Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 12 : SVEMIR NAD SVEMIRIMA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 12 : SVEMIR NAD SVEMIRIMA



POGLAVLJE 12 : SVEMIR NAD SVEMIRIMA

12:0.1 1. GOLEMO prostranstvo tvorevine Oca Svih doslovce nadilazi moć razumijevanja konačne imaginacije; ogromna veličina glavnog svemira iznenađuje čak i bića moga reda. Ali smrtni um je u stanju upoznati plan kozmičke izgradnje i organizacije; vi možete naučiti o njegovoj fizičkoj organizaciji i izvanrednoj administativnoj upravi; možete upoznati različite grupe inteligentnih bića koja žive u sedam nadsvemira vremena kao i bića iz centralnog svemira vječnosti.

12:0.2 Zbog beskonačnosti Oca Svih, u principu ili u vječnom potencijalu, smatramo materijalnu tvorevinu beskonačnom, ali pri proučavanju i promatranju cjelokupne materijalne tvorevine poznajemo njezina ograničenja u određenom času vremena, kao i činjenicu da vašim konačnim umovma ova tvorevina mora djelovati komparativno neograničena, doslovce bezgranična.

12:0.3 Na osnovu izučavanja fizičkih zakona i proučavanja zvjezdanih domena, vjerujemo da beskonačni Stvoritelj još uvijek nije obznanjen u konačnosti kozmičkog izražaja, da je velik dio kozmičkog potencijala Beskonačnog još uvijek samosadržan i neobzanjen. Dok stvorenim bićima glavni svemir može djelovati gotovo beskonačan, on je daleko od stadija potpunosti; još uvijek je obilježen fizičkim ograničenjima materijalne tvorevine i iskustvenim otkrivenjem vječnog cilja.

1. PROSTORNE RAZINE GLAVNOG SVEMIRA

12:1.1 Svemir nad svemirima nije beskonačna ravan, bezgranična kocka ili neograničeni krug; on definitivno ima dimenzije. Zakoni fizičke organizacije i administrativne uprave zasigurno pokazuju da na koncu konca cijela ova ogromna skupina sile-energije i materije-moći djeluje kao prostorna jedinka, organizirana i koordinirana cjelina. Uočljivo ponašanje materijalne tvorevine dokazuje da materijalni svemir posjeduje jasna ograničenja. Najviši dokaz kružnosti i ograničenih dimenzija kozmičkog prostora počiva u nama dobro poznatoj činjenici da svi oblici osnovne onergije neprestano kruže oko zakrivljene staze prostornih razina glavnog svemira povodeći se prema neprestanoj i apsolutnoj privlačnoj sili Rajske gravitacije.

12:1.2 Niz kozmičkih razina glavnog svemira predstavlja osnovne dijelove prožetog prostora--cjelokupnu tvorevinu, organiziranu I djelomično naseljenu tvorevinu ili onu koja će tek biti organizirana i naseljena. Da glavni svemir ne predstavlja niz smjena eliptičkih prostornih razina manjeg otpora sa zonama relatinog mirovanja, mislimo da bi posvjedočili isključenje određenih kozmičkih energija iz beskonačnog polja i pravolinijsko putovanje neistraženim prostorom; ali nikad nismo opazili ovakvo ponašanje sile, energije ili materije; one se uvijek kovitlaju, idući prema unutrašnjosti stazama velikih kozmičkih krugova.

12:1.3 Krečući se od Rajskog centra prema vani horizontalnim ekstenzijama prožetog prostora, glavni svemir obuhvaća šest koncentričnih elipsi, prostornih razina oko centralnog Otoka:

12:1.4 1. Centralni Svemir -- Havonu

12:1.5 2. Sedam Nadvemira.

12:1.6 3. Prve Spoljašnje Razine Prostora.

12:1.7 4. Druge Spoljašenje Razine Prostora.

12:1.8 5. Treće Spoljašenje Razine Prostora.

12:1.9 6. Četvrte i Posljednje Prostorne Razine.

12:1.10 Havona, centralni svemir, nije vremenska tvorevina; ona ima vječnu egzistenciju. Ovaj svemir koji nema početka niti svršetka, broji milijardu planeta vječnog savršenstva i okružen je ogromnim crnim gravitacijskim tijelima. U centru Havone počiva stacionarni i apsolutno uravnoteženi Otok Raja okružen dvadeset jednim satelitom. Radi ogromnih masa crnih gravitacijskih tijela koja se pružaju duž ruba centralnog svemira, sadržaj mase ove centralne tvorevine daleko nadilazi cjelokupnu masu svih sedam sektora velikog svemira.

12:1.11 Rajsko-Havonski vječni svemir koji se pruža oko vječnog Otoka tvori savršeni i vječni centralni nukleus glavnog svemira; svih sedam nadsvemira i svi predjeli spoljašnjeg prostora rotiraju u ustaljenim orbitima oko gigantske centralne skupine Rajskih satelita i planeta Havone.

12:1.12 Sedam Nadsvemira nisu jedino mjesta prvotne fizičke organizacije; njihove granice ni na kojem mjestu ne presijecaju bilo nebularnu obitelj ili lokalni svemir, glavnu tvoridbenu jedinku. Svaki nadvsmir je jednostavno zemljopisni prostor koji okuplja približno jednu sedminu organizirane i djelomično naseljene posthavonske tvorevine; svaki svemir sadrži približno jednak broj lokalnih svemira. Nebadon, vaš lokalni svemir, predstavlja jednu od novijih tvorevina Orvontona, sedmog nadsvemira.

12:1.13 Veliki Svemir danas predstavlja organiziranu i naseljenu tvorevinu. On obuhvaća sedam nadsvemira s ukupnim evolutivnim potencijalom od oko sedam bilijuna naseljenih planeta, ne uključujući vječne centralne planete. Ali ovaj pokusni proračun ne uključuje bilo arhitektonske planete adminsitrativne uprave ili trenutno neorganizirane pogranične kozmičke grupe. Sadašnji grubi i nedotjerani rub velikog svemira s neravnom i nedovršenom periferijom, zajedno s jako neustaljenim uvjetima cijelog ovog astonomskog područja govore našim stručnjacima da čak ni sedam nadsvemira još uvijek nisu u cjelosti završeni. Ako krenemo od božanskog centra prema vani, stižemo do granica ogranizirane i naseljene tvorevine; stižemo do spoljašnjih granica velikog svemira. I upravo u blizini ove spoljašnje granice, u dalekom uglu ove veličansvene tvorevine, počiva vaš lokalni svemir.

