Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 93 : MAKIVENTA MELKIZEDEK
Sekcije
POGLAVLJE 93 : MAKIVENTA MELKIZEDEK
93:0.1 (1014.1) MELKIZEDECI su nadaleko poznati kao Sinovi koji djeluju u izvanrednim situacijama, sudjelujući u zapanjujuće širokom rasponu djelatnosti na svjetovima lokalnog svemira. Kada se pojavi bilo kakav izvanredan problem ili kada treba poduzeti nešto neuobičajeno, vrlo često upravo Melkizedek preuzima takav zadatak. Sposobnost Sinova Melkizedeka da djeluju u hitnim okolnostima i na izrazito različitim razinama svemira, čak i na fizičkoj razini očitovanja ličnosti, obilježje je njihova reda. Samo Nositelji Života u određenoj mjeri dijele ovaj metamorfički raspon djelovanja ličnosti.
93:0.2 (1014.2) Red Melkizedeka u svemirskom sinovstvu bio je iznimno aktivan na Urantiji. Jedan korpus od dvanaest služio je u suradnji s Nositeljima Života. Kasniji korpus od dvanaest preuzeo je ulogu primatelja vašega svijeta nedugo nakon Kaligastijine pobune i nastavio je djelovati u upravnoj ulozi sve do vremena Adama i Eve. Tih dvanaest Melkizedeka vratilo se na Urantiju nakon pada Adama i Eve te su potom nastavili djelovati kao planetarni primatelji sve do dana kada je Isus iz Nazareta, kao Sin Čovječji, postao naslovni Planetarni Princ Urantije.
1. UTJELOVLJENJE MAKIVENTE
93:1.1 (1014.3) Objavljena istina bila je ugrožena izumiranjem tijekom tisućljeća koja su uslijedila nakon neuspjeha adamske misije na Urantiji. Iako su ljudske rase napredovale intelektualno, duhovno su polako nazadovale. Oko 3000. godine pr. Kr. pojam Boga postao je vrlo nejasan u ljudskim umovima.
93:1.2 (1014.4) Dvanaest Melkizedekovih primatelja znalo je za nadolazeće darovanje Mihaela na njihovom planetu, ali nisu znali kada će se to dogoditi; stoga su se okupili na svečanom vijeću i uputili molbu Svevišnjima Edentije da se poduzmu mjere za očuvanje svjetla istine na Urantiji. Ova je molba odbijena uz nalog da je “vođenje poslova na 606 u Sataniji u potpunosti u rukama Melkizedeka skrbnika.” Primatelji su se zatim obratili Ocu Melkizedeku za pomoć, ali su primili samo odgovor da trebaju nastaviti održavati istinu na način po vlastitom izboru “sve do dolaska darovnog Sina,” koji će "spasiti planetarne titule od propasti i neizvjesnosti."
93:1.3 (1014.5) I bilo je upravo kao posljedica toga što su bili tako potpuno prepušteni vlastitim resursima da se Makiventa Melkizedek, jedan od dvanaest planetarnih primatelja, dobrovoljno ponudio učiniti ono što je bilo učinjeno samo šest puta u cijeloj povijesti Nebadona: privremeno se očitovati na Zemlji kao čovjek ovog svijeta, darovati samoga sebe kao Sina za izvanrednu službu na planetu. Dopuštenje za ovaj pothvat dali su autoriteti Salvingtona, a stvarno utjelovljenje Makivente Melkizedeka ostvareno je u blizini mjesta koje će kasnije postati grad Salem, u Palestini. Cijeli postupak materijalizacije ovog Sina Melkizedeka dovršen je od strane planetarnih primatelja uz suradnju Nositelja Života, određenih Glavnih Fizikalnih Kontrolora i drugih nebeskih ličnosti nastanjenih na Urantiji.
2. MUDRAC IZ SALEMA
93:2.1 (1015.1) Bilo je to 1.973 godine prije rođenja Isusa kada je Makiventa darovan ljudskim rasama Urantije. Njegov dolazak bio je neupadljiv; njegova materijalizacija nije bila svjedočena ljudskim očima. Prvi put ga je smrtni čovjek opazio onog značajnog dana kada je ušao u šator Amdona, kaldejskog pastira sumerskog porijekla. A objava njegove misije bila je sadržana u jednostavnoj izjavi koju je uputio tom pastiru: „Ja sam Melkizedek, svećenik El Eliona, Svevišnjeg, jedinog pravog Boga.“
93:2.2 (1015.2) Kada se pastir povratio od iznenađenja, i nakon što je ovog stranca zasuo mnogim pitanjima, pozvao je Melkizedeka da s njim večera, i to je bio prvi put u njegovoj dugoj svemirskoj karijeri da je Makiventa pojeo materijalnu hranu, koja će ga održavati tijekom njegovih devedeset i četiri godine života u materijalnom obličju.
93:2.3 (1015.3) I te noći, dok su razgovarali pod zvijezdama, Melkizedek je započeo svoju misiju objave istine o stvarnosti Boga kada se, zamahnuvši rukom, okrenuo Amdonu i rekao: „El Elion, Svevišnji, jest božanski stvoritelj zvjezdanog svoda i čak i ove same zemlje na kojoj živimo, i on je također vrhovni Bog neba.“
93:2.4 (1015.4) U roku od nekoliko godina Melkizedek je oko sebe okupio skupinu učenika, sljedbenika i vjernika koji su činili jezgru kasnije zajednice Salema. Ubrzo je postao poznat diljem Palestine kao svećenik El Eliona, Svevišnjeg, i kao mudrac iz Salema. Među nekim okolnim plemenima često su ga nazivali šeikom ili kraljem Salema. Salem je bio mjesto koje je, nakon nestanka Melkizedeka, postalo grad Jebus, a kasnije nazvan Jeruzalem.
