Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 6 : VJEČNI SIN

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo   

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 6 : VJEČNI SIN



POGLAVLJE 6 : VJEČNI SIN

6:0.1 VJEČNI Sin je savršeni i krajnji izraz "prvog" osobnog i apsolutnog koncepta Oca Svih. Prema tome, kad god i kako god se Otac osobno i apsolutno izražava, on to čini kroz svog Vječnog Sina koji je uvijek bio, sada jeste i uvijek će biti, živuća i božanska Riječ. A ovaj Vječni Sin živi u središtu svega, u suradnji s njim, i neposredno obavijajući osobnu prisutnost Vječnog Oca Svih.

6:0.2 Mi govorimo o Božjoj "prvoj" misli i aludiramo da je postojalo vrijeme nastajanja Vječnog Sina, kako bi prišli misaonim kanalima ljudskog intelekta. Takva jezična izobličenja predstavljaju naša najiskrenija nastojanja u uspostavi kompromisnog kontakta s vremenski ograničenim umovima stvorenih smrtnika. U sekvencijalnom smislu Otac Svih nikada nije mogao imati prvu misao, niti Vječni Sin ikada imati početak. Ali dobio sam upute predočiti stvarnosti vječnosti vremenski ograničenim umovima smrtnika takvim simbolima misli i opisati odnose vječnosti takvim vremenskim konceptima sekvencijalnosti.

6:0.3 Vječni Sin je duhovna personalizacija univerzalnog i beskonačnog koncepta božanske stvarnosti, bezuvjetnog duha i apsolutne ličnosti Rajskog Oca. I na taj način Sin predstavlja božansko otkrivenje kreatorskog identiteta Oca Svih. Savršena ličnost Sina otkriva da je Otac zapravo vječni i sveopći izvor svih značenja i vrijednosti svega duhovnog, slobodnovoljnog, svjesnog i osobnog.

6:0.4 U nastojanju da omogućimo konačnom umu vremena da formira neki sekvencijalni koncept u odnosima vječnih i beskonačnih bića Rajskog Trojstva, uzimamo konceptualnu slobodu govoriti o "Očevoj prvoj osobnoj, univerzalnoj i beskonačnoj misli." Nemoguće mi je prenijeti ljudskom umu adekvatnu ideju vječnih odnosa Božanstava; stoga se koristim pojmovima koji će konačnom umu navijestiti nešto odnosa tih vječnih bića u budućim stoljećima vremena. Vjerujemo da je Sin potekao odOca; nama je rečeno da su obojica bezuvjetno vječni. Očito je, dakle, da ni jedno stvoreno biće vremena nikada ne može u potpunosti shvatiti tu tajnu kako je Sin koji je izveden od Oca, opet jednako vječan kao i Otac.

1. IDENTITET VJEČNOG SINA

6:1.1 Vječni Sin je izvorni i jedinorođeni Božji Sin. On je Bog-Sin, Druga Osoba Božanstva i sustvoritelj svih stvari. Kao što je Otac Prvi Veliki Izvor i Središte, Vječni Sin je tako Drugi Veliki Izvor i Središte.

6:1.2 Vječni Sin je duhovno središte i božanski administrativni upravitelj duhovne vlade svemira nad svemirima. Otac Svih je prvo stvoritelj a zatim nadglednik; Vječni Sin je prvo sustvoritelj a zatim duhovni administrator. "Bog je Duh," a Sin je osobno otkrivenje ovog duha. Prvi Izvor i Središe je Apsolut Volje; Drugi Izvor i Središte je Apsolut Ličnosti.

6:1.3 Otac Svih nikada osobno ne djeluje kao stvoritelj, osim u vezi sa Sinom ili u koordinatnom djelovanju sa Sinom. Da je novozavjetni pisac govorio o Vječnom Sinu, bio bi u pravu kad je rekao: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Sve po njemu postade, a bez njega ne bi postalo ništa što je postalo."

