Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 32 : EVOLUCIJA LOKALNIH SVEMIRA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO II: Lokalni svemir

POGLAVLJE 32 : EVOLUCIJA LOKALNIH SVEMIRA



POGLAVLJE 32 : EVOLUCIJA LOKALNIH SVEMIRA

32:0.1 LOKALNI svemir je rukotvorina Sina Stvoritelja koji pripada Rajskom redu Mihaela. Lokalni svemir obuhvaća stotinu zviježđa, od kojih svako ubraja stotinu sustava naseljenih svjetova. Svaki sustav će s vremenom imati približno tisuću naseljenih svjetova.

32:0.2 Svi ovi svemiri vremena i prostora predstavljaju rezultat evolucije. Bića iz Rajskog reda Mihaela razrađuju stvaralački plan koji uvijek prethodi dugoj stazi postupne evolucije i progresivnog razvoja fizičkih, intelektualnih i duhovnih priroda i sposobnosti mnogostrukih bića koja prebivaju na različitim planetima lokalnog svemira.

32:0.3 Urantija pripada lokalnom svemiru kojim vlada Bog-čovjek iz Nebadona koji je poznat kao Isus iz Nazareta i Mihael iz Salvingtona. I Rajsko Trojstvo je u cjelosti odobrilo sve Mihaelove planove vezane uz pitanja lokalnog svemira još prije nego što je imao prilike započeti ovu najvišu pustolovinu prostora.

32:0.4 Dok Božji Sinovi mogu izabrati domene svojih stvaralačkih aktivnosti, Rajski Arhitekti Glavnog Svemira razrađuju izvorne planove i projekcije za izradu ovih materijalnih tvorevina.

1. FIZIČKA POJAVA SVEMIRA

32:1.1 Predkozmičke manipulacije prostorne sile i praiskonskih energija predstavljaju djelo Glavnih Rajskih Organizatora Sile; ali istog časa kad u nadkozmičkim domenama ova novonastala energija počne reagirati na lokalnu ili linearnu gravitaciju, oni predaju svoje aktivnosti upraviteljima moći dotičnog nadsvemira.

32:1.2 Upravitelji moći su jedini koji djeluju u onim fazama lokalnog svemira koje prethode pojavi materije, ali koje slijede za pojavom sile. Sin Stvoritelj ne može započeti kozmičku organizaciju sve dok upravitelji sile ne pokrenu prostorne energije koje djeluju kao materijalni temelji javljajućeg svemira--stvarna sunca i materijalne svjetove.

32:1.3 Dok svi lokalni svemiri imaju približno jednak energetski potencijal, bitno se razlikuju po fizičkim dimenzijama i s vremena na vrijeme mogu varirati u količini vidljive materije. Naboj sile i potencijalno-materijalno obdarenje lokalnog svemira ovise o manipulativnom djelovanju upravitelja sile i njihovih prethodnika, kao i djelatnosti Sina Stvoritelja i unutarnjem obdarenju fizičke kontrole njegove stvaralačke suradnice.

32:1.4 Energetski naboj lokalnog svemira predstavlja otprilike stotinu tisućiti dio sile odgovarajućeg nadsvemira. U slučaju vašeg lokalnog svemira Nebadona, ukupna materijalizacija je neznatno niža. Fizički govoreći, Nebadon ima sva fizička obdarenja energije i materije koja ulaze u sastav svake druge lokalne domene Orvontona. Jedino fizičko ograničenje nad razvojnim proširenjem svemira Nebadona počiva u kvantitativnom naboju prostorne energije pod kontrolom gravitacijske uprave zajedničkog djelovanja moći i ličnosti spojenog kozmičkog mehanizma.

32:1.5 Nakon što energija-materija dostigne određeni stadij materijalizacije mase, Rajski Sin Stvoritelj se javlja na sceni djelovanja u pratnji Stvaralačke Kćerke Beskonačnog Duha. Istovremeno s dolaskom Sina Stvoritelja, započinje rad na arhitektonskim svjetovima koji trebaju poslužiti kao upravni centri planiranog lokalnog svemira. Evolucija lokalne tvorevine traje tijekom dugih stoljeća--sunca postižu stabilizaciju, formiraju se planeti sa svojim orbitima, dok se i dalje nastavlja rad na dovršenju arhitektonskih svjetova koji trebaju poslužiti kao upravni centri zviježđa.

