Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 90 : ŠAMANIZAM – VRAČEVI I SVEĆENICI

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 90 : ŠAMANIZAM – VRAČEVI I SVEĆENICI



POGLAVLJE 90 : ŠAMANIZAM – VRAČEVI I SVEĆENICI

90:0.1 RAZVOJ vjerskih obreda napreduje od umirivanja duhova te njihovog izbjegavanja, istjerivanja, prisile, pomirnice i umilostivljenja, do prinošenja žrtvi, pomirenja i otkupljenja. Tehnika vjerskih obreda se proširila od određenih oblika primitivnog kulta kroz upotrebu fetiša, do magije i čuda; i kako je ritual postajao sve složeniji u odgovoru na čovjekov sve složeniji koncept nadnaravnih domena, neizbježno su njime počeli dominirati vračevi, šamani i svećenici.

90:0.2 U svom sve naprednijem poimanju, primitivni čovjek je vidio svijet duha kao nešto što nije reagiralo na običnog smrtnika. Samo iznimni ljudi su mogli zadobiti pažnju bogova; duhovi su čuli samo izvanredne muškarce ili žene. Religija tako ulazi u novu fazu, stadij u kojem se postupno prakticira iz druge ruke; vrač, šaman ili svećenik uvijek trebaju intervenirati između praktičara religije i predmeta obožavanja. I danas većina sustava organiziranog religijskog vjerovanja na Urantiji prolazi kroz ovu razinu evolucijskog razvoja.

90:0.3 Evolucijska religija se rađa iz jednostavnog i svemoćnog straha, straha koji zaokuplja ljudski um kada se nađe suočen s nepoznatim, neobjašnjivim i nerazumljivim. Religija na kraju postiže duboko jednostavnu realizaciju svemoćne ljubavi, ljubavi koja neodoljivo osvaja ljudsku dušu kada se ova duša osvijesti spoznajom neograničene ljubavi Oca Svih prema njegovim kozmičkim sinovima. No, između početka i konzumacije religiozne evolucije, tu su dugo intervenirali šamani, koji su se drznuli stati između čovjeka i Boga kao posrednici, tumači i zagovornici.

1. PRVI ŠAMANI - VRAČEVI

90:1.1 Šaman je visokopostavljeni vrač, centralna figura svih ceremonijalnih praksi evolucijske religije. U mnogim skupinama šaman je imao veću poziciju od ratnog poglavara, što obilježava početak crkvene dominacije u državi. Šaman ponekad djeluje kao svećenik, pa čak i kao svećenik-kralj. Neka od kasnijih plemena su imala i ranijeg šamana-vrača (vidovnjaka) i šamana-svećenika koji se kasnije pojavljuje. U mnogim slučajevima dužnost šamana postaje nasljedna.

90:1.2 Budući da je u prošlim vremenima sve što se činilo neprirodnim pripisivano opsjedutosti duhovima, svaka markantna mentalna ili fizička abnormalnost čovjeka služili su kao kvalifikacija za djelovanje u ulozi vrača. Mnogi od tih muškaraca bili su epileptičari, a mnoge od tih žena histerične, i ove dvije vrste čine dobar dio starih izvora nadahnuća, kao i opsjedutosti duhom i đavlom. Veliki broj tih najranijih svećenika su pripadali klasi koja je kasnije prozvana paranoičnom.

90:1.3 Dok su se u manjim stvarima bavili prijevarom, velika većina šamana je vjerova da su bili opsjednuti duhovima. Žene koje su mogle pasti u trans ili kataleptični napad postaju moćne šamanice; kasnije takve žene postaju proroci i posrednici između čovjeka i svijeta duha. Njihov kataleptičan trans je obično obuhvaćao tobožnje komunikacije s duhovima mrtvih. Mnoge šamanke su bile i profesionalne plesačice.

