Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 5 : BOŽJI ODNOS PREMA INDIVIDUI

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 5 : BOŽJI ODNOS PREMA INDIVIDUI



POGLAVLJE 5 : BOŽJI ODNOS PREMA INDIVIDUI

5:0.1 AKO čovjekov konačni um nije u stanju shvatiti kako se tako velik i tako veličanstven Bog kakav je Otac Svih može spustiti iz svog vječnog prebivališta u beskonačnom savršenstvu kako bi sklopio prijateljski odnos s individualnim stvorenjem, onda taj konačni intelekt mora naći uvjerenje da ga s Bogom povezuje takav odnos u istini činjenice da stvarni fragment živog Boga živi u intelektu svakog smrtnika Urantije koji ima normalan um i moralnu svijest. Unutarnji Misaoni Ispravljači su dio vječnog Božanstva Rajskog Oca. Kako bi našao Boga i s njim pokušao sklopiti duhovno zajedništvo, čovjek ne mora ići dalje od vlastitog unutarnjeg iskustva--poniranja u dubinu duše i spoznavanja da u njemu živi prisustvo duhovne stvarnosti.

5:0.2 Dok je Bog razdijelio beskonačnost svoje vječne prirode egzistencijalnim stvarnostima šest ravnopravih apsolutnih Božanstava, posredstvom svojih predličnih fragmenata, Otac uvijek može postići neposredan osobni kontakt s bilo kojim dijelom, fazom ili vrstom tvorevine. I vječni Bog je također zadržao isključivu povlasticu podarenja ličnosti božanskim Stvoriteljima i stvorenim živim bićima svemira nad svemirima, te održavanja neposrednog roditeljskog kontakta s ovim osobnim bićima putem kruga ličnosti.

1. PRILAZ BOGU

5:1.1 To što konačno stvoreno biće nije u stanju prići beskonačnom Ocu ne proizlazi iz Očeve rezerviranosti, već iz konačnosti i materijalnih ograničenja stvorenih bića. Nemoguće je pojmiti ogromnu duhovnu razliku između najviše ličnosti kozmičke egzistencije i nižih grupa stvorenih inteligencija. Kad bi bilo moguće istog časa prevesti bića nižih redova inteligencije u samu Očevu prisutnost, ova bića ne bi znala gdje se nalaze. Ona ne bi bila ništa više svjesna prisutnosti Oca Svih nego što su toga svjesna tamo gdje se trenutno nalaze. Smrtni čovjek mora preći dug, dug put prije nego bude u stanju dosljedno i u skladu sa stvarnim mogućnostima zatražiti da se bezbjedno nađe u Rajskoj prisutnosti Oca Svih. Duhovno, čovjek mora biti mnogo puta preveden prije nego bude dostigao čak i razinu na kojoj će biti u stanju vidjeti jednog od Sedam Glavnih Duhova.

5:1.2 Naš Otac se ne krije; on se nije samovoljno izolirao. Bog je pokrenuo zalihe svoje božanske mudrosti u svom beskrajnom nastojanju da se obznani djeci svojih kozmičkih domena. Beskonačna grandioznost i neizreciva velikodušnost obilježavaju ogromnu ljubav koja ga navodi na čežnju za povezanošću sa svakim stvorenim bićem koje ga može razumjeti i voljeti i koje mu može prići; stoga su vrijeme, mjesto i okolnosti pod kojima možete postići to što predstavlja cilj putovanja smrtničkog uspinjanja i naći Očevu prisutnost u centru svih stvari, određeni ograničenjima koja predstavljaju neodvojivi dio vaše konačne ličnosti i materijalne egzistencije.

5:1.3 Premda kako bi prišli Očevoj prisutnosti na Raju morate sačekati postignuće najviših konačnih razina napredovanja duha, treba vas radovati spoznaja da uvijek možete stupiti u neposredno duhovno zajedništvo s duhom kojeg ste primili na dar od Oca i koji je tako intimno povezan s vašom unutarnjom dušom i vašim sve duhovnijim bitkom.

5:1.4 Smrtnici svjetova vremena i prostora mogu odveć varirati u prirođenim sposobnostima i intelektualnim obdarenjima, mogu živjeti bilo u prijatnim okružjima koja uveliko pogoduju društvenom napretku i moralnom unaprijeđenju ili u okružju koje im ne pruža gotovo nikakvu ljudsku pomoć pri postignuću kulture i takozvanih civilizacijskih dostignuća; ali svima se pružaju jednake mogućnosti za duhovni napredak u životnom putu uspona; biće može postići niz razina duhovnog uvida i kozmičkih značenja više-manje neovisno o svim takvim društveno-moralnim razlikama koje obilježavaju različita materijalna okružja evolucijskih svjetova.

