Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 65 : KONTROLA NAD EVOLUCIJOM

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 65 : KONTROLA NAD EVOLUCIJOM



POGLAVLJE 65 : KONTROLA NAD EVOLUCIJOM

65:0.1 OSNOVNI evolucijski materijalni život--predumni život--formuliraju Glavni Fizički Kontroleri i on nastaje kao rezultat djelovanja Sedam Glavnih Duhova koji daju život i aktivne službe postavljenih Prijenosnika Života. Kao rezultat istorednog djelovanja ovog trostrukog stvaralačkog utjecaja, u organizmu se razvija fizička sposobnost za djelovanje uma--javljaju se materijalni mehanizmi koji omogućuju inteligentno reagiranje na podržaje iz vanjskog okruženja i vremenom, reagiranje na unutarnje utjecaje koji nastaju u umu samog organizma.

65:0.2 Postoje, stoga, tri različite razine proizvodnje života i evolucije i to su:

65:0.3 1. Fizičko-energetski domen--proizvodnja sposobnosti za djelovanje uma.

65:0.4 2. Služba duhova koji pomažu umu--koja je moguća nakon što organizam stekne sposobnost za djelovanje duha.

65:0.5 3. Obdarenje smrtničkog uma duhom--koje dostiže vrhunac pri darivanju Misaonih Ispravljača.

65:0.6 U izvjesnom organizmu, mehaničko-nepoučive razine reagiranja na podražaje iz okruženja predstavljaju domene djelovanja fizičkih kontrolera. Duhovi koji pomažu umu aktiviraju i reguliraju adaptivne ili nemehaničko-poučive tipove uma--one reaktivne mehanizme organizama koji su u stanju naučiti iz iskustva. I upravo kao što duhovi koji pomažu umu manipuliraju umne potencijale, tako i Prijenosnici Života, vodeći se prema vlastitom sudu, ispoljavaju bitnu kontrolu nad različitim aspektima evolucijskog okruženja sve dok se ne pojavi ljudska volja--sposobnost bića da pozna Boga i da donese odluku da će ga obožavati.

65:0.7 Usklađeno i ujedinjeno djelovanje Prijenosnika Života, fizičkih kontrolera i duhova koji pomažu umu je to što uslovljava tok organske evolucije na naseljenim svjetovima. I upravo iz ovog razloga--na Urantiji i drugdje--evolucija nikad nije slučajna i nasumična već je uvijek motivirana namjerom.

1. ULOGE PRIJENOSNIKA ŽIVOTA

65:1.1 Prijenosnici Života su obdareni sposobnošć`u da podiđu preobražaj ličnosti, što je svojstvo koje posjeduje vrlo mali broj stvorenih bića. Ovi Sinovi lokalnog svemira u stanju su djelovati u tri različite faze bića. Oni uglavnom sprovode svoje dužnosti kao Sinovi srednje faze, koja je faza njihovog porijekla. Ali djelujući u ovom stadiju egzistencije, Prijenosnik Života ne bi nikako bio u stanju funkcionirati u elektrokemijskim domenima, gdje se od fizičkih energija i materijalnih čestica proizvode jedinke žive egzistencije.

65:1.2 Prijenosnici Života mogu djelovati (i djeluju) na slijedeće tri razine:

65:1.3 1. Fizičkoj razini elektrokemije.

65:1.4 2. Uobičajenoj srednjoj fazi kvazimorontijalne egzistencije.

65:1.5 3. Naprednoj poluduhovnoj razini.

65:1.6 Kad se spremaju za implantiranje života, nakon što odaberu mjesta na kojima će se isto izvesti, Prijenosnici Života obično sazovu grupu arhanđela koja ih treba preinačiti. Ova grupa se sastoji od deset vrsta različitih ličnosti, uključujući fizičke kontrolere i njihove suradnike i prema Gabrijelovom nalogu i odobrenju Starih Dana, njome predsjedava glavni arhanđeo. Kad se ova bića na odgovarajući način uključe u krug, ona su u stanju preinačiti Prijenosnike Života kako bi isti bili u stanju neposredno djelovati na fizičkim razinama elektrokemije.

65:1.7 Po formuliranju uzoraka života i nakon što se postigne izvjesna materijalna organizacija, aktiviraju se nadmaterijalne sile koje su bitne radi propagacije života i život je time stvoren. Nakon toga, Prijenosnici Života se smjesta vraćaju u svoju normalnu međufazu egzistencije ličnosti i u ovom obličju, oni su u stanju manipulirati žive jedinke i ispoljavati svoj utjecaj na evoluirajuće organizme, premda ne posjeduju sposobnost da organiziraju--stvore--nove uzorke žive materije.

65:1.8 Nakon što organska evolucija potraje izvjesno vrijeme i nakon što se u najvišim evoluirajućim organizmima pojavi slobodna volja poput one koju posjeduju ljudska bića, Prijenosnici Života moraju bilo napustiti planet ili položiti zakletvu da će se suspregnuti od svih daljih nastojanja da utječu na tok organske evolucije. I nakon što slobodnom voljom polože takvu zakletvu, Prijenosnici Života koji odluče ostati na planetu postaju savjetnici onih kojima se povjerava rad na unaprijeđenju novonastalih evolucijskih bića koja su obdarena slobodnom voljom; nakon toga, saziva se dvanaestočlana komisija kojom predsjedava glavna Večernja Žvijezda, a koja djeluje s Gabrijelovim odobrenjem i pod nadzorom Sistemskog Vladara; i tada, ovi Prijenosnici Života se preinačuju u treću fazu egzistencije ličnosti--u poluduhovno stanje. Ja sam djelovao u ovoj trećoj fazi egzistencije sve od doba Andona i Fonte.