90:1.4 No, nisu svi šamani bili samoobmanuti; mnogi su bili mudri i sposobni prepredenjaci. Kako se struka razvijala, novak je bio dužan služiti naukovanje od deset godina teškog samoodricanja da bi se kvalificirao kao vrač. Šamani su razvili profesionalni način odijevanja i izvještačenog tajanstvenog ponašanja. Oni su često upotrebljavali drogu da potaknu određena fizička stanja koja bi dojmila i mistificirala njihovo pleme. Obični ljudi su smatrali njihove majstorije nadnaravnim, a govorenje iz stomaka su prvi upotrijebili lukavi svećenici. Mnogi od starih šamana nehotice su naletjeli na hipnozu; a drugi su prakticirali autohipnozu produljenim buljenjem u svoje pupkove.

90:1.5 Iako su mnogi pribjegavali takvim trikovima i obmanama, ugled cijele njihove klase je naposljetku bio u pitanju. Ako šaman nije uspio u svom poduhvatu i ako on nije znao izmisliti uvjerljivi alibi, on je ili degradiran ili ubijen. Tako su iskreni šamani rano nestali; samo su vješti glumci preživjeli.

90:1.6 Šamanizam je taj isključivi utjecaj koji je prebacio plemenske poslove iz ruku starih i jakih u ruke prefriganih i dalekovidnih.

2. ŠAMANISTIČKA PRAKSA

90:2.1 Zazivanje duhova je bilo vrlo precizna i jako komplicirana procedura, koja se može usporediti sa današnjim crkvenim ritualima koji se izvode na drevnom jeziku. Ljudska rasa je vrlo rano tražila nadljudsku pomoć u otkrivenju; i ljudi su smatrali da je šaman uistinu primao takva otkrivenja. Iako su šamani koristili veliku moć sugestije u svom radu, to je gotovo uvijek bila negativna sugestija; samo u skorijim vremenima koriste tehniku pozitivne sugestije. U ranom razvoju svoje struke šamani su se počeli specijalizirati u takvim zvanjima kao što su dozivanje kiše, ozdravljenje bolesnih i otkrivanje kriminala. Liječiti bolesti nije, međutim, bilo glavna funkcija šamanskih vračeva; to je prije bilo poznavanje i kontrola životnih prijetnji.

90:2.2 Drevna crna magija, kako vjerska tako i svjetovna, zvala se bijela magija kad su je prakticirali bilo svećenici, vidovnjaci, šamani ili vračevi. Praktičari crne magije su bili prozvani čarobnjaci, magičari, vilenjaci, vještice, zle vile, prizivači duhova, mađioničari i gatare. Kako je vrijeme prolazilo, svi takvi tobožnji kontakti s nadnaravnim su klasificirani ili kao vještičarstvo ili kao šamanstvo.

90:2.3 Vještičarstvo je obuhvaćalo magiju koju su izvodili raniji, neregulirani i nepriznati duhovi; šamanstvo je bilo povezano s čudima koje su izvodili redoviti duhovi i priznati bogovi plemena. U kasnijim vremenima vještica je postala povezana s vragom, i tako je postavljena pozornica za mnoge relativno skore iskaze religijskih netrpeljivosti. Vještičarstvo je bilo religija u mnogim primitivnim plemenima.

90:2.4 Šamani su bili veliki vjernici u ulogu sreće kao pokazatelja volje duhova; oni su često bacali kocku da dođu do odluke. U moderna vremena ova sklonost se uveliko očuvala ne samo u mnogim igrama na sreću, nego i u dobro poznatim stihovima dječjih "brojalica." Nekoć je odabrana osoba bila osuđena na smrt; danas ona je samo predmet traženja u dječjoj igri žmure. Ono što je bilo ozbiljan posao primitivnom čovjeku, preživjelo je kao razonoda suvremene djece.

90:2.5 Vračevi su polagali veliko povjerenje u znakove i znamenja, kao što su: "Kad čujete šuškanje u krošnjama duda, onda se trebate požuriti." Vrlo rano u rasnoj povijesti šamani su okrenuli pozornost na zvijezde. Primitivna astrologija je širom svijeta bila predmet vjerovanja i prakse; tumačenje snova je također postalo široko rasprostranjeno. Nakon svega toga javile su se te temperamentalne šamanke koje su tvrdile da mogu komunicirati s duhovima mrtvih.