5:1.5 Koliko god se smrtnici Urantije razlikovali po intelektualnim, društvenim, ekonomskim ili čak moralnim prilikama i obdarenjima, ne zaboravite da je njihovo duhovno obdarenje jednoliko i jedinstveno. Svi uživaju jednaku božansku prisutnost koja predstavlja dar ljudima od njihovog Oca i svima se jednako pruža čast i povlastica da osobno stupe u intimnu duhovnu zajednicu s ovim unutarnjim duhom božanskog porijekla, dok svi jednako mogu izabrati da prihvate jednoliko duhovno vodstvo ovih Tajnovitih Nadglednika.

5:1.6 Kad bi čovjek imao svesrdnu duhovnu motiviranost i bezrezervnu posvećenost činjenju Očeve volje, kako je tako jamačno i djelotvorno iznutra duhovno obdaren božanskim Ispravljačem, ne bi se moglo dogoditi da se u njegovom iskustvu ne razvije uzvišena svijest o spoznaji Boga i nadzemaljsko uvjerenje u nastavak života koji će omogućiti pronalaženje Boga sve naprednijim iskustvom poistovijećenja s Bogom.

5:1.7 U čovjeku duhovno živi Misaoni Ispravljač koji ima vječan život. Ako takav ljudski um bude iskreno i duhovno motiviran, ako takva ljudska duša bude željela poznati Boga i postati poput njega, ako iskreno bude htjela činiti Očevu volju, ne postoji nikakav negativni utjecaj koji bi smrtniku što oduzeo, ili bilo kakva pozitivna sila koja bi svojim djelovanjem mogla spriječiti takvu božanski motiviranu dušu da se bezbijedno uspne do portala Raja.

5:1.8 Otac želi biti u osobnom duhovnom zajedništvu sa svim stvorenim bićima. On na Raju ima dovoljno mjesta da primi sve one čiji životni status i duhovna priroda omogućuju takvo postignuće. Stoga znajte danas i zauvijek: Za svakog od vas i za sve nas, Bog je dostupan, Otac je dostižan, put je otvoren; sile božanske ljubavi i putevi i metode božanske administracije zajednički djeluju kako bi pomogli napredovanje svake inteligencije svakog svemira koji je vrijedan i dostojan da dostigne Rajsku prisutnost Oca Svih.

5:1.9 To što je tako dugo vremena potrebno kako bi čovjek dostigao Boga ne čini prisutnost i ličnost Beskonačnog išta manje stvarnim. Vaš uspon je dio kruga sedam nadsvemira i premda ćete njime kružiti nebrojeno mnogo puta, u duhu i u statusu možete očekivati neprestanu kružnu kretnju prema unutra. Možete se uzdati da ćete biti prevedeni s planeta na planet, s vanjskih krugova uvijek sve bliže unutarnjem centru i ne sumnjajte da ćete jednog dana doći u božansku i centralnu prisutnost i da ćete vidjeti Boga, figurativno rečeno, licem u lice. Ovaj je uspon stvar postignuća stvarnih i doslovnih duhovnih razina; svako biće s unutarnjim Tajanstvenim Osmatračem koje je doživjelo vječni spoj s istim Misaonim Ispravljačem ima priliku za postignuće ovih duhovnih razina.

5:1.10 Dok se Otac duhovno ne krije, mnoga se njegova stvorenja kriju u magli svojih samovoljnih odluka na određeno vrijeme prekidajući duhovno zajedništvo s njegovim duhom kao i s duhom njegovog Sina, birajući vlastite izopačene puteve i odlučujući da udovolje samodokazivanju svojih lijenih umova i neduhovnih priroda.

5:1.11 Smrtni čovjek se može približiti Bogu ili se može više puta odreći božanske volje, sve dok ima moć izbora. Čovjekova krajnja osuda nije zapečećena sve dok ne izgubi moć izbora Očeve volje. Očevo srce se nikad ne zatvara pred potrebom i molbom njegove djece. Jedino Očeva djeca mogu zauvijek zatvoriti svoja srca i oduprijeti se Očevoj privlačnoj moći ako zauvijek i u cjelosti izgube želju za činjenjem njegove božanske volje--želju da ga upoznaju i da mu budu nalik. Čovjek isto tako posve sigurno postiže vječnu sudbinu nakon što spoj s Ispravljačem doznači svemiru da je ovo uspinjuće biće konačno i neopozivo odlučilo živjeti Očevu volju.

5:1.12 Veliki Bog postiže neposredan kontakt sa smrtnim čovjekom i šalje dio svog beskonačnog, vječnog i nepojmljivog bitka da živi i prebiva u čovjeku. Bog se s čovjekom upustio u vječnu pustolovinu. Ako se predate vodstvima duhovnih sila u vama i oko vas, ne može se dogoditi da ne postignete visoku sudbinu koju je brižni Bog postavio za kozmički cilj i rezultat uspinjanja svojih stvorenih bića s evolucijskih svjetova prostora.

2. BOŽJA PRISUTNOST

5:2.1 Fizička prisutnost Beskonačnog predstavlja stvarnost materijalnog svemira. Umna prisutnost Božanstva mora ovisiti o dubini individualnog intelektualnog iskustva, kao i evolutivnoj razini određene ličnosti. Duhovna prisutnost Božanstva neminovno mora varirati kozmosom. Ona ovisi o mjeri duhovne prijemljivosti određenog stvorenog bića kao i njegovoj posvećenosti činjenju božanske volje.