93:2.5 (1015.5) Po osobnom izgledu, Melkizedek je nalikovao tada već izmiješanim noditskim i sumerskim narodima, kako je bio visok gotovo šest stopa i imao upečatljivu pojavu. Govorio je kaldejski i još pola tuceta drugih jezika. Odijevao se slično kanaanskim svećenicima, osim što je na prsima nosio znak triju koncentričnih krugova, satanijski simbol Rajskog Trojstva. Tijekom njegove službe ovaj znak triju koncentričnih krugova postao je toliko svet među njegovim sljedbenicima da se nikada nisu usudili koristiti ga, i ubrzo je bio zaboravljen s prolaskom nekoliko naraštaja.
93:2.6 (1015.6) Iako je Makiventa živio prema ondašnjim običajima, nikada se nije oženio, niti je mogao ostaviti potomstvo na Zemlji. Njegovo fizičko tijelo, premda je nalikovalo tijelima drugih muškaraca, u stvarnosti je pripadalo redu onih posebno konstruiranih tijela kakva su koristili stotinu materijaliziranih članova osoblja Princa Kaligastije, s tim da nije nosilo životnu plazmu nijedne ljudske rase. Na Urantiji također nije postojalo stablo života. Da je Makiventa ostao na Zemlji dulje vrijeme, njegov bi se fizički mehanizam postupno pogoršavao; kako jest, svoju je darovnu misiju završio za devedeset i četiri godine, mnogo prije nego što je njegovo materijalno tijelo počelo propadati.
93:2.7 (1016.1) Ovaj utjelovljeni Melkizedek primio je Ispravljača Misli, koji je prebivao u njegovoj nadljudskoj ličnosti kao nadzornik vremena i mentor tijela, te je tako stekao to iskustvo i praktičan uvod u urantijske probleme i u tehniku prebivanja u utjelovljenom Sinu, što je omogućilo tom duhu Oca da tako hrabro djeluje u ljudskom umu kasnijeg Sina Božjeg, Mihaela, kada se pojavio na Zemlji u obličju smrtnog tijela. I to je jedini Ispravljač Misli koji je ikada djelovao u dva uma na Urantiji, ali su oba uma bila božanska kao i ljudska.
93:2.8 (1016.2) Tijekom utjelovljenja, Makiventa je bio u punom kontaktu sa svojih jedanaest suradnika iz korpusa planetarnih skrbnika, ali nije mogao komunicirati s drugim redovima nebeskih ličnosti. Osim Melkizedeka primatelja, nije imao veći kontakt s nadljudskim inteligencijama nego što ga ima ljudsko biće.
3. MELKIZEDEKOVA UČENJA
93:3.1 (1016.3) U prvih deset godina, Melkizedek je organizirao škole u Salemu, oblikujući ih prema starom sustavu koji su razvili rani setitski svećenici drugog Edena. Čak i ideja davanja desetine, koju je uveo njegov kasniji obraćenik Abraham, vuče porijeklo iz tradicija starih Setita.
93:3.2 (1016.4) Melkizedek je poučavao pojam jednoga Boga, sveopćeg Božanstva, ali je dopuštao ljudima da to učenje povezuju s Ocem Konstelacije Norlatiadeka, kojega je nazivao El Elion—Svevišnji. Melkizedek je uglavnom šutio o statusu Lucifera i stanju stvari na Jeruzemu. Lanaforg, Suveren Sustava, imao je malo veze s Urantijom sve do dovršetka Mihaelova darovanja. Za većinu učenika iz Salema Edentija je bila nebo, a Svevišnji je bio Bog.
93:3.3 (1016.5) Simbol triju koncentričnih krugova, koji je Melkizedek usvojio kao oznaku svoje darovne misije, većina je ljudi tumačila kao prikaz triju kraljevstava: ljudi, anđela i Boga. I bilo im je dopušteno da ostanu u tom uvjerenju; vrlo je malo njegovih sljedbenika ikada znalo da ta tri kruga predstavljaju beskonačnost, vječnost i univerzalnost Rajskog Trojstva božanskog održavanja i usmjerenja; čak je i Abraham ovaj simbol prije smatrao prikazom triju Svevišnjih Edentije, budući da je bio poučen da tri Svevišnja djeluju kao jedno. U onoj mjeri u kojoj je Melkizedek poučavao pojam Trojstva simboliziran u njegovoj oznaci, obično ga je povezivao s trojicom Vorondadeka vladara konstelacije Norlatiadeka.
93:3.4 (1016.6) Svojim učenicima iz redova običnih ljudi nije nastojao izlagati učenja koja bi nadilazila činjenicu vladavine Svevišnjih Edentije—Bogova Urantije. No nekima je Melkizedek poučavao naprednu istinu, obuhvaćajući poredak i organizaciju lokalnog svemira, dok je svog istaknutog učenika Nordana Kenita i njegovu skupinu predanih učenika poučavao istinama nadsvemira pa čak i Havone.
93:3.5 (1016.7) Članovi obitelji Katro, s kojima je Melkizedek živio više od trideset godina, poznavali su mnoge od tih viših istina i dugo ih očuvali u svojoj obiteljskoj tradiciji, sve do dana njihova znamenitog potomka Mojsija, koji je tako primio snažnu predaju o vremenima Melkizedeka, prenesenu mu s očeve strane, kao i putem drugih izvora s majčine strane.
93:3.6 (1016.8) Melkizedek je poučavao svoje sljedbenike svemu što su imali sposobnost primiti i usvojiti. Čak ni mnoge suvremene religijske predodžbe o nebu i zemlji, o čovjeku, Bogu i anđelima, nisu daleko od ovih Melkizedekovih učenja. No ovaj veliki učitelj sve je podredio nauku o jednom Bogu, sveopćem Božanstvu, nebeskom Stvoritelju, božanskom Ocu. Naglasak je bio stavljen na ovo učenje kako bi se potaknulo čovjekovo štovanje i pripremio put za kasniju pojavu Mihaela kao Sina tog istog Oca Svih.
