Knjiga Urantije - Kazalo - PREDGOVOR

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

PREDGOVOR



PREDGOVOR

0:0.1 U UMOVIMA smrtnika Urantije — kako se vaš svijet zove – vlada velika zbrka kad se radi o značenju izraza kao što su Bog, božanstvenost i božanstvo. Ljudska bića su k tome još više smetena i nesigurna kad se radi o odnosima koji vladaju između različitih božanskih ličnosti koje su označene ovim imenima. Radi ovog nedostatka odgovarajućih predodžbi koji je praćen velikom idejnom pometnjom, naloženo mi je da sastavim ovaj uvodni izvještaj kako bih objasnio značenja izvjesnih jezičnih simbola upotrebljenih u narednim poglavljima koja su po odobrenju Orvontonskog zbora obznanjivača istine prevedena na enleski jezik Urantije.

0:0.2 Kako smo pri nastojanju da proširimo kozmičku svijest i uzvisimo duhovnu spoznaju primorani koristiti ograničeni jezik vašeg svijeta, izuzetno nam je teško predstaviti proširene koncepte i napredne istine. No primili smo nalog da na svaki način pokušamo predočiti ove koncepte pomoću jezičnih simbola engleskog jezika. Nove izraze smijemo uvesti jedino u slučaju da u engleskom jeziku ne uspijemo naći koncepte kojima se novi pojam može izraziti djelomično ili čak u manje- više izobličenom značenju.

0:0.3 U nadi da bi to olakšalo razumijevanje i odagnalo pometnju smrtnika koji budu čitali ova poglavlja, smatramo da bi bilo mudro u ovom uvodnom izlaganju u glavnim crtama iznijeti značenja koja će biti pridružena izvjesnim engleskim riječima koje obilježavaju Božanstvo, kao i izvjesnim pojmovima koji se tiču stvari, značenja i vrijednosti univerzalne stvarnosti.

0:0.4 Ali kako bi formulirali ovaj Predgovor koji prije svega utvrđuje definicijska i izražajna ograničenja, moramo navijestiti način na koji će ovi izrazi biti upotrebljeni u narednim izlaganjima. Stoga sam po sebi, ovaj Predgovor ne predstavlja cjelovit zapis; on je jedino definicijski vodič koji treba olakšati vaše razumijevanje narednih poglavlja koja govore o Božanstvu i svemiru nad svemirima, a koja je sastavila Orvontonska komisija koja je s ovim zadatkom poslana na Urantiju.

0:0.5 Vaš svijet, Urantija, predstavlja jedan od mnogo sličnih naseljenih planeta koji sačinjavaju lokalni svemir Nebadon. Zajedno sa sličnim tvorevinama, ovaj svemir ulazi u sastav supersvemira Orvontona sa čijeg centra, Uverse, smo primili punomoć za ovo poduzeće. Orvonton je jedan od sedam evolucijskih supersvemira vremena i prostora koji kruže oko tvorevine božanskog savršenstva koja nema početka niti svršetka – centralnog svemira Havone. U srcu ovog vječnog i centralnog svemira nalazi se stacionarni Rajski Otok, geografski centar beskonačnosti i prebivalište vječnog Boga.

0:0.6 Sedam evolutivnih supersvemira, zajedno sa centralnim i božanskim svemirom, obično nazivamo veliki svemir; ove tvorevine su već organizirane i naseljene. One ulaze u sastav glavnog svemira koji pored toga uključuje i nenaseljene ali aktivirane svemire vanjskog prostora.

I. BOŽANSTVO I BOŽANSTVENOST

0:1.1 Svemir nad svemirima pruža svjedočanstvo o aktivnostima božanstva na različitim razinama kozmičkih stvarnosti, značenja uma i vrijednosti duha, no sve ove službe – bilo lične ili druge – su božanski koordinirane.

0:1.2 BOŽANSTVO se može personificirati kao Bog; ono je predlično i nadlično na načine koje čovjek nije posve u stanju razumjeti. Božanstvo je obilježeno jedinstvom--bilo aktualnim ili potencijalnim--na svim nadmaterijalnim razinama stvarnosti; i stvorena bića najbolje mogu razumjeti ovo ujedinjujuće svojstvo kao božanstvenost.

0:1.3 Božanstvo djeluje na ličnim, predličnim i nadličnim razinama. Cjelokupno Božanstvo djeluje na slijedećih sedam razina:

0:1.4 1. Statičkoj – samosadržano i samopostojeće Božanstvo.

0:1.5 2. Potencijalnoj – samovoljno i samonamjensko Božanstvo.

0:1.6 3. Asocijativnoj – samopersonificirano i božanstveno bratinsko Božanstvo.

0:1.7 4. Stvaralačkoj – samodistributivno i božanski obznanjeno Božanstvo.

0:1.8 5. Evolucijskoj – samošireće Božanstvo koje se poistovjećuje sa stvorenim bićem.

0:1.9 6. Vrhovnoj – samoiskustveno Božanstvo koje ujedinjuje stvoreno biće sa Stvoriteljem. Božanstvo koje djeluje na prvoj razini poistovjećenja sa stvorenim bićem, kao najviši vremensko-prostorni upravitelji velikog svemira, često označeno kao Vrhovnost Božanstva.

0:1.10 7. Krajnjoj – samoprojicirano Božanstvo koje nadilazi vrijeme i prostor. Božanstvo koje je svemoguće, sveznajuće i sveprisutno. Božanstvo koje djeluje na drugoj razini ujedinjujućeg izražaja božanstvenosti kao najviši djelotvorni upravitelji i apsonitni održavatelji glavnog svemira. U usporedbi sa službom Božanstava u velikom svemiru, ovo apsonitno djelovanje u glavnom svemiru svodi se na najvišu kozmičku upravu i nadodržavanje, često označeno kao Krajnost Božanstva.

0:1.11 Konačnu razinu stvarnosti obilježava život stvorenih bića, te vremensko-prostorna ograničenja. Konačne stvarnosti ne moraju imati svršetke, ali uvijek imaju početke--one su stvorene. Na razini Vrhovnosti, Božanstvo se može promatrati kao djelovanje koje se odnosi na konačne egzistencije.

0:1.12 Apsonitnu razinu stvarnosti obilježavaju stvari i bića koja nemaju početka niti svršetka, kao i nadilaženje vremena i prostora. Apsoniteri nisu stvoreni; oni su se pojavili – oni jednostavno jesu. Božanstvo na razini Krajnosti podrazumijeva djelovanje koje se odnosi na apsonitne stvarnosti. Bez obzira na to koji dio glavnog svemira bio u pitanju, pri svakom slučaju nadilaženja vremena i prostora, takva apsonitna pojava predstavlja čin Krajnosti Božanstva.

0:1.13 Apsolutna razina nema početka niti svršetka; ona je bezvremena i bezprostorna. Na primjer: Na Raju ne postoje ni vrijeme ni prostor; vremensko-prostorni status Raja je apsolutan. Premda su Rajska Božanstva egzistencijalno dostigla ovu razinu kao Trojstvo, iskustveno, ova treća razina ujedinjujućeg izražaja Božanstva nije u cjelosti ujedinjena. Kad god, gdje god i kako god djeluje apsolutna razina Božanstva, ispoljavaju se Rajsko-apsolutne vrijednosti i značenja.

0:1.14 Božanstvo može biti egzistencijalno, kao u Vječnom Sinu; iskustveno, kao u Vrhovnom Biću; asocijativno, kao u Sedmostrukom Bogu; nepodijeljeno, kao u Rajskom Trojstvu.

0:1.15 Od Božanstva potječe sve što je božansko. Božanstvo je uvijek obilježeno božanstvenošću, no sve što je božanstveno ne mora biti Božanstvo, premda će biti koordinirano s Božanstvom i premda će težiti nekoj fazi jedinstva s Božanstvom – bilo duhovnog, umnog ili ličnog.

0:1.16 BOŽANSTVENOST predstavlja svojstveno, ujedinjujuće i koordinirajuće obilježje Božanstva.

