Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 7 : ODNOS VJEČNOG SINA PREMA SVEMIRU

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 7 : ODNOS VJEČNOG SINA PREMA SVEMIRU



POGLAVLJE 7 : ODNOS VJEČNOG SINA PREMA SVEMIRU

7:0.1 IZVORNI Sin se neprestano bavi izvršenjem duhovnih aspekata Očeve vječne namjere koja se sve više očituje u pojavama evolutivnih svemira u kojima žive mnogostruke grupe živih bića. Dok mi nismo u stanju posve razumjeti ovaj vječni plan, Rajski Sin nesumnjivo jeste.

7:0.2 Sin nalikuje Ocu po tome što nastoji podariti što je moguće veći dio svoga bića kako svojim ravnopravnim Sinovima, tako i poređenim Sinovima ovih Sinova. I Sin dijeli Očevu samodistributivnu prirodu po tome što sebe izlišno daruje Beskonačnom Duhu koji je njihov zajednički izvršitelj.

7:0.3 Kao onaj koji održava stvarnosti duha, Drugi Izvor i Centar predstavlja vječnu protutežu Rajskog Otoka koji tako veličanstveno održava sve materijalne stvari. Te tako, Prvi Izvor i Centar sebe zauvijek obznanjuje u materijalnoj ljepoti izvanrednih uzoraka centralnog Otoka, kao i u duhovnim vrijednostima veličanstvene ličnosti Vječnog Sina.

7:0.4 Vječni Sin uistinu održava ogromnu tvorevinu stvarnosti duha i duhovnih bića. Svijet duha je uobičajeni način Sinovog ispoljenja, njegovog osobnog ophođenja, dok nelične stvarnosti duha uvijek reagiraju na volju i namjeru savršene ličnosti Apsolutnog Sina.

7:0.5 Sin, međutim, nije osobno odgovoran za djela svih ličnosti duha. Volja osobnog stvorenog bića je relativno slobodna i ona je stoga ta koja odlučuje o djelima bića koja su njome obdarena. Radi toga se svijet duha, koji je svijet slobodne volje, ne može uvijek uzeti kao vjeran prikaz karaktera Vječnog Sina, upravo kao što se prirodni svijet Urantije ne može uzeti kao vjerno otkrivenje savršenstva i nepromjenljivosti Raja i Božanstva. Kakve god bile odluke određenog čovjeka ili anđela, Sinova vječna kontrola nad univerzalnom gravitacijskom upravom nad svim stvarnostima duha i dalje ostaje apsolutna.

1. KRUG GRAVITACIJE DUHA

7:1.1 Sve što smo rekli o Božjoj imanentnosti, sveprisutnosti, svemoći i sveznanja, jednako važi kad je riječ o Sinovom djelovanju u duhovnim domenama. Čista i univerzalna gravitacija duha koja prožima cijelu tvorevinu, ovaj isključivo duhovni krug, vodi izravno osobi Drugog Izvora i Centra koja se nalazi na Raju. Sin upravlja kontrolom i djelovanjem te uvijek prisutne i nepogrešive duhovne sile koja privlači sve istinske vrijednosti duha. Zahvaljujući tome, Vječni Sin posjeduje apsolutnu duhovnu vlast. On doslovno drži sve stvarnosti duha i sve produhovljene vrijednosti, tako reći, u svojim rukama. Kontrola nad univerzalnom duhovnom gravitacijom predstavlja tajnu suverene duhovne vlasti nad cijelom tvorevinom.

7:1.2 Gravitacijska uprava nad duhovnim stvarima ne ovisi o vremenu i prostoru; duhovna energija stoga ne gubi na vrijednosti kad se prenosi na daljinu. Vremenska zakašnjenja i prostorna udaljenost ne mogu umanjiti gravitaciju duha. Njezina vrijednost ne opada s kvadratom razdaljine; krugovi moći čistog duha ne gube na vrijednosti s uvećanjem mase materijalne tvorevine. I činjenica da energije čistog duha nadilaze vrijeme i prostor predstavlja bitan dio Sinove apsolutnosti; ova pojava nije rezultat uplitanja protugravitacijskih sila Trećeg Izvora i Centra.

