Knjiga Urantije
DIO III. Povijest Urantije
POGLAVLJE 74 : ADAM I EVA
Sekcije
POGLAVLJE 74 : ADAM I EVA
74:0.1 (828.1) ADAM i EVA stigli su na Urantiju prije 37.848 godina, računajući od 1934. godine naše ere. Došli su usred sezone, kada je Vrt bio u punom cvatu. U podne, nenajavljeno, dva serafinska transporta, u pratnji jeruzemskog osoblja zaduženog za prijenos bioloških uzdizača na Urantiju, polako su se spustila na površinu rotirajućeg planeta u blizini hrama Oca Svih. Cjelokupan proces ponovne materijalizacije tijela Adama i Eve odvijao se unutar prostora tog novostvorenog svetišta. Od njihova dolaska proteklo je deset dana prije nego što su ponovno oblikovani u dvostrukom ljudskom obliku kako bi bili predstavljeni kao novi vladari svijeta. Svijest su povratili istodobno. Materijalni Sinovi i Kćeri uvijek služe zajedno. Bit njihove službe, u svakom vremenu i na svakom mjestu, jest da nikada ne budu razdvojeni. Stvoreni su da djeluju u parovima; rijetko djeluju sami.
1. ADAM I EVA NA JERUZEMU
74:1.1 (828.2) Planetarni Adam i Eva Urantije bili su članovi višeg zbora Materijalnih Sinova na Jeruzemu, zajednički označeni brojem 14.311. Pripadali su trećoj fizičkoj seriji i bili su visoki nešto više od osam stopa.
74:1.2 (828.3) Kada je Adam bio izabran za dolazak na Urantiju, radio je sa svojom družicom u pokusnim i ispitnim fizičkim laboratorijima Jeruzema. Više od petnaest tisuća godina bili su voditelji odjela eksperimentalne energije primijenjene na preoblikovanje živih oblika. Mnogo prije toga bili su učitelji u školama građanstva za novopridošle na Jeruzemu. Sve to treba imati na umu pri razmatranju njihova kasnijeg djelovanja na Urantiji.
74:1.3 (828.4) Kada je objavljen poziv za dobrovoljce za misiju adamske pustolovine na Urantiji, dobrovoljno se javio cijeli viši zbor Materijalnih Sinova i Kćeri. Melkisedeci ispitivači, uz odobrenje Lanaforgea i Svevišnjih s Edentije, naposljetku su odabrali Adama i Evu koji su potom došli djelovati kao biološki uzdizači Urantije.
74:1.4 (828.5) Adam i Eva ostali su odani Mihaelu tijekom Luciferove pobune; ipak, pozvani su pred Suverena Sustava i njegov cjelokupni kabinet radi ispitivanja i pouke. Pojedinosti o prilikama na Urantiji bile su im u potpunosti izložene; temeljito su poučeni o planovima koje treba slijediti pri preuzimanju odgovornosti vladanja na svijetu tako opterećenom sukobima. Položili su zajedničke zakletve odanosti Svevišnjima s Edentije i Mihaelu sa Salvingtona. Također su bili propisno upućeni da se smatraju podložnima urantijskom zboru Melkisedeka primatelja sve dok to upravno tijelo ne odluči odreći se vlasti na svijetu njihova poslanja.
74:1.5 (829.1) Ovaj jeruzemski par ostavio je za sobom, na prijestolnici Satanije i drugdje, stotinu potomaka—pedeset sinova i pedeset kćeri—veličanstvenih bića koja su izbjegla zamke razvoja i koja su u vrijeme odlaska svojih roditelja na Urantiju sva bila u službi kao vjerni upravitelji povjerenih svemirskih dužnosti. Svi su bili prisutni u prekrasnom hramu Materijalnih Sinova tijekom oproštajnih svečanosti povezanih s posljednjim obredima prihvaćanja darivanja. Ta su djeca pratila svoje roditelje do središta dematerijalizacije njihove vrste i bila posljednja koja su im poželjela oproštaj i božanski sretan put dok su tonuli u san u prekidu svjesnosti ličnosti koji prethodi pripremi za serafinski prijenos. Djeca su potom provela neko vrijeme zajedno na obiteljskom okupljalištu radujući se što će njihovi roditelji uskoro postati vidljivi poglavari, zapravo jedini vladari, planeta 606 u sustavu Satanije.
74:1.6 (829.2) I tako su Adam i Eva napustili Jeruzem usred odobravanja i dobrih želja njegovih stanovnika. Krenuli su prema svojim novim odgovornostima potpuno opremljeni i temeljito poučeni o svakoj dužnosti i opasnosti s kojom će se susresti na Urantiji.
2. DOLAZAK ADAMA I EVE
74:2.1 (829.3) Adam i Eva zaspali su na Jeruzemu, a kada su se probudili u hramu Oca Svih na Urantiji, u prisutnosti velikog mnoštva okupljenog da ih pozdravi, našli su se licem u lice s dvama bićima o kojima su mnogo čuli, Vanom i njegovim vjernim suradnikom Amadonom. Ova dva junaka Kaligastijine pobune prva su im poželjela dobrodošlicu u njihov novi vrtni dom.