12:1.14 Razine spoljašnjeg prostora. U udaljenom prostoru, jako daleko od sedam naseljenih nadsvemira, nakupljaju se ogromni i nevjerovatni krugovi sile i materijalizirajućih energija. Između energetskih krugova sedam nadsvemira i ovog golemog spoljašnjeg pojasa aktivnosti sile vlada poprilično mirna prostorna zona promjenljive širine koja u prosjeku obuhvaća oko četiri stotine tisuća svjetlosnih godina. U ovim prostornim zonama nema zvjezdane prašine -- kozmičke izmaglice. Naši stručnjaci koji se bave izučavanjem ovih pojava nisu sigurni u pogledu preciznog statusa prostornih sila ove zone relativnog mirovanja koja opasava sedam nadsvemira. Ali ako promatramo područje otprilike pola milijuna svjetlosnih godina dalje od sadašnjeg velikog svemira, možemo opaziti početke zone nevjerojatnog energetskog djelovanja koje raste u pogledu mjere i intenziteta već dvadeset pet milijuna svjetlosnih godina. Ovi nevjerojatni kotači energetskih sila djeluju u prvoj spoljašnjoj razini prostora, neprekinutom pojasu kozmičke aktivnosti koji okružuje cijelu poznatu, organiziranu i naseljenu tvorevinu.

12:1.15 Još veličanstvenije aktivnosti djeluju izvan ovih područja, kao što su fizičari Urantije utvrdili u ranom dokazu ovih ispoljenja sile u zonama više od pedeset milijuna svjetlosnih godina dalje od ovih najudaljenijih domena prve spoljašnje razine prostora. Ove aktivnosti nesumnjivo navješćuju organizaciju materijalnih tvorevina druge spoljašnje razine prostora velikog svemira.

12:1.16 Centralna tvorevina je stvorena u vječnosti; sedam nadsvemira su stvoreni u vremenu; četiri spoljašnje razine prostora nesumnjivo moraju rezultirati evolucijom ultimne tvorevine. A postoje i oni koji tvrde da Beskonačni jedino može postići puni izražaj u beskonačnosti; i oni stoga vjeruju u postojanje još jedne dodatne i neobznanjene tvorevine izvan granica četvrte i najudaljenije razine prostora, tvorevine koja može biti sve širi i beskrajni svemir beskonačnosti. Teoretski ne znamo kako je moguće ograničiti bilo beskonačnost Stvoritelja ili potencijalnu beskonačnost tvorevine, ali sudeći prema njegovoj administraciji i organizaciji, smatramo da je glavni svemir ograničen, da je na svojim spoljašnjim rubovima posve sigurno ograđen i omeđen otvorenim prostorom.

2. DOMENE BEZUVJETNOG APSOLUTA

12:2.1 Kad astronomi Urantije sa svojim sve moćijim teleskopima promatraju tajnovite daljine spoljašnjeg prostora koje pružaju svjedodžbu nevjerojatnoj evoluciji gotovo nebrojenih fizičkih svemira, oni ne smiju previdjeti da to što vide pred svojim očima predstavlja veličanstveno djelo nedokučivih planova Arhitekata Glavnog Svemira. Točno je da mi posjedujemo dokaze koji ukazuju na postojanje i djelovanje određenih rajskih ličnosti tu i tamo širom ogromnih energetskih ispoljenja koja trenutačno obilježavaju ova spoljašnja područja, ali sa šireg stanovišta prostorna područja koja se protežu izvan spoljašnjih granica sedam nadsvemira obično nose obilježje domena Bezuvjetnog Apsoluta.

12:2.2 Premda ljudsko oko bez teleskopa može vidjeti tek dvije do tri nebule izvan granica nadsvemira Orvontona, vaši teleskopi doslovce ukazuju na proces stvaranja milijuna nad milijunima sličnih fizičkih svemira. Većina zvjezdanih carstava koja možete vidjeti svojim suvremenim teleskopima ulaze u sastav Orvontona, dok veći teleskopi fotografskom vještinom mogu prodrijeti daleko izvan granica velikog svemira u domene spoljašnjeg prostora, područja organizacije nebrojenih svemira. A pored ovih postoje i milijuni svemira koji se nalaze izvan dometa vaših novijih instrumenata.

12:2.3 U bliskoj budućnosti novi teleskopi trebaju upoznati i zadiviti astronome Urantije s prizorom ništa manje nego 375 milijuna novih galaksija u udaljenim domenama spoljašnjeg prostora. U isto vrijeme ovi moćniji teleskopi trebaju obznaniti da mnogi otočni svemiri za koje se prethodno smatralo da pripadaju spoljašnjem prostoru zapravo pripadaju galaktičkom sustavu Orvontona. Sedam nadsvemira još uvijek podilaze procesom rasta; svaki se u periferiji postupno širi; neprestano se stabiliziraju i organiziraju nove nebule; i određene nebule koje astronomi Urantije smatraju vangalaktičkim zapravo leže na rubu Orvontona i putuju zajedno s nama.

12:2.4 Stručnjaci Uverse opažaju da veliki svemir okružuju masivni prapočeci budućih zvijezda i planeta koji potpuno okružuju sadašnju naseljenu tvorevinu u vidu koncentričnih krugova spoljašnjeg svemira nad svemirima. Prema proračunu fizičara Uverse, energija i materija ovih spoljašnjih i neistraženih područja već sada daleko nadilaze ukupnu materijalnu masu i energetski naboj svih sedam nadsvemira. Čuli smo da preobražaj kozmičke sile u ovim spoljašnjim razinama predstavlja rezultat djelovanja Rajskih organizatora sile. Isto tako znamo da ove sile prethode onim fizičkim energijama koje trenutno aktiviraju veliki svemir. Orvontonski upravitelji sile, međutim, nisu povezani s ovim udaljenim područjima, dok kretanje energije u njima isto tako nije u vidljivoj vezi s krugovima moći organiziranih i naseljenih tvorevina.

12:2.5 Mi nismo podrobnije upućeni u značaj ovih veličanstvenih pojava spoljašnjeg prostora. Velika tvorevina budućnosti podilazi procesom formiranja. Dok imamo prilike posvjedočiti njezinu veličinu, uočiti njezinu širinu i osjetiti njezine ogromne dimenzije, uopćeno znamo o ovim područjima tek nešto malo više od astronoma Urantije. Koliko znamo, ni jedno materijalno biće ljudskog reda, ni jedan anđeo ili druga bića duha, ne žive u ovom spoljašnjem pojasu nebula, sunca i planeta. Ova udaljena domena ne pripada nadležnosti i administrativnoj upravi nadsvemirske administracije.

12:2.6 Širom Orvontona vlada mišljenje da ovo predstavlja proces stvaranja novog oblika tvorevine, kozmičkog reda koji treba postati podijum budućih aktivnosti formirajućeg Zbora Finalnosti; i ako su naše pretpostavke točne, beskonačna budućnost može sviju iznenaditi ugodnim prizorima sličnim onome što je daleka beskrajna prošlost predstavila kao iznenađenje vašim ocima i precima.