6:1.4 Kad se Sin Vječnog Sina pojavio na Urantiji, oni koji su imali priliku upoznati ovo božansko biće u ljudskom obliku aludirali su na njega kao "onoga što bijaše od samog početka, kojeg smo čuli, kojega smo vidjeli očima svojim, kojega smo promatrali i kojega su naše ruke opipale, čak Riječi života." A ovaj je darovani Sin došao od Oca jednako kao što je od njega došao i Izvorni Sin, na što ukazuje jedna od njegovih zemaljskih molitvi: "A sada, Oče moj, proslavi ti mene kod sebe sa slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet."

6:1.5 Vječni Sin je poznat po različitim imenima u različitim svemirima. U središnjem je svemiru poznat kao Ravnopravni Izvor, Sustvoritelj i Pridruženi Apsolut. Na Uversi, sjedištu nadsvemira, opisujemo Sina kao Ravnopravno Središte Duha, te kao Vječnog Administora Duha. Na Sferi Spasenja, glavnom sjedištu vašeg lokalnog svemira, ovaj je Sin obično poznat kao Drugi Vječni Izvor i Središte. Melkizedeci o njemu govore kao o Sinu nad Sinovima. Na vašem svijetu, ali ne u vašem sustavu naseljenih svjetova, taj je Izvorni Sin greškom zamijenjen s njemu ravnim Sinom Stvoriteljem, Mihaelom od Nebadona, koji je sebe darovao smrtnim rasama Urantije.

6:1.6 Iako se svaki od Rajskih Sinova može prikladno nazvati Sinom Božjim, mi obično koristimo naziv "Vječni Sin" kad govorimo o ovom Izvornom Sinu, Drugom Izvoru i Središtu, sustvoritelju sa Ocem Svih središnjeg svemira moći i savršenstva i sustvoritelju svih ostalih božanskih Sinova koji izvoru iz beskonačnih Božanstava.

2. PRIRODA VJEČNOG SINA

6:2.1 Vječni Sin je jednako nepromjenjiv i beskrajno pouzdan kao Otac Svih. On je također jednako duhovan kao Otac, u jednakoj mjeri neograničeni duh. Vama koji ste niskog porijekla, Sin bi se učinio osobnijim jer vam je jedan korak pristupačniji od Oca Svih.

6:2.2 Vječni Sin je vječna Riječ Boga. On je u cijelosti poput Oca; u stvari, Vječni Sin jeste Bog Otac osobno obznanjen svemiru nad svemirima. I tako je bilo i jeste i zauvijek će biti kada je riječ o Vječnom Sinu i svim njemu ravnim Sinovima Stvoriteljima: "Tko je vidio Sina, vidio je i Oca."

6:2.3 U prirodi je Sin u cijelosti poput Oca koji je duh. Kad obožavamo Oca Svih, zapravo u isto vrijeme štujemo Boga Sina i Boga Duha. Bog Sin je jednako božanstveno stvaran i vječan po prirodi kao Bog Otac.

6:2.4 Sin ne samo da ima svu Očevu beskonačnu i transcendentu ispravnost, nego Sin isto tako odražava svu svetost Očeva karaktera. Sin dijeli Očevo savršenstvo i oni zajednički dijele odgovornost za pružanje pomoći svim nesavršenim stvorenim bićima u njihovim duhovnim nastojanjima da postignu božansko savršenstvo.

6:2.5 Vječni Sin posjeduje svu božanstvenost i sve atribute duhovnosti Očeva karaktera. Sin je punina Božje apsolutnosti u ličnosti i duhu, a ove osobine Sin otkriva u svom osobnom upravljanju duhovnom vladom svemira nad svemirima.

6:2.6 Bog je, doista, univerzalni duh; Bog je duh; i ta je Očeva narav duha usredotočena i personalizirana u Božanstvu Vječnog Sina. U Sinu sva duhovna svojstva izgledaju znatno povećana radi odvojenosti od univerzalnosti Prvog Izvora i Središta. A upravo kao što Otac dijeli svoju prirodu duha sa Sinom, oni isto tako potpuno i bezrezervno dijele božanski duh sa Združenim Činiteljem, Beskonačnim Duhom.

6:2.7 U ljubavi prema istini i stvaranju ljepote, Otac i Sin su jednaki, osim što se Sin naočigled više posvećuje realizaciji isključivo duhovne ljepote univerzalnih vrijednosti.

