Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 3 : BOŽJA SVOJSTVA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 3 : BOŽJA SVOJSTVA



POGLAVLJE 3 : BOŽJA SVOJSTVA

3:0.1 BOG je sveprisutan; Otac Svih vlada kružnicom vječnosti. Ali u lokalnim svemirima, Bog vlada u vidu osoba svojih Rajskih Sinova Stvoritelja i on daruje život kroz ove Sinove. "Bog nam je dao život vječni i taj je život u njegovim Sinovima." U vremenskim sektorima, ovi Božji Sinovi Stvoritelji predstavljaju njegovo osobno ispoljenje djeci s planeta koji se kreću u orbitama evolutivnih svemira prostora.

3:0.2 Niže vrste stvorenih inteligencija mogu jasno raspoznati visoko personificirane Božje Sinove, te tako ovi Božji Sinovi predstavljaju nadoknadu tome što čovjek nije u stanju vidjeti beskonačnog i stoga manje uočljivog Oca. Rajski Sinovi Stvoritelji Oca Svih predstavljaju otkrivenje bića koje je inače nevidljivo, i to nevidljivo zbog toga što absolutnost i beskonačnost obilježavaju kružnicu vječnosti kao i ličnosti Rajskih Božanstava.

3:0.3 Teško se može reći da stvoriteljstvo predstavlja Božju osobinu; ono je prije cjelokupnost Božje djelujuće prirode. I ovo se sveopće djelovanje stvoriteljstva vječno ispoljava, dok sva koordinirana obilježja beskonačne i božanske stvarnosti Prvog Izvora i Centra uslovljavaju i kontroliraju njegovo djelovanje. Iskreno sumnjamo da je bilo koja pojedinačna osobina božanske prirode prethodila drugim svojstvima, ali ako je to bio slučaj, onda bi stvoriteljska priroda Božanstva prethodila svim drugim prirodama, djelatnostima i svojstvima. I stvoriteljstvo Božanstva dostiže vrhunac u istini da je Bog Otac Svih.

1. BOŽJA POSVUDAŠNJOST

3:1.1 Sposobnost Oca Svih da bude svugdje prisutan, i to u isto vrijeme, predstavlja njegovu sveprisutnost. Jedino Bog može biti na dva mjesta ili na nebrojenim mjestima u isto vrijeme. Bog je istovremeno prisutan "gore na nebu i dolje na zemlji"; kako je rekao pisac Psalma: "Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvoga lica pobjegnem?"

3:1.2 "Ja sam Bog iz blizine kao i iz daljine," kaže Gospod. "Zar ja ne punim nebo i zemlju?" Otac Svih je cijelo vrijeme prisutan u svim dijelovima i u svim srcima svoje prostrane tvorevine. On je "punina Onoga koji ispunja sve u svima" i "koji čini sve u svima," i ovaj je koncept njegove ličnosti dalje takav da ga "nebesa (svemir) ni nebesa nad nebesima (svemir nad svemirima) ne mogu obuhvatiti." Doslovno je istina da je Bog sve i u svemu. Ali čak i to nije sve što Bog jeste. Beskonačni se može u cjelosti obznaniti jedino u beskonačnosti; uzrok se nikada ne može u cjelosti shvatiti na osnovu analize posljedica; živi Bog je neizmjerno mnogo veći od ukupne sume tvorevine koja je nastala kao rezultat stvaralačkih djela njegove nesputane slobodne volje. Bog se obznanjuje širom kozmosa, ali kozmos nikada ne može obuhvatiti niti opasati sveobuhvatnost Božje beskonačnosti.

3:1.3 Očeva prisutnost neprestano stražari nad glavnim svemirom. "Izlazi on od nebeskog kraja i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se nista žaru njegovu."

3:1.4 Ne samo što stvorenje postoji u Bogu, već Bog isto tako živi u stvorenju. "Po tome upoznajemo da živimo u njemu što on živi u nama; on nam je dao svoj duh. Ovaj dar Rajskog Oca je čovjekov neodvojivi prijatelj." "On je uvijek prisutni i sveprožimajući Bog." "Duh vječnog Oca je skriven u umu svakog smrtnog djeteta." "Čovjek ide u svijet tragajući za prijateljem dok isti taj prijatelj živi u samom njegovom srcu." "Istiniti Bog nije daleko; on je dio nas; njegov duh govori iz nas." "Otac živi u djetetu. Bog je uvijek s nama. On je duh koji nas vodi u vječnu sudbinu."

3:1.5 O ljudskoj rasi je ispravno rečeno: "Vi ste od Boga" jer "onaj koji živi u ljubavi živi u Bogu i Bog u njemu." Čak i kad činite zlo, mučite Božji dar koji je u vama, jer Misaoni Ispravljač mora podnijeti posljedice zlog razmišljanja zajedno s ljudskim umom u kojem živi."