2. KOZMIČKA ORGANIZACIJA

32:2.1 Prethodno djelovanju Sinova Stvoritelja, kozmička organizacija počiva na upraviteljima moći i drugim bićima koja postaju iz Trećeg Izvora i Centra. Mihael, vaš Sin Stvoritelj, je iz ovih prethodno formiranih energija izgradio naseljene svjetove svemira Nebadona, te se od njihovog formiranja odano posvetio njihovoj administrativnoj upravi. Iz ove predpostojeće energije, božanski Sinovi materijaliziraju vidljivu tvar i projiciraju živa bića, te u suradnji s kozmičkom prisutnošću Beskonačnog Duha stvaraju božansku svitu ličnosti duha.

32:2.2 Ovi upravitelji moći i regulatori energije čije djelovanje daleko prethodi aktivnostima Sina Stvoritelja u preliminarnoj fizičkoj organizaciji, kasnije služe u veličanstvenoj i bliskoj suradnji s ovim Kozmičkim Sinom, zauvijek zajednički upravljajući energijama koje su izvorno organizirali i uveli u krugove. Na Salvingtonu danas djeluje istih stotinu centara moći koji su nekoć surađivali s vašim Sinom Stvoriteljem u izvornoj formaciji ovog lokalnog svemira.

32:2.3 Prvi korak pri procesu fizičke izgradnje Nebadona počiva u organizaciji centralnog svijeta, arhitektonskog planeta Salvingtona i njegovih satelita. Od samog početka djelovanja ovih centara moći i fizičkih regulatora, do dolaska živućeg osoblja na završeni planet Salvington, prošlo je nešto više od milijarde godina vašeg suvremenog planetarnog vremena. Odmah nakon izgradnje Salvingtona, uslijedila je izgradnja stotinu centralnih svjetova planiranih zviježđa i deset tisuća centralnih svjetova planiranih lokalnih sustava planetarne kontrole i administracije, zajedno s arhitektonskim satelitima. Takvi arhitektonski svjetovi trebaju poslužiti smještaju ne samo fizičkih i duhovnih ličnosti, već i posredničkih morontija ili prijelaznih stadija egzistencije.

32:2.4 Salvington, centralni svijet Nebadona, počiva u samom energetsko-materijalnom centru lokalnog svemira. Ali vaš lokalni svemir nije jedna nepodijeljena astronomska cjelina, premda u njegovom fizičkom centru počiva jedan takav masivni sustav.

32:2.5 Dok Salvington služi kao glavni osobni centar Mihaela iz Nebadona, on nije uvijek prisutan na ovom mjestu. Dok nepomična prisutnost Sina Stvoritelja više nije bitna radi neometanog funkcioniranja centralnog svijeta, ovo nije bio slučaj za ranijih epoha fizičke organizacije. Sin Stvoritelj nije u stanju napustiti centralni svijet sve do postignuća gravitacijske stabilizacije koja predstavlja rezultat adekvatnog materijaliziranja energije koje vodi k uravnoteženju različitih krugova i sustava na osnovu uzajamne materijalne privlačnosti.

32:2.6 Ovdje se završava ostvarenje fizičkih planova kozmičke izgradnje i u zajednici sa Stvaralačkim Duhom, Sin Stvoritelj ovdje započinje realizaciju planova za stvaranje života; i ova zastupnica Beskonačnog Duha ovdje počinje biti kozmički aktivna kao zasebna stvaralačka ličnost. Po formulaciji i izvršenju prvog stvaralačkog čina javlja se Sjajna i Jutarnja Zvijezda, personifikacija ovog početnog stvaralačkog koncepta i ideala božanstvenosti. Ovo je glavni izvršitelj svemira, osobni suradnik Sina Stvoritelja koji mu sliči po svim osobinama karaktera, dok je daleko ograničeniji u osobinama božanstvenosti.