3. SVEMIRSKA GRAVITACIJA

12:3.1 Svi oblici sile-energije -- materijalna, umna i duhovna -- jednako podliježu onim privlačnim silama, onim univerzalnim kozmičkim prisutnostima koja nazivamo gravitacijom. Ličnost je jednako podložna djelovanju gravitacije -- Očevom isljučivom krugu; ali dok ovaj krug pripada isključivo Ocu, to ne znači da Otac ne sudjeluje u drugim krugovima; Otac Svih je beskonačan i djeluje u glavnom svemiru na sva četiri apsolutno- gravitacijska kruga:

12:3.2 1. Gravitaciji Ličnosti koja dolazi od Oca Svih.

12:3.3 2. Gravitaciji Duha koja dolazi od Vječnog Sina.

12:3.4 3. Gravitaciji Uma koja dolazi od Združenog Činitelja.

12:3.5 4. Kozmičkoj Gravitaciji Rajskog Otoka.

12:3.6 Ova četiri kruga nisu povezana sa centrom sile nižeg Raja; ovo nisu krugovi sile, energije ili moći. Ovo su krugovi apsolutne prisutnosti koji poput samog Boga ne ovise o vremenu i prostoru.

12:3.7 S tim u vezi interesantno je pomenuti određena opažanja pomatrača gravitacijskog djelovanja na Uversi tijekom skorijih tisućljeća. Ova stručna grupa dolazi do slijedećih zaključaka u vezi različitih gravitacijskih sustava glavnog svemira:

12:3.8 1. Fizička gravitacija. Po formulaciji proračuna ukupne sume fizičko-gravitacijskog kapaciteta velikog svemira, oni potanko porede svoja otkrića s proračunatom sumom apsolutne gravitacijske prisutnosti koja trenutno djeluje na snazi. Ovi proračuni pokazuju da ukupno gravitacijsko djelovanje velikog svemira predstavlja vrlo mali dio proračunatog privlačnog djelovanja rajske gravitacije procijenjenog na temelju gravitacijske reakcije osnovnih fizičkih jedinki kozmičke materije. Ovi znanstvenici dostižu zapanjujući zaključak da centralni svemir i sedam nadvemira koji ga okružuju koriste tek oko pet posto aktivnog djelovanja privlačne sile apsolutne gravitacije. Drugim riječima: Trenutno oko devedeset pet posto aktivnog djelovanja kozmičke gravitacije Rajskog Otoka, poračunate na osovu teorije cjelokupnosti, radi na kontroli materijalnih sustava koji leže izvan granica organiziranih svemira. Ovi se proračuni jedino odnose na apsolutnu gravitaciju; linearna gravitacija predstavlja interaktivnu pojavu koja se može pororačunati jedino ako se poznaje aktualna gravitacija Raja.

12:3.9 2. Duhovna gravitacija. Istom vještinom poredbene procjene i proračuna, ovi istraživači ustanovljuju trenutačni reaktivni kapacitet gravitacije duha, te u suradnji sa Samotnim Glasnicima i drugim ličnostima duha izračunavaju ukupnu sumu aktivne gravitacije duha Drugog Izvora i Centra. I poučno je pomenuti da njihovi proračuni pokazuju jednaku mjeru aktualne i funkcionalne prisutnosti gravitacije duha u velikom svemiru, što navodi na zaključak da ovo predstavlja ukupnu sumu aktivne gravitacije duha. Drugim riječima: Trenutno je moguće opaziti kako cjelokupna gravitacija duha koja vuče porijeko od Vječnog Sina, proračunata na osnovu ove teorije cjelokupnosti, djeluje u velikom svemiru. Ako je moguće vjerovati ovim otkrićima, možemo zaključiti da u spoljašnjem prostoru evoluiraju potpuno neduhovni svemiri. I ako je ovo istina, to objašnjava zašto bića s obdarenjem duha na stranu od upoznatnosti s vlastitom fizičkom egzistencijom, ne znaju gotovo ništa o ovim prostranim ispoljenjima energije.

12:3.10 3. Gravitacija Uma. Na osnovu istih ovih principa usporednog proračuna, ovi stručnjaci nastoje izračunati prisutnost i reaktivnost gravitacije uma. Dok umni proračun predstavlja srednju vrijednost triju materijalih i triju duhovnih oblika mentalnosti, pokazalo se da tip uma upravitelja moći i njihovih suradnika remeti nastojanja na postignuću proračuna osnovne jedinke umne gravitacije. Ne postoji gotovo ništa što bi zapriječilo proračun trenutnog kapaciteta Trećeg Izvora i Centra, kako umna gravitacija djeluje u skladu s ovom teorijom cjelokupnosti. Premda ova otkrića nisu opširna kao u slučaju fizičke gravitacije i gravitacije duha, u usporedbi s drugim otkrićima ona imaju vrlo poučan ako ne i zapanjujući učinak. Ona navode na zaključak da oko osamdeset pet posto umne gravitacije reagira na intelektualnu privlačnu silu Združenog Činitelja koja izvire iz postojećeg velikog svemira. Ovo dalje sugerira mogućnost sudjelovanje umnih aktivnosti u aktivnostima uočljivih fizičkih aktivnosti širom domena spoljašnjeg prostora. Dok je ovaj predračun vjerojatno neprecizan, u principu se podudara s našim vjerovanjem da inteligentni organizatori sile trenutno upravljaju kozmičkom evolucijom u razinama prostora koje leže izvan spoljašnjih granica velikog svemira. Kakva god bila narav ove postulirane inteligencije, ona očigledno ne reagira na gravitaciju duha.

12:3.11 Ali ovi proračuni i u najboljem slučaju predstavljaju procjene utemeljene na pretpostavkama zakona. Nama oni djeluju prilično pouzdano. I u slučaju da u spoljašnjem prostoru živi nekoliko bića duha, njihova zajednička prisutnost ne bi značajnije utjecala na rezultate ovako obimnih proračuna.

12:3.12 Gravitacija ličnosti ne može biti proračunata. Dok možemo razabrati krug ličnosti, ne možemo mjeriti bilo njegove kvalitativne ili kvantitativne stvarnosti.

4. PROSTOR I KRETANJE

12:4.1 Sve jedinke kozmičke energije prolaze procesom prvotne rotacije dok se u okviru svoje misije kreću kozmičkom orbitom. Svemiri prostora sa svim svojim sastavnim dijelovima i svjetovima predstavljaju rotiraju beskrajnim krugovima prostornih razina glavnog svemira. Izuzev samog centra Havone -- vječnog rajskog Otoka i centra gravitacije -- u cijelom velikom svemiru ne postoji ni jedno drugo stacionarno tijelo.