65:1.9 Mi teško čekamo doba kad će svemir postići stanje svjetla i života, kad ćemo imati priliku djelovati u četvrtoj fazi postojanja--kao posve duhovna bića--premda nam nikad nije otkriveno kojom vještinom ćemo postići ovo nadasve poželjno i napredno stanje.

2. EVOLUCIJSKA PANORAMA

65:2.1 Pripovijed o tome kako se čovjek uspeo od morske trave do gospodara zemaljske tvorevine istinska je saga o biološkoj borbi i opstanku uma. Doslovce se može reći da su čovjekovi pradavni preci bili mulj i sluz oceanskog dna mirnih i toplovodnih zaljeva i laguna koji se pružaju duž dugih obalnih pojaseva prastarih mora gotovo posve okruženih otocima, u kojima su Prijenosnici Života izveli tri neovisne implantacije života na Urantiji.

65:2.2 Od svih vrsta ranih tipova morske vegetacije koje su učestvovale u epohalnim promjenama koje su vodile pojavi graničnih poluživotinjskih organizama, vrlo mali broj je opstao do današnjeg dana. Spužve su jedna od preživjelih međuvrsta, kako predstavljaju organizme kroz koje je postignut postupan prijelaz od biljaka prema životinjama. Premda ovi rani prijelazi oblici nisu posve jednaki suvremenim spužvama, oni im dosta naliče; spužve su odličan primjer međuvrste--kako ne pripadaju ni biljkama niti životinjama--premda su vremenom vodile razvoju pravih životinjskih oblika života.

65:2.3 Od samog začetka života, bakterije, jednostavni biljni organizmi vrlo primitivne naravi, su se tek neznatno izmijenile; njihovo parazitsko ponašanje čak ukazuje na izvjestan stupanj retrogresivnosti. Mnoge gljivice također svjedoče o retrogresivnom evolucijskom toku, kako predstavljaju biljke koje su izgubile sposobnost za proizvodnju klorofila, uglavnom postavši parazitima. Većina bakterijskih uzročnika bolesti kao i virusna tijela kojima se isti služe, zapravo pripadaju ovoj grupi odmetnulih parazitskih gljivica. U međuvremenu, svo mnogobrojno životinjsko carstvo evoluiralo je od istih predaka od kojih su evoluirale bakterije.

65:2.4 Uskoro i iznenadno, pojavio se viši protozojski pripadnik životinjskog svijeta. Od ovih dalekih vremena, amebe, tipični jednostanični životinjski organizmi, su se tek neznatno izmijenile. Amebe i danas žive uglavnom onako kako su živjele u doba kad su predstavljale najnovije i najznačajnije dostignuće u evoluciji života. Ovo sićušno stvorenje i njegovi protozojski rođaci predstavljaju u životinjskom svijetu ono što bakterije predstavljaju u biljnom svijetu; oni su preživjeli oblici koji svjedoče o najranijim evolucijskim koracima diferencijacije života, te o neuspjehu postignuća daljeg razvoja.

65:2.5 Nedugo zatim, započelo je povezivanje ranih jednostaničnih tipova životinja, prvo na razini volvoksa, a vremenom u vidu hidre i meduze. U još skorijem razdoblju, pojavili su se morska zvijezda, krinoidi, morski ježevi, morski krastavci, stonoge, insekti, pauci, ljuskari, te gliste i pijavice, dvije vrste koje su međusobno vrlo bliske, a za njima su uslijedili mekušci--ostrige, oktopusi i puževi. Stotine i stotine vrsta pojavile su se za izvjesno vrijeme samo da bi uskoro nestale; navedene su jedino one koje su preživjele dugu, dugu borbu. Takve nenapredne vrste, uključujući obitelj riba koja se kasnije pojavila, danas predstavljaju stacionarne oblike ranijih i nižih životinja, grane drveta života koje nisu uspjele uznapredovati.

65:2.6 Na taj način, pripremljeni su uvjeti za pojavu riba, prvih životinja s kralježnicom. Od riblje obitelji, potekle su dvije jedinstvene modifikacije--žaba i salamander. I s pojavom žabe, započeo je slijed naprednih diferencijacija životinjskog svijeta koji je dostigao vrhunac u pojavi samog čovjeka.

65:2.7 Žaba je jedna od najranijih preživjelih predaka ljudske rase, ali ona sama nije uznapredovala, uglavnom ostavši onakva kakva je bila za pradavnih vremena. Žaba je jedina vrsta od koje su potekle najranije ljudske rase, koja je preživjela do današnjeg dana. Od žabe pa sve do Eskima, ni jedan predak ljudske rase nije se održao u životu.

