Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 6 : VJEČNI SIN

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 6 : VJEČNI SIN



POGLAVLJE 6 : VJEČNI SIN

6:0.1 VJEČNI Sin je savršeni i krajnji izraz "prvog" osobnog i apsolutnog koncepta Oca Svih. Prema tome, kad god i kako god se Otac osobno i apsolutno izražava, on to čini kroz svog Vječnog Sina koji je uvijek bio, sada jeste i uvijek će biti, živuća i božanska Riječ. I zajedno s Ocem, ovaj Vječni Sin živi na centru svih stvari, neposredno obavijajući osobnu prisutnost Vječnog Oca Svih.

6:0.2 Mi smo primorani govoriti o "prvoj" Božjoj misli i neispravno implicirati da je postojalo vrijeme kad je Vječni Sin stvoren, radi toga što nastojimo prići misaonim kanalima ljudskog intelekta. Takva jezična izobličenja predstavljaju naša najsvesrdnija nastojanja da uspostavimo kompromisni kontakt s vremenski ograničenim umovima stvorenih smrtnika. U sekvencijalnom smislu, Otac Svih nikada nije mogao imati prvu misao niti je Vječni Sin ikada mogao imati početak. No naloženo mi je da pri obraćanju vremenski ograničenim smrtnim umovima predočim stvarnosti i odnose vječnosti pomoću sekvencijalnih izraza i vremenskih misaonih simbola.

6:0.3 Vječni Sin je duhovna personifikacija univerzalnog i beskonačnog koncepta božanske stvarnosti, bezuvjetnog duha i apsolutne ličnosti Rajskog Oca. I Sin stoga predstavlja božansko otkrivenje identiteta Oca Svih kao stvoritelja. Sinova savršena ličnost obznanjuje da je Otac uistinu vječni i univerzalni izvor svih značenja i vrijednosti svega što je duhovno, lično i obilježeno svrsishodnošću i voljom.

6:0.4 U nastojanju da pomognemo konačnom umu vremena da izgradi sekvencijalno shvaćanje odnosa koji vladaju između vječnih i beskonačnih bića Rajskog Trojstva, dajemo si konceptualnu slobodu da govorimo o "Očevoj prvoj osobnoj, univerzalnoj i beskonačnoj misli." Nisam u stanju ljudskom umu adekvatno predočiti vječne odnose koji vladaju između Božanstava; stoga se koristim pojmovima koji će konačnom umu navijestiti odnose između ovih vječnih bića u budućim stoljećima vremena. Vjerujemo da je Sin potekao od Oca; naučili smo da su i Otac i Sin bezuvjetno vječni. Očigledno je stoga, da ni jedno stvoreno biće vremena ne može u cjelosti razumjeti ovu tajanstvenu činjenicu da je Sin potekao od Oca a da je unatoč tome vječan kao i Otac.

1. IDENTITET VJEČNOG SINA

6:1.1 Vječni Sin je izvorni i jedinorođeni Božji Sin. On je Bog-Sin, Druga Osoba Božanstva i sustvoritelj svih stvari. Upravo kao što Otac predstavlja Prvi Veliki Izvor i Centar, Vječni Sin tako predstavlja Drugi Veliki Izvor i Centar.

6:1.2 Vječni Sin je duhovni centar i božanski administrativni upravitelj duhovne vlade svemira nad svemirima. Otac Svih je prije svega stvoritelj a zatim nadglednik; Vječni Sin je prvo sustvoritelj a zatim duhovni administrativni upravitelj. "Bog je Duh," dok je Sin osobno otkrivenje ovog duha. Prvi Izvor i Centar je Apsolut Volje; Drugi Izvor i Centar je Apsolut Ličnosti.

6:1.3 Otac Svih nikada osobno ne djeluje kao stvoritelj, već jedino skupa ili u koordinaciji sa Sinom. Da je pisac Novog Zavjeta govorio o Vječnom Sinu, bio bi u pravu rekavši: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog. Sve je po njemu postalo i ništa što je postalo nije bez njega postalo."

6:1.4 Kad se Sin Vječnog Sina pojavio na Urantiji, oni koji su imali priliku upoznati ovo božansko biće u ljudskom obličju govoriše o njemu kao "onom što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale, čak Riječi života." To da je ovaj darovani Sin došao od Oca jednako je točno kao što je točno da je Izvorni Sin došao od Oca, na što ukazuje jedna od ranih molitvi darovanog Sina, "A sada, Oče, proslavi ti mene kod sebe samog slavom koju imadoh kod tebe prije nego postade svijet."