93:3.7 (1017.1) Melkizedek je poučavao da će u neko buduće vrijeme drugi Sin Božji doći u tijelu kao što je i on došao, ali da će biti rođen od žene; i upravo su zbog toga mnogi kasniji učitelji smatrali da je Isus svećenik ili služitelj „zauvijek po redu Melkizedekovu.”
93:3.8 (1017.2) I tako je Melkizedek pripremio put i postavio monoteističku osnovu svjetskog usmjerenja za darovanje stvarnog Rajskog Sina jedinoga Boga, kojega je tako živo prikazivao kao Oca svih, i kojega je predstavio Abrahamu kao Boga koji prihvaća čovjeka pod jednostavnim uvjetom osobne vjere. A Mihael je, kada se pojavio na Zemlji, potvrdio sve što je Melkizedek poučavao o Rajskom Ocu.
4. RELIGIJA SALEMA
93:4.1 (1017.3) Obredi salemskog štovanja bili su vrlo jednostavni. Svaka osoba koja je potpisala ili označila glinene pločice Melkizedekove zajednice naučila bi napamet i prihvatila sljedeće vjerovanje:
93:4.2 (1017.4) 1. Vjerujem u El Eliona, Svevišnjeg Boga, jedinog Oca Svih i Stvoritelja svega.
93:4.3 (1017.5) 2. Prihvaćam Melkizedekov savez sa Svevišnjim, koji daruje Božju naklonost mojoj vjeri, a ne žrtvama i paljenicama.
93:4.4 (1017.6) 3. Obećavam da ću se pridržavati sedam zapovijedi Melkizedeka i da ću svima reći radosnu vijest saveza sa Svevišnjim.
93:4.5 (1017.7) To je činilo cjelokupno vjerovanje salemske kolonije. Ali i ova kratka i jednostavna izjava bila je previše zahtjevna i daleko naprednija od shvaćanja ondašnjih ljudi. Jednostavno nisu mogli pojmiti da čovjek može primiti božansku naklonost besplatno—vjerom. Bili su preduboko ukorijenjeni u uvjerenju da se čovjek rađa pod dugom prema bogovima. Predugo i preozbiljno su prinosili žrtve i darove svećenicima da bi mogli razumjeti radosnu vijest da je spasenje, božanska naklonost, besplatan dar svima koji će vjerovati u Melkizedekov savez. Ali Abraham je ipak vjerovao, makar i djelomično, te mu je i ovo „uračunato kao pravednost.”
93:4.6 (1017.8) Sedam zapovijedi koje je proglasio Makiventa bile su oblikovane prema uzoru na drevni dalamatijski vrhovni zakon i uvelike su nalikovale na sedam zapovijedi poučavanih u prvom i drugom Edenu. Ove zapovijedi salemske religije bile su:
93:4.7 (1017.9) 1. Ne služi drugom Bogu osim Svevišnjem Stvoritelju neba i zemlje.
93:4.8 (1017.10) 2. Ne sumnjaj da je vjera jedini uvjet za vječno spasenje.
93:4.9 (1017.11) 3. Ne svjedoči lažno.
93:4.10 (1017.12) 4. Ne ubij.
93:4.11 (1017.13) 5. Ne kradi.
93:4.12 (1018.1) 6. Ne čini preljub.
93:4.13 (1018.2) 7. Poštuj oca svoga i majku svoju i starješine svoje.
93:4.14 (1018.3) Iako u okviru kolonije nisu bile dopuštene žrtve, Melkizedek je dobro znao da je teško naglo iskorijeniti dugo ukorijenjene običaje, te je ljudima mudro ponudio zamjenu u obliku sakramenta kruha i vina umjesto starijih žrtava mesa i krvi. Zabilježeno je: “Melkizedek, kralj Salema, iznese kruh i vino.” No ni ova oprezno izrečena vijest nije bila posve uspješna; različita su plemena zadržala pomoćna središta na rubovima Salema gdje su prinosila žrtve i palili paljenice. Čak se i Abraham poslužio tom barbarskom praksom nakon svoje pobjede nad Kedorlaomerom; jednostavno se nije osjećao posve spokojno dok nije prinio uobičajenu žrtvu. A Melkizedek nikada nije u potpunosti uspio iskorijeniti tu sklonost žrtvovanju iz religijskih običaja svojih sljedbenika, čak ni kod samog Abrahama.
93:4.15 (1018.4) Poput Isusa, Melkizedek se strogo držao misije svog darovanja. Nije pokušavao reformirati običaje, mijenjati navike svijeta, niti uvoditi čak ni napredne higijenske prakse ili znanstvene istine. Došao je ostvariti dva zadatka: održati na zemlji istinu o jednom Bogu i pripraviti put za kasnije smrtno darovanje Rajskog Sina toga Oca Svih.
93:4.16 (1018.5) Melkizedek je u Salemu proveo devedeset i četiri godine poučavajući temeljne istine otkrivenja, a Abraham je za ovog razdoblja tri puta pohađao salemsku školu. Na kraju je prihvatio učenja Salema te postao jedan od Melkizedekovih najistaknutijih učenika i glavnih sljedbenika.
5. ODABIR ABRAHAMA
93:5.1 (1018.6) Iako može biti pogrešno govoriti o “izabranom narodu,” nije pogrešno Abrahama nazvati izabranim pojedincem. Melkizedek je doista povjerio Abrahamu odgovornost da očuva istinu o jednom Bogu, nasuprot prevladavajućem vjerovanju u pluralna božanstva.
93:5.2 (1018.7) Odabir Palestine kao centra Makiventinih aktivnosti djelomično je bio uvjetovan željom da se uspostavi kontakt s nekom ljudskom obitelji koja je posjedovala potencijale za vodstvo. U vrijeme Melkizedekove inkarnacije postojalo je mnogo obitelji na Zemlji jednako spremnih primiti nauk Salema kao što je bila Abrahamova. Jednako su nadarene obitelji postojale među crvenim ljudima, žutim ljudima i potomcima Andita na zapadu i sjeveru. No nijedno od tih područja nije bilo tako povoljno smješteno za kasniju pojavu Mihaela na Zemlji kao istočna obala Sredozemnog mora. Misija Melkizedeka u Palestini i kasnija pojava Mihaela među hebrejskim narodom uvelike su bile određene geografijom, činjenicom da je Palestina bila središnje smještena u odnosu na tadašnju trgovinu, putovanja i civilizaciju svijeta.
