Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 73 : VRT EDENA
Sekcije
POGLAVLJE 73 : VRT EDENA
73:0.1 (821.1) KULTURNA dekadencija i duhovno siromaštvo nastali kao posljedica Kaligastijinog pada i posljedične društvene zbrke imali su malo utjecaja na fizički ili biološki status naroda Urantije. Organska evolucija nastavila je napredovati nesmetano, gotovo posve neovisno o kulturnom i moralnom nazadovanju koje je tako brzo uslijedilo nakon otpadništva Kaligastije i Daligastije. I došlo je vrijeme u planetarnoj povijesti, prije gotovo četrdeset tisuća godina, kada su dežurni Nositelji Života primijetili da se, s čisto biološkog gledišta, razvojni napredak rasa Urantije približava svom vrhuncu. Melkizedeci primatelji, slažući se s tim mišljenjem, spremno su pristali pridružiti se Nositeljima Života u upućivanju molbe Svevišnjima s Edentije, tražeći da se Urantija pregleda s ciljem odobravanja slanja bioloških uzdizača, Materijalnog Sina i Kćeri.
73:0.2 (821.2) Ovaj zahtjev bio je upućen Svevišnjima Edentije jer su oni vršili izravnu nadležnost nad mnogim poslovima Urantije još od Kaligastijinog pada i privremenog povlačenja vlasti na Jerusemu.
73:0.3 (821.3) Tabamantia, suvereni nadzornik niza decimalnih, odnosno eksperimentalnih svjetova, došao je pregledati planet i, nakon svoje procjene rasnog napretka, propisno je preporučio da se Urantiji dodijele Materijalni Sin i Kći. Za nešto manje od sto godina od vremena ovog pregleda, Adam i Eva, Materijalni Sin i Kći lokalnog sustava, stigli su i započeli težak zadatak pokušaja razrješavanja zamršenih poslova planeta usporenog pobunom, koji se nalazio pod karantenom duhovne izolacije.
1. NODITI I AMADONITI
73:1.1 (821.4) Na normalnom planetu dolazak Materijalnog Sina obično označava početak velikog doba izuma, materijalnog napretka i intelektualnog prosvjetljenja. Post-adamsko razdoblje predstavlja veliko znanstveno doba na većini svjetova, ali ne i na Urantiji. Premda je planet bio naseljen fizički snažnim rasama, plemena su tavorila u dubinama divljaštva i moralne stagnacije.
73:1.2 (821.5) Deset tisuća godina nakon pobune gotovo sva postignuća uprave Planetarnog Princa bila su izbrisana; rase svijeta bile su jedva u boljem stanju nego da ovaj zabludjeli Sin nikada nije došao na Urantiju. Jedino su među Noditima i Amadonitima opstale tradicije Dalamatije i kultura Planetarnog Princa.
73:1.3 (821.6) Noditi su bili potomci pobunjenih članova osoblja Planetarnog Princa, a njihovo ime potječe od njihova prvog vođe, Noda, nekoć predsjednika dalamatijskog povjerenstva za industriju i trgovinu. Amadoniti su bili potomci onih Andonita koji su odlučili ostati vjerni s Vanom i Amadonom. „Amadonit” je više kulturna i religijska oznaka nego rasni naziv; u rasnom smislu Amadoniti su u biti bili Andoniti. „Nodit” je i kulturni i rasni naziv, jer su Noditi sami činili osmu rasu Urantije.
73:1.4 (822.1) Postojalo je tradicionalno neprijateljstvo između Nodita i Amadonita. Ova je zavada stalno izbijala na površinu kad god bi potomci ove dvije skupine pokušali sudjelovati u nekom zajedničkom pothvatu. Čak i kasnije, u zbivanjima vezanima uz Eden, bilo im je izuzetno teško surađivati u miru.
73:1.5 (822.2) Ubrzo nakon uništenja Dalamatije, Nodovi sljedbenici podijelili su se u tri glavne skupine. Središnja skupina ostala je u neposrednoj blizini svojega izvornog doma, blizu izvorišta Perzijskog zaljeva. Istočna skupina preselila se u planinska područja Elama, istočno od doline Eufrata. Zapadna skupina nastanila se na sjeveroistočnim sirijskim obalama Sredozemlja i na susjednim područjima.
