Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 1 : OTAC SVIH

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 1 : OTAC SVIH



POGLAVLJE 1 : OTAC SVIH

1:0.1 OTAC Svih je Bog cijele tvorevine, Prvi Izvor i Centar svih stvari i bića. Prvo trebate misliti o Bogu kao stvoritelju, zatim kao nadgledniku, te konačno kao beskonačnom održavatelju. Čovječanstvo je počelo spoznavati istinu o Ocu Svih kad je prorok rekao: "Ti si, Bože, jedini; nema drugog osim tebe. Ti si stvorio nebo i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu; ti ih čuvaš i nadgledaš. Sinovi Božji su stvorili svemire. Stvoritelj se svjetlošću ogrče kao plaštom, nebo si razapinje kao šator." Jedino zahvaljujući konceptu Oca Svih--jednom Bogu umjesto mnogih bogova--čovjek je bio u stanju shvatiti da je Otac božanski stvoritelj i beskonačni nadglednik.

1:0.2 Neizmjeran broj planetarnih sistema je načinjen kako bi ih s vremenom naselilo mnoštvo različitih vrsta inteligentnih stvorenja koja mogu poznati Boga, primiti njegovu božansku ljubav i zauzvrat ga voljeti. Svemir nad svemirima je djelo Boga i prebivalište njegovih raznovrsnih stvorenja. "Bog je oblikovao i sazdao zemlju; on je učvrstio svemir i stvorio ovaj svijet; i nije zemlju stvorio nizašto, već ju je uobličio za obitavanje."

1:0.3 Svi prosvijetljeni svjetovi priznaju i obožavaju Oca Svih, vječnog stvoritelja i beskonačnog održavatelja cijele tvorevine. U svemiru nad svemirima, bića obdarena voljom započinju dugo, dugo putovanje prema Raju, čarobnu borbu vječne pustolovine koja vodi k postignuću Boga Oca. Najviši cilj djece vremena je da nađu vječnog Boga, da spoznaju božansku narav i da priznaju Oca Svih. Stvorena bića koja poznaju Boga imaju samo jednu uzvišenu ambiciju, samo jednu prožimajuću žudnju, a to je da u vlastitim domenama postanu onakva kakav je Bog u svom Rajskom savršenstvu i svojoj univerzalnoj domeni pravedne uzvišenosti. Otac Svih koji živi u vječnosti, šalje najviši nalog: "Budite savršeni kao što sam ja savršen." S puno ljubavi i milosti, glasnici Raja su stoljeće za stoljećem raznosili ovaj božanski poziv širom svih svemira, noseći ga i tako niskim stvorenjima životinjskog porijekla kakva su pripadnici ljudskih rasa Urantije.

1:0.4 Ova veličanstvena i sveopća opomena koja nalaže postignuće savršenstva božanstvenosti, predstavlja glavnu dužnost i treba biti najviša ambicija svih napaćenih stvorenja Boga savršenstva. To što se čovjeku pruža ova prilika da postigne božansko savršenstvo predstavlja najvišu i krajnju sudbinu cijelog čovjekovog duhovnog napretka u vječnosti.

1:0.5 Dok se smrtnici Urantije teško mogu nadati da će postati savršeni u beskonačnom smislu, nakon što započnu život na ovom planetu, ljudska bića su posve u stanju postići uzvišeni i božanski cilj koji je beskonačni Bog postavio pred smrtnog čovjeka; i kad postignu ovu sudbinu, po svemu što se odnosi na samoostvarenje i umno postignuće, ljudska će bića biti jednako preobilna u svojoj domeni božanskog savršenstva kao što je Bog preobilan u svojoj domeni beskonačnosti i vječnosti. Dok takvo savršenstvo ne mora biti bilo univerzalno u materijalnom smislu, neograničeno u intelektualnom shvaćanju ili obilježeno vrhuncem duhovnog iskustva, ono će biti krajnje i potpuno po svim konačnim aspektima božanstvenosti volje, savršenstva motivacije ličnosti i svjesnosti Boga.

1:0.6 Tu se krije istinsko značenje te božanske zapovijedi "Budite savršeni kao što sam ja savršen," koja za cijele duge i čarobne borbe za postignuće sve viših razina duhovnih vrijednosti i istinskih kozmičkih značenja, neprestano nagoni smrtnog čovjeka da krene naprijed i da stremi k svojoj nutrini. Ova vrhunska potraga za Bogom svemira predstavlja najvišu pustolovinu žitelja svih svjetova vremena i prostora.

1. OČEVO IME

1:1.1 Od svih imena po kojima je Otac Svih poznat širom svemira, najčešće se mogu sresti ona koja ga opisuju kao Prvi Izvor i Kozmički Centar. U različitim svemirima i u različitim sektorima jednog te istog svemira, Prvi Otac je poznat po različitim imenima. Imena kojima određeno stvorenje naziva Stvoritelja uveliko ovise o načinu na koji to biće spoznaje Stvoritelja. Prvi Izvor i Kozmički Centar sebe nikad nije obznanio po imenu, već jedino po naravi. Ako vjerujemo da smo djeca ovog Stvoritelja, prirodno je da ćemo ga prije ili kasnije nazvati Ocem. No ovo je ime stvar našeg vlastitog izbora i ono predstavlja rezultat naše spoznaje vlastitog osobnog odnosa s Prvim Izvorom i Centrom.

