Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 79 : ANDITSKO ŠIRENJE ISTOKOM

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 79 : ANDITSKO ŠIRENJE ISTOKOM



POGLAVLJE 79 : ANDITSKO ŠIRENJE ISTOKOM

79:0.1 AZIJA je istinska kolijevka ljudske rase. Na južnom su poluotoku ovog kontinenta rođeni Andon i Fonta; u planinskim oblastima koje danas pripadaju Afganistanu njihov potomak Badonan je utemeljio primitivni kulturni centar koji se održao više od pola milijuna godina. U ovom istočnom centru ljudske rase, došlo je do otcjepljenja Sangiških naroda od Andonske loze i Azija je bila njihov prvi dom, prvo lovište i prvo bojno polje. Na području jugozapadne Azije jedna za drugom javile su se civilizacije Dalamita, Nodita, Adamita i Andita i iz ovih se oblasti sjeme ljudske rase proširilo po cijelom svijetu.

1. ANDITI IZ TURKESTANA

79:1.1 Kroz više od dvadeset pet tisuća godina, sve do prije gotovo 2000 godina pr.K. u srcu Euroazije su živjeli najvećim dijelom Anditi, premda u sve manjem broju. Iz nizijskih oblasti Turkestana, Anditi su krenuli prema zapadu zaobilazeći velika unutarnja jezera na putu prema Europi, dok su iz visinskih oblasti malo po malo prodirali prema istoku. Istočni Turkestan (Sinkijang) i u nešto manjoj mjeri Tibet, predstavljaju vrata kroz koja su ovi mezopotamijski narodi prešli planine i ušli u sjeverne zemlje žute rase. Anditi su postupno prodrli u Indiju iz turskestanskog gorja prema Pandžabu i s iranskih pašnjaka kroz Balukistan. Ove ranije migracije nisu imale osvajački karakter; one prije predstavljaju neprekinutu seobu anditskih plemena u zapadnu Indiju i Kinu.

79:1.2 Tijekom gotovo petnaest tisuća godina održavani su centri mješane anditske kulture u dolini Tarima u Sinkijangu i nešto južnije, u visinskim oblastima Tibeta, gdje je došlo do obilnog miješanja Andita i Andonita. Dolina rijeke Tarim u ovom razdoblju predstavlja najudaljeniju istočnu točku instinske anditske kulture. Anditi su ovdje izgradili utvrde i uspostavili trgovinske veze s naprednim Kinezima na istoku i Andonitima na sjeveru. U ovo doba, dolina Tarima je bila jako plodna; kiše su bile obilne. Prema istoku se pružala otvorena travnata ravnica Gobi, gdje su se stočari postupno okrenuli obradi zemlje. Ova je civilizacija propala kad su vjetrovi koji su nosili kišu skrenuli prema jugoistoku, ali u ovo se doba mogla mjeriti i sa samom Mezopotamijom.

79:1.3 U razdblju oko 8000 godina pr.K.počele su se sušiti visinske oblasti centralne Azije, što je natjeralo Andite da potraže niže oblasti pored rijeka i mora. Sve veća suša ne samo što ih je primorala na migraciju u dolinu Nila, Eufrata, Inda i Žute rijeke, već je također potakla novi razvoj anditske civilizacije. U velikom se broju počela javljati nova društvena klasa trgovaca.

79:1.4 Kad se zahvaljujući vremenskim uvjetima Anditi više nisu bili u stanju isključivo baviti lovom, nisu se poveli za evolucijskim primjerom starijih rasa koje su se u sličnim situacijama okretale uzgoju stoke. Došlo je do pojave trgovine i urbanog života. Od Egipta kroz Mezopotamiju i Turkestan pa sve do rijeka Kine i Indije, civiliziranija plemena su se počela okupljati u gradovima u kojima su cvjetale proizvodnja i trgovina. Adonija je postala glavni trgovinski centar centralne Azije, a ležala je na mjestu današnjeg Ašhabada. Vodom i kopnom tekla je trgovina predmetima od kamena, metala, drveta i gline.

79:1.5 Ali sve veća suša je postupno natjerala Andite da napuste zemlje južno i istočno od Kaspijskog mora. Talas migracija se počeo kretati od sjevera prema jugu i babilonska je konjica počela prodirati u Mezopotamiju.

79:1.6 Sve veća suša koja je zahvatila centralnu Aziju prouzrokovala je umanjenje broja ljudi i učinila ljude miroljubivijim; i kako su suše u sjevernim predjelima navele nomadska plemena Andonita da se povuku prema jugu, ovo je rezultiralo velikom seobom Andita iz Turkestana. Ovo predstavlja posljednji talas u seobi takozvanih arijskih naroda na Levant i u Indiju. Bio je to vrhunac seobe mješanih Adamovih potomaka kojom su ove napredne rase unaprijedile sve azijske narode kao i većinu otočnih naroda Tihog mora.

79:1.7 Dok su se na ovaj način Anditi proširili preko istočne polutke, izgubili su svoju domovinu u Mezopotamiji i Turkestanu, kako je upravo ova opsežna seoba prema jugu bila to što je prorijedilo redove centralnoazijskih Andita gotovo do same točke uništenja.