74:2.2 (829.4) Jezik Edena bio je andonski dijalekt kakvim je govorio Amadon. Van i Amadon znatno su unaprijedili taj jezik stvaranjem novog pisma od dvadeset i četiri slova, nadajući se da će on postati jezik Urantije kako se edenska kultura bude širila svijetom. Adam i Eva u potpunosti su ovladali tim ljudskim dijalektom prije nego što su napustili Jeruzem, tako da je ovaj sin Andona čuo uzvišenog vladara svoga svijeta kako mu se obraća njegovim vlastitim jezikom.
74:2.3 (829.5) Toga je dana u cijelom Edenu vladalo veliko uzbuđenje i radost dok su glasnici u žurbi odlazili do mjesta okupljanja golubova pismonoša pristiglih iz blizine i daljine, vičući: „Pustite ptice; neka pronesu vijest da je stigao obećani Sin!” Stotine zajednica vjernika godinama su brižno održavale uzgoj tih domaćih golubova upravo za takvu prigodu.
74:2.4 (829.6) Kako se vijest o Adamovu dolasku širila, tisuće pripadnika obližnjih plemena prihvatile su učenja Vana i Amadona, dok su mjesecima hodočasnici pristizali u Eden da pozdrave Adama i Evu i odaju počast njihovu nevidljivom Ocu.
74:2.5 (829.7) Ubrzo nakon buđenja, Adam i Eva bili su otpraćeni na svečani prijem na velikom uzvišenju sjeverno od hrama. Taj je prirodni brežuljak bio proširen i uređen za ustoličenje novih vladara svijeta. Ondje je, točno u podne, urantijski odbor za doček pozdravio ovoga Sina i Kćer sustava Satanije. Amadon je bio na čelu tog dvanaestočlanog odbora. U njemu su bili predstavnik svake od šest sangičkih rasa, vršitelj dužnosti poglavara srednjih bića, odana kći i glasnogovornica Nodita po imenu Ana, Noah, sin arhitekta i graditelja Vrta te izvršitelj planova svojega preminulog oca, kao i dva Nositelja Života koji su boravili na Urantiji.
74:2.6 (830.1) Sljedeći čin bio je predaja planetarne skrbi Adamu i Evi od strane starijeg Melkisedeka, poglavara vijeća primatelja na Urantiji. Materijalni Sin i Kći položili su zakletvu odanosti Svevišnjima Norlatiadeka i Mihaelu iz Nebadona te su proglašeni vladarima Urantije od strane Vana, koji je time prepustio naslovnu vlast koju je, na temelju odluke Melkisedeka primatelja, držao više od sto pedeset tisuća godina.
74:2.7 (831.2) Adam i Eva ovom su prilikom odjenuli kraljevske odore te su time službeno uvedeni u vlast nad svijetom. Nisu sve umjetničke vještine Dalamatije bile izgubljene; u vrijeme Edena ljudi su još uvijek znali tkati.
74:2.8 (830.3) Tada se začula arhanđeoska objava, a emitirani glas Gabriela proglasio je drugi sudbeni poziv Urantiji i uskrsnuće uspavanih preživjelih iz druge dispenzacije milosti i milosrđa na planetu 606 u sustavu Satanije. Dispenzacija Planetarnog Princa je završila; započelo je doba Adama—treća planetarna epoha—uz prizore jednostavne veličanstvenosti. Novi vladari Urantije započeli su svoju vladavinu pod naizgled povoljnim uvjetima, unatoč svjetskoj zbrci uzrokovanoj nedostatkom suradnje njihova prethodnika u planetarnoj upravi.
3. ADAM I EVA UPOZNAJU PLANET
74:3.1 (830.4) I sada, nakon službenog ustoličenja, Adam i Eva bolno su postali svjesni svoje planetarne izolacije. Utihnule su poznate komunikacije, a krugovi izvanplanetarne veze više im nisu bili na raspolaganju. Njihovi jeruzemski drugovi bili su raspoređeni na svjetove koji su se razvijali nesmetano, s dobro uspostavljenim Planetarnim Prinčevima i iskusnim osobljem spremnim da ih primi i surađuje s njima tijekom njihovih ranih dana na takvim svjetovima. No zbog pobune, Urantija je bila u posve drukčijem položaju. Djelovanje Planetarnog Princa bilo je itekako prisutno i, premda lišen većine svoje moći da čini zlo, još je uvijek mogao otežati i do određene mjere ugroziti djelovanje Adama i Eve. Te noći, hodajući Vrtom obasjanim svjetlom punog mjeseca, suočeni s gubitkom svojih dotadašnjih iluzija, Adam i Eva ozbiljno su raspravljali o planovima za sljedeći dan.
74:3.2 (830.5) Tako je završio prvi dan Adama i Eve na izoliranoj Urantiji, zbunjenom planetu Kaligastijine izdaje; hodali su i razgovarali duboko u noć, svoju prvu noć na Zemlji—i bila je tako samotna.