3:1.6 Božja sveprisutnost je u stvarnosti dio njegove beskonačne prirode; prostor ne predstavlja prepreku Božanstvu. U savršenstvu i bez ograničenja, Božja prisutnost je prepoznatljiva jedino na Raju i u centralnom svemiru. Ova prisutnost se stoga ne može primijetiti u tvorevinama koje okružuju Havonu, kako je Bog ograničio svoju neposrednu i aktualnu prisutnost tako što je priznao suverenitet i božanske povlastice ravnopravnih stvoritelja i vladara svemira vremena i prostora. Koncept božanske prisutnosti stoga mora ostaviti prostora širokom spektru različitih načina i puteva ispoljenja koji uključuju krugove prisutnosti Vječnog Sina, Beskonačnog Duha i Rajskog Otoka. Isto tako nije uvijek moguće opaziti razliku između prisutnosti Rajskog Oca i djela njegovih zastupnika i ravnopravnih vječnih stvoritelja, kako ovi utjecaji savršeno ispunjavaju sve beskonačne zahtijeve Božje nemijenjajuće namjere. Ali ovo nije slučaj kad se radi o krugu ličnosti i Ispravljačima; ovdje Bog djeluje jedinstveno, neposredno i isključivo.

3:1.7 Sveopći Nadglednik je potencijalno prisutan u gravitacijskim krugovima Rajskog Otoka u svim dijelovima svemira svakog časa i u jednakoj mjeri, ovisno o masi i fizičkim zahtijevima za njegovom prisutnošću, i to zato što je cjelokupnoj tvorevini svojstveno to da sve stvari prijanjaju Bogu i u njemu su sadržane. Prvi Izvor i Centar je isto tako potencijalno prisutan u Neograničenom Apsolutu koji u sebi nosi nestvorene svemire vječne budućnosti. Bog stoga potencijalno prožima fizičke svemire prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. On je praiskonski temelj koherencije takozvane materijalne tvorevine. Tu i tamo, širom cijele razine fizičkih egzistencija, ovo neduhovno Božanstvo postaje aktualno tako što se određeni činitelji koje posjeduje jedino Neograničeni Apsolut, neobjašnjivo nameću na scenu kozmičkog djelovanja.

3:1.8 Božja umna prisutnost je uzajamno povezana s apsolutnim umom Združenog Činitelja--Bekonačnog Duha--dok se u konačnim tvorevinama ova prisutnost može lakše raspoznati u posvudašnjem djelovanju kozmičkog uma Glavnih Duhova Raja. Upravo kao što je Prvi Izvor i Centar potencijalno prisutan u umnim krugovima Združenog Činitelja, on je isto tako prisutan u naponima Univerzalnog Apsoluta. Ali ljudski um je dar Kćerki Združenog Činitelja, Božanskih Služiteljica evolutivnih svemira.

3:1.9 Sveprisutni duh Oca Svih djeluje usklađeno sa sveopćom prisutnošću Vječnog Sina (radi se o prisutnosti duha) i vječnog božanskog potencijala Apsolutnog Božanstva. Ali čini se da bilo duhovno djelovanje Vječnog Sina i njegovih Rajskih Sinova ili umna darivanja Beskonačnog Duha, ne isključuju neposredno djelovanje Misaonih Ispravljača, Božjih fragmenata koji žive u srcima njegove stvorene djece.

3:1.10 Stupanj Božje prisutnosti na planetu, sistemu, zviježđu ili svemiru ili uopćeno u bilo kojoj tvoridbenoj jedinki, ovisi o mjeri evolutivne prisutnosti Vrhovnog Bića: Ovisi o priznanju Boga i odanosti koju Bog prima od određenog dijela prostrane kozmičke organizacije koja se proteže do samih sistema i planeta. Stoga nekom prilikom, kako bi se sačuvale i zaštitile ove faze Božje dragocjene prisutnosti, neki planeti (pa čak i sistemi) koji su potonuli u duhovnu tamu, moraju na neki način biti zatvoreni u karantin ili djelomično izolirani od komunikacije s većim jedinkama tvorevine. I upravo ova pojava koja danas djeluje na Urantiji, predstavlja duhovno-obrambenu reakciju većine svjetova, njihov pokušaj da se spase koliko god je to moguće, od izolacije koja prati mrska separatistička djela tvrdoglave, zle i pobunjeničke manjine.

3:1.11 Dok Otac roditeljski uključuje u svoj krug sve svoje sinove--sve ličnosti--njegov utjecaj u njima je često ograničen zbog udaljenosti njihovog porijekla od Druge i Treće Osobe Božanstva i postaje sve veći kako se njihovo postignuće sudbine bliži ovim razinama. Božja prisutnost u umovima stvorenja ovisi o tome da li u takvim bićima žive Očevi fragmenti kakvi su na primjer Tajnoviti Osmatrači, dok djelotvornost Božje prisutnosti ovisi o stupnju suradnje koju ovi umovi pružaju svojim unutarnjim Ispravljačima.