32:2.7 I istog časa kad Sin Stvoritelj primi svoju desnu ruku pomoćnicu i svog glavnog izvršitelja, nastupa početak egzistencije ogromnog i izvanrednog mnoštva različitih bića. Tako nastaju sinovi i kćerke lokalnog svemira i ovo obilježava početak egzistencije vladarskog osoblja lokalnog svemira, od vrhovnih kozmičkih vijeća do očeva zviježđa i vladara lokalnih sustava--ogromnih skupova istih onih svjetova koji trebaju pružiti utočište različitim smrtničkim bićima s obdarenjem volje; i svakim od ovih svjetova s vremenom treba upravljati Planetarni Knez.

32:2.8 I zatim, nakon potpune organizacije takvog svemira i po obezbijeđenju obilnog osoblja, Sin Stvoritelj počinje slijediti Očev prijedlog da načine smrtnog čovjeka na svoju božansku sliku.

32:2.9 U Nebadonu još nije završena organizacija planetarnih svjetova, kako je ovaj svemir istinski mlada skupina nebeskih tijela u okviru zvjezdanih i planetarnih domena Orvontona. Prema posljednjem popisu Nebadon ima 3,840,101 naseljeni svijet, dok vaš lokalni sustav Satanija ima prilično tipičnu građu.

32:2.10 Satanija nije jednoličan fizički sustav, nepodijeljena jedinka astronomske organizacije. Njezinih 619 naseljenih svjetova ulaze u sastav više od pet stotina različitih fizičkih sustava. Jedino pet imaju više od dva naseljena svijeta, dok od ovih samo jedan ima četiri planeta naseljena ljudima, dok četrdeset šest svjetova imaju dva naseljena svijeta.

32:2.11 Satanijski sustav naseljenih svjetova leži prilično daleko od Uverse i od te ogromne sunčeve skupine nebeskih tijela koja djeluje kao fizički ili astronomski centar sedmog nadsvemira. Jeruzem, centralni svijet Satanije je udaljen više od dvije stotine tisuća svjetlosnih godina od fizičkog centra nasvemira Orvontona, dok ovaj centar leži jako, jako daleko od gustog promjera Mliječne staze. Satanija leži na obodu lokalnog svemira i Nebadon trenutno počiva blizu samog ruba Orvontona. Od najudaljenijih sustava naseljenih svjetova do nadkozmičkog centra, prostire se nešto manje od dvije stotine i pedeset tisuća svjetlosnih godina.

32:2.12 Svemir Nebadon trenutno leži na jugoistočnom dijelu Orvontonskog nadkozmičkog kruga. Najbliži svemiri nose imena: Avalon, Hanselon, Sanselon, Portalon, Volvering, Fanoving i Alvoring.

32:2.13 Ali evolucija lokalnog svemira predstavlja dugu pripovijed. Poglavlja koja govore o nadsvemiru uvode ovu temu evolucije lokalnog svemira, određena poglavlja iz ovog dijela knjige koja govore o lokalnoj domeni upotpunjuju ovu raspravu, dok naredna poglavlja o povijesti i sudbini Urantije zaokružuju ovu sliku. Ali vi jedino možete prihvatljivo shvatiti sudbinu smrtnih bića takve lokalne tvorevine nakon što pročitate pripovijed o životu i učenjima vašeg Sina Stvoritelja i njegovog ljudskog života u smrtnom obličju na vašem evolutivnom svijetu.

3. EVOLUTIVNA IDEJA

32:3.1 Centralni svemir po imenu Havona predstavlja jedinu savršeno uređenu stvorenu domenu koja je nastala neposrednom mišlju Oca Svih i riječju Vječnog Sina. Havona je egzistencijalni, savršeni i preobilni svemir koji neposredeno opasava prebivalište samih vječnih Božanstava, centar cijelog svemira. Stvorene domene sedam nadsvemira predstavljaju konačna, evolutivna i progresivna područja.

32:3.2 Svi fizički sustavi vremena i prostora imaju evolutivno porijeklo. Oni čak ne postižu fizičku stabilizaciju sve dok se ne počnu kretati ustaljenim orbitima svojih nadsvemira. Lokalni svemiri jednako ne mogu postići stabilizaciju u statusu svjetla i života sve do iscrpljenja fizičkih potencijala proširenja i razvoja i sve do ustaljenja i stabilizacije duhovnog statusa svih naseljenih svjetova.