1:1.2 Otac Svih ne traži od inteligentnih kozmičkih stvorenja koja su obdarena slobodnom voljom da mu iskažu bilo kakvo svojevoljno priznanje, formalno obožavanje ili ropsku službu. Evolucijski žitelji svjetova vremena i prostora moraju sami--u vlastitim srcima--priznati i zavoljeti Boga i odlučiti da mu iskažu obožavanje. Stvoritelj neće prinuditi ili primorati svoja materijalna stvorenja da mu predaju svoju duhovnu slobodnu volju. To što čovjek s ljubavlju posvećuje svoju volju izvršenju Očeve volje predstavlja čovjekov najodabraniji dar Bogu; ustvari, takvo posvećenje volje stvorenja predstavlja jedini istinski vrijedan dar koji čovjek može dati Rajskom Ocu. U Bogu čovjek živi, kreće se i jeste; ne postoji ništa što bi čovjek mogao dati Bogu izuzev što će izabrati da živi prema Očevog volji i kad inteligentna kozmička stvorenja koja posjeduju slobodnu volju donesu takvu odluku, u njoj počiva stvarnost tog istinskog obožavanja koje donosi tako duboko zadovoljstvo ljubavlju prožetoj naravi Oca Stvoritelja.

1:1.3 Kada postanete istinski svjesni Boga, nakon što stvarno otkrijete veličanstvenog Stvoritelja i počnete doživljavati ostvarenje unutarnje prisutnosti božanskog nadglednika, tada, u skladu s vlastitim prosvjetljenjem i ovisno o principu i metodi kojima božanski Sinovi obznanjuju Boga, možete naći ime za Oca Svih koje će prikladno izraziti vaše shvaćanje Prvog Velikog Izvora i Centra. I tako, na različitim svjetovima i u različitim svemirima, Stvoritelj je poznat po različitim imenima; sva ova imena u duhu odnosa imaju isto značenje, dok svako u pogledu riječi i simbola obilježava različit stupanj, dubinu i mjeru do koje je Otac ustoličen u srcima svojih stvorenja određenog svijeta.

1:1.4 U blizini centra svemira nad svemirima, Otac Svih je općenito poznat po imenima čije značenje približno odgovara konceptu Prvog Izvora. Što se više udaljimo od ovog centra i što dublje uđemo u svemire prostora, pojmovi koji opisuju Oca Svih sve češće imaju značenje Univerzalnog Centra. Ako uđemo još dublje u zvjezdanu tvorevinu i ako na primjer, pogledamo svijet glavnog centra vašeg lokalnog svemira, vidimo da je Bog poznat kao Prvi Stvaralački Izvor i Božanski Centar. Otac je u jednom obližnjem zviježđu poznat kao Otac Svemira. U drugom se zove Beskonačni Održavatelj, dok je prema istoku poznat kao Božanski Nadglednik. Bog je također poznat kao Otac Svjetla, Dar Života i Svemogući.

1:1.5 Na onim svjetovima gdje su Rajski Sinovi živjeli svoje darovane živote, Bog je općenito poznat po nekom imenu koje označava osobni odnos, nježnu ljubav i očinsku odanost. Na glavnom centru vašeg zviježđa, Bog je poznat kao Otac Svih, dok je na drugim planetima vašeg lokalnog sistema naseljenih svjetova poznat kao Otac Očeva, Rajski Otac, Otac Havone i Duh Otac. Oni koji su upoznali Boga zahvaljujući otkrivenjima darivanja Rajskih Sinova, s vremenom podliježu osjećajnom dojmu dirljivog odnosa između Stvoritelja i stvorenja i obično nazivaju Boga "našim Ocem."

1:1.6 Na planetu gdje žive spolna bića, na svijetu gdje su impulsi roditeljskih emocija duboko uvriježeni u srcima inteligentnih bića, koncept Oca postaje vrlo izražajan i prikladan naziv za vječnog Boga. Na vašem planetu--Urantiji--on je općenito poznat i univerzalno priznat po imenu Bog. Ime koje dajete Bogu nije od velikog značaja; to što je bitno je da ga poznate i da nastojite biti poput njega. Vaši drevni proroci su ga ispravno nazvali "vječnim Bogom" i onim koji "stoluje u vječnosti."

2. STVARNOST BOGA

1:2.1 Bog je osnovna stvarnost u svijetu duha; Bog je izvor istine u domenama uma; Bog nadsjenjuje sve što je u materijalnim svjetovima. Za sve stvorene inteligencije, Bog je ličnost i svemiru nad svemirima, on je Prvi Izvor i Centar vječne stvarnosti. Bog ne naliči bilo čovjeku ili stroju. Prvi Otac je univerzalni duh, vječna istina, beskonačna stvarnost i očinska ličnost.

1:2.2 Vječni Bog je beskonačno mnogo više od idealizirane stvarnosti ili personificiranog svemira. Bog nije jednostavno čovjekova najviša žudnja, niti je konkretizirano smrtničko nastojanje. Bog nije jedino koncept, potencijalna moć pravednosti. Otac Svih nije sinonim za prirodu, niti je personificiran prirodni zakon. Bog je transcendentna stvarnost, a ne samo čovjekov tradicionalni koncept najviših vrijednosti. Bog nije psihološko usredotočenje duhovnih značenja, niti je "čovjekova najplemenitija tvorevina." U ljudskim umovima, Bog može biti bilo jedna ili više takvih predodžbi, no on je više od toga. Svima koji posjeduju duhovni mir na zemlji i koji teže opstanku ličnosti, Bog je spasitelj i Otac ljubavi.