79:1.8 I u dvadesetom vijeku poslije Krista mogu se naći tragovi anditske krvi među turkoiranskim i tibetanskim narodima, na što ukazuje povremena pojava plavokosih ljudi u ovim oblastima. Rani kineski zapisi pominju pojavu crvenokosih nomada koji su miroljubivo živjeli u sjevernim naseobinama pored Žute rijeke i još uvijek se mogu naći slike koje vjerno svjedoče o tome kako su u dolini Tarima istodobno živjeli plavokosi Anditi i tamnoputi mongolski narodi.

79:1.9 Posljednje veliko ispoljenje latentne bojne genijalnosti centralnoazijskih Andita datira iz razdoblja otprilike 1200 godina pr.K., kad su Mongoli pod vodstvom Džingis-kana počeli osvajati najveći dio azijskog kontinenta. Kao i stari Anditi, ovi su ratnici promicali ideju o "jednom Bogu na nebu." Zahvaljujući preuranjenom raspadu njihove imperije odgođena je uspostava kontakta između Zapada i Istoka i otežan je razvoj jednobožja u Aziji.

2. ANDITI OSVAJAJU INDIJU

79:2.1 Indija je jedino mjesto na Urantiji gdje je došlo do miješanja svih rasa Urantije, dok je anditska invazija podarila Indiji posljednju lozu. U visinskim oblastima sjeverozapadne Indije pojavile su se sangiške rase i njihovi su pripadnici bez sumnje rano prodrli na Indijski podkontinent i za sobom ostavili najraznovrsniju rasnu mješavinu koja je ikad postojala na Urantiji. Drevna Indija je djelovala kao sito kroz koje su prošli i koje je u sebi zadržalo brojne pripadnike migrirajućih rasa. Podnožje poluotoka je bilo nešto uže nego danas, kako su riječne delte uglavnom stvorene djelovanjem rijeka Gangesa i Inda u posljednjih pedeset tisuća godina.

79:2.2 Najranija rasna mješavina koja se pojavila u Indiji nastala je miješanjem crvene i žute rase s prastarim Andonitima. Ova je grupa kasnije oslabljena primitkom velikog dijela kasnije uništene zelene rase kao i dosta narandžaste; neznantno je unaprijeđena ograničenim miješanjem s plavom rasom, dok je dosta izgubila asimilacijom brojnih pripadnika indigo rase. Ali teško se može reći da takozvani starosjedioci Indije predstavljaju vjeran primjer ovih ranih naroda; oni su prije najnazadnija južna i istočna skupina koju nikad nisu posve apsorbirali bilo rani Anditi ili njihovi kasniji arijski rođaci.

79:2.3 Otprilike 20000 godina pr.K. žitelji zapadne Indije su već primili određenu primjesu adamičke krvi i nikada u cijeloj povijesti čovječanstva ni jedan narod u sebi nije pomiješao toliko različitih rasa. Ali žalosno je da su drugorazredni sangiški elementi prevladali i da ni plava ni crvena rasa nisu postale bitnijim dijelom ovog prastarog centra rasne asimilacije; da su primili veću količinu prvorazredne sangiške krvi, moglo je doći do uzdizanja još veće civilizacije. Kako su stvari stajale, crvena rasa je u ovo doba samu sebe uništavala u Sjevernoj i Južnoj Americi, plava rasa se kretala prema Europi, dok su rani potomci Adama (kao i većina njegovih kasnijih potomaka) pokazali slabu želu da se miješaju s tamnoputijim narodima u Indiji, Africi i drugdje.

79:2.4 Otprilike 15000 godina pr.K. sve veći pritisak migranata kroz Turkestan i Iran prouzrokovao je prvu istinski opsežnu seobu Andita usmjerenu prema Indiji. Tijekom više od petnaest stoljeća ovi su napredni narodi prodirali kroz visinske oblasti Balukistana, šireći se dolinama Inda i Gangesa i polako prodirući prema jugu u Dekan. Ovaj je anditski pritisak sa sjeverozapada protjerao mnoga nazadna južna i istočna plemena u Burmu i južnu Kinu, ali ne u mjeri koja bi bila dovoljna da osigura rasni opstanak pridošlica.

79:2.5 To što Indija nije uspjela postići eurazijsku moć uveliko predstavlja rezultat topografije; pritisak pučanstva sa sjevera samo je zbio većinu ljudi prema jugu u sve užu dekansku oblast koju je sa svih strana okruživalo more. Da se u blizini nalazila zemlja pogodna za emigraciju, nazadnija plemena bi bila satjerana u ta područja i više rasne loze bi bile u stanju stvoriti napredniju civilizaciju.

79:2.6 Kako su se stvari počele razvijati, raniji anditski osvajači su očajnički nastojali očuvati svoj identitet i zaustaviti šireći talas rasnog miješanja uvođenjem strogih pravila o međurasnim brakovima. Unatoč tome, nekih 10000 godina pr.K. došlo je do miješanja Andita s drugim rasama što je bitno unaprijedilo velike grupe ljudi.