6:2.8 U božanskoj dobroti ne opažam razliku između Oca i Sina. Otac voli svoju kozmičku djecu kao otac;Vječni Sin promatra sva stvorena bića kao otac i kao brat.

3. SLUŽBA OČEVE LJUBAVI

6:3.1 Sin dijeli pravdu i ispravnost Trojstva, ali on zasjenjuje ove osobine božanstvenosti beskonačnom personalizacijom Očeve ljubavi i milosti; Sin je otkrivenje božanske ljubavi svemirima. Kao što je Bog ljubav, Sin je milost. Sin ne može voljeti više od Oca, ali on može pokazati milost stvorenim bićima na jedan dodatni način jer on nije samo prvotni stvoritelj poput Oca, već je i Vječni Sin istog tog Oca, čime sudjeluje u iskustvu sinovstva svih ostalih sinova Oca Svih.

6:3.2 Vječni Sin daruje veliku milost svemu stvorenom. Milosrđe je suština Sinova duhovnog karaktera. Mandati Vječnog Sina, preko krugova duha Drugog Izvora i Središta, odzvanjaju tonovima milosrđa.

6:3.3 Kako bi shvatili ljubav Vječnog Sina, najprije morate spoznati njezin božanski izvor, Oca koji je ljubav, a onda uočiti otkrivenje te beskonačne ljubavi u široko rasprostranjenoj službi Beskonačnog Duha i njegova gotovo bezgraničnog mnoštva služećih ličnosti.

6:3.4 Služenje Vječnog Sina posvećeno je otkrivenju Boga ljubavi svemiru nad svemirima. Ovaj se božanski Sin ne upušta u nečasna nastojanja da navede svog milostivog Oca na ljubav prema njegovim niskim stvorenim bićima i na milost prema zlotvorima vremena. Kako je pogrešno misliti da Vječni Sin moli Oca Svih da bude milostiv prema svojim niskim stvorenim bićima na materijalnim svjetovima prostora! Kako su takve ideje o Bogu grube i groteskne. Umjesto toga trebate spoznati da je sva milostiva služba Božjih Sinova izravna objava Očeve univerzalne ljubavi i beskonačnog suosjećanja. Očeva je ljubav stvarni i vječni izvor Sinova milosrđa.

6:3.5 Bog je ljubav, Sin je milost. Milosrđe je primjenjena ljubav, Očeva ljubav na djelu u osobi njegova Vječnog Sina. Ljubav ovog univerzalnog Sina također je univerzalna. Kako se ljubav shvaća na planetu spolnih bića, Božja je ljubav više usporediva s ljubavlju oca, dok je ljubav Vječnog Sina više poput ljubavi majke. Takve su ilustracije dapače grube, ali ih koristim u nadi da će ljudskom umu predočiti ideju da postoji razlika ne u božanskom sadržaju, već u kvaliteti i tehnici izražavanja, između ljubavi Oca i ljubavi Sina.

4. OSOBINE VJEČNOG SINA

6:4.1 Vječni Sin aktivira tu razinu kozmičke stvarnosti koja ima prirodu duha; duhovna moć Sina je apsolutna u odnosu na sve kozmičke aktualnosti. On ostvaruje savršenu kontrolu nad međupovezanosti sve nediferencirane energije duha i sve aktualizirane stvarnosti duha kroz svoju apsolutnu kontrolu nad gravitacijom duha. Sav čisti nefragmentizirani duh i sva duhovna bića i vrijednosti reagiraju na beskonačnu privlačnu moć prvotnog Rajskog Sina. A ako u vječnoj budućnosti posvjedočimo pojavu neograničenog svemira, duh gravitacije i snaga duha Izvornog Sina će u cjelosti biti pripravni za duhovnu kontrolu i djelotvornu administrativnu upravu nad takvim bezgraničnim stvaranjem.

6:4.2 Sin je svemoguć samo u duhovnoj domeni. U vječnoj organizaciji kozmičke administracije, nikad se ne javlja rastrošnost ili nepotrebno ponavljanje funkcija; Božanstva se ne odaju beskoristnom dupliciranju kozmičke službe.