65:2.8 Od žaba, razvili su se gmazovi, velika klasa životinja koja je praktično izumrla, ali koja je za svog postojanja dala osnovu razvoju cijele obitelji ptica kao i mnogih vrsta sisavaca.

65:2.9 Vjerojatno najveći pojedinačni skok u cijeloj predljudskoj evoluciji nastupio je kad su se gmazovi razvili u ptice. Suvremene ptičje vrste--orlovi, patke, golubovi i nojevi--razvili su se od golemih gmazova prije dugo, dugo vremena.

65:2.10 Svijet gmazova, koji se razvio od obitelji žaba, danas je zastupljen u vidu četiri preživjele grupe: prve dvije su neprogresivne i njima pripadaju zmije i gušteri kao i njihovi rođaci aligatori i kornjače; treća je djelomično progresivna i njoj pripada obitelj ptica, dok četvrtoj pripadaju preci sisavaca i one linije života koja je vodila neposredno pojavi ljudske vrste. Ali premda su već odavno izumrli, gmazovi su za sobom ostavili tragove: njihova tjelesna veličina ispoljava se u tjelesnoj veličini slona i mastodonta, dok se osobenost njihovih tjelesnih svojstava zadržala u kengura.

65:2.11 Na Urantiji se pojavilo jedino četrnaest klasa životinjskog svijeta, od kojih ribe predstavljaju posljednju; poslije ptica i sisavaca, nije se pojavila ni jedna nova klasa.

65:2.12 Placentalni sisavci su se pojavili iznenada od jednog okretnog malog gmaza, dinosaura mesoždera, koji je imao prilično velik mozak. Ovi sisavci su se razvili vrlo brzo i na mnoge različite načine i oni ne samo što su zaslužni za suvremenu raznolikost životinjskog svijeta, već su isto tako zaslužni za evoluciju morskih životinja kao što su kitovi i tuljani, te zračnih navigatora kakvi su slijepi miševi.

65:2.13 Čovjek je tako evoluirao od viših sisavaca koji u načelu predstavljaju rezultat zapadne implantacije života u prastarim istočno-zapadnim zaštićenim morima. Druge dvije skupine živih organizama, istočna i centralna, isprva su značajno uznapredovale, obećavajući da će voditi pojavi predljudske razine životinjske egzistencije. Ali kako su stoljeća prolazila, istočni centar života nije uspio postići zadovoljavajuću razinu inteligentnog predljudskog statusa pošto je više puta nepovratno izgubio najviše oblike mikrobske plazme, time zauvijek izgubivši sposobnost da povrati svojstva koja bi vodila pojavi čovjeka.

65:2.14 Kako je u ovoj istočnoj skupini sposobnost za djelovanje uma bila daleko niža od sposobnosti drugih dvaju grupa, s pristankom svojih nadređenih, Prijenosnici Života su manipulirali okruženje kako bi dalje ograničili razvoj ovih nazadnih predljudskih loza evoluirajućeg života. Posmatrano spolja, eliminacija ovih nazadnih grupa se činila slučajnom, dok je zapravo služila jasnoj namjeri.

65:2.15 U toku kasnijeg evolucijskog razvoja inteligencije, lemurski preci ljudskog roda bili su daleko napredniji u Sjevernoj Americi nego u drugim područjima; i oni su stoga navedeni na migraciju iz područja zapadne implantacije života preko Berinškog kopnenog mosta duž obala jugozapadne Azije, gdje su nastavili evoluirati; isto tako, dosta su uznapredovali radi toga što su primili izvjesne loze iz centralne skupine života. Vidimo tako da je čovjek evoluirao iz izvjesnih zapadnih i centralnih loza života u centralnim i bliskoistočnim područjima.

65:2.16 Na ovaj način, život koji je implantiran na Urantiji nastavio je evoluirati sve do ledenog doba, kad se pojavio prvi čovjek i kad je započeo burni život ljudske rase na ovom planetu. I ova pojava primitivnog čovjeka na zemlji u vrijeme ledenog doba nije bila slučajnost već se odigrala prema planu. Rigoroznost i oštrina klime ledenog doba po svemu su pogodovali proizvodnji snažnog i otpornog oblika ljudskih bića s izvanrednom sposobnosti opstanka.

3. NJEGOVANJE EVOLUCIJE

65:3.1 Suvremeni ljudski um je teško u stanju shvatiti mnoge čudnovate i naizgled groteskne pojave koje su se bile dio ranog evolucijskog napretka. Dok se u toku evolucije pojavio ogroman broj naizgled čudnovatih živih organizama, mora se naglasiti da su kroz sav taj proces djelovali jasno izrađen plan i visoka namjera; međutim, mi se ne smijemo samovoljno uplitati u razvoj uzoraka života nakon što isti počnu djelovati.

65:3.2 Prijenosnici Života se mogu koristiti svim mogućim prirodnim sredstvima i mogu iskoristiti sve povoljne okolnosti koje će unaprijediti razvoj i napredak eksperimetalnog nastojanja da se stvori život, ali mi se ne smijemo mehanički uplitati ili samovoljno manipulirati razvojni tok bilo planetarne ili životinjske evolucije.