12:4.2 Dok je Bezuvjetni Apsolut funkcionalno ograničen na prostor, nismo sigurni kakav je odnos ovog Apsoluta prema kretanju. Ne znamo da li je obilježen kretanjem. Znamo da kretanje nije svojstveno prostoru; čak i kretnje prostora ne predstavljaju njegovo prirođeno svojstvo. Ali nismo tako sigurni u pogledu odnosa Bezuvjetnog prema kretanju. Koja osoba ili pojava uistinu nosi odgovornost za gigantske aktivnosti transmutacija sile-energije koje upravo napreduju izvan granica sadašnjih sedam nadsvemira? Što se tiče kretanja, vjerujemo u slijedeće:

12:4.3 1. Vjerujemo da Združeni Činitelj aktivira kretanje prostora.

12:4.4 2. Ako Združeni Činitelj uistinu uzrokuje kretanja prostora, ne možemo to dokazati.

12:4.5 3. Dok Univerzalni Apsolut ne uzrokuje početno kretanje prostora, on radi na izjenačenju i kontroli svih napona koji rezultiraju iz procesa kretanja.

12:4.6 Dok su u spoljašnjem prostoru organizatori sile naočigled odgovorni za proizvodnju gigantskih kotača svemira koji upravo podilaze procesom stelarne evolucije, njihova sposobnost ovakvog funkcioniranja mora biti rezultat određene modifikacije prostorne prisutnosti Bezuvjetnog Apsoluta.

12:4.7 S ljudskog stanovišta, prostor nije ništa -- on je negativan; on postoji jedino u odnosu na nešto pozitivno ili neprostorno. Nasuprot ovom vjerovanju, prostor je stvaran. Prostor sadrži i uvjetuje kretanje. On se čak i kreće. Kretanja prostora se mogu ugrubo podijeliti u slijedeće kategorije:

12:4.8 1. Primarno kretanje -- respiraciju prostora, kretanje samog prostora.

12:4.9 2. Sekundarno kretanje -- naizmjeničnu rotaciju prostoranih razina.

12:4.10 3. Relativna kretanja -- relativna zato što ih ne gledamo sa stanovišta Raja kao osnovnog ležišta. Primarna i sekundarna kretanja su apsolutna, promatrana u odnosu na nepokretni Raj.

12:4.11 4. Kompenzacijska ili korelativna kretanja koja služe koordinaciji svih drugih kretanja.

12:4.12 Dok sadašnji odnos vašeg sunca s drugim planetima svjedoči o mnogim relativnim i apsolutnim kretanjima prostora, čini se da ista ova opservacija navodi astronome na zaključak o vlastitoj usporednoj nepokretnosti u okvirima prostora, te o brzom kretanju zvjezdanih skupina i struja usmjerenom prema vani, s proporcionalnim porastom brzine ovisno o udaljenosti od centra. Ali ovo nije ispravno. Vi ne opažate da se u ovom trenutku fizičke tvorevine cijelog prožetog prostora šire prema vani. Vaša lokalna tvorevina (Nebadon) sudjeluje u ovom ekspanzivnom kozmičkom kretanju. Svih sedam nadsvemira učestvuju u ciklusu koji traje dvije bilijarde godina, procesu prostorne respiracije koji obuhvaća i spoljašnja područja glavnog svemira.

12:4.13 Pri procesu kozmičke ekspanzije i kontrakcije, materijalne mase prožetog prostora naizmjenice putuju prvo protivno, a zatim u smjeru privlačne sile Raja. Rad pri kretanju materijalne energetske mase predstavlja prostorni rad, a ne rad moći-energije.

12:4.14 Dok imate prilično pouzdane spektroskopske procjene astronomskih brzina u okviru zvjezdanog carstva svog i susjednih nadsvemira, ne možete se oslanjati na takve proračune pri analizi spoljašnjeg prostora. Spektralne linije idu od normale prema ljubičastoj boji u slučaju zvijezde koja se kreće prema vama; one idu prema crvenoj boji kad se radi o zvijezdi koja se udaljava od točke gledišta. Zahvaljujući djelovanju višestrukih utjecaja čini se da u spoljašnjim svemirima brzina udaljavanja raste stopom koja nadilazi stotinu milja u sekundi za svakih milijun svjetlosnih godina. Ako se budete služili ovim metodom proračuna nakon što izgradite moćnije teleskope, steći ćete utisak da se ovi daleki sustavi udaljuju od ovog dijela svemira nevjerojatnom brzinom od više od trideset tisuća milja u sekundi. Ali ova prividna brzina udaljavanja nije stvarna; ona nastaje kao rezultat brojnih faktora, uključujući i kut gledišta kao i druga vremensko-prostorna izobličenja.

12:4.15 Ali najveće izaobličenje nastaje zbog toga što čovjeku djeluje da se ogromni svemiri spoljašnjeg prostora izvan rubnih domena sedam nadsvemira okreću suprotno smjeru kretanja velikog svemira. Drugim riječima, ove nebrojene nebule zajedno sa suncima i pridruženim planetima ovog časa putuju oko centralne tvorevine u smjeru kretanja kazaljke na satu. Sedam nadsvemira putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. Vama može djelovati da poput sedam nadsvemira i druge spoljašnje kozmičke galaksije putuju oko Raja suprotno smjeru kazaljke na satu. I Uversini astronomi smatraju da mogu opaziti spoljašnji pojas udaljenog prostora koji počinje ispoljavati direkcionalne tendencije kretanja u smjeru kazaljke na satu.

12:4.16 Moguće da su ove promjene smjera naizmjeničnih prostornih respiracija kozmičkog prostora povezane s unutarnjom (kad je riječ o glavnom svemiru) gravitacijskom vještinom Univerzalnog Apsoluta koja počiva u koordinaciji sila i izjednačenju kozmičkih napona. Kao i prostor, kretanje predstavlja gravitacijski komplement ili utjecaj izjednačenja.

5. PROSTOR I VRIJEME

12:5.1 Vrijeme je poput prostora dar Raja, jedino u indirektnom pogledu. Vrijeme nastaje kao rezultat kretanja i odatle što je um prirodno svjestan slijeda. S praktičnog gledišta, kretanje mora postojati kako bi postojalo vrijeme, premda nema univerzalne jedinke vremena utemeljene na kretanju, izuzev što je ovako ustanovljen standardni dan Raja-Havone. Radi cjelokupnosti respiracije prostora, nije moguće koristiti duljinu ovog dana kao izvor vremena u lokalnim domenama.

12:5.2 Prostor nije beskonačan, premda potiče od Raja; on nije apsolutan, jer je prožet Bezuvjetnim Apsolutom. Dok ne možemo ustanoviti apsolutne granice prostora, znamo da vječnost predstavlja apsolut vremena.

12:5.3 Vrijeme i prostor nisu razdvojivi jedino u vremensko-prostornim tvorevinama, u sedam nadsvemira. Bezvremenski prostor (prostor bez vremena) postoji teoretski, premda Raj predstavlja jedino instinski bezvremeno mjesto. Besprostorno vrijeme (vrijeme bez prostora) postoji jedino u umu Rajske razine djelovanja.

