159:0.1 (1762.1)KADA su Isus i dvanaestorica stigli u Magadanski park, tu su zatekli skupinu od gotovo stotinu evanđelista i sljedbenika, uključujući i sam korpus žena, koji su tu čekali i bili spremni odmah krenuti na misiju poučavanja i propovijedanja u obilasku gradova Dekapolisa.
159:0.2 (1762.2)U ovaj je četvrtak ujutro 18. kolovoza Učitelj pozvao svoje sljedbenike i odredio da svaki apostol sa sobom povede jednog od dvanaestorice evangelista, te da u dvanaest skupina zajedno krenu na rad u gradovima i selima Dekapolisa. Odredio je da drugi učenici i pripadnice korpusa žena ostanu s njim. Isus je odredio da ova turneja traje četiri tjedna i uputio svoje sljedbenike da se vrate u Magadan najkasnije u petak 16. rujna. Obećao im je doći u posjet više puta tijekom tog vremena. U toku tog mjeseca, ovih je dvanaest skupina djelovalo u Gerasi, Gamali, Hiposu, Zabonu, Gadan, Abili, Edreji, Filadelfiji, Hešbonu, Diumu, Skitopolu i mnogim drugim gradovima. Tijekom ove turneje nije bilo čuda ozdravljenja niti bilo kakvih drugih izvanrednih događaja.
1. GOVOR O PRAŠTANJU
159:1.1 (1762.3)Jedne večeri u Hiposu u odgovor na pitanje jednog učenika, Isus je održao govor o praštanju. Učitelj je rekao:
159:1.2 (1762.4)"Ako dobar čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on odmah ostaviti onih devedeset i devet i poći u potragu za onom zalutalom? A ako je dobar pastir, neće li nastaviti svoju potragu za izgubljenom ovcom dok je ne nađe? A onda, kad pastir pronađe svoju izgubljenu ovcu, neće li je pun veselja staviti preko ramena i ići kući pozvati svoje prijatelje i susjede da im rekne: 'Radujte se sa mnom, jer ja nađoh ovcu svoju izgubljenu!' Kažem vam da je veća radost na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja. Čak i tako, nije volja Oca mojega koji je na nebesima da se izgubi, a pogotovu da nastrada, i jedan od ovih malenih. U vašoj religiji Bog prima grešnike koji se kaju; u evanđelju kraljevstva Otac ide u potragu da ih pronađe prije nego što i pomisle ozbiljno o pokajanju.
159:1.3 (1762.5)"Otac na nebu voli svoju djecu i zato i vi trebate naučiti voljeti jedni druge; Otac na nebu oprašta vaše grijehe; vi zato trebate naučiti oprostiti jedni drugima. Ako tvoj brat sagriješi protiv tebe, s taktom i strpljenjem mu ukaži na njegovu pogrešku. A to je sve samo između tebe i njega. Ako te posluša, onda si pridobio svoga brata. Ali ako te brat tvoj ne posluša nego ustraje u svojoj pogrešci, otiđi opet k njemu i povedi sa sobom još jednog ili dvojicu zajedničkih prijatelja da tako imaš dva ili čak tri svjedoka da potvrde tvoj iskaz i utvrde činjenicu da si se ponio pravedno i milosrdno sa svojim bratom koji te uvrijedio. No, ako on odbije čuti svoju braću, možete ispričati cijelu pripovijest bratskoj zajednici, a ako on odbije poslušati zajednicu, ona može poduzeti ono što smatra mudrim; neka tako nemarna osoba postane izopćenik iz kraljevstva. Vi se ne možete praviti da imate moć suditi dušama svojih bližnjih i opraštati grijehe ili na neki drugi način uzurpirati povlastice nadzornika nebeskih sila, i dok ne možete oprostiti tuđe grijehe, u isto vrijeme je u vaše ruke povjereno održavanje vremenskog reda u kraljevstvu na zemlji. Iako se ne možete miješati u božanske uredbe koje se odnose na vječni život, trebate urediti pitanja ponašanja koja se odnose na vremensku dobrobit bratstva na zemlji. I tako, u svim pitanjima u vezi discipline u okvirima bratstva, što god uredite na zemlji, bit će priznato na nebu. Iako ne možete odlučivati o vječnoj sudbini pojedinaca, svakako možete donositi zakone u vezi ponašanja ljudskih skupina, jer ako se dvojica ili trojica slože o nekom pitanju i ako to budete tražili od mene, tako će biti učinjeno ako vaš prijedlog nije u suprotnosti s voljom Oca mojega koji je na nebesima. A sve to je uvijek istina, jer, gdje su se okupila dva ili tri vjernika, tu sam i ja među njima."