3:1.12 Nestalnosti Očeve prisutnosti nisu izazvane Božjom nestalnošću. Otac se ne povlači u osamu ako mu neka osoba iskaže prezir; njegova ljubav nije ništa manja ako njegova stvorenja počine zlo. Ustvari, kako njegova djeca imaju moć izbora (kad se radi o Bogu), koristeći ovaj izbor ona neposredno određuju mjeru i stavljaju ograničenja na Očev božanski utjecaj u svojim srcima i dušama. Otac nam je sebe badava darovao, bez ograničenja i svima podjednako. On ne pokazuje pristranost prema osobama, planetima, sistemima ili svemirima. U vremenskim sektorima, Bog ukazuje nešto veću čast jedino Rajskim ličnostima Sedmostrukog Boga--stvoriteljima konačnih svemira-- bićima koja su ravnopravna s Bogom.

2. BOŽJA BESKONAČNA MOĆ

3:2.1 Svi svemiri znaju da "Gospodin Bog naš svemogući vlada." Poslovi koji se tiču ovog i drugih svjetova počivaju pod božanskom upravom. "Po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim." Zauvijek je istina, "nema vlasti osim od Boga."

3:2.2 U okvirima onoga što je u skladu s božanskom prirodom, doslovno je istina da su "s Bogom sve stvari moguće." Dugotrajni evolutivni razvoj naroda, planeta i svemira leži pod savršenom kontrolom kozmičkih stvoritelja i administrativnih upravitelja i teče prema vječnoj namjeri Oca Svih i u redu i skladu sa svemudrim Božjim planom. Samo je jedan zakonodavac. On održava svjetove u prostoru i zahvaljujući njemu svemiri se kreću beskrajnom kružnicom vječnog kruga.

3:2.3 Od svih božanskih osobina, Božja bića najbolje razumiju činjenicu da je Bog svemoguć, a još više da Bog vlada materijalnim svemirima. Promatran kao neduhovna pojava, Bog je energija. Ova fizička činjenica počiva na nepojmljivoj istini da Prvi Izvor i Centar predstavlja prvotni uzrok sveopćih kozmičkih pojava cjelokupnog prostora. Iz ove božanske djelatnosti potječe sva fizička energija kao i sva druga materijalna ispoljenja. Svjetlost, ili preciznije svjetlost bez topline, predstavlja drugo u nizu neduhovnih ispoljenja Božanstava. A postoji još jedan neotkriveni oblik neduhovne energije koji je u cjelosti nepoznat na Urantiji; još uvijek nije otkriven.

3:2.4 Bog kontrolira svu moć; on je "i oblacima gromovnim puteve nametnuo"; on je uspostavio sve energetske krugove. On je odredio vrijeme i način ispoljenja svih oblika energije-materije. I sve su ove pojave zauvijek u njegovom vječnom stisku--u gravitacijskoj kontroli čiji centar počiva na nižem Raju. Svjetlost i energija vječnog Boga stoga zauvijek rotiraju oko njegovog veličanstvenog kruga, beskonačnog ali uređenog niza zvjezdanog mnoštva koje gradi svemir nad svemirima. Cijela tvorevina zauvijek rotira oko Rajsko-Osobnog centra svih stvari i bića.

3:2.5 Očeva se svemoć odnosi na sveprisutnu prevlast apsolutne razine na kojoj je nemoguće razlikovati tri energije--materijalnu, umnu i duhovnu--kako se iste nalaze u neposrednoj blizini njega--Izvora svih stvari. Um stvorenog bića koji nije bilo Rajska monota ili Rajski duh, ne pokazuje neposrednu reaktivnost na Oca Svih. Bog se prilagođava nesavršenom um--što u slučaju Urantija smrtnika čini pomoću Misaonih Ispravljača.

3:2.6 Otac Svih nije prolazna sila, prevrtljiva moć niti nepostojana energija. Očeva moć i mudrost su se sasvim prihvatljivo u stanju nositi sa svim kozmičkim događajima. On je unaprijed predvidio sve vanredne situacije koje mogu nastupiti tijekom ljudske egzistencije te tako ne reagira na kozmičke poslove distancirano, već u skadu s odlukama svoje vječne mudrosti i nalozima svog bekonačnog suda. Unatoč prividnom stanju stvari, Božja moć ne djeluje u svemiru kao slijepa sila.

