Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 80 : ANDITSKO ŠIRENJE NA ZAPAD

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 80 : ANDITSKO ŠIRENJE NA ZAPAD



POGLAVLJE 80 : ANDITSKO ŠIRENJE NA ZAPAD

80:0.1 IAKO Europski plavi čovjek nije sam po sebi postigao veliku kulturnu civilizaciju, on je opskrbio biološke temelje koji su nakon miješanja Adamiziranih loza sa kasnijim Anditskim napadačima, proizveli jedan od najmoćnijih sojeva za postizanje agresivne civilizacije koji se ikad pojavio na Urantiji od vremena ljubičaste rase i njezinih Anditskih nasljednika.

80:0.2 Moderni bijeli narodi sadrže preživjele loze Adamičkih sojeva koji su postali izmiksani sa šangiškim rasama, nešto crvene i žute, ali prije svega s plavom. Postoji znatan postotak izvornog Anditskog soja u svim bijelim rasama, kao i još veći postotak ranih Noditskih loza.

1. ADAMITSKI ULAZAK U EUROPU

80:1.1 Prije posljednjeg Anditskog protjerivanja iz doline Eufrata, mnoga njihova braća su ušla u Europu kao pustolovi, učitelji, trgovci i ratnici. Tijekom ranijih dana ljubičaste rase, Mediteran je bio skroz zaštićen Gibraltarskom prevlakom i Sicilijanskim kopnenim mostom. Jedan dio čovjekove rane pomorske trgovine bio je osnovan na ovim jezerima u unutrašnjosti, gdje se plavi ljudi sa sjevera i saharanski sa juga susreću sa Noditima i Adamitima s istoka.

80:1.2 U istočnom Mediteranu Noditi su osnovali jednu od njihovih najopsežnijih kultura i iz tih centara su neki prodrli u južnu Europu, a pogotovo u sjevernu Afriku. Širokoglavi Noditsko-Andonitski Sirijci su vrlo rano uveli keramiku i poljoprivredu u svezi sa njihovim naseljima smještenim u delti Nila koja se u to vrijeme polako izdizala. Oni su također uvozili ovce, koze, goveda i druge domaće životinje i doveli do značajnog unaprijeđenja metoda za obradu metala, a Sirija je tada bila središte te industrije.

80:1.3 Više od trideset tisuća godina Egipat je primao neprekidan tok Mezopotamijskih ljudi, koji su donijeli svoju umjetnost i kulturu i obogatili dolinu Nila. No, ulazak velikog broja saharskih naroda uveliko je pogoršao ranu civilizaciju u dolini Nila, tako da je Egipat dosegao najnižu kulturnu razinu prije nekih petnaest tisuća godina.

80:1.4 No, tijekom tih ranijih vremena bilo je malo zapreka na putu zapadne migracije Adamita. Sahara je bila jedan veliki otvoreni pašnjak prepun stočara i težaka. Ovi ljudi sa Sahare se nikad nisu bavili proizvodnjom, niti su gradili gradove. Oni su bili indigo-crna grupa koja je nastala kao rezultat miješanja brojnih loza izumrle zelene i narančaste rase. Ali oni su dobili vrlo ograničenu mjeru ljubičastog nasljedstva prije nego što su aksijalni pomak zemljišta i skretanje kišonosnih vjetrova raspršili ostatke ove prosperitetne i mirne civilizacije.

80:1.5 Adamova krv je podijeljena s većinom ljudskih rasa, ali neki su si osigurali više od drugih. Mješovite rase u Indiji i tamniji afrički narodi nisu bili privlačni Adamitima. Oni bi se slobodno pomiješali sa crvenim čovjekom da nije bio protjeran u Ameriku, a ljubazno su bili naklonjeni žutom čovjeku, ali on je bio isto tako teško pristupačan u dalekoj Aziji. Stoga, bilo da su išli na avanturističke ili altruističke misije ili su bježali pred progonom iz doline Eufrata, vrlo prirodno su izabrali sjedinjenje s plavim rasama u Europi.

80:1.6 Plavi ljudi, koji su tada dominirali u Europi, nisu imali vjerske običaje odbojne Adamitima koji su tu ranije migrirali, a tu je vladala i velika privlačnost za seks između ljubičaste i plave rase. Najbolji plavi ljudi smatrali su velikom čašću da im bude dopušteno pariti se sa Adamitima. Svaki muškarac iz plave rase imao je ambiciju da postane tako vješt i umjetnički spretan, da osvoji naklonost neke Adamitske žene, dok je to bila najveća težnja vrhunskih plavih žena da zadobiju interes Adamita.

80:1.7 Polako ovi migracijski sinovi Edena su sjedinjeni s višim vrstama plave rase, osnažujući njihove kulturne prakse, dok su nemilosrdno istrijebili zaostale loze neandertalaca. Ova tehnika rasnog miješanja, u kombinaciji s eliminacijom slabijih loza, proizvela je desetak ili više snažnih i progresivnih grupa vrhunskih plavih ljudi, od kojih ste imenovali Kromanjonca.