5:2.2 Bog živi u svim svojim duhom rođenim sinovima. Rajski Sinovi uvijek imaju pristup Božjoj prisutnosti, "Ocu s desne strane" i sve njegove stvorene ličnosti imaju pristup "krilu Očevu." Ovo se odnosi na krug ličnosti kad god, gdje god i kako god bića s njim uspostave kontakt i u svakom drugom slučaju podrazumijeva osobni i svjesni kontakt i duhovno zajedništvo s Ocem Svih, bilo na centralnom prebivalištu ili nekom drugom ustanovljenom mjestu, kao recimo jednom od sedam svetih planeta Raja.

5:2.3 Božanska se prisutnost, međutim, ne može opaziti tako potpuno i sigurno bilo gdje u prirodi, čak i u životima smrtnika koji su spoznali Boga, kako se može otkriti pri čovjekovom nastojanju da stupi u duhovno zajedništvo s unutarnjim Tajnovitim Osmatračem, Misaonim Ispravljačem s Raja. Kakva je greška sanjariti o Bogu koji živi u udaljenim nebesima kad duh Oca Svih živi u samom vašem umu!

5:2.4 Upravo zahvaljujući ovom unutarnjem fragmentu Boga, možete se nadati da ćete, prilikom sve višeg usklađenja Ispravljačevim duhovim vodstvima, biti u stanju potpunije opaziti prisutnost i preobražajnu moć drugih duhovnih utjecaja kojima ste okruženi i izloženi, a koji ne djeluju kao sastavni dio vas samih. Činjenica da niste intelektualno svjesni bliskog i intimnog kontakta s unutarnjim Ispravljačem ni u najmanjoj mjeri ne opovrgava takvo uzvišeno iskustvo. Dokaz da između vas i Božanskog Ispravljača vlada prijateljska zajednica u cjelosti počiva u prirodi i opsegu plodova duha kojima rađa životno iskustvo bilo kojeg individualnog vjernika. "Poznat ćete ih po njihovim rodovima."

5:2.5 Slabo produhovljeni materijalni um čovjeka smrtnika teško može doživjeti bitniju svijest božanskih jedinki poput Misaonih Ispravljača i njihovih djelovanja koja imaju prirodu duha. Kako duša, koja je sjedinjena tvorevina uma i Ispravljača, počinje sve više egzistirati, tako evoluira nova faza dušine svijesti koja je u stanju doživjeti prisutnost i prepoznati vodstva Tajanstvenih Osmatrača koja imaju prirodu duha, kao i druge nadmaterijalne aktivnosti ovih jedinki.

5:2.6 Cjelokupni doživljaj duhovnog zajedništva s Ispravljačem počiva na čovjekovom moralnom statusu, njegovoj mentalnoj motivaciji i duhovnom iskustvu. Samospoznaja takvog postignuća je najvećim dijelom, premda ne isključivo, ograničena na domene svijesti duše, dok se dokazi postojanja takvog dostignuća--plodovi duha--obilno očituju u životima svih takvih bića koja održavaju kontakt s unutarnjim duhom.

3. ISTINSKO OBOŽAVANJE

5:3.1 Dok su s kozmičkog stanovišta Rajska Božanstva jedno, pri duhovnim odnosima s bićima kakva su žitelji Urantije, oni su također tri zasebne i odvojene osobe. Kad se radi o čovjekovim osobnim molbama, duhovnom zajedništvu i drugim intimnim odnosima, razlika između osoba Božanstva postaje sve očiglednija. U najvišem smislu, mi obožavamo jedino i isključivo Oca Svih. Istina, mi možemo obožavati Oca u vidu Sinova Stvoritelja, što i činimo, ali izravno ili neizravno, Otac je taj koji prima obožavanje i divljenje.

5:3.2 Različiti oblici molitvi pripadaju domeni Vječnog Sina i Sinove duhovne organizacije. Molitve, svi oblici formalne komunikacije, sve osim divljenja i obožavanja Oca Svih, predstavlja stvari koje se tiču lokalnog svemira; one uglavnom pripadaju domeni nadležnosti Sina Stvoritelja. Ali kroz djelovanje Očevog kruga ličnosti, obožavanje se nesumnjivo uključuje u krug i odašilja sobi Stvoritelja. Dalje, vjerujemo da kad se radi o stvorenju s unutrnjim Ispravljačem, Očeva prisutnost koja ima prirodu duha olakšava takvu registraciju iskazanja poštovanja. Postoji neizmjerno mnogo dokaza kojima se ta pretpostavka može potvrditi i poznato mi je da svi redovi Očevih fragmenata imaju moć registracije bona fide poštovanja svojih podanika u prisutnosti Oca Svih. Ispravljači se također nesumnjivo koriste neposrednim predličnim kanalima koji omogućuju komunikaciju s Bogom, te su također u stanju iskoristiti krugove gravitacije duha Vječnog Sina.

