Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 7 : ODNOS VJEČNOG SINA PREMA SVEMIRU

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 7 : ODNOS VJEČNOG SINA PREMA SVEMIRU



POGLAVLJE 7 : ODNOS VJEČNOG SINA PREMA SVEMIRU

7:0.1 IZVORNI Sin se uvijek bavi izvršenjem duhovnih aspekata Očeve vječne namjere koja se postupno očituje u pojavama evoluirajućih svemira u kojima žive raznolike skupine živih bića. Mi nismo sasvim u stanju razumjeti ovaj vječni plan, ali Rajski Sin nesumnjivo to jeste.

7:0.2 Sin je poput Oca kad nastoji podariti što je moguće veći dio sebe svojim ravnopravnim i podređenim Sinovima. Sin dijeli Očevu samodjeljivu prirodu u izlišnom darivanju samoga sebe Beskonačnom Duhu, njihovom zajedničkom izvršitelju.

7:0.3 Kao održavatelj stvarnosti duha, Drugi Izvor i Središte je vječna protuteža Rajskog Otoka, koji tako veličanstveno podipire sve materijalne stvari. Tako je Prvi Izvor i Središte zauvijek obznanjen u materijalnoj ljepoti izvanrednih uzoraka središnjeg Otoka i u duhovnim vrijednostima uzvišene ličnosti Vječnoga Sina.

7:0.4 Vječni Sin uistinu održava ogromno stvaranje stvarnosti duha i duhovnih bića. Svijet duha je Sinova navika, osobno ispoljenje Sina, a nelične stvarnosti duha uvijek reagiraju na volju i namjeru savršene ličnosti Apsolutnog Sina.

7:0.5 Sin, međutim, nije osobno odgovoran za ponašanje svih ličnosti duha. Volja osobnog stvorenog bića je relativno slobodna i stoga odlučuje o djelima takvih voljom obdarenih bića. Zbog toga svijet duha - svijet slobodne volje - ne mora biti vjeran prikaz karaktera Vječnog Sina, kao što ni priroda na Urantiji nije istinsko otkrivenje savršenstva i nepromjenjivosti Raja i Božanstva. No, što god karakteriziralo dragovoljno djelovanje bilo kojeg čovjeka ili anđela, Sinova vječna uprava nad univerzalnom gravitacijskom kontrolom svih stvarnostim duha i dalje ostaje apsolutna.

1. KRUG GRAVITACIJE DUHA

7:1.1 Sve što smo rekli o imanentnosti Boga, njegovoj sveprisutnosti, svemoći i sveznanju, jednako vrijedi za Sina u duhovnim domenama. Čista i univerzalna gravitacija duha koja prožima svo stvaranje, taj isključivo duhovni krug, vodi izravno osobi Drugog Izvora i Središta na Raju. On upravlja kontrolom i djelovanjem te uvijek prisutne i nepogrešive duhovne sile koja privlači sve istinske vrijednosti duha. Zahvaljujući tome, Vječni Sin posjeduje apsolutnu duhovnu vlast. On doslovno drži sve stvarnosti duha i sve produhovljene vrijednosti, tako reći, u svojim rukama. Kontrola univerzalne duhovne gravitacije jeste univerzalni duhovni suverenitet.

7:1.2 Ova gravitacijska kontrola nad duhovnim stvarima ne ovisi o vremenu i prostoru; duhovna energija stoga ne opada prilikom prijenosa. Gravitacija duha ne trpi vremenske odgode, niti se umanjuje s udaljavanjem. Ona se ne smanjuje s kvadratom udaljenosti u prijenosu; krugovi moći čistog duha ne gube na vrijednosti pri porastu mase materijalnog stvaranja. Ovo je nadilaženje vremena i prostora od strane čistih energija duha svojstveno apsolutnosti Sina; ono nije rezultat uplitanja protugravitacijskih sila Trećeg Izvora i Središta.