0:1.17 Stvorena bića mogu shvatiti božanstvenost kao istinu, ljepotu i dobrotu; u ličnosti, ona je stvar uzajamnog usklađenja ljubavi, milosti i službe; na neličnim razinama ona se ispoljava kao pravda, moć i suverenitet.

0:1.18 Božanstvenost može biti savršena--potpuna--kao na egzistencijalnim i stvoriteljskim razinama savršenstva Raja; može biti nesavršena, kao na iskustvenim i razinama stvorenih bića vremensko-prostorne evolucije; ili može biti relativna, ni savršena niti nesavršena, kao na izvjesnim razinama egzistencijalno-iskustvenih odnosa Havone.

0:1.19 Kad nastojimo shvatiti kako se savršenstvo javlja u svim fazama i oblicima relativnosti, susrećemo sedam mogućih oblika:

0:1.20 1. Apsolutno savršenstvo u svim aspektima.

0:1.21 2. Apsolutno savršenstvo u nekim fazama i relativno savršenstvo u svim drugim aspektima.

0:1.22 3. Apsolutne, relativne i nesavršene aspekte u različitim vezama.

0:1.23 4. Apsolutno savršenstvo u nekim pogledima, nesavršenstvo u svim drugim.

0:1.24 5. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakom smijeru, relativno savršenstvo u svim ispoljenjima.

0:1.25 6. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakoj fazi, relativno savršenstvo u nekim, nesavršenstvo u drugim.

0:1.26 7. Odsutnost apsolutnog savršenstva u svakom pogledu, nesavršenstvo u svim.

II. BOG

0:2.1 Evolutivna smrtna stvorena bića prožima neodoljiv poriv da simbolično izraze svoje konačno shvaćanje Boga. Čovjekova svijest o moralnoj dužnosti i njegov duhovni idealizam predstavljaju vrijednosnu razinu – iskustvenu stvarnost – koju je vrlo teško simbolizirati.

0:2.2 Kozmička svijest podrazumijeva da je čovjek prepoznao Prvi Uzrok, jednu i jedinu neuzrokovanu stvarnost. Bog, Otac Svih, djeluje na tri lične razine Božanstva, koje su obilježene podbeskonačnim vrijednostima i relativnim izražajem božanstvenosti:

0:2.3 1. Predličnoj – kao u vidu službe fragmenata Oca, jedinki kakve su Misaoni Ispravljači.

0:2.4 2. Ličnoj – kao u vidu evolucijskog iskustva bića koja su bilo stvorena ili su nastala reproduktivnim putom.

0:2.5 3. Nadličnoj – kao u vidu egzistencija koje su se pojavile – izvjesnih apsonitnih bića i drugih bića s njima u vezi.

0:2.6 BOG je jezični simbol koji označava sve personifikacije Božanstva. Izraz se mora nanovo definirati na svakoj ličnoj razini djelovanja Božanstva kao i u okviru svake od ovih razina, kako se njime mogu obilježiti različite ravnopravne i podređene personifikacije Božanstva kakve su recimo Rajski Sinovi Stvoritelji – očevi lokalnih svemira.

0:2.7 Izraz Bog, kako ga mi koristimo, može biti protumačen:

0:2.8 Prema imenu – kao Bog Otac.

0:2.9 Prema kontekstu — kao recimo pri razmatranju izvjesne razine ili asocijacije božanstva. Kad niste sigurni kako treba protumačiti riječ Bog, preporučljivo je prepostaviti da se radi o osobi Oca Svih.

0:2.10 Izraz Bog uvijek obilježava ličnost. Izraz božanstvo može – ali ne mora – podrazumijevati ličnosti božanstvenosti.

0:2.11 U ovim poglavljima, riječ BOG ima slijedeća značenja:

0:2.12 1. Bog Otac – Stvoritelj, Upravitelj i Održavatelj. Otac Svih, Prva Osoba Božanstva.

0:2.13 2. Bog Sin – Ravnopravni Stvoritelj, Upravitelj Duha i Duhovni Administrativni Upravitelj. Vječni Sin, Duga Osoba Božanstva.

0:2.14 3. Bog Duh – Združeni Činitelj, Univerzalni Ujedinitelj i Darovatelj Uma. Beskonačni Duh, Treća Osoba Božanstva.

0:2.15 4. Vrhovni Bog – aktualizirajući ili evoluirajući Bog vremena i prostora. Osobno Božanstvo koje asocijativno ostvaruje vremensko-prostorno postignuće iskustvenog poistovjećenja Stvoritelja i stvorenog bića. Vrhovno Biće osobno doživljava postignuće jedinstva Božanstva u vidu evolutivnog i iskustvenog Boga evolucijskih stvorenih bića vremena i prostora.

0:2.16 5. Sedmostruki Bog – ličnost Božanstva koja istinski djeluje svugdje u vremenu i prostoru. Osobna Rajska Božanstva i njihovi stvaralački suradnici koji djeluju bilo unutar ili izvan granica centralnog svemira i koji se uz pomoć sinteze moći i ličnosti ispoljavaju u vidu Vrhovnog Bića na prvoj razini stvorenih bića, koja je obilježena ujedinjujućim otkrivenjem Božanstva u vremenu i prostoru. Ova razina, veliki svemir, predstavlja domenu vremensko-prostornog spuštanja Rajskih ličnosti koje je povezano s istomjernim vremensko-prostornim usponom evolucijskih stvorenih bića.

0:2.17 6. Krajnji Bog – javljajući Bog nadvremena i prevaziđenog prostora. Druga iskustvena razina ujedinjujućeg ispoljenja Božanstva. Krajnji Bog označava da je postignuto ostvarenje sjedinjenih apsonitno-nadličnih vrijednosti, javljajuće-iskustvenih vrijednosti, te vrijednosti koje obilježavaju nadilaženje vremena i prostora, kao i njihova koordinacija na najvišim stvaralačkim razinama stvarnosti Božanstva.

0:2.18 7. Apsolutni Bog – Bog koji se ostvaruje iskustvom, koji nadilazi nadlične vrijednosti i značenja božanstvenosti, i koji trenutno postoji u vidu Božanstva Apsoluta. Ovo je treća razina ujedinjujućeg ispoljenja i proširenja Božanstva. Na ovoj nadstvaralačkoj razini, Božanstvo doživljava iscrpljenje potencijala koji se može personificirati, susreće upotpunjenje božanstvenosti i podilazi iscrpljenje sposobnosti za samoobznanjenje nizu sve naprednijih razina personifikacije drugih. U ovoj fazi, Božanstvo susreće Bezuvjetni Apsolut kojem se nadodaje i s kojim se poistovjećuje.

III. PRVI IZVOR I CENTAR

0:3.1 Cjelokupna, beskonačna stvarost postoji u sedam faza i u vidu sedam ravnopravnih Apsoluta:

0:3.2 1. Prvog Izvora i Centra.

0:3.3 2. Drugog Izvora i Centra.

0:3.4 3. Trećeg Izvora i Centra.

0:3.5 4. Rajskog Otoka.

0:3.6 5. Božanstva Apsoluta.

0:3.7 6. Sveopćeg Apsoluta.

0:3.8 7. Bezuvjetnog Apsoluta.

0:3.9 Kao Prvi Izvor i Centar, Bog je prvotan u odnosu na cjelokupnu stvarnost – bezuvjetno. Prvi Izvor i Centar je beskonačan kao i vječan, te je stoga ograničen ili uvjetovan jedino vlastitom voljom.

0:3.10 Bog – Otac Svih – predstavlja ličnost Prvog Izvora i Centra i kao takav održava osobne odnose beskonačne uprave nad svim ravnopravnim i podređenim izvorima i centrima. Takva uprava je osobna i beskonačna potencijalno, premda pri savršenom djelovanju ovih ravnopravnih ili podređenih izvora, centara i ličnosti, ona nikad ne mora stupiti u aktualno djelovanje.

0:3.11 Prvi Izvor i Centar je, stoga, prvotan u svim domenama: obožanstvljenim ili neobožanstvljenim, ličnim ili neličnim, aktualnim ili potencijalnim, konačnim ili beskonačnim. Ni jedna stvar ili biće, ni jedna relativnost ili finalnost, ne postoje na bilo koji drugi način izuzev kroz izravan ili neizravan odnos ili ovisnost o prvotnosti Prvog Izvora i Centra.