32:3.3 Osim u centralnom svemiru, savršenstvo predstavlja stvar progresivnog postignuća. Dok uzorak savršenstva prožima cijelu centralnu tvorevinu, sve druge domene moraju postići ovo savršenstvo utemeljenim metodama koje služe napredku dotičnih svjetova ili svemira. I planovi Sinova Stvoritelja nose obilježje gotovo beskonačne varijacije po načinu organizacije, evolucije, discipliniranja i stabilizacije njihovih lokalnih svemira.

32:3.4 Izuzev božanske pristunosti Oca, svaki lokalni svemir na određeni način predstavlja duplikaciju administrativne organizacije uzorka centralne tvorevine. Dok je Otac Svih osobno prisutan u svom prebivališnom svemiru, on ne živi u umovima bića koja vuku porijeklo iz ovog svemira onako kako doslovno živi s dušama smrtnika vremena i prostora. Čini se da proces prilagođenja i regulacije duhovnih poslova prostrane tvorevine u sebi nosi određenu svemudru nadoknadu ili odštetu. Dok je Otac kao takav osobno prisutan u centralnom svemiru, on nije prisutan u umovima djece ove savršene stvorene domene; dok Otac kao osoba nije prisutan u svemirima vremena i prostora gdje ga zastupaju i predstavljaju njegovi Suvereni Sinovi, blisko je prisutan u umovima svoje smrtne djece, gdje ga duhovno predstavljaju Tajanstveni Osmatrači koji žive u umovima ovih stvorenih bića volje.

32:3.5 Na centralnom svijetu lokalnog svemira žive sve stvoriteljske i stvaralačke ličnosti koje predstavljaju samosadržani autoritet i administrativnu autonomiju, izuzev osobne prisutnosti Oca Svih. U lokalnom svemiru možete naći ponekog pripadnika govoto svake klase inteligentnih bića koja žive širom centralnog svemira, izuzev Oca Svih. Dok Otac Svih nije osobno prisutan u lokalnom svemiru, Sin Stvoritelj ovdje djeluje kao Očev osobni zastupnik prvo kao namjesnik Boga, a zatim kao vrhovni i suvereni vladar u svoje vlastito ime.

32:3.6 Što niže pogledamo na ljestvici života, to teže postaje pronaći nevidljivog Oca pomoću golog oka vjere. Niža bića--a ponekad čak i više ličnosti--nailaze na teškoću pri nastojanju da spoznaju Oca Svih u njegovim Sinovima Stvoriteljima. I tako sve do trenutka duhovne egzaltacije, kad im savršenstvo razvoja pruža sposobnost da osobno ugledaju Boga, oni posustaju u razvoju, počinju duhovno sumnjati i podlijegati zbrci i tako sebe izolirati od naprednih duhovnih ciljeva svoga vremena i svemira. Oni na taj način gube sposobnost spoznaje Oca u prizoru Sina Stvoritelja. Najsigurniji vodič stvorenim bićima prilikom cijele dugotrajne borbe za postignuće Oca, za vrijeme ovog perioda kad unutarnja ograničenja onemogućuju takvo postignuće, počiva u ustrajnom održanju istine i činjenice da Očeva prisutnost počiva u njegovim Sinovima. Doslovno i figurativno, duhovno i osobno, Otac i njegovi Sinovi su jedno. Uvijek je istina da: Tko je vidio Sina Stvoritelja, vidio je Oca.

32:3.7 Isprva, ličnosti određenog svemira mogu imati sigurnost i uvjerenje jedino ovisno o mjeri svoje bliske srodnosti s Božanstvom. Kad god se porijeklo stvorenog bića udalji od izvornih i božanskih Izvora, bilo da se radi o Božjim Sinovima ili služiteljskim bićima koja pripadaju Beskonačnom Duhu, raste mogućnost izbijanja nesklada i zbrke, a nekom prilikom i pobune--grijeha.