93:5.3 (1018.8) Melkizedeci primatelji su već neko vrijeme promatrali Abrahamove pretke i s pouzdanjem očekivali da se u određenoj generaciji pojavi potomstvo koje će se odlikovati inteligencijom, inicijativom, razboritošću i iskrenošću. Djeca Teraha, Abrahamova oca, u svakom su pogledu ispunila ta očekivanja. Upravo je ta mogućnost uspostave kontakta s tom svestranom djecom Teraha uvelike utjecala na pojavu Makivente u Salemu, a ne u Egiptu, Kini, Indiji ili među sjevernim plemenima.
93:5.4 (1019.1) Terah i cijela njegova obitelj bili su polovični obraćenici na salemsku religiju koja se propovijedala u Kaldeji; o Melkizedeku su saznali iz propovijedanja Ovida, feničkog učitelja koji je naviještao salemska učenja u Uru. Napustili su Ur s namjerom da izravno odu u Salem, ali je Abrahamov brat Nahor, budući da nije vidio Melkizedeka, bio manje uvjeren u istinu ovih učenja te ih je nagovorio da se zadrže u Haranu. I prošlo je mnogo vremena nakon što su stigli u Palestinu prije nego što su bili spremni uništiti sve kućne bogove koje su ponijeli sa sobom; dugo im je trebalo da napuste mnoge bogove Mezopotamije radi jednoga Boga Salema.
93:5.5 (1019.2) Nekoliko tjedana nakon smrti Abrahamova oca, Teraha, Melkizedek je poslao jednog od svojih učenika, hetita po imenu Džaram, da uputi ovaj poziv Abrahamu i Nahoru: “Dođite u Salem, da čujete naša učenja o istini vječnog Stvoritelja, i u prosvijećenom potomstvu vas dvojice braće sav će svijet biti blagoslovljen.” No Nahor nije u potpunosti prihvatio Melkizedekovo evanđelje; ostao je i izgradio snažnu grad-državu koja je nosila njegovo ime; ali Lot, Abrahamov nećak, odlučio je poći sa svojim stricem u Salem.
93:5.6 (1019.3) Po dolasku u Salem, Abraham i Lot odabrali su utvrdu u brdima blizu grada gdje su se mogli braniti od čestih iznenadnih napada sjevernih pljačkaša. U to su vrijeme Hetiti, Asirci, Filistejci i druge skupine neprestano napadali plemena središnje i južne Palestine. Iz svog uporišta u brdima Abraham i Lot često su putovali na hodočašće u Salem.
93:5.7 (1019.4) Nedugo nakon što su se nastanili u blizini Salema, Abraham i Lot otputovali su u dolinu Nila kako bi nabavili zalihe hrane, budući da je u Palestini tada vladala suša. Tijekom svog kratkog boravka u Egiptu Abraham je pronašao dalekog rođaka na egipatskom prijestolju te je služio kao zapovjednik dviju vrlo uspješnih vojnih pohoda za toga kralja. Tijekom posljednjeg dijela boravka na Nilu on i njegova žena Sara živjeli su na dvoru, a pri odlasku iz Egipta dobio je dio plijena svojih vojnih pohoda.
93:5.8 (1019.5) Abrahamu nije bilo lako okrenuti leđa počastima koje je primio od egipatskog faraona i vratiti se duhovnijem djelovanju koje je podupirao Makiventa. No Melkizedek je bio poštovan čak i u Egiptu, i kada je faraonu bila izložena cijela priča, snažno je potaknuo Abrahama da se vrati ispunjenju svojih zavjeta u službi Salema.
93:5.9 (1019.6) Abraham je imao grandiozne ambicije te je po povratku iz Egipta predočio Lotu svoje planove da pokori sav Kanaan i dovede njegove narode pod vlast Salema. Lot je bio više sklon poslovima; stoga je, nakon kasnijeg razilaženja, otišao u Sodomu kako bi se bavio trgovinom i stočarstvom. Lot nije bio sklon ni vojničkom ni stočarskom životu.
93:5.10 (1019.7) Po povratku sa svojom obitelji u Salem, Abraham je počeo dorađivati svoje bojne planove. Uskoro je bio priznat kao građanski vladar salemskog područja te je pod svojim vodstvom ujedinio sedam obližnjih plemena. Doista, Melkizedek je s velikom mukom obuzdavao Abrahama, koji je bio ispunjen žarom da krene i mačem podčini susjedna plemena kako bi ih tako brže doveo do spoznaje salemskih istina.
93:5.11 (1019.8) Melkizedek je održavao miroljubive odnose sa svim obližnjim plemenima; nije bio sklon ratovanju i, unatoč prolascima mnogih vojski, nikada nije bio napadnut. Bio je suglasan s Abrahamovim planom obrambene spremnosti, koji je kasnije i usvojen u Salemu, ali nije odobravao ambiciozne militarističke ideje svoga učenika; tako je došlo do prijateljskog razdvajanja, nakon čega je Abraham otišao utemeljiti svoju vojnu utvrdu u Hebronu.
93:5.12 (1020.1) Abraham je, zbog svoje bliske povezanosti s uglednim Melkizedekom, imao veliku prednost nad okolnim sitnim kraljevima; svi su poštovali Melkizedeka i pretjerano se bojali Abrahama. Abraham je bio svjestan toga straha i samo je čekao povoljnu priliku da napadne svoje susjede; taj je povod našao kada je jedan obližnji vladar napao imovinu njegova nećaka Lota, koji je živio u Sodomi. Kad je za to čuo, Abraham je na čelu konfederacije sedam plemena poveo oružani pohod na neprijatelje. Njegova osobna straža od 318 ljudi zapovijedala je vojskom koja je brojila više od 4.000 ljudi.