0:3.12 Prvi Izvor i Centar se odnosi prema svemiru na slijedeći način:

0:3.13 1. Gravitacijske sile materijalnih svemira konvergiraju u gravitacijski centar nižeg Raja. Upravo radi toga, geografska lokacija njegove osobe vječno je utvrđena u apsolutnom odnosu prema centru sile-energije koji je smješten na nižoj ili materijalnoj ravni Raja. No apsolutna ličnost Božanstva egzistira na višoj ili duhovnoj ravni Raja.

0:3.14 2. Sile uma konvergiraju u Beskonačnom Duhu; diferencijalni i kozmički um konvergira u Sedam Glavnih Duhova; ostvarujući um Vrhovnog konvergira kao vremensko-prostorno iskustvo u Mažestonu.

0:3.15 3. Kozmičke sile duha konvergiraju u Vječnom Sinu.

0:3.16 4. Neograničena sposobnost za djelovanje božanstva počiva u Božanstvu Apsolutu.

0:3.17 5. Neograničena sposobnost za reagiranje na beskonačnost egzistira u Bezuvjetnom Apsolutu.

0:3.18 6. Dva Apsoluta – Uvjetni i Bezuvjeti – koordinirana su i ujedinjena u Sveopćem Apsolutu i istim.

0:3.19 7. Potencijalna ličnost evolucijskog moralnog bića ili bilo kojeg drugog moralnog bića usredotočena je u ličnosti Oca Svih.

0:3.20 STVARNOST – kako je konačna bića razumiju – je djelomična, relativna i sjenovita. Vrhunac stvarnosti Božanstva koju konačna evolucijska bića mogu shvatiti ulazi u okvir Vrhovnog Bića. No postoje i apriorne i vječne stvarnosti, nadkonačne stvarnosti, koje su postojale prije ovog Vrhovnog Božanstva evolucijskih vremensko-prostornih stvorenih bića. U nastojanju da predstavimo porijeklo i narav univerzalne stvarnosti na način koji će biti razumljiv čovjekovom konačnom umu, primorani smo pribjeći vještini vremensko-prostornog razmišljanja. Stoga, mnoge isstodobne događaje vječnosti moramo predstaviti kao slijed događaja.

0:3.21 Kako vremensko-prostorno stvoreno biće promatra porijeklo i diferencijaciju Stvarnosti, vječni i beskonačni JA JESAM je postigao oslobođenje Božanstva od okova neograničene beskonačnosti koristeći se svojom prirođenom i vječnom slobodnom voljom, i kako se na taj način riješio svoje neograničene beskonačnosti, stvoren je prvi apsolutni napon božanstvenosti. Ovaj napon koji je nastao diferencijacijom beskonačnosti, razriješen je pomoću Sveopćeg Apsoluta, čije djelovanje ujedinjuje i koordinira dinamičku beskonačnost Cjelokupnog Božanstva sa statičkom beskonačnosti Bezuvjetnog Apsoluta.

0:3.22 Ovim izvornim događajem, teoretski JA JESAM postigao je ostvarenje ličnosti time što je postao Vječni Otac Izvornog Sina i istodobno Vječni Izvor Rajskog Otoka. Istodobno s odvajanjem Sina od Oca i u prisutnosti Raja, pojavili su se osoba Beskonačnog Duha i centralni svemir Havona. S pojavom supostojećeg osobnog Božanstva, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, kao ličnost, Otac je izbjegao difuziju u potencijalu Cjelokupnog Božanstva, koja je inače bila neminovna. Od tog časa, jedino u vezi s dva istoredna Božanstva koja pripadaju Trojstvu, Otac je u stanju ispuniti cijeli potencijal Božanstva, dok se sve više iskustveno Božanstvo aktualizira na Vrhovnoj, Krajnjoj i Apsolutnoj razini božanstvenosti.

0:3.23 Koncept JA JESAM predstavlja filozofski ustupak koji smo učinili radi toga što stvorena bića konačnog uma koja su sputana vremenom i okovana prostorom, nisu u stanju shvatiti egzistencije vječnosti – stvarnosti i odnose koji nemaju početka niti svršetka. Vremensko-prostornom stvorenom biću sve stvari moraju imati početak izuzev JEDNOG KOJI JE NEUZROKOVAN – praiskonskog uzroka svih uzroka. Mi stoga definiramo ovu filozofsku vrijednosnu razinu kao JA JESAM, istodobno ističući da su Vječni Sin i Beskonačni Duh jednako vječni kao što je JA JESAM vječan; drugim riječima, da nikad nije postojalo vrijeme kad JA JESAM nije bio Otac Sina, i s njim, Duha.

0:3.24 Mi koristimo koncept Beskonačnog kao obilježje punoće – finalnosti – koja je dio prvotnosti Prvog Izvora i Centra. U skladu s filozofijom stvorenih bića, teoretski JA JESAM predstavlja produžetak "beskonačnosti volje," no Beskonačni je aktualna vrijednosna razina koja predstavlja sintezu namjere i vječnosti istinske beskonačnosti apsolutne i neokovane slobodne volje Oca Svih. Ovaj koncept se ponekad naziva Otac-Beskonačni.

0:3.25 Radi ograničenosti shvaćanja, bića svih redova egzistencije, visokih i niskih, doživljavaju golemu pometnju nastojeći otkriti Oca-Beskonačnog. Apsolutna prvotnost Oca Svih nije očevidna na podbeskonačnim razinama; stoga je vjerojatno da jedino Vječni Sin i Beskonačni Duh istinski poznaju Oca kao beskonačnost; sve druge ličnosti mogu spoznati ovaj koncept jedino vjerom.

IV. KOZMIČKA STVARNOST

0:4.1 Stvarnost se različito aktualizira na različitim kozmičkim razinama; stvarnost nastaje u beskonačnoj volji Oca Svih, potječe od ove volje, i može se ostvariti u vidu tri osnovne faze na mnogim različitim razinama kozmičke aktualizacije:

0:4.2 1. Neobožanstvljena stvarnost se kreće od energetskih domena neličnog do domena stvarnosti onih vrijednosti kozmičke egzistencije koje se ne mogu personificirati, čak i do samog Bezuvjetnog Apsoluta.

0:4.3 2. Obožanstvljena stvarnost podrazumijeva sve potencijale beskonačnog Božanstva koji obuhvaćaju sve više domene ličnosti, od najnižih konačnih do najviših beskonačnih, uključujući domenu svega što se može personificirati, pa čak i više – sve do prisutnosti samog Božanstva Apsoluta.

0:4.4 3. Međupovezana stvarnost. Kozmička stvarnost djeluje bilo obožanstvljena ili neobožanstvljena, no podobožanstvljena bića poznaju ogromnu domenu međupovezane stvarnosti – potencijalne i aktualizirajuće – koji je teško identificirati. Velik dio ove ravnopravne stvarnosti pripada domeni Sveopćeg Apsoluta.

0:4.5 Ovo je prvi i osnovni koncept izvorne stvarnosti: Otac aktivira i održava Stvarnost. Prva i osnovna podjela stvarnosti je na obožanstvljenu i neobožanstvljenu – Božanstvo Apsolut i Bezuvjetni Apsolut. Prvi i osnovni odnos je napon između njih. Ovaj napon božanstvenosti, koji je aktivirao sam Otac, savršeno razriješava Sveopći Apsolut i u vidu njega, napon postaje vječan.

0:4.6 Sa stanovišta vremena i prostora, stvarnost se dalje može podijeliti na:

0:4.7 1. Aktualnu i Potencijalnu. Stvarnosti koje postoje u punoći izražaja za razliku od onih koje nose neobznanjenu sposobnost za rast. Vječni Sin je apsolutna duhovna aktualnost; smrtni čovjek je najvećim dijelom neostvarena duhovna potencijalnost.

