Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 66 : PLANETARNI KNEZ URANTIJE

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 66 : PLANETARNI KNEZ URANTIJE



POGLAVLJE 66 : PLANETARNI KNEZ URANTIJE

66:0.1 DOLAZAK Sina Lanonandeka na prosječan svijet znači da se u umu njegovih primitivnih žitelja pojavila volja, sposobnost odabira puta vječnog života. No, Planetarni Knez je stigao na Urantiju gotovo milijun godina nakon pojave ljudske volje.

66:0.2 Prije otprilike pet stotina tisuća godina i istodobno s pojavom šest obojenih sangiških rasa, na Urantiju je stigao Planetarni Knez po imenu Kaligastija. U to je doba na svijetu živjelo otprilike pola bilijuna primitivnih ljudi raštrkanih širom Europe, Azije i Afrike. Kneževa je prijestolnica podignuta u Mezopotamiji, na mjestu koje je više-manje odgovaralo samom centru ondašnje svjetske populacije.

1. KNEZ KALIGASTIJA

66:1.1 Kaligastija je bio Sin Lanonandek broj 9.344 iz drugog reda. Imao je općenito iskustvo u vezi poslova lokalnog svemira, dok je u skorije vrijeme naročito bio upoznat s upravom lokalnog sustava Satanije.

66:1.2 Prije nego je Lucifer postao vladarom Satanije, Kaligastija je ušao u zbor savjetnika Nositelja Života koji je djelovao na Jeruzemu. Lucifer je unaprijedio Kaligastiju na poziciju osobnog asistenta koju je ovaj spremno prihvatio i na ovoj je povjerljivoj i cijenjenoj poziciji služio pet puta.

66:1.3 Kaligastija je vrlo rano počeo tražiti da postane Planetarni Knez, ali svaki put kad bi podnio molbu vijećima zviježđa, ona ne bi primila odobrenje Očeva Zviježđa. Izgleda da je Kaligastija prije svega želio postati planetarni vladar decimalnog svijeta na kojem je sprovedena modifikacija života. Njegova je molba više puta odbijena, kad je konačno primio odobrenje da dođe na Urantiju.

66:1.4 Kaligastiji je povjerena ova pozicija svjetskog vladara zbog toga što je posjedovao zavidan rekord najviše odanosti i predanosti dobrobiti svemira u kojem je živio i iz kojeg je potekao, unatoč tome što je ispoljavao određeni nedostatak osobnog mira i što je – kad je bilo riječi o određenim manje bitnim pitanjima – često izražavao neslaganje s utemeljenim poretkom.

66:1.5 Bio sam na Jeruzemu kad je izvanredni Kaligastija napustio ovaj centar sustava. Tog bitnog dana prije pola milijuna godina, vladalo je mišljenje da ni jedan planetarni knez bilo kojeg svijeta nije imao bogatije pripremno iskustvo ili bolje buduće izglede od Kaligastije. Jedno je sigurno: Dok sam se spremao objaviti vijesti o ovom događaju na razglasnom sustavu lokalnog svemira, ni jednog časa nisam pomislio da bi ovaj plemeniti Lanonandek tako skoro izdao svoju svetu dužnost planetarne uprave i da bi na tako užasan način okaljao vrijedno ime svog visokog reda svemirskih sinova. Uistinu sam vjerovao da je Urantija bila jedan od pet ili šest najsrećnijih planeta cijele Satanije po tome što je ovaj iskusni, briljantni i osebujni um postavljen na poziciju uprave nad njezinim svjetskim pitanjima. Tada nisam shvaćao da se Kaligastija podmuklo zaljubljivao u samoga sebe; u to vrijeme nisam posve razumjevao suptilnosti osobnog ponosa.

2. KNEŽEVO OSOBLJE

66:2.1 Planetarni Knez Urantije nije poslan na ovu misiju sam, već je u skladu s običajem došao u pratnji asistenata i administrativnih pomoćnika.

66:2.2 Na čelu ove grupe nalazio se Daligastija, suradnik i asistent Planetarnog Kneza. Daligastija je također pripadao drugom redu Sinova Lanonandeka koji je nosio broj 319.407. U vrijeme kad je postao Kaligastijin suradnik, imao je status asistenta.

66:2.3 Među planetarnim se osobljem nalazio veliki broj anđeoskih suradnika i mnoštvo drugih nebeskih bića kojima je bio povjeren rad na unaprijeđenju interesa i dobrobiti ljudskih rasa. Ali s vašeg stanovišta, najzanimljivija je bila grupa utjelovljenih članova Kneževog osoblja – koja ponekad nosi naziv Kaligastijina stotinka.

66:2.4 Ovih je stotinu reinkarniranih pripadnika Kneževog osoblja odabrao sam Kaligastija između 785.000 uzlaznih državljana Jeruzema koji su se dobrovoljno javili da dođu na Urantiju. Među izabranom stotinkom, svaki je bio s drugog planeta i ni jedan nije bio s Urantije.

66:2.5 Ovi su dobrovoljci s Jeruzema preneseni putem serafskih prijenosnika direktno s glavnog centra sustava na Urantiju, gdje su ostali userafimljeni dok nisu identificirana osobna obličja dvojne prirode neophodna za ovu specijaliziranu planetarnu službu, prava tijela od krvi i mesa, koja su u isto vrijeme bila podešena za uključivanje u životne krugove sustava.

66:2.6 Nedugo prije dolaska ovih stotinu jeruzemskih državljana, dva Nositelja Života koja su trenutno živjela na Urantiji i djelovala u ulozi nadglednika, nakon potanke razrade planova za utjelovljenje, podnijela su molbu Jeruzemu i Edentiji da im se dopusti da presade životnu plazmu stotinu odabranih preživjelih osoba, potomaka Andona i Fonte, u materijalna tijela koja su trebala poslužiti utjelovljenju pripadnika Kneževog osoblja. Jeruzem i Edentija su odobrili ovu molbu.