6:1.5 Vječni Sin je poznat po različitim imenima u različitim svemirima. U centralnom svemiru je poznat kao Ravnopravni Izvor, Sustvoritelj i Pridruženi Apsolut. Na Uversi, glavnom centru nadsvemira, poznat je kao Ravnopravni Centar Duha, te kao Vječni Administrativni Upravitelj Duha. Na Salvingtonu, glavnom centru vašeg lokalnog svemira, obično je poznat kao Drugi Vječni Izvor i Centar. Melkizedeci ga nazivaju Sinom nad Sinovima. Premda ovo nije slučaj s ostalim naseljenim svjetovima vašeg sistema, ovaj je Izvorni Sin na vašem svijetu greškom zamijenjen s njemu jednakim Sinom Stvoriteljem, Mihaelom od Nebadona, koji je sebe darovao smrtnicima Urantije.

6:1.6 Premda bi se svaki Rajski Sin mogao nazvati Božjim Sinom, mi obično koristimo naziv "Vječni Sin" jedino kad govorimo o ovom Izvornom Sinu, Drugom Izvoru i Centru, osobi koja je s Ocem Svih stvorila centralni svemir moći i savršenstva kao i sve druge božanske Sinove koji vuku porijeklo od beskonačnih Božanstava.

2. PRIRODA VJEČNOG SINA

6:2.1 U usporedbi s Ocem Svih, Vječni Sin je jednako nemijenjajući i beskonačno pouzdan. On je pored toga jednak Ocu u pogledu duhovnosti; Sin je poput Oca neograničeni duh. Kako potječete iz niskih izvora, Sin bi vam se učinio osobniji nego Otac Svih zbog toga što vam je jedan korak pristupačniji.

6:2.2 Vječni Sin je vječna Riječ Boga. On je u cjelosti poput Oca; u stvari, Vječni Sin je Bog Otac osobno obznanjen svemiru nad svemirima. I kad se radi o Vječnom Sinu i svim ravnopravnim Sinovima Stvoriteljima, uvijek je bilo i uvijek će biti istina da: "Tko je vidio Sina vidio je i Oca."

6:2.3 Sin je po prirodi u cjelosti poput Oca koji je duh. Kad obožavamo Oca Svih, mi u stvari istodobno obožavamo Boga Sina i Boga Duha. Bog Sin je jednako božanstveno stvaran i vječan po prirodi kao Bog Otac.

6:2.4 Sin ne samo što posjeduje svu Očevu beskonačnu i transcendentu ispravnost, on isto tako odražava svu svetost Očevog karaktera. Sin dijeli Očevo savršenstvo i zajedno s Ocem dijeli odgovornost za pružanje pomoći svim nesavršenim stvorenim bićima pri njihovim duhovnim nastojanjima da postignu božansko savršenstvo.

6:2.5 Vječni Sin posjeduje svu božanstvenost i sve osobine duhovnosti koje obilježavaju Očev karakter. U ličnosti i u duhu Sin predstavlja cjelovitost Božje apsolutnosti i on obznanjuje ove osobine dok osobno upravlja duhovnom vladom svemira nad svemirima.

6:2.6 Bog je uistinu univerzalni duh; Bog je duh; i ova Očeva priroda duha je usredotočena i personificirana u Božanstvu Vječnog Sina. U Sinu sva duhovna svojstva izgledaju znatno uvećana zbog toga što Sin ne posjeduje univerzalnost Prvog Izvora i Centra. I upravo kao što Otac dijeli svoju prirodu duha sa Sinom, Otac i Sin potpuno i bezrezervno dijele božanski duh sa Združenim Činiteljem, Beskonačnim Duhom.

6:2.7 U pogledu ljubavi prema istini i pri stvaranju ljepote, Otac i Sin su jednaki, izuzev što se čini da se Sin u većoj mjeri posvećuje ostvarenju isključivo duhovne ljepote univerzalnih vrijednosti.

6:2.8 U pogledu božanske dobrote, ne opažam razliku između Oca i Sina. Otac voli svoju kozmičku djecu kao otac; Vječni Sin promatra sva stvorena bića kao otac i kao brat.