0:4.8 2. Apsolutnu i Podapsolutnu. Apsolutne stvarnosti su egzistencije vječnosti. Podapsolutne stvarnosti su projicirane na dvije razine: Apsonitne – stvarnosti koje su relativne kako u odnosu na vrijeme tako i u odnosu na vječnost. Konačne – stvarnosti koje su projicirane u prostoru i aktualizirane u vremenu.

0:4.9 3. Egzistencijalnu i Iskustvenu. Rajsko Božanstvo je egzistencijalno, dok su javljajući Vrhovni i Krajnji iskustveni.

0:4.10 4. Ličnu i Neličnu. Proširenje Božanstva, izražaj ličnosti i evolucija svemira zauvijek su uvjetovani Očevim činom slobodne volje koji je zauvijek odvojio značenja uma-duha-ličnosti i vrijednosti aktualnosti i potencijalnostikoje su usredotočene u Vječnom Sinu, od onih stvari koje su usredotočene i svojstvene vječnom Rajskom Otoku.

0:4.11 RAJ je izraz koji uključuje kako lične tako i nelične Apsolute usredotočenja svih faza kozmičke stvarnosti. Kad je ispravno definiran, Raj može obznačiti bilo koji i sve oblike stvarnosti, Božanstva, božanstvenosti, ličnosti i energije – duhovne, umne ili materijalne. Za sve njih, u pogledu vrijednosti, značenja i činjenične egzistencije, Raj predstavlja centar porijekla, djelovanja i sudbine.

0:4.12 Rajski Otok – Raj, ako nije drukčije definiran – je Apsolut materijalne gravitacijske kontrole Prvog Izvora i Centra. Raj je nepokretan i predstavlja jedinu stacionarnu stvar u svemiru nad svemirima. Rajski Otok je smješten u svemiru no on nema položaja u prostoru. Ovaj vječni Otok je aktualni izvor fizičkih svemira--prošlih, sadašnjih i budućih. Centralni Otok Svjetla je derivativ Božanstva, no on se teško može promatrati kao Božanstvo; isto tako, materijalne tvorevine nisu dio Božanstva; one su njegova posljedica.

0:4.13 Raj nije stvoritelj; on je jedinstveni kontroler mnogih kozmičkih aktivnosti i mnogo više je kontroler nego je reaktor. Širom materijalnih svemira, Raj ispoljava utjecaj na reakcije i ponašanje svih bića čije djelovanje je povezano sa silom, energijom i moći, ali sam po sebi, Raj je jedinstven, isključiv i izoliran u svemirima. Raj ne predstavlja ništa i ništa ne predstavlja Raj. Raj nije sila niti je prisutnost; Raj je jednostavno Raj.

V. STVARNOSTI LIČNOSTI

0:5.1 Ličnost je razina obožanstvljene stvarnosti koja se kreće od smrtničke i sredničke razine više umne aktivacije obožavanja i mudrosti naviše, kroz morontijalnu i duhovnu razinu, sve do postignuća najvišeg statusa ličnosti. Ovo je evolucijski uspon smrtnih i njima srodnih ličnosti stvorenih bića, no pored ovih postoji i velik broj drugih vrsta kozmičkih ličnosti.

0:5.2 Stvarnost je podvrgnuta sveopćem rasprostranjenju, ličnost beskonačnoj raznolikosti, dok su oboje u stanju dostići gotovo neograničenu koordinaciju s Božanstvom i vječnu postojanost. Dok su preobražajne mogućosti nelične stvarnosti jasno ograničene, ne znamo da postoje ograničenja nad naprednom evolucijom stvarnosti ličnosti.

0:5.3 Na postignutim iskustvenim razinama, sve vrste ili vrijednosti ličnosti su asocijativne pa čak i sustvaralačke. Čak i Bog i čovjek mogu postojati zajednički u spojenoj ličnosti, što tako izvanredno pokazuje sadašnji status Krista Mihaela – Sina Čovječjeg i Sina Božjeg.

0:5.4 Sve podbeskonačne vrste i faze ličnosti imaju sustvaralački potencijal i predstavljaju rezultat asocijativnog postignuća. Ono što je predlično, lično i nadlično zajednički je spojeno uzajamnim potencijalom istorednog postignuća, sve naprednijeg dostignuća i sustvaralačke sposobnosti. Ali nelično se ne može izravno preobraziti u lično. Ličnost nikad nije spontana; ona je dar Rajskog Oca. Ličnost je dodata energiji i povezana jedino s živim energetskim sistemima; identitet može biti povezan s neživim energetskim uzorcima.

0:5.5 Otac Svih je tajna stvarnosti ličnosti, darivanja ličnosti i sudbine ličnosti. Vječni Sin je apsolutna ličnost, tajna duhovne energije, morontija duhova i usavršenih duhova. Združeni Činitelj je ličnost duha-uma, izvor inteligencije, rasuđivanja i univerzalnog uma. Ali Rajski Otok je neličan i izvan-duhovan i predstavlja bit kozmičkog tijela, izvor i centar fizičke materije i apsolutni osnovni uzorak univerzalne materijalne stvarnosti.

0:5.6 Ova se svojstva univerzalne stvarnosti ispoljavaju u životnom iskustvu ljudi Urantije na razini:

0:5.7 1. Tijela. Ovo je čovjekov materijalni ili fizički organizam. Zivi elektrokemijski mahanizam životinjske naravi i porijekla.

0:5.8 2. Uma. Mehanizam ljudskog organizma koji omogućuje razmišljanje, spoznaju i osjet. Cjelokupno svjesno i nesvjesno iskustvo. Inteligencija koja je povezana s emocionalnim životom i koja kroz obožavanje i mudrost seže naviše do razine duha.

0:5.9 3. Duha. Božanskog duha koji živi u čovječjem umu – Misaonog Ispravljača. Ovaj besmrtni duh je predličan--on nije ličnost, premda mu je suđeno da postane dio ličnosti smrtnog bića koje bude preživjelo smrt.

0:5.10 4. Duše. Čovjekova duša je stvar iskustvenog postignuća. Kako smrtno stvoreno biće odluči "činiti volju Nebeskog Oca," tako će duh koji u njemu živi postati ocem nove stvarnosti u ljudskom iskustvu. Smrtnički i materijlalni um je majka iste ove javljajuće stvarnosti. Bit ove nove stvarnosti nije ni materijalna niti duhovna--ona je morontijalna. To što se javlja je besmrtna duša kojoj je suđeno da preživi smrtničku smrt i započne uspon prema Raju.

0:5.11 Ličnosti. Ličnost smrtnog čovjeka nije bilo tijelo, um, duh, ili duša. Ličnost je jedina nemijenjajuća stvarnost u čovjekovom iskustvu koje se neprestano mijenja; i ona ujedinjuje sve druge pridružene činitelje individualnosti. Ličnost je jedinstveni dar Oca Svih koji je dat živim i njima pridruženim energijama materije, uma i duha, i koji preživljava smrt u slučaju da morontijalna duša preživi.

0:5.12 Morontija je izraz koji obilježava ogromnu razinu koja posreduje između materijalnog i duhovnog. Ona može označavati bilo lične ili nelične stvarnosti, bilo žive ili nežive energije. Vertikalne pređe morontije su duhovne; njene horizontalne niti su fizičke.

VI. ENERGIJA I UZORAK

0:6.1 Sve što reagira na Očev krug ličnosti, nazivamo ličnim. Sve što reagira na Sinov krug duha, nazivamo duhom. Sve što reagira na umni krug Združenog Činitelja, nazivamo umom, umom kao svojstvom Beskonačnog Duha--umom u svim njegovim fazama. Sve što reagira na materijalno-gravitacijski krug čiji centar je smješten u nižem Raju, nazivamo materijom – energijom-materijom u svim njenim preobražajnim stanjima.

0:6.2 ENERGIJA je izraz kojim zajednički označavamo duhovne, umne i materijalne domene. Pojam sile je također u širokoj upotrebi. Pojam moći je uglavnom ograničen na elektronsku razinu materijalne tvari ili tvari koja reagira na linearnu gravitaciju u velikom svemiru. Pored toga, moć obilježava suverenitet. Ne možemo se držati vaših općenito prihvaćenih definicija sile, energije i moći. Radi nedostatka pojmova, ovim izrazima moramo pridodati više od jednog značenja.