5:3.3 Obožavanje je samo sebi cilj; molitva obuhvaća element čovjekovog vlastitog ili osobnog interesa; tu počiva bitna razlika između obožavanja i molitve. Pri istinskom obožavanju, čovjek ne iznosi vlastite zahtijeve niti bilo koji drugi element osobnog interesa; mi obožavamo Boga jednostavno zbog onoga za što ga držimo. Obožavatelj ne traži ništa i ne očekuje ništa. Mi ne obožavamo Oca zbog toga što bi nam takvo poštovanje moglo donijeti korist; mi iskazujemo takvu odanost i obožavanje kao prirodne i spontane reakcije na to što smo prepoznali Očevu nenadmašivu ličnost, njegovu prirodu prepunu ljubavi i njegove izvanrede osobine.

5:3.4 Istog časa kad vlastiti interes uzurpira obožavanje, čovjekova odanost prestaje biti obožavanje i postaje molitva i bilo bi je pravilnije uputiti osobi Vječnog Sina ili Sina Stvoritelja. Ali u praktičnom religioznom iskustvu, nema razloga zašto se molitva ne bi mogla uputiti Bogu Ocu kao dio istinskog obožavanja.

5:3.5 Dok se bavite praktičnim poslovima svakodnevnog života, krećete se u domeni ličnosti duha koje vuku porijeklo od Trećeg Izvora i Centra; surađujete sa silama i osobama Združenog Činitelja. I tako jeste: Obožavate Boga, molitve Sinu s kojim održavate duhovno zajedništvo, dok detalje svog zamaljskog života razrađujete s inteligencijama Beskonačnog Duha koje djeluju na vašem svijetu i širom vašeg svemira.

5:3.6 Sinovi Stvoritelji ili Suvereni Sinovi odlučuju o sudbinama lokalnih svemira kao zajednički predstavnici Oca Svih i Rajskog Vječnog Sina. U Očevo ime, ovi Kozmički Sinovi primaju iskazanje obožavanja i uslišuju molbe stvorenih podanika iz svih dijelova svojih tvorevina. Sin Mihael je djeci lokalnog svemira, kad se radi o svim praktičnim ciljevima i namjerama, kao Bog. Lokalnom svemiru, on je personifikacija Oca Svih i Vječnog Sina. Kroz Kozmičke Duhove, administrativne i stvaralačke suradnike Rajskih Sinova Stvoritelja, Beskonačni Duh održava osobni kontakt s djecom ovih svjetova.

5:3.7 Iskreno obožavanje znači da se, pod dominacijom evolutivne duše i pod upravom božanskog djelovanja pridruženog Misaonog Ispravljača, pokreću sveukupne moći dotične ljudske ličnosti. Materijalno ograničen um nikad ne može postati osobito svjestan stvarnog značaja istinskog obožavanja. Razvojni status čovjekove evolutivne besmrtne duše u najvećoj mjeri određuje čovjekovu spoznaju stvarnosti iskustva obožavanja. Duhovni rast duše teče potpuno neovisno o intelektualnoj samosvjesti.

5:3.8 Doživljaj obožavanja počiva u najvišem nastojanju zaručenog Ispravljača da prenese božanskom Ocu neizrecive čežnje i neiskazive aspiracije ljudske duše--zajedničke tvorevine smrtničkog uma koji teži za Bogom i besmrtnog Ispravljača koji obznanjuje Boga. Obožavanje je stoga čin kojim se materijalni um, pod upravom pridruženog duha, suglašava s nastojanjem svog sve duhovnijeg bitka da komunicira s Bogom kao Očev sin po vjeri. Smrtnički um pristaje na obožavanje; besmrtna duša žudi za obožavanjem i inicira obožavanje; prisutnost božanskog Ispravljača upravlja takvim obožavanjem u ime smrtničkog uma i evolutivne besmrtne duše. Naposljetku, istinsko obožavanje postaje doživljaj koji se ostvaruje na četiri kozmičke razine: intelektualnoj, morontijalnoj, duhovnoj i osobnoj--u svijesti uma, duše, duha i njihovog sjedinjenja u ličnosti.

4. BOG U RELIGIJI

5:4.1 Moralnost evolutivnih religija vuče ljude naprijed motivirajući ih snagom straha da teže k Bogu. Religije otkrivenja bude čovjekovu čežnju za Bogom ljubavi navodeći ih da teže da postanu poput njega. Ali religija nije posve pasivni osjećaj "apsolutne ovisnosti" i "uvjerenja u nastavak života"; ona je živuće i dinamičko iskustvo postizanja božanstvenosti koje počiva na službi čovječanstvu.