90:2.6 Iako imaju drevno podrijetlo, prizivači kiše ili metereološki šamani su se održali kroz stoljeća. Teška suša je značila smrt ranih težaka; vremenska kontrola je bila objekt velikog dijela stare magije. Među civiliziranim ljudima, vrijeme još uvijek predstavlja uobičajenu temu razgovora. Svi stari narodi su vjerovali u moć šamana kako prizivača kiše, ali su imali običaj da ga ubiju prilikom neuspjeha ako nije mogao ponuditi uvjerljiv izgovor.

90:2.7 Toliko puta, Cezari su znali prognati astrologe, ali oni su se uvijek vraćali zbog sveopćeg vjerovanja u njihovu moć. Njih nije bilo moguće protjerati, a čak i u šesnaestom stoljeću poslije Krista vođe Zapadnih crkvi i država bile su pokrovitelji astrologije. Tisuće navodno pametnih ljudi još uvijek vjeruju da netko može biti rođen pod dominacijom sretne ili nesretne zvijezde; da određeni međuodnos nebeskih tijela određuje ishod različitih zemaljskih poduzeća. Lakovjerni još uvijek posjećuju proricatelje sudbine.

90:2.8 Grci su vjerovali u djelotvornost proročkog savjeta, Kinezi su koristili magiju kao zaštitu od demona, dok je šamanizam cvjetao u Indiji i još uvijek otvoreno ustrajava u središnjoj Aziji. Šamanizam je tek nedavno počeo gubiti na snazi kao praksa u većem dijelu svijeta.

90:2.9 Uvijek i iznova, pravi proroci i učitelji dizali su se da osude i ekspoziraju šamanizam. Čak i nestajući crveni čovjek je imao takvog proroka u posljednjih sto godina, Shawnee Teuskwatowa, koji je predvidio pomračenje sunca 1808 godine i osudio poroke bijelog čovjeka. Mnogi istinski učitelji su se pojavili među različitim plemenima i rasama kroz duge dobi evolucijske povijesti. I oni će se uvijek nastaviti pojavljivati kao izazov šamanima ili svećenicima bilo koje dobi koji stanu na put općem obrazovanju i pokušavaju zapriječiti znanstveni napredak.

90:2.10 Na mnoge načine i zaobilaznim metodama stari šamani stvorili su svoj ugled kao glasnici Boga i čuvari providnosti. Oni su škropili novorođenčad s vodom i davali im imena; obrezivali su mušku djecu. Predsjedavali su u svim ceremonijama pokopa i objavljivali da je pokojnik sigurno stigao u zemlju duhova.

90:2.11 Šamanski svećenici i vračevi često su postajali vrlo bogati kroz povišenje različitih provizija koje su navodno isplaćivali duhovima. Nije rijetko bio slučaj da je šaman akumulirao gotovo sve materijalno bogatstvo svoga plemena. Nakon smrti bogataša bio je običaj da se njegova imovina prepolovi s šamanima i nekim javnim poduzećem ili organizacijom. Ova praksa još uvijek prevladava u nekim dijelovima Tibeta, gdje jedna polovica muškog stanovništva pripada ovoj neproduktivnoj klasi.

90:2.12 Šamani su se lijepo odjevali i obično su imali veći broj žena; oni su bili izvorni aristokrati, kako nisu bili vezani bilo kakvim plemenskim ograničenjima. Vrlo često su imali nizak stupanj uma i morala. Znali su se riješiti svojih suparnika lažno ih optužujući da su vještice ili čarobnjaci i vrlo često su dostizali takve pozicije utjecaja i moći da su bili u stanju dominirati nad čelnicima i kraljevima.

90:2.13 Primitivni čovjek je smatrao šamana nužnim zlom; on ga se bojao, ali nije ga volio. Rani čovjek je poštivao ​​znanje; on je ukazivao časti i nagrađivao mudrost. Šaman je uglavnom bio prevarant, a štovanje šamanizma dobro ilustrira visoku cijenu koja je plaćena za stjecanje mudrosti u evoluciji ljudske rase.