1:2.3 U ljudskom iskustvu, dokaz aktualnosti Božjeg postojanja počiva u unutarnjoj božanskoj prisutnosti, duhu Osmatraču koji je došao s Raja kako bi živio u čovjekovom smrtničkom umu i kako bi u istom tom umu pomogao pri razvoju besmrtne duše pred kojom stoji vječni život. Tri iskustvene pojave ukazuju na prisutnost ovog božanskog Ispravljača u ljudskom umu:

1:2.4 1. Intelektualna sposobnost poznavanja Boga--svjesnost Boga.

1:2.5 2. Duhovni poriv za pronalaskom Boga--treganje za Bogom.

1:2.6 3. Težnja ličnosti da postane poput Boga--čovjekova svesrdna žudnja da čini Božju volju.

1:2.7 Božje postojanje se nikako ne može dokazati znanstvenim eksperimentom ili posve logičkim rasuđivanjem. Čovjek može spoznati Boga jedino u domenama ljudskog iskustva; unatoč tome, istinski koncept Božje stvarnosti je razumljiv sa stanovišta logike, uvjerljiv sa stanovišta filozofije, neizostavno bitan sa stanovišta religije, dok u njemu leži jedina nada opstanku ličnosti.

1:2.8 Ljudi koji poznaju Boga iskustveno znaju činjenicu njegove prisutnosti; takvi smrtnici koji poznaju Boga posjeduju u svom osobnom iskustvu jedini čvrst dokaz o postojanju živućeg Boga koji ljudsko biće može pružiti svojim bližnjima. Doslovno je nemoguće dokazati Božje postojanje na bilo koji drugi način izuzev kontaktom između čovječjeg uma koji je svjestan Boga i Božje prisutnosti, Misaonog Ispravljača koji živi u smrtničkom intelektu i kojeg je Otac Svih čovjeku badava darovao.

1:2.9 Budući da je Bog samostalno stvorio Raj i centralni svemir savršenstva, teoretski možete misliti o Bogu kao Stvoritelju; međutim, sve svemire vremena i prostora je stvorio i organizirao Rajski zbor Sinova Stvoritelja. Otac Svih nije samostalno stvorio lokalni svemir Nebadon; vaš svemir predstavlja djelo njegovog Sina Mihaela. Premda Otac nije samostalno stvorio evolucijske svemire, on upravlja njihovim brojnim univerzalnim odnosima, kao i određenim ispoljenjima fizičkih, umnih i duhovih energija. Bog Otac je samostalno i osobno stvorio Rajski svemir, dok je zajedno s Vječnim Sinom stvorio sve druge osobne kozmičke Stvoritelje.

1:2.10 Kao fizički upravitelj materijalnog svemira nad svemirima, Prvi Izvor i Centar djeluje u uzorcima vječnog Rajskog Otoka i kroz ovaj apsolutni gravitacijski centar, vječni Bog sprovodi najvišu kozmičku upravu nad fizičkom razinom centralnog svemira kao i cijelog svemira nad svemirima. Kao um, Bog djeluje u Božanstvu Beskonačnog Duha; kao duh, Bog se ispoljava u osobi Vječnog Sina i u osobama božanske djece Vječnog Sina. Ovaj odnos između Prvog Izvora i Centra i njemu ravnopravnih Osoba i Apsoluta Raja ni u najmanjoj mjeri ne isključuje izravno osobno djelovanje Oca Svih širom cijele tvorevine i na svim njezinim razinama. Zahvaljujući prisutnosti njegovog fragmentiranog duha, Otac Stvoritelj održava neposredan kontakt sa svojom stvorenom djecom i svojim stvorenim svemirima.

3. BOG JE UNIVERZALNI DUH

1:3.1 "Bog je duh." On je univerzalna duhovna prisutnost. Otac Svih je beskonačna duhovna stvarnost; on je "suvereni vladar koji je vječan, besmrtan, nevidljiv i jedini pravi Bog." Premda "od njega potječete," ne trebate misliti da vam Otac naliči po formi i fizičkom obličju samo zato što vam je rečeno da ste stvoreni "njemu na sliku"--da u vama žive Tajnoviti Osmatrači koji su odaslani s centralnog prebivališta njegove vječne prisutnosti. Bića duha su stvarna, i pored toga što su nevidljiva ljudskim očima i što nisu načinjena od krvi i mesa.

1:3.2 Kako reče drevni mudrac: "Ide ispred mene, a ja ga ne vidim, evo, on prolazi--ja ga ne opažam." Dok stalno možemo promatrati Božja djela i biti duboko svjesni materijalnih dokaza njegovih veličanstvenih aktivnosti, vrlo rijetko imamo priliku uočiti vidljivo ispoljenje njegove božanstvenosti ili vidjeti prisutnost njegovog odaslanog duha koji živi u čovjeku.

1:3.3 Otac Svih nije nevidljiv zbog toga što se krije od niskih stvorenja opterećenih materijalnim teškoćama i ograničenim nedostatnošću svojih duhovnih obdarenja. Prije je slučaj da: "Ti moga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati." Ni jedan materijalni čovjek ne može vidjeti Boga koji je duh i sačuvati svoju smrtničku egzistenciju. Bilo niže grupe bića duha ili druge vrste materijalnih ličnosti, ne mogu prići slavi i duhovnoj izvanrednosti prisutnosti božanske ličnosti. Duhovni sjaj Očeve osobne prisutnosti je "svjetlo kojem ni jedan smrtnik ne može prići; koje ni jedan smrtni čovjek nije vidio niti može vidjeti." Ali čovjek ne mora vidjeti Boga tjelesnim očima kako bi ga opazio vizijom vjere svog produhovljenog uma.