93:5.13 (1020.2) Kada je Melkizedek čuo za Abrahamovu objavu rata, pošao ga je odvratiti, ali ga je sustigao tek kada se njegov nekadašnji učenik vraćao kao pobjednik iz bitke. Abraham je tvrdio da je pobjedu primio od Boga Salema te je ustrajao u tome da prinese desetinu u salemsku riznicu. Ostatak je pohranio u svojoj utvrdi u Hebronu.
93:5.14 (1020.3) Nakon ove bitke u dolini Sidim, Abraham je postao vođa druge konfederacije od jedanaest plemena te nije samo davao desetinu Melkizedeku nego je i osigurao da svi ostali u tom području čine isto. Zahvaljujući svojim diplomatskim odnosima s kraljem Sodome, kao i strahu koji je ulijevao, kralj Sodome i kraljevi drugih plemena pridružili su se hebronskom vojnom savezu; Abraham je bio na putu da utemelji moćnu državu u Palestini.
6. MELKIZEDEKOV SAVEZ S ABRAHAMOM
93:6.1 (1020.4) Abraham je imao viziju osvajanja cijelog Kanaana. Njegovu je odlučnost oslabila jedino činjenica da Melkizedek nije odobravao taj pothvat. No Abraham je bio nadomak odluke da započne s tim naumom kada ga je počela mučiti pomisao da nije imao sina koji bi ga naslijedio kao vladar tog zamišljenog kraljevstva. Stoga je dogovorio još jedan susret s Melkizedekom; i upravo je tijekom tog razgovora svećenik Salema, vidljivi Sin Boga, uvjerio Abrahama da napusti svoj plan materijalnog osvajanja i vremenske vlasti u korist duhovnog poimanja kraljevstva nebeskog.
93:6.2 (1020.5) Melkizedek je objasnio Abrahamu uzaludnost sukoba s amorejskom konfederacijom, ali je jednako jasno istaknuo da ta zaostala plemena svojim nerazboritim običajima zapravo sama sebe vode u propast, tako da će za nekoliko generacija biti toliko oslabljena da će ih Abrahamovi potomci, u međuvremenu znatno umnoženi, lako nadvladati.
93:6.3 (1020.6) I Melkizedek je u Salemu sklopio formalni savez s Abrahamom. Rekao mu je: “Pogledaj sada prema nebu i izbroji zvijezde ako možeš; tako će brojno biti tvoje potomstvo.” I Abraham je vjerovao Melkizedeku, “i to mu je uračunato kao pravednost.” Zatim je Melkizedek ispričao Abrahamu o budućem zauzimanju Kanaana od strane njegovih potomaka nakon njihova boravka u Egiptu.
93:6.4 (1020.7) Ovaj savez Melkizedeka s Abrahamom predstavlja veliki urantijski sporazum između božanskog i ljudskog, prema kojem Bog pristaje učiniti sve, dok čovjek pristaje samo vjerovati Božjim obećanjima i slijediti njegove upute. Dotad se vjerovalo da se spasenje može postići jedino djelima — žrtvama i prinosima; sada je Melkizedek ponovno donio na Urantiju radosnu vijest da se spasenje, Božja naklonost, zadobiva vjerom. No to je evanđelje jednostavne vjere u Boga bilo previše napredno; semitska su se plemena brzo vratila svojim starim običajima prinošenja žrtava i okajanja grijeha prolijevanjem krvi.
93:6.5 (1021.1) Nedugo nakon sklapanja tog saveza rođen je Izak, sin Abrahamov, u skladu s Melkizedekovim obećanjem. Nakon Izakova rođenja Abraham je zauzeo vrlo ozbiljan stav prema svom savezu s Melkizedekom te je otišao u Salem kako bi ga dao zapisati. Upravo je prilikom tog javnog i formalnog prihvaćanja saveza promijenio svoje ime iz Abrama u Abrahama.
93:6.6 (1021.2) Većina vjernika Salema prakticirala je obrezanje, iako ga Melkizedek nikada nije učinio obveznim. A Abraham, koji se uvijek protivio obrezanju, je ovom prilikom odlučio formalno prihvatiti ovaj obred kao znak potvrde salemskog saveza.
93:6.7 (1021.3) Upravo nakon tog stvarnog i javnog odricanja od svojih osobnih ambicija u korist većih planova Melkizedeka, ukazala su mu se tri nebeska bića na ravnicama Mamre. To je bilo stvarno ukazanje, unatoč njegovoj povezanosti s kasnije izmišljenim pričama o prirodnom uništenju Sodome i Gomore. Ove legende svjedoče o nazadnosti moralnih i etičkih načela čak i u tako nedavnom vremenu.
93:6.8 (1021.4) Pri sklapanju ovog svečanog saveza došlo je do potpunog pomirenja između Abrahama i Melkizedeka. Abraham je ponovno preuzeo građansko i vojno vodstvo salemske kolonije koja je, prema popisu, na svom vrhuncu brojala stotinu tisuća redovitih davatelja desetine. Abraham je uvelike unaprijedio salemski hram i osigurao nove šatore za cijelu školu. Ne samo da je proširio sustav desetine nego je uveo i mnoge poboljšane načine vođenja poslova ove škole, a također je uvelike pridonio boljem organiziranju odjela misionarskog djelovanja. Također je znatno unaprijedio brigu o stadima i reorganizirao salemsku mljekaru. Abraham je bio pronicljiv i učinkovit poslovni čovjek, bogat za svoje vrijeme; nije bio pretjerano pobožan, ali je bio iskren i uistinu je vjerovao u Makiventu Melkizedeka.
7. MELKIZEDEKOVI MISIONARI
93:7.1 (1021.5) Melkizedek je još godinama nastavio poučavati svoje učenike i obučavati salemske misionare koji su se širili među sva okolna plemena, osobito u Egipat, Mezopotamiju i Malu Aziju. Kako su desetljeća prolazila, ovi su učitelji putovali sve dalje od Salema, noseći sa sobom evanđelje Makivente — vjeru i pouzdanje u Boga.