79:2.7 Miješanje rasa je uvijek pozitivno radi toga što pogoduje stvaranju kulturne raznolikosti i napredne civilizacije, ali ako pri tome prevladaju nazadni elementi rasne loze, ova postignuća nisu dugotrajna. Višejezička kultura jedino može opstati ako naprednija kulturna grupa proizvede veći broj potomaka. Nesmetano umnožavanje nazadnijih elemenata praćeno smanjenom reprodukcijom nadmoćnijih, neminovno vodi k uništenju kulturne civilizacije.

79:2.8 Da su Anditi bili trostruko brojniji nego je to bio slučaj ili da su protjerali ili uništili najnepoželjniju trećinu miješanog narandžasto-zelenog-indigo svijeta, Indija bi tada postala vodećim svjetskim centrom kulturne civilizacije i nesumnjivo bi k sebi privukla veći broj mezopotamijskih iseljenika koji su preplavili Turkestan i odatle migrirali prema sjeveru u Europu.

3. DRAVIDSKA INDIJA

79:3.1 Miješanjem anditskih osvajača Indije s prastarom lozom koja se tu zatekla s vremenom je nastao miješani narod koji se obično naziva dravidima. Raniji i čistiji dravidi su posjedovali bitan kapacitet za ostvarenje kulturnog postignuća i kako je s vremenom njihovo anditsko nasljeđe iz dana u dan slabilo, sve više su gubili ovu sposobnost. I ovo je izazvalo propast sve naprednije indijske civilizacije prije gotovo dvanaest tisuća godina. Ali zahvaljujući apsorpciji i tako male količine Adamove krvi uveliko je ubrzan društveni razvoj. Ova je složena rasa smjesta proizvela najsvestraniju civilizaciju koja je u to doba postojala na zemlji.

79:3.2 Nedugo nakon što su osvojili Indiju, dravidski Anditi su izgubili rasni i kulturni kontakt s Mezopotamijom, ali ove su veze ponovo utemeljene kasnijom uspostavom pomorskih veza i karavanskih staza; nakon toga, za posljednjih deset tisuća godina, Indija nije ponovo izgubila vezu s Mezopotamijom na zapadu i Kinom na istoku, premda je planinski teren više pogodovao razvoju snažnih veza sa zapadom.

79:3.3 Napredna kultura i religiozne tendencije indijskih naroda datiraju iz ranijeg perioda dravidske dominacije i dijelom ih treba zahvaliti dolasku velikog broja setitskih svećenika u Indiju, kako za ranijih anditskih migracija tako i za kasnije arijske invazije. Nit monoteizma koja se provlači kroz religioznu povijest Indije vuče porijeklo od adamitskih učenja iz drugog vrta.

79:3.4 Još prije 16000 godina pr.K. u Indiju je stiglo stotinu setitskih svećenika koji su umalo uspjeli postići religioznu revoluciju nad zapadnom polovicom ovog mnogojezičkog naroda. Ali njihova se religija nije održala. Tijekom pet tisuća godina sve više su unazađena njihova učenja o rajskom trojstvu, koja su na koncu poprimila jedino simbolički oblik u vidu trojedinog boga vatre.

79:3.5 Ali kroz više od sedam tisuća godina, sve do kraja anditskih seoba, religiozni status žitelja Indije bio je daleko iznad statusa bilo kojeg drugog dijela svijeta. Tijekom ovog vremena, činilo se da će Indija proizvesti vodeću svjetsku civilizaciju u kulturnom, religioznom, filozofskom i trgovinsko-poslovnom pogledu. I da se Anditi nisu u cjelosti izmiješali s južnim narodima, ovo bi nedvojbeno bio slučaj.

79:3.6 Dravidski kulturni centri su bili smješteni u dolinama rijeka, osobito Gangesa i Indu, kao i u Dekanu u dolinama triju rijeka koje teku kroz Istočne gate prema moru. To što su se naselja duž obala Zapadnih gata istakla značajnim razvojem treba zahvaliti pomorskim odnosima ovih naroda sa Sumerijom.

79:3.7 Dravidi su bili među prvim narodima koji su izgradili gradove i koji su se opsežnije posvetili izvozu i uvozu, pomorskom kao i kopnenom. 7000 godina pr.K. karavani s devama su redovito putovali u daleku Mezopotamiju; dravidski tereti su putovali prema obalama Arabijskog mora do sumerskih gradova Perzijskog zaljeva, te dalje Benglaskim vodama sve do Istočnih Indija. Ovi pomorci i trgovci su od Sumerije primili abecedu i umjetnost pisanja.

79:3.8 Ove su trgovinske veze uveliko doprinijele produbljenju raznolikosti ove kozmopolitske kulture, što je rezultiralo ranom pojavom mnogih profinjenijih, štoviše luksuznijih elemenata, urbanog života. Kad su kasniji Arijci stigli u Indiju, nisu prepoznali u dravidima svoje anditske rođake koji su se izmiješali sa sangiškim rasama, premda su tu zatekli vrlo naprednu civilizaciju. Unatoč biološkim ograničenjima, dravidi su utemeljili naprednu civilizaciju. Ona se proširila cijelom Indijom i održala do današnjeg dana u Dekanu.

4. ARIJCI PRODIRU U INDIJU

79:4.1 Drugi arijski prodor u Indiju je trajao gotovo pet stotina godina tijekom trećeg tisućljeća pr.K. Ova seoba označava posljednju migraciju Andita iz njihove turkestanske domovine.