12:5.4 Relativno nepokretne zone međuprostora koje djeluju na Raju i koje razdvajaju prožeti prostor od neprožetog prostora predstavljaju područja prijelaza od vremena do vječnosti i stoga hodočasnici vremena koji putuju na Raj moraju izgubiti svijest pri ovom prijelazu kojim primaju Rajsko državljanstvo. Posjetitelji Raja koji imaju svjest vremena ne moraju doći uspavani, ali oni i dalje ostaju prostorna bića.

12:5.5 Biće ne može imati odnos prema vremenu bez kretanja prostora, premda posljedice vremena mogu postojati bez prostora. Sekvencijalnost može stvoriti svijest o vremenu i u odsutnosti kretanja. Čovjek je zbog prirode svoga uma u manje ograničen vremenom nego što je ograničen prostorom. Dok je za života u ljudskom obličju na zemlji ljudski um strogo ograničen prostorom, stvaralačka ljudska imaginacija ima dosta slobode. Ali samo vrijeme nije genetska osobina uma.

12:5.6 Postoje tri različite razine svjesnosti vremena:

12:5.7 1. Vrijeme spoznato umom -- svijest sekvencionalnosti, kretanja i osjećaja trajanja.

12:5.8 2. Vrijeme spoznato duhom -- uvid u kretanje prema Bogu i svijest o uzlaznom kretanju prema razinama rastuće božanstvenosti.

12:5.9 3. Ličnost stvara jedinstven osjećaj vremena na osnovu uvida u Stvarnost uz dodatak svjesnosti o prisutnosti i trajanju.

12:5.10 Neduhovne životinje poznaju jedino prošlost i žive u sadašnjosti. Čovjek s duhom ima moć predviđanja (uvida); on može predočiti budućost. Čovjekova ličnost doživljava jedino dalekosežne i napredne stavove stvarnim. Statička etičnost i tradicionalna moralnost predstavljaju tek malo više od životinjske misli. Stoicism jednako ne predstavlja visok stupanj samoostvarenja. Etika i moral postaju istinski ljudski nakon što postanu dinamični i progresivni, nakon što ih ispuni i oživi kozmička stvarnost.

12:5.11 Ljudska ličnost predstavlja više od popratne pojave vremensko-prostornih događaja; moguće da ljudska ličnost predstavlja kozmički uzrok ovih događaja.

6. UNIVERZALNA NADKONTROLA

12:6.1 Kozmos nije statičan. Stabilnost nije rezultat inercije, već proizvod uravnoteženih energija, kooperativnih umova, usklađenih morontija, nadkontrole duha i sjedinjenja ličnosti. Stabilnost je uvijek i potpuno proporcionalna sa božanstvenošću.

12:6.2 U fizičkoj kontroli glavnog svemira Otac Svih sprovodi prioritet i ispoljava prvotnost pomoću Rajskog Otoka; u osobi Vječnog Sina, Bog je apsolutan u pogledu duhovne administracije kozmosa. U pogledu domene uma, Otac i Sin djeluju ravnopravno u Združenom Činitelju.

12:6.3 Treći Izvor i Centar pomaže pri održavanju ravnoteže i koordinacije spojenih fizičkih i duhovnih energija i organizacija zahvaljujući djelovanju apsolutnosti njegovog privlačnog djelovanja kozmičkog uma i pomoću svojstvenih komplemenata univerzalne fizičke i duhovne gravitacije. Svaki slučaj bliske suradnje između materijalnog i duhovnog predstavlja umnu pojavu i čin Beskonačnog Duha. Sam um je u stanju izdejstvovati međudjelovanje fizičkih sila i energija materijalnih razina s duhovnim silama i bićma razine duha.

12:6.4 Kad god budete nastojali postići razumijevanje kozmičkih pojava, morate uzeti u obzir odnos između fizičkih, intelektualnih i duhovnih energija i uvijek ostaviti prostora neočekivanim pojavama koje pratite njihovo ujedinjenje putem ličnosti, kao i neočekivanim pojavama koje nastaju kao rezultat djela i reakcija iskustvenog Božanstva i Apsoluta.

12:6.5 Kozmos je jako predvidiv jedino u kvantitativnom pogledu ili u mjeri gravitacije; čak ni prvotne fizičke sile ne djeluju na linearnu gravitaciju, kao ni viša umna značenja i istinske vrijednosti duha svojstvene ultimnim kozmičkim stvarnostima. Svemir kvalitativno nije naročito predvidiv u pogledu asocijacije sila, bilo da se radi o fizičkim, umnim ili duhovnim silama, premda mnoge takve kombinacije energija ili sila postaju djelomično predskazive prilikom kritičke opservacije. Pri sjedinjenju materije, uma i duha putem ličnosti stvorenog bića, ne možemo u cjelosti predvidjeti odluke bića koje ima slobodnu volju.

12:6.6 Čini se da sve faze prvotne sile, javljajućeg duha i drugih ultimata reagiraju u skladu s određenim relativno stabilnim ali nepoznatim zakonima i da su svi obilježeni širokim spektrom djelovanja i elastičnošću načina reagiranja, dok sve ove pojave mogu djelovati uznemirujuće ako ih sretnemo u ograničenim i izoliranim sitacijama. Kako je moguće objasniti ovu nepredvidivu slobodu reagiranja obznanjenu u ovim javljajućim kozmičkim aktualnostima? Ove nepoznate, nepojmnljive nepredvidivosti -- bilo da se odnose na ponašanje prvotne jedinke sile, reakciju određene neidentificirane razine uma, ili pojave ogromnih nadsvemira koji upravo podilaze proces stvaranja u spoljašnjem prostoru -- vjerojatno svjedoče o aktivnostima Ultimnog i spoju prisutnosti i djelovanja Apsoluta koji prethode djelovanju kozmičkih stvoritelja.

12:6.7 Dok ne možemo tvrditi sa sigurnošću, pretpostavljamo da takva nevjerojatna raznolikost i čvrsta koordinacija označavaju prisutnost i djelovanje Apsoluta, te da unatoč naočigled jednolikoj uzročnosti takva raznolikost djelovanja označava reakciju Apsoluta ne samo na neposredne i situacijske uzročnosti, već i na druge povezane uzročnosti u cijelom glavnom svemiru.

12:6.8 Ljudi imaju svoje čuvare nad sudbinom; svaki planet, sustav, zviježđe, svemir i nadsvemir imaju svog vladara koji djeluje u njihovom interesu i radi dobrobiti dotične domene. Kao i veliki svemir, Havona počiva pod brižnim okom onih kojima je povjerena takva visoka dužnost. Ali tko se brine za osnovne potrebe cjelokupnog glavnog svemira, od Raja do najudaljenijih razina prostora? Egzistencijalno, budnost nad ovim domenama počiva u Rajskom Trojstvu, premda s iskustvenog stanovišta, postanak posthavonskih svemira ovisi o slijedećem:

12:6.9 1. Apsolutima u potencijalu.

