Danas svjetskim nacijama upravljaju osobe koje imaju obilje ideja, ali malo ideala. To je objašnjenje siromaštva, razvoda, rata i rasnih netrpeljivosti.

111:4.11 Evo u čemu je problem: Ako je čovjek slobodne volje obdaren stvaralačkim moćima u unutarnjem čovjeku, onda moramo priznati da slobodovoljna kreativnost obuhvaća potencijal za slobodovoljnu destruktivnost. I kad se stvaralaštvo pretvori u destruktivnost, suočeni ste s pustošenjima zla i grijeha - tlačenjem, ratom i uništenjem. Zlo je djelomičnost kreativnosti koja teži fragmentaciji i s vremenom vodi uništenju. Svaki sukob je zao zato što zaustavlja stvaralačko djelovanje unutarnjeg života - djeluje kao vrsta građanskog rata u ličnosti.

111:4.12 Unutarnja kreativnost doprinosi oplemenjenosti karaktera kroz integraciju ličnosti i ujedinjenje čovjekova “ja.” Zauvijek je istina: Prošlost je nepromjenjiva; samo budućnost može promijeniti sadašnjom kreativnosti unutarnjeg jastva.

5. POSVEĆENJE IZBORA

111:5.1 Izvršenje Božje volje nije ništa više ili manje od ispoljenja spremnosti stvorenog bića da dijeli unutarnji život s Bogom - sa samim Bogom koji je omogućio takav život unutarnjeg smisla i vrijednosti stvorenog bića. Dijeljenje je poput Boga - božansko. Bog dijeli sve sa Vječnim Sinom i Beskonačnim Duhom, dok oni pak, dijele sve s božanskim Sinovima i Kćerkama duha u svemirima.

111:5.2 Oponašanje Boga je ključ savršenstva; izvršenje Božje volje je tajna opstanka i savršenstva u opstanku.

111:5.3 Smrtnici žive u Bogu, i tako je Bog htio živjeti u smrtnicima. Kao što ljudi sebe povjeravaju njemu, tako je i on - i to prvi - povjerio dio sebe ljudima; pristao je živjeti u ljudima, i to živjeti u ljudima podvrgnut ljudskoj volji.

111:5.4 Mir u ovom životu, preživljavanje smrti, savršenstvo u sljedećem životu, službu u vječnosti - sve se to postiže (u duhu) sada za vrijeme ovog života, kada ličnost stvorenog bića slobodno pristane - odluči - podrediti volju stvorenog bića Očevoj volji. A Otac je već izabrao podrediti svoj vlastiti fragment volji ličnosti stvorenog bića.

111:5.5 Takav izbor stvorenog bića nije predaja volje. To je posvećenje volje, proširenje volje, uznošenje volje i usavršavanje volje; i takav izbor uzdiže volju stvorenog bića od razine temporalnog značaja na taj viši stadij na kojem ličnost stvorenog sina postiže duhovnu zajednicu s ličnošću Oca koji je duh.

111:5.6 Ovaj odabir Očeve volje znači da je smrtni čovjek duhovno pronašao Oca koji je duh, iako mora proći cijeli vijek prije nego stvoreni sin doista bude stajao u Božjoj prisutnosti na Raju. Ovaj izbor ne počiva toliko u negiranju volje stvorenja - "Nek bude ne moja, već tvoja volja" - koliko u pozitivnoj afirmaciji stvorenja: "To je moja volja da bude tvoja volja." I nakon ove odluke, prije ili kasnije, sin koji odabere Boga nalazi unutarnji spoj (fuziju) sunutarnjim fragmentom Boga, dok taj isti usavršavajući sin nalazi vrhovno zadovoljstvo ličnosti u obožavalačkom duhovnom zajedništvu čovjekove ličnosti i ličnosti njegova Stvoritelja, dvaju ličnosti koje zauvijek spajaju svoje kreativne atribute u samovoljnoj uzajamnosti izražaja - rođenju novoj vječnog partnerstva između čovjekove volje i Božje volje.

6. LJUDSKI PARADOKS

111:6.1 Mnoge vremenske nevolje smrtnog čovjeka izrastaju iz njegove dvostruke veze sa svemirom. Čovjek je dio prirode - on egzistira u prirodi - ali je u stanju transcendirati prirodu. Čovjek je konačan, ali u njemu živi iskra beskonačnosti. Takva dualna situacija ne samo da stvara mogućnost zla, već vodi i pojavi mnogih društvenih i moralnih situacija punih nesigurnost i nemalo tjeskobe.