3. SLUŽBA OČEVE LJUBAVI

6:3.1 Premda Sin dijeli pravdu i ispravnost Trojstva, on nadsjenjuje ove osobine božanstvenosti beskonačnom personifikacijom Očeve ljubavi i milosti; Sin je otkrivenje božanske ljubavi svemirima. Kao što je Bog ljubav, Sin je milost. Sin ne može voljeti više nego Otac, ali on može iskazati milost stvorenim bićima na dodatni način jer za razliku od Oca, on nije samo prvotni stvoritelj već je i Očev Vječni Sin koji stoga zna što znači biti sin Oca Svih i dijeliti ovo iskustvo sa svim drugim sinovima.

6:3.2 Svemu stvorenom, Vječni Sin daruje veliku milost. Milost je bit Sinovog duhovnog karaktera. Kroz krugove duha Drugog Izvora i Centra, Vječni Sin odašilja zapovijedi koje odzvanjaju zvucima milosti.

6:3.3 Kako bi ste bili u stanju razumjeti ljubav Vječnog Sina, prvo trebate shvatiti da on potječe od božanskog izvora--Oca koji je ljubav--te zatim uočiti da se ova beskonačna ljubav očituje u široko rasprostranjenoj službi Beskonačnog Duha i njegovog gotovo bezgraničnog mnoštva služiteljskih ličnosti.

6:3.4 Služba Vječnog Sina je posvećena otkrivenju Boga ljubavi svemiru nad svemirima. Ovaj se božanski Sin ne bavi sramnim nastojanjima da navede svog milostivog Oca da voli svoja niska stvorena bića i da iskaže milost prema zlotvorima vremena. Kako je pogrešno misliti da Vječni Sin moli Oca Svih da bude milostiv prema svojim niskim stvorenim bićima na materijalnim svjetovima prostora! Kako su takve ideje o Bogu grube i nakazne. Prije trebate spoznati da cjelokupna milostiva služba Božjih Sinova predstavlja izravno otkrivenje Očevog srca punog beskonačne samilosti i ljubavi prema svim bićima. Očeva ljubav je stvarni i vječni izvor Sinove milosti.

6:3.5 Bog je ljubav, Sin je milost. Milost je primijenjena ljubav, Očeva ljubav na djelu koja se iskazuje u osobi njegovog Vječnog Sina. Ljubav ovog univerzalnog Sina je također univerzalna. Kako spolna bića shvaćaju ljubav, Očeva ljubav više nalikuje očinskoj ljubavi, dok ljubav Vječnog Sina nalikuje majčinskoj ljubavi. Takve ilustracije su uistinu grube, no koristim ih u nadi da će ljudskom umu predočiti razliku između ljubavi Oca i ljubavi Sina, razliku koja ne leži u veličini božanskog sadržaja, već u osobinama i načinu iskazanja ove ljubavi.

4. OSOBINE VJEČNOG SINA

6:4.1 Vječni Sin aktivira onu razinu kozmičke stvarnosti koja ima prirodu duha; Sinova duhovna moć je apsolutna u odnosu na sve kozmičke aktualnosti. Zahvaljujući apsolutnoj moći nad gravitacijom duha, Vječni Sin ima savršenu kontrolu nad uzajamnom povezanošću sve nediferencirane energije duha i aktualizirane stvarnosti duha. Sav čisti nefragmentizirani duh i sva duhovna bića i vrijednosti reagiraju na djelovanje beskonačne privlačne moći prvotnog Rajskog Sina. I bude li svemir u vječnoj budućnosti postao neograničen, moć i gravitacija duha Izvornog Sina će biti u cjelosti pripravni za duhovnu kontrolu i djelotvornu administrativnu upravu nad takvom bezgraničnom tvorevinom.

6:4.2 Sin je svemoguć jedino u duhovnoj domeni. U vječnoj organizaciji kozmičke administrativne uprave, nikad se ne javlja rastrošnost ili slučaj gdje više osoba nepotrebno izvršavaju jedan te isti zadatak; Božanstva ne dozvoljavaju bespotrebno podvostručenje kozmičke službe.

6:4.3 Duhovno jedinstvo svemira nad svemirima počiva na sveprisutnosti Izvornog Sina. Duhovna povezanost cije tvorevine ovisi o posvudašnjoj aktivnoj prisutnosti božanskog duha Vječnog Sina. Kada nastojimo spoznati Očevu duhovnu prisutnost, nalazimo da ju je teško odvojiti od duhovne prisutnosti Vječnog Sina. Duh Oca vječno živi u duhu Sina.