65:3.3 Pomenuli smo da su smrtna bića Urantije evoluirala od primitivne žabe i da je ova sve naprednija loza koja se razvila iz potencijala jedne jedine žabe, u izvjesnoj prilici za dlaku umakla uništenju. Ali iz ovog ne treba izvući zaključak da bi evolucija ljudskog roda podbacila da se u ovom odsudnom času desila nezgoda. Upravo u to vrijeme, mi smo nadgledali i njegovali ništa manje nego tisuću raličitih i međusobno udaljenih mutirajućih loza koje su se dale usmjeriti u različite uzorke predljudskog razvoja. Ova žaba je bila naš treći izbor, dok su prve dvije životne loze uništene unatoč svim našim nastojanjima da ih očuvamo.

65:3.4 Čak i da su Andon i Fonta umrli prije nego što su dobili djecu, to ne bi spriječilo evoluciju ljudskog roda, premda bi je odgodilo. Nakon pojave Andona i Fonte i prije nego što su iscrpljeni životinjski potencijali čija mutacija je mogla rezultirati pojavom ljudi, razvilo se ništa manje nego sedam tisuća loza koje su pogodovale razvoju nekog oblika ljudskog života. I mnoge od ovih boljih loza kasnije su postale sastavni dio različitih grana ljudske vrste koja se sve više širila i napredovala.

65:3.5 Mnogo prije nego na svijet dođu Materijalni Sin i Kćerka koji trebaju biološki uzvisiti status života, iscrpljuju se potencijali evoluirajuće životinjske vrste koji mogu voditi pojavi ljudi. Kada Prijenosnici Života uoče da se u životinja aktivirala treća faza djelovanja duhova koji pomažu umu, oni znaju da je svijet postigao ovaj biološki status; ovo se dešava automatski i onog časa kad se iscrpi sposobnost da se mutacijom životinjskih potencijala razvije predljudska vrsta.

65:3.6 Čovječanstvo Urantije mora riješiti probleme u vezi smrtničkog razvoja oslanjajući se na suvremene ljudske loze--nove rase neće evoluirati iz predljudskih izvora. Ali ova činjenica ne isključuje mogućnost da se postignu daleko više razine ljudskog razvoja putem inteligentnog unaprijeđenja evolucijskih potencijala koji se još uvijek nalaze u smrtničkim rasama. Ono što mi, Prijenosnici Života, činimo kako bi smo unaprijedili i sačuvali životne loze prije nego što se pojavi ljudska volja, nekon što stekne slobodnu volju i nakon što se mi povučemo iz aktivnog učešća u evoluciji, čovjek mora učiniti sam. Uopćeno, čovjekova evolucijska sudbina je u njegovim vlastitim rukama i znanstvena inteligencija mora prije ili kasnije nadomjestiti nasumično djelovanje nekontroliranog prirodnog odabira i slučajnog opstanka.

65:3.7 I kad je riječ o njegovanju evolucije, treba reći da ćete jednom, u dalekoj budućnosti, i vi moći postati član zbora Prijenosnika Života i da ćete tada dobiti brojne prilike da izložite svoje prijedloge i da radite na poboljšanju plana i vještine kontrole i transplantiranja života. Budite strpljivi! Ako imate dobre ideje, ako ste puni boljih metoda za koje vjerujete da će unaprijediti administrativnu upravu izvjesnog dijela svemira, u budućim stoljećima ćete posve sigurno imati priliku da predstavite svoje ideje vašim suradnicima i drugim administrativnim upraviteljima.

4. PODUHVAT KOJI JE IZVEDEN NA URANTIJI

65:4.1 Nemojte previdjeti činjenicu da je Urantija bila svijet na kojem smo trebali eksperimentirati s uzorkom života. Na ovom planetu, sproveli smo šezdeseti pokušaj modifikacije i eventualno poboljšanja, Satanijske adaptacije Nebadonskih nacrta života i zabilježeno je da smo postigli mnoge korisne modifikacije standardnih uzoraka života. Preciznije, na Urantiji smo izradili i zadovoljavajuće demonstrirali ništa manje nego dvadeset osam osobenosti modifikacije života koje će zauvijek stajati na raspolaganju cijelom Nebadonu.

65:4.2 Ali kad se kaže da je utemeljenje života na izvjesnom svijetu bilo eksperimentalno, to ne znači da smo pri tome poduzeli nešto nepoznato, nešto što nikad prije nije poduzeto. Evolucija života predstavlja vještinu koja neprestano napreduje, varira i diferencira se, ali koja nikad nije nasumična, nekontrolirana niti posve eksperimentalna, tako da bi bilo prostora nezgodama.

65:4.3 Mnoge osobenosti ljudskog života nude obilan dokaz da je pojava smrtničke egzistencije planirana inteligentno, da organska evolucija nije puka kozmička slučajnost. Kad se živa stanica ozlijedi, ona posjeduje sposobnost da proizvede izvjesne kemijske tvari koje su u stanju potaći i aktivirati susjedne zdrave stanice tako da ove smjesta počinju lučiti izvjesne tvari koje će olakšati iscjeljenje; istodobno, ove normalne i neozlijeđene stanice se počinju umnožavati--one zbilja počinju raditi na proizvodnji novih stanica koje će nadomijestiti stanice uništene prilikom nezgode.