93:7.2 (1021.6) Potomci Adamsona, okupljeni uz obale jezera Van, bili su spremni slušatelji hetitskih učitelja salemskog kulta. Iz tog nekadašnjeg anditskog središta učitelji su slani u udaljene krajeve Europe i Azije. Salemski misionari prodrli su diljem Europe, sve do Britanskih otoka. Jedna je skupina krenula preko Farskih otoka do Andonita na Islandu, dok je druga prošla kroz Kinu i stigla do Japanaca na istočnim otocima. Životi i iskustva muškaraca i žena koji su iz Salema, Mezopotamije i područja jezera Van krenuli prosvijetliti plemena istočne hemisfere predstavljaju herojsko poglavlje u analima ljudskog roda.
93:7.3 (1022.1) No zadatak je bio golem, a plemena su bila toliko zaostala da su rezultati bili blijedi i nejasni. Iz naraštaja u naraštaj evanđelje Salema nalazilo je uporište tu i tamo, ali, osim u Palestini, ideja o jednom Bogu nikada nije uspjela zadobiti trajnu odanost čitavog plemena ili naroda. Mnogo prije Isusovog dolaska učenja ranih salemskih misionara bila su uglavnom potisnuta starijim i raširenijim praznovjerjima i vjerovanjima. Izvorno Melkizedekovo evanđelje bilo je gotovo u potpunosti stopljeno s vjerovanjima u Veliku Majku, Sunce i druge drevne kultove.
93:7.4 (1022.2) Vi koji danas uživate u blagodatima tiskane riječi teško možete zamisliti teškoće koje su pratile širenje istine u tim ranim vremenima; teško je shvatiti kako se lako nova doktrina gubi smjenom generacija. Uvijek postoji sklonost da se nova doktrina uklopi u okvire starijih religijskih učenja i pomiješa s magijskim praksama. Novo je otkrivenje uvijek prožeto starijim evolucijskim vjerovanjima.
8. MELKIZEDEKOV ODLAZAK
93:8.1 (1022.3) Bilo je to nedugo nakon uništenja Sodome i Gomore kada je Makiventa odlučio okončati svoje izvanredno darovanje na Urantiji. Melkizedekovu odluku da okonča svoj boravak u tijelu uvjetovali su brojni razlozi, od kojih je najvažniji bio sve izraženiji sklon okolnih plemena, pa čak i njegovih neposrednih suradnika, da ga smatraju polubogom i nadnaravnim bićem — što on uistinu i jest bio; ali počeli su ga štovati pretjerano i sa snažnim praznovjernim strahom. Uz to, Melkizedek je želio napustiti mjesto svojih zemaljskih aktivnosti dovoljno dugo prije Abrahamove smrti kako bi osigurao da istina o jednom Bogu bude duboko ukorijenjena u umovima njegovih sljedbenika. Stoga se Makiventa jedne noći povukao u svoj šator u Salemu, poželjevši laku noć svojim ljudskim suradnicima; a kada su ga ujutro došli potražiti, nije ga bilo — njegovi su ga nebeski drugovi uzeli.
9. NAKON MELKIZEDEKOVA ODLASKA
93:9.1 (1022.4) Bilo je to veliko iskušenje za Abrahama kada je Melkizedek tako iznenada nestao. Iako je svojim sljedbenicima unaprijed nagovijestio da će jednoga dana otići kao što je i došao, nisu se mogli pomiriti s gubitkom ovog izvanrednog vođe. Velika organizacija izgrađena u Salemu gotovo je nestala, premda su predaje iz tog vremena poslužile kao temelj na kojem je Mojsije kasnije gradio kada je poveo hebrejske robove iz Egipta.
93:9.2 (1022.5) Gubitak Melkizedeka unio je veliku tugu u Abrahamovo srce koju nikada nije u potpunosti uspio nadvladati. On je već bio napustio Hebron kada je odustao od ambicije izgradnje materijalnog kraljevstva; a sada, nakon gubitka svog suradnika u izgradnji duhovnog kraljevstva, napustio je Salem i otišao na jug živjeti u blizini svojih posjeda kod Gerara.
93:9.3 (1022.6) Abraham je nakon Melkizedekova nestanka postao bojažljiv i nesiguran. Po dolasku u Gerar prešutio je svoj identitet, pa je Abimelek uzeo njegovu ženu. (Nedugo nakon ženidbe sa Sarom, Abraham je jedne noći doznao za urotu da ga ubiju kako bi se domogli njegove lijepe žene. Taj se strah pretvorio u trajni užas kod inače hrabrog i odvažnog vođe; cijeloga se života bojao da će ga netko potajno ubiti kako bi se domogao Sare. To objašnjava zašto je u tri odvojena navrata ovaj hrabri čovjek pokazao stvarni kukavičluk.)
93:9.4 (1023.1) No Abraham nije dugo bio spriječen u svojoj misiji kao nasljednik Melkizedeka. Uskoro je pridobio obraćenike među Filistejcima i Abimelekovim narodom, sklopio s njima savez te se, zauzvrat, zarazio mnogim njihovim praznovjerjima, osobito praksom žrtvovanja prvorođenih sinova. Tako je Abraham ponovno postao veliki vođa u Palestini. Bio je poštovan među svim skupinama i cijenjen od svih kraljeva. Bio je duhovni vođa svih okolnih plemena, a njegov se utjecaj zadržao još neko vrijeme nakon njegove smrti. Tijekom posljednjih godina života ponovno se vratio u Hebron, mjesto svojih ranijih djelovanja i mjesto gdje je surađivao s Melkizedekom. Abrahamov posljednji čin bio je poslati pouzdane sluge u grad svoga brata Nahora, na granici Mezopotamije, kako bi pronašli ženu iz njegova naroda za njegova sina Izaka. U Abrahamovu je narodu već dugo bio običaj sklapati brakove među rođacima. Abraham je umro čvrst u vjeri u Boga koju je naučio od Melkizedeka u negdašnjim školama Salema.