79:4.2 Rani arijski centri su bili rasuti preko cijele sjeverne polovice Indije, osobito na sjeverozapadu. Ovi doseljenici zapravo nikada nisu završili započeto osvajanje što ih je kasnije skupo koštalo jer kako su bili malobrojniji, lako su apsorbirani u redove dravida sa sjevera koji su s vemenom zauzeli cijeli poluotok s izuzetkom Himalaja.

79:4.3 Arijci nisu ispoljili bitniji rasni utjecaj na Indiju izuzev u sjevernim provincijama. U oblasti Dekana, njihov je utjecaj imao više kulturnu i religioznu nego rasnu prirodu. To što se na sjeveru Indije održala veća količina takozvane arijske krvi treba zahvaliti ne samo tome što su u ovim oblastima arijci bili mnogobrojniji već i tome što su njihove redove kasnije pojačali osvajači, trgovci i misionari. Sve do prvog stoljeća pr.K., arijska je krv nastavila prodirati u Pandžab, što se u posljednjem velikom naletu odigralo prilikom osvajačkih pohoda helenskih naroda.

79:4.4 U dolini Gangesa konačno je došlo do miješanja arijaca i dravida čime je stvorena napredna kultura, dok je ovaj kulturni centar kasnije ojačan miješanjem sa sjeveroistočnim narodima iz Kine.

79:4.5 Jedan za drugim u Indiji se javilo više različitih oblika društvene organizacije, od poludemokratskih arijskih sustava do despotskih i monarhističkih oblika vladavine. Ali najznačajnija crta ovog društva bila je to što su se održale velike društvene kaste koje su izvorno utemeljili arijci kako bi ovjekovječili svoj rasni identitet. Ovaj se složeni sustav održao sve do današnjeg dana.

79:4.6 Od četiri kaste, sve osim prve su bile utemeljene u uzaludnom nastojanju da se spriječi rasno miješanje arijskih osvajača s njihovim nazadnim slugama. Najvišu su kastu, međutim, utemeljili su setiti; suvremeni brahmani predstavljaju neposredne kulturne potomke svećenika drugog vrta, premda se njihova učenja umnogome razlikuju od učenja njihovih glasovitih prethodnika.

79:4.7 Kad su arijci stigli u Indiju, sa sobom su donijeli ideje o Božanstvu koje su se očuvale u obliku religioznih tradicija drugog vrta. Ali brahmanski svećenici nikada nisu bili u stanju oduprijeti se poganskom naletu koji je rezultirao iz iznenadnog kontakta s nazadnim religijama Dekana nakon rasnog uništenja arijaca. Na ovaj način je ogromna većina naroda postala opterećena teškim okovima sujevjerja nazadnih religija; stoga, unatoč tome što je raniji period navješćivao visoke izglede za takvo postignuće, Indija nije uspjela proizvesti visoku civilizaciju.

79:4.8 Duhovno buđenje koje obilježava razdoblje šestog stoljeća pr.K. nije se održalo u Indiji i iščezlo je prije prodora Islama. Ali jednog se dana može javiti još veći Gutama koji će povesti cijelu Indiju u potragu za živim Bogom i svijet će imati priliku ugledati zrele plodove kulturnih potencijala raznolikog naroda koji tako dugo leži u komi umrtvljen utjecajem nenapredujuće duhovne vizije.

79:4.9 Točno je da kultura počiva na temeljima biološkog postignuća, dok same kaste nisu bile u stanju zaštititi arijsku kulturu zahvaljujući tome što religija, istinska religija, predstavlja osnovni izvor više energije koja navodi čovjeka da uspostavi naprednu civilizaciju utemeljenu na bratstvu ljudi.

5. CRVENA I ŽUTA RASA

79:5.1 Dok su Indiju zauzeli Anditi koji su se s vremenom stopili sa starijim evolutivnim naroda, u istočnoj Aziji su se naselile prvorazredne sangiške rase, prije svega crvena i žuta. Ove su dvije rase uveliko izbjegle miješanje s niskim neandertalskim lozama koje su u Europi uveliko retardirale plavu rasu, te su time očuvale nadmoćne potencijale prvorazrednog sangiškog tipa.

79:5.2 Dok su se neandertalci proširili cijelom Euroazijom, istočno krilo je u većoj mjeri kontaminirano niskim životinjskim lozama. Peti glečer je primorao ove podljudske oblike na seobu prema jugu i ovaj je ledenjak spriječio sangišku seobu u istočnu Aziju. Kad je crvena rasa migrirala prema sjeveroistoku na putu zaobilazeći visinske oblasti Indije, ona nije susrela ove podljudske oblike. Od svih rasa, crvena je bila prva koja je formirala plemensku organizaciju i koja je prva napustila centralnoazijski sangiški centar. Kasnija žuta plemena su pri svojoj seobi bilo uništila nazadne neandertalske loze ili su ih protjerala s kopna. Crvena rasa je imala isključu vlast nad istočnom Azijom gotovo stotinu tisuća godina prije dolaska žutih plemena.