3:2.7 Točno je da povremeno nastupe slučajevi koji mogu djelovati kao rezultat vanrednih odluka, kršenja prirodnih zakona, priznanja nedjelotvornosti određenih metoda praćenih pokušajem korigiranja; ovo međutim, nije slučaj. Takvi koncepti Boga vuku porijeklo iz ograničenosti vašeg gledišta, iz konačnosti vašeg shvaćanja, te iz ograničene domene vašeg posmatranja; takvo neispravno poimanje Boga počiva na vašoj doslovnoj neupoznatosti s postojanjem viših zakona koji vladaju svijetom, kao i s veličinom Očevog karaktera, beskonačnosti njegovih osobina i činjenici da Bog posjeduje i koristi slobodnu volju.

3:2.8 Stvorena bića obdarena Božjim duhom koja naseljavaju planete širom svih svemira prostora, obilježava gotovo beskonačan broj i vrsta, različitost intelekta, ograničenost i vrlo često skučenost uma, uskost i ograničenost gledišta--da je gotovo nemoguće formulirati univerzalne zakone koji bi prihvatljivo izrazili Očeve beskonačne osobine i istodobno u bilo kojoj mjeri bili razumljivi ovim stvorenim inteligencijama. Vama--stvorenim bićima--mnoga djela svemogućeg Stvoritelja stoga djeluju samovoljna, distancirana i vrlo često nemilosrdna i gruba. Ali iznova vas uvjeravam da to nije istina. Bog izvodi sva svoja djela u skladu sa svojom namjerom; ona su inteligentna, mudra i ljubezna i imaju u vidu najvišu vječnu blagodat koja ne mora uvijek biti blagodat pojedinačnog bića, pojedinačne rase, pojedinačnog planeta ili čak pojedinačnog svemira; ali ona imaju u vidu najvišu blagodat svih bića, od najnižih do najviših. U vremenskim epohama može djelovati da se dobrobit planeta kosi s dobrobiti cijelog; u kružnici vječnosti, ne postoje takve prividne razlike.

3:2.9 Svi smo dio Božje obitelji i stoga ponekad moramo podnijeti dio obiteljske discipline. Mnoga Božja djela koja nas znaju uznemiriti i zbuniti predstavljaju rezultat odluka i konačnih sudskih riješenja najviše mudrosti kojima Združeni Činitelj prima autoritet sprovedbe odluka nepogrešive volje beskonačnog uma čija uprava, pregled i brižnost štite najvišu i vječnu dobrobit sve njegove ogromne i prostrane tvorevine.

3:2.10 Stoga vaše distancirano, lokalno, konačno, grubo i nadasve materijalističko gledište i ograničenja svojstvena prirodi vašeg bića predstavljaju takvu zapreku da niste u stanju vidjeti, shvatiti ili znati mudrost i ljubeznost mnogih božanskih djela koja vam se mogu činiti punim nepojmljive okrutnosti i doslovne ravnodušnosti u pogledu prijatnosti i dobrobiti, sreće i osobnog blagostanja vaših bližnjih planetarnih bića. Ograničenost dometa ljudskog gledišta, skučenost i konačnost vašeg razumijevanja, objašnjavaju zašto niste u stanju ispravno razumjeti Božje motive i zašto izobličavate Božje namjere. Ali na evolutivnim svjetovima nastupaju mnogi događaji koje nisu osobno djelo Oca Svih.

3:2.11 Božanska svemoć je savršeno u skladu s drugim osobinama Božje ličnosti. Božja moć je u svemirima obično ograničena jedino u duhovnim ispoljenjima i to zbog tri uvjeta ili situacije:

3:2.12 1. Božje prirode, osobito Božje beskonačne ljubavi, istine, ljepote i dobrote.

3:2.13 2. Božje volje, Božjeg milostivnog služenja i očinskog odnosa s kozmičkim ličnostima.

3:2.14 3. Božjeg zakona, ispravnosti i pravde vječnog Rajskog Trojstva.

3:2.15 Božja moć je neograničena, njegova priroda je božanstvena, njegova volja je nepovrediva, njegova svojstva su beskonačna, njegova mudrost je vječna i njegova stvarnost je apsolutna. Ali sve su ove osobine Oca Svih ujedinjene u Božanstvu i univerzalno izražene u Rajskom Trojstvu i božanskim Sinovima Trojstva. Inače izvan Raja i u centralnom svemiru Havoni, sve što se odnosi na Boga ograničeno je evolutivnom prisutnošću Vrhovnog, uvjetovano rezultirajućom prisutnošću Ultimnog i koordinirano pomoću tri egzistencijalna Apsoluta--Božanskog, Univerzalnog i Neograničenog. I Božja prisutnost je ograničena jer tako želi Božja volja.

3. BOŽJE UNIVERZALNO ZNANJE

3:3.1 "Bog sve zna." Božanski um je svjestan i upoznat s mislima cijele tvorevine. On ima univerzalno i savršeno poznavanje događaja. Božanske jedinke koje proizlaze iz Boga ulaze u sastav Boga; on o kojem "vise oblaci" je također "savršen po znanju." "Oči su Božje na svakom mjestu." Vaš veliki učitelj je rekao o malom, neznačajnom vrapcu: "Ni jedan od njih ne pada na zemlju bez dopuštenja Oca vašega" i isto tako "vama su izbrojene i vlasi na glavi." "On određuje broj zvijezda; svaku njezinim imenom naziva."