65:4.4 Ova kemijska akcija i reakcija koja nastupa pri iscjeljenju rane i proizvodnji stanica predstavlja formulu koju su odabrali Prijenosnici Života, a koja uključuje preko stotinu faza i svojstava mogućih kemijskih reakcija i bioloških reperkusija. Eksperimentirajući s uzorkom života koji je trebao biti implantiran na Urantiji, Prijenosnici Života su u svojim laboratorijama izveli više od pola milijuna eksperimenata prije nego što su konačno odabrali ovu formulu.

65:4.5 Nakon što bolje upoznaju ove vidovite kemikalije, znanstvenici Urantije će bolje biti u stanju liječiti ozlijede, dok će novostečenim vještinama unaprijediti kontrolu nad izvjesnim teškim oboljenjima.

65:4.6 Od začeća života na Urantiji, Prijenosnici Života su radili na unaprijeđenju ove vidovite vještine te su je primijenili na još jednom svijetu Satanije, kako se njome postiže bolja kontrola nad proizvodnom sposobnošću drugih normalnih stanica i u većoj mjeri ublažava bol koji se javlja prilikom ozlijede.

65:4.7 Eksperimentirajući s uzorkom života na Urantiji, razvili smo mnoge jedinstvene osobenosti, ali dvije nesvakidašnje pojave bile su to što se Andonička rasa javila prije evolucije šest obojenih naroda i što su se Sangiški mutanti javili istodobno i jednoj te istoj obitelji. Urantija je prvi svijet Satanije gdje je šest obojenih rasa poteklo iz jedne te iste ljudske obitelji. Rase se obično javljaju u različitim lozama kao rezultat neovisnih mutacija koje nastupaju u sastavu predljudske životinjske loze i obično nastaju u toku dugog vremenskog razdoblja, jedna po jedna, u nizu koji započinje s crvenom i završava se s indigo rasom.

65:4.8 Druga jedinstvena pojava bila je kasniji dolazak Planetarnog Princa. Po pravilu, Princ dolazi na planet otprilike u vrijeme kad se pojavi ljudska volja; i da su se stvari odvijale prema planu, Kaligastija je mogao doći na Urantiju u vrijeme Andona i Fonte a ne--kako je to bio slučaj--gotovo pet stotina tisuća godina kasnije, istodobno s pojavom šest Sangiških rasa.

65:4.9 Na normalnom naseljenom svijetu, bilo čim se pojave Andon i Fonta ili nedugo zatim, Prijenosnici Života zatraže da na planet dođe Planetarni Princ i njihova molba je normalno uslišena. Ali kako je Urantija bila planet na kojem se trebala postići modifikacija uzorka života, bilo je prethodno dogovoreno da grupa od dvanaest Melkizedeka dođe na planet u ulozi posmatrača, savjetnika Prijenosnicima Života i planetarnih nadglednika, i da se tu zadrže dok ne dođe Planetarni Princ. Ovi Melkizedeci su došli u vrijeme kad su Andon i Fonta donijeli odluku koja je omogućila da u njihove smrtne umove dođu Misaoni Ispravljači.

65:4.10 Kako su na Urantiji Prijenosnici Života nastojali unaprijediti Satanijski uzorak života, nije čudo što se pojavio toliki broj naizgled beskorisnih prijelaznih oblika života. Ali dobiti koje su već postignute dovoljne su da opravdaju modifikacije standarnih oblika života koje su izvedene na Urantiji.

65:4.11 Naša najmera je bila da u evolucijskom životu Urantije proizvedemo rano ispoljenje volje i pri tome smo uspjeli. U normalnim prilikama, volja se javlja dugo nakon pojave obojenih rasa i obično se prvo javlja među neprednim lozama crvene rase. Vaš svijet je jedini planet u cijeloj Sataniji na kojem se ljudski oblik volje javio u naroda koji je postao prije obojenih rasa.

65:4.12 Ali dok smo nastojali ostvariti takav spoj i vezu nasljednih faktora koji bi vremenom omogućili postanak sisavaca od kojih se razvila ljudska rasa, morali smo dozvoliti da se pojave stotine tisuća drugih i prilično beskorisnih spojeva i veza nasljednih faktora. Mnogi od ovih naizgled čudnovatih sporednih proizvoda koji su rezultirali iz naših nastojanja vjerojatno djeluju čudno onima koji tragaju za ostacima planetarne prošlosti i lako je razumjeti zašto se mnoge takve pojave čine zagonetnim kad se posmatraju s ograničenog stanovišta ljudskih bića.

5. NESTALNOSTI KOJE PRATE EVOLUCIJU žIVOTA

65:5.1 Bilo je jako žalosno vidjeti kako su naša posebna nastojanja da postignemo modifikaciju inteligentnog života na Urantiji uveliko osujećena tragičnim događajima koji nisu bili u našoj moći: Kaligastijinim izdajstvom i Adamičkim neuspjehom.