32:3.8 Osim savršenih bića koja postaju iz Božanstva, sva nadkozmička stvorenja slobodne volje imaju evolutivnu prirodu i započinju od niskog statusa uzlazeći naviše, dok se zapravo kreću prema svojoj nutrini. Čak se i izrazito duhovne ličnosti nastavljaju uspinjati životnom ljestvicom sve naprednijim prevođenjem iz života u život i sa svijeta na svijet. I u slučaju osoba koje u sebi imaju Tajanstve Osmatrače, ništa ne može ograničiti moguće visine njihovog duhovnog napretka i kozmičkog postignuća.

32:3.9 Nakon što vremenska bića konačno ostvare savršenstvo, ono je u cjelosti stvar postignuća, ostvarenja vjere koje pripada njihovoj ličnosti. Dok osobe badava primaju darove duhovne milosti, njihova postignuća proizlaze iz individualnih napora i stvarnog života, reakcija njihove ličnosti na postojeće okružje.

32:3.10 Činjenica da se ljudi evolutivno razvijaju od životinja ne stvara ljagu u očima svemira, kako ovo predstavlja jedinu metodu stvaranja jednog od dva osnovna tipa konačnih inteligentnih bića volje. I s postignućem najvišeg savršenstva i vječnosti, to je više slave onima koji su uzašli sa samog dna i koji su vedro uznapredovali ljestvicom života, krug za krugom, i koji su po ostvarenju vrhunca slave postigli osobno iskustvo koje utjelovljuje stvarno poznavanje svake životne faze, od samog dna do najvišeg vrhunca.

32:3.11 I sve ovo svjedoči o mudrosti naših Stvoritelja. Otac Svih bi jednako lako mogao učiniti sva smrtna bića savšenim, uputiti savršenstvo svojom božanskom riječju. Ali Bog bi tako lišio svoja bića izvanrednog iskustva, programa pustolovine i obuke vezanog uz dugi i postupni unutarnji uspon, iskustva jedino onih bića koja su imala sreću da započnu sa samog dna životne egzistencije.

32:3.12 U svemirima koji okružuju Havonu postoji upravo onoliko savršenih stvorenja kolika je potreba za savršenim učiteljskim uzorcima koji služe bićima evolutivne životne ljestvice. Iskustvena priroda evolutivnog tipa ličnosti predstavlja prirodan kozmički komplement svesavršenih priroda Rajsko-Havonskih stvorenih bića. I savršena i nesavršena bića su u stvarnosti nepotpuna u pogledu konačne sveobuhvatnosti. Ali u komplementarnom odnosu egzistencijalno savršenih stvorenja Rajsko-Havonskog sustava s iskustveno usavršenim finalistima koji uzlaze iz evolutivnih svemira, ova dva tipa mogu postići oslobođenje od prirođenih ograničenja i na taj način zajednički pokušati ostvariti blažene visine ultimnog statusa stvorenog bića.

32:3.13 Ove djelatnosti stvorenja predstavljaju kozmičke posljedice akcija i reakcija u okviru Sedmostrukog Božanstva, spojišne točke vječne božanstvenosti Rajskog Trojstva s evolutivnom božanstvenosti Vrhovnih Stvoritelja vremensko-prostornih svemira u okvirima, pomoću i putem ostvarenja moći Božanstva Vrhovnog Bića.

32:3.14 Božanski savršeno stvorenje se ne razlikuje od evolutivno usavršenog stvorenja po mjeri, već po vrsti potencijala božanstvenosti. Ova bića veže uzajamna ovisnost u pogledu postignuća vrhovnosti službe. Evolutivni nadsvemiri ovise o savršenoj Havoni radi ostvarenja uvjeta za završnu obuku uzlaznih bića ovih nadsvemira, dok je savršenom centralnom svemiru potrebna egzistencija usavršavajućih svemira radi ostvarenja punog razvoja njegovih silaznih žitelja.

32:3.15 Bilo da se radi o ličnostima ili svemirima, dva osnovna očitovanja konačne stvarnosti--prirođeno i evolutivno savršenstvo--imaju ravnopravan, međuovisan i povezan status. Oni uzajamno ovise radi upotpunjenja pojedinačne uloge, službe i sudbine.