7:1.3 Stvarnosti duha reagiraju na privlačnu silu središta duhovne gravitacije u skladu s vlastitom kvalitativnom vrijednosti, svojim stvarnim stupnjem prirode duha. Tvar duha (kvaliteta) je jednako osjetljiva na gravitaciju duha kao što je energija fizičke materije (količina) osjetljiva na fizičku gravitaciju. Duhovne vrijednosti i sile duha su stvarne. Sa stanovišta ličnosti, duh je duša stvaranja; tvar je njezino sjenovito fizičko tijelo.

7:1.4 Reakcije i fluktuacije gravitacije duha uvijek ovise o količini duhovnih vrijednosti, kvalitativnom duhovnom statusu pojedinca ili svijeta. Ova privlačna sila neposredno reagira na vrijednosti inter-duha i intra-duha bilo koje svemirske situacije ili planetarnog stanja. Svaki put kad se duhovna stvarnost aktualizira u svemirima, ta promjena zahtijeva neposredno i trenutno preusklađenje gravitacije duha. Takav je novi duh zapravo dio Drugog Izvora i Središta; i baš kao što smrtni čovjek sigurno postaje poduhovljeno biće, on tako dostiže duhovnog Sina koji je izvor i središte gravitacije duha.

7:1.5 Sinova privlačna duhovna moć je u manjoj mjeri inherentna u mnogim drugim Rajskim redovima sinovstva. To je zato što u apsolutnom krugu gravitacije duha ovih lokalnih sustava postoje duhovna privlačenja koja djeluju u manjim jedinicama stvaranja. Takve su podapsolutne fokalizacije gravitacije duha dio božanstvenosti Stvoriteljskih ličnosti vremena i prostora i u korelaciji s nastajućom iskustvenom nadkontrolom Vrhovnog Bića.

7:1.6 Gravitacija duha i reakcija na ovo djelovanje ne djeluju samo na svemir kao cjelinu, nego čak i između pojedinaca i skupina pojedinaca. Duhovna kohezija vlada među duhovnim i poduhovljenim ličnostima bilo kojeg svijeta, rase, nacije ili skupine individualnih vjernika. Izravna privlačnost duha vlada među duhovno naklonjenim osobama sličnih ukusa i težnji. Pojam srodne duše nije u potpunosti govorna figura. Poput materijalne gravitacije Raja, duhovna gravitacija Vječnog Sina je apsolutna. Grijeh i pobuna mogu omesti rad krugova lokalnog svemira, ali ništa ne može obustaviti gravitaciju duha Vječnog Sina. Luciferova pobuna je uvela velike promjene u vašem sustavu naseljenih svjetova i na Urantiji, ali ne vidimo da je rezultantna duhovna karantena vašeg planeta i najmanje utjecala na prisutnost i djelovanje bilo sveprisutnog duha Vječnog Sina ili s njim povezanog kruga gravitacije duha.

7:1.7 Sve reakcije kruga gravitacije duha velikog svemira su predvidljive. Svjesni smo svih akcija i reakcija sveprisutnog duha Vječnog Sina i nalazimo ih pouzdanim.

7:1.8 U skladu s poznatim zakonima, možemo mjeriti duhovnu gravitaciju, upravo kao što čovjek pokušava izračunati djelovanje konačne fizičke gravitacije. Uvijek nalazimo isti odgovor, naime da Sinov duh reagira na sve stvari, bića i osobe duha, a taj je odgovor uvijek u skladu sa stupnjem aktualnosti (kvalitativnim stupnjem stvarnosti) svih takvih duhovnih vrijednosti.

7:1.9 Ali pored ovog izrazito pouzdanog i predvidljivog djelovanja duhovne prisutnosti Vječnog Sina, moguće je susresti pojave koje nisu toliko predvidljive u svojim reakcijama. Takve pojave vjerojatno ukazuju na usklađeno djelovanje Božanstva Apsoluta u domenama javljajućih duhovnih potencijala. Znamo da je prisutnost duha Vječnog Sina utjecaj veličanstvene i beskonačne ličnosti, ali nam je teško promatrati reakcije povezane s onim što se uzima kao djelovanje Božanstva Apsoluta kao osobno djelovanje.