12:6.10 2. Ultimnom u smjeru.

12:6.11 3. Vrhovnom u evolutivnoj koordinaciji.

12:6.12 4. Arhitektima Glavnog Svemira u administrativnoj upravi koja prethodi pojavi naročitih vladara.

12:6.13 Bezuvjetni Apsolut prožima prostor. Nismo sigurni koji je stvarni status Božanstva Apsoluta i Univerzalnog Apsoluta, ali znamo da Univerzalni Apsolut djeluje gdje god djeluju Božanstvo Apsolut i bezuvjetni Apsolut. Božanstvo Apsolut može biti univerzalno prisutno, premda se teško može reći da je prisutno u prostoru. Ultimni jeste ili treba postati prisutan u prostoru sve do spoljašnjih granica četvrte razine prostora. Sumnjamo da će prostorna prisutnost Ultimnog ikad prekoračiti najudaljenije granice glavnog svemira, ali u okviru ovog područja Ultimni sve više ujedinjuje stvaralačku organizaciju potencijala triju Apsoluta.

7. DIO I CJELINA

12:7.1 Širom cijelog vremena i prostora i u pogledu cjelokupne stvarnosti bilo koje prirode djeluje neumoljiv i neosoban zakon jednak djelovanju kozmičke providnosti. Milosrđe predstavlja osobinu Božjeg stava ljubavi prema pojedincu; Božji stav prema cijelom počiva na motivaciji nepristranosti. Božja volja ne mora prevladati kad se radi o dijelu -- srcu bilo koje pojedine ličnosti -- ali uvijek mora prevladati u cjelini, u svemiru nad svemirima.

12:7.2 Točno je da se Bog odnosi naspram svih svojih bića zakonima koji nisu posve samovoljni. Čovjeku, biću ograničenog gledišta i konačnog stanovišta, Božja djela moraju djlovati diktatorska i samovoljna. Božji zakoni jednostavno predstavljaju Božje navike, način na koji Bog uvijek djeluje; i on sve čini kako treba. Vi opažate da Bog uvijek djeluje jednako, ponavljajući jedno te isto, jednostavno zato što je to najbolji način izvršenja određenog djela u određenoj situaciji; i učiniti nešto na najbolji mogući način znači djelovati kako treba i zbog toga beskonačna mudrost uvijek želi da se stvari izvrše na taj precizni i savršeni način. Također imajte na umu da priroda ne predstavlja izravno djelo božanstva; drugi utjecaji su prisutni u pojavama koje čovjek naziva prirodom.

12:7.3 Grozno je pomisliti da bi božanska narav mogla proći procesom bilo kakvog izboličenja ili čak dopustiti da se bilo koji posve osoban čin izvede inferiorno. Potrebno je međutim razjasniti da u božanstvenosti bilo koje situacije, u krajnosti bilo kojih okolnosti, kad god najviša mudrost nalaže drugačije djelovanje -- ako zahtijevi savršenstva iz bilo kojih razloga nalažu drugačiji i bolji metod riješenja određene situacije, svemudri Bog u tom slučaju djeluje na taj bolji i priličniji način. Ovo bi predstavljalo ispoljenje višeg zakona, a ne poništenje nižeg zakona.

12:7.4 Bog nije okovan ropskom službom uvriježenom ponavljanju djela svoje slobodne volje. Zakoni Beskonačnog ne dolaze u sukob; oni su savršenstva nepogrešivo pouzdane naravi; oni su neprikosnovena djela koja svjedoče o nepogrešivosti Božjeg izbora. Zakon je nepromjenjiva reakcija beskonačnog, savršenog i božanskog uma. Slobodna volja Boga odlučuje u svim njegovim djelima, premda se ona mogu činiti međusobno jednakim. U Boga "nema ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene." Ali sve ovo što se može reći o Ocu Svih ne važi s jednakom sigurnošću o svim njegovim podređenim inteligencijama ili evolucijskim stvorenjima.

12:7.5 Kako se Bog ne mijenja, možete računati na to da pri svim normalnim situacijama Bog čini istu stvar na isti i normalan način. Bog je garancija stabilnosti svih stvorenih stvari i bića. On je Bog; on se stoga ne mijenja.

12:7.6 I sva je ova postojanost izvršenja i jednolikost djelovanja osobna i svjesna i predstavlja stvar njegove slobodne volje, jer Bog nije bespomoćni rob svog savršenstva i beskonačnosti. Bog nije samodjelujuća automatska sila; on nije okovan ropskim sponama zakonske moći. Bog nije matematička jednadžba ili kemijska formula. On je prvotna ličnost slobodne volje. On je Otac Svih, biće prepuno ličnosti i univerzalni izvor ličnosti svih bića.

12:7.7 Dok Božja volja ne mora prevladati u srcu pojedinačnog materijalnog čovjeka koji traži Boga, ako proširimo vremenski okvir izvan današnjeg časa i uključimo cijeli prvi život, postaje sve jasnije da Božja volja djeluje u plodovima duha u životima Božje djece koja slijede upravu duha. I ako se zatim ljudski život proširi kako bi obuhvatio morontija iskustvo, moguće je opaziti kako božanska volja sija sve jasnije i jasnije u produhovljujućim djelima stvorenih bića vremena koja počinju osjećati aromu božanskih radosti koju čovjek doživljava pri uspostavi kontakta između njegove ličnosti i ličnosti Oca Svih.

12:7.8 Na razini ličnosti, Božje očinstvo i bratstvo ljudi predstavljaju paradoks ako se prvo pogleda dio, a zatim cjelina. Bog voli svakog pojedinačnog čovjeka kao individualno djete nebeske obitelji. Bog stoga voli svaku osobu; u Boga nema pristranosti i univerzalnost njegove ljubavi stvara odnos cjeline, bratstvo svih ljudi.

12:7.9 Očeva ljubav apsolutno individualizira svaku ličnost kao jedinstveno djete Oca Svih, djete koje nema duplikata u cijeloj beskonačnosti, biće osobne volje koje je nenadoknadivo u cijeloj vječnosti. Očeva ljubav slavi svako Božje djete, osvjetljuje svakog člana nebeske obitelji, oštro naglašavajući jedinstvenu narav svakog osobnog bića u kontrastu s neosobnom razinom koja ne pripada bratskom krugu Oca Svih. Božja ljubav zorno predočava transcendentnu vrijednost svakog bića osobne volje, nepogrešivo obznanjujući visoku vrijednost koju Otac Svih podaruje svakom djetetu, od najviše stvaralačke ličnosti Rajskog statusa, do najniže ličnosti koja ima dostojanstvo volje, čak i ako ova ličnost živi među divljim plemenima rane ljudske rase određenog evolutivnog svijeta vremena i prostora.