159:1.4 (1763.1)Apostol Šimun Petar je bio zadužen za radnike u Hiposu i kad je čuo ove Isusove riječi, pitao je: "Gospodine, koliko puta se moj brat može ogriješiti o mene, a ja da mu oprostim? Do sedam puta?" A Isus je odgovorio Petru:"Ne samo sedam puta, nego sedamdeset i sedam puta. Stoga je kraljevstvo nebesko kao neki kralj koji je tražio financijski obračun sa svojih upravitelja. A kad su počeli provoditi obračun, jedan od njegovih glavnih službenika je doveden pred njega s priznanjem da je dugovao kralju deset tisuća talenata. Sada je ovaj časnik kraljeva dvora počeo objašnjavati da su ga snašla teška vremena i da nije imao čime platiti svoje obveze. A onda je kralj zapovjedio da se oduzme njegova imovina i da se prodaju njegova djeca da se naplati njegov dug. Kad je ovaj glavni upravitelj čuo tu nemilosrdnu uredbu, pao je ničice pred kraljem i molio da se smiluje i da mu dadne nešto vremena, govoreći, 'Gospodine, imaj malo više strpljenja sa mnom, i ja ću ti sve platiti.' A kad je kralj pogledao ovog neodgovornog slugu i njegovu obitelj, smilovao se na njega. Naredio je da ga otpuste i u potpunosti mu je oprostio dug.
159:1.5 (1763.2)"A kad je ovaj glavni upravitelj, nakon što je tako primio milost i oprost od kralja otišao svojim poslom i susreo jednog od svojih podređenih upravitelja koji mu je dugovao stotinu denara, on ga zgrabi i poče ga daviti, govoreći: 'Vrati sve što duguješ.' A onda je ovaj čovjek pao pred glavnog upravitelja da ga moli, govoreći: 'Imaj samo malo strpljenja sa mnom, pa ću sve moći platiti.' No, glavni upravitelj nije htio pokazati milosti prema svome kolegi upravitelju, nego ga baci u tamnicu dok ne vrati dug. Kad su njegovi drugovi vidjeli što se dogodilo, oni su bili tako potreseni da su otišli i rekli svojem gospodaru, kralju. Kad je kralj čuo o djelima svog glavnog upravitelja, pozvao je tog nezahvalnog i nemilosrdnog čovjeka pred sebe i rekao: 'Kakav si ti zao i nemilosrdan upravitelj. Kad si tražio milost, badava sam ti oprostio cijeli dug. Zar nije trebalo da se i ti smiluješ svojem bližnjemu upravitelju kako sam se i ja tebi smilovao?' A onda je kralj, koji je bio jako ljut, predade ovog nezahvalnog glavnog upravitelja tamničarima da ga drže dok ne plati sve svoje dugove. Tako će i Otac moj nebeski pokazati više milosti onima koji badava oproste svojim bližnjima. Kako možete doći k Bogu tražeći oprosta za svoje nedostatke, ako imate naviku kažnjavati svoju braću za te iste ljudske slabosti? Kažem vam svima: Badava ste primili ono što ima vrijednost u kraljevstvu: stoga trebate badava dati svojim bližnjima na zemlji."