80:1.8 Iz tih i drugih razloga, jedan od kojih su bili povoljniji putovi za migraciju, rani valovi mezopotamske kulture su išli gotovo isključivo u Europu. I to su te okolnosti koje određuju prethodnice moderne europske civilizacije.

2. KLIMATSKE I GEOLOŠKE PROMJENE

80:2.1 Rano širenje ljubičaste rase u Europi je bilo prekinuto određenim prilično naglim klimatskim i geološkim promjenama. Uz povlačenje sjevernih ledenih polja, kišonosni vjetrovi sa zapada skrenuli su na sjever, što je postupno pretvorilo velike otvorene pašnjake na području Sahare u neplodnu pustinju. Ova suša je raspršila tamnooke smeđokose ljude nižeg stasa i duguljastih glava koji su živjeli na velikoj Saharskoj visoravni.

80:2.2 Čišći indigo elementi su se preselili na jug u šume središnje Afrike, gdje su ostali do sada. Mješovitije grupe šire se u tri smjera: Superiorna plemena na zapadu migriraju u Španjolsku i odande u susjedne dijelove Europe, a ona čine jezgru kasnijih mediteranskih smeđokosih rasa izdužene glave. Najmanje progresivni dio migrira istočno od Saharske visoravni premještajući se na Arabijski poluotok i odatle preko sjeverne Mezopotamije i Indije na daleki Cejlon. Središnja skupina se preselila na sjever i istok u dolinu Nila i u Palestinu.

80:2.3 To je taj sekundarni šangiški supstrat koji sugerira određeni stupanj srodstva među modernim narodima raspršenim od Dekana preko Irana, Mezopotanije i uz obje obale Sredozemnog mora.

80:2.4 U vrijeme tih klimatskih promjena u Africi, Engleska je bila odvojena od kontinenta, Danska izranja iz mora, dok je tjesnac Gibraltar, koji štiti zapadni bazen Sredozemlja, popucao usljed potresa, što je vodilo brzom podizanju ovog unutrašnjeg jezera na razinu Atlantskog oceana. S vremenom potopljen je Sicilijski kopneni most, što je učinilo Mediteran morem i povezalo ga s Atlantskim oceanom. Ova kataklizma prirode rezultirala je potapljanjem velikog broja ljudskih naselja i prouzrokovala je najveći gubitak života od svih poplava u cijeloj svjetskoj povijesti.

80:2.5 Ovaj zaljev mediteranskog bazena odmah ograničava zapadni prodor Adamita, dok veliki priliv saharskih ljudi navodi sve veći broj njihovih pripadnika da traže smještaj sjeverno i istočno od Edena. Kada su potomci Adama krenuli prema sjeveru iz doline Tigrisa i Eufrata, zatekli su planinske barijere i onda prošireno Kaspijsko more. I kroz više generacija su Adamiti lovili, čuvali stada i obrađivali zemlju oko svojih naselja raspršenih kroz Turkestan. Polako ovi veličanstveni ljudi su proširili svoje teritorije u Europi. Ali sada Adamiti ulaze u Europu s istoka i nalaze kulturu plavog čovjeka koja je zaostajala više tisuća godina za Azijskom jer je ovo područje gotovo u cijelosti bilo izvan dodira s Mezopotamijom.

3. KROMANJONSKI PLAVI ČOVJEK

80:3.1 Drevna središta kulture plavog čovjeka se sva nalaze uz rijeke u Europi, ali samo Somma sada teče u istom koritu u kojem je tekla u predledeno doba.

80:3.2 Kad kažemo da su plavi ljudi prožimali europski kontinent, oni su se sastojali od velikog broja različitih rasnih tipova. Čak prije trideset pet tisuća godina, europske plave rase su već uveliko bile pomiješane s ljudima koji su nosili loze crvene i žute rase, dok su na Atlantskim otocima i na području današnje Rusije apsorbirali znatnu količinu Andonitske krvi, a na jugu su bili u kontaktu sa saharskim narodima. No, bilo bi beskorisno pokušati nabrojiti ove mnogobrojne rasne skupine.

80:3.3 Europska civilizacija tog ranog post-Adamičkog razdoblja je bila jedinstven spoj snage i umjetnosti plavih ljudi s kreativnom maštom Adamita. Plavi ljudi su bili rasa velike vitalnosti, ali su znatno pogoršali kulturni i duhovni status Adamita. Bilo je vrlo teško za potonje prenijeti njihovu religiju na Kromanjonca zbog njihove sklonosti za prevaru i zavođenje djevojaka. Tijekom deset tisuća godina religija u Europi je bila na niskim razinama u usporedbi s kretanjima u Indiji i Egiptu.

80:3.4 Plavi ljudi su bili savršeno iskreni u svim svojim poslovima i bili su u potpunosti slobodni od seksualnih poroka mješovitih Adamita. Oni su poštovali djevojaštvo i jedino su pribjegavali poligamiji kada je rat uzrokovao manjak muškaraca.