79:5.3 Prije više od tri stotine tisuća godina, najveći dio žute rase stigao je u Kinu s juga, slijedeći obalnu liniju. Svakog su tisućljeća prodirali sve dublje i dublje u nutrinu ali sve do nedavno nisu stupili u kontakt sa svojom migrirajućom braćom s Tibeta.

79:5.4 Pritisak sve brojnijeg pučanstva natjerao je žutu rasu prema sjeveru i ona je počela zadirati u lovišta crvene rase. Ovaj prodor, zajedno s rasnom netrpeljivosti, kulminirao je u sve većem neprijateljstvu i ovim je počela odsudna bitka za plodno tlo u udaljenijim oblastima Azije.

79:5.5 Ovo višestoljećno ratovanje između žute i crvene rase pradstavlja pravi ep u povijesti Urantije. Kroz više od dvije stotine tisuća godina ove su dvije napredne rase neprekidno bile gorke bitke. U ranijim borbama uglavnom je pobjeđivala crvena rasa koja je pri svojim pljačkaškim pohodima neprestano pustošila postojbe žute rase. Ali s vremenom je i žuta rasa savladala ratničku vještinu, dok je u isto vrijeme nastavila ispoljavati bitnu sposobnost da živi u miru sa svojim zemljacima; Kinezi su prvi naučili da snaga počiva u jedinstvu. Crvena plemena su nastavila s ubojitim sukobima te su s vremenom počela trpiti niz poraza od strane agresivnih i nemilosrdnih Kineza koji su neumoljivo napredovali prema sjeveru.

79:5.6 Prije stotinu tisuća godina decimirana plemena crvene rase ratovala su dok se ledenjak kojem su bili okrenuti leđima sve više povlačio i kad je konačno otvoren Berinški kopneni prolaz prema istoku, ovim plemenima nije dugo trebalo da se odreknu negostoljubivih obala azijskog kontinenta. Premda je prošlo dugih osamdeset pet tisuća godina od kako je posljednji čisti pripadnik crvene rase napustio Aziju, njihovo genetsko obilježje još uvijek živi u pobjedničkoj žutoj rasi. Sjeverni Kineski narodi, zajedno s andonitskim Siberijcima, primili su dosta crvene krvi što se na njih vrlo povoljno odrazilo.

79:5.7 Sjevernoamerički Indijanci nikada nisu došli u kontakt s anditskim potomcima Adama i Eve nakon što su se udaljili od svoje Azijske domovine nekih pedeset tisuća godina prije Adamovog dolaska. U doba anditskih seoba Sjevernom Amerikom su se proširile čiste loze crvene rase, nomadska plemena koja su se bavila lovom i u manjoj mjeri obradom zemlje. Ove su rasne i kulturne grupe ostale gotovo posve izolirane od ostatka svijeta od dana kad su stigle u Ameriku pa sve do prvog tisućljeća p.K., kad su ih otkrile europske bijele rase. Do ovog doba, Eskimi se najlakše mogu usporediti s bijelom rasom od svega što su sjeverna plemena crvene rase ikada imala priliku vidjeti.

79:5.8 Crvena i žuta rasa predstavljaju jedine ljudske loze koje su postigle visoki stupanj civilizacije neovisno o anditskim utjecajima. Najstariji centar kulture američkih Indijanaca koji je utemeljio Onamonalonton u Kaliforniji, iščezao je nekih 35000 godina pr.K. Rasa koja je najvećim dijelom bila crvena ali koja je isto tako posjedovala određenu primjesu žute, narandžaste i plave rase utemeljila je skorije i trajnije civilizacije Meksika, Centralne Amerike i gorskih oblasti Južne Amerike.

79:5.9 Ove civilizacije predstavljaju evolucijske proizvode sangiške rase, unatoč tome što je manja količina anditske krvi dosegla Peru. Izuzev Eskima u Sjevernoj Americi i malog broja polinezijskih andita u Južnoj Americi, narodi zapadne polutke nisu došli u kontakt s ostatkom svijeta sve do kraja prvog tisućljeća p.K. Prema izvornom Melkizedeškom planu za unaprijeđenje rasa Urantije, planirano je da jedan milijun čistokrvnih Adamovih potomaka uzvisi crvenu rasu Sjeverne i Južne Amerike.

6. POČECI KINESKE CIVILIZACIJE

79:6.1 Nedugo nakon što su protjerali crvenu rasu u Sjevernu Ameriku, sve brojniji Kinezi su prognali Andonite iz riječnih dolina istočne Azije u Siberiju na sjeveru i Turkestan na zapadu, gdje su uskoro sreli naprednu anditsku kulturu.

79:6.2 U Burmi i na Indokineskom poluotoku stopile su se indijska i kineska kultura, stvorivši niz civilizacija u ovoj oblasti. Ovdje se očuvao veći broj pripadnika nestajuće zelene rase nego u bilo kojem drugom dijelu svijeta.

79:6.3 Veliki broj različitih rasa zauzeo je otoke Tihog mora. Uopćeno, na južnim i većim otocima naselile su se rase s većim procentom zelene i indigo krvi. Sjeverni otoci su dospjeli u ruke andonita i kasnije, rasa koje su u sebi povezivale veliku mjeru žute i crvene loze. Preci Japanaca nisu bili protjerani s kontinenta sve do prije 12000 godina pr.K., kad ih je prognao moćni južno-obalni nalet sjevernih kineskih plemena. Njihova posljednja seoba nije toliko bila rezultat pritiska izazvanog porastom pučanstva, koliko je bila rezultat incijative određenog poglavara kojeg je narod smatrao božanskom osobom.