6:4.4 Otac mora biti duhovno sveprisutan, ali čini se da je nemoguće razdvojiti ovu sveprisutnost od sveprisutnih aktivnosti duha koje potječu od Vječnog Sina. No vjerujemo da je u svim slučajevima Očeve i Sinove zajedničke prisutnosti i pri pojavi dvojne duhovne prirode, duh Sina ravnopravan s duhom Oca.

6:4.5 Prilikom kontakta s ličnošću, Otac djeluje u okviru kruga ličnosti. Pri osobnom i primijetnom kontaktu s duhovnom tvorevinom, izgleda da se Otac javlja u vidu fragmenata cjelokupnosti sveukupnog Božanstva i gdje god i kako god se ovi Očevi fragmenti jave u svemirima, oni djeluju pojedinačno, jedinstveno i isključivo. U svim takvim situacijama, duh Sina djeluje ravnopravno s duhovnim djelovanjem fragmentizirane prisutnosti Oca Svih.

6:4.6 Duhovno, Vječni Sin je sveprisutan. Budite uvjereni da je duh Vječnog Sina s vama i oko vas, no on nije u vama i nije dio vas kako je to slučaj s Tajnovitim Osmatračem. Zahvaljujući čovjekovom unutarnjem fragmentu koji podešava ljudski um u skladu sa sve božanstvenijim stavovima, isti ovaj uspinjujći um sve više počinje reagirati na duhovnu privlačnu moć svemogućeg kruga gravitacije duha koji pripada Drugom Izvoru i Centru.

6:4.7 Izvorni Sin posjeduje univerzalnu i duhovnu samosvijest. U pogledu mudrosti, Sin je u cjelosti jednak Ocu. U domenama znanja--sveznanja--ne možemo uočiti razliku između Prvog i Drugog Izvora; poput Oca, Sin sve zna; ni jedan kozmički događaj mu ne predstavlja iznenađenje; on razumije svršetak od početka.

6:4.8 Otac i Sin uistinu znaju broj i boravište svih duhova i produhovljenih bića svemira nad svemirima. Sinovo sveznanje ne počiva samo na djelovanju njegovog vlastitog sveznajućeg duha već je Sin k tome poput Oca i Združenog Činitelja, u cjelosti upoznat s širokim djelovanjem inteligencije odražajnosti Vrhovnog Bića, koja je svakog časa svjesna svih događaja svih svjetova svih sedam nadsvemira. A Rajski Sin posjeduje sveznanje i na druge načine.

6:4.9 Kao nježna, milostiva, služiteljska duhovna ličnost, Vječni Sin je potpuno i beskonačno jednak Ocu Svih, dok je pri svim milostivim i nježnim osobnim kontaktima s uspinjućim bićima nižih svjetova, Vječni Sin jednako ljubezan i obziran, jednako strpljiv i ustrajan kao njegovi Rajski Sinovi lokalnih svemira koji sebe tako često daruju evolutivnim svjetovima vremena.

6:4.10 Nema potrebe podrobnije razmatrati osobine Vječnog Sina. Izuzev u slučaju navedenih iznimki, kako bi razumjeli i pravilno ocijenili Boga-Sina jedino trebate proučiti duhovna svojstva Boga Oca.

5. OGRANIČENJA VJEČNOG SINA

6:5.1 Vječni Sin ne djeluje osobno u fizičkim domenama, niti djeluje u razinama umne službe stvorenim bićima, izuzev kad to čini kroz Združenog Činitelja. No ova ograničenja nipošto ne sputavaju puni i slobodni izražaj svih božanskih osobina duhovnog sveznanja, sveprisutnosti i svemoći Vječnog Sina.

6:5.2 Osobno, Vječni Sin ne prožima potencijale duha koji počivaju u beskonačnosti Božanstva Apsoluta, ali kako ovi potencijali postaju aktualni, oni dolaze pod kontrolu svemogućeg privlačnog djelovanja Sinovog kruga gravitacije duha.