80:3.5 Ti kromanjonski narodi su bili hrabra i dalekovidna rasa. Imali su učinkovite metode kulturne naobrazbe djece. Oba roditelja su sudjelovala u vaspitanju, a oslanjali su se i na pomoć starije djece. Svako dijete je pažljivo obučeno u brizi o špilji, u umjetnosti i obradi kremena. U ranoj dobi žene su bile dobro upućene u domaće umjetnosti i grubu poljoprivredu, dok su muškarci bili vješti lovci i hrabri ratnici.

80:3.6 Plavi ljudi su bili lovci, ribari i sakupljači hrane; bili su stručni brodograditelji. Oni su izrađivali kamene sjekire, sjekli stabla, podizali brvnare koje su bile dijelom ispod zemlje i natkrivene s kožama. A postoje narodi koji još uvijek grade slične kolibe u Sibiru. Južni Kromanjonci su općenito živjeli u špiljama i grotama.

80:3.7 Nije bilo neobično za vrijeme surove zime da se njihovi noćni stražari koji su čuvali ulaz u pećine smrznu do smrti. Imali su hrabrosti, ali prije svega su bili umjetnici; Adamička smjesa je iznenada ubrzala stvaralačku maštu. Visoka umjetnost plavog čovjeka datira od prije nekih petnaest tisuća godina, prije nego su rase tamnije puti došle na sjever iz Afrike preko Španjolske.

80:3.8 Prije oko petnaest tisuća godina, alpske šume su se opsežno proširile. Europski lovci su se bili potisnuti u doline rijeka i morske obale istim metodama klimatske prisile koje su pretvorile sretna svjetska lovišta u suhe i neplodne pustinje. Kako su se kiša i vjetar pomaknuli prema sjeveru, veliki otvoreni pašnjaci Europe postali su pokriveni šumama. Ove velike i relativno nagle klimatske promjene navele su rase Europe da promjene svoje aktivnosti od lovaca na otvorenom prostoru u stočare, te u određenoj mjeri u ribare i orače tla.

80:3.9 Te promjene, dok su rezultirale kulturnim napretkom, vodile su određenim biološkim retrogresijama. U prethodnom razdoblju koje je bilo obilježeno lovom, vrhunska plemena su izmiješana s višim vrstama ratnih zarobljenika, dok su neminovno uništavala one koje su smatrali manje vrijednima. No, kada su počeli uspostavljati naselja i uključivati se u poljoprivredu i trgovinu, počeli su ostavljati na životu mnoge od njihovih osrednjih zarobljenika kao robove. I potomci tih robova su naknadno uveliko pogoršali cijelu kromanjonsku vrstu. Ovo nazadovanje kulture nastavilo se sve dok nije primljen novi nalet s istoka prilikom konačne i masovne invazije mezopotamskih plemena širom Europe, koja su brzo apsorbirala kromanjonsku vrstu i kulturu i inicirala civilizaciju bijele rase.

4. ANDONITSKA ŠIRENJA U EUROPI

80:4.1 Dok Anditi ulaze u Europu u neprekidnom toku, bilo je sedam velikih provala, a zadnja invazija je je bila dolazak na konjima u tri velika vala. Neki su ušli u Europu preko otoka Egejskog mora i preko doline Dunava, ali je većina ranijih i čistijih loza migrirala u sjeverozapadnu Europu sjevernim rutama preko pašnjaka Volge i Dona.

80:4.2 Između treće i četvrte invazije, horde Andonita su ušle u Europu sa sjevera, dolazeći iz Sibira preko ruskih rijeka i Baltika. Oni su odmah bili asimilirani u sjeverna Anditska plemena.

80:4.3 Ta ranija proširenja čistije ljubičaste rase bila su daleko miroljubivija od njihovih kasnijih poluvojničkih Anditskih potomaka koji su išli u ratne pohode. Adamiti su bili miroljubivi; Noditi su bili ratoborni. Miješanjem ovih rasnih loza, kao i kasnijom primjesom šangiških rasa, nastali su visoko sposobni i agresivni Anditi koji su doista išli u vojna osvajanja.

80:4.4 Ali konj je bio presudni evolucijski faktor u dominaciji Andita na Zapadu. Konj je dao Anditima prilikom njihova raspršivanja novu prednost u njihovoj mobilnosti, omogućujući posljednjim skupinama Anditskih konjanika brzo obilaženje oko Kaspijskog jezera i zauzimanje cijele Europe. Svi prethodni valovi Andita su se kretali tako polako da su bili skloni raspadu na bilo kojoj velikoj udaljenosti od Mezopotamije. No, ti kasniji seleći valovi su tako brzo putovali da su stigli u Europu kao koherentne skupine, još uvijek zadržavajući neku mjeru visoke kulture.