7:1.10 Gledano sa stanovišta ličnosti i od strane osoba, čini se da su Vječni Sin i Božanstvo Apsolut povezani na ovaj način: Vječni Sin vlada domenom aktualnih duhovnih vrijednosti, dok Božanstvo Apsolut naizgled prožima ogromnu domenu potencijalnih vrijednosti duha. Sva aktualna vrijednost duha je izložena utjecaju privlačnog djelovanja gravitacije Vječnoga Sina, ali ako je potencijalna, onda naočigled spada u prisutnost Božanstva Apsoluta.

7:1.11 Duh se naizgled javlja iz potencijala Božanstva Apsoluta; evoluirajući duh nalazi korelaciju s iskustvenim i nepotpunim privlačnim djelovanjima Vrhovnog i Krajnjeg; duh na koncu pronalazi završnu sudbinu u apsolutnom privlačnom djelovanju duhovne gravitacije Vječnog Sina.To djeluje kao ciklus iskustvenog duha, ali egzistencijalni duh je svojstven beskonačnosti Drugog Izvora i Središta.

2. ADMINISTRATIVNA UPRAVA VJEČNOG SINA

7:2.1 Na Raju prisutnost i osobna aktivnost Izvornog Sina su vrlo snažni, u duhovnom smislu apsolutni. Što se više udaljavamo od Raja kroz Havonu i u domene sedam nadsvemira, možemo opaziti sve manje i manje osobne aktivnosti Vječnog Sina. U svemirima post-Havone, prisutnost Vječnog Sina je personalizirana u Rajskim Sinovima, uvjetovana iskustvenim stvarnostima Vrhovnog i Krajnjeg i usklađena s neograničenim potencijalom duha Božanstva Apsoluta.

7:2.2 U središnjem svemiru osobna aktivnost Izvornog Sina postaje izražajna u izvanrednom duhovnom skladu vječnog stvaranja. Havona je tako veličanstveno savršena da su duhovni status i energetska stanja ovog svemira koji je uzorak za stvaranje svih drugih, u savršenoj i neprestanoj ravnoteži.

7:2.3 U nadsvemirima Sin nije osobno prisutan ili nastanjen; u tim stvaranjima on održava samo nadličnu zastupljenost. Ove manifestacije Sinova duha nisu osobne; one nisu u krugu ličnosti Oca Svih. Nemamo boljeg izraza na raspolaganju nego ih opisati kao nadličnosti; to su konačna bića; nisu apsonitni, niti apsolutni.

7:2.4 Administracija Vječnog Sina u nadsvemirima, kako je isključivo duhovna i nadosobna, nije primjetna ličnostima stvorenih bića. Ipak, sveprožimajući duhovni poriv Sinova osobnog utjecaja djeluje u svakoj fazi aktivnosti svih sektora u okviru nadležnosti Starih Dana. U lokalnim svemirima, međutim, opažamo da je Vječni Sin osobno prisutan u osobama Rajskih Sinova. Ovdje beskonačni Sin djeluje duhovno i stvaralački u osobama veličanstvenog zbora ravnopravnih Sinova Stvoritelja.

3. ODNOS VJEČNOG SINA PREMA INDIVIDUI

7:3.1 Uzlazeći lokalnim svemirom, smrtnici vremena promatraju Sina Stvoritelja kao osobnog predstavnika Vječnog Sina. Ali kada započnu uspon nadkozmičkim programom obuke, hodočasnici vremena sve više otkrivaju uzvišenu prisutnost inspirativnog duha Vječnog Sina i u mogućnosti su primiti podstrek od ove službe duhovnog osnaživanja. U Havoni uzlazna bića postaju još više svjesna brižnog naručja sveprožimajućeg duha Izvornog Sina. Ni u jednom stadiju smrtnog uspona duh Vječnog Sina ne dolazi živjeti u umu ili duši hodočasnika vremena, ali je njegova blagonaklonost uvijek blizu i neprestano na raspolaganju dobrobiti i duhovnoj sigurnosti napredujuće djece vremena.