1:3.4 Otac Svih u cjelosti dijeli svoju narav duha sa svojim supostojećim "ja," s Vječnim Sinom Raja. Otac tako i Sin--podjednako, potpuno i bezrezervno--dijele univerzalni i vječni duh s Beskonačnim Duhom, koji je ravnopravan njihovim združenim ličnostima. U sebi i po sebi Božji duh je apsolutan, u Sinu je bezuvjetan, u Duhu je univerzalan, dok je u njima i kroz sve njih beskonačan.

1:3.5 Bog je univerzalni duh; Bog je univerzalna osoba. Najviša osobna stvarnost konačne tvorevine je duh; ultimna stvarnost osobnog kozmosa je apsonitni duh. Jedino su razine beskonačnosti apsolutne i jedino na takvim razinama vlada krajnje jedinstvo između materije, uma i duha.

1:3.6 U svemirima, Bog Otac je potencijalno vrhovni upravitelj materije, uma i duha. Jedino zahvaljujući široko rasprostranjenom krugu ličnosti, Bog može neposredno saobraćati s ličnostima svoje velike tvorevine bića obdarenih voljom, no ova bića mogu uspostaviti kontakt s Bogom (izvan Raja) jedino kontaktom s prisutnostima njegovih fragmentiranih jedinki koje su Božja volja u svemirima. Ovaj Rajski duh koji živi u umovima smrtnika vremena i koji u istim tim umovima pomaže pri evoluciji besmrtne duše vječnog stvorenog bića, ima narav i božanstvenost Oca Svih. Ali umovi takvih evolucijskih stvorenih bića vuku porijeklo iz lokalnih svemira i moraju steći božansko savršenstvo iskustvenim preobrazbama duhovnog postignuća koje predstavljaju neminovan rezultat odlučnosti stvorenja da vrši volju Oca na nebu.

1:3.7 U čovjekovom unutarnjem iskustvu, um je pridružen materiji. Takvi umovi koji su povezani s materijom, ne mogu preživjeti smrtničku smrt. Tajna opstanka leži u vještini usklađenja ljudske volje i u tim preobrazbama smrtničkog uma kojima takav intelekt koji je svjestan Boga postupno postaje prvo poučen duhom, a zatim vođen duhom. Dok se ljudski um evolucijom razvija od povezanosti s materijom do sjedinjenja s duhom, one njegove faze koje su potencijalno imale narav duha preuzimaju oblik morontia stvarnosti besmrtne duše. Smrtničkom umu koji je podređen materiji suđeno je da postane sve više materijalan i da stoga s vremenom doživi prekid postojanja ličnosti; umu koji se predao vodstvu duha suđeno je da postane sve duhovniji i da se na koncu sjedini s vječnim božanskim duhom vodičem, te da na taj način postigne vječni život i vječno postojanje ličnosti.

1:3.8 Ja dolazim od Vječnog i više sam puta imao priliku biti u prisutnosti Oca Svih. Upoznat sam s aktualnošću i ličnošću Prvog Izvora i Centra, Vječnog Oca Svih. Znam da, dok je veliki Bog apsolutan, vječan i beskonačan, on je isto tako dobar, božanstven i milostiv. Znam da su slijedeće uzvišene izjave istinite--"Bog je duh" i "Bog je ljubav"--i da se ove dvije osobine najpotpunije očituju svemiru u Vječnom Sinu.

4. BOŽJA TAJNOVITOST

1:4.1 Beskonačnost Božjeg savršentva je tolika da Bog mora ostati vječna tajna. I najveća od svih nepojmljivih tajni koje se tiču Boga je činjenica da on živi u smrtničkim umovima. Način na koji Otac Svih uspijeva živjeti u stvorenim bićima vremena predstavlja najveću tajnu svemira; božanska prisutnost unutar ljudskog uma je najveća tajna nad tajnama.

1:4.2 Fizička tijela smrtnika su "hramovi Božji." Unatoč tome što se Suvereni Sinovi Stvoritelji mogu približiti stvorenim bićima naseljenih svjetova i "k sebi privući sve ljude," unatoč tome što oni "stoje na vratima" svijesti "i kucaju" i raduju se kad mogu ući i prići svima koji "otvore vrata svojih srca," unatoč tome što zaista postoji takva intimna osobna komunikacija između Sinova Stvoritelja i njihovih smrtnih stvorenja, smrtni ljudi imaju nešto od samog Boga što aktualno živi u njima; njihova tijela su hramovi ove prisutnosti.

1:4.3 Po završetku života tamo dolje, po isteku vašeg zemaljskog života u privremenom obličju, kad se okonča vaše pokusno putovanje u tjelesnom liku i kad se prah od kojeg je načinjeno smrtničko tijelo "vrati u zemlju iz koje je došao" tada, kako je obznanjeno, "duh odlazi natrag Bogu koji ga je dao." U svakom moralnom biću ovog planeta boravi Božji fragment, dio i komad božanstvenosti. Dok ga vi još uvijek ne posjedujete, izvorno je planirano da se čovjek treba sjediniti s ovim fragmetom ako preživi smrtničku egzistenciju.