6:4.3 Sveprisutnost Izvornog Sina tvori duhovno jedinstvo svemira nad svemirima. Duhovna povezanost svega stvorenog ovisi o posvuda aktivnoj prisutnosti božanskog duha Vječnog Sina. Kada nastojimo spoznati Očevu duhovnu prisutnost, teško da se ona razlikuje u našim razmišljanjima od duhovne prisutnosti Vječnog Sina. Duh Oca vječno živi u duhu Sina.

6:4.4 Otac mora biti duhovno sveprisutan, ali sveprisutnost se čini neodvojiva od sveprisutnih aktivnosti duha Vječnog Sina. Mi, međutim, vjeruju da je u svim situacijama Očeve i Sinove prisutnosti dvojne duhovne prirode, duh Sina ravnopravan duhu Oca.

6:4.5 U svom dodiru s ličnosti, Otac djeluje u krugu ličnosti. U osobnom i primjetnom kontaktu s duhovnim stvaranjem, ona se naočigled pojavljuje u fragmentima ukupnosti njegova Božanstva, a ovi Očevi fragmenti imaju osamljenu, jedinstvenu i ekskluzivnu funkciju gdje god i kad god se pojave u svemirima. U svim takvim situacijama, duh Sina je ravnopravan s duhovnim djelovanjem fragmentizirane prisutnosti Oca.

6:4.6 Duhovno, Vječni Sin je sveprisutan. Duh Vječnog Sina je svakako s vama i oko vas, ali ne u vama i dio vas poput Tajnovitog Osmatrača. Unutarnji fragment Oca postupno prilagođava ljudski um sve božanstvenijim stavovima, nakon čega takav uzlazni um postaje sve više osjetljiv na duhovnu privlačnost moći svemoćnog kruga gravitacije duha Drugog Izvora i Središta.

6:4.7 Izvorni Sin je univerzalno i duhovno samosvjestan. U mudrosti Sin je posve jednak Ocu. U područjima znanja, sveznanja, ne možemo razlikovati Prvi i Drugi Izvor; poput Oca, Sin sve zna; on nikada nije iznenađen bilo kojim kozmičkim događajem; on razumije svršetak od početka.

6:4.8 Otac i Sin uistinu znaju broj i boravište svih duhova i produhovljenih bića u svemiru nad svemirima. Ne samo da Sin sve zna na temelju svojeg vlastitog sveznajućeg duha već je Sin, jednako s Ocem i Združenim Činiteljem, u potpunosti upoznat s širokim djelovanjem odražajnosti inteligencije Vrhovnog Bića, koja je u svakom trenutku svjesna svega što se događa u svim svjetovima svih sedam nadsvemira. A postoje i drugi načini na koje je Rajski Sin sveznajući.

6:4.9 Vječni Sin je, kao nježna, milostiva, poslužna duhovna ličnost, potpuno i beskonačno jednak s Ocem Svih, dok je u svim milostivim i nježnim osobnim kontaktima s uzlaznim bićima nižih svjetova, Vječni Sin jednako dobar i obziran, jednako strpljiv i ustrajan, kao njegovi Rajski Sinovi u lokalnim svemirima koji tako često sami sebe poklanjaju evolucijskim svjetovima vremena.

6:4.10 Nepotrebno je dalje razmatrati osobine Vječnog Sina. Uz navedene iznimke, potrebno je samo proučiti duhovne atribute Boga Oca kako bi shvatili i pravilno procijenili atribute Boga Sina.

5. OGRANIČENJA VJEČNOG SINA

6:5.1 Vječni Sin ne djeluje osobno u fizičkim domenama, niti funkcionira, osim kroz Združenog Činitelja, u razinama umne službe stvorenim bićima. No, ova ograničenja ni na koji način ne sputavaju Vječnog Sina u punom i slobodnom izražaju svih božanskih osobina duhovnog sveznanja, sveprisutnosti i svemoći.

6:5.2 Vječni Sin osobno ne prožima potencijale duha svojstvene beskonačnosti Božanstva Apsoluta, ali kako ti potencijali postaju stvarni, oni dolaze u svemoćni dohvat gravitacije duha Sinova kruga.