80:4.5 Cijeli naseljeni svijet, izvan Kine i regije Eufrata, je napravio vrlo ograničeni kulturni napredak za deset tisuća godina, kada su Anditski lovci na konjima počeli svoj nastup u šestom i sedmom tisućljeću prije Krista. Dok su se selili na zapad preko ruskih ravnica, apsorbirajući najbolje primjerke plavog čovjeka i istrjebljujući one najgore, oni su postali izmiješani u jedan narod. To su bili preci takozvanih nordijskih rasa, praočevi skandinavskih, njemačkih i anglo-saksonskih naroda.

80:4.6 Nije prošlo dugo prije nego što su Anditi u potpunosti apsorbirali vrhunske plave loze po cijeloj sjevernoj Europi. Samo u Laponiji (i do određene mjere u Bretanji) su stariji Andoniti zadržali čak i prividan identitet.

5. ANDITSKO OSVAJANJE SJEVERNE EUROPE

80:5.1 Plemena sjeverne Europe su stalno ojačana i uzdignuta neprekidnim tokom migranata iz Mezopotamije preko Turkestana i južnih regija Rusije, a kada su zadnji valovi Anditske konjice prodrli širom Europe, bilo je već više ljudi s Anditskom baštinom u toj regiji nego što se moglo naći u svim drugim dijelovima svijeta.

80:5.2 Tijekom tri tisuće godina, vojni stožer sjevernih Andita je bio u Danskoj. Od ove središnje točke zapuhnuli su uzastopni valovi osvajanja koji su bili sve manje Anditski i sve više bijeli kako su stoljeća prolazila, do konačnog stapanja mezopotamskih osvajača sa osvojenim narodima.

80:5.3 Dok je plavi čovjek bio apsorbiran na sjeveru i dok je konačno podlegao bijeloj konjici napadača koji su prodrli na jug, plemena mješovite bijele rase koja je na taj način napredovala nailaze na tvrdoglavi i dugotrajni otpor Kromanjonaca, ali zahvaljujući vrhunskoj inteligenciji i sve naprednijim biološkim rezervama, bili su u stanju da izbrišu stariju rasu iz postojanja.

80:5.4 Odlučujuće borbe između bijelog i plavog čovjeka su se desile u dolini Somme. Ovdje je cvijet plave rase gorko zapriječio put južnog napredovanja Andita i kroz više od petsto godina je Kromanjonac uspješno branio svoje teritorije prije nego što je kapitulirao pred naprednom vojnom strategijom bijelih napadača. Tor, pobjednički zapovjednik vojske na sjeveru u finalnoj bitci na Sommi, postao je junak sjevernih bijelih plemena, a kasnije je bio cijenjen kao bog nekih od njih.

80:5.5 Utvrde plavog čovjeka koje su opstale najduže bile su u južnoj Francuskoj, ali posljednji veliki vojni otpor je prevladan uz Sommu. Poslije osvajanja napredovali su u poslovnim prodorima sa pritiskom na stanovništvo duž rijeke i nastavili su sa miješanim brakovima sa naprednima, zajedno sa nemilosrdnim istrebljenjima inferiornih.

80:5.6 Kada su plemenska vijeća Anditskih starješina prosudila da je neki inferiorni zarobljenik bio nepodoban, bio je u raskošnoj svečanosti predan šamanskim svećenicima koji su ga odveli do rijeke i upravili obredom inicijacije na "sretna lovišta" – smrtonosno potapanje. Na taj način bijeli napadači u Europi su istrijebili sve narode koje su susreli a koje nisu brzo upili u svoje redove, čime je plavi čovjek doveden do kraja – i to brzo.

80:5.7 Kromanjonski plavi čovjek predstavlja biološki temelj modernih europskih rasa, ali on je preživio samo kad je bio apsorbiran u redove kasnijih muževnih osvajača koji su zaposjeli njihove domovine. Plava loza je pridonijela mnogim čvrstim osobinama i velikoj fizičkoj snazi bijele rase u Europi, ali humor i mašta pomiješanih europskih naroda su izvedeni iz Andita. Ova Anditsko-plava unija, koja je rezultirala pojavom sjevernih bijelih rasa, vodi neposrednom raspadu Anditske civilizacije, retardaciji koja je imala prolaznu prirodu. Na kraju, latentna superiornost tih sjevernih barbara se očituje i kulminirala u današnjoj europskoj civilizaciji.

80:5.8 5000 godina prije Krista, razvijajuće bijele rase su bile dominantne u cijeloj sjevernoj Europi, uključujući i sjevernu Njemačku, sjevernu Francusku i Britanske otoke. Srednja Europa je za neko vrijeme bila pod kontrolom plavih ljudi i Andonita okrugle glave. Potonji su uglavnom bili smješteni u dolini Dunava, a Anditi ih nikada nisu u potpunosti raselili.

6. ANDITI U DOLINI NILA

80:6.1 Nakon razdoblja posljednjih anditskih seoba, kultura je nazadovala u dolini Eufrata, tako da je neposredno središte civilizacije pomaknuto u dolinu Nila. Egipat je postao nasljednik Mezopotamije kao sjedište najnaprednije grupe na svijetu.