79:6.4 Kao što je to bio slučaj s narodima Indije i Levanta, pobjednička plemena žute rase utemeljila su svoje najranije centre u primorskim oblastima i duž obala rijeka. Obalne utvrde se nisu dobro održale kako su brojne poplave i skretanja riječnih tokova učinila nizinske gradove neodrživim.

79:6.5 Prije dvadeset tisuća godina preci Kineza su izgradili desetak snažnih centara primitivne kulture i učenja, osobito duž Žute rijeke i Jang-cea. Centri su u ovom razdoblju ojačani primitkom neprekinutog toka napredne miješavine naroda iz Sinkianga i Tibeta. Seobe s Tibeta u dolinu Jang-cea nisu bile opsežne na jugu kao što su to bile na sjeveru, niti su tibetanski centri bili napredni kao centri u dolini Tarima. Ali ove su seobe ponijele određenu primjesu anditske krvi u utvrde smještene u riječnim dolinama prema istoku.

79:6.6 Nadmoćnost prastare žute rase počiva u sljedeća četiri bitna činitelja:

79:6.7 1. Genetskim utjecajima. Za razliku od svojih europskih rođaka iz redova plave rase, crvena i žuta rasa su uveliko izbjegle miješanje s niskim ljudskim vrstama. Sjeverni Kinezi koji su već bili ojačani manjom primjesom napredne crvene i andonitske loze, uskoro su unaprijeđeni značajnim primitkom anditske krvi. Južni Kinezi nisu tako dobro prošli u ovom pogledu i dosta su patili kao rezultat apsorpcije zene rase, dok su kasnije oslabljeni miješanjem s mnoštvom nazadnih naroda koji su protjerani iz Indije dravidsko-anditskom invazijom. U suvremenoj Kini se može uočiti velika razlika između sjeverne i južne rase.

79:6.8 2. Društvenim utjecajima. Žuta rasa je rano otkrila blagodati mirne koegzistencije. Njihova je uzajamna miroljubivost uveliko pogodovala porastu pučanstva, što je osiguralo širenje njihove kulture među više milijuna ljudi. Od 25000 do 5000. godine pr.K., najmnogobrojnija civilizacija na Urantiji mogla se naći u centralnoj i sjevernoj Kini. Žuti čovjek je bio prvi koji je dostigao rasnu solidarnost -- koji je izgradio bitniju kulturnu, društvenu i političku civilizaciju.

79:6.9 Oko 5000 godina pr.K. Kinezi su bili agresivni ratnici; nisu bili sputani pretjeranim poštivanjem prošlosti i premda su dosegli tek nešto manje od dvanaest milijuna ljudi, stvorili su čvrstu masu koja je govorila jednim jezikom. U ovom su razdoblju izgradili istinsku naciju koja je bila daleko ujedinjenija i istovrsnija od političke unije povijesnih doba.

79:6.10 3. Duhovnim utjecajima. U doba anditskih seoba Kinezi su se ubrajali među duhovnije narode na zemlji. Dugim obožavanjem Jedne Istine koju je proglasio Singlangton, stekli su veliku prednost nad drugim rasama. Stimulus progresivne i napredne religije često predstavlja odlučujući faktor u kulturnom razvoju; dok je Indija sve više propadala, Kinezi su napredovali vođeni okrepljujućim stimulusom religije u kojoj je istina zauzela mjesto vrhovnog Božanstva.

79:6.11 Obožavanje istine potiče duh istraživanja i neustrašivog proučavanja prirodnih zakona i potencijala čovječanstva. Prije šest tisuća godina Kinezi su bili pomni studenti koji su se agresivno bacili u potragu za istinom.

79:6.12 4. Zemljopisnim utjecajima. Kina je zaštićena planinama prema zapadu i Tihim morem prema istoku. Napad je mogao doći jedino sa sjevera, ali od dana kad je crvena rasa napustila kontinent pa sve do dolaska kasnijih potomaka Andita, na sjeveru nije živjela ni jedna agresivna rasa.

79:6.13 Da nije bilo planinskih zapreka i u kasnijem razdoblju propadanja njihove duhovne kulture, žuta rasa bi nesumnjivo privukla veliki dio anditskih seoba iz Turkestana te bi nesumnjivo brzo preuzela dominaciju nad svjetskom civilizacijom.

7. ANDITI STIŽU U KINU

79:7.1 Prije nekih petnaest tisuća godina, Anditi su u velikom broju prešli Ti Tao i proširili se višom dolinom Žute rijeke među kineskim utvrdama u Kansuu. S vremenom su prodrli prema istoku u Honan, gdje su podigli svoje najnaprednije utvrde. Polovina odgovornosti za ovaj prodor sa zapada pripada Andonitima, a polovina Anditima.