4. BOŽJI ODNOS PREMA LOKALNOM SVEMIRU

32:4.1 Nemojte misliti da je Otac Svih, po podarenju svakog mogućeg dijela svoga bića i moći drugim osobama, postao nečujni i neaktivni član Božanskog saveza. Osim djelovanja u domeni ličnosti i podarenju Ispravljača, on je naočigled najneaktivniji član Rajskih Božanstava zbog toga što predaje izvršenje velikog dijela svoje vječne nakane svojim ravnopravnim suradnicima u sastavu Božanstva kao i brojnim stvorenim inteligencijama. Bog je neaktivni pripadnik stvaralačke trojke jedino po tome što ne izvršava djela koja može povjeriti svojim ravnopravnim i podređenim suradnicima.

32:4.2 Bog u cjelosti razumije da svako njegovo inteligentno stvorenje ima potrebu za djelovanjem i postignućem iskustva i Bog se stoga u svakoj situaciji, bilo da se radi o sudbini kozmosa ili blagodati njegovih najnižih stvorenja, povlači u pozadinu u korist cijele galaksije stvorenja i Stvaralačkih ličnosti koje po svojim unutarnjim obdarenjima posreduju između njega i bilo koje kozmičke situacije ili stvaralačkog događaja. Ali unatoč ovom povlačenju, ovom ispoljenju beskonačne koordinacije, Bog vrlo stvarno, doslovno i osobno sudjeluje u ovim događajima uz pomoć i putem svojih uposlenih sila i ličnosti. Otac djeluje unutar i putem ovih kanala djelovanja radi blagodati cijele svoje prostrane tvorevine.

32:4.3 Što se tiče procedura, uprave i administracije lokalnog svemira, Otac Svih djeluje u osobi Sina Stvoritelja. Otac Svih se nikad ne upliće u pitanja uzajamnog odnosa između Božjih Sinova, grupnog odnosa između ličnosti koje postaju iz Trećeg Izvora i Centra ili odnosa bilo kojih drugih stvorenja, kao na primjer ljudskih bića. Ono što uvijek mora prevladati je zakon Sina Stvoritelja, uprava Očeva Zviježđa, Vladara Sustava i Planetarnih Knezova--ustanovljene procedure i principi djelovanja koji vladaju u određenom svemiru. Nikad ne može nastupiti podjela autoriteta; nikada ne dolazi do unakrsnog djelovanja božje moći i nakane. Božanstva djeluju u savršenom i vječnom jednoglasju.

32:4.4 Sin Stvoritelj ima vrhovnu vlast u svim pitanjima etičkih veza, odnosa određene grupe stvorenih bića s drugim redovima stvorenja, kao i odnosa dvaju ili više osoba s određenom grupom; ali takav plan ne znači da Otac Svih ne može na svoj način intervenirati i učiniti bilo što što godi njegovom božanskom umu, s bilo kojim individualnim stvorenjem njegove tvorevine, bilo da se radi o trenutnom statusu ili budućim izgledima ove osobe i što se tiče Očevog vječnog plana i beskonačne nakane.

32:4.5 U svojim smrtnim bićima slobodne volje, Otac je istinski prisutan u unutarnjem Ispravljaču, fragmentu svog predličnog duha, dok je Otac i sam izvor ličnosti ovog smrtnog bića slobodne volje.

32:4.6 Ovi Misaoni Ispravljači, darovi Oca Svih, žive prilično izolirano; prebivajući u ljudskim umovima, oni nemaju nikakve vidljive veze s etičkim pitanjima lokalne tvorevine. Oni nisu neposredno usklađeni bilo sa serafskom službom ili s administrativnom upravom sustava, zviježđa ili lokalnog svemira, kao ni s upravom Sina Stvoritelja, čija volja predstavlja vrhovni zakon njegovog svemira.

32:4.7 Unutarnji Ispavljači predstavljaju jedan od Božjih zasebnih ali ujedinjenih načina kontakta sa stvorenim bićima cijele njegove gotovo beskonačne tvorevine. Onaj koji je nevidljiv ljudskim očima na ovaj način očituje svoju prisutnost i kad bi to bilo moguće, ukazao bi se i na druge načine, ali takva naprednija očitovanja nisu božanski moguća.