7:1.3 Stvarnosti duha reagiraju na privlačnu silu centra duhovne gravitacije u skladu s vlastitom kvalitativnom vrijednosti, u skladu s njihovim stvarnim stupnjem prirode duha. Tvar duha (kvaliteta) reagira na gravitaciju duha jednako kao što organizirana energija fizičke materije (kvantitet) reagira na fizičku gravitaciju. Duhovne vrijednosti i sile duha su stvarne. Sa stanovišta ličnosti, duh je duša tvorevine; tvar je njezino sjenovito fizičko tijelo.

7:1.4 Reakcije i fluktuacije gravitacije duha uvijek ovise o količini duhovnih vrijednosti, kvalitativnom duhovnom statusu određene individue ili svijeta. Ova privlačna sila neodložno i trenutačno reagira na vrijednosti međuduha i intraduha bilo koje kozmičke situacije ili planetarnih uvjeta. Svaki put kad se duhovna stvarnost aktualizira u svemirima, novonastala promjena zahtijeva neodložno i trenutačno preusklađenje gravitacije duha. Takav novi duh ustvari predstavlja dio Drugog Izvora i Centra; i upravo kao što je sigurno da će smrtni čovjek postati poduhovljeno biće, tako je sigurno da će dostići duhovnog Sina koji je izvor i centar gravitacije duha.

7:1.5 Premda u manjoj mjeri, Sinova privlačna duhovna sila predstavlja osobinu mnogih drugih redova Rajskih sinova. Ovo je slučaj zbog toga što u sastavu apsolutnog kruga gravitacije duha postoje lokalni sistemi duhovne privlačnosti koji djeluju u manjim jedinkama tvorevine. Takvi podapsolutni fokalni centri gravitacije duha predstavljaju dio božanstvenosti Stvoriteljskih ličnosti vremena i prostora i međusobno se usklađuju s javljajućom iskustvenom nadkontrolom Vrhovnog Bića.

7:1.6 Privlačna sila gravitacije duha i reakcija na ovu silu ne djeluju jedino u svemiru kao cjelini, već i između individua i grupa. Duhovna koherencija vlada između duhovnih i poduhovljenih ličnosti svakog svijeta, rase, nacije ili grupe individualnih vjernika. Neposredna privlačnost koja potječe od duha vlada između duhovno naklonjenih osoba sličnih čežnji i ukusa. Izraz "srodne duše" nije jedino figurativan.

7:1.7 Kao i materijalna gravitacija Raja, duhovna gravitacija Vječnog Sina je jednako apsolutna. Dok zlo i pobuna mogu poremetiti djelovanje krugova lokalnog svemira, ništa ne može spriječiti djelovanje Sinove gravitacije duha. Luciferova pobuna je prouzrokovala mnoge promjene kako u vašem sistemu naseljenih svjetova tako i na Urantiji, no ne vidimo da je duhovni karantin kojim je vaš svijet izoliran i u najmanjoj mjeri poremetio prisutnost i djelovanje bilo sveprisutnog duha Vječnog Sina ili njegovog kruga gravitacije duha.

7:1.8 Sve reakcije kruga gravitacije duha velikog svemira su pretkazive. U stanju smo prepoznati sva djela i reakcije sveprisutnog duha Vječnog Sina i nalazimo ih pouzdanim. U skladu s općepoznatim zakonima, posjedujemo i koristimo sposobnost mjerenja duhovne gravitacije upravo kao što čovjek nastoji mjeriti učinke konačne fizičke gravitacije. Sinov duh reagira na sve stvari, bića i osobe duha na postojan način koji uvijek ovisi o stupnju aktualnosti (kvalitativnom stupnju stvarnosti) svih takvih duhovnih vrijednosti.

7:1.9 Ali pored ovog izrazito pouzdanog i pretkazivog djelovanja duhovne prisutnosti Vječnog Sina, moguće je susresti pojave čije reakcije nije odveć lako pretkazati. Ali takve pojave vjerojatno ukazuju na usklađeno djelovanje Božanstva-Apsoluta u domenama javljajućih duhovnih potencijala. Dok znamo da prisutnost duha Vječnog Sina predstavlja djelovanje koje potječe od ove veličanstvene i beskonačne ličnosti, teško je vjerovati da su ove reakcije povezane s onim što se obično smatra osobnim djelovanjem Božanstva-Apsoluta.