6:5.3 Ličnost je ekskluzivni dar Oca Svih. Vječni Sin prima svoju ličnost od Oca, ali bez Oca ne može podariti ličnost. Sin daje podrijetlo ogromnom mnoštvu bića duha, ali takve derivacije nisu ličnosti. Kad Sin stvara ličnost, on to čini zajedno s Ocem ili ZdruženimČiniteljem, koji može djelovati u ime Oca u takvim odnosima. Vječni Sin je tako sustvoritelj ličnosti, ali on sam nikada ne daruje ličnost sam i od sebe, niti ikada sam stvara osobna bića. Ovo ograničenje djelovanja, međutim, ne lišava Sina sposobnost za stvaranje bilo koje ili svih vrsta vidova stvarnosti koji nisu ličnost.

6:5.4 Vječni Sin ima ograničenu moć prenošenja stvoriteljskih povlastica. Učinivši Izvornog Sina vječnim, Otac mu je podario moć i povlasticu da se naknadno pridruži Ocu u božanskom činu stvaranja drugih Sinova koji posjeduju stvaralačka svojstva, a to su činili i sada čine. Ali kad se proizvedu ti ravnopravni Sinovi, na njih se naočigled ne prenose stvoriteljske povlastice. Vječni Sin prenosi stvaralačke ovlasti samo na svoju prvu ili izravnu personalizaciju. Stoga, kad se Otac i Sin ujedine u personaliziranju Sina Stvoritelja, oni postižu svoj cilj; ali Sin Stvoritelj koji se tako dovodi u postojanje nije u mogućnosti prenijeti ili delegirati stvoriteljske povlastice raznim redovima Sinova koje on može naknadno stvoriti, bez obzira na to što se, u najvišim Sinovima lokalnog svemira, naočigled javlja vrlo ograničen odraz kreativnih osobina Sina Stvoritelja.

6:5.5 Vječni Sin, kao beskonačno i isključivo osobno biće, ne može fragmentizirati svoju prirodu, ne može distribuirati i podariti individualizirane dij elove svoga bića na druge entitete ili osobe kako to čine Otac Svih i Beskonačni Duh. Ali Sin može i hoće darovati sebe samoga u vidu neograničenog duha, prožimajući sve stvaranje i k seb i nepre stano privlačeći sve ličnosti duha i duhovne stvarnosti.

6:5.6 Uvijek imajte na umu, Vječni Sin je osobni portret Oca koji je duh cijele tvorevine. Sin je osoban i ništa drugo nego osoban u smislu Božanstva; kao božanska i apsolutna ličnost ne može se rasplinuti ili rascjepkati. Bog Otac i Bog Duh su istinski osobni, ali oni su i sve drugo osim što su takve ličnosti Božanstva.

6:5.7 Iako Vječni Sin ne može osobno sudjelovati u darivanju Misaonih Ispravljača, u vječnoj prošlosti se savjetovao s Ocem Svih, odobrio plan i obećao svoju beskrajnu suradnju kada je Otac, planirajući darivanje Misaonih Ispravljača, predložio Sinu: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." I kako duh fragment Oca prebiva u vama, tako vas okružuje duh prisutnosti Sina, a ova dvojica neprestano rade na vašem duhovnom napredovanju.

6. DUH UM

6:6.1 Vječni Sin je duh i ima um, ali ne um ili duh koji smrtni um može shvatiti. Smrtni čovjek razumije um na konačnim, kozmičkim, materijalnim i osobnim razinama. Čovjek također opaža umne pojave u živim organizmima koji funkcionira na podosobnoj (životinjskoj) razini, ali mu je teško shvatiti prirodu uma povezanog s nadmaterijalnim bićima koji je dio ekskluzivne ličnosti duha. Um mora, međutim, biti drugačije definiran, kada se odnosi na razinu postojanja duha i kada se koristi za označavanje inteligencije koja ima prirodu duha. Ta vrsta uma koja je izravno povezana s duhom ne može se usporediti ni s umom koji koordinira duh i materiju niti s umom koji je povezan jedino s materijom.