12:7.10 Upravo ova Božja ljubav prema individualnim bićima stvara božansku obitelj svih osoba, univerzalno bratstvo djece Rajskog Oca koja imaju slobodnu volju. I ovo univerzalno bratstvo predstavlja odnos cjeline. Kada je univerzalno, bratstvo ne obznanjuje svaki odnos, već i sve odnose. Bratstvo je stvarnost cijelog i stoga obznanjuje osobine cijelog nasuprot osobinama određenog pojedinačnog dijela.

12:7.11 Bratstvo utvrđuje činjenicu odnosa između svih ličnosti u univerzalnoj egzistenciji. Kao posljedica odnosa s drugim osobama, određena osoba prima bilo dobrobit ili kaznu. U zavisnosti od onoga što se događa s cjelinom, dio bilo izvlači korist ili trpi negativne posljedice. Dobra nastojanja pojedinačnog čovjeka donose korist svim ljudima; greška ili zlo određenog čovjeka uvećavaju muke i patnje svih ljudi. Kako se kreće dio, tako se kreće i cjelina. Kako napreduje dio, tako napreduje i cjelina. Ovisno o relativnoj brzini kretanja dijela i cjeline, napredovanje dijela nazadovati ili napredovati s momentumom kretanja kozmičkog bratstva.

12:7.12 Teško je pojmiti činjenicu da Bog predstavlja visoko osobno i samosvjesno biće koje živi na glavnom centru svemira i da je istodobno osobno prisutan u tako velikom svemiru i da osobno održava kontakt s gotovo beskonačnim brojem bića. Teška pojmljivost ove činjenice ne treba ni u najmanjoj mjeri umanjiti vašu vjeru. Ne dopustite da vas zapanji, pomete ili obeshrabri veličina beskonačnosti, ogromnoj prostranosti vječnosti ili grandioznosti i slavi neusporedivog Božjeg karaktera; jer Otac nije daleko od vas, svakog od vas; on živi u vama i u njemu mi, naime, živimo, mičemo se i jesmo.

12:7.13 Čak i pored toga što Rajski Otac djeluje putem svojih božanskih stvoritelja i svoje stvorene djece, on isto tako održava najintimniji unutarnji kontakt s ljudima koji je tako istančan, tako izrazito osoban, da nadilazi čovjekovu sposobnost shvaćanja -- ta tajnovita duhovna zajednica između Očevog fragmenta i ljudske duše i smrtničkog umu u čijoj dubini ovaj fragment istinski živi. Nakon što ste upoznati s ovim Božjim darovima, trebate znati da Otac ostaje u intimnom dodiru ne samo sa svojim božanskim suradnicima, već i sa svojim evolutivnim smrtnim bićima vremena. Otac uistinu živi na Raju, ali njegova božanska prisutnost živi i u ljudskim umovima.

12:7.14 Premda je duh Sina izliven nad svim ljudima, premda je Sin nekoć živio s vama u ljudskom obličju, premda vas serafi osobno štite i vode, kako se i jedno božansko biće Drugog i Trećeg Izvora ikad može nadati da vam toliko priđe i da vas razumije onako kako vas razumije Otac, kad vam je Otac dao dio sebe i kad je odredio da ovaj njegov dio bude u vama, da bude vaš stvarni i božanski, čak vječni, bitak?

8. MATERIJA, UM I DUH

12:8.1 "Bog je duh," ali Raj nije. Materijalni svemir uvijek predstavlja područje događanja svih duhovnih aktivnosti; bića duha i bića koja uzlaze duhom žive i rade na fizičkim planetima materijalne stvarnosti.

12:8.2 Darivanja kozmičke sile, domena kozmičke gravitacije, predstavlja djelovanje Rajskog Otoka. Sva izvorna sila-energija vuče porijeklo iz Raja, dok materija koja služi stvaranju nebrojenih svemira kruži glavnim svemirom u obliku nadgravitacijske prisutnosti koja stvara naboj sile prožetog prostora.

12:8.3 Bez obzira na transformacije sile u udaljenim svemirima, nakon što napusti Raj sila nastavlja putovati u skladu s beskrajnim, uvijek prisutnim i pouzdanim privlačnim djelovanjem vječnog Raja, poslušno se pokoravajući zakonima i neprestano kružeći vječnim kozmičkim stazama prostora. Fizička energija predstavlja jedinu stvanost koja se uvijek i pouzdano povinuje univerzalnom zakonu. Jedino u domenama slobodne volje stvorenja može nastupiti odstupanje od božanskih staza i izvornih planova. Moć i energija predstavljaju univerzalne dokaze stabilnosti, dosljednosti i vječnosti centralnog Rajskog Otoka.

12:8.4 Darivanje duha i produhovljenje ličnosti, domena duhovne gravitacije, predstavljaju domenu Vječnog Sina. I ova gravitacija duha koja izvire od Sina i koja zauvijek privlači sve duhovne stvarnosti prema sebi, ima jednaku stvarnost i apsolutnost kao i svemoguće materijalno privlačno djelovanje Rajskog Otoka. Međutim, prirodno je da je čovjek, biće materijalnog uma, više upoznat s materijalnim ispoljenjima fizičke naravi nego s jednako stvarnim i moćim djelovanjima duhovne naravi koja se mogu opaziti jedino duhovnim uvidom duše.

12:8.5 Kako um bilo koje kozmičke ličnosti postaje sve više duhovan -- nalik Bogu -- on počinje sve manje reagirati na materijalnu gravitaciju. Utvrđena na osnovu fizičko-gravitacijskih reakcija, stvarnost predstavlja antitezu stvanosti ustanovljene kvalitativnim sadržajem duha. Fizičko-gravitacijsko djelovanje ima ulogu kvalitativnog odreditelja neduhovne energije; duhovno-gravitacijsko djelovanje je kvalitativna mjera žive energije božanstvenosti.

12:8.6 To što Raj predstavlja fizičkoj tvorevini i što Vječni Sin predstavlja duhovnom svemiru, Združeni Činitelj predstavlja domenama uma -- inteligentnom svemiru materijalnih, morontijalnih i duhovnih bića i ličnosti.

12:8.7 Združeni Činitelj reagira kako na materijalne tako i na duhovne stvarnosti i stoga prirodno postaje univerzalni služitelj svih inteligentnih bića, bića koja mogu predstavljati jedinstvo između materijalnih i duhovnih faza tvorevine. Obdarenje inteligencije, služba materijalnom i duhovnom u okviru umnog fenomena, predstavlja isključivu domenu Združenog Činitelja koji na taj način postaje suradnik duhovnog uma, bit morontijalnog uma i suština materijalnog uma evoluctivnih stvorenih bića vremena.