66:2.7 Nositelji Života su tako odabrali pedeset muškaraca i pedeset žena, potomaka Andona i Fonte, koji su predstavljali preživjele pripadnike ove jedinstvene rase. Izuzev u malom broju slučajeva, ovi andoniti koji su trebali doprinijeti rasnom unaprijeđenju planeta nisu jedni druge poznavali. Bili su iz različitih mjesta i odabrani su zahvaljujući suradnji njihovih Misaonih Ispravljača i serafima; vođeni ovim utjecajima stigli su na sama vrata Kneževog planetarnog centra. Tu je ovih stotinu ljudi predano u ruke visoko specijaliziranih dobrovoljaca s Avalona koji su od ovih andonskih potomaka uzeli materijalni ekstrakt dijela životne plazme. Ovaj je živi materijal prenesen u materijalna tijela koja su trebala primiti stotinu jeruzemskih pripadnika Kneževog osoblja. Serafski prijevoznici su u međuvremenu držali ove novopristigle osobe s glavnog sustavnog centra u dubokom snu.

66:2.8 Ovi su događaji, zajedno sa procesom stvaranja specijalnih tijela koja su trebala poslužila pripadnicima Kaligastijine stotinke, dali povoda mnogim predanjima od kojih su mnoga kasnije pobrkana s predanjima u vezi kasnijeg planetarnog utjelovljenja Adama i Eve.

66:2.9 Cijeli je ovaj proces novog utjelovljenja ličnosti, od dolaska serafskih prijevoznika koji su nosili stotinu jeruzemskih dobrovoljaca, do časa kad su isti ponovo stekli svijest kao trostruka bića svijeta, trajao točno deset dana.

3. DALAMACIJA – KNEŽEV GRAD

66:3.1 Prijestolnica Planetarnog Kneza je bila smještena u Perzijskom zaljevu, u području današnje Mezopotamije.

66:3.2 U ovo vrijeme klima i topografija Mezopotamije su u svakom pogledu pogodovali ovom poduzeću Kneževog osoblja i njihovih pomoćnika i bitno su se razlikovali od uvjeta koji su kasnije prevladali ovim područjem. Ovako povoljni klimatski uvjeti su bili bitan dio prirodnog okružja koje je trebalo navesti žitelje Urantije da poduzmu prve korake u smjeru kulturnog i civilizacijskog napretka. Najbitniji cilj ovog doba je bio preobražaj lovca u stočara, u nadi da bi ovaj stočar s vremenom evoluirao u miroljubivog zemljoradnika koji je privržen svome ognjištu.

66:3.3 Prijestolnica Planetarnog Kneza koja je uspostavljena na Urantiji predstavlja tipičan primjer centara kakvi se uspostavljaju na novim evolucijskim planetima. U centru Kneževe utvrde bio je vrlo jednostavan, ali jako lijep grad okružen zidinama visokim nekih dvanaest metara. Ovaj je centar svjetske kulture nazvan Dalamacija u čast Daligastije.

66:3.4 Grad je bio podjeljen u deset dijelova, dok su u centru svakog dijela bile kuće pripadnika deset različitih sabora utjelovljenog osoblja. U samom centru grada je bio hram neviđenog Oca. Centar administrativne uprave Kneza i njegovih suradnika je bio podijeljen u dvanaest komora smještenih neposredno pored hrama.

66:3.5 Sve građevine Dalamacije su imale jedan kat, izuzev dvokatnih zgrada u kojima je zasjedao sabor i trokatnog, premda malog, hrama Oca Svih.

66:3.6 Grad je pružao svjedočanstvo najnaprednijim graditeljskim vještinama ove dobi – prije svega upotrebi opeke. Korišteno je vrlo malo kamena i drveta. Prema primjeru Dalamacije, uveliko su unaprijeđene arhitektonske vještine obližnjih naroda.

66:3.7 U blizini Kneževog centra živjeli su ljudi svih boja i klasa. I upravo su iz ovih obližnjih plemena došli prvi učenici koji su pohađali Kneževe škole. Premda su ove rane dalamatijske škole bile dosta grube, pružale su sve što su muškarci i žene ovog primitivnog doba bili u stanju primiti.

66:3.8 Kneževo je utjelovljeno osoblje neprestano oko sebe okupljalo najnaprednije osobe iz obližnjih plemena i nakon što im je dalo obrazovanje i nadahnuće, vraćalo ih je među njihove sunarodnjake u ulozi učitelja i vođa.

4. RANI DANI KALIGASTIJINE STOTINKE

66:4.1 Kneževo osoblje je ostavilo snažan dojam na ljude. Premda je bilo potrebno gotovo tisuću godina kako bi se vijesti o njima proširile među udaljenijim grupama, plemena koja su se našla u neposrednoj blizini ovog mezopotamskog centra uveliko su napredovala zahvaljujući djelima i učenjima ovih novih stotinu žitelja Urantije. I dosta je mitologije kasnije izraslo iz izvitoperenih legendi o ovim ranim događajima iz vremena kad su ovi pripadnici Kneževog osoblja repersonificirani kao nadljudi Urantije.

66:4.2 Djelovanje ovih vanzemaljskih učitelja je u velikoj mjeri osujećeno sklonošću ljudi da posmatraju ova bića kao bogove, premda na stranu od metode pojave ove stotinke na Urantiji -- pedeset muškaraca i pedeset žena -- nisu korištene druge nadprirodne metode ili nadljudske manipulacije.

66:4.3 Ali utjelovljeno osoblje je i pored toga bilo nadljudsko. Započeli su svoju misiju na Urantiji kao nesvakidašnja bića trostruke prirode:

66:4.4 1. Bili su utjelovljeni i relativno čovjekoliki, kako su u sebi imali stvarnu životnu plazmu jedne ljudske rase, andoničku životnu plazmu Urantije.