65:5.2 Ali u toku cijelog ovog biološkog poduhvata, naše najveće razočarenje nastupilo je kad je izvjesna primitivna biljka uznazadovala do predklorofilskog stadija parazitske bakterije, i to u tako opsežnoj i neočekivanoj mjeri. Ovaj događaj koji se zbio u toku evolucije biljnog svijeta uzrokovao je mnoge teške bolesti u višim životinjama a osobito u ljudskoj vrsti, koja je prilično osjetljiva. Suočeni s tako tegobnom situacijom i ne znajući što bi poduzeli, našli smo utjehu u činjenici da nakon što ljudska rasa bude primila Adamičku plazmu, rezultirajuća rasna mješavina će posjedovati imunološku moć da se odupre svim bolestima koje budu izazvane ovim oblikom biljnog organizma. Ali sve naše nade su razbijene kad smo vidjeli da je Adamački poduhvat podbacio.

65:5.3 Svemir nad svemirima, uključujuć`i i ovaj maleni svijet po imenu Urantija, nije stvoren kako bi zadovoljio naša očekivanja, a pogotovu ne kako bi ugodio našim hirovima ili utažio našu radoznalost. Mudra i svemoćna bića koja upravljaju svemirom nesumnjivo znaju što čine; i tako, Prijenosnici Života kaoi ljudski umovi moraju biti strpljivi i svesrdno surađivati s upravom mudrosti, vladom moći i tokom napretka.

65:5.4 Postoje, naravno, izvjesne nadoknade za ovakvu nevolju, kao što je recimo Mihaelovo darivanje na Urantiji. Ali neovisno o svim takvim razmatranjima, nebeski nadglednici ovog planeta pouzdano vjeruju da će na koncu biti izvojevana evolucijska pobjeda ljudske rase koja će opravdati naše izvorne planove i uzorke života.

6. EVOLUCIJSKE VJEŠTINE ŽIVOTA

65:6.1 Nemoguće je u isto vrijeme precizno utvrditi točnu poziciju i brzinu predmeta koji je kreće; svaki put kad nastojite utvrditi bilo jedno ili drugo, dok budete mjerili jedno, nastupit će promjena u drugom. Smrtni čovjek je suočen s jednakim paradoksom svaki put kad nastoji kemijski analizirati protoplazmu. Kemičar može utvrditi kemijski sastav mrtve protoplazme, ali on ne može utvrditi bilo fizičku organizaciju ili dinamičke procese koji se odvijaju u živoj protoplazmi. Znanstvenici će se vazda primicati sve bliže i bliže otkriću tajni života ali ih nikad neće razriješiti, i to radi toga što će uvijek biti primorani ubiti protoplazmu kako bi je bili u stanju analizirati. Mrtva protoplazma ima jednaku težinu kao živa, ali joj nije jednaka.

65:6.2 Žive stvari i bića izvorno su obdarene sposobnošću prilagođenja. U svakoj živoj biljnoj ili životinjskoj stanici, u svakom živom organizmu--bilo materijalnom ili duhovnom--postoji neutaživa žudnja za postignućem sve većeg savršenstva u pogledu prilagođenja okruženju, biološke adaptacije ili sve veće realizacije života. Ova beskrajna nastojanja svih živih bića ukazuju na to da je u njih usađena neutaživa žudnja za savršenstvom.

65:6.3 Prvi najznačajniji korak u evoluciji biljnog svijeta bio je razvoj sposobnosti za proizvodnju klorofila, dok je drugi najznačajniji korak bio evolucija spore u dosta složeniju sjemenku. Premda spora predstavlja najdjelotvornije sredstvo za umnožavanje, ona ne posjeduje moć da proizvede raznolikost i varijaciju koja je svojstvena sjemenki.

65:6.4 Jedna od najkorisnijih i najsloženijih pojava koje su se odigrale u evoluciji viših oblika životinjskog svijeta sastojala se u tome što je željezo iz crvenih krvnih stanica poprimilo sposobnost za dvojaku funkciju; ono raznosi oksigen i odstranjuje karbon dioksid. I upravo ova sposobnost crvenih krvnih stanica ukazuje na moć evoluirajućih organizama da prilagode svoje djelovanje različitim i mijenjajućim okruženjima. U slučaju životinja višeg tipa, uključujući samog čovjeka, željezo koje se nalazi u crvenim krvnim stanicama raznosi oksigen živim stanicama dok istodobno s jednakom djelotvornošću ostranjujuje karbon dioksid. Ali osim željeza i drugi metali mogu poslužiti ovoj svrsi. U slučaju sipe, ovu funkciju obavlja bakar, a kod skvirta to čini vanadij.

65:6.5 Činjenicu da ovakva biološka usklađenja još uvijek traju potvrđuje slučaj evolucije zuba kod viših sisavaca Urantije; dok su čovjekovi daleki preci imali trideset šest zuba, novo adaptivno prilagođenje umanjilo je broj zuba na trideset dva kod najranijih ljudskih vrsta i njihovih bliskih rođaka. U slučaju suvremene ljudske vrste, broj zuba se polako kreće prema dvadeset osam. Evolucija još uvijek aktivno i adaptivno napreduje.

65:6.6 Ali mnoga naizgled čudnovata usklađenja živih organizama dešavaju se na čisto kemijskoj, posve fizičkoj razini. Svakog časa, u krvotoku bilo kojeg ljudskog bića postoji mogućnost da se desi više of 15,000,000 kemijskih reakcija između hormona koje luči desetak endokrinih žlijezda.