80:6.2 Dolina Nila je počela patiti od poplava neposredno prije mezopotamskih dolina, ali je prošla puno bolje. Ove rane smetnje bile su više nego nadoknađene nastavkom toka Anditskih imigranata, tako da se kultura u Egiptu, iako zapravo proizlazi iz regije Eufrata, naočigled kretala naprijed. No, 5000 godina prije Krista, za vrijeme poplavnog razdoblju u Mezopotamiji, bilo je sedam različitih skupina ljudskih bića u Egiptu; a sve, osim jedne, su došle iz Mezopotamije.

80:6.3 Kad je posljednji val iz doline Eufrata pristigao, Egipat je bio sretan u stjecanju toliko vještih umjetnika i obrtnika. Ovi Anditski obrtnici su se našli doista kao kod kuće, kako su bili dobro upoznati sa životom na rijeci, riječnim poplavama, irigacijom i suhim sezonama. Oni su uživali u zaštićenom položaju doline Nila; tamo su bili znatno manje izloženi neprijateljskim prepadima i napadima nego uz Eufrat. Uveliko su unaprijedili vještinu obrade metala Egipćanima. Ovdje su vadili željezne rudače iz Sinjske gore, umjesto iz regija Crnog mora.

80:6.4 Egipćani su vrlo rano okupili svoja komunalna božanstva i sabrali ih u izradi nacionalnog sustava bogova. Oni su razvili veliku teologiju i imali jednako veliko svećeništvo koje im je bilo na teret. Nekoliko različitih čelnika je nastojalo oživjeti ostatke ranih vjerskih učenja Šeta, ali ta nastojanja su bila kratkog vijeka. Anditi su izgradili prve kamene strukture u Egiptu. Prvu i najveću izvrsnu kamenu piramidu je podignuo Imhotep, Anditski arhitektonski genij, dok je radio kao premijer. Prethodne zgrade su građene od opeke i dok su mnoge kamene strukture podignute u različitim dijelovima svijeta, ovo je bila prva u Egiptu. Ali umjetnost izgradnje stalno je nazadovala od dana ovog velikog arhitekta.

80:6.5 Ova briljantna epoha kulture je bila prekinuta unutarnjim ratovanjima u dolini Nila, a zemlja je uskoro bila pregažena, kao i Mezopotamiji, sa nižim plemenima iz negostoljubive Arabije i crncima s juga. Kao rezultat toga, društveni napredak stalno je padao za više od pet stotina godina.

7. ANDITI NA MEDITERANSKIM OTOCIMA

80:7.1 Tijekom pada kulture u Mezopotamiji tamo traje neko vrijeme napredna civilizacija na otocima istočnog Mediterana.

80:7.2 Oko 12.000 godina prije Krista briljantno pleme Andita migrira na Kretu. To je bio jedini otok naseljen tako rano ovakvom vrhunskom skupinom i to je bilo gotovo dvije tisuće godina prije nego su se potomci tih pomoraca proširili na susjedne otoke. Ova grupa je imala uske glave i pripadala je Anditima manjeg stasa koji su se izmiješali s Vanitskom granom sjevernih Nodita. Oni su svi bili visoki otprilike metar i osamdeset centimetara i doslovce su bili protjerani s kopna pod pritiskom njihovih krupnijih i nazadnijih bližnjih. Ti iseljenici koji dolaze na Kretu su bili vrlo vješti u obradi tekstila, metala, keramike, vodovoda i u korištenju kamena kao građevinskog materijala. Oni su bili pismeni i radili su kao stočari i težaci.

80:7.3 Gotovo dvije tisuće godina nakon utemeljenja Krete skupina visokih potomaka Adamsona prelazi preko sjevernog otočja u Grčku, gdje dolaze gotovo izravno iz svojih brdskih kuća sjeverno od Mezopotamije. Ovim praocima Grka bio je vođa Sato, izravni potomak Adamsona i Rate, koji ih je poveo prema zapadu.

80:7.4 Grupa koja se konačno naselila u Grčkoj sastojala se od tristo sedamdeset pet izabranih i vrhunskih ljudi koji su činili kraj druge civilizacije Adamsonita. Ti kasniji sinovi Adamsona su nosili tada najvrijednije loze bijele rase koja je bila u nastajanju. Oni su bili visoko intelektualni i fizički najljepši ljudi od dana prvog Edena.

80:7.5 S vremenom, Grčka i regija Egejskih otoka su zauzele mjesto Mezopotamije i Egipta kao Zapadnjačka središta trgovine, umjetnosti i kulture. I kao što je to bio slučaj u Egiptu, gotovo sva umjetnost i znanost Egejskog svijeta je izvedena iz Mezopotamije, osim kulture Adamsonita, koji su preteča Grka. Sva umjetnosti i genijalnost ovih potonjih ljudi je izravno nasljeđe potomstva Adamsona, prvog sina Adama i Eve, i njegove izvanredne druge supruge čija loza slijedi neprekinuto od čistih Nodita iz osoblja princa Kaligastije. Nije ni čudo da su Grci imali mitološke tradicije koje govore o njihovom izravnom porijeklu od bogova i nadljudskih bića.