12:8.8 Um je vještina kojom stvarnosti duha postaju iskustvene u ličnostima stvorenih bića. I na koncu konca, ujedinjujuće sposobnosti čak i samog ljudskog uma, sposobnost koordiniranja stvari, ideja i vrijednosti, imaju nadmaterijalnu prirodu.

12:8.9 Premda je materijalni um teško u stanju shvatiti sedam razina relativne kozmičke stvarnosti, ljudski intelekt treba biti u stanju shvatiti veći dio značenja triju funkcionalnih razina konačne stvarnosti:

12:8.10 1. Materiju. Organiziranu energiju koja podliježe djelovanju linearne gravitacije, izuzev pri modificiranju kretanjem ili uvjetovanju umom.

12:8.11 2. Um. Organiziranu svijest koja nije potpuno predmet materijalne gravitacije i koja postaje istinski slobodna usljed modifikacije duhom.

12:8.12 3. Duh. Najvišu osobnu stvanost. Istinski duh nije podložan djelovanju fizičke gravitacije, nego s vremenom postaje pokretač svih evolutivnih energetskih sustava koji imaju dostojanstvo ličnosti.

12:8.13 Duh predstavlja svrhu postojanja svih ličnosti; materijalna ispoljenja su relativna i kozmički um posreduje između ovih kozmičkih suprotnosti. Darivanje uma i služba duha predstavljaju zajedničko djelo osoba Božanstva, Beskonačnog Duha i Vječnog Sina. Cjelokupna stvanost Božanstva nije um već um-duh -- um-duh koji je ujedinjen pomoću ličnosti. Unatoč tome, apsolutnost duha kao i apsolutnost materijalne tvari, konvergira u osobu Oca Svih.

12:8.14 Na Raju tri energije -- fizička, umna i duhovna -- imaju jednaku razinu. Evolutivnim kozmosom dominira energija-materija, izuzev u ličnosti gdje duh nastoji prevladati pomoću uma. Duh predstavlja temeljnu stvarnost iskustva ličnosti svih stvorenih bića, zbog toga što je Bog duh. Duh je nemijenjajući i stoga pri svim odnosima ličnosti nadilazi i um i materiju kao materijalne varijable sve naprednijeg postignuća.

12:8.15 Materija pri kozmičkoj evoluciji postaje filozofska sjena uma u prisutnosti svjetla duha božanske prosvjetljenosti, što ne opovrgava stvarnost materije-energije. Um, materija i duh imaju jednaku stvarnost, ali kad se radi o postignuću božanstvenosti, ne predstavljaju jednaku vrijednost ličnosti. Svjesnost božanstvenosti je sve naprednije duhovno iskustvo.

12:8.16 Što je jasniji sjaj produhovljene ličnosti (Oca u svemiru, fragmenta potencijalne ličnosti duha u individualnom smrtnom biću), to je veća sjena posredničkog uma na materijalno okruženje. Dok je ovjekovo tijelo jednako stvarno u vremenu kao što su stvarni um i duh, u vječnosti i um (identitet) i duh preživljavaju smrt, dok se to ne može reći o tijelu. Kozmička stvarnost ne mora postojati u iskustvu ličnosti. I tako, figurativni izraz starih Grka -- tvrdnja da materijalne stvari predstavljaju sjene stvarnije biti duha -- uistinu ima filozofski značaj.

9. OSOBNE STVARNOSTI

12:9.1 Dok je duh osnovna osobna stvarnost u svemirima, ličnost je temelj cjelokupnog naprednog iskustva s duhovnom stvarnošću. Svaka faza iskustva ličnosti na slijedu razina kozmičkog napredovanja nudi ogroman broj lekcija usmjerenih k otkriću primamljivih osobnih stvarnosti. Čovjekova istinska sudbina leži u stvaranju novih ciljeva duha i u reagiranju na kozmičke primame koje vode k ciljevima koji nematerijalne vrijednosti.

12:9.2 Ljubav predstavlja tajnu blagonaklonih odnosa između ličnosti. Čovjek ne možete istinski upoznati određenu osobu na osnovu jednog jedinog kontakta. Ne možete istinski cijeniti i poznavati glazbu jedino na osnovu matematičkog proračuna, premda glazba predstavlja oblik matematičkog ritma. Telefonski broj određene osobe ne govori ništa o njezinoj ličnosti i ne vodi poznavanju njezinog karaktera.

12:9.3 Matematika, materijalna znanost, igra bitnu ulogu u procesu inteligentne rasprave materijalnih aspekata kozmosa, ali takvo znanje ne mora biti dio višeg poznavanja istine ili osobnog cijenjenja duhovnih stvarnosti. Ne samo u životnim domenama već i u svijetu fizičke energije, suma dvaju ili više stvari vrlo često predstavlja nešto više ili nešto drugo nego predskazivi zboj koji poizlazi iz ovakve zajednice. Cjelokupna matematička znanost, cijela domena filozofije, kao ni najviša fizika ili kemija, ne mogu predvidjeti da spajanjem dvaju plinovitih atoma vodika s jednim plinovitim atomom kisika nastaje nova tvar koja je više od kvalitativne sume ovih dvaju tvari -- tekuća voda. Čak i samo poznavanje i razumijevanje ove izolirane fizičkokemijske pojave, treba spriječiti razvoj materijalističke filozofije i mehanističke kozmologije.

12:9.4 Tehnička analiza ne može ustanoviti to što određena stvar ili osoba mogu postići. Na primjer: Voda može djelotvorno ugasiti vatru. To da voda gasi vatru predstavlja činjenicu svakodnevnog iskustva, ali analiziranjem vode nikad ne možemo ustanovili ovo svojstvo. Analiza potvrđuje da voda sadrži kisik i vodik; dalja analiza ovih elemenata pokazuje da kisik pomaže sagorijevanje, dok sam vodik slobodno sagorijeva.

12:9.5 Čovjekova religija postaje stvarna zbog toga što se počinje oslobađati okova straha i spona sujevjerja. Čovjekova filozofija se teškom mukom nastoji osloboditi dogme i tradicije. Čovjekova znanost bije višestoljećnu bitku između istine i neistine dok se nastoji osloboditi okova apstrakcije, spona matematike i relativne sljepoće mehanističkog materijalizma.

12:9.6 Duh je nukleus smrtnog čovjeka. Um je osobno-energetski sustav koji okružuje božanski nukleus duha koji djeluje u materijalnom okruženju. Takav živi odnos između osobnog uma i duha tvori kozmički potencijal vječne ličnosti. Stvarni problemi, trajno razočaranje, ozbiljni porazi i neminovna smrt mogu nastupiti jedino ako čovjekovi osobni koncepti preuzetno zauzmu mjesto vladajuće moći centralnog nukleusa duha i na taj način uznemire kozmički program identiteta ličnosti.

12:9.7 [Predstavio Usavršitelj Mudrosti koji djeluje pod nadzorom Starih Dana.]





Back to Top