5:4.2 Velika i neposredna služba istinske religije počiva u uspostavi trajnog jedinstva u ljudskom iskustvu, dugotrajnog mira i duboke sigurnosti. U primitivnog čovjeka, čak i mnogoboštvo predstavlja relativno ujedinjenje evolutivnog koncepta Božanstva; mnogoboštvo je jednoboštvo u procesu stvaranja. Prije ili kasnije, čovjek mora steći razumijevanje Boga kao stvarnosti vrijednosti, biti značenja i života istine.

5:4.3 Bog nije samo odreditelj sudbine; on je čovjekovo vječno odredište. Sve nereligiozne ljudske aktivnosti teže izobličenju svemira u cilju službe čovjeku; istinski religiozne osobe nastoje sebe poistovijetiti sa svemirom kako bi posvetile aktivnosti svog ujedinjenog bitka službi kozmičkoj obitelji bližnjih ljudskih i nadljudskih bića.

5:4.4 Između nereligioznih i religioznih aktivnosti ljudskog bitka posreduju domeni filozofije i umjetnosti. Umjetnost i filozofija navode materijalno naklonjenog čovjeka da razmisli o duhovnim stvarnostima i kozmičkim vrijednostima vječnih značenja.

5:4.5 Sve religije poučavaju obožavanje Božanstva i neku doktrinu ljudskog spasenja. Budistička religija obećava spasenje od patnje, beskrajni mir; židovska religija obećava spasenje od teškoća, blagostanje utemeljeno na ispravnosti; Grčka religija je obećavala spasenje od nesklada, ružnoće, spoznajom ljepote; Kršćanstvo obećava spasenje od grijeha, čistotu; Islam nudi izručenje od rigoroznih moralnih standarda židovske i kršćanske religije. Isusova religija je spasenje čovjeku od samoga sebe, izručenje od višestrukog zla izolacije stvorenog bića u vremenu i vječnosti.

5:4.6 Židovi su bazirali svoju religiju na dobroti; Grci na ljepoti; obje religije su tražile istinu. Isus je obznanio Boga ljubavi, a ljubav je sve--ona obuhvaća istinu, ljepotu i dobrotu.

5:4.7 Zaratustrini poklonici su imali religiju morala; pristaše hinduizma religiju metafizike; sljedbenici Konfucija religiju etike. Isus je živio religiju službe. Sve ove religije imaju vrijednost jedino u tome što predstavljaju valjane prilaze Isusovoj religiji. Religiji je suđeno da postane stvarnost duhovnog sjedinjenja svega dobrog, lijepog i istinitog u ljudskom iskustvu.

5:4.8 Slogan Grčke religije je bio "Spoznaj sebe"; Židovi su utemeljili svoje učenje na paroli "Spoznaj svoga Boga"; kršćani propovijedaju evanđelje koje teži k "spoznanaji Isusa Krista, moga Gospodina"; Isus je proglasio radosnu vijest o "spoznaji Boga i znanju da ste Božji sinovi." Ove različite ideje o svrsi religije određuju stav određene individue pri različitim životnim situacijama i svjedoče o dubini Isusovog obožavanja i prirodi njegovih osobnih molitvenih navika. Duhovni status bilo koje religije može biti ustanovljen prema prirodi njezinih molitvi.

5:4.9 Koncept poluljudskog i ljubomornog Boga predstavlja neminovan prijelaz od mnogoboštva do najvišeg jednoboštva. Uzvišeni oblik antropomorfizma predstavlja najvišu razinu postignuća posve evolutivne religije. Kršćanstvo je uzdiglo koncept antropomorfizma od ljudskog ideala do transcendentnog i božanskog koncepta osobe slavljenog Krista. I ovo je najviši antropomorfizam koji je čovjek u stanju shvatiti.

5:4.10 Kršćanski koncept Boga predstavlja nastojanje da se spoje tri zasebna učenja:

5:4.11 1. Židovski koncept--Bog kao čuvar moralnih vrijednosti, pravedni Bog.

5:4.12 2. Grčki koncept--Bog kao ujedinitelj, Bog mudrosti.

5:4.13 3. Isusov koncept--Bog kao živući prijatelj, Otac ljubavi, božanska prisutnost.

5:4.14 Jasno je stoga da složena kršćanska teologija nailazi na veliku teškoću pri postignuću dosljednosti. Ovu teškoću dalje uvećava činjenica da doktrine ranog kršćanstva uopćeno počivaju na temeljima osobnog religioznog iskustva triju osoba: Phila iz Aleksandrije, Isusa iz Nazareta i Pavla iz Tarsusa.

5:4.15 Pri proučavanju Isusovog religioznog života, gledajte na Isusa pozitivno. Ne mislite toliko o njegovoj bezgrešnosti koliko o njegovoj ispravnosti, njegovoj službi punoj ljubavi. Isus je uzdigao i unaprijedio židovski koncept pasivne ljubavi nebeskog Oca u višu aktivnu ljubav Boga koji voli svoja stvorenja i koji je Otac svake individue, čak i zlotvora.