32:4.8 Mi možemo vidjeti i shvatiti mehanizam kojim Sinovi postižu blisko i potpuno poznavanje svojih upravnih kozmičkih domena; ali nismo u stanju u cjelosti shvatiti metode koji omogućuju Božje potpuno i osobno poznavanje detalja koji se tiču svemira nad svemirima, premda ako ništa drugo možemo prepoznati metode kojima Otac Svih može primiti informaciju o bićima njegove ogromne tvorevine kao i metode očitovanja njegove prisutnosti istim ovim bićima. Zahvaljujući krugu ličnosti, Otac je upoznat--ima osobno znanje--svih misli i djela svih bića iz svih sustava svih svemira cijele stvorene domene. I dok nismo u stanju u cjelosti shvatiti ovu vještinu Božje komunikacije s njegovom djecom, nalazimo veliku snagu u uvjerenju da "Gospodin poznaje svoju djecu" i da "bilježi gdje smo rođeni."

32:4.9 U vašem svemiru kao i u vašem srcu, Otac Svih je prisutan, duhovno govoreći, putem jednog od Sedam Glavnih Duhova centralnog boravišta, te je štoviše prisutan putem božanskog Ispravljača koji živi, radi i čeka u dubinama smrtničkog uma.

32:4.10 Bog nije samoživa ličnost; Otac sebe badava podaje svojim stvorenim bićima i svojoj stvorenoj domeni. On živi i djeluje ne samo u Božanstvima, već i u svojim Sinovima kojima povjerava izvršenje svega što su božanski sposobni učiniti. Otac Svih se istinski lišio svake djelatnosti koja može biti povjerena drugim bićima. I ovo jednako važi kad je riječ o smrtnom čovjeku, kao i kad je riječ o Sinu Stvoritelju koji upravlja u Božje ime na samom centru lokalnog svemira. Mi tako možemo vidjeti djelovanje idealne i beskonačne ljubavi Oca Svih.

32:4.11 Ovo univerzalno kozmičko samopodarenje Božjeg bića obilno svjedoči kako o veličini tako i o velikodušnosti Očeve božanske prirode. Ako postoji ikoji Božji dio koji nije podaren univerzalnoj kozmičkoj tvorevini, od ovog svog dijela Bog s izdašnim velikodušjem daruje Misaone Ispravljače svojim zemaljskim smrtnicima--Tajnovite Osmatrače vremena--koji tako strpljivo žive u smrtnim bićima pred kojima stoji mogućnost vječnog života.

32:4.12 Otac Svih je sebe podario, tako reći, kako bi obogatio cijelu tvorevinu posjedom ličnosti i potencijalom duhovnog postignuća. Bog je sebe podario kako bi mu mi mogli nalikovati i on prima jedino onu moć i slavu koja je bitna radi održanja stvari zbog kojih se lišio sveg ostalog.

5. VJEČNA I BOŽANSKA NAMISAO

32:5.1 Velika i veličanstvena namisao obilježava prostorno putovanje svemirima. Čovjekove smrtničke patnje nisu uzaludne. Svi sudjelujemo u jednom ogromnom planu, poduzeću gigantskih razmjera i upravo veličina dimenzija ovog poduzeća onemogućuje promatranje pojedinačnih dijelova u pojedinačnom času i za vrijeme pojedinačnog života. Svi smo dio vječnog poduzeća pod Božjim nadzorom i upravom. Cijeli se ovaj čudesni i kozmički mehanizam veličanstveno kreće prostorom u ritmu beskonačne misli i vječne nakane Prvog Velikog Izvora i Centra.

32:5.2 Vječna nakana vječnog Boga predstavlja visoki duhovni ideal. Događaji vremena i borbe materijalne egzistencije predstavljaju jedino privremenu ljestvicu koja vodi do druge obale, obećane zemlje duhovne stvarnosti i blažene egzistencije. Naravno, vi smrtnici ne možete lako shvatiti ideju vječne nakane; vi ste doslovno nesposobni shvatiti misao vječnosti, ideju nečeg što nema početka ni svršetka. Sve što vi poznajete ima svršetak.