3. ŠAMANSKA TEORIJA O BOLESTI I SMRTI

90:3.1 Drevni čovjek smatra sebe i svoj materijalni okoliš nečim što izravno reagira na hirove utvara i maštarije duhova, te nije čudno da je njegova religija trebala biti takva da se isključivo bavi materijalnim poslovima. Moderni čovjek napada svoje materijalne probleme izravno; on zna da tvar reagira na inteligentnu manipulaciju uma. Primitivni čovjek također želi mijenjati ako ne i kontrolirati život i energije fizičkih područja; a kako ga je njegovo ograničeno razumijevanja svemira navodilo na uvjerenje da se utvare, duhovi i bogovi osobno i neposredno bave detaljnom kontrolom života i materije, logično je da usmjerava svoje napore kako bi osvojio naklonost i potporu tih nadljudskih agencija.

90:3.2 Gledano u tom svjetlu, mnogo toga što je neobjašnjivo i neracionalno u drevnim kultovima postaje razumljivo. Kultne ceremonije su bile pokušaj primitivnog čovjeka da kontrolira materijalni svijet u kojem se našao. I mnogi njegovi napori su bili usmjereni na pokušaje produljenja života i osiguranja zdravlja. Kako su sve bolesti i sama smrt izvorno smatrane rezultatom djelovanja duhova, bilo je neizbježno da šamani, djelujući kao vračevi i svećenici, također počnu djelovati kao liječnici i kirurzi.

90:3.3 Primitivni um može biti hendikepiran zbog nedostatka činjenica, ali on je unatoč tome logičan. U svom razmatranju bolesti i smrti, razboriti ljudi su nastojali utvrditi njihove uzroke i u skladu sa svojim razumijevanjem, šamani i znanstvenici su ponudili sljedeće teorije o uzroku bolesti:

90:3.4 1. Duhovi - izravni utjecaji duha. Najranija hipoteza u objašnjenju bolesti i smrti kaže da duhovi uzrokuju bolesti tako što mame dušu iz tijela; ako se duša ne vrati, uslijedi smrt. Drevni ljudi su se bojali duhova koji donose bolesti, pa su tako često bježali od bolesnih osoba ostavljajući ih čak i bez hrane i vode. Bez obzira na pogrešne osnove tih vjerovanja, oni su učinkovito vodili izoliranju zaraženih pojedinaca i spriječili širenje zaraznih bolesti.

90:3.5 2. Nasilje - očiti uzroci. Uzroci nekih nesreća i smrtnih slučajeva su bili tako lako prepoznatljivi da su rano uklonjeni iz kategorije djelovanja duhova. Smrtnost i rane učesnika rata, sukoba sa životinjama i ostalih lako prepoznatljivih djelovanja smatrani su prirodnim pojavama. No, dugo se vjerovalo da su duhovi bili odgovorni za sporo ozdravljenje ili za infekcije rana čak i kod "prirodne" uzročnosti. Ako nema vidljivih prirodnih i objašnjivih agensa, duhovi su još uvijek smatrani odgovornim za bolest i smrt.

90:3.6 Danas, u Africi i drugdje se mogu naći primitivni narodi koji ubijaju netkog pri svakom slučaju nenasilne smrti. Njihovi vračevi su ti koji pokažu na krivca. Ako majka umre na porodu, oni odmah zadave dijete – to je život za život.

90:3.7 3. Magija - utjecaj neprijatelja. Za puno bolesti se mislio da su uzrokovane vještičarenjem, djelovanjem uroka i magičnim usmjeravanjem streljačkog luka. U jednom razdoblju bilo je stvarno opasno prstom pokazati na nekoga; to se još uvijek smatra lošim manirima. U slučajevima neobjašnjive bolesti i smrti drevni ljudi su držali formalnu istragu, secirali tijelo i utvrđivali neki nalaz kao uzrok smrti; inače bi uzrok smrti bilo vještičarenje, te bi tako zahtijevali odmazdu nad odgovornom vješticom. Ovi izvještaji drevnih mrtvozornika spasili su mnoge tobožnje vještice. Neka plemena su vjerovala da je čovjek mogao umrijeti pod utjecajem njegovog vlastitog vještičarenja, u kojem slučaju nitko nije bio optužen.