7:3.2 Privlačnost duhovne gravitacije Vječnog Sina predstavlja svojstvenu tajnu napredovanja preživjelih ljudskih duša u usponu prema Raju. Sve istinske vrijednosti duha i sve dobronamjerne produhovljene osobe ulaze u neiscrpni zahvat duhovne gravitacije Vječnog Sina. Smrtni um, na primjer, započinje svoju karijeru kao materijalni mehanizam, dok vremenom ulazi u Zbor Finalista kao gotovo usavršeni duh sve manje podložan materijalnoj gravitaciji, utoliko više reagirajući na unutarnje privlačno djelovanje gravitacije duha tijekom cijelog ovog iskustva. Krug gravitacije duha doslovno vuče čovjekovu dušu u smjeru Raja.

7:3.3 Krug gravitacije duha je osnovni kanal kroz koji se iskrene molitve vjerničkog ljudskog srca prenose od razine ljudske svijesti do istinske svijesti Božanstva. Ono što predstavlja istinsku duhovnu vrijednost u vašim molitvama putuje univerzalnim krugom gravitacije duha i odmah i istovremeno se odašilja svim božanskim ličnostima kojih se ta pitanja tiču. Svaka će se zanimati za ono što je u njenoj osobnoj domeni. Dakle, u svom praktičnom religioznom iskustvu, nebitno je da li u upućivanju molbi zamišljate Sina Stvoritelja svog lokalnog svemira ili Vječnog Sina koji je u središtu svega.

7:3.4 Razlučivanje u djelovanju kruga gravitacije duha možemo usporediti s djelovanjem nervnih krugova materijalnog ljudskog tijela: Osjećaji putuju prema središtu neuronskim putovima; neki se zadržavaju i na njih odgovaraju niži automatski centri kralježnice; drugi stižu do manje automatskih centara donjeg mozga kojima vladaju navike, dok one najvažnije i odlučujuće dolazne poruke prolaze mimo tih podređenih centara i odmah se registriraju na najvišim razinama ljudske svijesti.

7:3.5 No, koliko je savršenija ova veličanstvena tehnika duhovnog svijeta! Ako se u vašoj svijesti začne bilo što od visoke duhovne vrijednosti, nakon što tome date izražaja, nema te sile u svemiru koja može spriječiti da taj sadržaj smjesta stigne do Apsolutne Ličnosti Duha cijelog stvaranja.

7:3.6 S druge strane, ako su vaše molitve isključivo materijalne i potpuno sebične, ne postoji plan kojim takve beskorisne molitve mogu stići do kruga duha Vječnog Sina. Sadržaj bilo koje molitve koji nije "duhom zapisan" ne može naći svoje mjesto u univerzalnom duhovnom krugu; takvi sasvim sebični i materijalni zahtijevi su posve beživotni; oni se ne mogu uspeti krugovima istinskih vrijednosti duha. Takve su riječi poput "mjedi što ječi i cimbala što zveči."

7:3.7 Motivirajuća misao, duhovni sadržaj, je to što potvrđuje valjanost bilo koje molitve. Riječi su bezvrijedne.

4. BOŽANSKI PLANOVI USAVRŠAVANJA

7:4.1 Vječni Sin je u vječnoj vezi s Ocem u uspješnom izvršavanju božanskog plana napredovanja: univerzalnog plana stvaranja, evoluiranja, uspona i uzavršavanja volje stvorenog bića. A u pogledu božanske odanosti, Sin je vječno jednak Ocu.

7:4.2 Otac i Sin su kao jedno u formulaciji i izvršavanju ovog golemog plana za unapređenje materijalnih bića vremena do savršenstva vječnosti. Ovaj je projekat duhovnog uzdizanja uzlaznih duša prostora zajedničko djelo Oca i Sina, koji se u suradnji s Beskonačnim Duhom, bave izvršenjem svoje božanske namisli.

7:4.3 Ovaj božanski plan postignuća savršenstva obuhvaća tri jedinstvena poduzeća univerzalne avanture koja su ipak u čudesno korelaciji:

7:4.4 1. Plan sve naprednijeg postignuća. To je plan Oca Svih u vezi evolucijskog uspona, program koji je Vječni Sin bezrezervno prihvatio kad se složio s Očevim prijedlogom da "Načine čovjeka na svoju sliku." Ova odredba za unaprijeđenje stvorenih bića vremena podrazumijeva Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i obdarenje materijalnih stvorenja povlasticama ličnosti.