66:4.5 Ovih je stotinu pripadnika Kneževog osoblja bilo jednako podijeljeno između muškaraca i žena, u ovisnosti od toga kojem su spolu prethodno pripadali. Svaka je osoba iz ove skupine bila u stanju imati djecu, proizvesti neku novu vrstu fizičkog života, dok im je bilo strogo zabranjeno postati roditeljima izuzev pod određenim uvjetima. Vladao je običaj da utjelovljeno osoblje Planetarnog Kneza proizvede djecu neposredno pred kraj svoje specijalne planetarne službe. Ovo se obično poklapa ili neposredno prethodi dolasku Planetarnog Adama i Eve.

66:4.6 Jasno je stoga da ova specijalna bića nisu znala kakav će oblik materijalnog života rezultirati iz njihovog seksualnog odnosa. I ovo nisu nikada uspjeli saznati; prije nego što su imati priliku stupiti u takav odnos, pobunom je poremećeno cijelo njihovo poduzeće i oni koji su kasnije postali roditelji bili su izolirani od životnih tokova sustava.

66:4.7 Po boji kože i jeziku kojim su govorili ovi su materijalizirani pripadnici Kaligastijinog osoblja nalikovali andoničkoj rasi. Hranili su se onako kako su to činila smrtna bića ovog svijeta, s jednim izuzetkom: Novostvorenim tijelima ove grupe posve je odgovarala vegetarijanska hrana. Ovo je bio jedan od razloga zašto je njihova utvrda bila smještena u toplim predjelima koji su obilovali voćem i orahnjačama. Vegetarijanstvo vuče porijeklo iz vremena Kaligastije, a običaj se proširio među mnogim drugim obližnjim kao i nekim dalekim plemenima, evolucijskim rasama koje su se nekoć isključivo hranile mesom.

66:4.8 2. Stotinka je predstavljala materijalna ali nadljudska bića koja su na Urantiji nanovo stvorena u obliku jedinstvenih muškaraca i žena visokog i specijalnog reda.

66:4.9 Dok su uživali visoki status jeruzemskog državljanstva, oni nisu bili spojeni s Misaonim Ispravljačima; i kad su se javili kao dobrovoljci za ovu planetarnu službu i kad su prihvaćeni na službu u suradnji sa silaznim sinovima, odvojeni su od svojih Ispravljača. Ali ovi su Jeruzemljani bili nadljudska bića -- posjedovali su duše koje su uzlazno rasle. Za vrijeme smrtnog života u ljudskom obličju, duša se nalazi u embrionskom stadiju; ona se rađa (uskrsne) za morontija života i doživljava rast dok prolazi kroz niz morontija svjetova. Duše Kaligastijine stotinke su također napredovale progresivnim iskustvom kroz sedam prebivališnih svjetova dok nisu stekle državljanstvo na Jeruzemu.

66:4.10 Držeći se primljenih uputa, pripadnici osoblja se nisu upuštali u seksualnu reprodukciju, premda su pomno proučavali svoju osobnu građu i pažljivo ispitivali svaku moguću fazu svojih intelektualnih (umnih) i morontijalnih (dušinih) odnosa. I tijekom trideset i treće godine njihovog boravka u Dalamaciji, mnogo prije nego što je dovršena izgradnja zida – broj dva i broj sedam iz danitske grupe – su slučajno otkrili učinak stupanja u bliski odnos (navodno neseksualni i nematerijalni) njihovih morontija bića; i ova je pustolovina rezultirala pojavom prvog srednjeg bića iz prvog reda. Ovo novo biće je bilo posve vidljivo planetarnom osoblju i njihovim nebeskim suradnicima, ali je bilo potpuno nevidljivo muškarcima i ženama iz različitih ljudskih plemena. Prema nalogu Planetarnog Kneza, povodeći se prema uputama inicijalnog danitskog para, svo se utjelovljeno osoblje uspješno upustilo u proizvodnju sličnih bića. Tako je Kneževo osoblje s vremenom proizvelo 50,000 srednjih bića iz prvog reda.

66:4.11 Ova su se srednja bića pokazala vrlo korisnim pri sprovedbi poslova ovog svjetskog centra. Bili su nevidljivi ljudskim bićima i dok su živjeli u Dalamaciji, primitivni ljudi su naučili o postojanju ovih nevidljivih poluduhova; sa stanovišta evolucijskih smrtnika, srednja bića su stoljećima predstavljala sve što su ljudi znali o svijetu duha.

66:4.12 3. Kaligastijina stotinka je osobno bila besmrtna; njezini pripadnici nisu doživljavali smrt. Njihovim su materijalnim tijelima kolala protuotrovna sredstva životnih struja sustava; i da radi pobune nisu izgubili kontakt s ovim životnim strujama, mogli su živjeti beskonačno do dolaska Božjeg Sina ili nakon što u budućim dobima steknu slobodu neometanog putovanja na Havonu ili Raj.

66:4.13 Ova protuotrovna nadopuna životnim strujama Satanije dolazi iz ploda drveta života, grmolike biljke porijeklom iz Edentije koju su Svevišnji Norlatiadeka poslali na Urantiju u vrijeme Kaligastijinog dolaska. U Kaligastijino doba, drvo je raslo u centralnom dvorištu hrama neviđenog Oca i zahvaljujući plodu drveta života, Kneževo je ostoblje, koje je inače bilo smrtno i materijalno, bilo je u stanju živjeti dokle god im je drvo bilo na raspolaganju.

66:4.14 Premda nije mogla pomoći evolucijskim rasama, ova je superhrana bila dovoljno osiguranje trajnog života Kaligastije i stotine pripadnika njegovog osoblja kao i stotinu modificiranih Andonita koji su s njima surađivali.

66:4.15 U vezi s ovim treba naglasiti da kad je stotinu Andonita dalo mikrobe svoje plazme pripadnicima Kneževog osoblja, Nositelji Života su transplantirali u njihova smrtna tijela materije koje su nadopunjavale tvari sustavnih krugova; i tako su se mogli oduprijeti fizičkoj smrti i živjeti više stoljeća jednako kao što je to bio slučaj s Kneževim osobljem.