90:3.8 4. Grijeh - kazna za prekršaj tabua. U relativno novije vrijeme javilo se vjerovanje da je bolest bila kazna za grijeh, osobni ili rasni. Među narodima koji prolaze ovom razinom evolucije prevladava teorija da nitko ne može biti povrijeđen, osim ako se prekrši neki tabu. Posmatrati bolesti i patnje kao "unutarnje Strijele Svesilnoga" je tipično stanoviše za takva uvjerenja. Kinezi i Mezopotamci su dugo smatrali bolest kao rezultat djelovanja zlih demona, dok su Kaldejci proučavali zvijezde kao uzrok patnje. Ova teorija bolesti kao posljedice božanske srdžbe još uvijek prevladava među mnogim navodno civiliziranim skupinama na Urantiji.

90:3.9 5. Prirodni uzročnici. Čovječanstvo je vrlo sporo naučilo materijalne tajne međupovezanosti uzroka i posljedica u fizičkom području energije, tvari i života. Stari Grci, koji su sačuvali tradicije Adamsonovih učenja, bili su među prvima koji su ustanovili da su sve bolesti bile rezultat prirodnih uzroka. Polako ali sigurno dolazi do razvijanja znanstvenog doba koje uništava čovjekove prastare teorije o bolesti i smrti. Groznica je bila jedna od prvih ljudskih bolesti koje su bile uklonjene iz kategorije nadnaravnih poremećaja, dok postupno doba znanosti nije slomilo okove neznanja koji su tako dugo tlačili ljudski um. Razumijevanje starosti i zaraze postupno uništava čovjekov strah od utvara, duhova i bogova kao osobnih uzročnika ljudske bijede i smrtničke patnje.

90:3.10 Evolucija nepogrešivo ostvaruje svoj cilj: Ona prožima čovjeka tim praznovjernim strahom od nepoznatog i nevidljivog koji je skela kojom se čovjek uspinje u svojoj koncepciji Boga. I nakon što posvjedoči rođenje naprednog razumijevanja Božanstva kroz koordinirano djelovanje otkrivenja, ta ista tehnika ​​evolucije nepogrešivo pokreče te misaone sile koje neumoljivo uništavaju tu skelu nakon što je poslužila svojoj svrsi.

4. MEDICINA POD ŠAMANIMA

90:4.1 Cijeli život starih ljudi je bio preventivan; njihova religija je u velikoj mjeri bila tehnika za prevenciju bolesti. I bez obzira na pogreške u njihovim teorijama, bili su svesrdni sprovodeći ih u djelo; imali su neograničenu vjeru u svoje metode liječenja, a to je samo po sebi moćan lijek.

90:4.2 Vjera koju je čovjek morao imati kako bi se oporavio pod tako budalastim metodama liječenja jednog od ovih drevnih šamana, naposljetku se ne razlikuje od vjere potrebne za ozdravljenje u rukama nekih njihovih kasnijih nasljednika koji se upuštaju u nenaučno liječenje bolesti.

90:4.3 Primitivnija plemena toliko su se bojala bolesnih, dok su ih u dugim vremenskim razdobljima pažljivo izbjegavali, sramno zanemarivali. Veliki napredak u humanosti je nastao kada je evolucijsko šamanstvo proizvelo svećenike i vračeve koji su pristali da se prihvate liječenja bolesti. Tada je postao običaj za cijeli klan da se zgura u bolesničkoj sobi kako bi pomogao šamanu u urlanju na duhove koji uzrokuju bolest. Nije bilo neuobičajeno za ženu da bude šaman koji dijagnozira bolest, dok je muškarac upravljao liječenjem. Uobičajeni način dijagnosticiranja bolesti bio je ispitati utrobu mrtvih životinja.