159:1.6 (1764.1)Isus je ovim riječima poučavao o opasnostima i ilustrirao nepoštenosti čovjekove osobne osude njegovih bližnjih. Disciplina se mora održavati, pravda mora biti primjenjena, ali u svim tim stvarima treba prevladati mudrost bratstva. Isus je poverio zakonodavnu i sudsku vlast skupini, a ne pojedincu. Čak i ovo prenošenje vlasti na skupinu ne smije biti korišteno kao predmet osobnog autoriteta. Uvijek postoji opasnost da presuda pojedinca bude iskrivljena predrasudama ili izobličena strastima. Presuda skupine ima veću vjerojatnost za uklanjanje opasnosti i eliminiranje nepoštenja osobnih predrasuda. Isus je uvijek nastojao umanjiti elemente nepoštenja, odmazde i osvete.
159:1.7 (1762.9)[Upotreba izraza sedamdeset i sedam kao ilustracije milosti i strpljivosti je izvedena iz Starog Zavjeta i odnosi se na Lamekovo likovanje zbog metalnog oružja njegova sina Tubal-Kajina koji je, uspoređujući ova nadmoćna oružja s oružjima svojih neprijatelja, uzviknuo: "Ako je Kajin, bez oružja u ruci, biti osvećen sedam puta, onda ću ja biti osvećen sedamdeset i sedam puta."]
2. ČUDNOVATI PROPOVJEDNIK
159:2.1 (1764.3)Isus je otišao u Gamalu u posjet Ivanu i svima koji su s njim radili na tom mjestu. Te večeri, nakon sjednice s pitanjima i odgovorima, Ivan je rekao Isusu: "Učitelju, jučer sam bio u Aštarotu i vidjeo jednog čovjeka koji je učio u tvoje ime, čak tvrdeći kako izgoni zle duhove. Ali ovaj nikad nije bio s nama niti nas je ikada slijedio; zato sam mu zabranio da tako poučava." Nato je Isus odgovorio: "Nemoj mu zabraniti. Zar ne vidiš da se ovo evanđelje treba propovijedati po cijelom svijetu? Kako možeš očekivati da će svi koji vjeruju u evanđelje slijediti tvoju upravu? Raduj se da se naše učenje već počelo manifestirati izvan granica našeg osobnog utjecaja. Zar ne vidiš, Ivane, da oni koji tvrde da čine velika djela u moje ime na kraju moraju prići našem cilju? Oni sigurno neće brzopleto govoriti zlo o meni. Sine moj, u svim ovim pitanjima najbolje se sjetiti da tko nije protiv nas, taj je za nas. U budućim generacijama, mnogi će manje dostojni činiti mnoga čudna djela u moje ime, ali ja im to neću zabraniti. Ja vam kažem, čak i ako se daje šalica hladne vode žednoj duši, Očevi će glasnici zabilježiti takvu službu ljubavi."
159:2.2 (1764.4)Ova je uputa uveliko zbunila Ivana. Da nije čuo kako Učitelj govori, "Tko nije sa mnom, taj je protiv mene"? On nije shvatio da je Isus ovom prilikom govorio o čovjekovom osobnom odnosu prema duhovnim učenjima kraljevstva, dok je u drugom slučaju referenca bila učinjena na spoljašnje i dalekosežne društvene odnose među vjernicima u pitanju administrativne kontrole i zakonodavnih odluka skupine vjernika nad poslovima drugih skupina koje trebaju ući u nadolazeće svjetsko bratstvo.
159:2.3 (1765.1)No, Ivan se često prisjećao ovog iskustva u svojim kasnijim radova u korist kraljevstva. Ipak, apostoli su mnogo puta bili uvrijeđeni riječima onih koji su se odvažili učiti u ime Učitelja. Za njih se uvijek činilo neprikladnim da se oni koji nikada nisu sjedili pored Isusovih nogu usude učiti u njegovo ime.
159:2.4 (1765.2)Ovaj čovjek kojem Ivan zabranio učiti i raditi u Isusovo ime nije poštovao apostolovu zabranu. On je nastavio sa svojim radom i okupio veću skupinu vjernika u Kanati prije odlaska u Mezopotamiju. Ovaj je čovjek,Aden, povjerovao u Isusa po svječanstvu suludog čovjeka kojega je Isus izliječio u blizini Kerese, koji je bio tako doboko uvjeren da su tobožnji zli duhovi koje je Učitelj istjerao iz njega ušli u krdo svinja, da ih je otjerao preko litice u njihovu propast.