74:3.3 (830.6) Adamov drugi dan na Zemlji protekao je na sastanku s planetarnim primateljima i savjetodavnim vijećem. Od Melkisedekâ i njihovih suradnika Adam i Eva saznali su više pojedinosti o Kaligastijinoj pobuni i posljedicama koje je taj prevrat imao na napredak svijeta. Bila je to, u cjelini, obeshrabrujuća priča, to dugo izlaganje o pogrešnom upravljanju svjetskim poslovima. Saznali su sve činjenice o potpunom slomu Kaligastijina plana za ubrzavanje procesa društvene evolucije. Također su došli do potpunog razumijevanja uzaludnosti pokušaja postizanja planetarnog napretka bilo kojim drugim putem osim božanskog plana razvoja. Tako je završio tužan, ali poučan dan—njihov drugi na Urantiji.
74:3.4 (831.1) Treći dan bio je posvećen razgledavanju Vrta. S velikih letećih ptica—fandora—Adam i Eva promatrali su prostrane predjele Vrta, najljepšeg mjesta na Zemlji, iz uzvišene ptičje perspektive. Taj dan razgledavanja završio je velikom gozbom u čast svima koji su sudjelovali u stvaranju ovog vrta edenske ljepote i veličanstva. I kasno u noć trećeg dana, Sin i njegova družica hodali su Vrtom, razgovarajući o veličini svojih problema.
74:3.5 (831.2) Četvrtog dana Adam i Eva obratili su se skupštini u Vrtu. S uzvišenja na kojem su nedavno bili ustoličeni govorili su narodu o svojim planovima za obnovu svijeta i iznijeli metode kojima će nastojati uzdići društvenu kulturu Urantije s niskih razina na koje je pala kao posljedica grijeha i pobune. Bio je to velik dan, a završio je gozbom za vijeće muškaraca i žena odabranih da preuzmu odgovornosti u novoj upravi svjetskih poslova. Zapazite! žene, kao i muškarci, bile su dio te skupine, i to je bio prvi put da se tako nešto dogodilo na Zemlji od vremena Dalamatije. Bila je to zadivljujuća novost—vidjeti Evu, ženu, kako dijeli časti i odgovornosti svjetskih poslova s muškarcem. Tako je završio četvrti dan na Zemlji.
74:3.6 (831.3) Peti dan bio je posvećen organizaciji privremene vlasti, uprave koja je trebala djelovati sve dok Melkisedeci primatelji ne napuste Urantiju.
74:3.7 (831.4) Šesti dan bio je posvećen razgledavanju brojnih vrsta ljudi i životinja. Duž istočnih zidina Edena Adam i Eva cijeli su dan obilazili vrt u pratnji vodiča, promatrajući životinjski svijet planeta i stječući bolje razumijevanje onoga što treba učiniti kako bi se uspostavio red u svijetu nastanjenom tolikom raznolikošću živih bića.
74:3.8 (831.5) Oni koji su pratili Adama na ovom putovanju bili su silno iznenađeni kad su vidjeli koliko je potpuno razumio prirodu i funkciju tisuća i tisuća životinja koje su mu pokazivane. Na prvi pogled određivao je njihovu prirodu i ponašanje. Adam je mogao davati imena koja su opisivala porijeklo, prirodu i funkciju svih materijalnih bića. Oni koji su ga vodili na ovom razgledavanju nisu znali da je novi vladar svijeta jedan od najvrsnijih anatoma u cijeloj Sataniji; a i Eva je bila jednako vješta. Adam je zadivio svoje pratitelje opisujući mnoštvo živih bića premalih da bi ih ljudsko oko moglo vidjeti.
74:3.9 (831.6) Po završetku šestog dana njihova boravka na Zemlji, Adam i Eva prvi su se put odmorili u svom domu „na istoku Edena.” Prvih šest dana njihove pustolovine na Urantiji bilo je vrlo užurbano, i s velikim su zadovoljstvom očekivali cijeli dan slobode od svih aktivnosti.
74:3.10 (831.7) Ali prilike im nisu dale predaha. Iskustvo proteklog dana, tijekom kojeg je Adam tako temeljito govorio o životinjskom svijetu Urantije, zajedno s njegovim vještim obraćanjem i šarmantnim držanjem prilikom ustoličenja, toliko je pridobilo srca i umove stanovnika Vrta da oni nisu bili samo spremni svesrdno prihvatiti novopridošlog Sina i Kćer s Jeruzema kao svoje vladare, nego se većina već spremala pasti ničice i štovati ih kao bogove.
4. PRVI PREVRAT
74:4.1 (832.1) Te noći, nakon šestog dana, dok su Adam i Eva spavali, čudne su se stvari zbivale u blizini hrama Oca Svih u središnjem dijelu Edena. Pod blagim sjajem mjesečine stotine oduševljenih i uzbuđenih muškaraca i žena satima su slušale zanesene pozive svojih vođa. Imali su dobre namjere, ali jednostavno nisu mogli shvatiti jednostavnost bratskog i demokratskog držanja svojih novih vladara. I prije svitanja novi i privremeni upravitelji svjetskih poslova došli su do gotovo jednoglasnog zaključka da su Adam i njegova družica odveć skromni i nenametljivi. Zaključili su da je Božanstvo sišlo na zemlju u ljudskom obličju, da su Adam i Eva uistinu bogovi ili barem toliko blizu takvog stanja da zaslužuju duboko štovanje.