7:4.5 2. Plan darivanja. Sljedeći univerzalni plan je otkrivenje Oca koje sprovode Vječni Sin i njemu ravnopravni Sinovi. Ovo je namisao Vječnog Sina i sastoji se od njegova darivanja Božjih Sinova evolucijskim stvaranjima, a oni tu personaliziraju i čine konkretnim, utjelovljuju i daju stvarnost, ljubavi Oca i milosti Sina svim stvorenim bićima svih svemira. Svojstveno planu darivanja i kao obilježje ove službe ljubavi, Rajski Sinovi djeluju da povrate ono što je duhovno ugroženo zavedenom voljom stvorenog bića. Kad god i gdje god nastupi zastoj u djelovanju plana postignuća, kao recimo u slučaju da pobuna naruši ili zakomplicira ovaj plan, onda odmah na snagu stupaju hitne mjere plana darivanja. Rajski Sinovi odano i spremno stupaju u akciju da povrate ono što je izgubljeno, idući u domene zahvaćene pobunom da povrate duhovni status ovih planeta. A takvu je herojsku službu izveo i njima ravnopravni Sin Stvoritelj na Urantiji u vezi svog iskustvenog darivanja kojim je stekao suverenu vlast.

7:4.6 3. Plan službe milosti. Nakon razrade i zvaničnog proglašenja plana postignuća i plana darivanja, sam po sebi i od sebe, Beskonačni Duh je izradio i stavio na snagu veličanstveno i univerzalno poduzeće službe milosti. Ta je služba bitna radi praktičnog i djelotvornog funkcioniranja oba poduhvata - plana postignuća i plana darivanja - i sve duhovne ličnosti Trećeg Izvora i Središta nose obilježja duha ove službe milosti koja je u tolikoj mjeri dio prirode Treće Osobe Božanstva. Ne samo u stvaranju, već i u upravi, Beskonačni Duh istinski i doslovno djeluje kao zajednički izvršitelj Oca i Sina.

7:4.7 Vječni Sin je osobni povjerenik, božanski čuvar Očeva univerzalnog plana uzašašća stvorenih bića. Nakon što je proglasio opći mandat, "Budite savršeni kao što sam ja savršen," Otac je povjerio izvršenje ovog ogromnog poduzeća Vječnom Sinu; a Vječni Sin dijeli izvedbu ovog božanskog zadatka sa sebi ravnopravnim božanskim bićem, Beskonačnim Duhom. Dakle, Božanstva djelotvorno surađuju u radu stvaranja, evolucije, otkrivenja i službe - i ako je potrebno, obnove i rehabilitacije.

5. DUH DARIVANJA

7:5.1 Vječni Sin se bezrezervno pridužio Ocu Svih u emitiranju tog veličanstvenog naloga cijelom stvaranju: "Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš u Havoni." I od tada je ovaj poziv-naredba bio u podlozi svih planova preživljavanja i svih darivanja Vječnog Sina i njegove velike obitelji ravnopravnih Sinova. A u ovim darivanjima, Božji Sinovi su postali "put, istina i život" svim evolucijskim stvorenim bićima.

7:5.2 Vječni Sin ne može izravno kontaktirati s ljudima kao što to čini Otac kroz dar predličnih Misaonih Ispravljača, ali Vječni Sin zauvijek prilazi sve bliže stvorenim ličnostima nizom silaznih gradacijama božanskog sinovstva, dok mu ne bude omogućeno da stoji u samoj prisutnosti čovjeka a, s vremena na vrijeme, i kao sam čovjek.

7:5.3 Posve osobna priroda Vječnog Sina ne dopušta fragmentaciju. Vječni Sin služi bića kao duhovni utjecaj ili kao osoba, ali nikako drugačije. Sin ne može postati dio iskustva stvorenog bića onako kako to čini Otac-Ispravljač, ali Vječni Sin može nadoknaditi ovo ograničenje vještinom darivanja. To što iskustvo fragmentiziranih entiteta znači Ocu Svih, iskustva utjelovljenja Rajskih Sinova znače Vječnom Sinu.