7:1.10 Promatrano sa stanovišta ličnosti i od strane osoba, čini se da su Vječni Sin i Božanstvo-Apsolut povezani na slijedeći način: Dok Vječni Sin vlada domenom aktualnih duhovnih vrijednosti, čini se da Božanstvo-Apsolut prožima ogromnu domenu potencijalnih vrijednosti duha. Sva aktualna vrijednost duha je izložena utjecaju privlačnog djelovanja gravitacije Vječnog Sina, premda se čini da ako je takva vrijednost potencijalna, ona postaje dio prisutnosti Božanstva-Apsoluta.

7:1.11 Čini se da se duh javlja iz potencijala Božanstva-Apsoluta; evolutivni duh se usklađuje s iskustvenim i nepotpunim privlačnim djelovanjima Vrhovnog i Ultimnog; duh na koncu postiže svoju krajnju sudbinu u apsolutnom privlačnom djelovanju duhovne gravitacije Vječnog Sina. Ovo naizgled predstavlja ciklus ili zatvoreni krug kretanja iskustvenog duha, dok egzistencijalni duh ulazi u sastav beskonačnosti Dugog Izvora i Centra.

2. ADMINISTRATIVNA UPRAVA VJEČNOG SINA

7:2.1 Na Raju prisutnost i osobna aktivnost Izvornog Sina su vrlo snažni, čak u duhovnom smislu apsolutni. Što se više udaljimo od Raja i kako po prolasku kroz Havonu uđemo u domene sedam nadsvemira, možemo opaziti sve manju osobnu aktivnost Vječnog Sina. U svemirima koji su stvoreni nakon Havone, prisutnost Vječnog Sina je personificirana u Rajskim Sinovima, uvjetovana iskustvenim stvarnostima Vrhovnog i Ultimnog i usklađena s neograničenim potencijalom duha Božanstva-Apsoluta.

7:2.2 U centralnom svemiru osobna aktivnost Izvornog Sina postaje izražajna u izvanrednom duhovnom skladu vječne tvorevine. Havona je tako veličanstveno savršena da duhovni status i energetska stanja ovog svemira, uzorka za stvaranje svih drugih svemira, počivaju u savršenoj i neprestanoj ravnoteži.

7:2.3 U nadsvemirima Sin nije osobno nastanjen niti prisutan; u ovim tvorevinama on održava jedino nadlično predstavništvo. Ova Sinova ispoljenja koja imaju prirodu duha nisu lična; ona ne ulaze u sastav kruga ličnosti Oca Svih. Mislimo da ih je najbolje opisati kao nadličnosti; oni su konačna bića; nisu ni absonitni niti apsolutni.

7:2.4 Ličnosti stvorenih bića nisu u stanju opaziti administrativnu upravu Vječnog Sina radi zbog njene isključivo duhovne i nadlične prirode. Svejedno je moguće susresti sveprožimajući duhovni poriv Sinovog osobnog djelovanja u svakoj fazi aktivnosti svih sektora u okviru nadležnosti Starih Dana. Mi međutim opažamo da je u lokalnim svemirima Vječni Sin osobno prisutan u osobama Rajskih Sinova. Ovdje beskonačni Sin djeluje duhovno i stvaralački u osobama veličanstvenog zbora ravnopravnih Sinova Stvoritelja.

3. ODNOS VJEČNOG SINA PREMA INDIVIDUI

7:3.1 Dok se uspinju lokalnim svemirom, smrtnici vremena promatraju Sina Stvoritelja kao osobnog predstavnika Vječnog Sina. No nakon što započnu uspon nadkozmičkim programom obuke, hodočasnici vremena su sve više u stanju opaziti uzvišenu prisutnost duha Vječnog Sina i iz njegove službe primiti nadahnuće i duhovnu snagu. Kad stignu na Havonu, uspinjući smrtnici postaju još više svjesni da se nalaze u brižnom naručju sveprožimajućeg duha Izvornog Sina. Dok duh Vječnog Sina neće živjeti u umu ili duši hodočasnika vremena ni u jednom stadiju smrtničkog uspona, njegovo će blagonaklono djelovanje uvijek okruživati napredujuću djecu vremena, neprestano doprinoseći njihovoj dobrobiti i duhovnoj sigurnosti.