74:4.2 (832.2) Zapanjujući događaji posljednjih šest dana nakon dolaska Adama i Eve na Zemlju bili su previše za nepripremljene umove čak i najboljih ljudi svijeta; vrtilo im se u glavi. Poneseni tim uzbuđenjem, prihvatili su prijedlog da plemeniti par u podne dovedu u hram Oca Svih kako bi se svi mogli pokloniti i pasti ničice u poniznoj podložnosti. Stanovnici Vrta bili su u svemu tome doista iskreni.
74:4.3 (832.3) Van se usprotivio. Amadon nije bio prisutan, jer je bio na dužnosti kao zapovjednik počasne straže koja je tijekom noći ostala uz Adama i Evu. No Vanov prosvjed nije prihvaćen. Rečeno mu je da je i on previše skroman i nenametljiv; da ni on nije daleko od božanskog—jer kako bi inače mogao toliko dugo živjeti na Zemlji i kako bi mogao omogućiti tako velik događaj kao što je dolazak Adama? I dok su uzbuđeni stanovnici Edena već namjeravali zgrabiti ga i odnijeti na brežuljak kako bi mu iskazali štovanje, Van se probio kroz mnoštvo i, budući da je mogao komunicirati sa srednjim bićima, žurno je poslao njihova vođu Adamu.
74:4.4 (832.4) Bilo je to neposredno prije svitanja, rano ujutro njihova sedmog dana na Zemlji, kada su Adam i Eva čuli zapanjujuću vijest o planovima tih dobronamjernih, ali zavedenih smrtnika. I tada, dok su ih ptice žurno nosile prema hramu, srednja bića, koja su bila u stanju učiniti takve stvari, prenijela su Adama i Evu u hram Oca Svih. Rano tog sedmog dana, s brežuljka na kojem je nedavno bio predstavljen kao vladar svijeta, Adam se obratio okupljenima, objašnjavajući red Božanskih Sinova i jasno dajući do znanja tim zemaljskim umovima da se smije štovati samo Otac i oni koje on odredi. Adam je istaknuo da će prihvatiti svaku počast i primiti svako poštovanje, ali štovanje—nikada!
74:4.5 (832.5) Bio je to vrlo znamenit dan i, nedugo prije podneva, upravo u vrijeme dolaska serafinskog glasnika koji je s Jeruzema donosio potvrdu o ustoličenju Adama i Eve kao vladara svijeta, oni su se odvojili od okupljenog mnoštva, pokazali prema hramu Oca Svih i rekli: „Pođite sada k materijalnom simbolu Očeve nevidljive prisutnosti i poklonite se u štovanju Onoga koji nas je sve stvorio i koji nas održava na životu. I neka ovaj čin bude iskreno obećanje da više nikada nećete biti u iskušenju štovati ikoga osim Boga.” I svi su učinili kako je Adam rekao. Materijalni Sin i Kći stajali su sami na brežuljku pognutih glava, dok se narod prostirao oko hrama.
74:4.6 (832.6) I to je bio početak tradicije sabatnog dana. Od tog vremena u Edenu, sedmi dan bio je posvećen podnevnom okupljanju oko hrama; dugo je bio običaj taj dan posvetiti osobnom razvoju. Prijepodne je bilo posvećeno tjelesnom unapređenju, podne duhovnom štovanju, poslijepodne razvoju uma, dok je večer bila ispunjena društvenom radošću. Taj običaj nikada nije postao zakon u Edenu, ali se održao sve do posljednjih dana adamske uprave na Zemlji.
5. ADAMOVA ADMINISTRACIJA
74:5.1 (833.1) Tijekom gotovo sedam godina nakon Adamova dolaska Melkisedeci primatelji ostali su na dužnosti, ali naposljetku je došlo vrijeme kada su upravu svjetskih poslova prepustili Adamu i vratili se na Jeruzem.
74:5.2 (833.2) Cijeli je dan bio posvećen oproštaju primatelja, a te su večeri Melkisedeci osobno uputili Adamu i Evi svoje oproštajne savjete i najbolje želje. Iako je Adam više puta molio svoje savjetnike da ostanu s njima na Zemlji, njegove molbe nisu bile uslišene. Došlo je vrijeme kada su Materijalni Sinovi morali preuzeti punu odgovornost za upravu svjetskih poslova. I tako su, oko ponoći, serafinski transporti Satanije napustili planet noseći četrnaest bića prema Jeruzemu, pri čemu su Van i Amadon bili preneseni zajedno s dvanaestoricom Melkisedekâ.
74:5.3 (833.3) Stvari su neko vrijeme tekle prilično dobro na Urantiji i činilo se da će Adam s vremenom uspjeti razviti plan za postupno širenje edenske civilizacije. Slijedeći savjete Melkisedeka, počeo je razvijati zanatske vještine s ciljem uspostavljanja trgovačkih odnosa s okolnim svijetom. Kada je Eden bio narušen, djelovalo je više od stotinu primitivnih proizvodnih radionica, a s obližnjim plemenima bili su uspostavljeni opsežni trgovački odnosi.