6:5.3 Ličnost je dar koji bića primaju isključivo od Oca Svih. Vječni Sin je dobio svoju ličnost od Oca, ali bez Oca, Sin ne može darovati ličnost. Vječni Sin stvara moćna mnoštva bića duha, ali takva izvedena bića nisu ličnosti. Kada Sin stvara ličnost, on to čini zajedno s Ocem ili Združenim Činiteljem koji pri takvim odnosima može zastupati Oca. Vječni Sin je stoga sustvoritelj ličnosti, ali on sam nikada ne daruje ličnost niti ikad sam stvara osobna bića. Svejedno, ovakvo ograničenje ne lišava Sina moći da stvori različite vidove nelične stvarnosti.

6:5.4 Vječni Sin ima ograničenu moć prenošenja stvoriteljskih povlastica na druga bića. Učinivši Izvornog Sina vječnim, Otac mu je podario moć i povlasticu da mu se pridruži pri božanskom činu stvaranja drugih Sinova koji posjeduju stvaralačka svojstva, što su Otac i Sin činili i što nastavljaju činiti. Ali kad Otac i Sin proizvedu ove Sinove koji su im jednaki u pogledu statusa, stvoriteljske povlastice se očigledno ne prenose na ove osobe. Vječni Sin prenosi stvaralačke moći jedino na svoju prvu i neposrednu personifikaciju. Stoga, kad Otac i Sin djeluju zajednički, oni personificiranju Sina Stvoritelja; međutim, Sin Stvoritelj koji nastaje ovim činom nije u stanju prenijeti stvaralačke povlastice različitim vrstama Sinova koje sam stvara, unatoč tome što se čini da se u najvišim Sinovima lokalnog svemira javlja ograničen odražaj stvaralačkih osobina Sina Stvoritelja.

6:5.5 Kao beskonačno i isključivo osobno biće, Vječni Sin ne može fragmentizirati svoju prirodu, ne može razdijeliti individualizirane dijelove svoga bića i podariti ih drugim jedinkama ili osobama, kako to čine Otac Svih i Beskonačni Duh. Ali Sin sebe može podariti u vidu neograničenog duha, pri tome prožimajući cijelu tvorevinu i sve više privlačeći sve ličnosti duha i sve duhovne stvarnosti.

6:5.6 Uvijek imajte na umu da Vječni Sin predstavlja osobno predočenje Oca koji je duh cijele tvorevine. Promatran kao Božanstvo, Sin je osoban i jedino osoban; takvu božansku i apsolutnu ličnost nije moguće rastaviti u dijelove ili fragmentizirati. Bog Otac i Bog Duh su istinski osobni, no oni su i sve ostalo, a ne samo ličnosti Božanstva koje nose ove osobine.

6:5.7 Premda Vječni Sin ne može osobno sudjelovati u darivanju Misaonih Ispravljača, on se u vječnoj prošlosti savjetovao s Ocem Svih, odobrivši Očev plan i obećavši beskrajnu suradnju kad je Otac, planirajući darivanje Misaonih Ispravljača, predložio Sinu: "Načinimo čovjeka na svoju sliku." I kao što Očev duh i fragment živi u vama, vi ste tako okruženi prisutnošću Sinova duha i zejdnički i ujedinjeno, ova dva utjecaja neprestano rade na vašem duhovnom unaprijeđenju.

6. UM DUHA

6:6.1 Vječni Sin je duh koji ima um, ali ovo nije um ili duh koji bi smrtni čovjek mogao razumjeti. Smrtni čovjek razumije um kad ga susretne na konačnim, kozmičkim, materijalnim i osobnim razinama. Čovjek pored toga opaža umne pojave u živim organizmima koji djeluju na podosobnoj (životinjskoj) razini, no čovjeku je teško shvatiti prirodu uma podarenog nadmaterijalnim bićima koji djeluje u sastavu osoba isključive prirode duha. Bitno je, međutim, uočiti razliku između uma na razini egzistencije duha i slučajeva gdje ova riječ obilježava inteligencijska djelovanja koja nose prirodu duha. Vrsta uma koja je izravno povezana s duhom ne može biti uspoređena bilo s umom koji koordinira duh i materiju ili s umom koji je povezan jedino s materijom.

6:6.2 Duh je uvijek svjestan--uman--i uvijek posjeduje neku fazu identiteta. Bez određene faze uma, u bratskoj zajednici bića duha ne bi mogla postojati duhovna svijest. Sposobnost bića da pozna i da bude predmet poznaje--koja je jednaka umu--predstavlja bitnu osobinu Božanstva. Božanstvo može biti lično, predlično, nadlično ili nelično, no ono ne može biti neumno, to jest kao minimum mora imati sposobnost komunikacije sa sličnim jedinkama, bićima ili ličnostima.