66:4.16 Ovim je andonitima s vremenom objašnjen njihov doprinos novom obličju njihovih nadređenih i tako je ova stotinka primila dopuštenje da ostane na glavnom centru u ulozi pratitelja Kneževog utjelovljenog osoblja.

5. ORGANIZACIJA STOTINKE

66:5.1 Stotinka je bila organizirana za službu u deset nezavisnih sabora od kojih je svaki imao deset pripadnika. Svaki put kad bi se sastala dva ili preko dva zbora, skupom je predsjedavao Daligastija. Ovih je deset grupa podijeljeno na sljedeći način:

66:5.2 1. Odbor za hranu i materijalnu dobrobit. Odborom je predsjedavao Ang. Nastojao je unaprijediti kvalitetu hrane, vode, odjeće i materijalnog prosperiteta ljudskog roda. Učio je ljude kopanju bunara, kontroli izvora i navodnjavanju. Ljudima koji su živjeli na sjeveru pokazali su kako se obrađuje i štavi koža pri izradi odjeće, dok su učitelji umjetnosti i znanosti kasnije upoznali ljude s vještinom tkanja.

66:5.3 Također su unaprijeđene metode skladištenja hrane. Preservacija je postizana kuhanjem, sušenjem i dimljenjem; hrana je tako postala čovjekova prva imovina. Oni su pokazali čovjeku kako će obezbijediti dovoljnu količinu da se odupre periodima nestašice i gladi koji su porevemeno pustošili svijetom.

66:5.4 2. Odbor za udomaćenje životinja. Ova se grupa posvetila odabiru i ukrštanju životinja koje su bile od najveće koristi ljudskim bićima bilo kao teretne životinje, radi prijevoza ili kao hrana, a u kasnijem razdoblju i radi obrade zemlje. Ovim je vještim odborom upravljao Bon.

66:5.5 Pripitomljeno je više korisnih vrsta životinja koje su nakon ovog razdoblja izumrle, kao i neke koje su i danas u upotrebi. Čovjek je dugo živio s psom, dok je plava rasa već bila pripitomila slona. Zahvaljujući sve naprednijim metodama odabirnog ukrštanja, toliko je unaprijeđena krava da je već postala vrijednim izvorom hrane; putar i sir su postali redovnim dijelom ljudske prehrane. Ljudi su naučili koristiti govedo kao teretnu životinju, dok konj još nije bio pripitomljen. Ovaj je odbor prvi upoznao ljude s korištenjem točka pri prijevozu.

66:5.6 Golubovi su u ovo vrijeme prvi put korišteni kao pismonoše i često su slani na duga putovanja da izruče poruke ili pozive u pomoć. Bonova grupa je bila vrlo uspješna u obuci velikih fandora za prijevoz putnika, životinja koje su izumrle prije nešto više od trideset tisuća godina.

66:5.7 3. Odbor za kontrolu divljih životinja. Nije bilo dovoljno da čovjek pokuša pripitomiti određene životinje, već je također bilo bitno ovladati metodama zaštite od neprijateljski raspoloženih divljih životinja. Ovom grupom je predsjedavao Dan.

66:5.8 Stare zidine oko gradova pružale su zaštitu od divljih životinja i obranu od iznenadnih napada neprijateljski raspoloženih ljudi. Oni koji su živjeli u šumama i na otvorenom, bez zaštitnih zidina, bili su primorani na gradnju nastambi u drveću, kamenih kućica ili na održavanje noćne straže pored vatre. Bilo je vrlo prirodno što su ovi učitelji posvećivali toliko vremena pouci svojih učenika unaprijeđenju gradnje nastambi. Sve naprednijim metodama i upotrebom zamki čovjek je postupno ovladavao životinjama.

66:5.9 4. Odbor za širenje i očuvanje znanja. Ovom grupom, koja je u ovom ranom razdoblju organizirana isključivo s obrazovnom namjerom, predsjedavao je Fad. Njegove su se obrazovne metode sastojale od kontrole nad zaposlenjem i nastojanja da unaprijedi radne metode. Fad je sročio prvu abecedu i upoznao ljude s pismom. Abeceda se sastojala od dvedeset pet slova. Kao pisaći materijal korištena je kora drveta, glinene i kamene ploče, vrsta pergamenta načinjena od obrađene kože, kao i papirasti materijal načinjen od osinjih gnijezda. Dalamatijska biblioteka koja je uništena nedugo nakon Kaligastijine apostaze, imala je preko dva milijuna zasebnih bilješki i bila je poznata kao "Fadova kuća."

66:5.10 Od svih rasa, plava se s najvećom spremnošću prihvatila pisanja i postigla najveći napredak u ovom smjeru. Crvenoj rasi je više odgovaralo slikovno pismo, dok je žuta počela simbolički izražavati riječi i ideje, uglavnom kako to i danas čini. Ali pored abecede mnogo je drugih stvari izgubljeno u pometnji izazvanoj pobunom. Kaligastijino je izopačenje uništilo nadu za postignuće univerzalnog svjetskog jezika, ako ništa drugo ono za nebrojenog niza stoljeća.

66:5.11 5. Odbor industrije i trgovine. Ova je grupa nastojala učiti plemena razvoju industrije i unaprijeđenju trgovinskih odnosa među različitim miroljubivim grupama. Njome je predsjedavao Nod. Nastojala je potaći svaki oblik primitivne proizvodnje. Neposredno je doprinjela unaprijeđenju životnog standarda tako što je primitivnom čovjeku predstavila mnoge privlačne udobnosti. Bitno je unaprijedila kupoprodaju soli koju je proizvodio odbor znanosti i umjetnosti.

66:5.12 Među ovim prosvjetljenim grupama koje su obrazovane u dalamatijskim školama, po prvi put je upotrijebljen komercijalni predmet razmjene. Centralna komora je izdavala komercijalne bonove koji su korišteni kao predmet razmjene. Stotinama tisuća godina svijet nije uspio unaprijediti ove metode poslovanja.