79:7.2 Sjeverni centri kulture duž Žute rijeke su uvijek bili napredniji od južnih utvrda oko Jang-cea. Tijekom nekoliko tisuća godina nakon dolaska čak i malog broja ovih naprednih smrtnika, utvrde koji su podignute duž Žute rijeke premašile su razvoj sela smještenih u dolini Jang-cea i ostvarile trajnu prednost nad svojom južnom braćom.

79:7.3 Ne može se reći da su Anditi bili toliko mnogobrojniji niti da je njihova kultura bila toliko nadmoćnija, već je prije miješanje s njima proizvelo mnogostraniju lozu. Sjeverna Kina je primila upravo onoliko anditske krvi koliko je bilo potrebno da blago stimulira prirodno sposobne umove ovih ljudi, premda ne količinu koja bi osigurala neumornu istraživačku radoznalost koja je svojstvena sjevernim bijelim rasama. Ova manja mjera anditskog nasljeđa nije poremetila prirođenu stabilnost sangiške vrste.

79:7.4 Kasniji talasi Andita su sa sobom donijeli određena kulturna postignuća iz Mezopotamije; ovo je osobito bio slučaj s posljednjim talasom seoba sa zapada. One su uveliko unaprijedile ekonomski i obrazovni standard sjevernih Kineza; i premda je njihov utjecaj na religioznu kulturu žute rase bio kratkotrajan, kasniji potomci su bitno doprinijeli kasnijem duhovnom buđenju. Međutim, anditska tradicionalna predanja o ljepoti Edena i Dalamatije ispoljila su utjecaj na Kineske tradicije; prema ranim kineskim legendama, "zemlja bogova" je smještena na zapadu.

79:7.5 Kineski narod nije počeo graditi gradove i baviti se proizvodnjom sve do prije nekih 10000 godina pr.K., nakon klimatskih promjena u Turkestanu i nakon dolaska kasnijih anditskih doseljenika. Primitak ove nove krvi nije toliko unaprijedio civilizaciju žute rase koliko je stimulirao dalji i ubrzan razvoj latentih tendencija naprednih kineskih loza. Od Honana do provincije Šensi, sazrijevali su potencijali napredujuće civilizacije. Metaloradnja kao i sve proizvodne umjetnosti datiraju iz ovog perioda.

79:7.6 Sličnosti između određenih ranih kineskih i mezopotamijskih metoda računanja vremena, astronomije i administrativne uprave uzrokovane su trgovinsko-poslovnim odnosima između ovih dvaju udaljenih centara. Kineski trgovci su putovali kopnom kroz Turkestan do Mezopotamije još u doba Sumera. Ali ova razmjena nije bila jednostrana – dolina Eufrata je također izvukla veliku korist od ove razmjene, kao i narodi Velike ravnice. Ali kako je treće tisućljeće prije Krista bilo obilježeno klimatskim promjenama i invazijom nomada, sve ovo je uveliko umanjilo opseg trgovine koja je putovala karavanskim stazama centralne Azije.

8. KASNIJA KINESKA CIVILIZACIJA

79:8.1 Dok je crvena rasa pretrpjela velike gubitke radi prekomjernog ratovanja, može se reći da je razvoj državnog sustava među Kinezima odgođen zahvaljujući njihovoj apsolutnoj vlasti nad gotovo cijelom Azijom. Imali su snažan potencijal rasne solidarnosti koji se nije uspio potpuno ostvariti zbog toga što im nije prijetila opasnost od spoljašnjih napada koja bi djelovala kao poticaj razvoju.

79:8.2 Po svršetku osvajanja istočne Azije postupno se raspala stara militaristička država – brzo su zaboravljeni prošli ratovi. Od junačkih borbi protiv crvene rase ostala su jedino nejasna predanja o prastarim sukobima s narodima koji su se borili lukom i strijelom. Kinezi su se rano okrenuli obradi zemlje, što je dalje pogodovalo pacifizmu, dok je mali broj žitelja po kvadratu zemljine površine još više doprinjeo porastu miroljubivosti.

79:8.3 Svijest o prošlim postignućima (koja danas više nije tako visoka), kozervativnost ljudi koji se prvenstveno bave obradom zemlje i vrlo napredan standard obiteljskog života vodili su poštovanju predaka, koje je dostiglo vrhunac u običaju iskazanja velikih počasti precima koje su se ponekad graničile na samom obožavanju. Vrlo sličan stav je prevladavao među bijelim rasama Europe tijekom pet stotina godina nakon raspada grčko-rimske civilizacije.

79:8.4 Vjerovanje i obožavanje koncepta "Jedne Istine" koje se temelji na učenjima Singlangtona nikada nije posve izumrlo; ali kako je vrijeme prolazilo, nad traganjem za novom i višom istinom prevladala je sve veća sklonost k poštovanju postojećeg utemeljenja. Polako, žuta rasa je skretala u svojoj genijalnosti od istraživanja nepoznatog do očuvanja poznatog. Iz ovog je razloga došlo do stagnacije kulture koja je nekoć obećavala najbrži svjetski razvoj.