73:1.6 (822.3) Ovi Noditi slobodno su se miješali sa sangičkim rasama i ostavili sposobno potomstvo. Neki potomci pobunjenih Dalamatičana kasnije su se pridružili Vanu i njegovim vjernim sljedbenicima u zemljama sjeverno od Mezopotamije. Ondje, u blizini jezera Van i južnog područja Kaspijskog mora, Noditi su se miješali i povezivali s Amadonitima te su ubrajani među „junake od starine.”
73:1.7 (822.4) Prije dolaska Adama i Eve ove su skupine—Noditi i Amadoniti—bile najnaprednije i najkulturnije rase na Zemlji.
2. PLANIRANJE VRTA
73:2.1 (822.5) Gotovo stotinu godina prije Tabamantijina pregleda, Van i njegovi suradnici, iz svojega gorskog sjedišta svjetske etike i kulture, propovijedali su dolazak obećanog Sina Božjega, uzdizatelja rasa, učitelja istine i dostojnog nasljednika izdajničkog Kaligastije. Premda je većina tadašnjih stanovnika svijeta pokazivala malo ili nimalo zanimanja za takvo proročanstvo, oni koji su bili u neposrednom dodiru s Vanom i Amadonom ozbiljno su shvatili ta učenja i počeli planirati stvarni doček obećanog Sina.
73:2.2 (822.6) Van je svojim najbližim suradnicima ispričao o Materijalnim Sinovima na Jerusemu, ono što je o njima znao još prije nego što je došao na Urantiju. Dobro je znao da ti adamski Sinovi uvijek žive u jednostavnim, ali privlačnim vrtnim domovima, te je, osamdeset i tri godine prije dolaska Adama i Eve, predložio da se posvete naviještanju njihova dolaska i pripremi vrtnog doma za njihov doček.
73:2.3 (822.7) Iz svojega gorskog sjedišta i iz šezdeset i jednog daleko raspršenog naselja, Van i Amadon okupili su zbor od više od tri tisuće spremnih i motiviranih radnika koji su se, na svečanom skupu, posvetili ovoj misiji pripreme za obećanog—ili barem očekivanog—Sina.
73:2.4 (822.8) Van je podijelio svoje dragovoljce u stotinu skupina, svaku s jednim zapovjednikom, dok je uz svakoga bio pridružen pomoćnik koji je služio u njegovu osobnom stožeru kao časnik za vezu, održavajući koordinaciju; Amadon je ostao njegov vlastiti suradnik. Sve su te skupine ozbiljno započele svoj pripremni rad, a povjerenstvo za odabir mjesta Vrta krenulo je u potragu za idealnom lokacijom.
73:2.5 (822.9) Premda su Kaligastija i Daligastija bili lišeni velikog dijela svoje moći za zlo, učinili su sve što su mogli kako bi omeli i usporili rad na pripremi Vrta. No njihove zle spletke bile su uvelike osujećene vjernim djelovanjem gotovo deset tisuća odanih srednjih bića, koja su neumorno radila na unapređenju toga pothvata.
3. LOKACIJA VRTA
73:3.1 (823.1) Povjerenstvo za odabir lokacije bilo je odsutno gotovo tri godine. Podnijelo je povoljno izvješće o tri moguća mjesta: prvo je bio otok u Perzijskom zaljevu; drugo, riječna lokacija koju je kasnije zauzeo drugi Vrt; treće, dugačak i uzak poluotok—gotovo otok—koji se pružao prema zapadu s istočnih obala Sredozemnog mora.
73:3.2 (823.2) Povjerenstvo je gotovo jednoglasno dalo prednost trećem izboru. To je mjesto bilo odabrano, i dvije su godine bile potrebne za prijenos svjetskog kulturnog središta, uključujući stablo života, na taj sredozemni poluotok. Svi stanovnici poluotoka, osim jedne skupine, mirno su se povukli po dolasku Vana i njegove družine.