90:4.4 Bolest se liječila pjevanjem, zavijanjem, polaganjem ruku, ispuštanjem daha na pacijenta, te mnogim drugim vještinama. U kasnijim vremenima postalo je široko rasprostranjeno ostaviti bolesnika da prespava u hramu, a ozdravljenje je navodno nastupalo za vrijeme počinka. Vračevi su na kraju probali izvesti stvarne operacije na tim uspavanim osobama u hramu; među prvima operacijama bilo je bušenje lubanje kako bi duh glavobolje mogao da pobjegne. Šamani su naučili liječiti prijelome i iščašenja, otvoriti i zbrinuti obične i gnojne rane; šamanke su postale vješte u primaljstvu.

90:4.5 Uobičajeni način liječenja trljanjem nečega čarobnog na zaraženo ili ozlijeđeno mjesto na tijelu, te bacanjem te amajlije koja je u sebe privukla povredu, navodno je vodilo iscjeljenju. Ako bi netko slučajno pokupio odbačenu amajliju, navodno bi odmah dobio infekciju ili ranu. Prošlo je dugo vremena prije nego su se ljudi upoznali sa travama i drugim stvarnim lijekovima. Masaža je razvijena u vezi s bajanjem, guranjem duha iz tijela, a njoj su prethodili pokušaji utrljavaja tečnih pomasti, upravo kao što to čine moderni ljudi. Lokalno puštanje i usisavanje krvi na oboljelim dijelovima tijela, smatrani su učinkovitim u otpuštanju duha kao uzročnika bolesti.

90:4.6 Budući da je voda bila moćan fetiš, korištena je u liječenju mnogih bolesti. Dugo je vladalo vjerovanje da duh koji izaziva bolest može biti eliminiran znojenjem. Parne kupelji su smatrane pogodne za to; prirodna vruća vrela uskoro su procvjetala kao primitivna lječilišta. Rani čovjek je otkrio da toplina olakšava bol; on je koristio sunčevu svjetlost, svježe životinjske organe, vruću glinu i kamenje, a mnogi od tih postupaka su još uvijek u upotrebi. Ritam je prakticiran u nastojanju utjecanja na duhove; tam-tami su bili univerzalni.

90:4.7 Među nekim ljudima bolest je smatrana posljedicom zavjere između duhova i životinja. To je vodilo vjerovanju u postojanje ljekovitog bilja kao blagotvornog lijeka za svaku bolest koja je izazvana djelovanjem životinja. Crveni ljudi posebno su bili posvećeni teoriji biljnog svijeta kao univerzalnog izvora lijekova; oni su uvijek stavljali kap krvi u rupu iz koje su čupali biljne korijene.

90:4.8 Post, dijeta, i topla mast se često koriste kao korektivne mjere. Izlučevine ljudskog tijela su bile na cijeni jer su smatrane definitivno čarobnim; krv i urin su bili među najranijim lijekovima, te su se njima ubrzo pridružili korijenje i razne soli. Šamani su vjerovali da duhovi koji su bili uzročnici bolesti mogu biti istjerani iz tijela neprijatnim mirisima i gorkim lijekovima. Purgatorno pročišćavanje je vrlo rano postalo rutinski tretman, a ljekovite vrijednosti sirovog kakaoa i kinina su među najranijim farmaceutskim otkrićima.

90:4.9 Grci su bili prvi koji su razvijali istinski racionalne metode liječenja bolesnih. Grci i Egipćani su primili medicinsko znanje iz doline Eufrata. Ulje i vino su vrlo rano korišteni za liječenje rana; Sumerani su koristili ricinusovo ulje i opijum. Mnogi od tih starih i učinkovitih tajnih lijekova su izgubili svoju moć kad su postali poznati; tajnost je uvijek bila bitna za uspješnu praksu prijevare i praznovjerja. Samo činjenice i istina pogoduju punom razumijevanju i raduju se svjetlu istine i prosvjetljenju koji dolaze iz znanstvenog istraživanja.