7:5.4 Vječni Sin ne dolazi do smrtnog čovjeka kao božanska volja, Misaoni Ispravljač koji živi u ljudskom umu, ali je Vječni Sin prišao smrtnom čovjeku na Urantiji kad je božanska ličnost njegova Sina, Mihaela iz Nebadona, utjelovljena u ljudskoj prirodi Isusa iz Nazareta. Kako bi podijelili iskustvo stvorenih ličnosti, Rajski Sinovi Boga moraju poprimiti same prirode takvih stvorenih bića i utjeloviti svoje božanske ličnosti u obličju samih stvorenja. Utjelovljenje, tajna Sfere Sinova, je vještina Sinova oslobođenja od sveobuhvatnih okova apsolutizma ličnosti.

7:5.5 Davno, davno, Vječni Sin je sebe darovao svakom pojedinom krugu središnje tvorevine kako bi prosvijetlio i unaprijedio sve žitelje i hodočasnike Havone, uključujući i same uzlazne hodočasnike vremena. Ni na jednom od ovih sedam darivanja, on nije djelovao bilo kao uspinjuće biće ili kao žitelj Havone. Postajao je kao on sam. Njegovo je iskustvo bilo jedinstveno; to nije bilo iskustvo sa čovjekom ili kao čovjek ili neki drugi hodočasnik, već na neki asocijativni način i u nekom nadličnom smislu.

7:5.6 Niti je on prošao kroz ostatak iskustva koji posreduje između unutarnjeg kruga Havone i obala Raja. Njemu nije moguće, kao apsolutnom biću, privremeno izgubiti svijest ličnosti, jer je u njemu središte svih linija duhovne gravitacije. A u vrijeme tih darivanja, središnje Rajsko staniše duhovnog sjaja nije bilo poremećno, dok je Sinova kontrola univerzalne gravitacije duha ostala na najvišoj razini.

7:5.7 Darivanja Vječnog Sina u Havoni nisu u okviru ljudske imaginacije; ona su transcendentalna. On je ovom prilikom kao I poslije toga učinio dodatak iskustvu sveukupne Havone, ali ne znamo da li je učinio dodatak navodno iskustvenoj sposobnosti svoje egzistencijalne prirode. To pitanje spada pod otajstvo misije darivanja Rajskih Sinova. Mi, međutim, vjerujemo da je Vječni Sin zadržao sve što je stekao prilikom ovih misija darivanja; ali ne znamo o čemu se tu radi.

7:5.8 Bez obzira koliko teško bilo razumjeti darivanja Druge Osobe Božanstva, možemo razumjeti darivanje Sina ovog Vječnog Sina koji je doslovno prošao krugovima središnjeg svemira i uistinu podijelio iskustva koja služe kao priprema uzlaznih bića u postignuću Božanstva. Bio je to izvorni Mihael, prvorođeni Sin Stvoritelj, koji je krug za krugom prolazio kroz životna iskustva uzlaznih hodočasnika, osobno s njima putujući stadijima svake kružnice u vrijeme Grandfande, prvog od svih smrtnika koji će postići Havonu.

7:5.9 Bez obzira što je ovaj izvorni Mihael otkrio, on je pokazao stvarnost transcendentnog darivanja Izvornog Majčinskog Sina svim stvorenim bićima Havone. Takvu stvarnost, da svaki hodočasnik vremena koji prolazi kroz avanturu putovanja krugovima Havone zauvijek nalazi snagu i potporu u sigurnosti spoznaje da se Vječni Sin Boga sedam puta odrekao moći i slave Raja da sudjeluje u iskustvima vremensko-prostornih hodočasnika u sedam krugova sve većeg postignuća Havone.