74:5.4 (833.4) Adam i Eva stoljećima su učili tehnike unapređenja svijeta, pripremajući se za svoj posebni doprinos razvoju evolucijske civilizacije; no sada su se našli licem u lice s hitnim problemom uspostave zakona i reda u svijetu nastanjenom divljacima, barbarima i poluciviliziranim ljudskim bićima. Osim najodabranijeg dijela svjetskog stanovništva okupljenog u Vrtu, tek je nekoliko skupina, tu i tamo, bilo spremno za prihvaćanje adamske kulture.
74:5.5 (833.5) Adam je poduzeo odlučan i herojski napor da uspostavi svjetsku vlast, ali je na svakom koraku nailazio na tvrdokoran otpor. Već je u cijelom Edenu uspostavio sustav skupinskog upravljanja, povezujući te skupine u edensku ligu. No ozbiljne su poteškoće nastale kada je izišao izvan Vrta i pokušao primijeniti te ideje na okolna plemena. Čim su Adamovi suradnici počeli djelovati izvan Vrta, naišli su na izravan i pomno osmišljen otpor Kaligastije i Daligastije. Pali Princ bio je svrgnut kao vladar svijeta, ali nije bio uklonjen s planeta. I dalje je bio prisutan i mogao je, barem donekle, pružati otpor svim Adamovim planovima za obnovu ljudskog društva. Adam je pokušavao upozoriti narode na Kaligastiju, ali je to bilo vrlo otežano činjenicom da je njegov neprijatelj bio nevidljiv smrtnim očima.
74:5.6 (833.6) Čak i među stanovnicima Edena bilo je zbunjenih umova koji su naginjali Kaligastijinu učenju o neograničenoj osobnoj slobodi; i oni su Adamu zadavali nebrojene poteškoće, stalno remeteći najbolje zamišljene planove urednog napretka i stabilnog razvoja. Naposljetku je bio prisiljen povući svoj program neposredne društvene organizacije te se vratio Vanovu načinu uređenja, dijeleći Edenite u skupine od stotinu s voditeljima na čelu i zamjenicima zaduženima za skupine od deset.
74:5.7 (834.1) Iako su Adam i Eva došli kako bi na mjesto monarhije uspostavili predstavničku vlast, na cijeloj Zemlji nisu zatekli nijednu vlast dostojnu tog imena. Za neko vrijeme Adam je odustao od svakog pokušaja uspostave predstavničke vlasti, i prije sloma edenskog poretka uspio je uspostaviti gotovo stotinu raštrkanih trgovačkih i društvenih središta u kojima su u njegovo ime vladali snažni pojedinci. Većinu tih središta ranije su organizirali Van i Amadon.
74:5.8 (834.2) Slanje poslanika iz jednog plemena u drugo potječe iz vremena Adama. To je bio velik korak naprijed u razvoju uprave.
6. OBITELJSKI ŽIVOT ADAMA I EVE
74:6.1 (834.3) Prostor obiteljskog doma Adama i Eve obuhvaćao je nešto više od trinaest četvornih kilometara. Neposredno oko tog doma bilo je predviđeno mjesto za skrb o više od tristo tisuća potomaka čiste loze. No izgrađena je samo prva jedinica planiranih građevina. Prije nego što je broj članova adamske obitelji prerastao te početne uvjete, cijeli je edenski plan bio poremećen, a Vrt napušten.
74:6.2 (834.4) Adamson je bio prvorođeni pripadnik ljubičaste rase na Urantiji, nakon njega rođena je njegova sestra, a zatim Eveson, drugi sin Adama i Eve. Eva je bila majka petero djece prije odlaska Melkisedeka—tri sina i dvije kćeri. Sljedeće dvoje bili su blizanci. Prije pada rodila je šezdeset i troje djece, trideset i dvije kćeri i trideset i jednog sina. Kada su Adam i Eva napustili Vrt, njihova je obitelj obuhvaćala četiri generacije s ukupno 1.647 potomaka čiste loze. Nakon što su napustili Vrt, dobili su još četrdeset i dvoje djece, uz dvoje potomaka iz zajedničkog roditeljstva s planetarnim smrtnicima. U ovaj broj nisu uključeni potomci adamskog porijekla među Noditima i evolucijskim rasama.
74:6.3 (834.5) Adamska djeca nisu uzimala mlijeko od životinja nakon što bi prestala sisati majčino mlijeko u dobi od jedne godine. Eva je imala pristup mlijeku raznih orašastih plodova i sokovima brojnih plodova, a dobro poznajući kemiju i energetsku vrijednost tih namirnica, prikladno ih je kombinirala za prehranu svoje djece sve dok im nisu izrasli zubi.
74:6.4 (834.6) Dok se kuhanje uvelike primjenjivalo izvan neposrednog adamskog područja u Edenu, u Adamovu domu nije se kuhalo. Njihova hrana— voće, orašasti plodovi i žitarice—bila je spremna za jelo čim bi dozrela. Jeli su jednom dnevno, nedugo nakon podneva. Adam i Eva također su primali „svjetlost i energiju” izravno iz određenih svemirskih emanacija, u vezi sa službom stabla života.