7:3.2 Tajna uspona preživjelih ljudskih duša prema Raju počiva u privlačnoj sili duhovne gravitacije Vječnog Sina. Nepogrešivno djelovanje duhovne gravitacije Vječnog Sina privlači sve istinske vrijednosti duha i sve vjerom produhovljene induvidue. Premda smrtnički um može započeti život kao recimo, materijalni mehanizam, on će s vremenom ući u Zbor Finalista kao gotovo savršen duh koji će sve manje reagirati na materijalnu gravitaciju, utoliko više postajući osjetljiv na privlačno djelovanje gravitacije duha koje tijekom cijelog životnog iskustva vodi naprijed i u vlastito biće. Krug gravitacije duha doslovno privlači ljudske duše prema Raju.

7:3.3 Krug gravitacije duha predstavlja osnovni kanal kroz koji se iskrene molitve vjerničkog ljudskog srca prenose s razine ljudske svijesti do istinske svijesti Božanstva. Kozmički krug gravitacije duha prima onaj dio vaših molbi koji ima istinsku duhovnu vrijednost te ga smjesta i istodobno odašilja svim božanskim ličnostima kojih se ove molitve tiču. Svaka od ovih ličnosti se zanima za ono što se nalazi u njenoj osobnoj domeni. Stoga pri vašem praktičnom religioznom iskustvu, nije bitno da li upućujete molitve Sinu Stvoritelju vašeg lokalnog svemira ili Vječnom Sinu na centru cijele tvorevine.

7:3.4 Djelovanje kruga gravitacije duha koje je tako osjetljivo da je u stanju razabrati stupanj duhovnosti svake molitve, može biti uspoređeno s djelovanjem nervnih krugova materijalnog ljudskog tijela: Podražaji putuju prema unutra senzornim živčanim stazama; neki podražaji su smjesta blokirani i na njih odgovaraju niži automatski centri kralježnice; drugi osjeti stižu do manje automatskih refleksivnih centara nižeg mozga, dok najznačajnije poruke prolaze mimo ovih podređenih centara i izazivaju reakcije u najvišim centrima ljudske svijesti.

7:3.5 No veličanstveni metodi djelovanja duhovnog svijeta su daleko savršeniji od ovog primjera! Ne postoji ni jedna kozmička sila koja može spriječiti da bilo koja izražena misao začeta u vašoj svijesti koja u sebi nosi visoke duhovne vrijednosti, smjesta stigne neposredno Apsolutnoj Ličnosti Duha cijele tvorevine.

7:3.6 Nasuprot tome, ako su vaše molitve čisto materijalne i posve samožive, takve bezvrijedne i nedostojne molitve ne mogu ni kojim slučajem stići do kruga duha Vječnog Sina. Sadržaj bilo koje molitve koji nije "zapisan duhom" ne može ući u univerzalni duhovni krug; takvi posve sebični i materijalni zahtijevi su beživotni; oni se ne mogu uspeti krugovima istinskih vrijednosti duha. Takve riječi su poput "mjedi što ječi i cimbala što zveči."

7:3.7 Čovjekov motiv, duhovni sadržaj određene smrtničke molitve, je to što opravdava njezinu valjanost. Riječi su bezvrijedne.

4. BOŽANSKI PLANOVI POSTIGNUĆA SAVRŠENSTVA

7:4.1 Pri uspješnom izvršenju božanskog plana napredovanja, univerzalnog plana stvaranja, evolucije, uspona i usavršenja stvorenih bića koja su obdarena voljom, Vječni Sin zauvijek djeluje u bliskoj zajednici s Ocem. I u pogledu božanske odanosti Sin je vječno jednak Ocu.

7:4.2 Kad je riječ o izradi i sprovedbi ovog golemog plana unaprijeđnja materijalnih bića vremena i njihovog postignuća savršenstva vječnosti, Otac i Sin su kao jedno. Ovo poduzeće kojim se nastoje duhovno uzdići uspinjujuće duše prostora, predstavlja zajedničko djelo Oca i Sina koji u suradnji s Beskonačnim Duhom, zajednički rade na izvršenju svoje božanske zamisli.

7:4.3 Ovaj božanski plan postignuća savršenstva obuhvaća tri jedinstvena, premda veličanstveno usklađena, elementa univerzalne pustolovine:

7:4.4 1. Plan sve naprednijeg postignuća. Ovo je plan Oca Svih koji se tiče evolutivnog uspona, program koji je Vječni Sin svesrdno prihvatio kad se složio s Očevim prijedlogom da "Načine čovjeka na svoju sliku." Ovaj program kojim se nastoji postići unaprijeđenje stvorenih bića vremena podrazumijeva Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i obdarenje materijalnih stvorenja povlasticama ličnosti.