73:3.3 (823.3) Ovaj sredozemni poluotok imao je zdravu klimu i ujednačenu temperaturu; vremenske prilike su bile uravnotežene zahvaljujući okolnim planinama i činjenici da je ovo područje bilo gotovo otok u unutarnjem moru. Dok su okolna uzvišenja primala obilne kiše, u samom Edenu kiša je rijetko padala. Ali svake noći, iz opsežne mreže umjetnih kanala za navodnjavanje, „para se dizala sa zemlje” kako bi osvježila raslinje Vrta.
73:3.4 (823.4) Obala ovog kopnenog područja bila je znatno uzdignuta, a prevlaka koja ga je povezivala s kopnom bila je na najužem mjestu široka samo dvadeset i sedam milja. Velika rijeka koja je navodnjavala Vrt silazila je s viših predjela poluotoka i tekla prema istoku kroz poluotočnu prevlaku prema kopnu, a zatim preko nizina Mezopotamije sve do mora. Napajala su je četiri pritoka koja su izvirala u obalnim brdima edenskog poluotoka, i to su „četiri kraka” rijeke koja je „izvirala iz Edena,” a koji su kasnije bili zamijenjeni s granama rijeka koje su okruživale drugi Vrt.
73:3.5 (823.5) Planine koje su okruživale Vrt obilovale su dragim kamenjem i metalima, ali tome se pridavalo vrlo malo pozornosti. Prevladavajuća ideja bila je proslavljenje hortikulture i uzvišenje poljoprivrede.
73:3.6 (823.6) Mjesto odabrano za Vrt bilo je vjerojatno najljepše takve vrste na cijelome svijetu, a klima je tada bila idealna. Nigdje drugdje nije postojala lokacija koja bi se mogla tako savršeno razviti u takav raj botaničkog izraza. Na tom su se mjestu okupljali najbolji predstavnici civilizacije Urantije. Izvan njega, svijet je ležao u tami, neznanju i divljaštvu. Eden je bio jedina svijetla točka na Urantiji; bio je prirodno ostvarenje sna o ljepoti, i ubrzo je postao pjesma savršene i uzvišene botaničke slave.
4. USPOSTAVA VRTA
73:4.1 (823.7) Kada Materijalni Sinovi, biološki uzdizači, započnu svoj boravak na evolucijskom svijetu, njihovo se prebivalište često naziva Edenski vrt jer ga obilježavaju cvjetna ljepota i botaničko veličanstvo Edentije, prijestolnice konstelacije. Van je dobro poznavao te običaje i stoga je osigurao da cijeli poluotok bude namijenjen Vrtu. Pašnjaci i stočarstvo bili su predviđeni za susjedno kopno. Od životinjskog svijeta u samom su se parku nalazile samo ptice i razne pripitomljene vrste. Van je naložio da Eden bude vrt, i samo vrt. Nijedna životinja nikada nije bila zaklana unutar njegovih granica. Sve meso koje su vrtni radnici jeli tijekom svih godina izgradnje donosilo se iz stada koja su se čuvala pod nadzorom na kopnu.
73:4.2 (824.1) Prvi zadatak bio je izgradnja zida od opeke preko prevlake poluotoka. Kada je to bilo dovršeno, pravi rad na uređenju krajolika i izgradnji domova mogao je napredovati bez ometanja.
73:4.3 (824.2) Stvoren je i zoološki vrt izgradnjom manjeg zida neposredno izvan glavnog zida; prostor između tih zidova, nastanjen svim vrstama divljih zvijeri, služio je kao dodatna obrana od neprijateljskih napada. Ova menažerija bila je organizirana u dvanaest velikih odjeljaka, a ograđene staze vodile su između tih skupina prema dvanaest vrata Vrta, dok su rijeka i okolni pašnjaci zauzimali središnje područje.