5. SVEĆENICI I RITUALI

90:5.1 Bit rituala je u savršenstvu njihove izvedbe; među divljacima rituali su morali biti izvedeni s velikom preciznošću. Samo kad je ritual bio pravilno izveden, ceremonija je imala moć nad duhovima. Ako je ritual izveden neispravno, samo je budio gnjev i srdžbu bogova. Stoga, budući da je čovjekov sporo-razvijajući um mislio da vještina obreda predstavlja odlučujući faktor njegove učinkovitosti, bilo je neizbježno da su rani šamani prije ili kasnije morali prerasti u svećeništvo osposobljeno za izvedbu pedantane prakse rituala. I tako su nekoliko desetaka tisuća godina beskrajni rituali ometali razvoj društva i bili prokletstvo civilizacije, nepodnošljivi teret u svakom aspektu života, pri svakom rasnom poduzeću.

90:5.2 Ritual je vještina kojom se posvećuje običaj; obred stvara i održava mitove, te doprinosi očuvanju društvenih i vjerskih običaja. A opet, sam ritual je proizvod mitova. Rituali su često prvo društveni, a kasnije postaju gospodarski i konačno stječu svetost i dostojanstvo religioznih ceremonija. Ritual može biti osobni ili skupni u praksi – ili oboje – kao što se može vidjeti u molitvama, plesu i drami.

90:5.3 Riječi su postale dio rituala, kao što su izrazi amen i selah. Navika psovanja, vulgarnih kletvi, predstavlja izobličenje i unižavanje bivših ritualnih prizivanja svetih imena. Hodočašće u svetišta je vrlo stari ritual. Rituali su dalje prerasli u detaljne ceremonije pročišćavanja, čišćenja i posvećenja. Obredi uvođenja u primitivna plemenska tajna društva su ustvari grubi vjerski obredi. Vještina obožavanja starih kultova misterija bila je samo jedno dugo obavljanje akumuliranih religioznih obreda. Ritual se konačno razvio u moderne oblike društvenih ceremonija i religioznih iskazanja obožavanja, službi koje obuhvaćaju molitve, pjesme, dvosmjerno čitanje i druge individualne i grupne duhovne pobožnosti.

90:5.4 Svećenici evoluiraju od šamana kroz proroke, vidovnjake, pjevače, plesače, škropitelje vodom, čuvare religioznih relikvija, čuvare hramova i naslutitelje događaja, do statusa aranžera procesa religioznog obožavanja. Na kraju svećeničko zvanje postaje nasljedno; rađa se kontinuirana svećenička kasta.

90:5.5 Kako su religije evoluirale, svećenici su se počeli specijalizirati u skladu s njihovim urođenim talentima ili posebnim sklonostima. Neki postaju pjevači, drugi se mole, a treći prinose žrtve; kasnije su došli govornici – propovjednici. A kad je religije postala institucionalizirana, ti svećenici su tvrdili da "drže ključeve neba."

90:5.6 Svećenici su uvijek nastojali ljude dojmiti i pobuditi njihovo strahopoštovanje izvedbom vjerskih obreda na drevnom jeziku i raznovrsnim čarobnim pokretima mistificirati vjernike kako bi stvorili dojam o vlastitoj pobožnosti i vlasti. Velika opasnost u svemu tome je što ritual teži da postane zamjena za religiju.

90:5.7 Svećenici su bitno usporili znanstveni razvoj i omeli duhovni napredak, ali su doprinijeli stabilizaciji civilizacije i unaprijeđenju određenih vrsta kulture. No, mnogi moderni svećenici su prestali funkcionirati kao aranžeri ritualnog obožavanja Boga, nakon što su okrenuli svoju pozornost na teologiju – pokušaj definiranja Boga.

90:5.8 Ne može se zanijekati da su svećenici bili mlinski kamen koji je visio o vratu ljudskih rasa, ali prave religiozne vođe su se pokazale neprocjenjivim u upiranju prsta na put koji vodi do viših i boljih stvarnosti.

90:5.9 Predstavio Melkizedek iz Nebadona.





Back to Top