7:5.10 Vječni Sin je primjer i nadahnuće svim Božjim Sinovima prilikom njihovih službi darivanja diljem svemira vremena i prostora. Svi ravnopravni Sinovi Stvoritelji i njihovi suradnici Arbitražni Sinovi, zajedno s drugim neobznanjenim redovima sinova, dionici su ove prekrasne spremnosti da sebe daruju različitim vrstama stvorenih bića i da poprime njihovo obličje. Stoga, u duhu i zbog srodstva prirode, kao i činjenice porijekla, postaje istina da je u darivanju svakog Sina Božjega po svjetovima prostora, te kroz ova darivanja, Vječni Sin sebe darovao inteligentnim bićima svemira.

7:5.11 Po duhu i prirodi, ako ne i po svim osobinama, svaki Rajski Sin je božanstveno savršen prikaz Izvornog Sina. Doslovno je istina da tko je vidio Rajskog Sina, vidio je i Vječnog Sina Boga.

6. RAJSKI SINOVI BOGA

7:6.1 Nedostatak upoznatosti s višestrukim Sinovima Boga je izvor velike zbrke na Urantiji. A to neznanje i dalje postoji unatoč takvih izjava kao što je zapis s jednog skupa ovih božanskih ličnosti: "Kada su Sinovi Božji proglašavali radost, klicale su sve Zvijezde Jutarnje." Svako tisućljeće lokalnog vremena periodično se okupljaju različite vrste božanskih Sinova.

7:6.2 Vječni Sin je osobni izvor izvanrednih osobina milosti i službe koje tako izdašno obilježavaju sve redove silaznih Sinova Boga širom cijelog stvaranja. Svu božansku prirodu, ako ne i svu beskonačnost svojstava, Vječni Sin nepogrešivo prenosi na Rajske Sinove koji idu iz vječnog Otoka otkriti svoj božanski karakter u svemiru nad svemirima.

7:6.3 Izvorni i Vječni Sin je osoba koja je potomak "prve" upotpunjene i beskonačne misli Oca Svih. Svaki put kad Otac Svih i Vječni Sin zamisle neku novu, izvornu, ravnopravnu, jedinstevnu i apsolutnu osobnu misao, u istom trenutku ova kreativna ideja postaje savršeno i konačno personalizirana u biću i ličnosti novog i izvornog Sina Stvoritelja. Po naravi duha, božanskoj mudrosti i ravnopravnoj kreativnoj snazi, ovi Sinovi Stvoritelji su potencijalno jednaki Bogu Ocu i Bogu Sinu.

7:6.4 Sinovi Stvoritelji izlaze iz Raja u svemire vremena i u suradnji s nadzornim i kreativnim agencijama Trećeg Izvora i Središta, upotpunjuju organizaciju lokalnih svemira sve naprednije evolucije. Ovi Sinovi nisu vezani niti se bave središnjim i univerzalnim kontrolama materije, uma i duha. Stoga su u svojim kreativnim djelima ograničeni predegzistencijom, prvenstvom i primatom Prvog Izvora i Središta i njemu ravnopravnih Apsoluta. Ovi su Sinovi u stanju upravljati samo onim što su oni sami stvorili. Apsolutna uprava je svojstvena prioritetu postojanja i neodvojiva od vječnosti prisutnosti. Otac ostaje prvobitan u svemirima.

7:6.5 Koliko god su Sinovi Stvoritelji personalizacija Oca i Sina, tako da su Arbitražni Sinovipersonalizacija Sina i Duha. To su Sinovi koji su, u iskustvima utjelovljenja u obličju stvorenih bića, stekli pravo donošenja odluka koje se tiču preživljavanja u stvaranjima vremena i prostora.

7:6.6 Otac, Sin i Duh se također ujedinjuju da personaliziranju svestrane Trojske Sinove Učitelje, koji se kreću velikim svemirom kao božanstveni učitelji svih ličnosti, ljudskih i božanskih. A tu su i brojni drugi redovi Rajskog sinovstva koji nisu stekli pozornost smrtnika Urantije.