7:4.5 2. Plan darivanja. Slijedeći veliki kozmički plan ima za cilj otkrivenje Oca i njega sprovode Vječni Sin i njegovi ravnopravni Sinovi. Plan je izrađen na prijedlog Vječnog Sina koji je došao na ideju da daruje Božje Sinove evolutivnim tvorevinama kako bi tamo personificirali i utjelovili Očevu ljubav i Sinovi milost, te predočili stvarnost i istinitost ovih iskustava stvorenim bićima svih svemira. Kao dio plana darivanja i kao obilježje ove službe ljubavi, Rajski Sinovi svojim djelima nastoje povratiti ono što je duhovno ugroženo zavedenom voljom stvorenog bića. Kad god i gdje god nastupi zastoj u djelovanju plana postignuća, kao recimo u slučaju da pobuna poremeti ili zakomplicira ovaj plan, na snagu stupaju vanredne mjere plana darivanja. Rajski Sinovi odano i spremno čekaju na trenutak kad će moći nadoknaditi ono što je izgubljeno, kad će stići u domene zahvaćene pobunom i povratiti duhovni status ovih planeta. I Sin Stvoritelj koji je jednak Vječnom Sinu, je izveo upravo takvu herojsku službu na Urantiji tijekom svog iskustvenog života darivanja kojim je stekao suverenu vlast.

7:4.6 3. Plan službe milosti. Nakon izrade i zvanične objave plana postignuća i plana darivanja, sam po sebi i od sebe, Beskonačni Duh je izradio i stavio na snagu veličanstveno i univerzalno poduzeće službe milosti. Ova služba je bitna radi praktičnog i djelotvornog funkcioniranja oba poduhvata--plana postignuća i plana darivanja--i sve duhovne ličnosti Trećeg Izvora i Centra nose obilježja duha službe milosti koji predstavlja bit naravi Treće Osobe Božanstva. Ne samo pri tvoridbi već i prilikom administrativne uprave, Beskonačni Duh funkcionira istinski i doslovno u ulozi zajedničkog izvršitelja Oca i Sina.

7:4.7 Vječni Sin je osobni povjerenik, božanski čuvar, Očevog univerzalnog plana kojim se treba postići uspon stvorenih bića. Naloživši svim bićima: "Budite savršeni kao što sam ja savršen," Otac je povjerio sprovedbu ovog ogromnog poduzeća Vječnom Sinu; i Vječni Sin dijeli izvedbu ovog božanskog zadatka s ravnopravnim i božanskim bićem, Beskonačnim Duhom. Na taj način, Božanstva djelotvorno surađuju pri stvaranju, evoluciji, otkrivenju i službi--i ako treba, kad moraju povratiti poremećeni duhovni red i status.

5. DUH DARIVANJA

7:5.1 Vječni Sin se bezrezervno pridužio Ocu Svih pri proglašenju tog veličanstvenog naloga koji je upućen cijeloj tvorevini: "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš Nebeski." I od kad je prvi put naložen, ovaj poziv je bio nadahnuće svim planovima preživljavanja i svim darivanjima Vječnog Sina i njegove velike obitelji ravnopravnih Sinova. I upravo pri ovim darivanjima, Božji Sinovi su postali "put, istina i život" svih evolutivnih stvorenih bića.

7:5.2 Vječni Sin ne može uspostaviti neposredan odnos s ljudskim bićima onako kako je to Otac u stanju učiniti--kroz dar predličnih Misaonih Ispravljača--ali uz pomoć sve nižih redova božanskih sinova, on je u stanju približiti se stvorenim ličnostima te se povremeno čak javiti i u samom ljudskom obličju.

7:5.3 Posve osobna priroda Vječnog Sina ne dozvoljava fragmentaciju. Vječni Sin služi bića bilo kao duhovni utjecaj ili kao osoba, ali nikako drugačije. Dok Sin ne može postati dio iskustva stvorenog bića onako kako to može učiniti Otac-Ispravljač, Vječni Sin može nadoknaditi ovo ograničenje uz pomoć vještine darivanja. Ono što iskustvo fragmentiziranih jedinki znači Ocu Svih, iskustva utjelovljenja Rajskih Sinova znače Vječnom Sinu.