0:6.3 Fizička energija je izraz koji obilježava sve faze i oblike zamjetljivog kretanja, djelovanja i potencijala.

0:6.4 Kad je riječ o fizičko-energetskim ispoljenjima, općenito koristimo pojmove kozmičke sile, javljajuce energije i kozmičke moći. Ove izraze obično koristimo na slijedeći način:

0:6.5 1. Kozmička sila podrazumijeva sve energije koje proizlaze iz Bezuvjetnog Apsoluta ali koje još uvijek ne reagiraju na gravitacijsku silu Raja.

0:6.6 2. Javljajuća energija podrazumijeva one energije koje reagiraju na gravitacijsku silu Raja ali još uvijek ne reagiraju na lokalnu ili linearnu gravitaciju. Ovdje se radi o predelektronskoj razini energije-tvari.

0:6.7 3. Kozmička moć podrazumijeva sve oblike energije koji, pored toga što reagiraju na Rajsku gravitaciju, reagiraju izravno na linearnu gravitaciju. Ovo je elektronska razina energije-tvari i svih njenih budućih evolucija.

0:6.8 Um je pojava koja označava prisutnost-djelovanje žive službe koja je povezana s različitim energetskim sistemima; i ovo važi na svim razinama inteligencije. U ličnosti, um uvijek posreduje između duha i materije; svemir je stoga osvjetljen s tri vrste svjetla: materijalnim svjetlom, intelektualnim uvidom i luminiscencijom duha.

0:6.9 Svjetlost – luminiscencija duha – je jezični simbol, slikovni izraz, koji označava ispoljenje ličnosti svojstveno različitim redovima bića duha. Ovo svjetlosno zračenje nije ni na koji način povezano bilo s intelektualnim uvidom ili ispoljenjima fizičke svjetlosti.

0:6.10 UZORAK može biti projiciran kao materijalni, duhovni ili umni, ili bilo koja kombinacija ovih energija. Uzorak može prožeti ličnosti, identitete, jedinke ili neživu tvar. Ali uzorak je uzorak i ostaje uzorak; jedino kopije se mogu umnožiti.

0:6.11 Uzorak može oblikovati energiju, no on njome ne može upravljati. Jedino gravitacija upravlja nad energijom-tvari. Prostor i uzorak su slični po tome što ne reagiraju na gravitaciju, no oni nisu uzajamno povezani; prostor nije uzorak niti je potencijalni uzorak. Uzorak predstavlja konfiguraciju stvarnosti koja je prethodno podmirila sve obaveze prema gravitaciji; stvarnost bilo kojeg uzorka počiva u njegovim energijama, u umu, duhu ili materiji koji ga tvore.

0:6.12 Nasuprot aspektu cijelog, uzorak otkriva individualni aspekt bilo energije ili ličnosti. Oblici ličnosti ili identiteta predstavljaju uzorke koji proizlaze od energije (fizičke, duhovne ili umne), no nisu njen sastavni dio. To svojstvo energije ili ličnosti koje je uzrokovalo pojavu uzorka može se pripisati Bogu--Božanstvu--Rajskom obdarenju sile, istodobnom postojanju ličnosti i moći.

0:6.13 Uzorak je glavni nacrt na osnovu kojeg se izrađuju kopije. Vječni Raj je apsolut uzoraka; Vječni Sin je ličnost-uzorak; Otac Svih je izravni predak, izvor Raja i Vječnog Sina. Treba, međutim, naznačiti da Raj ne daruje uzorak i da Sin ne može darovati ličnost.

VII. VRHOVNO BIĆE

0:7.1 Kad se radi o ­odnosima vječnosti, mehanizam Božanstva koji djeluje u glavnom svemiru ima dvojak karakter. Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh su vječni – oni su egzistencijalna bića – dok su Vrhovni Bog, Krajnji Bog i Apsolutni Bog aktualizirajuće ličnosti Božanstva koje su stvorene u toku poslije-Havonskih razdoblja evolucijskog proširenja glavnog svemira kako u vremensko-prostornim domenama tako i u domenama koje prevazilaze vrijeme i prostor. Ove aktualizirajuće ličnosti Božanstva će postati vječne kako i kada budu ostvarile sitezu moći i ličnosti vještinom iskustvene aktualizacije asocijativno-stvaralačkih potencijala vječnih Rajskih Božanstava.

0:7.2 Božanstvo, stoga, ima dvostruku prisutnost:

0:7.3 1. Egzistencijalnu – kao bića vječne egzistencije, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

0:7.4 2. Iskustvenu – kao bića koja se aktualiziraju u poslije-Havonskoj sadašnjosti ali koja će posjedovati beskrajnu egzistenciju u toku cijele buduće vječnosti.

0:7.5 Otac, Sin i Duh su egzistencijalni – egzistencijalni u aktualnosti (premda su svi potencijali navodno iskustveni). Vrhovni i Ultimni su posve iskustveni. Božanstvo Apsolut je iskustveno u aktualizaciji, dok je egzistencijalno u potencijalnosti. Bit Božanstva je vječna, premda su jedino tri izvorne osobe Božanstva bezuvjetno vječne. Sve druge ličnosti Božanstva su odnekud potekle, premda su vječne u pogledu sudbine.

0:7.6 Nakon što je prethodno postigao egzistencijalni samoizražaj Božanstva u Sinu i u Duhu, Otac trenutno postiže iskustveni izražaj na nekoć neličnim i neobznanjenim razinama božanstva, u vidu Vrhovnog Boga, Ultimnog Boga i Apsolutnog Boga; no ovog časa, ova iskustvena Božanstva nisu postigla punu egzistenciju; njihova aktualizacija je u procesu.

0:7.7 Vrhovni Bog u Havoni je odražaj trojedinog Rajskog Božanstva u osobnom duhu. Ovaj asocijativni odnos Božanstva se trenutno stvaralački širi prema vani u vidu Sedmostrukog Boga, te se povezuje u cjelinu u iskustvenoj moći Svemogućeg Vrhovnog u velikom svemiru. Na taj način, Rajsko Božanstvo koje je egzistencijalno u vidu triju ličnosti, iskustveno evoluira u dvije faze Vrhovnosti, dok ove dvojne faze postižu sintezu moći i ličnosti kao jedan Gospod – Vrhovno Biće.

0:7.8 Činom slobodne volje i služeći se vještinom potrojstvljenja – trostruke personifikacije Božanstva – Otac Svih postiže oslobođenje od ograničenja kojima su ga sputavale vlastita beskonačnost i vječnost. Vrhovno Biće upravo evoluira kao podvječno ujedinjenje ličnosti koje povezuje sedmostruko ispoljenje Božanstva u vremensko-prostornim segmentima velikog svemira.

0:7.9 Vrhovno Biće nije izravni stvoritelj, izuzev što je otac Mažestona, već je ujedinitelj i koordinator svih kozmičkih aktivnosti između stvorenog bića i Stvoritelja. Vrhovno Biće, koje se upravo aktualizira širom evoluirajućih svemira, je Božanski uskladitelj i ujedinitelj vremensko-prostorne božanstvenosti, trojedinog Rajskog Božanstva koje je iskustveno povezano s Vrhovnim Stvoriteljima vremena i prostora. Po okončanju procesa aktualizacije, ovo evolucijsko Božanstvo će predstavljati vječni spoj ili fuziju između konačnog i beskonačnog--beskrajno i neraskidivo jedinstvo između iskustvene moći i ličnosti duha.

0:7.10 Pod utjecajem upravljačkog poriva evoluirajućeg Vrhovnog Bića i u vezi s različitim fazama Rajske stvarnosti, sva vremensko-prostorna konačna stvarnost učestvuje u sve višoj mobilizaciji i sve savršenijem ujedinjenju (sintezi moći i ličnosti) svih faza i vrijednosti konačne stvarnosti, u nastojanju da se dosegnu apsonitne razine postignuća koje nadilaze razine stvorenih bića.