3:3.2 Otac svih je jedina ličnost u cijelom svemiru koja uistinu zna broj zvijezda i planeta prostora. Svi svjetovi svakog svemira neprestano počivaju u Božjoj svijesti. On također kaže: "Vidio sam jade svog naroda i čuo mu tužbu; znane su mi muke njegove." Jer "Gospodin motri s nebesa i gleda sve sinove čovječje; iz svoga prebivališta motri sve žitelje zemaljske." Uistinu svako dijete-stvorenje može reći: "On dobro zna put kojim kročim. Neka me kuša i čist k'o zlato su izići." "Bože, ti znaš kad sjednem i kad ustanem; iz daleka ti već moje misli poznaješ; znani su ti svi moji putovi." "Sve je golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun." I svako ljudsko biće bi trebalo naći veliku utjehu u tome da "on dobro zna kako smo sazdani; spominje se da smo prašina." Govoreći o živućem Bogu, Isus je rekao: "I prije nego ga zamolite, zna Otac vaš što vam je potrebno."

3:3.3 Bog ima neograničenu moć poznavanja svih stvari; on ima univerzalnu svijest. Njegov osobni krug obuhvaća sve ličnosti i čak i kad se radi o njegovim niskim stvorenjima, Božje znanje je dopunjeno posredno--velikim brojem sve nižih božanskih Sinova-- kao i neposredno--pomoću Misaonih Ispravljača. A pored toga, Beskonačni Duh je uvijek i svugdje prisutan.

3:3.4 Nismo u cjelosti sigurni da li Bog želi unaprijed znati zle događaje. Ali čak i ako bi Bog unaprijed znao djela svoje djece počinjena slobodnom voljom, takvo predznanje ne bi ni na koji način poništilo njihovu slobodu. Jedna stvar je sigurna: Bog nikad nije suočen s iznenađenjem.

3:3.5 Božja svemoć ne znači da on ima moć da učini nemoguće, djela koja mu ne naliče. Božje sveznanje isto tako ne podrazumijeva da Bog zna ono što se ne može znati. Ali takve stvari je gotovo nemoguće objasniti konačnom umu. Stvorenje teško može razumjeti raspon i ograničenja Stvoriteljeve volje.

4. BOŽJA BEZGRANIČNOST

3:4.1 To što Bog sebe daruje svakom novom stvorenom svemiru ni na koji način ne umanjuje potencijal njegove moći niti količinu njegove mudrosti koji i dalje počivaju u centralnoj ličnosti Božanstva. U pogledu potencijala sile, mudrosti i ljubavi Otac nikad nije izgubio ni najmanji dio svog posjeda, niti je darežljivim darovanjem svoga bića Rajskim Sinovima, podređenim tvorevinama ili mnogostrukim stvorenjima, lišen bilo koje osobine svoje veličanstvene ličnosti.

3:4.2 Stvaranje svakog novog svemira zahtijeva novo usklađenje gravitacije; ali i u slučaju daljnjeg, vječnog ili čak beskonačnog stvaralačkog procesa, čak i ako se s vremenom materijalna tvorevina proširi bez ograničenja, moć kontrole i koordinacije i dalje mora počivati u Rajskom Otoku i biti sposobna i adekvatno pripravna za upravu, kontrolu i koordinaciju takvog beskonačnog svemira. I nakon takvog darivanja neograničene sile i moći beskrajnom svemiru, Beskonačni bi još uvijek imao isti stupanj sile i energije; Neograničeni Apsolut ne bi bio ništa manji; Bog bi i dalje imao jednak beskonačni potencijal upravo kao da sila, energija i moć nikad nisu izliveni s ciljem obdarenja svemira nad svemirima.

3:4.3 I isto je slučaj s mudrošću: To što je um badava podaren svjetovima kako bi omogućio postojanje misli, ni na koji način ne umanjuje mudrost centralnog izvora božanske mudrosti. S povećanjem broja stvorenih svemira, s umnožavanjem stvorenih bića koja dostižu nepojmljive razmjere, ako um i dalje, bez konca bude darivan svim ovim bićima visokog i niskog statusa, Božja centralna ličnost će i dalje posjedovati isti vječni, beskonačni i svemudri um.