6:6.2 Duh je uvijek svjestan, uman, i posjeduje raznovrsne faze identiteta. Bez određene faze uma ne bi bilo duhovne svijesti u bratstvu bića duha. Ekvivalent uma, sposobnost znati i biti poznat, je autohtona Božanstvu. Božanstvo može biti lično, predlično, nadlično ili nelično, ali Božanstvo nikada nije bezumno, to jest, nikada nije bez mogućnosti barem da komunicira sa sličnim entitetima, bićima ili ličnostima.

6:6.3 Um Vječnog Sina nalikuje Očevu umu, ali se razlikuje od bilo kojeg drugog uma u svemiru, ali s umum Oca, on je prethodnik raznolikih i široko raspostranjenih umova Združenog Stvoritelja. Um Oca i Sina, taj intelekt koji je prethodio apsolutnom umu Trećeg Izvora i Središta, se eventualno može najbolje ilustrirati u predumu Misaonog Ispravljača, jer ovi fragmenti Oca, iako su potpuno izvan umnih krugova Združenog Činitelja, imaju neki oblik preduma; oni poznaju i njih se poznaje; oni uživaju ekvivalent ljudske sposobnosti razmišljanja.

6:6.4 Vječni Sin je posve duhovan; čovjek je gotovo u potpunosti materijalan; dakle, mnogo toga što se odnosi na ličnost duha Vječnog Sina, njegovih sedam duhovnih sfera koje okružuju Raj i prirodu neosobnih stvaranja Rajskog Sina, mora čekati na vaše postizanje statusa duha po završetku morontija uzlaza lokalnim svemirom Nebadonom. A onda, kako budete prolazili kroz nadsvemir i dostigli Havonu, mnoge od tih duboko skrivenih tajni će se pojasniti nakon što počnete biti obdareni "umom duha" - duhovnim uvidom.

7. LIČNOST VJEČNOG SINA

6:7.1 Vječni Sin je ta beskonačna ličnost od čijih se neograničenih okova ličnosti Otac Svih oslobodio tehnikom potrojstvljenja, i na temelju koje je od tada nastavio sebe darivati u beskrajnom obilju po svom rastućem svemiru Stvoritelja i stvorenih bića. Sin je apsolutna ličnost; Bog je očinska ličnost - izvor ličnosti, darovatelj ličnosti, uzrok ličnosti. Svako osobno biće prima ličnost od Oca Svih, upravo kao što Izvorni Sin vječno prima svoju ličnost od Rajskog Oca.

6:7.2 Ličnost Rajskog Sina je apsolutna i čisto duhovna, i ta apsolutna ličnost je također božanski i vječni uzorak, prvo Očevo darivanje ličnosti Združenom Činitelju, a potom, njegovo darivanje ličnosti nebrojenom mnoštvu njegovih stvorenih bića širom prostranog svemira.

6:7.3 Vječni Sin je uistinu milostivi poslužitelj, božanski duh, duhovna snaga i stvarna ličnost. Sin je duhovna i osobna priroda Boga koja se ispoljava svemirima - zbroj i bit Prvog Izvora i Središta, lišena svega neličnog, vanbožanskog, neduhovnog i čisto potencijalnog. Ali, nemoguće je prenijeti ljudskom umu sliku ljepote i veličanstvenost uzvišene ličnosti Vječnog Sina. Sve što ima tendenciju zasjeniti Oca Svih gotovo jednako otežava konceptualno priznanje Vječnog Sina. Morate sačekati na svoje ostvarenje Raja, a onda ćete shvatiti zašto nisam bio u mogućnosti prikazati karakter ove apsolutne ličnosti razumijevanju konačnog uma.

8. REALIZACIJA VJEČNOG SINA

6:8.1 Što se tiče identiteta, prirode i drugih osobina ličnosti, Vječni Sin je posve ravnopravan Ocu Svih, te je njehova savršena nadopuna i vječni suradnik. U istom smislu u kojem je Bog Otac Svih, Sin je tako Majka Svih. A svi mi, visoka i niska bića, predstavljamo njihovu svemirsku obitelj.