VIII. SEDMOSTRUKI BOG

0:8.1 Kako bi nadomjestio konačnost statusa evolucijskih stvorenih bića i nadoknadio njihovu pojmovnu ograničenost, Otac Svih je utemeljio sedmostruki prilaz Božanstvu kroz:

0:8.2 1. Rajske Sinove Stvoritelje.

0:8.3 2. Stare Dane.

0:8.4 3. Sedam Glavnih Duhova.

0:8.5 4. Vrhovno Biće.

0:8.6 5. Boga Duha.

0:8.7 6. Boga Sina.

0:8.8 7. Boga Oca.

0:8.9 Zahvaljujući sedmostrukoj personifikaciji Božanstva u vremenu i prostoru i za svih sedam supersvemira, smrtni čovjek može postići prisutnost Boga, koji je duh. Ovo sedmostruko Božanstvo, koje će – promatrano sa stanovišta konačnih vremensko-prostornih stvorenih bića – u neko buduće doba ostvariti sintezu moći i ličnosti u Vrhovnom Biću, predstavlja funkcionalno Božanstvo smrtnih evolucijskih stvorenih bića koja se uspinju prema Raju. Takav iskustveni put otkrića koji vodi spoznaji i ostvarenju Boga počinje time što čovjek opaža božanstvenost Sina Stvoritelja lokalnog svemira te se kroz Stare Dane supersvemira i putom osobe jednog od Sedam Glavnih Duhova sve više uspinje, sve dok ne opazi i ne prizna božansku ličnost Oca Svih koja se nalazi na Raju.

0:8.10 Veliki svemir je trostruka domena Božanstva--domena Trojstva Vrhovnosti, Sedmostrukog Boga i Vrhovnog Bića. Vrhovni Bog je potencijalan u Rajskom Trojstvu, od kojeg potječu njegova ličnost i svojstva duha; no upravo sada, on se aktualizira u Sinovima Stvoriteljima, Starim Danima i Glavnim Duhovima, od kojih potječe njegova moć koja se supersvemirima vremena i prostora ispoljava u vidu Svemogućeg. Zapravo, ovo ispoljenje moći neposrednog Boga evolucijskih stvorenih bića evoluira u vremenu i prostoru istodobno s njima. Osoba duha koja pripada Vrhovnom Bogu i Svemogući Vrhovni, koji evoluira na vrijednosnoj razini neličnih aktivnosti, predstavljaju jednu stvarnost--Vrhovno Biće.

0:8.11 Sinovi Stvoritelji, koji su Božanstvom povezani sa Sedmostrukim Bogom, pružaju mehanizam kojim smrtni čovjek može postati besmrtan i kojim konačno može ući u sastav beskonačnog. Vrhovno Biće pruža vještinu kojom je moguće pokrenuti sintezu moći i ličnosti--božansko ujedinjenje svih ovih višestrukih događaja--zahvaljujući kojem konačno može postići apsonitno te, kroz moguće druge aktualizacije, u budućnosti nastojati postići Krajnje. U suradnji s Božanskim Služiteljima, Sinovi Stvoritelji učestvuju u ovoj veličanstvenoj mobilizaciji, dok će Stari Dani i Sedam Glavnih Duhova vjerojatno zauvijek ostati na položaju administrativnih upravitelja velikog svemira.

0:8.12 Djelovanje Vrhovnog Boga datira od organizacije sedam supersvemira i najvjerojatnije će se proširiti po okončanju evolucije tvorevina vanjskog prostora. Nesumnjivo, s organizacijom ovih budućih svemira primarnih, sekundarnih, tercijarnih i kvartarnih prostornih razina napredne evolucije, bit će uveden transcendentni i apsonitni pristup Božanstvu.

IX. KRAJNJI BOG

0:9.1 Upravo kao što Vrhovno Biće sve više evoluira od apriornog obdarenja božanstvenosti obuhvaćenog potencijala energije i ličnosti velikog svemira, Krajnji Bog se tako javlja iz potencijala božanstvenosti koji počivaju u onim domenama glavnog svemira koje su obilježene prevazilaženjem vremena i prostora. Aktualiziranje Krajnjeg Božanstva označava apsonitno ujedinjenje prvog iskustvenog Trojstva i svjedoči ujedinjujuće proširenje Božanstva na drugoj razini stvaralačke samorealizacije. Ovo podrazumijeva sintezu moći i ličnosti koja je jednaka kozmičkoj aktualizaciji iskustvenog Božanstva Rajskih apsonitnih stvarnosti na javljajućim razinama koje su obilježene nadilaženjem vremensko-prostornih vrijednosti. Upotpunjenje takvog iskustvenog slijeda događaja treba pružiti krajnju sudbinu službe svim vremensko-prostornim stvorenim bićima koja su postigla apsonitne razine uz pomoć upotpunjene realizacije Vrhovnog Bića i službe Sedmostrukog Boga.

0:9.2 Krajnji Bog obilježava osobno Božanstvo koje djeluje na apsonitnim razinama božanstvenosti i na kozmičkim domenama nadvremena i nadprostora. Krajnji predstavlja pojavu Božanstva koja je nadvrhovna. Prema shvaćanju konačnih bića, Vrhovni je ujedinjenje Trojstva; prema shvaćanju apsonitnih bića, Krajnji je ujedinjenje Rajskog Trojstva.

0:9.3 Pomoću mehanizma evolucijskog Božanstva, Otac Svih uistinu učestvuje u nevjerojatnom i veličanstvenom činu usredotočenja ličnosti i pokretanja moći na njihovim vlastitim kozmičkim razinama značenja, božanskih vrijednosti stvarnosti konačnog, apsonitnog, pa čak i apsolutnog.

0:9.4 U vječnoj budućnosti, ličnosti prva tri Božanstva Raja koja imaju vječnu prošlost – Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha – će biti dopunjene iskustvenom aktualizacijom popratnih evolucijskih Božanstava – Vrhovnog Boga, Krajnjeg Boga, te što je vrlo vjerojatno, Apsolutnog Boga.

0:9.5 Vrhovni i Krajnji Bog, koji upravo prolaze evolutivnim procesom u okvirima iskustvenih svemira, nisu egzistencijalni – nemaju vječnu prošlost već jedino vječnu budućnost – dok je njihova vječnost vremenski i prostorno ograničena i transcendentalno uvjetovana. Oni su Božanstva vrhovnih, krajnjih i vjerojatno, vrhovno-krajnjih obdarenja, no postoji čas u kozmičkoj povijesti kad su stekli početak postojanja. Oni nikad neće poživjeti svršetak, premda uistinu posjeduju početak postojanja ličnosti. Oni su istinske aktualizacije vječnih i beskonačnih potencijala Božanstva, premda sami nisu bilo bezuvjetno vječni ili beskonačni.

X. APSOLUTNI BOG

0:10.1 Postoje mnoga svojstva vječne stvarnosti Božanstva Apsoluta koja konačni vremensko-prostorni um ne može u cjelosti razumjeti, no aktualizacija Apsolutnog Boga predstavlja posljedicu ujedinjenja drugog iskustveng Trojstva – Apsolutnog Trojstva. Ovo bi predstavljalo iskustveno ostvarenje apsolutne božanstvenosti, ujedinjenje apsolutnih značenja na apsolutnim razinama; no nismo sigurni da li ovo obuhvaća sve apsolutne vrijednosti, kako nam nikad nije razjašnjeno da li je Uvjetovani Apsolut isto što i Beskonačni. Superkrajnje sudbine predstavljaju dio apsolutnih značenja i beskonačne duhovnosti, i bez obje ove nepostignute stvarnosti, nismo u stanju utemeljiti apsolutne vrijednosti.

0:10.2 Apsolutni Bog je ostvarenje i postignuće cilja svih superapsonitnih bića, no moć i potencijal ličnosti Božanstva Apsoluta nadilaze naše shvaćanje, te se ne želimo upuštati u raspravu o stvarnostima koje su tako daleko od iskustvene aktualizacije.