73:4.4 (824.3) U pripremi Vrta korišteni su isključivo dobrovoljci; nikada nisu korišteni plaćeni radnici. Obrađivali su Vrt i brinuli se za svoja stada radi vlastitog uzdržavanja; također su primali darove hrane od obližnjih vjernika. I ovaj je veliki pothvat dovršen unatoč poteškoćama koje su proizlazile iz zbunjenog stanja svijeta tijekom tih nemirnih vremena.
73:4.5 (824.4) No bilo je to veliko razočaranje kada je Van, ne znajući koliko bi brzo očekivani Sin i Kći mogli doći, predložio da se i mlađi naraštaj pouči radu kako bi se pothvat mogao nastaviti u slučaju odgode njihova dolaska. To je izgledalo kao priznanje nedostatka vjere s Vanove strane i izazvalo je znatne poteškoće i potaknulo mnoge na dezertiranje; ali Van je nastavio sa svojim planom pripravnosti, u međuvremenu popunjavajući upražnjena mjesta mlađim dobrovoljcima.
5. DOM VRTA
73:5.1 (824.5) U središtu edenskog poluotoka nalazio se veličanstveni kameni hram Oca Svih, sveto svetište Vrta. Na sjeveru je bilo uspostavljeno upravno sjedište; na jugu su bili izgrađeni domovi za radnike i njihove obitelji; na zapadu je bio određen prostor za predložene škole obrazovnog sustava očekivanog Sina, dok su “istočno od Edena” bili izgrađeni domovi namijenjeni obećanom Sinu i njegovu neposrednom potomstvu. Arhitektonski planovi Edena predviđali su domove i obilje zemlje za milijun ljudskih bića.
73:5.2 (824.6) U vrijeme Adamova dolaska, premda je Vrt bio dovršen tek jednu četvrtinu, imao je tisuće kilometara kanala za navodnjavanje i više od dvanaest tisuća kilometara popločanih staza i cesta. U raznim dijelovima nalazilo se nešto više od pet tisuća zidanih građevina, a drveća i biljaka bilo je gotovo bezbroj. Sedam je bio najveći broj kuća koje su činile jednu skupinu u parku. I premda su građevine Vrta bile jednostavne, bile su izuzetno umjetnički oblikovane. Ceste i staze bile su dobro izgrađene, a uređenje krajolika bilo je izvanredno.
73:5.3 (824.7) Sanitarni sustav Vrta bio je daleko napredniji od bilo čega što je dotad bilo ostvareno na Urantiji. Pitka voda Edena održavana je čistom strogim pridržavanjem sanitarnih propisa osmišljenih radi očuvanja njezine čistoće. Tijekom tih ranih vremena nastajalo je mnogo poteškoća zbog zanemarivanja tih pravila, ali Van je postupno uspio uvjeriti svoje suradnike koliko je važno spriječiti da bilo što dospije u sustav pitke vode Vrta.
73:5.4 (825.1) Prije kasnijeg uspostavljanja sustava za odvodnju otpadnih voda, Edeniti su savjesno zakapali sav otpad i raspadni materijal. Amadonovi nadzornici svakodnevno su obilazili područje u potrazi za mogućim uzrocima bolesti. Stanovnici Urantije nisu u potpunosti spoznali važnost sprječavanja ljudskih bolesti sve do kasnijih razdoblja devetnaestog i dvadesetog stoljeća. Prije poremećaja adamskog režima bio je izgrađen pokriveni sustav odvodnje od opeke koji je prolazio ispod zidina i ulijevao se u rijeku Eden gotovo jednu milju izvan vanjskog, odnosno nižeg zida Vrta.
73:5.5 (825.2) U vrijeme Adamova dolaska većina biljaka toga dijela svijeta rasla je u Edenu. Mnogi plodovi, žitarice i orašasti plodovi već su bili znatno unaprijeđeni. Mnoge moderne vrste povrća i žitarica prvi su put bile uzgojene upravo ovdje, ali su brojne vrste prehrambenih biljaka kasnije zauvijek izgubljene.