74:6.5 (834.7) Tijela Adama i Eve zračila su blagim svjetlucanjem, ali su uvijek nosili odjeću u skladu s običajima svojih suradnika. Iako su tijekom dana nosili vrlo malo odjeće, uvečer bi odijevali noćne ogrtače. Porijeklo tradicionalnog aureola oko glava navodno pobožnih i svetih ljudi seže u dane Adama i Eve. Budući da su svjetlosne emanacije njihovih tijela bile uvelike zaklonjene odjećom, bio je vidljiv samo zračeći sjaj njihovih glava. Adamsonovi potomci uvijek su slijedili tu zamisao, tako prikazujući osobe koje su smatrali iznimnima u duhovnom razvoju.
74:6.6 (834.8) Adam i Eva mogli su međusobno, kao i sa svojom neposrednom djecom, komunicirati na udaljenosti od oko osamdeset kilometara. Ta razmjena misli odvijala se putem osjetljivih plinskih komora smještenih u neposrednoj blizini njihovih moždanih struktura. Tim su mehanizmom mogli slati i primati misaone valove. No ta je sposobnost odmah prestajala čim bi um podlegao neskladu i razaranju zla.
74:6.7 (835.1) Adamska djeca pohađala su vlastite škole sve do šesnaeste godine; mlađe su podučavali stariji. Najmlađi su mijenjali aktivnosti svakih trideset minuta, stariji svakog sata. Bio je to doista nov prizor na Urantiji—promatrati tu djecu Adama i Eve kako se igraju, radosno i razigrano, jednostavno radi same zabave. Igra i smisao za humor današnjih rasa velikim dijelom potječu iz adamskog nasljeđa. Svi su Adamiti imali izrazitu sklonost glazbi, kao i istančan smisao za humor.
74:6.8 (835.2) Prosječna dob zaruka bila je osamnaest godina, nakon čega su ti mladi prolazili kroz dvogodišnje razdoblje pouke u pripremi za preuzimanje bračnih odgovornosti. S dvadeset godina postajali su podobni za brak; a nakon sklapanja braka započinjali su svoj životni rad ili su se posvećivali posebnoj pripremi za njega.
74:6.9 (835.3) Praksa nekih kasnijih naroda da dopuštaju kraljevskim obiteljima, za koje se smatralo da potječu od bogova, sklapanje brakova između braće i sestara, potječe iz predaja o adamskim potomcima, koji su silom prilika stupali u međusobne brakove. Adam i Eva uvijek su predvodili bračne obrede prve i druge generacije žitelja Vrta.
7. ŽIVOT U VRTU
74:7.1 (835.4) Adamova djeca živjela su i radila „na istoku Edena,” osim tijekom četverogodišnjeg razdoblja kada su pohađala škole na zapadnoj strani. Obrazovana su intelektualno do šesnaeste godine prema metodama jeruzemskih škola. Od šesnaeste do dvadesete godine školovala su se u urantijskim školama na drugom kraju Vrta, gdje su ujedno služila i kao učitelji u nižim razredima.
74:7.2 (835.5) Glavna svrha škola na zapadnoj strani Vrta bila je razvijanje društvenih odnosa. Prijepodnevni odmori bili su posvećeni praktičnom vrtlarstvu i poljoprivredi, a poslijepodnevni natjecateljskoj igri. Večeri su bile namijenjene druženju i razvijanju osobnih prijateljstava. Vjerski i spolni odgoj smatrali su se područjem obitelji, dužnošću roditelja.
74:7.3 (835.6) Nastava u tim školama obuhvaćala je pouku o:
74:7.4 (835.7) 1. Zdravlju i brizi o tijelu.
74:7.5 (835.8) 2. Zlatnom pravilu, normi društvenog ophođenja.
74:7.6 (835.9) 3. Odnosu između pojedinačnih prava i prava skupine te obveza zajednice.
74:7.7 (835.10) 4. Povijesti i kulturi različitih zemaljskih rasa.
74:7.8 (835.11) 5. Metodama unapređenja i razvoja svjetske trgovine.
74:7.9 (835.12) 6. Usklađivanju sukobljenih dužnosti i osjećaja.
74:7.10 (835.13) 7. Razvijanju igre, humora i natjecateljskih zamjena za fizičku borbu.
74:7.11 (835.14) Škole, kao i sve druge aktivnosti u Vrtu, uvijek su bile otvorene posjetiteljima. Nenaoružanim promatračima bilo je slobodno dopušteno doći u kratki posjet Edenu. No da bi im bilo dopušteno dulje boraviti u Vrtu, morali su biti „usvojeni.” Morali su primiti pouku o planu i svrsi adamskog darivanja, izraziti spremnost da ga se pridržavaju te izjaviti odanost društvenom poretku Adama i duhovnoj suverenosti Oca Svih.
74:7.12 (836.1) Zakoni Vrta temeljili su se na starijim kodeksima Dalamatije i bili su objavljeni u sedam skupina:
74:7.13 (836.2) 1. Zakoni zdravlja i higijene.
74:7.14 (836.3) 2. Društveni propisi Vrta.
74:7.15 (836.4) 3. Kodeks trgovine i razmjene.
74:7.16 (836.5) 4. Pravila poštene igre i natjecanja.
74:7.17 (836.6) 5. Zakoni obiteljskog života.
74:7.18 (836.7) 6. Građanski kodeksi zlatnog pravila.