XI. TRI APSOLUTA

0:11.1 Kad je spojena misao Oca Svih i Vječnog Sina, djelujući u Bogu Akcije, stvorila božanski i centralni svemir, Otac je slijedio izražaj svoje misli u riječi svoga Sina te je djelom njihovog Združenog Izvršitelja odvojio svoju prisutnost koja se nalazi na Havoni od potencijala beskonačnosti. I ovi neobznanjeni potencijali beskonačnosti ostaju prostorno skriveni u sastavu Bezuvjetnog Apsoluta i božanstveno obavijeni Božanstvom Apsolutom, dok su ova dva ujedinjena u djelovanju Sveopćeg Apsoluta, neobznanjenoj vezi između beskonačnosti i jedinstva Rajskog Oca.

0:11.2 Snaga kozmičke sile i snaga sile duha podilaze sve veće obznanjenje i realizaciju, što je posljedica obogaćenja cjelokupne stvarnosti iskustvenim rastom kao i djelovanja Sveopćeg Apsoluta koji usklađuje iskustveno s egzistencijalnim. Pomoću uravnotežujuće prisutnosti Sveopćeg Apsoluta, Prvi Izvor i Centar ostvaruje proširenje iskustvene moći, uživa poistovjećenje sa svojim evolucijskim stvorenim bićima i postiže proširenje iskustvenog Božanstva na razinama Vrhovnosti, Krajnosti i Apsolutnosti.

0:11.3 Kad nije moguće u cjelosti razlikovati Bezuvjetnog Apsoluta od Božanstva Apsoluta, bilo da je riječ o njihovom navodno ujedinjenom djelovanju ili njihovoj uzajamno usklađenoj prisutnosti, takve pojave se obično uzimaju kao djelovanje Sveopćeg Apsoluta.

0:11.4 1. Božanstvo Apsolut djeluje kao svemoćni aktivator, dok Bezuvjetni Apsolut djeluje kao djelotvoran mehanist vrhovno ujedinjenog i krajnje koordiniranog svemira nad svemirima, čak i svemira svih svemira, svega što je stvoreno, što je u procesu stvaranja ili što će još biti stvoreno.

0:11.5 Božanstvo Apsolut ne može reagirati, ili ako ništa drugo ono ne reagira, na bilo koju kozmičku situaciju na podapsolutan način. Pri izvjesnoj situaciji, čini se da svaka reakcija ovog Apsoluta uzima u obzir dobrobit svih stvorenih stvari i bića, i to ne samo s obzirom na njihov sadašnji egzistencijalni status, već i s obzirom na beskonačne mogućnosti cjelokupne buduće vječnosti.

0:11.6 Božanstvo Apsolut predstavlja onaj potencijal koji je Očevim činom slobodne volje odvojen od cjelokupne, beskonačne stvarnosti i u čijem sastavu se odvijaju sve božanske aktivnosti – egzistencijalne i iskustvene. Ovo je Uvjetni Apsolut, u suprotnosti s Bezuvjetnim Apsolutom; no Sveopći Apsolut postoji povrh oba ova Apsoluta i obuhvaća cjelokupan apsolutni potencijal.

0:11.7 2. Bezuvjetni Apsolut je neličan, vanbožanski i neobožanstvljen. Bezuvjetni Apsolut stoga ne posjeduje bilo ličnost, božanstvenost, ili bilo kakve storiteljske povlastice. Ni jedna činjenica ili istina, iskustvo ili otkrivenje, filozofija ili apsonitnost, ne mogu proniknuti tajnu naravi i karaktera ovog Apsoluta koji nije ograničen nikakvim kozmičkim uvjetima.

0:11.8 Neka bude jasno da Bezuvjetni Apsolut predstavlja pozitivnu stvarnost koja prožima veliki svemir i koja naočigled s jednakom prostornom prisutnošću zalazi u područja aktivnosti sila i predmaterijalnih evolucija nestalnih prostranstava prostornih domena koji se pružaju izvan granica sedam supersvemira. Bezuvjetni Apsolut nije puki negativizam filozofskog koncepta koji je utemeljen na pretpostavkama metafizičkih sofisterija koje se tiču univerzalnosti, dominacije i prvotnosti bezuvjetnog i neograničenog. Bezuvjetni Apsolut je pozitivna kozmička nadkontrola u beskonačnosti; ova nadkontrola nije ograničena vremenskom silom, ali je uvjetovana prisutnošću života, uma, duha i ličnosti, te reakcijama volje i zamislima koje nalaže Rajsko Trojstvo.

0:11.9 Uvjereni smo da Bezuvjetni Apsolut ne predstavlja nediferenciran i sveprožimajuci utjecaj koji se može usporediti bilo s panteističkim konceptima metafizike ili s često prozaičnim pretpostavkama znanosti. Bezuvjetni Apsolut nije ograničen silom; on jeste uvjetovan od strane Božanstva, no mi nismo posve u stanju shvatiti kako se ovaj Apsolut odnosi prema kozmičkim stvarnostima duha.

0:11.10 3. Sveopći Aposolut, kako je logično zaključiti, je bio neminovna posljedica apsolutnog čina slobodne volje kojim je Otac Svih podijelio (diferencirao) kozmičku stvarnost na obožanstvljene I neobožanstvljene vrijednosti — vrijednosti koje se mogu personificirati i vrijednosti koje se ne mogu personificirati. Sveopći Apsolut je pojava Božanstva koja obilježava razriješenje napona koji je nastao kad je slobodna volja odvojila (diferencirala) kozmičku stvarnost, i on djeluje kao vezivni koordinator ukupnih suma ovih egzistencijalnih potencijalnosti.

0:11.11 Naponska prisutnost Sveopćeg Apsoluta ukazuje na usklađenje razlike između stvarnosti božanstva i neobožanstvljene stvarnosti, razlike koja je sastavni dio čina kojim je dinamičnost slobodne volje božanstva odvojena od statičnosti bezuvjetne beskonačnosti.

0:11.12 Ne zaboravite: Potencijalna beskonačnost je apsolutna i neodvojiva od vječnosti. Aktualna beskonačnost u vremenu nikada ne može biti bilo što drugo nego djelomična i stoga neapsolutna; tako ni beskonačnost aktualne ličnosti ne može biti apsolutna izuzev u bezuvjetnom Božanstvu. I ova razlika potencijala beskonačnosti Bezuvjetnog Aposoluta i Božanstva Aposuluta predstavlja to što pruža vječnost Sveopćem Apsolutu i što omogućuje kozmičko postojanje materijalnih svemira u prostoru i duhovno postojanje konačnih ličnosti u vremenu.

0:11.13 Konačno i beskonačno mogu istodobno postojati u kozmosu jedino zahvaljujući tome što asocijativna prisutnost Sveopćeg Apsoluta tako savršeno izjednačava napone koji vladaju između vremena i vječnosti, konačnosti i beskonačnosti, stvarnosti potencijala i stvarnosti aktualnosti, Raja i prostora, čovjeka i Boga. Asocijativno, Sveopći Apsolut predstavlja područje sve naprednije evolucijske stvarnosti koja postoji, kako u vremenu i prostoru, tako i transcendiranom vremenu i prostoru svemira obilježenih podbeskonačnim ispoljenjem Božanstva.

0:11.14 Sveopći Apsolut je potencijal statično-dinamičnog Božanstva koji se može funkcionalno ostvariti na vremensko-vječnim razinama u vidu konačno-apsolutnih vrijednosti, te u vidu mogućeg iskustveno-egzistencijalnog prilaza. Ovaj nepojmljivi aspekt Božanstva može biti statičan, potencijalan i asocijativan, no sa stanovišta inteligentnih ličnosti koje ovog časa djeluju u glavnom svemiru, on nije ni iskustveno stvaralački niti evolucijski.

0:11.15 Apsolut. Dok se sa stanovišta mnogih umnih bića dva Apsoluta — ograničeni i neograničeni — čine vrlo različiti u pogledu funkcije, oni su svejedno savršeno i božanstveno ujedinjeni u Sveopćem Apsolutu i istim. Na koncu, i u skladu sa zaključnim shvaćanjem, sva tri predstavljaju jedan Apsolut. Na podbeskonačnim razinama, oni su funkcionalno razdvojeni, no u beskonačnosti, oni su JEDNO.