1:4.4 Mi smo neprestano suočeni s Božjom tajnovitošću; zapanjeni smo sve većim otkrivenjem beskrajne panorame istine njegove beskonačne dobrote, beskrajne milosti, neusporedive mudrosti i izvanrednog karaktera.

1:4.5 Božanska tajnovitost počiva u razlici između konačnog i beskonačnog, vremenskog i vječnog, vremensko-prostornog stvorenja i Univerzalnog Stvoritelja, materijalnog i duhovnog, čovjekovog nesavršenstva i savršenstva Rajskog Božanstva. Bog univerzalne ljubavi sebe nepogrešivo obznanjuje svakom svom stvorenju, do pune sposobnosti tog stvorenja da duhovno shvati osobine božanske istine, ljepote i dobrote.

1:4.6 Svakom duhu i svakom smrtnom stvorenju svake domene i svakog svijeta cijelog svemira nad svemirima, Otac Svih obznanjuje cjelo svoje milostivo i božansko "ja" koje je taj duh ili to smrtno stvorenje u stanju razaznati ili razumjeti. U Boga nema pristranosti ni prema kojoj osobi, bilo duhovnoj ili materijalnoj. Količinu Božanske prisutnosti koja je dostupna određenom kozmičkom djetetu ograničava jedino sposobnost tog bića da primi i razazna aktualnosti duha nadmaterijalnog svijeta.

1:4.7 Bog nije tajna kao stvarnost u ljudskom duhovnom iskustvu. Ali kad god pokušamo fizičkim umovima materijalne vrste objasniti stvarnosti svijeta duha, javljaju se tajnovitosti; ove su tajnovitosti tako istančane i izražajne da smrtnik koji poznaje Boga može postići ovo filozofsko čudo jedino shvaćanjem svoje vjere: konačno može poznati Beskonačnog, evoluirajući smrtnik materijalnih svjetova vremena i prostora može opaziti vječnog Boga.

5. LIČNOST OCA SVIH

1:5.1 Ne dopustite da Božja veličina i beskonačnost bilo zasjene ili pomute njegovu ličnost. "Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?" Otac Svih je vrhunac božanske ličnosti; on je izvor i sudbina ličnosti širom cijele tvorevine. Bog je beskonačan i ličan; on je beskonačna ličnost. Otac je uistinu ličnost, unatoč tome što zahvaljujući svojoj beskonačnosti zauvijek leži izvan dometa punog shvaćanja materijalnih i konačnih bića.

1:5.2 Bog je mnogo više nego ličnost, kako ljudski um razumije ličnost; on je čak više nego svaki mogući koncept nadličnosti. No posve je uzaludno raspravljati takve nepojmljive koncepte božanske ličnosti s umovima materijalnih stvorenja čiji najviši koncept stvarnosti bića počiva u ideji i idealu ličnosti. Najviši koncept Univerzalnog Stvoritelja koji stvoreno materijalno biće može razumjeti počiva u duhovnim idealima uzvišene ideje božanske ličnosti. Stoga, premda vam može biti jasno da je Bog mnogo više nego ljudski koncept ličnosti, isto vam tako treba biti jasno da Otac Svih ne može biti išta manje nego vječna, beskonačna, istinita, dobra i lijepa ličnost.

1:5.3 Bog se ne krije ni od jednog svog stvorenja. Mnogim vrstama bića, Bog je nedostupan zbog toga što "boravi u svjetlosti kojoj ni jedno materijalno biće ne može prići." Nesavršeni um evolucijskih smrtnika ne može razumjeti ogromnu veličinu i veličanstvenost božanske ličnosti. On "je šakom izmjerio more i nebesa promjerio pedljem. On stoluje vrh kruga zemaljskog; kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo." "Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji svjetove po broju stvori i koji ih sve zove po imenu"; i stoga, istina je da su "njegova vječna svojstva samo djelomično razumljiva onima koje je stvorio." Ovoga časa i u svom sadašnjem obličju, morate razaznati nevidljivog Stvoritelja po njegovoj mnogostrukoj i raznolikoj tvorevini, kao i po otkrivenju i službi njegovih Sinova i mnogih njima podređenih osoba.

1:5.4 Unatoč tome što materijalni smrtnici ne mogu vidjeti Božju osobu, trebaju naći radost u uvjerenju da je Bog osoba; vjerom prihvatite istinu da je Otac Svih toliko volio svijet da je stvorio uvjete za vječno duhovno napredovanje njegovih niskih žitelja; da su "Božja radost djeca čovjekova." Bog ima sve nadljudske i božanske osobine, svako obilježje savršene, vječne, drage i beskonačne ličnosti Stvoritelja.

1:5.5 U lokalnim svemirima (s izuzetkom nadkozmičkog osoblja), Bog se ne ispoljava bilo osobno ili rezidencijalno, već jedino u vidu Rajskih Sinova Stvoritelja koji su očevi naseljenih svjetova i suvereni vladari lokalnih svemira. Da je vjera stvorenog bića savršena, ono bi sa sigurnošću znalo da kad vidi Sina Stvoritelja, vidi i Oca Svih; tražeći Oca, biće bi jedino tražilo i očekivalo da vidi Sina. Smrtni čovjek ne može vidjeti Boga dok ne postigne potpunu preobrazbu duha i dok istinski ne postigne Raj.