3. POUKA UČITELJIMA I VJERNICIMA
159:3.1 (1765.3)U Edreji, gdje su radili Tomo i njegovi suradnici, Isus je proveo jedan dan i jednu noć, a tijekom večernje rasprave izrekao je načela koja trebaju voditi one koji propovijedaju istinu, i aktivirati sve koji poučavaju evanđelje kraljevstva. Sažeto i prevedeno na suvremeni jezik, Isus je učio:
159:3.2 (1765.4)Uvijek poštujte čovjekovu ličnost. Nikada ne promičite pravedne programe silom; duhovne se pobjede mogu izvojevati samo duhovnom snagom. Ova se opomena protiv upošljavanja materijalnih utjecaja odnosila na psihičku kao i na fizičku snagu. Nemojte koristiti nadmoćne argumente i mentalnu superiornost kako bi primorali muškarce i žene u kraljevstvo. Čovjekov um ne smije biti slomljen silom logike ili nadjačan mudrom rječitosti. Dok se emocije kao faktor u ljudskim odlukama ne mogu u potpunosti eliminirati, oni koji žele unaprijedi pokret kraljevstva ne trebaju izravno apelirati na emocije u svojim učenjima. Uputite svoj apel izravno božanskom duhu koji prebiva u ljudskom umu. Ne apelirajte na strah, sažaljenje ili puku sentimentalnost. U obraćanju ljudima, bidite pošteni; prakticirajte samokontrolu i pokažite prikladno uzdržavanje; imajte prikladno poštovanje prema ličnosti svojih učenika. Sjetite se da sam rekao: "Evo, stojim na vratima i kucam, pa ako tko otvori, ja ću ući."
159:3.3 (1765.5)U uvođenju ljudi u kraljevstvo, nemojte uniziti ili uništiti njihovo samopoštovanje. Dok prekomjerno samopoštovanje može uništiti prikladnu poniznost i voditi k ponosu, umišljenosti i oholosti, gubitak samopoštovanja često rezultira paralizom volje. Ovo evanđelje ima za svrhu vratiti samopoštovanje onima koji su ga izgubili i ograničiti samopoštovanje onih koji ga imaju. Pazite da ne učinite grešku osuđujući samo pogreške u životima svojih učenika; sjetite se također izdašno pohvaliti ono što je vrijedno hvale u njihovim životima. Ne zaboravite da se neću zaustaviti dok ne vratim samopoštovanje onima koji su ga izgubili i koji ga stvarno žele povratiti.
159:3.4 (1765.6)Pazite da ne povrijedite samopoštovanje plašljivih i bojažljivih duša. Ne služite se sarkazmom na račun moje prostoumne braće. Ne budite cinični prema mojoj uplašenoj djeci. Besposlenost uništava samopoštovanje; dakle, uvijek upozorite svoju braću da se drže svojih izabranih zanimanja i da ulože svaki napor kako bi osigurali posao onima koji se nađu bez zaposlenja.
159:3.5 (1766.1)Ne služite se nedostojnom taktikom straha u nastojanju da uvedete muškarce i žene u kraljevstvo. Otac koji voli svoju djecu ne pribjegava taktici straha da ih navede na poslušnost njegovim zahtjevima.
159:3.6 (1766.2)Jednom će sinovi kraljevstva shvatiti da snažni osjećaji emocija nisu jednaki smjernicama božanskog duha. Snažan i neobičan nagon da nešto učinite ili da odete na neko mjesto ne mora nužno značiti da takvi impulsi predstavljaju vodstva unutarnjeg duha.
159:3.7 (1766.3)Upozorite sve vjernike na periferni sukob koji čeka sve one koji prelaze iz života kojim se živi u tijelu u viši život kojim se živi u duhu. Oni koji u potpunosti žive u jednoj ili drugoj domeni imaju malo sukoba ili zbunjenosti, ali čovjek mora računati na doživljaj veće ili manje nesigurnosti u vrijeme prijelaza između jedne razine života u drugu. Ulaskom u kraljevstvo ne možete izbjeći svoje odgovornosti ili pobjeći od svojih obveza, ali zapamtite: Jaram evanđelja je lak, a teret istine prijatan.