66:5.13 6. Odbor obznanjene religije. Ova škola nije odmah počela djelovati. Na Urantiji, civilizacija je doslovce iskovana čekićma straha na nakovnju nužde. Ali ova grupa je postigla značajniji napredak u svom nastojanju da navede čovjeka da zamijeni strahovanje od Stvoritelja strahovanjem od stvorenog bića (poštovanjem duhova); njihova su nastojanja osujećena pometnjom otcjepljenja. Grupom je upravljao Hap.

66:5.14 Kneževo osoblje nije željelo zakomplicirati evoluciju predočenjem otkrivenja; otkrivenje može biti predočeno jedino nakon što evolucijske sile dosegnu vrhunac razvoja. Ali kako je želio udovoljiti želji mnogih Dalamaćana koji su tražili neki oblik religiozne službe, njegova je grupa predstavila sedam napjeva, kratkih molitvi za svakodnevnu upotrebu i vremenom je ljude naučila "Očevoj molitvi" koja je glasila:

66:5.15 "Oče sviju, čijeg Sina poštujemo, daj nam svoju naklonost. Izruči nas od straha od sviju osim tebe. Neka donesemo radost našim božanskim učiteljima i neka naše riječi uvijek budu istina. Izruči nas od nasilja i ljutnje; daj nam poštovanje prema starijima i prema imovini naših susjeda. Daj nam zelene pašnjake i plodna stada, na radost našim srcima. Molimo za skori dolazak obećanog uzvisitelja i želimo činiti tvoju volju na ovom svijetu kao što je drugi vrše na svjetovima poslije ovoga."

66:5.16 Premda se Kneževo osoblje nije moglo poslužiti prirodnim sredstvima i uobičajenim metodama rasnog unaprijeđenja, obećali su ljudima adamički dar nove rase kao cilj budućeg evolucijskog razvoja nakon što svijet dostigne vrhunac biološkog razvoja.

66:5.17 7. Čuvari zdravlja i života. Ovo je vijeće upoznalo ljude sa sanitarnim mjerama i unaprijedilo primitivnu higijenu; njime je predsjedavao Lut.

66:5.18 Veliki je dio predmeta obuke u ovim školama izgubljen za vrijeme narednih stoljeća i nije nanovo otkriven sve do dvadesetog stoljeća. Pokazali su ljudima kako se kuhanjem, prokuhavanjem i pečenjem mogu izbjeći mnoga oboljenja i umanjiti smrtnost novorođenčadi; učili su da kuhana hrana može pomoći majkama da ranije prestanu dojiti.

66:5.19 Mnoga su se ranija učenja Lutove grupe koja je nastojala povisiti zdravstvene mjere očuvala među plemenima sve do Mojsija, premda su uveliko zbrkana i bitno izmijenjena.

66:5.20 Veliku teškoću pri njihovom nastojanju da unaprijede higijenske mjere ovih primitivnih naroda predstavljala je činjenica da su istinski uzroci bolesti bili suviše maleni kako bio se mogli vidjeti golim okom, kao i čovjekovo sujevjerno poštovanje vatre. Jedino su nakon više tisuća godina uspjeli navesti ljude da počnu spaljivati otpatke. U međuvremenu, nagovarali su ih da zakopaju gnjilo smeće. Sanitarne mjere su uveliko unaprijeđene kad su ljudi naučili kako sunčeva svjetlost uništava bolesti i poboljšava zdravlje.

66:5.21 Prije Kneževog dolaska ljudi su posmatrali kupanje kao isključivo religioznu ceremoniju. Bilo je vrlo teško natjerati primitivnog čovjeka da se počne kupati u cilju očuvanja zdravlja. Lut je na koncu potakao religiozne učitelje da uvedu pranje kao obred pročišćenja koji je postao dijelom religiozne ceremonije koja je prakticirana jednom tjedno, u znak poštovanja Oca svih.

66:5.22 Ovo je vijeće očuvanja zdravlja uvelo rukovanje u znak osobnog prijateljstva i plemenske odanosti na mjesto starog običaja razmjene pljuvačke i pijenja krvi. Ali tek što su se oslobodili pritiska svojih nadmoćnih učitelja, ovim primitivnim narodima nije dugo trebalo da se vrate svojim neukim sujevjernim radnjama koje su škodile zdravlju i pogodovale razvoju bolesti.

66:5.23 8. Znanstveno-umjetničko planetarno vijeće. Ova je grupa uveliko unaprijedila industrijske vještine ranih ljudi i uzvisila njihove predodžbe ljepote. Njihov vođa je bio Mek.

66:5.24 Dok su u ovom razdoblju umjetnost i znanost cijelog svijeta bile na vrlo niskom nivou, u Dalamaciji su držana predavanja o osnovama fizike i kemije. Unaprijedili su lončarstvo i dekorativne umjetnosti i uzvisili ljudsko poimanje ljepote, premda je sve do dolaska ljubičaste rase glazba tek neznatno unaprijeđena.

66:5.25 Unatoč pritiska svojih učitelja, ovi se primitivni ljudi nisu htjeli upustiti u eksperimentiranje s vodenom parom; nisu bili u stanju prevazići strah od eksplozivne moći pare. I pored toga, pristali su naučiti vještinu kovanja, premda su se nasmrt bojali užarenog metala.

66:5.26 Mek je bitno unaprijedio andoničku kulturu i umjetnost plave rase. Mješavina plave rase i andonita je bila izuzetno umjetnički obdarena i mnogi su postali odlični kipari. Premda nisu koristili kamen ili mramor, pravili su kipove od pečene gline koji su krasili vrtove Dalamacije.

66:5.27 Veliki napredak u oblasti domaćih umjetnosti izgubljen je u toku dugih i tamnih stoljeća koja su pratila pobunu i ovaj gubitak nije nadoknađen sve do suvremenog doba.

66:5.28 9. Grupa zadužena za unaprijeđenje plemenskih odnosa. Ovoj je grupi povjereno podizanje ljudskog društvenog uređenja do razine države. Njihov vođa je bio Tut.