1:5.6 Dok naravi Rajskih Sinova Stvoritelja nemaju svu bezuvjetnu potencijalnost univerzalne apsolutnosti koja obilježava beskonačnu narav Prvog Velikog Izvora i Centra, Otac Svih je na svaki način božanski prisutan u Sinovima Stvoriteljima. Otac i njegovi Sinovi su jedno. Ovi Rajski Sinovi iz reda Mihaela predstavljaju savršene ličnosti koje su poslužile kao uzorak za stvaranje svih drugih ličnosti određenog lokalnog svemira, od ličnosti Sjajne i Jutarnje Zvijezde do najnižeg stvorenog čovjeka životinjskog porijekla.

1:5.7 Da nije Boga i njegove velike i centralne osobe, u prostranstvima svemira nad svemirima ne bi mogla postojati ličnost. Bog je ličnost.

1:5.8 Unatoč tome što je Bog vječna moć, veličanstvena prisutnost, transcendentni ideal i uzvišeni duh, unatoč tome što je sve to i beskonačno mnogo više, on istinski i zauvijek ostaje savršena ličnost Stvoritelja, osoba koja može "poznati i biti poznata," "voljeti i biti voljena" i s kojom se možemo sprijateljiti; i vi možete postati, kao što su drugi smrtnici postali, Božji prijatelj. Bog je stvarni duh i duhovna stvarnost.

1:5.9 Dok promatramo kako se Otac Svih obznanjuje širom svog svemira, dok opažamo kako živi u nebrojenom mnoštvu stvorenja, dok ga vidimo u osobama njegovih Sinova Suverenih Vladara, dok tu i tamo, izbliza i izdaleka, osjećamo njegovu božansku prisutnost, ne smijemo posumnjati u prvotnost njegove ličnosti. Unatoč svim ovim dalekosežnim distribucijama, Bog je i dalje istinska osoba koja zauvijek održava osobnu vezu s nebrojenim mnoštvom svojih stvorenja razasutih širom svemira nad svemirima.

1:5.10 Ideja ličnosti Oca Svih predstavlja širi i istinitiji koncept Boga koji je čovječanstvo najvećim dijelom primilo putem otkrivenja. Razum, mudrost i religiozno iskustvo podrazumijevaju Božju ličnost i ukazuju na njezino postojanje, premda nisu u cjelosti u stanju potvrditi ovu ličnost. I čovjekov unutarnji Misaoni Ispravljač je predličan. Istinitost i zrelost bilo koje religije izravno ovise o njezinom konceptu Božje beskonačne ličnosti kao i njezinoj spoznaji apsolutnog jedinstva Božanstva. Nakon što se u religiji formulira koncept Božjeg jedinstva, ideja osobnog Božanstva postaje mjerom njezine religiozne zrelosti.

1:5.11 Primitivna religija je imala mnoge osobne bogove načinjene u ljudskom obličju. Otkrivenje potvrđuje koncept Božje ličnosti koji se teško može uzeti kao vjerojatnost u znanstvenoj pretpostavci Prvog Izvora, dok u filozofskoj ideji Univerzalnog Jedinstva predstavlja jedino uvjetnu sugestiju. Čovjek može početi shvaćati Božje jedinstvo jedino prilazom ličnosti. Ako čovjek odbije prihvatiti ideju ličnosti Prvog Izvora i Centra, preostaju mu jedino dvije filozofske dileme-- materijalizam ili panteizam.

1:5.12 Razmatrajući Božanstvo, morate razdvojiti koncept ličnosti od koncepta tjelesnosti. Materijalno tijelo nije neodvojiv dio ličnosti bilo čovjeka ili Boga. Zabluda da Bog ima tijelo postaje očigledna u oba ekstremna pravca ljudske filozofije. Prema materijalističkom shvaćanju, kako čovjek prilikom smrti gubi tijelo, on prestaje postojati kao ličnost; prema panteizmu, kako Bog nema tijela, on ne može biti osoba. Nadljudski oblik progresivne ličnosti djeluje u jedinstvu uma i duha.

1:5.13 Ličnost nije samo Božja osobina; ona prije predstavlja cjelokupnost koordinirane beskonačne naravi i ujedinjene božanske volje koja se ispoljava u vječnosti i univerzalnosti savršenog izražaja. U najvišem smislu riječi, ličnost je otkrivenje Boga svemiru nad svemirima.

1:5.14 Budući da je Bog vječan, univerzalan, apsolutan i beskonačan, on ne može rasti po znanju i mudrosti. Dok Bog ne stječe iskustvo onako kako konačni čovjek zamišlja i shvaća postignuće iskustva, u okviru svoje vječne ličnosti, on uživa neprestano proširenje samoostvarenja koje se na određeni način može usporediti i analogno objasniti kao proces kojim konačna bića evolucijskih svjetova stječu nova iskustva.

1:5.15 Kad Otac Svih ne bi izravno sudjelovao u borbi ličnosti svih nesavršenih duša prostranog svemira koje se uz božansku pomoć uspinju do duhovno savršenih svjetova na visini, apsolutno savršenstvo beskonačnog Boga bi prouzrokovalo užasna ograničenja bezuvjetne finalnosti njegovog savršenstva. Ovakvo progresivno iskustvo svakog duha i svakog smrtnog stvorenog bića širom cijelog svemira nad svemirima, ulazi u sastav Očeve šireće svjesnosti Božanstva u beskrajnom božanskom krugu neprestanog samoostvarenja.