93:9.5 (1023.2) Sljedećoj je generaciji bilo teško razumjeti priču o Melkizedeku; u roku od petsto godina mnogi su cijeli taj prikaz smatrali mitom. Izak se prilično držao učenja svoga oca i održavao evanđelje salemske kolonije, ali Jakovu je bilo teže shvatiti značenje tih predaja. Josip je bio čvrst vjernik u Melkizedeka i upravo je zbog toga među svojom braćom često bio smatran sanjarom. Josipov ugled u Egiptu uvelike je bio posljedica sjećanja na njegova pradjeda Abrahama. Josipu je bilo ponuđeno vojno zapovjedništvo nad egipatskim vojskama, ali kao čvrst sljedbenik predaja Melkizedeka i kasnijih učenja Abrahama i Izaka odlučio je služiti kao građanski upravitelj, vjerujući da tako može bolje pridonijeti napretku kraljevstva nebeskog.
93:9.6 (1023.3) Učenje Melkizedeka bilo je potpuno i sveobuhvatno, ali su zapisi iz tih dana djelovali nemoguće i fantastično kasnijim hebrejskim svećenicima, iako su mnogi ipak imali određeno razumijevanje tih događaja, barem sve do vremena masovnog uređivanja zapisa Starog zavjeta u Babilonu.
93:9.7 (1023.4) Ono što zapisi Starog zavjeta opisuju kao razgovore između Abrahama i Boga u stvarnosti su bili susreti između Abrahama i Melkizedeka. Kasniji su pisari pojam Melkizedek smatrali sinonimom za Boga. Zapisi o brojnim susretima Abrahama i Sare s “anđelom Gospodnjim” odnose se na njihove mnogobrojne posjete Melkizedeku.
93:9.8 (1023.5) Hebrejski prikazi o Izaku, Jakovu i Josipu mnogo su pouzdaniji od onih o Abrahamu, iako i oni sadrže mnoga odstupanja od činjenica te izmjene nastale namjerno i nenamjerno tijekom sastavljanja tih zapisa od strane hebrejskih svećenika za vrijeme babilonskog sužanjstva. Ketura nije bila Abrahamova žena; poput Hagare, bila je tek inoča. Sva Abrahamova imovina pripala je Izaku, sinu Sare, zakonite žene. Abraham nije bio toliko star koliko zapisi navode, a njegova je žena bila znatno mlađa. Te su dobi namjerno izmijenjene kako bi se poduprla kasnija tvrdnja o navodno čudesnom rođenju Izaka.
93:9.9 (1023.6) Židovski nacionalni ego bio je duboko povrijeđen babilonskim sužanjstvom. U svojoj reakciji na osjećaj nacionalne inferiornosti, otišli su u drugu krajnost — u nacionalni i rasni egotizam — pri čemu su iskrivili i izopačili svoje predaje s namjerom da se uzdignu iznad svih naroda kao Božji izabrani narod; stoga su pažljivo uređivali sve svoje zapise kako bi uzvisili Abrahama i druge narodne vođe iznad svih drugih osoba, ne izuzimajući ni samog Melkizedeka. Hebrejski su pisari zato uništili svaki zapis o tim značajnim vremenima do kojeg su mogli doći, sačuvavši samo pripovijest o susretu Abrahama i Melkizedeka nakon bitke kod Sidima, koju su smatrali prikazom velike časti za Abrahama.
93:9.10 (1024.1) Kad su izgubili iz vida Melkizedeka, izgubili su i uvid u učenje ovog Sina koji djeluje u izvanrednim situacijama, o duhovnoj misiji obećanog Sina koji je tek trebao biti podaren ljudskom rodu; tako su potpuno izgubili iz vida prirodu tog poslanja da je vrlo malo njihovih potomaka bilo sposobno ili spremno prepoznati i prihvatiti Mihaela kada se, u skladu s Makiventinim proročanstvom, pojavio na zemlji i u tijelu.
93:9.11 (1024.2) Ali jedan od pisaca Poslanice Hebrejima razumio je poslanje Melkizedeka, jer je zapisano: “Ovaj Melkizedek, svećenik Svevišnjega, bio je i kralj mira; bez oca, bez majke, bez rodoslovlja, bez početka dana ni svršetka života, nego nalik Sinu Božjemu, ostaje svećenik zauvijek.” Taj je pisac Melkizedeka označio kao predoznaku kasnijeg dolaska Mihaela, tvrdeći da je Isus “služitelj zauvijek po redu Melkizedekovu.” Iako ova usporedba nije bila posve sretna, bila je doslovno točna utoliko što je Krist doista primio privremeni naslov nad Urantijom “po nalogu dvanaestorice Melkizedekovih primatelja” koji su bili na dužnosti u vrijeme njegova darivanja na svijetu.
10. TRENUTNI STATUS MAKIVENTE MELKIZEDEKA
93:10.1 (1024.3) Za vrijeme Makiventinog utjelovljenja, na Urantiji je djelovala jedanaestočlana skupina Melkizedeka primatelja. Kada je Makiventa procijenio da je njegovo poslanje u ulozi Sina koji djeluje u izvanrednim situacijama dovršeno, to je naznačio jedanaestorici svojih suradnika te su oni odmah pripremili postupak kojim je trebao biti oslobođen tijela i sigurno vraćen u svoj izvorni status Melkizedeka. Trećeg dana nakon njegova nestanka iz Salema pojavio se među svojih jedanaest urantijskih suradnika i nastavio svoju prekinutu karijeru kao jedan od planetarnih primatelja 606 u Sataniji.