3:4.4 To što Bog šalje svoje duhove-poslanike da žive u umovima muškaraca i žena vašeg svijeta i drugih svjetova, ni u kojoj mjeri ne umanjuje njegovu sposobnost djelovanja u vidu božanske i svemoguće ličnosti duha; i ne postoje apsolutno nikakva ograničenja u pogledu mjere ili broja takvih duhova Osmatrača koje šalje ili koje može poslati. To što Bog daje od sebe svojim stvorenim bićima stvara neograničenu, gotovo nezamislivu mogućnost budućeg postojanja niza sve naprednijih egzistencija ovih božanski obdarenih smrtnika. I to što Bog sebe tako darežljivo daje u vidu ovih duhova-služitelja ni na koji način ne umanjuje mudrost i savršenstvo istine i znanja koji počivaju u osobi svemudrog, sveznajućeg i svemogućeg Oca.

3:4.5 Dok pred smrtnicima vremena stoji budućnost, Bog živi u vječnosti. Premda vučem porijeklo iz neposredne blizine samog prebivališta Božanstva, ne usuđujem se pomisliti da imam savršenu spoznaju beskonačnosti mnogih božanskih osobina. Jedino beskonačnost uma može shvatiti beskonačnst egzistencije i vječnost djelovanja.

3:4.6 Smrtni čovjek nije ni slučajno u stanju poznati beskonačnost nebeskog Oca. Konačni um nije u stanju zamisliti takvu apsolutnu istinu ili činjenicu. Ali isto ovo konačno ljudsko biće uistinu može osjetiti--doslovno doživjeti--puno i neumanjeno djelovanje LJUBAVI takvog beskonačnog Oca. Takvu ljubav je istinski moguće doživjeti u unutarnjem iskustvu, ali dok je kvalitativno obilježje takvog iskustva neograničeno, njegovo je kvantitativno obilježje strogo ograničeno duhovnom receptivnošću samog bića i njegovom sposobnošću da uzvrati ljubavlju prema Bogu.

3:4.7 Kada konačno biće počne cijeniti beskonačne osobine, ono nadilazi ograničenu logičku sposobnost stvorenja što je moguće zahvaljujući tome što je čovjekov stvoren u Božjem naličju--u njemu živi fragment beskonačnosti. Čovjekov najbliži i najdraži prilaz Bogu stoga počiva u prilazu ljubavi i putem ljubavi, jer Bog je ljubav. I u kozmičkoj sociologiji, cjelokupnost takvog jedinstvenog odnosa predstavlja stvarni doživljaj, odnos između Stvorenja i stvoritelja--ljubav između Oca i djeteta.

5. OČEVA VRHOVNA UPRAVA

3:5.1 Pri svom kontaktu s dijelom tvorevine koji je pratio stvaranje Havone, Otac Svih ne ispoljava svoju beskonačnu moć i autoritet neposredno, već kroz svoje Sinove i njima podređene ličnosti. I Bog to čini svojom slobodnom voljom. Ako bi prilike tako zahtijevale i ako bi tako htio božanski um, Bog bi mogao neposredno upotrijebiti sve moći koje inače predaje drugima; ali kao pravilo, Bog bi upotrijebio svoju neposrednu moć jedino ako osređena ličnost ne bi uspjela ispuniti povjereni zadatak. U tom slučaju i prilikom takvog neuspjeha, te u okviru rezerviranih ograničenja božanske moći i potencijala, Otac djeluje nezavisno i u skladu s nalozima vlastitog izbora; i takav izbor uvijek predstavlja stvar nepogrešivog savršenstva i beskonačne mudrosti.

3:5.2 Otac vlada kroz svoje sinove; s vrha naniže, širom kozmičke organizacije, pruža se neprekinuti lanac vladara koji se završava s Planetarnim Knezovima koji upravljaju sudbinama evolutivnih planeta prostranih Očevih domena. Riječi: "Gospodinu pripada zemlja i sve što ona ima," nisu samo stvar poetskog izraza. "On ruši i postavlja kraljeve. "Svevišnji vladaju u čovječjim kraljevstvima."

3:5.3 Kad je riječ o ljudskim srcima, Otac Svih nema uvijek glavnu riječ; ali je riječ o upravi i sudbini planeta, božanski planovi moraju prevladati; tu mora pobijediti vječna namjera mudrosti i ljubavi.

3:5.4 Isus je rekao: "Moj Otac, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca moga." Dok povremeno uspijevate opaziti mnogostruka djela i uočiti zapanjujuću veličinu Božje gotovo neograničene tvorevine, ne morate uvijek biti u stanju uočiti Božje prvenstvo, ali trebate biti u stanju prihvatiti činjenicu da je Bog definitivno i vječno ustoličen u Rajskom centru svih stvari kao Otac i dobročinitelj svih inteligentnih bića. Postoji samo "jedan Bog i Otac svih koji je nad svima, koji djeluje po svima i u svima stanuje"; "on je prije svega i u njemu se sve drži."

3:5.5 Životne neizvjesnosti i nestalnosti ljudske egzistencije ni na koji način ne pobijaju koncept sveopćeg Božjeg suvereniteta. Evolutivni život svih stvorenja opsjedaju sljedeće neminovnosti. Razmotrite sljedeće:

3:5.6 1. Je li hrabrost--karakterna snaga--poželjna? Čovjek tada mora rasti u okruženju koje nameće borbu s teškoćama i reagiranje na razočaranja.