1:5.16 Doslovno je istina: "U svim vašim žalostima, on je ožalošćen." "U svim vašim pobjedama, on pobjeđuje s vama i u vama." Njegov predlični božanski duh je vaš stvarni dio. Rajski Otok reagira na sve fizičke preobrazbe svemira nad svemirima; Vječni Sin u sebi nosi sve impulse duha cijele tvorevine; Združeni Činitelj obuhvaća sve umne izražaje rastućeg kozmosa. U punoći svoje božanske svjesnosti, Otac Svih spoznaje svo individualno iskustvo naprednih borbi širećih umova i uspinjućih duhova svake jedinke, bića i ličnosti cjelokupne evolucijske tvorevine vremena i prostora. I sve ovo je doslovno istina, jer "po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo."

6. LIČNOST U SVEMIRU

1:6.1 Ljudska ličnost je vremensko-prostorni oblik koji je sjena božanske ličnosti Stvoritelja. I ni jedna se aktualnost ne može prikladno shvatiti na osnovu izučavanja njene sjene. Pri tumačenju sjene trebate voditi računa o naravi istinske tvari.

1:6.2 Sa stanovišta znanosti, Bog je uzrok, filozofiji je ideja, religiji je osoba--nebeski Otac ljubavi. Bog je znanstveniku prvobitna sila, filozofu je pretpostavka jedinstva, religioznom čovjeku je živo duhovno iskustvo. Čovjekovi neispravni koncepti ličnosti Oca Svih mogu uznapredovati jedino uz pomoć čovjekovog duhovnog napretka u svemiru i postat će istinski prihvatljivi jedino nakon što hodočasnici vremena i prostora konačno uđu u božansko naručje živog Boga na Raju.

1:6.3 Nikad ne gubite iz vida proturiječnost između Božjeg i ljudskog shvaćanja ličnosti. Čovjek vidi i razumije ličnost promatrajući beskonačno sa stanovišta konačnog; Bog promatra konačno sa stanovišta beskonačnog. Čovjek ima najniži oblik ličnosti; Bog ima najviši--vrhovni, ultimni i apsolutni. Stoga, nastojeći steći više koncepte božanske ličnosti, čovjek prvo mora izgraditi naprednije ideje o ljudskoj ličnosti, a naročito savršenije otkrivenje spojene ljudske i božanske ličnosti koja je na Urantiji obzanjena u darovanom životu Mihaela, Sina Stvoritelja.

1:6.4 Dok predlični božanski duh u umu smrtnog bića nosi u samoj svojoj prisutnosti valjan dokaz svog aktualnog postojanja, koncept božanske ličnosti može biti poznat jedino duhovnim uvidom istinskog osobnog religioznog iskustva. Stvoreno biće može poznati i razumjeti svaku osobu--ljudsku ili božansku--neovisno o njezinim reakcijama na okruženje i neovisno od njezine materijalne prisutnosti.

1:6.5 Između dvaju osoba mora postojati određeni stupanj moralne bliskosti i duhovnog sklada kako bi tu moglo postojati prijateljstvo; ljubezna ličnost sebe teško može obznaniti neljubeznoj. I kako bi čovjek prišao poznavanju božanske ličnosti, sva obdarenja njegove ličnosti moraju biti odana ovom nastojanju; malodušna i djelomična odanost neće uroditi plodom.

1:6.6 Što više čovjek bude razumio samoga sebe i što više bude cijenio vrijednost ličnosti svojih bližnjih, to će više žudjeti da upozna Izvornu Ličnost i to će više takav čovjek koji poznaje Boga nastojati postati poput Izvorne Ličnosti. Dok možete raspravljati svoja mišljenja o Bogu, vaše iskustvo s Bogom i u Bogu postoji iznad i izvan svake ljudske proturiječnosti i posve intelektualne logike. Čovjek koji zna Boga ne govori o svojim duhovnim iskustvima kako bi uvjerio nevjernike, već prije u cilju duhovne naobrazbe i uzajamnog zadovoljstva vjernika.

1:6.7 Prepostavka mogućnosti spoznaje i razumijevanja svemira podrazumijeva pretpostavku činjenice da svemir predstavlja djelo uma i da njime upravlja ličnost. Čovjekov um može shvatiti jedino umne pojave drugih umova, bilo ljudskih ili nadljudskih. Ako čovjekova ličnost može doživjeti svemir, to znači da se negdje u tom svemiru krije božanski um i aktualna ličnost.

1:6.8 Bog je duh--ličnost duha; čovjek je također duh--potencijalna ličnost duha. U svom ljudskom iskustvu, Isus iz Nazareta je stekao puno ostvarenje ovog potencijala ličnosti duha; stoga njegov život--život postignuća Očeve volje--postaje čovjekovo najstvarnije i najidealnije otkrivenje Božje ličnosti. Unatoč tome što čovjek može razumjeti ličnost Oca Svih jedino u istinskom religioznom iskustvu, jako nas motivira savršeno iskazanje takvog ostvarenja i otkrivenja Božje ličnosti u istinski ljudskom iskustvu Isusovog zemaljskog života.