32:5.3 Individualni život, vijek trajanja određenog svijeta ili kronološki slijed povezanih događaja, može djelovati kao izolirani raspon vremena; čini se da sve ima početak i svršetak. I može djelovati da slijed takvih događaja, života, stoljeća ili epoha, promatran kao niz epizoda, predstavlja pravolinijsku pojavu, izolirani vremenski događaj koji djeluje kao iznenadni blijesak na beskonačnom licu vječnosti. Ali kad promatramo ove događaje iza kulisa, opsežnije i potpunije razumijevanje vodi k spoznaji da takvo objašnjenje ne može biti prihvatljivo, povezano i na bilo koji način prikladno bilo kao objašnjenje ili kao korelacija vremenskih događaja koji nose temeljne nakane i osnovne reakcije vječnosti.

32:5.4 Meni djeluje prikladnije, u cilju objašnjenja smrtničkom umu, zamisliti vječnost u vidu kruga i vječnu nakanu u vidu beskrajne kružnice, gdje se vječnost na neki način sinhronizira s prolaznim materijalnim krugovima vremena. Što se tiče sektora vremena koji su povezani s krugom vječnosti i koji ulaze u sastav ovog kruga vječnosti, primorani smo prepoznati da takve privremene epohe dolaze na svijet, žive i umiru upravo kao što privremena smrtna bića dolaze na svijet, žive i umiru. Većina ljudskih bića umire zbog toga što, nakon što ne uspiju postići razinu duha spojem s unutarnjim Ispravljačem, metamorfoza smrti predstavlja jedino moguće oslobođenje iz okova vremena i spona materijalne tvorevine i jedini način za hvatanje duhovnog koraka s progresivnom povorkom vječnosti. Nakon što preživite probni život vremenske i materijalne egzistencije, možete nastaviti živjeti u dodiru s vječnosti i čak i u sastavu vječnosti, zauvijek putujući svjetovima prostora krugom vječnih stoljeća.

32:5.5 Sektori vremena nalikuju blijesku ličnosti koji se javlja u temporalnom obličju; pojave se jedino na kratko, nakon čega iščeznu pred ljudskim očima, kako bi se ponovo pojavili kao novi djelatnici i nastavni činitelji višeg života beskrajnog putovanja vječnim krugom. Vječnost se teško može zamisliti kao pravolinijska pojava ako se osvrnemo na vjerovanje u ograničeni svemir koji rotira oko ogromnog izduljenog centralnog prebivališta Oca Svih.

32:5.6 Iskreno govoreći, konačni um vremena nije u stanju spoznati vječnost. Vi jednostavno ne možete shvatiti ovaj pojam; niste ga u stanju razumjeti. Ni ja ne mogu potpuno predočiti vječnost, a čak i kad bih to mogao učiniti, ne bih bio u stanju prenijeti ovu ideju ljudskom umu. Svejedno, uložio sam sve napore da vam predočim dio našeg gledišta, da vam prenesem ponešto našeg razumijevanja vječnih pojava. Nastojim vam pomoći da razjasnite svoje shvaćanje ovih vrijednosti beskonačne prirode i vječnog značaja.

32:5.7 U Božjem umu postoji plan koji obuhvaća svako stvoreno biće svih ogromnih domena i ovaj plan je vječna nakana beskrajnih mogućnosti, neograničenog napredovanja i beskonačnog života. I ljudi jedino trebaju posegnuti za beskonačnim blagom tako neusporedivog života!

32:5.8 Pred vama je cilj vječnosti! Pred vama leži pustolovno postignuće božanstvenosti! Posegnite za savršenstvom! Tko god hoće neka dođe i neka primi pouzdanu nagradu za sva nastojanja svakog ljudskog bića koje odluči sudjelovati u trci vjere i uzdanja, neprestano tražeći oslonca u vodstvu unutarnjeg Ispravljača i upravi ovog dobrog duha Kozmičkog Sina koji je badava izliven na sve ljude.

32:5.9 [Predočio Moćni Glasnik koji je privremeno pripojen Vrhovnom Vijeću Nebadona i koji je primio ovu misiju od Gabrijela iz Salvingtona.]





Back to Top