73:5.6 (825.3) Oko pet posto Vrta bilo je pod intenzivnim umjetnim uzgojem, petnaest posto djelomično obrađeno, dok je ostatak bio ostavljen u manje-više prirodnom stanju u iščekivanju Adamova dolaska, jer se smatralo najboljim dovršiti park u skladu s njegovim zamislima.
73:5.7 (825.4) Tako je Edenski vrt bio pripremljen za dolazak obećanog Adama i njegove družice. I ovaj bi Vrt bio na čast svakom svijetu pod savršenom upravom i normalnim nadzorom. Adam i Eva bili su vrlo zadovoljni općim planom Edena, premda su unijeli mnoge promjene u uređenje svojega osobnog prebivališta.
73:5.8 (825.5) Premda radovi na uljepšavanju još nisu bili posve dovršeni u vrijeme Adamova dolaska, to je mjesto već bilo dragulj botaničke ljepote; a tijekom ranih dana njegova boravka u Edenu cijeli je Vrt poprimio novi oblik i dosegao nove razmjere ljepote i veličanstva. Nikada prije niti poslije toga Urantija nije imala tako veličanstven i potpun prikaz hortikulture i poljoprivrede.
6. STABLO ŽIVOTA
73:6.1 (825.6) U središtu hrama Vrta Van je zasadio dugo čuvano stablo života, čije je lišće bilo za „iscjeljenje naroda”, a čiji je plod njega samoga tako dugo održavao na životu na zemlji. Van je dobro znao da će Adam i Eva također ovisiti o ovom daru Edentije za održavanje svojega života nakon što se pojave na Urantiji u materijalnom obliku.
73:6.2 (825.7) Materijalni Sinovi na prijestolnicama sustava ne trebaju stablo života za održavanje. Tek pri planetarnoj repersonalizaciji ovise o ovom sredstvu održavanja fizičke besmrtnosti.
73:6.3 (825.8) „Stablo spoznaje dobra i zla” može biti metafora, simbolički izraz koji obuhvaća mnoštvo ljudskih iskustava, ali „stablo života” nije bilo mit; bilo je stvarno i dugo je postojalo na Urantiji. Kada su Svevišnji Edentije odobrili imenovanje Kaligastije za Planetarnog Princa Urantije i onih stotinu građana Jerusema kao njegova upravnog osoblja, poslali su na planet, posredstvom Melkizedeka, jednu biljku s Edentije, i ta je biljka izrasla u stablo života na Urantiji. Ovaj oblik neinteligentnog života prirodno potječe sa sfera prijestolnice konstelacije; nalazi se također na svjetovima prijestolnica lokalnog svemira i nadsvemira, kao i na sferama Havone, ali ne i na prijestolnicama sustava.
73:6.4 (826.1) Ova nadzemaljska biljka pohranjivala je određene svemirske energije koje su neutralizirale elemente životinjskog postojanja odgovorne za starenje. Plod stabla života bio je poput nadkemijske pohrambene baterije koja pri konzumaciji na tajanstven način oslobađa silu svemira koja produljuje život. Ovaj oblik uzdržavanja bio je potpuno beskoristan običnim evolucijskim bićima na Urantiji, ali je bio posebno koristan stotini materijaliziranih članova Kaligastijina osoblja i stotini preobraženih Andonita koji su dali dio svoje životne plazme osoblju Planetarnog Princa i zauzvrat primili suplement života koji im je omogućio korištenje ploda stabla života za neograničeno produljenje njihova inače smrtnog postojanja.
73:6.5 (826.2) Tijekom razdoblja vladavine Planetarnog Princa stablo je raslo iz zemlje u središnjem i kružnom dvorištu hrama Oca Svih. Kad je izbila pobuna, Van i njegovi suradnici uzgojili su novo stablo iz njegova središnjeg jezgra u svojem privremenom logoru. Ova biljka s Edentije kasnije je bila prenesena u njihovo planinsko utočište, gdje je služila i Vanu i Amadonu više od sto pedeset tisuća godina.
73:6.6 (826.3) Kad su Van i njegovi suradnici pripremili Vrt za Adama i Evu, presadili su edentijsko stablo u Edenski vrt, gdje je ono ponovno raslo u središnjem, kružnom dvorištu drugog hrama posvećenog Ocu. Adam i Eva su povremeno blagovali njegov plod radi održavanja svojeg dvojnog oblika fizičkog života.