66:5.29 Ove vođe su učinile značajan doprinos u smjeru unaprijeđenja međuplemenskih brakova. Promicali su ideju da prije braka dvoje ljudi trebaju dobiti priliku da se upoznju i da se oboje trebaju složiti da uđu u brak. Borbeni plesovi su izmienjeni i učinjeni nešto otmjenijim kako bi poslužili vrijednim društvenim ciljevima. Ljudi su upoznati s mnogim natjecateljskim igrama, ali su po prirodi bili vrlo ozbiljni; ova rana plemena nisu imala smisla za humor. Očuvan je jedino mali broj ovih običaja nakon disintegracije prilikom plentarne pobune.

66:5.30 Tut je sa svojim suradnicima nastojao unaprijediti miroljubive plemenske odnose, kontrolirati i humanizirati metode ratovanja, koordinirati međuplemenske odnose i unaprijediti plemensku upravu. U okolini Dalamacije razvila se naprednija kultura i ovi su se unaprijeđeni društveni odnosi pokazali vrlo korisnim u pogledu utjecaja na daleka plemena. Međutim, civilizacijsko uređenje Kneževog centra uveliko se razlikovalo od barbarskog društva na drugim lokacijama, onako kako se suvremeno društvo u Capetownu u Južnoj Africi posve razlikuje od grube kulture patuljastih Bušmana na sjeveru.

66:5.31 10. Vrhovni sud plemenske koordinacije i rasne kooperacije. Ovim vrhovnim vijećem je upravljao Van. Rješavalo je sporna pitanja svih devet specijalnih komisija koje su nadgledale razvoj ljudskog roda. Ovo vijeće je imao širok raspon djelovanja, kako su mu bila povjerena sva planetarna pitanja kojima se nisu naročito bavile druge grupe. Ovo je odabrano vijeće primilo autorizaciju od Očeva Zviježđa Edentije prije nego što im je data uprava nad vrhovnim sudom Urantije.

6. KNEŽEVA VLAST

66:6.1 Društvena baština žitelja određenog svijeta govori o stupnju svjetskog kulturnog razvoja, dok sposobnost ovih žitelja da shvate nove i naprednije ideje određuje stopu svjetske kulturne ekspanzije.

66:6.2 Dok slijepo povinovanje tradiciji vodi stabilnosti i kooperaciji sentimentalnim povezivanjem prošlosti i sadašnjosti, prekomjerna tradicionalnost sputava poduzetništvo i podjarmljuje stvaralačke moći individualne ličnosti. Kad su Kaligastija i stotinka stigli na Urantiju i počeli promicati novo evanđelje individualnog poduzetništva u ondašnjim društvenim grupama, cijeli je svijet bio zaokupljen neprogresivnim poštovanjem tradicije. Ali kako je ova blagotvorna uprava uskoro poremećena, ljudi se nikada nisu posve oslobodili robovanja običaju; žalosno je vidjeti kako društvene norme još uvijek dominiraju Urantijom.

66:6.3 Pripadnici Kaligastijine stotinke – diplomci mnogih svjetova Satanije – su dobro poznavali kulturi Jeruzema, ali ovo je znanje bilo gotovo bezvrijedno na barbarskom planetu primitivnih ljudi. Ova su mudra bića dobro postupila kad su odlučila da neće pokušati poduzeti tako iznenadnu preinaku i sveopće unaprijeđenje ondašnjih primitivnih rasa. Dobro su znali da ljudska vrsta prolazi vrlo polaganom evolucijom, te su mudro odustali od bilo kakvih nastojanja da korjenito izmijene čovjekov život na zemlji.

66:6.4 Svaka je od deset planetarnih komisija nastojala unaprijediti interese koje su zastupali koristeći se jedino polaganim i prirodnim metodama. Planirali su da privuku najbolje umove iz obližnjih plemena, da ih obuče i pošalju njihovim narodima kao ambasadore društvenog unaprijeđenja.

66:6.5 Strani poslanici su slani jedino po zahtjevu određenog naroda. Unaprijeđenjem i poboljšanjem bilo kojeg plemena ili rase uvijek su se bavili ljudi koji su iz njega potekli. Stotinka nije željela nametnuti određenom plemenu običaje i pravila ponašanja naprednijih rasa. Uvijek su strpljivo nastojali unaprijediti i poboljšati zaostale i staromodne običaje određene rase. Priprosti svijet Urantije je dolazio u Dalamaciju ne kako bi zamijenio svoje društvene običaje za novije i bolje, već kako bi unaprijedio vlastite običaje kroz kontakt s višom kulturom i naprednijim umovima. Proces je bio spor ali jako djelotvoran.

66:6.6 Dalamacijski učitelji su nastojali dodati svjesnu društvenu selekciju povrh posve prirodne selekcije koja je bila dio biološke evolucije. Nisu izobličili ljudsko društvo, premda su značajno ubrzali njegovu normalnu i prirodnu evoluciju. Vodili su se prema motivu napretka putem evolucije, a ne revolucije putem otkrivenja. Kroz mnoga stoljeća, ljudi su uspjeli steći malo religije i morala i ovi nadljudi su znali da nije bilo mudro pokušati oduzeti čovječanstvu onih par uspjeha koje su sami postigli i stvoriti zbrku i konsternaciju pri nastojanju prosvjetljenih i nadmoćnih bića da unaprijede nazadne rase prekomjernim učenjem i prosvjetljenjem.

66:6.7 Kad kršćanski poslanici idu u srce Afrike, gdje je običaj da djeca ostanu pod upravom i nadzorom svojih roditelja za cijelog svog života, ovi misionari jedino izazivaju zbrku i poremećaj utemeljenog sustava kad nastoje u jednoj generaciji ukinuti ovaj običaj i na njegovo mjesto postaviti ideju da djeca trebaju biti oslobođena roditeljske kontrole u njihovoj dvadeset prvoj godini.