79:8.5 Između 4000 i 500 godina pr.K. došlo je do novog političkog ujedinjenja žute rase, premda je ovome već prethodila uspostava određenog kulturnog jedinstva između centara u oblastima Jang-cea i Žute rijeke. Ponovno političko ujedinjenje kasnijih plemenskih grupa nije teklo bez sukoba, premda ovo društvo nikada nije visoko vrjednovalo rat; obožavanje predaka, sve veći broj narječja kao i više tisuća godina mirnodobskog života učinili su ovaj narod nadasve miroljubivim.

79:8.6 Unatoč tome što nije ostvarila svoj izvorni potencijal razvojem naprednog državnog sustava, žuta rasa je sve više napredovala u pogledu ostvarenja civilizacijskih umjetnosti, naročito u oblasti zemljoradnje i vrtlarstva. Bila je potrebna grupna suradnja kako bi se riješili hidraulički problemi ratara iz provincija Šensi i Honan. Takve irigacijske teškoće kao i problemi pri održanju tla u velikoj mjeri su doprinjeli razvoju međuovisnosti i daljem širenju mira među različitim grupama zemljoradnika.

79:8.7 Nedugo nakon toga ostvaren je napredak u razvoju pisma praćen uspostavom škola, što je dalje doprinjelo novom i neviđenom promicanju znanja. Međutim, unatoč ranoj pojavi pismenosti, težina pisma koje je prikazivao pojmove grafičkim znakovima ograničilo je broj pripadnika učene klase. I povrh svega, bitno je nastavljen proces društvene standardizacije i religijsko-filozofske dogmatizacije. Religijski razvoj poštovanja predaka dalje je zakompliciran masom sujevjerja u vezi obožavanja prirode, premda su se ostaci istinskih ideja o Bogu održali u vidu imperijskog obožavanja Šang-tija.

79:8.8 Poštovanje predaka nosi u sebi veliku slabost zbog toga što pogoduje razvoju filozofije utemeljene na osvrtanju na prošlost. Premda čovjeku može biti mudro da se osvrne na prošlost, ludost je smatrati prošlost isljučivim izvorom istine. Istina je relativna i šireća; ona uvijek živi u sadašnjosti i dostiže novi izražaj u svakoj ljudskoj generaciji – u svakom ljudskom životu.

79:8.9 Velika snaga poštovanja predaka leži u tome što takav stav daje veliku vrijednost obitelji. Nevjerovatna stabilnost i ustrajnost kineske kulture izrasli su iz toga što je najviša cijena stavljena na obitelji, kako civilizacija prije svega počiva na djelotvornom funkcioniranju obitelji; obitelj je u Kini poprimila društvenu važnost, ako ne i religiozni značaj, kakav je dostigala među malim brojem drugih naroda.

79:8.10 Veza između roditelja i djece kao i obiteljska odanost koja vuče porijeklo iz rastućeg kulta obožavanja predaka, osigurala je izgradnju naprednih obiteljskih odnosa i trajnih obiteljskih grupa, što je sve olakšalo sljedeće činitelje pri očuvanju civlizacije:

79:8.11 1. Očuvanje imovine i bogatstva.

79:8.12 2. Povezivanje višegeneracijskog iskustva.

79:8.13 3. Djelotvorno obrazovanje djece u tradicijama umjetnosti i znanosti.

79:8.14 4. Razvoj snažnog osjećaja dužnosti, povišenje moralnosti i uzvišenje etičke sensitivnosti.

79:8.15 Razdoblje formiranja kineske civilizacije koje je započelo s dolaskom Andita nastavio se sve do postignuća velikog etičkog, moralnog i polureligioznog buđenja u šestom stoljeću pr.K. Kineska tradicija je očuvala nejasna obilježja svoje evolutivne prošlosti: prijelaz od matrijarhata u patrijarhat, uspostavu zemljoradnje, ravoj arhitekture, početak industrije – po redu događaja. I s većom preciznošću od bilo kojeg drugog zapisa, ova pripovijed slikovito prikazuje veličanstveni uspon nadmoćnog naroda od razine barbarizma. Tijekom ovog razdoblja prošli su od faze primitivne zemljoradnje do viših faza društvene organizacije koje su posvjedočile razvoj gradova, proizvodnje, metaloradnje, trgovinske razmjene, vlade, pisma, matematike, umjetnosti, znanosti i tiska.

79:8.16 I tako se stara civilizacija žute rase održala kroz više stoljeća. Gotovo četrdeset tisuća godina poslije prvih bitnih postignuća u razvoju kineske kulture i unatoč više retrogresivnih razdoblja, civilizacija Hanovih sinova najbliže prilazi održanju trajnog i neometenog razvoja sve do samog dvadesetog stoljeća. Premda je bijela rasa postigla značajniji mehanički i religiozni razvoj, ona nikada nije uspjela nadmašiti kinesku civilizaciju u pogledu obiteljske odanosti, grupne etike i osobne moralnosti.

79:8.17 Ova je prastara kultura uveliko pogodovala ljudskoj sreći; milijuni ljudi su živjeli i umrli blagoslovljeni njezinim postignućima. Ova velika civilizacija je stoljećima počivala na lovorovim vjencima prošlosti, dok se sada budi kako bi ponovo postigla transcendentne ciljeve moralne egzistencije, kako bi ponovo sudjelovala u beskrajnoj borbi za sve veći napredak.

79:8.18 [Predstavio Arhanđel Nebadona.]





Back to Top