7:5.4 Vječni Sin ne dolazi smrtnom čovjeku u vidu božanske volje--Misaonih Ispravljača koji žive u čovječjem umu--no unatoč tome, Vječni Sin je prišao smrtnom čovjeku Urantije kad je božanska ličnost njegovog Sina, Mihaela s Nebadona, bila utjelovljena u ljudskoj prirodi Isusa iz Nazareta. Kako bi podijelili iskustvo stvorenih ličnosti, Rajski Sinovi Boga moraju poprimiti same prirode takvih stvorenih bića i utjeloviti svoje božanske ličnosti u njihovom obličju. Utjelovljenje, koje je tajna Sonaringtona, predstavlja jedinu vještinu kojom se Sin u stanju osloboditi sveobuhvatnih okova apsolutizma ličnosti.

7:5.5 Prije dugo, dugo vremena, Vječni Sin je sebe darovao svakom pojedinom krugu centralne tvorevine, nastojeći prosvijetliti i unaprijediti sve žitelje i hodočasnike Havone, uključujući i uspinjuće hodočasnike vremena. Ni pri jednom od ovih sedam darivanja, on nije djelovao bilo kao uspinjuće biće ili kao žitelj Havone. Egzistirao je kao Vječni Sin. Bilo je to jedinstveno iskustvo; ne iskustvo s ljudskim bićem ili u vidu ljudskog bića ili nekog drugog hodočasnika, iako je u nadličnom smislu bilo povezano.

7:5.6 Isto tako, on nije prošao kroz onaj dio iskustva koji posreduje između unutarnjeg kruga Havone i obala Raja. Kao apsolutno biće, on nije u stanju privremeno izgubiti svijest ličnosti, kako predstavlja centar svih linija duhovne gravitacije. I za vrijeme ovih darivanja, centralno Rajsko ležište duhovnog sjaja nije bilo poremećno i Sinova kontrola nad univerzalnom gravitacijom duha nije bila umanjena.

7:5.7 Čovjekova mašta nije u stanju zamisliti darivanja Vječnog Sina u Havoni; ona su transcendentna. Kako u toku tako i nakon ovih darivanja, Vječni Sin je učinio doprinos uvećanju iskustva cijele Havone, ali nismo sigurni da li je uvećao i sposobnost svoje egzistencijalne prirode koja je navodno iskustvena. Ovo pitanje pripada domenu misije darivanja Rajskih Sinova. Ali vjerujemo da što god je Vječni Sin stekao za ovih misija darivanja, on to još uvijek posjeduje, premda ne znamo o čemu se radi.

7:5.8 Bez obzira kako teško bilo razumjeti darivanja Druge Osobe Božanstva, možemo razumjeti darivanje Sina ovog Vječnog Sina koji je doslovno prošao krugovima centralnog svemira Havone i uistinu podijelio pripremna iskustva uspinjućih bića prilikom njihovog postignuća Božanstva. Bio je to izvorni Mihael, prvorođeni Sin Stvoritelj, koji je krug za krugom prošao kroz životna iskustva uspinjućih hodočasnika, osobno s njima putujući stadijima svake kružnice u vrijeme Grandfande, prvog smrtnika koji je dostigao Havonu.

7:5.9 Premda je moguće da je ovom prilikom izvorni Mihael postigao i druga otkrivenja, važno je naglasiti da je svim stvorenjima Havone pokazao stvarnost transcendentnog darivanja Izvornog Majčinskog Sina. On ga je štoviše učinio tako stvarnim da od tada svaki hodočasnik vremena koji prolazi krugovima Havone nalazi snagu i potporu u znanju da se Vječni Sin samog Boga sedam puta odrekao moći i slave Raja kako bi sudjelovao u iskustvu vremensko-prostornih hodočasnika sedam krugova sve višeg postignuća Havone.