7. DUHOVNA VRIJEDNOST KONCEPTA LIČNOSTI

1:7.1 Kad je Isus govorio o "živućem Bogu," mislio je na osobno Božanstvo--Oca na nebu. Zahvaljujući konceptu ličnosti Božanstva, čovjek lakše može sklopiti prijateljski odnos s Bogom; lakše ga može inteligentno obožavati; lakše može naći snagu u svom pouzdanju. Između neličnih predmeta može postojati međudjelovanje, ali ne i prijateljstvo. Prijateljski odnos između oca i sina, kao i odnos između Boga i čovjeka, ne može postojati ako i čovjek i Bog nisu osobe. Jedino između ličnosti može postojati duhovno zajedništvo, iako prisutnost nelične jedinka kakva je Misaoni Ispravljač može bitno olakšati ovu duhovnu zajednicu između dvaju ličnosti.

1:7.2 Čovjek ne postiže jedinstvo s Bogom onako kako se kap sjedinjuje s oceanom. Čovjek postiže jedinstvo s Božanstvom time što gradi sve napredniju uzajamnu duhovnu zajednicu, što svojom ličnošću održava odnos s osobnim Bogom, što stječe sve izražajniju božansku narav svesrdno i inteligentno se suglašavajući s božanskom voljom. Takav uzvišeni odnos može postojati jedino između ličnosti.

1:7.3 Koncept istine eventualno može postojati odvojeno od ličnosti, koncept ljepote može postojati bez ličnosti, dok se koncept božanske dobrote može razumjeti jedino pri odnosu s ličnošću. Jedino osoba može voljeti i biti voljena. A ni ljepota ni istina ne bi mogle preživjeti da ne predstavljaju osobine osobnog Boga, Oca ljubavi.

1:7.4 Mi ne možemo posve razumjeti kako Otac može biti prvobitan, nemijenjajući, svemoguć i savršen, dok je istodobno okružen mijenjajućim i evoluirajućim svemirom očiglednih zakonskih ograničenja i relativnih nesavršenosti. No mi možemo poznavati takvu istinu u osobnom iskustvu, budući da svi održavamo identitet ličnosti i jedinstvo volje unatoč neprestanoj promjeni kako nas samih tako i našeg okruženja.

1:7.5 Ultimna kozmička stvarnost se ne može shvatiti matematički, logički ili filozofski, već jedino čovjekovim osobnim iskustvom sve većeg prihvaćanja božanske volje osobnog Boga. Znanost, filozofija i teologija ne mogu potvrditi postojanje Božje ličnosti. Jedino osobno iskustvo onih koji su po vjeri postali sinovi nebeskog Oca može voditi k stvarnoj duhovnoj spoznaji Božje ličnosti.

1:7.6 Viši koncepti kozmičke ličnosti podrazumijevaju: identitet, samosvjesnost, volju i sposobnost samootkrivenja. I ove osobine dalje podrazumijevaju prijateljski odnos s drugim jednakim ličnostima, upravo onakav kakav vlada između ličnosti Rajskih Božanstava. I apsolutno jedinstvo ovih veza je tako savršeno da božanstvenost postaje obilježena nepodjeljivošću--jedinstvom. "Bog Gospodin je jedan." Nepodjeljivost ličnosti se ne kosi s činjenicom da u smrtničkim srcima živi darovani duh. Nepodjeljivost ličnosti čovjeka oca ne spriječava njegovu reprodukciju i stvaranje smrtnih sinova i kćerki.

1:7.7 Koncept nedjeljivosti i koncept jedinstva zajedno znače da Ultimnost Božanstva nadilazi vrijeme i prostor; ni prostor ni vrijeme stoga ne mogu biti apsolutni ili beskonačni. Prvi Izvor i Centar je ta beskonačnost koja bezuvjetno nadilazi sav um, svu tvar i sav duh.

1:7.8 Činjenica postojanja Rajskog Trojstva nikako ne pobija istinu božanskog jedinstva. U pogledu svih reakcija kozmičke stvarnosti i svih odnosa prema stvorenim bićima, tri ličnosti Rajskog Božanstva su jedno. Niti je točno da postojanje ovih triju vječnih ličnosti pobija istinitost nedjeljivosti Božanstva. U cjelosti sam svjestan da ne postoji jezik kojim bih smrtničkom umu prikladno objasnio kako ovi kozmički problemi izgledaju s našeg stanovišta. No ovo vas ne smije obeshrabriti; ove stvari nisu posve jasne čak ni visokim ličnostima moje grupe Rajskih bića. Uvijek imajte na umu da će ove dubokoumne istine u vezi Božanstva postajati sve jasnije kako vaš um bude postajao sve duhovniji za vrijeme dugog niza stoljeća smrtničkog uspona prema Raju.

1:7.9 [Predstavio Božanski Savjetnik, pripadnik grupe nebeskih ličnosti kojima su Stari Dani Uverse, glavnog centra sedmog nadsvemira, povjerili nadzor nad procesom zabilješke onih dijelova otkrivenja koji se tiču stvari izvan granica lokalnog svemira Nebadona. Kako predstavljam najviši izvor raspoložive informacije u vezi Božje naravi i osobina koji se može naći na bilo kojem naseljenom svijetu, povjereno mi je izlaganje onih poglavlja koja prikazuju Božje osobine i narav. Služio sam kao Božanski Savjetnik u svih sedam nadsvemira i već dugo živim na Rajskom centru svih stvari. Mnogo sam puta uživao u najvišem zadovoljstvu bliske osobne prisutnosti Oca Svih. S neosporivim autoritetom predstavljam stvarnost i istinu Očeve naravi i osobina; znam što govorim.]





Back to Top