7. ŽIVOT U DALAMACIJI

66:7.1 Premda je svojom ljepotom i dizajnom izazivao divljenje primitivnih ljudi ovog doba, Knežev je centar ustvari bio vrlo skroman. Građevine nisu bile naročito velike, kako su ovi vanzemaljski učitelji planirali potaći razvoj zemljoradnje tako što će upoznati ljude sa uzgojem životinja. U okviru gradskih zidina bilo je dovoljno prostora za pašnjake i vrtove koji su mogli obezbijediti hranu za nekih dvadeset tisuća žitelja.

66:7.2 Unutrašnjost centralnog hrama, kao i zgrade u kojima je bilo smješteno deset vijeća nadzornih nadljudskih grupa predstavljali su prava umjetnička djela. Dok su rezidencijalne nastambe bile pravi primjer urednosti i čistoće, sve je bilo vrlo jednostavno i nadasve primitivno u usporedbi s kasnijim građevinama. U ovom kulturnom centru nije korištena ni jedna metoda koja nije prirodno pripadala Urantiji.

66:7.3 Kneževo utjelovljeno osoblje je živjelo u jednostavnim i uzornim građevinama i vlastitim su primjerom željeli nadahnuti i dojmiti svoje studente u ovom svjetskom društvenom i obrazovnom centru da razviju sličan ukus.

66:7.4 Jasno utvrđena struktura obitelji i stacionaran obiteljski život datiraju iz dalamatijskog perioda i najvećim dijelom ih treba zahvaliti uzoru i učenjima stotinke i njihovih učenika. Obiteljska društvena zajednica nije počela uspješno djelovati sve dok ovi nadljudi, muškarci i žene, nisu pokazali ljudima kako čovjek treba voljeti svoje unuke i praunuke i obezbijediti sve što im je potrebno. Primitivni čovjek voli svoje dijete, dok cizilizirani čovjek voli i svoju unučad.

66:7.5 Pripadnici Kneževog osoblja su živjeli zajedno kao očevi i majke. Istina, nisu imali vlastitu djecu, premda je njihovih pedeset domova služilo kao uzor i pružalo dom i zaštitu velikom broju djece, nikada manje od pet stotina, koja su usvojena iz nadmoćih adamičkih i sangiških rasa; mnoga djeca su bila siročad. Imali su odličnu priliku da steknu disciplinu i obuku od ovih nadljudskih roditelja; poslije toga, nakon tri godine u Kneževim školama (pohađali su nastavu od trinaeste do petnaeste godine), stizali su u godine kad su mogli stupiti u brak i postati Kneževi poslanici svojim rasama.

66:7.6 Fad je bio pokrovitelj dalamatijskog obrazovnog plana koji je sproveden u djelo u vidu industrijske škole u kojoj su učenici stjecali znanje praktičnim radom i svakodnevnim obavljanjem korisnih zadataka. Ovaj je obrazovni plan poticao razmišljanje i osjećanje u procesu karakternog razvoja, dok je prednost davana praktičom ručnom radu. Obuka je bila individualna i kolektivna. Učitelji su bili muškarci i žene koji su uvijek radili u parovima. U pola programa učenici su bili podjeljeni prema spolu, dok su u pola obučavani zajedno. Pojedinačno su stjecali vještinu i spretnost, dok su grupno stjecali društvene vještine. Naučili su se družiti s mlađom i starijom djecom kao i odraslim osobama, te surađivati sa svojim vršnjacima. Također su upoznati s djelovanjem obiteljskih grupa, zabavnih grupa i školskih grupa.

66:7.7 Među kasnijim učenicima koji su primili obuku u Mezopotamijskim školama i koji su ponijeli ova učenja svojim rasama, bili su Andoniti iz visinskih oblasni zapadne Indije i predstavnici crvene i plave rase; u skorijem razdoblju primljen je manji broj pripadnika žute rase.

66:7.8 Hap je upoznao ove rane rase s moralnim zakonom. Sročio je zakonik poznat po imenu "Očev put" koji se sastojao od sljedećih zapovijedi:

66:7.9 1. Ne služi i ne strahuj od drugih Bogova osim Oca svih.

66:7.10 2. Ne pokazuj neposlušnost Očevom Sinu, svjetskom vladaru, niti nepoštovanje njegovim nadljudskim suradnicima.

66:7.11 3. Ne svjedoči lažno u narodnim sudovima.

66:7.12 4. Ne ubij muškarca, ženu ili dijete.

66:7.13 5. Ne ukradi stoku ili bilo koji drugi posjed tvoga susjeda.

66:7.14 6. Ne diraj ženu svoga prijatelja.

66:7.15 7. Ne iskaži nepoštovanje svojim roditeljima i starijim suplemenicima.

66:7.16 Zakonik je služio kao zakon Dalamacije gotovo tri stotine tisuća godina. I mnoge kamene ploče na koje je ovaj zakon uklesan sada leže pod površinom vode, u priobalnim oblastima Mezopotamije i Perzije. Ljudi su se imali običaj svakog dana sjetiti jedne zapovijedi i koristiti je kao pozdrav ili molitvu zahvalnicu prilikom jela.

66:7.17 U ovo doba je korišten lunarni kalendar, prema kojem mjesec ima dvadeset osam dana. Pored mjena dana i noći, ovo je predstavljalo jedinu vremensku računicu ovog ranog razdoblja. Tjedan od sedam dana su uveli dalamatijski učitelji zbog toga što ovaj broj odgovara jednoj četvrtini mjeseca od dvadeset osam dana. Činjenica da ovaj broj igra bitnu ulogu u numerologiji nadsvemira nesumnjivo je pružila priliku da se duhovna učenja načine dijelom svakodnevne računice vremena. To što tjedan ima sedam dana nije utemeljeno ni na kakvim prirodnim principima.

66:7.18 U poluprečniku od oko stotinu šezdeset kilometara, u području oko gradskih zidina, živio je veliki broj ljudi. U neposrednoj blizini zidina, više stotina diplomiranih učenika Kneževih škola bavilo se stočarstvom ili je na druge načine praktično koristilo obuku koju su primili od njegovog osoblja i njihovih mnogobrojnih asistenata. Manji broj se bavio poljoprivredom i vrtlarstvom.