111:6.2 Hrabrost koja je potrebna za savladanje prirode i transcendiranje čovjekovog “ja,” je hrabrost koja može podlijeći iskušenjima vlastitog ponosa. Smrtnik koji je sposoban prevazići svoje “ja” može pasti u iskušenje da obogotvori vlastitu samosvijest. Smrtna dilema počiva u dvostrukoj činjenici da je smrtni čovjek okovan prirodom, dok ima jedinstvenu slobodu - slobodu duhovnog izbora i djelovanja. Na materijalnim razinama, čovjek se mora pokoriti prirodi, dok na duhovnim razinama nadilazi prirodu kao i sve temporalne i konačne pojave. Takav paradoks je neodovojiv od iskušenja, potencijalnog zla i pogrešnih odluka, a ako čovjekovo “ja” postane ponosno i arogantno, može se javiti grijeh.

111:6.3 Problem grijeha nije samopostojeći u konačnom svijetu. Činjenica konačnosti nije zla ili grešna. Konačni svijet je djelo beskonačnog Stvoritelja - njegovih božanskih Sinova - i stoga mora biti dobar. Zlouporaba, izobličenje i perverzija konačnog vode stvaranju zla i grijeha.

111:6.4 Duh može dominirati umom; um tako može kontrolirati energiju. Ali um može upravljati energijom jedino inteligentnom manipulacijom metamorfnih potencijala svojstvenih matematičkoj razini uzroka i posljedica fizičkih domena. Um stvorenja ne može inherentno kontrolirati energiju; to je isključiva povlastica Božanstva. Ali um stvorenog bića može uspjeti u manipuliranju energijom samo ukoliko ovlada energetskim tajnama fizičkog svemira.

111:6.5 Kad čovjek želi izmijeniti fizičku stvarnost, bilo da se radi o njemu samom ili njegovom okružju, njegov uspjeh ovisi o mjeri otkrića načina i sredstava za kontrolu materije i usmjeravanje energije. Bez ove pomoći, um nije u stanju utjecati na materijalne pojave, nego samo na fizički mehanizam s kojim je neraskidivo povezan. Ali kroz inteligentno korištenje mehanizma tijela, um može stvoriti druge mehanizme, čak i energetske i žive odnose, i njihovim korištenjem sve više kontrolirati, pa čak i dominirati nad svojom fizičkom razinom u svemiru.

111:6.6 Znanost je izvor činjenica, a um ne može djelovati bez činjenica. One su građevni blokovi u izgradnji mudrosti koji su cementirani u cjelinu pomoću životnog iskustva. Čovjek može pronaći Božju ljubav bez činjenica, i čovjek može otkriti Božje zakone bez ljubavi, ali čovjek nikada ne može početi cijeniti beskonačnu simetriju, uzvišeni sklad i izvrsno obilje sveobuhvatne prirode Prvog Izvora i Centra sve dok ne nađe božanski zakon i božansku ljubav i dok iskustvo ne ujedini ove elemente u svoju vlastitu evolucijsku filozofiju svemira.

111:6.7 Širenje materijalnog znanja vodi k porastu intelektualnog poštovanja značenja ideja i vrijednosti ideala. Ljudsko biće može naći istinu u unutarnjem iskustvu, ali njemu je potrebno jasno poznavanje činjenica prije nego može primijeniti svoje osobno otkriće istine u okviru neumoljivo praktičnih zahtijeva svakodnevnog života.

111:6.8 Odveć je prirodno da je smrtni čovjek uznemiren osjećajem nesigurnosti dok smatra da je neraskidivo povezan s prirodom, dok ustvari posjeduje duhovne moći koje posve nadilaze sve temporalne i konačne pojave. Samo religiozno povjerenje - živuća vjera - može podržavati čovjeka usred teških i zamršenih problema.

111:6.9 Ponos je najveća od svih opasnosti koje opsjedaju čovjekovu smrtnu prirodu i ugrožavaju njegov integritet. Hrabrost je neustrašiva, ali egoizam je tašt i samoubojstven. Nemojte prezirati prikladno samopouzdanje. Čovjekova sposobnost da transcendira samoga sebe je jedno po čemu se razlikuje od životinjskog carstva.

111:6.10 Ponos je prijevaran - omamljiv - i vodi grijehu, bilo da se radi o pojedincu, skupini, rasi ili naciji. Doslovno je istina, "Ponos ide pred porazom."