80:7.6 Egejska regija je prošla kroz pet različitih kulturnih faza od kojih je svaka bila duhovno sve nazadnija, a uskoro je posljednja slavna era umjetnosti iščezla pod težinom brzo množećih osrednjih potomaka podunavskih robova koji su bili uvezeni kao sluge kasnijih generacija Grka.

80:7.7 Tijekom ovih godina na Kreti je vladao kult majke koji je bio rasprostranjen među Kajinovim potomcima i koji je dostigao svoje najmasovnije prihvaćanje. Ovaj kult slavi Evu u vidu obožavanja "velike majke." Slike Eve su bile posvuda. Tisuće javnih svetišta je podignuto u cijeloj Kreti i Maloj Aziji. I taj kult majke je ustrajao sve do vremena Krista, gdje postaje kasnije ugrađen u ranokršćansku vjeru pod krinkom veličanja i obožavanja Marije, Isusove zemaljske majke.

80:7.8 Oko 6500 godina prije Krista, dolazi do velikog pada duhovne baštine Andita. Potomci Adama su raspršeni i gotovo su ih progutale starije i brojnije ljudske rase. A to nazadovanje Anditske civilizacije, zajedno s nestankom njihovih religioznih normi, ostavilo je duhovno osiromašene svjetske rase u jadnom stanju.

80:7.9 5000 godina prije Krista, tri najčišće loze Adamovih potomaka su bile u Sumeru, sjevernoj Europi i Grčkoj. Cijela se Mezopotamija polako pogoršala dotokom mješovitih i tamnijih rasa koje nadiru iz Arabije. A dolazak tih lošijih naroda je doprinio daljnjem raspršenju bioloških i kulturnih ostataka Andita. Iz cijelog plodnog polumjeseca, pustolovniji narodi su se izlili prema zapadnom otočju. Ti doseljenici uzgajali su žitarice i povrće i sa sobom su donijeli domaće životinje.

80:7.10 Oko 5000 godina prije Krista, moćan vladar progresivnog mezopotamskog naroda preselio se iz doline Eufrata i naselilo na otoku Kipru; ta civilizaciju je izbrisana s lica zemlje oko dvije tisuće godina nakon ovog razdoblja invazijom barbarskih horda sa sjevera.

80:7.11 Još jedna velika kolonija se naselila na Mediteranu u blizini kasnijeg mjesta Kartage. A iz sjeverne Afrike u velikom broju Anditi su ušli u Španjolsku, dok su se kasnije u Švicarskoj miješali s njihovom braćom koja su ranije došla u Italiju iz Egejskih otoka.

80:7.12 Kada je Egipat slijedio Mezopotamiju u kulturnom padu, mnoge od moćnijih i naprednijih obitelji su pobjegle na Kretu, što je uveliko unaprijedilo tu već naprednu civilizaciju. A kada dolazak slabije skupine iz Egipta kasnije prijeti civilizaciji na Kreti, više kulturane obitelji se sele na zapad u Grčku.

80:7.13 Grci nisu bili samo veliki učitelji i umjetnici, oni su također bili najveći svjetski trgovaci i kolonizatori. Prije podlijeganja poplavi inferiornosti koja je na kraju zahvatila njihovu umjetnost i trgovinu, uspjeli su u sadnji toliko centara kulture na zapadu da je velik broj napredaka u ranoj grčkoj civilizaciji ustrajao u kasnijim narodima južne Europe, a mnogi od mješovitih potomaka tih Adamsonita su ušli u sastav plemena susjednih oblasti u unutrašnjosti.

8. PODUNAVSKI ANDONITI

80:8.1 Anditski narodi iz doline Eufrata su migrirali na sjever Europe gdje su se miješali sa plavim ljudima, kao i na zapad, u mediteranske regije, gdje su se miješali s ostacima dolazećih saharskih ljudi i južnih plavih ljudi. A ove dvije grane bijele rase su bile, kao što su i danas, razdvojene preživjelim širokoglavim planinskim plemenima ranijih Andonita koji su dugo živjeli u tim središnjim regijama.

80:8.2 Ovi potomci Andona su raspršeni kroz većinu planinskih regija središnje i jugoistočne Europe. Oni su često ojačani imigrantima iz Male Azije, koju su zauzeli sa znatnim snagama. Drevni Hetiti potječu izravno iz Andonitske loze; njihova svijetla koža i široke glave su tipične toj rasi. Ova vrsta je ušla među Abrahamove pretke i doprinijela mnogo karakterističnih crta lica kasnijim židovskim potomcima koji su, dok kulturno i religijski proizlaze iz Andita, govorili vrlo drugačijim jezikom. Njihov jezik je bio izrazito Andonitski.