5. SVJESNOST BOGA

5:5.1 Moralnost vuče porijeklo iz prosuđivanja čovjekove samosvijesti; ona je nadživotinjska ali posve evolutivna pojava. Ljudska evolucija obuhvaća sva obdarenja koja su prethodila darivanju Ispravljača i izlijevanju Duha Istine. Ali dostizanje razina moralnosti ne oslobađa čovjeka od istinskih borbi smrtničkog življenja. Čovjekovo fizičko okružje nameće egzistencijsku borbu; društvena okružja zahtijevaju čovjekova etička usklađenja; moralne situacije zahtijevaju da čovjek donese odluke u najvišim razinama prosuđivanja; duhovno iskustvo (spoznaja Boga) zahtijeva da čovjek nađe Boga i da iskreno nastoji biti poput njega.

5:5.2 Religija nije utemeljena na znanstevnim činjenicama, društvenim obvezama, filozofskim pretpostavkama ili dužnostima moralnosti. Religija je nezavisna domena čovjekovog reagiranja na životne situacije koja se ispoljava na svim nadmoralnim stadijima ljudskog razvoja. Religija može prožeti sve četiri razine ostvarenja vrijednosti i uživanja kozmičke zajednice: fizičku ili materijalnu razinu samoodržanja, društvenu ili emocionalnu razinu zajednice, moralnu ili dužnosnu razinu prosuđivanja, duhovnu razinu svijesti kozmičke zajednice koju čovjek postiže obožavanjem Boga.

5:5.3 Znanstvenik koji traži činjenice shvaća Boga kao Prvi Uzrok, Boga sile. Emocionalni umjetnik vidi Boga kao ideal ljepote, Boga estetike. Mislilac-filozof je s vremena na vrijeme sklon postulirati da Bog predstavlja sveopće jedinstvo, čak i panteističko Božanstvo. Religiozni čovjek s vjerom vjeruje u Boga koji omogućuje opstanak, nebeskog Oca, Boga ljubavi.

5:5.4 Dok moralno ponašanje uvijek prethodi evoluciji religije, predstavljajući čak i dio obznanjene religije, ono nikad ne predstavlja cjelokupo religiozno iskustvo. Društvena služba je rezultat moralnog razmišljanja i religioznog življenja. Moralnost ne vodi biološki sve višim duhovnim razinama religioznog iskustva. Čovjekovo divljenje apstraktnoj ljepoti nije obožavanje Boga; slavljenje prirode i poštovanje jedinstva nije obožavanje Boga.

5:5.5 Evolutivna religija je majka znanosti, umjetnosti i filozofije koja je uzdigle čovjeka i omogućila primitak religije otkrivenja, uključujući i darivanje Ispravljača i dolazak Duha Istine. Evolutivna slika ljudske egzistencije počinje i završava s religijom, ali religijom vrlo različitih osobina gdje prva religija nosi evolutivna i biološka obilježja, dok druga ima obznanjene i periodične značajke. I tako, dok je sasvim normalno i prirodno da čovjek ima religiju, to je također stvar njegovog izbora. Čovjek ne mora biti religiozan protivno vlastitoj volji.

5:5.6 Materijalni um nikad ne može u cjelosti razumjeti religiozno iskustvo koje je u biti duhovno; tako se javlja potreba za teologijom--psihologijom religije. Bitna doktrina ljudske spoznaje Boga stvara paradoks u konačnom ljudskom shvaćanju. Ljudskoj logici i konačnom rasuđivanju je gotovo nemoguće uskladiti koncept božanske imanentnosti, Boga koji živi u sastavu i nutrini svake individue, s idejom Božje transcendentnosti, božanske dominacije nad svemirom nad svemirima. Kako bi našao opravdanje za inteligentno obožavanje i potkrijepio nadu u opstanak ličnosti, čovjek mora ujediniti ova dva bitna koncepta Božanstva u spoznaju da fragment Boga živi u njemu samom i koncept transcendentnosti osobnog Boga čija spoznaja predstavlja rezultat djelovanja čovjekove vjere. Teškoće i paradoksi religije proizlaze odatle što stvarnosti religije doslovno prevazilaze smrtničku sposobnost inteligentnog razumijevanja.

5:5.7 Čak i za čovjekovog privremenog boravka na zemlji, religiozno iskustvo pruža smrtniku tri velika zadovoljstva:

5:5.8 1. Intelektualno čovjek postiže zadovoljstva sjedinjenije ljudske svijesti.

5:5.9 2. Filozofski nalazi potkrijepu vlastitih ideala moralnih vrijednosti.

5:5.10 3. Duhovno obogaćuje božansko prijateljstvo, duhovna zadovljstva istinskog obožavanja.

5:5.11 Svijest Boga, kako je doživljava evolutivni smrtnik svijeta, mora počivati u tri zasebna faktora, tri različite razine spoznaje stvarnosti. Prvo nastupa umna svijest--razumijevanje Boga kao ideje. Zatim slijedi svijest duše--spoznaja Boga kao ideala. Na kraju nastupa svijest duha--spoznaja Božje stvarnosti koja ima prirodu duha. Sjedinjenjem ovih faktora spoznaje Božanstva, bez obzira na to kako nepotpuni bili, smrtnička ličnost u svakom trenutku prevlači sve svoje svjesne razine spoznajom ličnosti Boga. U slučaju smrtnika koji su dostigli Zbor Finalista, sve ovo s vremenom vodi k spoznaji Božje vrhovnosti i može rezultirati spoznavanjem Božje ultimnosti, neke faze absonitne nadsvijesti Rajskog Oca.