159:3.8 (1766.4)Svijet je pun duša koje umiru od gladi u samoj prisutnosti kruha života; ljudi umiru u potrazi za samim Bogom koji živi u njima. Ljudi traže blaga kraljevstva željnih srca i umornih nogu, dok se nalaze nadohvat žive vjere. Vjera je religiji što su jedra brodu; ona je dodatna snaga, a ne dodatni teret življenja. Postoji samo jedna borba za one koji uđu u kraljevstvo, a to je boj u dobroj borbi vjere. Vjernik ima samo jednu bitku, a to je protiv sumnje - nevjere.
159:3.9 (1766.5)Propovijedajući evanđelje kraljevstva, jednostavno učite prijateljstvo s Bogom. A to će se zajedništvo podjednako svidjeti muškarcima i ženama, kako će i jedni i drugi pronaći ono što istinski zadovoljava njihove osobne težnje i ideale. Recite mojoj djeci da nisam samo nježan prema njihovim osjećajima i strpljiv prema njihovim slabostima, nego da sam također okrutan prema grijehu i netrpeljiv prema nepravdi. Ja sam doista krotak i ponizan pred svojim Ocem, ali sam jednako i nemilosrdno neumoljiv u slučaju namjerne zlonamjernosti i grešne pobune protiv volje Oca mojega koji je na nebesima.
159:3.10 (1766.6)Ne prikazujte svoga učitelja kao čovjeka boli. Buduće generacije će znati sjaj naše radosti, vedrinu naše dobre volje i nadahnuće našeg humora. Mi proglašavamo poruku radosne vijesti koja je zarazna u svojoj moći preobrazbe. Naša je vjera prepuna novog života i novih značenja. Oni koji prihvate ova učenja puni su radosti i u njihovim srcima ova radost traje dovijeka. Oni koji su sigurni u Boga uvijek doživljavaju povećanje radosti.
159:3.11 (1766.7)Naučite sve vjernike da se izbjegavaju oslanjati na nesigurne rekvizite lažnog suosjećanja. Ne možete razviti snažan karakter pretjeranim odavanjem samosažaljenju; iskreno nastojte izbjeći obmanjujućem utjecaju pukog suosjećanja u bijedi. Pokažite odobravanje hrabrima i odvažnima, dok uskraćujete pretjerano sažaljenje kukavičkim dušama koje se samo malodušno suočavaju s kušnjama života. Ne nudite utjehu unima koji posustaju pred svojim nevoljama bez borbe. Ne budite suosjećni prema svojim bližnjima samo da bi oni zauzvrat bili suosjećajni s vama.
159:3.12 (1766.8)Kada moja djeca postanu svjesna vlastitog uvjerenja u božansku prisutnost, ta će im vjera proširiti um, oplemeniti dušu, osnažiti ličnost, povećati sreću, produbiti percepciju duha i povećati moć davanja i primanja ljubavi.
159:3.13 (1767.1)Naučite sve vjernike da oni koji ulaze u kraljevstvo na taj način ne postaju imuni na nezgode vremena ili redovite katastrofe prirode. Vjerovanje u evanđelje ne spriječava nevolje, ali ono osigurava da budete bez straha kad vas stađe nevolja. Ako se usudite vjerovati u mene i od srca nastavite ići za mnom, tako ćete sasvim sigurno kročiti na put koji vodi problemima. Ne obećavam da ću vas izbaviti iz voda nedaća, ali vam obećavam da ću ići s vama kroz sve njih.
159:3.14 (1767.2)Isus je još mnogo toga rekao ovoj skupini vjernika prije nego što će poći na počinak. Svi koji su čuli ove riječi, čuvali su ih u svojim srcima i često ih ponavljali radi pouke apostola i sljedbenika koji tu nisu bili prisutni.