80:8.3 Plemena koji su živjela u kućama podignutim na pilonima ili stupovima širom jezera Italije, Švicarske i južne Europe bila su širi nadovezak afričkih, egejskih i prvenstveno podunavskih migracija.

80:8.4 Podunavski su Andoniti bili poljoprivrednici i stočari koji su ušli u Europu preko Balkanskog poluotoka, te su polako išli prema sjeveru putem Podunavlja. Oni su pravili keramiku i obrađivali zemlju, a najradije su živjeli u dolinama. Najsjevernije naselje Podunavskih Andonita je u Liežu u Belgiji. Ta plemena su brzo nazadovala kako su se selila dalje od centra i izvora njihove kulture. Najbolje posuđe je proizvod ranijih naselja.

80:8.5 Podunavski Andoniti su postali vjernici u kult majke kao rezultat rada misionara s Krete. Ta plemena su se kasnije stopila s grupama Andonitskih mornara koji su doplovili brodovima od obale Male Azije, a koji su također bili poklonici kulta majke. Velik dio srednje Europe tako je rano naseljavan ovim mješovitim vrstama ljudi široke glave, pripadnika bijele rase koji su bili poklonici kulta majke i religioznih obreda kremiranja mrtvih, jer je kult majke imao običaj spaljivati svoje mrtve u kamenim kolibama.

9. TRI BIJELE RASE

80:9.1 Rasne mješavine u Europi pred kraj Anditskih migracija uopćeno se dijele na tri bijele rase kao što slijedi:

80:9.2 1. Sjeverna bijela rasa. Ova takozvana nordijska rasa sastojala se prvenstveno od plavog čovjeka miješanog s Anditima, ali također sadržava znatnu količinu Andonitne krvi, zajedno s manjim količinama crvene i žute šangiške. Sjeverna bijela rasa na taj način obuhvaća ove četiri najpoželjnije ljudske loze. No, najveće je nasljedstvo koje dolazi od plavog čovjeka. Tipičan rani nordijski čovjek je bio visok i plav i imao izduženu glavu. No, davno su ove rase postale temeljito miješane sa svim granama bijelih naroda.

80:9.3 Primitivna kultura u Europi koju su Noditi sreli pri svojoj invaziji, bila je kultura nazadnog Podunavskog čovjeka pomiješanog sa plavim čovjekom. Nordijsko-Danska i Podunavsko-Andonitska kultura su se susrele i pomiješale na Rajni kako svjedoči postojanje dvaju rasnih skupina u Njemačkoj danas.

80:9.4 Nordijci se nastavljaju baviti trgovinom jantarom iz Baltičkih obala i uspostavljaju veliku trgovinu sa širokoglavim ljudima iz Podunavlja preko Brenner Passa. Taj produženi kontakti sa Podunavskim rasama vodio je te sjevernjake u kult majke i za nekoliko tisuća godina kremiranje mrtvih je bilo gotovo univerzalno u cijeloj Skandinaviji. To objašnjava zašto se ostaci ranijih bijelih rasa, iako su zakopani po cijeloj Europi, ne mogu naći – samo njihov pepeo u kamenim i glinenim urnama. Ovi bijeli ljudi su gradili nastambe; oni nikada nisu živjeli u pećinama. I opet to objašnjava zašto postoji tako malo dokaza o postojanju rane kulture bijelog čovjeka, dok je raniji kromanjonski tip dobro očuvan, kako je sigurno bio zapečećen u špiljama i grotama. Takoreći, jedan dan u sjevernoj Europi postoji primitivna kultura nazadnih Podunavskih ljudi i plavog čovjeka, a sutradan iznenada se pojavljuje znatno superiorniji bijeli čovjek.

80:9.5 2. Središnja bijela rasa. Iako ova skupina uključuje loze plave, žute i Anditske rase, to su uglavnom Andoniti. Ti ljudi su širokoglavi, crnomanjasti i zdepasti. Oni su pritegnuti kao klin između nordijske i mediteranske rase, sa širokim staništem u Aziji i vrhuncem koji prodire u istočnu Francusku.

80:9.6 Za gotovo dvadeset tisuća godina, Anditi su istiskivali Andonite sve dalje na sjever središnje Azije. Oko 3000 godina prije Krista, povećana suhoća je vodila ove Andonite natrag u Turkestan. Prodor ovih Andonita prema jugu traje više od tisuću godina, s cijepanjem oko Kaspijskog i Crnog mora i prodorom u Europu putem Balkana i Ukrajine. Ova invazija uključuje preostale skupine Adamsonovih potomaka, a tijekom druge polovice invazijskog razdoblja, prodrli su uz njih i u znatnijem broju iranski Anditi kao i mnogi od potomaka svećenika Šeta.