3:5.7 2. Je li altruizam--služba čovjekovim bližnjima--poželjan? Čovjek se tada mora suočiti sa slučajevima društvene nejednakosti.

3:5.8 3. Je li nada--veličanstvenost uzdanja--poželjna? Ljudska egzistencija tada mora neprestano biti suočena s nesigurnostima i mnogobrojnim neizvjesnostima.

3:5.9 4. Je li vjera--najviša potvrda ljudske misli--poželjna? Čovjekov se um tada mora nalaziti u teškoj situaciji gdje uvijek mora znati manje nego što može vjerovati.

3:5.10 5. Je li ljubav prema istini i čovjekova voljnost da pođe neizvjesnom stazom ove ljubavi, poželjna? Čovjek tada mora odrastati u svijetu stalno prisutnih grešaka i uvijek moguće neistinitosti.

3:5.11 6. Je li idealizam--sve bliži prilaz konceptu božanskog--poželjan? Čovjek se tada mora boriti u okružju relativne dobrote i ljepote, koje pobuđuje čovjekovu neumoljivu žudnju za onim što je bolje i više.

3:5.12 7. Je li lojalnost--odanost najvišoj dužnosti--poželjna? Čovjek se tada mora nositi s mogućnosti izdaje i nevjerstva. Herojstvo čovjekove odanosti dužnosti počiva u neprestanoj prijetnji neuspjeha.

3:5.13 8. Je li nesebičnost--duh samozaborava--poželjna? Čovjek tada mora biti suočen s neprestanim vapajima neizbježnog vlastitog bitka koji teži k slavi i časti. Čovjek ne bi mogao dinamički odabrati božanski život da se ne mora odreći samoživota. Čovjek nikada ne bi mogao postići spasonosnu ispravnost kad potencijalno zlo ne bi isticalo kontrast između dobra i zla.

3:5.14 9. Je li zadovoljstvo--ugodnost sreće--poželjna? Čovjek tada mora živjeti u svijetu kojim vlada prijetnja boli i mogućnosti patnje.

3:5.15 Širom svemira, svaka jedinka se smatra dijelom cijelog. Opstanak svakog dijela ovisi o njegovoj suradnji s planom i namjerom cijelog, njegovom svesrdnom željom i savršenom voljnošću da izvrši Očevu božansku volju. Jedini evolutivni svijet bez greške (mogućnosti nerazboritog suda) bi bio svijet bez slobodne inteligencije. U Havoni postoji milijarda savršenih svjetova na kojima žive savršeni žitelji, ali kako bi bio slobodan, evolutivni čovjek mora imati slobodu da počini grešku. Slobodna inteligencija koja nema dovoljno iskustva ne može smjesta biti jednako mudra. Mogućnost neispravnog suda (zlo) poprima oblik grijeha jedino kad ljudska volja svjesno odobri i namjerno prihvati sud za koji zna da je nemoralan.

3:5.16 Puno cijenjenje istine, ljepote i dobrote predstavlja sastavni dio savršenstva božanskog svemira. Žiteljima Havone ne trebaju potencijalne ili relativne razine kao podražaj donošenju odluka; takvim savršenim bićima ne trebaju kontrastivne moralne situacije koje bi stimulirale razmišljanje--i bez njih su u stanju opaziti i odabrati dobro. Ali sva takva savršena bića su po moralnoj prirodi i duhovnom statusu razultat onog što su postala činjenicom vlastite egzistencije. Iskustveno su postigla napredak jedino u okviru unutarnjeg statusa. Svojom vjerom i nadom, smrtni čovjek mora zaraditi čak i status kandidata za uspon. Sve božanske osobine koje ljudski um shvaća i koje ljudska duša postiže, predstavljaju rezultat iskustva; one su stvarnost osobnog iskustva i stoga čovjekov jedinstveni posjed koji kao takav stoji u suprotnosti s prirođenom dobrotom i ispravnošću nepogrešivih ličnosti Havone.

3:5.17 Dok su prirodno odvažna, stvorenja Havone nisu hrabra u ljudskom smislu riječi. Dok su po prirodi ljubezna i uviđavna, teško se može reći da su altruistična onako kako su ljudska bića altruistična. Dok se nadaju prijatnoj budućnosti, nisu prožeta nadom tako veličanstveno kako su smrtnici nestalnih evolutivnih planeta prožeti nadom i uzdanjem. Dok imaju vjeru u stabilnost svemira, nemaju tu spasonosnu vjeru kojom se smrtni čovjek uspinje od statusa životinje do portala Raja. Dok vole istinu, teško da znaju da se u njoj krije spas duši. Dok su idealistični, tako su rođeni; oni ne poznaju oduševljenje čovjeka koji je postao idealističan zahvaljujući svom vedrom izboru. Dok su lojalni, nikada nisu doživjeli uzbuđenje svesrdne i inteligentne odanost dužnosti unatoč suočenosti s iskušenjem pada. Dok su nesebični, nisu postigli takve razine iskustva veličanstvenim pokoravanjem svog ratobornog bića. Dok poznaju užitak, ne razumiju prijatno zadovoljstvo čovjeka koji je upravo izbjegao prijetećem bolu.