0:11.16 Mi nikad ne koristimo pojam Apsoluta bilo odrično ili kao obilježje nečeg negativnog. Mi isto tako ne smatramo da je Sveopći Apsolut samoopredjeljiv, da predstavlja izvjesnu vrstu panteističkog i neosobnog Božanstva. Po svemu što se tiče kozmičkih ličnosti, Apsolut je strogo ograničen Trojstvom i potčinjen Božanstvu.

XII. TROJSTVA

0:12.1 Izvorno i vječno Rajsko Božanstvo je egzistencijalno i bilo je neminovno. Ovo Božanstvo koje nema početka, predstavlja sastavni dio čina kojim je Očeva slobodna volja odvojila lično od neličnog; ono je počelo kozmički postojati onog časa kad je Božja osobna volja koordinirala ove dualne stvarnosti uz pomoć uma. Poslije-Havonska Trojstva su iskustvena — ona su dio tvoridbe dvaju podapsolutnih i evolucijskih razina ispoljenja sinteze moći i ličnosti u glavnom svemiru.

0:12.2 Rajsko Trojstvo — vječno jedinstvo Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha u sastavu Božanstva — je egzistencijalno u aktualnosti, premda su svi potencijali u stvari iskustveni. Stoga, ovo Trojstvo predstavlja jedinu stvarnost Božanstva koja obuhvaća beskonačnost, zahvaljujući kojoj nastupaju kozmičke pojave aktualizacije Uzvišenog Boga, Krajnjeg Boga i Apsolutnog Boga.

0:12.3 Prvo i drugo iskustveno Trojstvo — poslije-Havonska Trojstva — ne mogu biti beskonačna radi toga što sadrže izvedena Božanstva, Božanstva koja su evoluirala iskustvenom aktualizacijom stvarnosti koje su bilo djelo ili posljedica egzistencijalnog Rajskog Trojstva. Konačnost i apsonitnost iskustva Stvoritelja i stvorenog bića neprestano obogaćuju — ako ne uvećavaju — beskonačnost božanstvenosti.

0:12.4 Trojstva predstavljaju istine odnosa i činjenice ravnopravnog ispoljenja Božanstva. Djelovanja Trojstva obuhvaćaju stvarnosti Božanstva, a stvarnosti Božanstva uvijek streme k realizaciji i ispoljenju u personifikaciji. Uzvišeni Bog, Krajni Bog, pa čak i Apsolutni Bog su stoga božanske neminovnosti. Ova tri iskustvena Božanstva su bila potencijalna u egzistencijalnom Trojstvu — Rajskom Trojstvu — no njihova kozmička pojava u vidu ličnosti moći dijelom ovisi o njihovom vlastitom iskustvenom djelovanju u svemirima moći i ličnosti, a dijelom o iskustvenim dostignućima poslije-Havonskih Stvoritelja i Trojstava.

0:12.5 Dva poslije-Havonska Trojstva — Krajnje i Apsolutno iskustveno Trojstvo – trenutno nisu u cjelosti ispoljena; njihovo kozmičko ostvarenje je u procesu. Ove asocijacije Božanstva mogu se opisati na slijedeći način:

0:12.6 1. Krajnje Trojstvo, koje upravo prolazi procesom evolucije, treba da obuhvati Vrhovno Biće, Vrhovne Stvaralačke Ličnosti, te apsonitne Akhitekte Glavnog Svemira — te jedinstvene kozmičke organizatore koji ne predstavljaju ni stvoritelje niti stvorena bića. Neminovno, Krajnji Bog treba postići sintezu moći i ličnosti, što predstavlja reakciju Božanstva na ujedinjenje ovog iskustvenog Krajnjeg Trojstva u sve širim područjima gotovo neograničenog glavnog svemira.

0:12.7 2. Apsolutno Trojstvo — drugo iskustveno Trojstvo — koje se trenutno aktualizira, će se sastojati od Uzvišenog Boga, Krajnjeg Boga i neobznanjenog Dovršitelja Kozmičke Sudbine. Ovo Trojstvo djeluje na ličnim kao i na nadličnim razinama, sve do granica neličnog i njegovo ujedinjenje u univerzalnosti treba pružiti iskustvenost Apsolutnom Božanstvu.

0:12.8 Krajnje Trojstvo podilazi upotpunjenje iskustvenog ujedinjenja, no sumnjamo da bi Apsolutno Trojstvo moglo postići tako cjelovito ujedinjenje. Unatoč tome, naše shvaćanje vječnog Rajskog Trojstva služi kao vječna opomena da potrojstvljenje Božanstva može postići nešto što bi inače bilo nedostižno; svjesni smo stoga mogućnosti da se jednom pojavi Uzvišeni-Krajni i da se potrojstvljenjem ostvari Bog Apsolut.

0:12.9 Filozofi svih svemira navješćuju mogućnost ostvarenja Trojstva nad Trojstvima, egzistencijalno-iskustvenog Beskonačnog Trojstva, premda nisu u stanju predočiti njegovu personifikaciju; moguće je da bi se ona svela na osobu Oca Svih na konceptualnoj razini JA JESAM. No neovisno o svemu tome, izvorno Rajsko Trojstvo je potencijalno beskonačno radi toga što je Otac Svih istinski beskonačan.

0:12.10 PRIZNANJE

0:12.11 Dok smo sastavljali predstojeća poglavlja koja govore o karakteru Oca Svih i naravi njegovih Rajskih suradnika, i dok smo nastojali predočiti savršeni centralni svemir i sedam supersvemira koji ga okružuju, primili smo nalog od vladara supersvemira da pri svim nastojanjima da obznanimo istinu i koordiniramo bitne činjenice, damo prednost najvišim postojećim idejama koje su ljudska bića formirala, a koje se tiču izloženog materijala. Smijemo se služiti čistim otkrivenjem jedino ako se uspostavi da ljudski um još nije uspio prikladno izraziti željene koncepte.

0:12.12 Kao dio novog i uzvišenog usklađenja planetarnog znanja, predstojeća planetarna otkrivenja božanske istine moraju obuhvatiti najviše postojeće koncepte duhovnih vrijednosti. Prema tome, pri izlaganju ovog materijala koji govori o Bogu i njegovim kozmičkim suradnicima, izabrali smo kao osnovu za ova poglavlja više od tisuću ljudskih pojmova koji predstavljaju najviše i najnaprednije planetarno znanje koje se tiče duhovnih vrijednosti i kozmičkih značenja. Ukoliko nađemo da su ove ljudske ideje — ideje smrtnika koji su znali Boga i koji su o njemu govorili bilo u prošlosti ili danas — neprihvatljive radi toga što ne mogu predočiti istinu koju želimo predstaviti, bez oklijevanja ćemo ih zamijeniti našim naprednijim znanjem o stvarnosti i božanstvenosti Rajskih Božanstava i transcendentalnog svemira, njihovog prebivališta.

0:12.13 Svjesni smo težine svoga zadatka; jasno nam je da je nemoguće u cjelosti prevesti jezik koji posjeduje pojmove božanstvenosti i vječnosti jezičnim simbolima konačnih pojmova smrtničkog uma. No mi znamo da u ljudskom umu živi fragment Boga i da se u ljudskoj duši nalazi Duh Istine; i dalje, znamo da ove sile duha djeluju kako bi osposobile čovjeka da shvati stvarnost duhovnih vrijednosti i da razumije filozofiju kozmičkih značenja. I sa još većom sigurnošću znamo da su ovi duhovi Božanske Prisutnosti u stanju pomoći čovjeku da se duhovno posluži cjelokupnom istinom koja vodi uzvišenju sve naprednije stvarnosti religioznog iskustva — svjesnosti Boga.

0:12.14 [Predstavio Božanski Savjetnik s Orvontona, Predsjedatelj Zbora Supersvemirskih Ličnosti, koji je primio dužnost da bićima Urantije predstavi istinu koja se tiče Rajskih Božanstava i svemira nad svemirima.]





Back to Top