6:6.3 Um Vječnog Sina nalikuje Očevom umu, premda se razlikuje od svakog drugog uma u svemiru; zajedno s Očevim umom, on je prethodnik raznolikih i široko raspostranjenih umova Združenog Stvoritelja. Um Oca i Sina, intelekt koji je prethodio apsolutnom umu Trećeg Izvora i Centra, se može najbolje predočiti primjerom preduma Misaonih Ispravljača, kako ovi Očevi fragmenti imaju određeni oblik preduma i pored toga što ne ulaze u sastav umnih krugova Združenog Činitelja; oni poznaju i mogu biti poznati; oni imaju sposobnost koja je jednaka ljudskoj sposobnosti razmišljanja.

6:6.4 Vječni Sin je posve duhovan; čovjek je gotovo posve materijalan; stoga, dok po svršetku svog morontija uspona lokalnim svemirom Nebadona ne postignete status duha, nećete biti u stanju razumjeti najveći dio toga što se tiče ličnosti Vječnog Sina koja nosi obilježje duha, njegovih sedam duhovnih planeta koji okružuju Raj i prirode neličnih tvorevina Rajskog Sina. Kako se budete uspinjali nadsvemirom, pa čak i kad budete pošli prema Havoni, shvatit ćete većinu ovih tajni koje su obavijene duhom, kako ćete sami početi poprimati obdarenje "uma duha"--duhovnog uvida.

7. LIČNOST VJEČNOG SINA

6:7.1 Vječni Sin je ta beskonačna ličnost čijih se neograničenih okova ličnosti Otac Svih oslobodio pomoću vještine potrojstvljenja i zahvaljujući kojoj je u bio stanju sebe neograničeno darovati svom rastućem svemiru Stvoritelja i stvorenih bića. Sin je apsolutna ličnost; Bog je očinska ličnost--izvor ličnosti, darovatelj ličnosti, uzrok ličnosti. Ličnost svakog osobnog bića potječe od Oca Svih, upravo kao što Izvorni Sin vječno prima svoju ličnost od Rajskog Oca.

6:7.2 Ličnost Rajskog Sina je apsolutna i posve duhovna, i ova apsolutna ličnost je upotrijebljena kao božanski i vječni uzorak, prvo prilikom Očevog darivanja ličnosti Združenom Činitelju a zatim, prilikom njegovog darivanja ličnosti nebrojenom mnoštvu stvorenih bića širom prostranog svemira.

6:7.3 Vječni Sin je istinski milostiv služitelj, božanski duh, duhovna moć i stvarna ličnost. Sin je duhovna i osobna priroda Boga koja se ispoljava svemirima--ukupna suma Prvog Izvora i Centra koja je lišena svega neličnog, vanbožanskog, neduhovnog i posve potencijalnog. Ali nismo u stanju naći riječi koje bi ljudskom umu prikazale istinsku ljepotu i veličanstvenost uzvišene ličnosti Vječnog Sina. Sve ono što otežava čovjekovo shvaćanje Oca Svih gotovo jednako otežava njegovu idejnu spoznaju Vječnog Sina. Kako bi shvatili zašto je čovječjem konačnom umu nemoguće predočiti karakter ove apsolutne ličnosti, morate sačekati na čak dolaska pred same portale Raja.

8. SHVAĆANJE VJEČNOG SINA

6:8.1 Što se tiče identiteta, prirode i drugih osobina ličnosti, Vječni Sin je posve jednak Ocu Svih i predstavlja Očev savršeni komplement i vječnu dopunu. Jednako kao što je Bog Otac Svih, Sin je tako Majka Svih. I svi mi--visoka i niska bića--predstavljamo njihovu univerzalnu obitelj.

6:8.2 Kako bi ste ocijenili karakter Sina, trebate se osloniti na otkrivenje božanskog karaktera Oca; oni su zauvijek i neodvojivo jedno. Niži redovi inteligencije doslovno nisu u stanju opaziti razliku između božanskih ličnosti Oca i Sina. Onim bićima koja su nastala kao rezultat stvoriteljskih djela samih Božanstava nije tako teško uočiti ovu razliku. Bića koja potječu s Raja ili iz centralnog svemira raspoznaju Oca i Sina ne samo kao osobno jedinstvo koje se bavi univerzalnom upravom već i kao dvije zasebne ličnosti koje djeluju u jasno označenim područjima kozmičke administrativne uprave.