66:7.19 Čovječanstvo nije bilo primorano pribjeći poljoprivredi u ime kazne za tobožnji grijeh. "U znoju lica svoga plodove zemlje ćeš jesti," ne predstavlja kaznu za čovjekovo sudjelovanje u nepromišljenim djelima vezanim za Luciferovu pobunu koja se odigrala pod vodstvom izdajnika Kaligastije. Na evolucijskim svjetovima obrada zemlje predstavlja dio procesa uspostave napredne civilizacije i ova ideja počiva u biti cijelog obrazovnog programa Planetarnog Kneza i njegovog osoblja tijekom tri stotine tisuća godina koje su proveli na Urantiji, od dolaska na Urantiju do tragičnog dana kad je Kaligastija odlučio okušati sreću s pobunjenikom Luciferom. Obrada zemlje nije prokletstvo; ona je prije najveći blagoslov svima koji su na taj način mogli uživati u čovjekovoj najčovječnijoj aktivnosti.

66:7.20 Na samom početku pobune, u Dalamaciji je živjelo nešto manje od šest tisuća ljudi. Ovo je ubrajalo redovne studente, ali nije ubrajalo posjetitelje i posmatrače, kojih je uvijek bilo više od tisuću. Teško da si možete predočiti značaj i veličinu napretka koji je postignut u ova pradavna vremena; praktično sve veličanstvene stvari koje su ljudska bića stekla u ovo vrijeme nestale su za vrijeme užasne pometnje i velike duhovne tame koja je uslijedila nakon katastrofe izazvane Kaligastijinom obmanom i otcjepljenjem.

8. KALIGASTIJINA NESREĆNA KOB

66:8.1 Ako pogledamo njegov dugi život, možemo naći samo jednu bitnu crtu Kaligastijinog karaktera koja privlači pažnju; bio je superindivualističan. Ispoljavao je tendenciju da se pridruži gotovo svakoj grupi koja je izražavala protest i uglavnom je simpatizirao s onima koji su ispoljavali određeni kriticizam. Rano je počeo pokazivati nemir kad se našao pod tuđim nadzorom, tendenciju da se blago odupre svakom obliku nadzora. Dok je s negodovanjem primao savjet starješina i dok je bio nemiran i samovoljan pod višom upravom, kad god je bio suočen s testom, uvijek se pokazao odan kozmičkim vlastima i pokoran nalozima Očeva Zviježđa. Nikada nije počinio stvarnu grešku, sve do dana kad je sramno izdao Urantiju.

66:8.2 Treba naglasiti da su i Luciferu i Kaligastiji nježno i pažljivo predočene njihove kritične tendencije i suptilan ponos koji je vodio porastu osjećaja vlastite važnosti. Ali sva ova nastojanja da im se pomogne protumačena su kao neopravdan kriticizam i narušavanje njihovih osobnih prava. Kaligastija i Lucifer su sudili svojim prijateljski naklonjenim savjetnicima prema upravo onim prijekornim motivima koji su sve više dominirali njihovim vlastitim izopačenim mislima i zavedenim planovima. Sudili su svojim nesebičnim savjetnicima sa stanovišta svoje sve veće sebičnosti.

66:8.3 Od dolaska Kneza Kaligastije, planetarna civilizacija je prilično normalno napredovala kroz gotovo tri stotine tisuća godina. Osim što je bila planet modifikacije života i mnogih neregularnih i neobičnih događaja, Urantija je nastavila uspješno napredovati sve do Luciferove pobune i naknadne Kaligastijine izdaje. Na sve kasnije događaje koji su se odigrali na Urantiji značajno je utjecala ova katastrofalna greška kao i kasniji neuspjeh Adama i Eve da ostvare svoju planetarnu misiju.

66:8.4 U vrijeme Luciferove pobune, Knez Urantije je potonuo u najdublju tamu, što je iznenada stvorilo dugi period planetarne pometnje. Kaligastiji je kasnije oduzeta suverena vlast zajedničkim činom vladara zviježđa i drugih kozmičkih vlastodržaca. Zajedno sa drugima osjetio je posljedice neminovne izolacije Urantije sve do Adamovog dolaska i djelomično je odgovoran za neuspjeh plana unaprijeđenja ljudskih rasa miješanjem s novom ljubičastom rasom -- potomcima Adama i Eve.

66:8.5 To što je u doba Abrahama Makiventa Melkizedek utjelovljen na Urantiji uveliko je umanjilo moć palog Kneza nad ljudskim poslovima i osujetilo njegova nastojanja da ih poremeti; kasnije je ovom izdajničkom Knezu oduzeta svaka moć koju je posjedovao na Urantiji.

66:8.6 Premda se učenje o đavlu Urantije donekle temelji na činjenici da je ovaj izdajnik i pokvarenjak Kaligastija ostao živjeti na vašem svijetu, potpuno je neispravno vjerovati da takav "đavo" može utjecati na normalan ljudski um protivno njegovim slobodnim i prirodnim odlukama. I prije Mihaelovog darivanja na Urantiji, Kaligastija i Daligastija nisu bili u stanju potlačiti smrtna bića i prisiliti normalne ljude da učine bilo što što se protivilo ljudskoj volji. Čovjekova slobodna volja ima najveću snagu i prevagu u svim smrtničkim poslovima; ni Misaoni Ispravljač koji živi u čovjekovom umu neće primorati čovjeka da se pozabavi jednom jedinom mišlju ili da povuče jedan jedini potez protivno čovjekovoj volji.

66:8.7 I tako ovaj planetarni pobunjenik kojem je oduzeta moć da naškodi svojim podanicima čeka da Stari Dani Uverse donesu konačnu presudu svima koji su sudjelovali u Luciferovoj pobuni.

66:8.8 [Predstavio Melkizedek iz Nebadona.]





Back to Top