7. ISPRAVLJAČEV PROBLEM

111:7.1 Pouzdanje u neizvjesnosti je suština Rajske avanture - neizvjesnost u vremenu i umu, neizvjesnost u događajima odvijanja Rajskog uspona; pouzdanje u duhu i vječnosti, pouzdanje u bezuvjetnom povjerenju stvorenog sina u božansku samilost i beskonačnu ljubav Oca Svih; neizvjesnost neiskusnog građanina svemira; sigurnost uzlaznog sina u svemirskim prebivališnim svjetovima svemoćnog i svemudrog Oca ljubavi.

111:7.2 Mogu li vas opomenuti da se odazovete na priglušeni odjek Ispravljačevog vjernog poziva vašoj duši? Unutarnji Ispravljač ne može zaustaviti ili materijalno izmijeniti vašu karijeru u borbi vremena; Ispravljač ne može umanjiti vaše životne teškoće na putovanju svijetom napora. Božanski podstanar se jedino može strpljivo povući dok vi bijete bitku života kakav se živi na vašem planetu; ali vi možete, samo ako hoćete - dok radite i dok se brinete, dok se borite i dok se mučite - dopustiti hrabrom Ispravljaču da se bori s vama i za vas. To bi vam dalo toliko utjehe i nadahnuća, toliko zanosa i podstreka, samo ako dopustite Ispravljaču da iznese pred vašu viziju slike stvarnog motiva, konačnog cilja i vječne namisli cijele ove teške i mukotrpne borbe s banalnim problemima vašeg sadašnjeg materijalnog svijeta.

111:7.3 Zašto ne olakšate Ispravljačev rad na prikazu duhovne paralele svih vaših teških materijalnih nastojanja? Zašto ne dopustite Ispravljaču da vas osnaži duhovnim istinama kozmičke moći, dok se hvatate u koštac s temporalnim teškoćama smrtne egzistencije? Zašto ne ohrabrite nebeskog pomagača da vas razveseli jasnom vizijom vječne perspektive univerzalnog života, dok se s nedoumicom bavite problemima današnjice? Zašto odbijate biti prosvijetljeni i nadahnuti univerzalnim gledištem dok se borite s poteškoćama vremena i koprcati u labirintu nesigurnosti koji opsjeda vaš smrtni životni put? Zašto ne dopustite Ispravljaču da produhovi vaše razmišljanje, iako ste primorani gaziti materijalnim stazama zemaljskih nastojanja?

111:7.4 Više ljudske rase Urantije su složeno izmiješane; one su mješavina mnogih rasa i loza različitog porijekla.Ova složena priroda uveliko otežava učinkoviti rad Osmatrača za života i definitivno doprinosi problemima kako Ispravljača tako i serafinskog čuvara nakon smrti. Nedavno sam bio na Sferi Spasenja i čuo službenu izjavu čuvara sudbine u vezi poteškoća s kojima se ona susreće služeći svom smrtnom štićeniku. Ovaj serafin kaže:

111:7.5 "Velik dio moje teškoće proizlazi iz beskrajnog sukoba između dvaju priroda moga štićenika: poriva ambicije koji se sukobi s lijenosti životinje; ideala nadmoćnog naroda koji su miješani s instinktima inferiorne rase; visokih namisli velikog uma koji su antagonizirani porivom primitivnog nasljeđa; dalekosežnog pogleda pronicavog i dalekovidog Osmatrača koji se kosi s kratkovidosti vremenskog stvorenja; progresivnih planova uzlaznog bića koji se mijenjaju prema željama i čežnjama materijalne prirode; povremenih treptaja kozmičke inteligencije neutraliziranih kemijsko-energetskim mandatima evolucijske rase; porivu anđela kojem se suprotstavljaju emocije životinje; obrazovanja intelekta koji je poništeno tendencijama instinkta; osobnom iskustvu s kojim se kose nagomilane sklonosti rase; ciljeva najboljeg u čovjeku koji su zasjenjeni pobudom najgoreg; poleta genija neutraliziranog gravitacijom osrednjosti; napretka dobrog koji je retardiran inercijom zlog; umjetnosti lijepog koja je ukaljana prisutnosti zla; poleta zdravlja koja je neutralizirana debilitetom bolesti; fontanom vjere koja je onečišćena otrovima straha; izvorom radosti koji je zagorčan vodama patnje; radosti iščekivanja koja je razočarana gorčinom realizacije; zadovoljstvima življenja pod stalnom prijetnjom žalosti smrti. Takav život na takvom planetu! Pa ipak, zbog sveprisutne pomoći i poriva Misaonog Ispravljača, ova je duša dostigla srazmjeran stupanj sreće i uspjeha, i uzašla do sudbenih dvorana."

111:7.6 [Predočio Osamljeni Glasnik Orvontona.]





Back to Top