6:8.3 Možete si predočiti Oca Svih i Vječnog Sina kao dvije zasebne individue, što oni uistinu i jesu; no kad se radi o administrativnoj upravi nad svemirima, njihove djelatnosti su toliko isprepletene i međupovezane da ih često nije moguće razlikovati. Kada pri sprovedbi kozmičkih poslova bića otkriju zbunjujuću međupovezanost Oca i Sina, nije uvijek preporučljivo nastojati razdvojiti njihova djelovanja; dovoljno je da se sjetite da je Bog pobudna misao dok je sin izražajna riječ. U svakom lokalnom svemiru, ova nerazdvojivost je personificirana u božanstvenosti Sina Stvoritelja koji predstavlja i Oca i Sina sa stanovišta stvorenih bića deset milijuna naseljenih svjetova.

6:8.4 Vječni Sin je beskonačan, no bića mu mogu prići kroz osobe Rajskih Sinova i kroz strpljivu službu Beskonačnog Duha. Da nije službe darivanja Rajskih Sinova i nježne službe stvorenih bića Beskonačnog Duha, bića materijalnog porijekla bi teško mogla dostići Vječnog Sina. I jednako je istina: Zahvaljujući pomoći i vodstvu ovih nebeskih djelovanja, smrtnik koji je svjestan Boga posve sigurno može stići na Raj i doći u osobnu prisutnost ovog veličanstvenog Sina nad Sinovima.

6:8.5 Unatoč tome što Vječni Sin predstavlja uzorak smrtničkog postignuća ličnosti, smrtna bića obično lakše mogu shvatiti stvarnosti Oca i Duha zbog toga što je Otac istinski darovatelj ljudske ličnosti, dok je Beskonačni Duh apsolutni izvor vašeg smrtničkog uma. Ali kako se budete uspinjali stazom duhovnog napretka koja vodi prema Raju, otkrit ćete da će vam se ličnost Vječnog Sina početi činiti sve stvarnijom dok ćete, kako vaš um bude postajao sve duhovniji, steći sposobnost opažanja ovog beskonačno duhovnog uma.

6:8.6 Kako je vaš um prvo materijalan a potom morontijalan, isprva niste posve u stanju razumjeti koncept Vječnog Sina; sve dok ne postanete poduhovljeni i ne počnete uspon duha, vaše razumijevanje ličnosti Vječnog Sina neće dostići živopisnost vašeg razumijevanja ličnosti Sina Stvoritelja koji je potekao s Raja i koji je osobno i kao osoba bio utjelovljen na Urantiji kao jedan od ljudi.

6:8.7 Kako je čovjek u stanju shvatiti ličnost Sina Stvoritelja, tijekom uspona lokalnim svemirom, ovaj Sin Stvoritelj mora biti nadoknada čovjekovoj nesposobnosti shvaćanja pune veličine Rajskog Vječnog Sina, isključivije duhovnog ali nije ništa manje osobnog bića. Kako budete napredovali Orvontonom i Havonom, kada za sobom ostavite živopisnu sliku i duboka sjećanja na Sina Stvoritelja vašeg lokalnog svemira, gubitak ovog materijalnog i morontijalnog iskustva mora biti nadoknađen primitkom sve širih ideja i sve dubljeg razumijevanja Rajskog Vječnog Sina, čija će stvarnost i blizina sve više rasti što se više budete približavali Raju.

6:8.8 Vječni Sin je velika i veličanstvena ličnost. Unatoč tome što smrtnički i materijalni um nije u stanju shvatiti aktualnost ličnosti tako beskonačnog bića, ne sumnjajte da je Vječni Sin ličnost. Znam što govorim. Gotovo nebrojeno puta sam prvo stajao u božanskoj prisutnosti Vječnog Sina, a zatim putovao s kraja na kraj cijelog svemira izvršavajući njegove milostive naloge.

6:8.9 [Predstavio Božanski Savjetnik kojem je povjerena dužnost da sastavi pripovijed o Rajskom Vječnom Sinu.]





Back to Top