6. OČEVO PRVENSTVO

3:6.1 Dok se Otac Svih s božanskom nesebičnošću, najvišom darežljivnošću, odriče autoriteta i moći, on i dalje ima prvenstvo; njegova ruka leži na moćnoj poluzi koja upravlja okolnostima svih svjetova svemira; on donosi sve zaključne odluke i s nepovredivim autoritetom svemoćnog veta vladarskog žezla kojim upravlja njegova vječna namjera, odlučuje o dobrobiti i sudbini svoje prostrane tvorevine koja rotira svemirskim orbitama.

3:6.2 Božja vlast je neograničena; ona je bitna činjenica u temelju cijele tvorevine. Svemir nije bio neminovan. Svemir nije bilo slučajnost ili samoegzistencijalnost. Svemir je stvoren i kao takav je podređen volji Stvoritelja. Božja volja je božanska istina, živa ljubav; usavršavajuće tvorevine evolutivnih svemira stoga obilježava bilo dobrota--blizina božanstvenosti--ili potencijalno zlo--udaljenost od božanstvenosti.

3:6.3 Prije ili kasnije, sva religiozna filozofija dostiže koncept ujedinjene kozmičke vlasti, jednog Boga. Kozmički uzroci ne mogu biti niži od kozmičkih posljedica. Izvori struja kozmičkog života i kozmičkog uma moraju biti iznad razina svoga ispoljenja. Ljudski um se ne objasniti jedino razmatranjem nižih redova egzistencije. Čovjekov um se u cjelosti može objasniti jedino razmatranjem stvarnosti viših redova misli i volje usmjerene namjerom. Čovjek kao moralno biće ne može biti objašenjen bez priznanja stvarnosti Oca Svih.

3:6.4 Mehanistički filozof odbija prihvatiti mogućnost postojanja univerzalne i suverene volje, upravo one suverene volje čiju aktivnost, ispoljenu u kozmičkim zakonima, tako duboko poštuje. Ali takav pristaša mehanizma previđa da, proglašavajući takve zakone samodjelujućim i samoobjašnjivim, iskazuje duboko poštovanje zakonu-Stvoritelju!

3:6.5 Čovjek jako griješi kad prikazuje Boga u čovjekovom obličju, izuzev u konceptu unutarnjeg Misaonog Ispravljača, ali čak ni ovo očovječenje nije tako bezumno kao potpuna mehanizacija ideje Prvog Velikog Izvora i Centra.

3:6.6 Da li Rajski Otac pati? Ne znam. Sinovi Stvoritelji sigurno mogu patiti što nekad i čine, kao što to čine smrtnici. Vječni Sin i Beskonačni Duh pate na drugačiji način. Mislim da Otac Svih pati, ali ne razumijem kako; možda kroz krug ličnosti ili kroz individualnost Misaonih Ispravljača i drugih oblika darivanja svoje vječne prirode. On je rekao smrtnicima: "U svim vašim žalostima, ja sam ožalošćen." On bez sumnje doživljava očinsko i samilosno razumijevanje; on uistinu može patiti, ali ne znam kako.

3:6.7 Beskonačni i vječni Vladar svemira nad svemirima je moć, oblik, energija, proces, uzorak, princip, prisutnost i idealizirana stvarnost. Ali on je više od toga; on je osoban; on posjeduje i koristi suverenu volju, doživljava svjesnost vlastite božanstvenosti, izvršava naloge stvaralačkog uma, doživljava zadovoljstvo u ostvarenju vječne namjere i ispoljava Očinsku ljubav i srdačnost prema svojoj kozmičkoj djeci. I kad se radi o svim izrazito osobnim crtama Oca, čovjek ih najbolje može razumjeti promatranjem njihovog ispoljenja u darovanom životu Mihaela, vašeg Sina Stvoritelja, za njegovog utjelovljenja na Urantiji.

3:6.8 Bog Otac voli čovjeka; Bog Sin služi čovjeku, Bog Duh je nadahnuće koje vodi djecu svemira u sve napredniju pustolovinu pronalaženja Boga Oca metodama koje su utemeljili Bogovi Sinovi službom milosti Boga Duha.

3:6.9 [Ja sam Božanski Savjetnik i kako mi je povjereno predočenje otkrivenja Oca Svih, nastavljam ovo izlaganje o osobinama Božanstva.]





Back to Top