65:6.7 Niži oblici biljnog svijeta u cjelosti reagiraju na fizičko, kemijsko i električko okruženje. Ali ako razmotrimo bića koja se nalaze više na ljestvici života, možemo opaziti da u njima djeluje sve veći broj duhova koji pomažu umu, što njihovom umu pruža sve veću moć prilagođenja, stvaralaštva, koordinacije i dominacije. Sposobnost životinja da se prilagode zraku, vodi i kopnu ne predstavlja nadnaravno obdarenje, ali predstavlja nadfizičko prilagođenje.

65:6.8 Fizika i kemija same po sebi nisu u stanju objasniti kako su ljudska bića evoluirala od pradavne protoplazme najranijih mora. Sposobnosti učenja, pamćenja i individualnog reagiranja na okruženje, predstavljaju rezultat umnog obdarenja. Zakoni fizike ne mogu se promijeniti obukom; oni su pouzdani i nemijenjajući. Reakcije kemije mogu se promijeniti obrazovanjem; one su jednolike i pouzdane. Izuzev kad se javljaju kao rezultat djelovanja Bezuvjetnog Apsoluta, električne i kemijske reakcije su posve pretkazive. Za razliku od njih, um može izvući korist iz iskustva, može naučiti iz navika koje su se formirale kao rezultat reagiranja na repetativne podražaje iz okruženja.

65:6.9 Predinteligentni organizmi reagiraju na podražaje iz okruženja, ali jedino oni organizmi koji reagiraju na djelovanje duhova koji pomažu umu imaju sposobnost da se prilagode okruženju i da istim nauče manipulirati.

65:6.10 Fizički mozak i nervni sustav koji je s njim povezan posjeduju usađenu sposobnost reagiranja na službu umnih pomoćnika, upravo kao što sve razvijeniji um ličnosti posjeduje izvjesnu usađenu osjetljivost naspram djelovanja duha, zahvaljujući čemu je u stanju postići duhovni napredak. Intelektualna, društvena, moralna i duhovna evolucija ovise o djelovanju sedam duhova koji služe umu i drugih nadfizičkih utjecaja s ovima u vezi.

7. EVOLUCIJSKE RAZINE UMA

65:7.1 Sedam duhova koji pomažu umu predstavljaju mnogostrane pomagače koji širom cijelog lokalnog svemira služe nižim inteligentim oblicima života. Ova vrsta uma potiče s centra lokalnog svemira ili nekog drugog svijeta koji je s njime povezan, dok utjecaj koji usmjerava djelovanje niže vrste uma potiče s glavnog centra sistema.

65:7.2 Na evolucijskom svijetu, mnogo toga ovisi o djelovanju ovih sedam pomoćnika. Treba, međutim, naglasiti da oni služe umu; oni se ne upliću u fizičku evoluciju, koja predstavlja domen Prijenosnika Života. Unatoč tome, kako se djelovanje ovih obdarenja duha savršeno uklapa s utemeljenim prirodnim procesima koji se odvijaju kao dio bitnog plana Prijenosnika Života, jedino što su ljudska bića u stanju opaziti u djelovanju umnih pojava je ruka prirode; ljudi se, međutim, s vremena na vrijeme zapitaju kako je moguće da su sve prirodne reakcije uma tako savršeno povezane s materijom. I da Urantija funkcionira više u skladu s izvornim planovima, u djelovanju uma bi se još teže moglo opaziti bilo što čudno.

65:7.3 Sedam duhova koji pomažu umu djeluju više kao krugovi nego kao jedinke i na normalnim svjetovima njihovo djelovanje je uključeno u krug s drugim utjecajima lokalnog svemira. Međutim, na planetima gdje se izvode eksperimenti s uzorkom života, ovi duhovi su prilično izolirani. Kako su na Urantiji uzorci života iznimni i jedinstveni, niži pomoćnici duha su naišli na daleko veću teškoću dok su nastojali uspostaviti kontakt s evolucijskim organizmima nego što bi se desilo u sklučaju standardiziranog oblika životnog obdarenja.

65:7.4 Ponavljamo, na prosječnom evolucijskom planetu, sedam duhova koji pomažu umu daleko su bolje sinhronizirani sa sve naprednijim stadijima životinjskog razvoja nego što je to bio slučaj na Urantiji. Ali izuzev u jednom jedinom slučaju, pomoćnici uma doživjeli su veću teškoću pri nastojanju da uspostave kontakt s evoluirajućim umovima Urantija organizama nego što je to bio slučaj za sveg njihovog funkcioniranja u svemiru Nebadona. Na ovom svijetu, pojavili su se mnogi granični oblici--zbrkani spojevi mehaničko-nepoučivih i nemehaničko-poučivih oblika reagiranja organizma.

65:7.5 U živim organizmima, sedam pomoćnih duhova ne uspostavljaju kontakt s čisto mehaničkim načinima reagiranja na orkuženje. Takvi predinteligentni metodi reagiranja živih organizama u cjelosti pripadaju energetskim domenima centara moći, fizičkih kontrolera i njihovih suradnika.