6:8.2 Kako bi cijenili karakter Sina, trebate proučiti otkrivenje božanske naravi Oca; oni su zauvijek i neodvojivo jedno. Kao božanskih ličnosti su gotovo neprimjetni nižim redovima inteligencija. Oni nisu tako teško zasebno uočljivi onima koji vuku porijeklo iz kreativnih djela samih Božanstava. Bića porijeklom iz Raja i iz središnjeg svemira raspoznaju Oca i Sina ne samo kao osobno jedinstvo općeg nadzora, već i kao dvije odvojene ličnosti koje djeluju u određenim područjima kozmičke administracije.

6:8.3 Kako osobe možete si predočiti Oca Svih i Vječnog Sina kao dvije zasebne individue, jer oni to doista jesu; ali u administraciji svemira toliko su isprepleteni i povezani da ih nije uvijek moguće razlikovati. Kada u poslovima svemira, naiđete na tu zbunjujuću međupovezanost Oca i Sina, nije uvijek isplativo pokušati razdvojiti njihova djelovanja; samo se podsjetite da je Bog pobudna misao i da je Sin izražajna riječ. U svakom lokalnom svemiru, ova je nedjeljivosti personalizirana u božanstvenosti Sina Stvoritelja koji predstavlja i Oca i Sina stvorenim bićima deset milijuna naseljenih svjetova.

6:8.4 Vječni Sin je beskonačan, ali je pristupačan preko osoba njegovih Rajskih Sinova i kroz strpljivu službu Beskonačnog Duha. Bez službe darivanja Rajskih Sinova i nježne službe stvorenih bića Beskonačnog Duha, bića materijalnog porijekla se teško mogu nadati da dostignu Vječnog Sina. A jednako je istina: Uz pomoć i vodstvo tih nebeskih utjecajaBoga-svjesno smrtno biće sigurno dostiže Raj i dolazi u osobnu prisutnost ovog veličanstvenog Sina nad Sinovima.

6:8.5 Iako je Vječni Sin je uzorak smrtnog postignuća ličnosti, naći ćete da je lakše shvatiti stvarnost Oca i Duha, jer je Otac stvarni darovatelj vaše ljudske ličnosti, a Beskonačni Duh apsolutni izvor vašeg smrtnog uma. Ali, dok na Rajskom putu duhovnog napredovanja, ličnost Vječnog Sina će vam postajati sve stvarnija, a stvarnost njegovog beskrajno duhovnog uma će postati sve vidljivija vašem progresivno poduhovljenom umu.

6:8.6 Nikad ne može koncept Vječnog Sina zasjati u vašem materijalom ili naknadno morontijalnom umu; sve dok ne postanete poduhovljeni i ne započnete svoj uspon duha, vaše sagledavanje ličnosti Vječnog Sina neće dostići živost vašeg koncepta ličnosti Sina Stvoritelja koji je porijekom iz Raja, a koji je osobno i kao osoba nekoć živio utjelovljen na Urantiji kao jedan od ljudi.

6:8.7 Kroz vaš doživljaj Sina Stvoritelja u lokalnom svemiru, čija je ličnost razumljiva čovjeku, ta razumljivost mora nadoknaditi vašu nesposobnost shvaćanja punog značenja isključivije duhovnog, ali ništa manje osobnog, Vječnog Sina Raja. Kako budete napredovali Orvontonom i Havonom, kad ostavite iza sebe živopisnu sliku i duboka sjećanja na Sina Stvoritelja vašeg lokalnog svemira, gubitak ovog materijalnog i morontijalnog iskustva kompenzira sve šire poimanje i dublje razumijevanje Vječnog Sina Raja, čija će stvarnost i blizina sve više rasti kako budete napredovali prema Raju.

6:8.8 Iako je izvan ovlasti smrtnoga i materijalnog uma da shvati aktualnost ličnosti takvog beskonačnog bića, bez sumnje, on je osoba. Znam što govorim. Gotovo nebrojeno puta sam stajao u božanskoj prisutnosti ovog Vječnog Sina, a zatim se zaputio natrag u druge dijelove svemira izvršavati njegove milostive naloge.

6:8.9 [Iznio Božanski Savjetnik kojemu je povjerena dužnost da sastavi izjavu koja opisuje Vječnog Sina Raja.]





Back to Top