5:5.12 Iskustvo svijesti Boga ostaje nepromijenjeno iz generacije u generaciju, ali kako ljudsko znanje napreduje sa svakim novim razdobljem, moraju se promijeniti filozofski koncept i teološke definicije Boga. Spoznaja Boga, religiozna svijest, predstavlja kozmičku stvarnost, ali bez obzira na valjanost (stvarnost) religioznog iskustva, ono mora biti voljno da postane predmet inteligentnog kriticizma i prikladnog filozofskog tumačenja; ono ne smije težiti da se odvoji od cjelokupnosti ljudskog iskustva

5:5.13 Vječni život ličnosti u cjelosti ovisi o izboru smrtničkog uma čije odluke određuju potencijal besmrtne duše da preživi smrt. Kad um vjeruje u Boga i duša poznaje Boga i kad uz Ispravljačevu pomoć sve troje teže za Bogom, čovjeku je zagarantiran opstanak. Ograničenost intelekta, nedostatnost obrazovanja, nerazvijenost kulture, nizak društveni status, pa čak ni čovjekovi niski moralni standardi ako isti proizlaze iz žalosnog nedostatka obrazovanja, kulture i društvenih povlastica, ne mogu poništiti valjanost prisutnosti božanskog duha u takvim nesrećnim i u smrtničkom smislu riječi ugroženim individualnim vjernicima. Činjenica da u ljudima žive Tajanstveni Osmatrači predstavlja začeće i obezbjeđenje potencijala za rast i opstanak besmrtne duše.

5:5.14 Smrtnici mogu dobiti djecu neovisno o svom obrazovnom, kulturnom, društvenom ili ekonomskom statusu. Pod prirodnim uvjetima, sjedinjenje nasljednog materijala dvaju roditelja osigurava začetak potomstva. To što čovječji um raspoznaje razliku između dobra i zla i što u suradnji s božanskim Ispravljačem posjeduje sposobnost obožavanja Boga, predstavlja sve što je potrebno kako bi se začelo i nastavilo stvaranje smrtnikove besmrtne duše koja ima sposobnost opstanka, pod uvjetom da takva duhom-obdarena osoba teži k Bogu i iskreno želi postati poput njega, časno birajući izvršenje volje nebeskog Oca.

6. BOG LIČNOSTI

5:6.1 Otac Svih je Bog ličnosti. On je centar i obujam domena kozmičke ličnosti od najnižeg smrtničkog i materijalnog stvorenja koje ima status ličnosti, do najviših osoba stvoriteljske uzvišenosti i božanskog statusa. Bog Otac je taj koji daruje i održava svaku ličnost. Rajski Otac je pored toga sudbina svih konačnih ličnosti koje svesrdnim izborom odluče činiti božansku volju, koje vole Boga i čeznu da postanu poput njega.

5:6.2 Ličnost je jedna od neriješenih tajni svemira. Mi smo u stanju oblikovati prihvatljive ideje o činiteljima koji ulaze u sastav različitih vrsta i razina ličnosti, ali ne možemo potpuno razumjeti stvarnu prirodu ličnosti. Dok jasno spoznajemo mnogobrojne faktore koji zajednički grade mehanizam ljudske ličnosti, nemamo puno razumijevanje prirode i značaja takve konačne ličnosti.

5:6.3 Ličnost je potencijal svih stvorenih bića koja imaju umno obdarenje od minimalnog obdarenja samosvijesti do maksimalnog obdarenja svijesti Boga. Ali samo po sebi umno obdarenje nije ličnost, niti su to duh ili fizička energija. Ličnost je to svojstvo i ta vrijednost u kozmičkoj stvarnosti koju jedino Bog Otac daruje onim živim sistemima povezanih i usklađenih energija materije, uma i duha. Ličnost pored toga nije stvar naprednog postignuća. Dok ličnost može biti bilo materijalna ili duhovna, ona jedino može postojati ili ne postojati. Izuzev kao posljedica neposrednog čina Rajskog Oca, ono što nije lično nikad ne može dostići razine ličnog.

5:6.4 Darivanje ličnosti je isključiva povlastica Oca Svih, personifikacija živih energetskih sistema kojima Otac poklanja osobine relativne stvaralačke svijesti i slobodne volje koja njome upravlja. Ličnost može postojati jedino kroz Boga Oca i nikad ne bi mogla postojati da nije Boga Oca. Osnovne osobine ljudskog individuuma kao i apsolutnog Ispravljača u nukleusu ljudske ličnosti predstavljaju darove Oca Svih koji pri tome djeluje u svojoj isklučivo osobnoj domeni kozmičke službe.