65:7.6 To što organizam stječe potencijal za razvoj sposobnosti da nauči iz iskustva obilježava početak djelovanja pomoćnih duhova i oni ispoljavaju svoj utjecaj kako na najniže umove primitivnih i nevidljivih egzistencija tako i na vrste koje se nalaze na samom vrhu evolucijske ljestvice koja je vodila pojavi ljudskih bića. Oni su izvor i uzorak prema kojem je oblikovano ponašanje koje bi se inače uglavnom činilo čudnovatim i nepotpuno shvaćenim brzim reakcijama uma na materijalno okruženje. Stoljećima, ovi vijerni i nadasve pouzdani utjecaji moraju provoditi svoju službu prije nego životinjski um dostigne ljudske razine obilježene osjetljivošću na djelovanje duha.

65:7.7 Pomoćnici djeluju isključivo u evoluciji uma koji ima sposobnost doživljavanja, ono bar dok se dosegne razina šeste faze, duha obožavanja. Na ovoj razini, nastupa neminovno preklapanje službe--ono što je više poseže naniže kako bi se koordiniralo s nižim, što navješćuje postignuće naprednih razina razvoja. I uz sve ovo, druge službe duha prate djelovanje sedmog i posljednjeg pomoćika, duha mudrosti. Dok svijet duha sprovodi svoj utjecaj, individualni čovjek nikad ne doživljava nagle i žestoke prijelaze koji, bi mogli nastupiti kad se djelovanje jednog duha zamjeni drugim; ove promjene su uvijek postupne i uzajamne.

65:7.8 Važno je uvijek uočiti razliku između domena fizičkog (elektrokemijskog) djelovanja na jednoj i mentalnog reagiranja na podražaje iz okruženja na drugoj strani, dok istodobno treba naglasiti da oba postoje neovisno o djelovanju duhovnih aktivnosti. Domene fizičke, mentalne i duhovne gravitacije predstavljaju tri odvojena dijela kozmičke stvarnosti, unatoč tome što su uzajamno blisko povezani.

6. EVOLUCIJA U VREMENU I PROSTORU

65:8.1 Vrijeme i prostor su neraskidivo povezani; između njih vlada organska veza. Pri izvjesnim prostornim uvjetima, nastupaju neminovna vremenska zakašnjenja.

65:8.2 Ako vas zbunjuje što toliko vremena posvećujem razjašnjenju evolucijskih promjena koje su nastupile u toku razvoja života, moram istaći da mi ne možemo vremenski tempirati život kako bi se stvari desile brže nego što to dozvoljavaju fizički preobražaji izvjesnog planeta. Mi moramo sačekati da se planet razvije prirodnim, fizičkim putem; mi nismo u stanju upravljati geološkom evolucijom. Da smo imali povoljne fizičke uvjete, mogli smo urediti da se evolucija života odigra u manje od milijun godina. Ali mi djelujemo pod sudskom nadležnosti Vrhovnih Vladara Raja, a na Raju vrijeme ne postoji.

65:8.3 Vijek ljudskog života predstavlja individualnu mjeru duljine vremena. Sva stvorena bića su na ovaj način vremenski uvjetovana i ona stoga posmatraju evoluciju kao vrlo dugačak proces. Kako naš životni vijek nije vremenski ograničen, s našeg stanovišta evolucija ne djeluje tako dugom. Na Raju, gdje vrijeme ne postoji, sve ove stvari su prisutne u umu Beskonačnosti i u djelima Vječnosti.

65:8.4 Kako evolucija uma ovisi i često je usporena sporim razvojem fizičkih okolnosti, tako je i duhovni napredak ovisan o proširenju mentalne moći i neminovno pogođen intelektualnom retardacijom. Ali ovo ne znači da duhovna evolucija ovisi o obrazovanju, kulturi ili mudrosti. Duša može evoluirati neovisno o mentalnoj kulturi, ali ona ne može porasti ako biće ne posjeduje mentalnu sposobnost i žudnju da čini ono što je volja Oca na nebu--ako ne odabere da preživi i ne donese odluku da će postići sve već savršenstvo. Premda preživljavanje ne mora ovisiti o tome da li biće posjeduje znanje i mudrost, napredak će posve sigurno ovisiti o ovim faktorima.

65:8.5 U kozmičkim laboratorijama posvećenim evoluciji, um će uvijek prevladati nad materijom, dok će duh uvijek djelovati u skladu s umom. Ako se ova zasebna i međusobno različita obdarenja ne uspiju sinhronizirati i koordinirati, mogu nastupiti vremenska zakašnjenja premda, ako individua istinski poznaje Boga i žudi da ga nađe i postane poput njega, preživljavanje je osigurano neovisno o vremenskim zaprekama. Fizički status se može negativno odraziti na um, ali mentalna izopačenost može odgoditi duhovno postignuće, premda nikakva zapreka ne može osujetiti ono što je cijelom dušom odabrala čovjekova slobodna volja.

65:8.6 Kada sazriju fizički uvjeti, mogu nastupiti iznenadne mentalne evolucije; kad je umni status povoljan, mogu se desiti iznenadni duhovni preobražaji; kad duhovne vrijednosti prime dolično priznanje, kozmička značenja postaju vidljiva i ličnost stiče slobodu od okova vremena i ograničenja prostora.

65:8.7 [Predstavio Prijenosnik Života koji živi na Urantiji.]





Back to Top