7:5.10 Širom svih svemira vremena i prostora,Vječni Sin pruža primjer i nadahnuće svim Božjim Sinovima prilikom njihovih službi darivanja. Svi ravnopravni Sinovi Stvoritelji kao i njihovi suradnici Sudbeni Sinovi i drugi neobznanjeni redovi sinova, posjeduju ovu veličanstvenu voljnost da se podare različitim vrstama stvorenih bića i da poprime njihovo obličje. Stoga radi srodnosti prirode i porijekla, pri darivanju svakog Božjeg Sina svjetovima vremena i prostora u duhu, u ovim darivanjima i kroz njih Vječni Sin sebe daruje inteligentnim kozmičkim bićima koja su obdarena voljom.

7:5.11 Po duhu i prirodi, ako ne i po svim osobinama, svaki Rajski Sin predstavlja božanstveno savršen prikaz Izvornog Sina. Doslovno je istina da tko god je vidio Rajskog Sina, vidio je i Božjeg Vječnog Sina.

6. RAJSKI SINOVI BOGA

7:6.1 Činjenica da ljudska bića nisu upoznata s brojnim redovima Božjih Sinova izaziva veliku zbrku na Urantiji. I ova zbrka još uvijek traje, unatoč tome što su često slane obavijesti, kao obavijest nakon sjednice ovih božanskih ličnosti, da: "Dok su Božji Sinovi proglašavali radost, klicale su Zvijezde Jutarnje." Različite vrste božanskih Sinova se sastaju svakog tisućljeća lokalnog vremena kako bi održale zajedničku sjednicu.

7:6.2 Vječni Sin je osobni izvor izvanrednih osobina milosti i službe koja tako izdašno obilježavaju sve redove silazećih Sinova Boga širom cijele tvorevine. Vječni Sin nepogrešivo prenosi svu božansku prirodu, ako ne i svu beskonačnost svojstava, na Rajske Sinove koji napuštaju vječni Otok kako bi svemiru nad svemirima obznanili njegov božanski karakter.

7:6.3 Izvorni i Vječni Sin je osoba koja je potekla iz "prve" upotpunjene i beskonačne misli Oca Svih. Svaki put kad Otac Svih i Vječni Sin zamisle novu izvornu, jednaku, jedinstevnu i apsolutnu osobnu misao, ta stvaralačka ideja istog časa postaje savršeno i krajnje personificirana u biću i ličnosti novog i izvornog Sina Stvoritelja. Po naravi duha, božanskoj mudrosti i stvaralačkoj moći po kojoj su jednaki Vječnom Sinu, ovi Sinovi Stvoritelji su potencijalno jednaki Bogu Ocu i Bogu Sinu.

7:6.4 Sinovi Stvoritelji odlaze s Raja u svemire nad svemirima kako bi u suradnji s upravljačkim i stvaralačkim posrednicima Trećeg Izvora i Centra, upotpunili organizaciju lokalnih svemira sve naprednije evolucije. Ovi Sinovi nisu povezani s centralnim i univerzalnim kontrolama tvari, uma i duha, niti se istima bave. Oni su stoga pri svojim stvaralačkim djelima ograničeni predegzistencijom, prvenstvom i prvotnošću Prvog Izvora i Centra i ravnopravnih Apsoluta. Ovi Sinovi su u stanju služiti jedino onome što su sami stvorili. Apsolutna admistrativna uprava predstavlja bitan dio prioriteta egzistencije koji je neodvojivo povezan s vječnosti prisutnosti. Otac je i dalje prvotan u svemirima.

7:6.5 Upravo kao što su Otac i Sin personificirali Sinove Stvoritelje, tako su Sin i Duh personificirali Sudbene Sinove. Na osnovu svog iskustva utjelovljenja u obličju stvorenih bića, ovi Sinovi stječu pravo da donesu odluke koje se tiču preživljavanja u tvorevinama vremena i prostora.

7:6.6 Pored toga, Otac, Sin i Duh zajednički personificiraju mnogostraneTrojske Sinove Učitelje koji se kreću velikim svemirom kao najviši učitelji svih ličnosti, kako ljudskih tako i božanskih. A postoje i brojne druge vrste Rajskih sinova s kojima smrtnicima Urantije nisu upoznati.