93:10.2 (1024.4) Makiventa je okončao svoje utjelovljenje kao biće od krvi i mesa jednako iznenada i bez ceremonije kao što ga je i započeo. Ni njegov dolazak ni njegov odlazak nisu bili popraćeni nikakvom neobičnom objavom ili očitovanjem; ni prozivka uskrsnuća ni završetak neke planetarne epohe nisu obilježili njegov dolazak na Urantiju; njegovo je bilo izvanredno darivanje. No Makiventa nije okončao svoj boravak u tijelu ljudskih bića sve dok nije bio uredno razriješen od strane Oca Melkizedeka i obaviješten da je njegovo izvanredno darivanje dobilo odobrenje glavnog izvršnog upravitelja Nebadona, Gabrijela iz Salvingtona.
93:10.3 (1024.5) Makiventa Melkizedek nastavio je pokazivati velik interes za poslove potomaka ljudi koji su vjerovali njegovim učenjima dok je bio u tijelu. No potomci Abrahama preko Izaka, izmiješani s Kenitima, bili su jedina loza koja je dugo nastavila njegovati iole jasnu predodžbu o salemskim učenjima.
93:10.4 (1024.6) Taj isti Melkizedek nastavio je surađivati tijekom sljedećih devetnaest stoljeća s mnogim prorocima i vidiocima, nastojeći tako održati živima istine Salema sve do punine vremena za Mihaelovo pojavljivanje na zemlji.
93:10.5 (1025.1) Makiventa je nastavio djelovati kao planetarni primatelj sve do vremena Mihaelove pobjede na Urantiji. Nakon toga bio je pridružen službi Urantije na Jeruzemu kao jedan od dvadeset i četvorice upravitelja, a nedavno je unaprijeđen na položaj osobnog ambasadora Sina Stvoritelja sa sjedištem na Jeruzemu, djelujući pod naslovom Zamjenika Planetarnog Princa Urantije. Vjerujemo da, dok god na Urantiji postoji život, Makiventa Melkizedek neće biti vraćen dužnostima svoga reda sinovstva, nego će nastaviti djelovati, govoreći u okvirima vremena, zauvijek kao planetarni služitelj u ulozi predstavnika Krista Mihaela.
93:10.6 (1025.2) Budući da je njegovo bilo izvanredno darivanje na Urantiji, iz zapisa ne možemo izvući pouzdane zaključke o njegovim budućim djelatnostima. Moguće je da je zbor Melkizedeka trajno izgubio jednog od svojih članova. Nedavne odluke Svevišnjih Edentije, kao i potvrde Starih Dana Uverse, snažno upućuju na to da je ovo Melkizedekovo darivanje određeno da nadomjesti neuspjeh palog Planetarnog Princa Kaligastije. Ako su naša nagađanja u tom pogledu točna, posve je moguće da se Makiventa Melkizedek ponovno osobno pojavi na Urantiji i na neki izmijenjen način preuzme ulogu svrgnutog Planetarnog Princa, ili da se pojavi na zemlji kao zamjenički Planetarni Princ i predstavnik Krista Mihaela, koji sada uistinu nosi naslov Planetarnog Princa Urantije. Iako nam nije posve jasno kakva bi mogla biti Makiventina sudbina, događaji koji su se nedavno zbili snažno upućuju na to da ova nagađanja vjerojatno nisu daleko od istine.
93:10.7 (1025.3) Dobro razumijemo kako je Mihael, svojom pobjedom na Urantiji, postao nasljednik i Kaligastije i Adama; kako je postao Planetarni Princ Mira i drugi Adam. A sada promatramo dodjelu ovom Melkizedeku naslova Zamjeničkog Planetarnog Princa Urantije. Hoće li on također biti postavljen kao Zamjenički Materijalni Sin Urantije? Ili postoji mogućnost da će se dogoditi neki neočekivan i bez presedana događaj—povratak na planet Adama i Eve ili nekih od njihovih potomaka kao predstavnika Mihaela s naslovima zamjenika drugog Adama Urantije?
93:10.8 (1025.4) A sva ova nagađanja, povezana sa sigurnošću budućih dolazaka Sudbenih Sinova i Trojstvenih Učiteljskih Sinova, zajedno s izričitim obećanjem Sina Stvoritelja da će se jednom vratiti, čine Urantiju planetom neizvjesne budućnosti i čine je jednom od najzanimljivijih i najintrigantnijih sfera u cijelom svemiru Nebadona. Posve je moguće da ćemo u nekom budućem dobu, kada se Urantija bude približavala eri svjetla i života, nakon što poslovi Luciferove pobune i Kaligastijinog otcjepljenja budu konačno razriješeni, svjedočiti prisutnosti na Urantiji, istodobno, Makivente, Adama, Eve i Krista Mihaela, kao i Sudbenog Sina ili čak Trojstvenih Učiteljskih Sinova.
93:10.9 (1025.5) Već dugo vlada mišljenje u našem redu da Makiventina prisutnost u jeruzemskom zboru urantijskih upravitelja, dvadeset i četvorice savjetnika, predstavlja dovoljan dokaz za vjerovanje da mu je suđeno slijediti smrtnike Urantije kroz svemirski plan napredovanja i uzašašća sve do Rajskog Korpusa Konačnosti. Znamo da je Adamu i Evi također suđeno pratiti svoje zemaljske suputnike u rajskoj pustolovini kada se Urantija ustali u dobu svjetla i života.
93:10.10 (1025.6) Prije manje od tisuću godina ovaj isti Makiventa Melkizedek, nekoć mudrac iz Salema, bio je nevidljivo prisutan na Urantiji tijekom razdoblja od sto godina, djelujući kao stalni generalni upravitelj planeta; i ako se sadašnji sustav upravljanja planetarnim poslovima nastavi, bit će mu određeno da se vrati u istom svojstvu za nešto više od tisuću godina.
93:10.11 (1026.1) Ovo je priča o Makiventi Melkizedeku, jednoj od najjedinstvenijih ličnosti ikada povezanih s poviješću Urantije, kojoj bi moglo biti suđeno odigrati važnu ulogu u budućem iskustvu vašeg neobičnog i nekonvencionalnog svijeta.
93:10.12 (1026.1) [Predstavio Melkizedek iz Nebadona.]