80:9.7 2500 godina prije Krista pritiskom prema zapadu pristigli su Andoniti u Europu. Ovo osvajanje cijele Mezopotamije, Male Azije i Podunavlja barbarima iz Turkestanskih brda predstavlja najozbiljniji i najdugotrajniji kulturni zastoj do tog vremena. Ovi doseljenici su definitivno Andonizirali karakter srednjoeuropskih rasa koji je od tada ostao karakteristično Alpski.

80:9.8 3. Južna bijela rasa. Ova rasa smeđokosih Mediteranaca sastojala se od mješavine Anditskih i plavih ljudi s manjom Andonitskom lozom nego na sjeveru. Ova grupa također upija znatnu količinu sekundarnih šangiških krvnih linija kroz saharske ljude. U kasnijim vremenima ova južna grana bijele rase bila je prožeta jakim Anditskim elementima iz istočnog Mediterana.

80:9.9 Mediteranski otoci nisu, međutim, postali prožeti Anditima do vremena velikih nomadskih invazija oko 2500 godine prije Krista. Promet i trgovina gotovo su obustavljeni tijekom tih stoljeća, kada nomadi napadaju iz istočnih Mediteranskih okruga. Taj poremećaj u kopnenom putovanju doveo je do velikog proširenja pomorskog prometa i trgovine; Sredozemna pomorska trgovina bila je u punom jeku prije nekih četiri i pol tisuća godina. A taj razvoj pomorskog prometa je rezultirao naglim širenjem potomaka Andita na cijelom obalnom području Mediterana.

80:9.10 Ove rasne mješavine su postavile temelje za južnu europsku rasu, najmješovitiju od svih. A od te dobi ova rasa je dobila daljnje primjese, osobito s plavo-žuto-Anditskim narodima Arabije. Ova mediteranska rasa je, u stvari, tako slobodno izmiksana s okolnim narodima da je gotovo neprimjetna kao zaseban tip, ali općenito njezini članovi su niski, dugoglavi i imaju smeđu kosu.

80:9.11 Na sjeveru su Anditi, kroz rat i brak, izbrisali plave ljude, ali na jugu plavi ljudi su preživjeli u većem broju. Baski i Berberi predstavljaju opstanak dvije grane ove rase, ali čak i ti ljudi su temeljito izmiješani sa saharskim ljudima.

80:9.12 To je slika mješavine rasa prikazana u srednjoj Europi oko 3000 prije nove ere. Unatoč djelomičnog Adamičkog pobačaja, superiornije vrste su izmiješane.

80:9.13 To su vremena mlađeg kamenog doba koja se preklapaju s nadolazećim brončanim dobom. U Skandinaviji je brončano doba povezano sa kultom majke. U južnoj Francuskoj i Španjolskoj je mlađe kameno doba povezano sa klanjanjem suncu. To je vrijeme izgradnje kružnih i nenatkrivenih sunčevih hramova. Europske bijele rase su bile energični graditelji, koji su s radošću stavljali veliko kamenje kao simbol sunca, kao što su njihovi kasniji potomci radili u Stonehengeu. Običaj obožavanja sunca upućuje na to da je ovo veliko razdoblje poljoprivrede u južnoj Europi.

80:9.14 Sujevjerja ovog relativno nedavnog doba klanjanja suncu čak i sada ustraju u folkloru Bretanje. Iako je kršćanstvo tu prisutno više od tisuću pet stotina godina, ti Bretonci još uvijek koriste amajlije iz mlađeg kamenog doba kao zaštitu od uroka. Oni još uvijek drže kamen kremenac u dimnjaku kao zaštitu od munje. Bretonci se nikada nisu pomiješali sa Skandinavskim Nordijcima. Oni su preživjeli potomci izvornih Andonita, stanovnika zapadne Europe, pomiješani sa mediteranskom lozom.

80:9.15 Ali, zabluda je pretpostaviti da se mogu klasificirati bijeli narodi kao nordijski, alpski i mediteranski. Bilo je sveukupno previše miješanja da bi se mogla dopustiti takva grupiranja. U jednom trenutku postojala je prilično dobro definirana podjela bijele rase u takve razrede, ali došlo je do rasprostranjenog miješanja, tako da više nije moguće jasno povući te crte. Čak 3000 godina prije Krista drevne društvene skupine nisu više sardžavale jednu rasu nego što se to danas može reći za stanovnike Sjeverne Amerike.

80:9.16 Ova europska kultura tijekom pet tisuća godina nastavlja rasti i do neke mjere se miješati. No, jezična barijera spriječavala je puni reciprocitet različitih zapadnih naroda. Tijekom prošlog stoljeća ova kultura doživljava svoju najbolju priliku za miješanje u kozmopolitskim stanovnicima Sjeverne Amerike; i budućnost toga kontinenta bit će ordređena kvalitetom rasnih čimbenika kojima će biti dopušteno da uđu u sastav njezinog današnjeg i budućeg stanovništva, kao i razinom društvene kulture koja se tu održava.

80:9.17 Predstavio Arhanđel iz Nebadona.





Back to Top