73:6.7 (826.4) Kada su se planovi Materijalnog Sina izjalovili, Adamu i njegovoj obitelji nije bilo dopušteno ponijeti jezgru stabla iz Vrta. Kad su Noditi provalili u Eden, rečeno im je da će postati poput „bogova ako budu blagovali plod stabla.” Na svoje veliko iznenađenje, našli su ga nečuvanim. Godinama su slobodno jeli njegov plod, ali im to nije ništa koristilo; svi su bili materijalni smrtnici toga svijeta; nedostajalo im je ono nadopunjujuće obdarenje koje je omogućavalo djelovanje ploda stabla života. Razgnjevili su se zbog svoje nemogućnosti da imaju koristi od ovog stabla, i tijekom jednog od svojih unutarnjih ratova hram i stablo bili su uništeni u požaru; samo je kameni zid ostao stajati sve dok Vrt kasnije nije bio potopljen. To je bio drugi hram posvećen Ocu koji je propao.
73:6.8 (826.5) I sada sva bića od krvi i mesa na Urantiji moraju slijediti prirodni tijek života i smrti. Adam, Eva, njihova djeca i djeca njihove djece, zajedno sa svojim suradnicima, svi su tijekom vremena umrli, postavši tako podložni uzlaznom planu lokalnog svemira, prema kojem uskrsnuće na prebivališnim svjetovima slijedi nakon materijalne smrti.
7. SUDBINA EDENA
73:7.1 (826.6) Nakon što je Adam napustio prvi Vrt, naizmjenično su ga nastanjivali Noditi, Cutiti i Suntiti. Kasnije je postao prebivalište sjevernih Nodita koji su se protivili suradnji s Adamitima. Poluotok je gotovo četiri tisuće godina nakon Adamova odlaska bio pod vlašću tih nižih Nodita kada je, u vezi sa silovitom aktivnošću okolnih vulkana i potapanjem sicilijanskog kopnenog mosta prema Africi, istočno dno Sredozemnog mora potonulo, povukavši pod vodu cijeli edenski poluotok. Istodobno s tim velikim potonućem obala istočnog Sredozemlja znatno se uzdigla. Time je okončano postojanje najljepšeg prirodnog kraja koji je Urantija ikada imala. Potonuće nije bilo iznenadno; proteklo je više stotina godina prije nego što je cijeli poluotok bio potpuno potopljen.
73:7.2 (827.1) Nestanak Vrta ne možemo smatrati posljedicom neuspjeha božanskih planova niti pogrešaka Adama i Eve. Potapanje Edena bilo je prirodna pojava, ali čini se da se njegovo potonuće dogodilo upravo u vrijeme kada su se rezerve ljubičaste rase već bile dovoljno umnožile da preuzmu zadatak obnove naroda svijeta.
73:7.3 (827.2) Melkizedeci su savjetovali Adama da ne započinje program rasnog uzdizanja i miješanja sve dok njegova vlastita obitelj ne dosegne broj od pola milijuna. Nikada nije bilo predviđeno da Vrt bude trajni dom Adamita. Oni su trebali postati emisari novog života cijelom svijetu; trebali su se mobilizirati radi nesebičnog darivanja nove krvi rasama svijeta kojima je ovaj dar bio očajnički potreban.
73:7.4 (827.3) Upute koje su Melkizedeci dali Adamu podrazumijevale su da uspostavi rasna, kontinentalna i područna središta kojima će upravljati njegovi neposredni sinovi i kćeri, dok su on i Eva trebali dijeliti svoje vrijeme između tih svjetskih središta kao savjetnici i koordinatori svjetske službe biološkog uzdizanja, intelektualnog unapređenja i moralne rehabilitacije.
73:7.5 (827.4)
[Predstavila Solonija, serafski „glas u Vrtu.”]
[Predstavila Solonija, serafski „glas u Vrtu.”]