7:6.7 Između Izvornog Majčinskog Sina i ovog mnoštva Rajskih Sinova koje je razasuto širom cijele tvorevine, postoji neposredan i isključiv komunikacijski kanal čije djelovanje počiva na uzajamnoj duhovnoj srodnosti koja ih ujedinjuje sponama gotovo apsolutnih duhovnih veza. Ovaj se krug koji povezuje različite vrste sinova po svemu razlikuje od univerzalnog kruga gravitacije duha čiji centar također počiva u osobi Drugog Izvora i Centra. Svi Božji Sinovi koji potječu od osoba Rajskih Božanstava počivaju u izravnoj i neprestanoj komunikaciji s Vječnim Majčinskim Sinom. Takva komunikacija je trenutačna; ona ne ovisi o vremenu, premda je ponekad uvjetovana prostorom.

7:6.8 Ne samo što Vječni Sin svakog časa zna sve što se tiče statusa, misli i mnogostrukih aktivnosti svih redova Rajskih sinova, već on isto tako u svakom času zna sve što se tiče svega što ima duhovnu vrijednost, a što vlada srcima svih stvorenih bića prvotne centralne tvorevine vječnosti kao i sekundarnih vremenskih tvorevina njemu jednakih Sinova Stvoritelja.

7. VRHOVNO OTKRIVENJE OCA

7:7.1 Vječni Sin je potpuno, isključivo, univerzalno i krajnje otkrivenje duha i ličnosti Oca Svih. Svo znanje i informacija u vezi Oca Svih moraju doći od Vječnog Sina i njegovih Rajskih Sinova. Vječni Sin je iz vječnosti, i on je u cjelosti i bezuvjetno jedno s Ocem. Otac i Sin su ravnopravni u pogledu božanske ličnosti; jednaki su u pogledu duhovne naravi; identični su u pogledu božanstvenosti.

7:7.2 Dok Sinova osoba nikako ne bi mogla bitno unaprijediti Božji karakter kako je božanski Otac sam po sebi beskonačno savršen, u Sinu su ovaj Božanski karakter i ličnost prošireni zbog toga što je Sin oslobođen svega neličnog i neduhovnog kako bi mogao služiti kao otkrivenje stvorenim bićima. Prvi Izvor i Centar je mnogo više nego ličnost, premda su u apsolutnoj ličnosti Vječnog Sina duhovno prisutna sva svojstva očinske ličnosti Prvog Izvora i Centra koja imaju prirodu duha.

7:7.3 Cijeloj tvorevini prvotni Sin i njegovi Sinovi nastoje predočiti univerzalno otkrivenje Očeve duhovne i osobne naravi. U centralnom svemiru, u nadsvemirima, u lokalnim svemirima i na naseljenim planetima, Rajski Sin je taj koji ljudima i anđelima obznanjuje Oca Svih. Vječni Sin i njegovi Sinovi obznanjuju put kojim stvorena bića mogu prići Ocu Svih. I čak i mi koji potječemo iz visokih izvora možemo mnogo bolje razumjeti Oca na osnovu otkrivenja njegovog karaktera i ličnosti u Vječnom Sinu i u Sinovima ovog Vječnog Sina.

7:7.4 Kao ličnost Otac se može spustiti k vama jedino kroz božanske Sinove Vječnog Sina. Vi dostižete Oca istim ovim živućim putem; vi se uspinjete Ocu zahvajujući tome što vas k njemu vodi ova grupa božanskih Sinova. I ovo je istina unatoč tome što vam je Otac neposredno darovao samu vašu ličnost.

7:7.5 Promatrajući sve ove široko rasprostranjene aktivnosti ogromne duhovne administrativne uprave Vječnog Sina, ne zaboravite da je Sin jednako istinito i stvarno osoba kao što je Otac osoba. Uistinu, bićima koja su nekoć pripadala ljudskom redu je mnogo lakše prići Vječnom Sinu nego Ocu Svih. Dok budete putovali krugovima Havone kao hodočasnici vremena, bit ćete u stanju dostići Sina mnogo prije nego budete spremni raspoznati Oca.

7:7.6 Vi ćete biti u stanju razumjeti mnogo više karaktera i milostive prirode Vječnog Sina nakon što proučite otkrivenje ovih božanskih osobina koje je u svojoj brižnoj službi obznanio vaš Sin Stvoritelj koji je jednom prilikom živio na zemlji kao Sin Čovječji i koji se ovog trenutka nalazi na visokoj poziciji suverenog vladara vašeg lokalnog svemira--Sin Čovjeka i Sin Boga.

7:7.7 [Iznio Božanski Savjetnik koji je primio dužnost da predoči Vječnog Sina Raja.]





Back to Top