74:7.19 (836.8) 7. Sedam zapovijedi vrhovnog moralnog poretka.
74:7.20 (836.9) Moralni zakon Edena malo se razlikovao od sedam zapovijedi Dalamatije. No Adamiti su podučavali i mnoge dodatne razloge za te zapovijedi; primjerice, u vezi sa zabranom ubojstva, kao dodatni razlog isticali su prisutnost Ispravljača Misli u čovjeku. Učili su: „Tko prolije krv čovjekovu, njegovu će krv čovjek proliti, jer na sliku Božju stvoren je čovjek.”
74:7.21 (836.10) Vrijeme javnog štovanja u Edenu bilo je u podne; zalazak sunca bio je vrijeme obiteljskog štovanja. Adam je nastojao obeshrabriti upotrebu unaprijed zadanih molitava, poučavajući da istinska molitva mora biti posve osobna, da mora biti „želja duše”; ali Edeniti su nastavili koristiti molitve i oblike naslijeđene iz vremena Dalamatije. Adam je također nastojao zamijeniti krvne žrtve prinosima plodova zemlje u vjerskim obredima, ali prije poremećaja u Edenu u tome je postigao malo uspjeha.
74:7.22 (836.11) Adam je nastojao poučiti rase jednakosti spolova. Način na koji je Eva radila uz svoga muža ostavio je snažan dojam na sve stanovnike Vrta. Adam ih je jasno poučavao da žena, jednako kao i muškarac, pridonosi onim životnim čimbenicima koji se sjedinjuju u stvaranju novog bića. Do tada je čovječanstvo pretpostavljalo da se cijeli proces rađanja nalazi u „očevim slabinama.” Majku su smatrali tek sredstvom za razvoj nerođenog i njegovanje novorođenog djeteta.
74:7.23 (836.12) Adam je svojim suvremenicima predočio sve što su mogli razumjeti, a to, zapravo, nije bilo mnogo. Ipak, inteligentnije rase Zemlje s nestrpljenjem su iščekivale vrijeme kada će im biti dopušteno stupiti u brak s nadmoćnijom djecom ljubičaste rase. I kakav bi drukčiji svijet postala Urantija da je ovaj veliki plan uzdizanja rasa bio ostvaren! Pa ipak, i mali udio krvi ove donesene rase koji su evolucijski narodi uspjeli steći donio je golema poboljšanja.
74:7.24 (836.13) Tako je Adam radio za dobrobit i uzdizanje svijeta u kojem je boravio. No bio je to težak zadatak—povesti te izmiješane i raznorodne narode boljim putem.
8. LEGENDA O POSTANKU
74:8.1 (836.14) Priča o stvaranju Urantije u šest dana temeljila se na predaji da su Adam i Eva proveli upravo šest dana u početnom razgledavanju Vrta. Ta je okolnost gotovo posvetila sedmodnevni ciklus, koji su izvorno uveli Dalamatijci. Adamov boravak od šest dana u razgledavanju Vrta i oblikovanju početnih planova nije bio unaprijed određen; razvijao se iz dana u dan. Odabir sedmog dana za štovanje bio je posve slučajan u odnosu na ovdje opisane događaje.
74:8.2 (837.1) Legenda o postanku svijeta u šest dana bila je naknadna zamisao, nastala više od trideset tisuća godina kasnije. Jedan element te pripovijesti—iznenadna pojava Sunca i Mjeseca—možda potječe iz predaja o nekoć naglom izranjanju svijeta iz guste svemirske maglice sitne tvari koja je dugo zaklanjala i Sunce i Mjesec.
74:8.3 (837.2) Priča o stvaranju Eve iz Adamova rebra predstavlja zbrkanu sažetu verziju dolaska Adama i nebeske kirurgije povezane s razmjenom živih supstanci, što se dogodilo više od četiri stotine i pedeset tisuća godina ranije, prilikom dolaska tjelesnog osoblja Planetarnog Princa.
74:8.4 (837.3) Većina naroda svijeta bila je pod utjecajem predaje da su Adam i Eva pri dolasku na Urantiju dobili fizička tijela. Vjerovanje da je čovjek stvoren od gline bilo je gotovo općeprihvaćeno na istočnoj hemisferi; ta se predaja može pratiti od Filipinskih otoka sve do Afrike. Mnoge su skupine prihvatile ovu priču o čovjekovu glinenom porijeklu kao neku vrstu posebnog stvaranja, umjesto ranijih vjerovanja u postupno stvaranje—evoluciju.
74:8.5 (837.4) Neovisno o utjecaju Dalamatije i Edena, čovječanstvo je naginjalo vjerovanju u postupni razvoj ljudske rase. Ideja evolucije ne predstavlja suvremeno otkriće; i stari su narodi razumjeli postupan i evolutivan karakter ljudskog napretka. Rani su Grci imali vrlo jasne predodžbe o tom procesu, unatoč blizini Mezopotamije. Iako su se shvaćanja različitih ljudskih rasa o evoluciji često zamršivala, mnoga su primitivna plemena vjerovala i učila da potječu od raznih životinja. Primitivni su narodi imali običaj birati za svoje „toteme” životinje za koje su smatrali da su njihovi preci. Neka sjevernoamerička indijanska plemena vjerovala su da potječu od dabrova i kojota; neka afrička plemena učila su da potječu od hijene, jedno malajsko pleme od lemura, a jedna skupina na Novoj Gvineji od papige.