7:6.7 Između Izvornog Majčinskog Sina i ovog mnoštva Rajskih Sinova razasutih diljem cijelog stvaranja, postoji izravan i isključiv kanal komunikacije, kanal čija je funkcija svojstvena kvaliteti duhovnog srodstva koja ih ujedinjuje sponama gotovo apsolutne duhovne povezanosti. Ovaj se krug u potpunosti razlikuje od univerzalnog kruga gravitacije duha, koji također ima za centar osobu Drugog Izvora i Središta. Svi Božji Sinovi koji potječu od osoba Rajskih Božanstava su u izravnoj i neprestanoj komunikaciji s Vječnim Majčinskim Sinom. A takva komunikacija je trenutačna; ona ne ovisi o vremenu, premda je ponekad uvjetovana prostorom.

7:6.8 Vječni Sin ne samo da ima u svakom trenutku savršeno znanje o statusu, mislima i mnogostrukim aktivnostima svih redova Rajskih sinova, on uvijek ima i savršenstvo znanja u vezi svega što ima duhovnu vrijednost, što postoji u srcima svih stvorenja u primarnom središnjem stvaranju vječnosti kao i u sekundarnim vremenskim stvaranjima njemu ravnopravnih Sinova Stvoritelja.

7. VRHOVNO OTKRIVENJE OCA

7:7.1 Vječni Sin je potpuno, isključivo, univerzalno i krajnje otkrivenje duha i ličnosti Oca Svih. Svo znanje i informacije koje se odnose na Oca Svih moraju doći od Vječnog Sina i njegovih Rajskih Sinova. Vječni Sin je od vječnosti, te je u potpunosti i bezuvjetno jedno s Ocem. U božanskoj ličnosti oni su ravnopravni; u duhovnoj prirodi su jednaki, dok su u božanstvu identični.

7:7.2 Karakter Boga nikako ne može biti istinski poboljšan u osobi Sina, jer je božanski Otac beskrajno savršen, ali su njegov karakter i ličnost tu pojačani lišavanjem od svega neličnog i neduhovnog u cilju prosvjetljenja stvorenih bića. Prvi Izvor i Središte je puno više od ličnosti, ali su sve kvalitete duha očinske ličnosti Prvog Izvora i Središta duhovno prisutne u apsolutnoj ličnosti Vječnog Sina.

7:7.3 Prvotni Sin i njegovi Sinovi su sudjelovali u izradi univerzalnog otkrivenja duhovne i osobne naravi Oca u cijelom stvaranju. U središnjem svemiru, u nadsvemirima, lokalnim svemirima ili na naseljenim planetima, Rajski Sin je taj koji obznanjuje Oca Svih ljudima i anđelima. Vječni Sin i njegovi Sinovi otkrivaju put kojim stvoreno biće pristupa Ocu Svih. A čak i mi koji smo visokog porijekla mnogo potpunije razumijemo Oca proučavajući objavu njegova karaktera i ličnosti u Vječnom Sinu i u Sinovima Vječnog Sina.

7:7.4 Otac vama prilazi kao ličnost samo putem božanskih Sinova Vječnog Sina. A vi dostižete Oca istim ovim živim putem; vi se uspinjete Ocu slijedeći vodstvo ove skupine božanskih Sinova. I to ostaje istina bez obzira na to što je ličnost izravno darivanje od Oca Svih.

7:7.5 U svim ovim rasprostranjenim aktivnostima ogromne duhovne administracije Vječnog Sina, ne zaboravite da je Sin jednako istinito i stvarno osoba kao što je Otac osoba. Uistinu, bićima koja su nekoć pripadala ljudskom redu Vječni Sin je daleko dostupniji od Oca Svih. U napredovanju hodočasnika vremena kroz krugove Havone, bit ćete sposobni dostići Sina mnogo prije nego što budete spremni raspoznati Oca.

7:7.6 Vi ćete biti u stanju bolje razumjeti karakter i milostivu prirodu Vječnog Sina ako razmislite o otkrivenju njegovih božanskih osobina koje je u svom služenju obznanio vaš vlastiti Sin Stvoritelj, nekadašnji Sin Čovječji koji je živio na zemalji i koji je sada uzvišeni suvereni vladar vaše g lokalno g svemira - Sin Čovječji i Sin Božji.

7:7.7 [Iznio Božanski Savjetnik kojem je povjerena dužnost da sastavi izjavu koja opisuje Vječnog Sina Raja.]





Back to Top