5:6.5 To što Ispravljači koji imaju predlični status žive u mnogobrojnim tipovima smrtničkih bića predstavlja garanciju preživljavanju smrtničke smrti i čovjekovoj posmrtnoj personifikaciji u vidu morontia bića pred kojim se otvara mogućnost ultimnog postignuća duha. Jer kad u takvom umu stvorenog bića koje je obdareno ličnošću živi fragment duha vječnog Boga--predlični dar ličnog Oca--tada ova konačna ličnost posjeduje potencijal za ono što je božansko i vječno i teži sudbini koja je bliska Ultimnom, čak posežući k ostvarenju Apsoluta.

5:6.6 Predlični Ispravljač ima sposobnost za božansku ličnost; obdarenje kozmičkog uma ljudskog bića ima potencijalnu sposobnost za ljudsku ličnost. Ali iskustvenu ličnost čovjeka smrtnika nije moguće opaziti kao aktivnu i djelotvornu stvarnost sve dok oslobađajuća božanstvenost Oca Svih ne dirne materijalni životni mehanizam smrtničkog bića, odašiljajući ga na iskustvena mora kao samosvjesno biće koje ima (relativnu) slobodu odabira i samostvaralačku ličnost. Materijalni bitak je istinski i bezuvjetno ličan.

5:6.7 Materijalni bitak ima ličnost i temporalni identitet; predlični duh Ispravljač također ima identitet, vječni identitet. Ova materijalna ličnost i ova predličnost duha imaju sposobnost takvog sjedinjenja svojih stvaralačkih osobina koje može stvoriti identitet besmrtne duše koja preživljava smrt.

5:6.8 Nakon što na taj način omogući rast besmrtne duše i nakon što oslobodio čovjekovo unutarnje bitstvo od okova apsolutne ovisnosti o uzročnoj posljedičnosti, Otac se povlači u stranu. Tada, nakon što se čovjek oslobodi od okova uzročnog reagiranja, ako ništa drugo ono u pogledu svoje vječne sudbine, i nakon što se stvore uvjeti za rast besmrtnog bitka--duše--na čovjeku je da sam otvori ili zatvori put stvaranju vječnog bitka koje ima sposobnost opstanka. Ni jedno drugo biće, sila, stvoritelj ili djelovanje u cijelom prostranom svemiru nad svemirima ne mogu ni u kojoj mjeri povrijediti apsolutni suverenitet smrtnikove slobodne volje koja djeluje u okviru čovjekovog izbora vječne sudbine ličnosti tog smrtnika. U pogledu vječnog života, Bog je čovjeku dao suverenitet materijalne i smrtničke volje i ova odluka je absolutna.

5:6.9 Kad stvoreno biće primi podarenu ličnost, ono isto tako prima relativno izručenje od robovske ovisnosti o uzročno posljedičnoj vezi i bilo da se radi o evolutivnim ili drugim bićima, Otac Svih je centar ličnosti svih moralnih bića. Božja Rajska prisutnost neprestano privlači sve ličnosti silom rodbinske veze među bićima koja ispunja veliki i univerzalni obiteljski krug i bratsku kružnicu vječnog Boga. Sva ličnost je povezana osjećajem spontane rodbinske povezanosti.

5:6.10 Osoba Oca Svih predstavlja centar kruga ličnosti svemira nad svemirima i Rajski Otac je osobno svjestan svih ličnosti svih razina samosvjesne egzistencije i s njima održava osobni kontakt. I svijest ličnosti koja povezuje svu tvorevinu ne ovisi o misiji Misaonih Ispravljača.

5:6.11 Kako je sva gravitacija uključena u krug Rajskog Otoka, kako je sav um uključen u krug Združenog Činitelja i kako je sav duh uključen u krug Vječnog Sina, tako je sva ličnost uključena u krug osobne prisutnosti ličnosti Oca Svih i ovaj krug nepogrešivo prenosi obožavanje svih ličnosti Izvornoj i Vječnoj Ličnosti.

5:6.12 Slijedeće je istina o ličnostima u kojima ne žive Ispravljači: I ovim bićima Otac Svih daruje stav slobodnog izbora i one jednako ulaze u sastav velikog kruga božanske ljubavi, Očevog kruga ličnosti. Svim istinskim ličnostima Bog daje suverenitet izbora. Ni jedno biće koje posjeduje ličnost ne može biti primorano da pođe stazom vječne pustolovine; vrata vječnosti se otvaraju jedino nakon što Božji sinovi koji imaju slobodnu voljom istom ovom slobodnom voljom odaberu Boga slobodne volje.

5:6.13 I ovo je moj pokušaj predočenja odnosa živućeg Bogaa prema djeci vremena. I naposljetku jedino mogu ponoviti da je Bog vaš kozmički Otac i da ste vi njegova planetarna djeca.

5:6.14 [Ovo je peta i posljednja u nizu predstava Oca Svih koje je iznio Božanki Savjetnik Uverse.]





Back to Top