74:8.6 (837.5) Zahvaljujući neposrednom dodiru s ostacima adamitske civilizacije, Babilonci su proširili i uljepšali predanje o postanku čovjeka; učili su da čovjek potječe izravno od bogova. Zastupali su ideju o aristokratskom porijeklu čovjeka, koja se nije mogla pomiriti čak ni s učenjem o postanku iz gline.
74:8.7 (837.6) Starozavjetni prikaz stvaranja nastao je dugo nakon Mojsijeva vremena; Mojsije nikada nije poučavao Hebreje takvoj iskrivljenoj priči. No iznio je jednostavan i sažet prikaz stvaranja Izraelcima, nadajući se da će time pojačati njihov poticaj na štovanje Stvoritelja, Oca Svih, kojega je nazivao Gospodinom Bogom Izraela.
74:8.8 (837.7) U svojim ranim poukama Mojsije je vrlo mudro izbjegavao vraćati se na razdoblje prije Adama, a budući da je bio vrhovni učitelj Hebreja, priče o Adamu usko su se povezale s pričama o stvaranju. Da su ranije predaje priznavale postojanje preadamske civilizacije jasno pokazuje činjenica da kasniji urednici, želeći ukloniti sve naznake ljudskih zbivanja prije Adamova vremena, nisu uklonili upadljivu napomenu o Kajinovu odlasku u „zemlju Nod,” gdje je uzeo ženu.
74:8.9 (838.1) Hebreji dugo nakon dolaska u Palestinu nisu imali pisani jezik u općoj upotrebi. Abecedu su naučili od susjednih Filistejaca, političkih izbjeglica iz naprednije civilizacije Krete. Hebreji su malo pisali sve do oko 900. godine pr. Kr., a budući da nisu imali pisani jezik sve do tako kasnog razdoblja, među njima je kružilo više različitih priča o stvaranju; no nakon babilonskog sužanjstva sve su se više priklanjali prihvaćanju izmijenjene mezopotamske verzije.
74:8.10 (838.2) Židovska predaja postupno se oblikovala oko Mojsija, i budući da je on nastojao pratiti Abrahamovo rodoslovlje sve do Adama, Židovi su pretpostavili da je Adam bio prvi od svih ljudi. Jahve je bio Stvoritelj, i budući da se smatralo da je Adam prvi čovjek, zaključivalo se da je svijet morao biti stvoren neposredno prije njegova stvaranja. Tako se predaja o Adamovih šest dana utkala u tu priču, pa je gotovo tisuću godina nakon Mojsijeva boravka na Zemlji nastala zapisana verzija o stvaranju u šest dana, koja mu je kasnije pripisana.
74:8.11 (838.3) Kada su se židovski svećenici vratili u Jeruzalem, već su dovršili zapis svoje pripovijesti o počecima svega. Ubrzo su počeli tvrditi da je taj zapis nedavno otkrivena priča o stvaranju koju je napisao Mojsije. No suvremeni Hebreji oko 500. godine pr. Kr. nisu ta pisanja smatrali božanskim otkrivenjem; gledali su na njih slično kao što kasniji narodi gledaju na mitološke pripovijesti.
74:8.12 (838.4) Taj krivotvoreni zapis koji se pripisivao Mojsiju dospio je do Ptolemeja, grčkog kralja Egipta, koji je naredio da ga skupina od sedamdeset učenjaka prevede na grčki za njegovu novu knjižnicu u Aleksandriji. Tako je taj prikaz ušao među spise koji su kasnije postali dio zbirki „svetih pisama” hebrejske i kršćanske religije. Povezan s tim teološkim sustavima, takav je pogled dugo snažno utjecao na filozofiju mnogih zapadnih naroda.
74:8.13 (838.5) Kršćanski su učitelji nastavili širiti vjerovanje u stvaranje ljudskog roda božanskom zapovijedi, što je izravno dovelo do oblikovanja predodžbe o nekadašnjem zlatnom dobu utopijske sreće te teorije o padu čovjeka (ili nadčovjeka), kojom se objašnjavalo neidealno stanje društva. Takva shvaćanja života i čovjekova mjesta u svemiru bila su, u najboljem slučaju, obeshrabrujuća, jer su počivala na vjerovanju u nazadovanje, a ne u napredak, te su podrazumijevala osvetoljubivo Božanstvo koje je izlilo svoj gnjev na ljudski rod kao odmazdu za pogreške nekadašnjih planetarnih upravitelja.
74:8.14 (838.6) „Zlatno doba” je mit, ali Eden je bio stvarnost, i civilizacija Vrta doista je bila oborena. Adam i Eva nastavili su djelovati u Vrtu sto sedamnaest godina, kada su, zbog Evine nestrpljivosti i Adamovih pogrešnih prosudbi, odlučili skrenuti s propisanog puta, čime su brzo navukli nesreću na sebe i teško usporili razvojni napredak cijele Urantije.
74:8.15 (838.7) [Ispričala Solonija, serafinski „glas u Vrtu.”]