4. RAZGOVOR S NATANIJEM
159:4.1 (1767.3)Isus je onda otišao u Abilu, gdje je Natanije radio sa svojim suradnicima. Nataniju su jako mučile određene Isusove izjave koje su na prvi pogled dovodile u pitanje autoritet priznatih hebrejskih spisa. U skladu s tim Natanije je ove noći, nakon uobičajenog razdoblja pitanja i odgovora, poveo Isusa u stranu i pitao: "Učitelju, možeš li mi s povjerenjem reći istinu o Svetom pismu? Primijetio sam da nas poučavaš samo jednom dijelu svetih spisa - po meni onom najboljem - i odatle izvodim zaključak da odbacuješ učenja rabina koji predstavljaju riječi Božje kao zakon, jer si bio s Bogom na nebu čak i prije vremena Abrahama i Mojsija. Što je istina o Pismu?" Kad je Isus čuo pitanje svog zbunjenog apostola, odgovorio je:
159:4.2 (1767.4)"Natanije, pravilno si prosudio; ja ne promatram Pismo onako kako ga promatraju rabini. Ja ću razgovarati s tobom o ovom pitanju pod uvjetom da o tome ne govoriš svojoj braći koja još uvijek nisu spremna primiti ovo učenje. Riječi Mojsijeva zakona i učenja Pisma nisu postojala prije Abrahamova doba. Sveto pismo je tek u novije vrijeme sabrano u učenja koja danas imamo. Dok ona sadrže najbolje i najnaprednije misli i žudnje židovskog naroda, također sadrže i mnogo toga što ne pruža adekvatnu sliku o karakteru i učenjima Oca na nebu; zato moram birati između boljih učenja te istine koja možemo uvrstiti u evanđelje kraljevstva.
159:4.3 (1767.5)"Ovi su spisi djelo ljudi od kojih su neki bili sveti, a drugi ne tako sveti. Učenja ovih knjiga predstavljaju stavove i stupanj prosvjetljenja vremena njihova pisanja.Kao otkrivenje istine, skorija učenja su pouzdanija od onih starijih. Pismo je nesavršeno i ima posve ljudsko porijeklo, ali ono čini najbolju zbirku religiozne mudrosti i duhovne istine koja danas postoji u svijetu.
159:4.4 (1767.6)"Mnoge od tih knjiga nisu napisale osobe čija imena nose, ali to ni na koji način ne umanjuje vrijednost istine koju u sebi sadrže. Ako priča o Joni nije činjenica, čak i ako Jona nikad nije živio, duboka istina ove pripovijesti, Božja ljubav prema Ninivi i tzvpaganima, neće biti ništa manje dragocjena u očima svih onih koji vole svoje bližnje. Pismo je sveto jer predstavlja misli i djela ljudi koji su tragali za Bogom i koji su u tim spisima ostavili evidencije svojih najviših pojmova pravednosti, istine i svetosti. Pismo sadrži mnogo toga što je istina, jako mnogo, ali s obzirom na vaša današnja učenja, znaš da ti spisi sadrže i mnogo toga što je lažna predstava Oca na nebu, Boga ljubavi kojeg sam došao obznaniti svim svjetovima.
159:4.5 (1768.1)"Natanije, nikad ne dopusti ni na trenutak da povjeruješ u zabilješke iz Pisma koje kazuju da je Bog ljubavi naredio vašim ocima da idu ratovati i ubijati svoje neprijatelje - muškarce, žene i djecu. Takvi su podaci riječi ljudi i to ne naročito svetih ljudi, i nisu riječ Božja. Pismo je uvijek odražavalo i uvijek će odražavati intelektualni, moralni i duhovni status svojih pisaca. Zar nisi primijetio kako pojmovi Jahve rastu u ljepoti i slavi dok se proroci smjenjuju od Samuela do Izaije? I ne zaboravi da je Pismo napisano da posluži religioznoj pouci i duhovnom vodstvu. Ono nije djelo povjesničara ili filozofa.
159:4.6 (1768.2)"Najžalosnija od svega nije samo ova pogrešna ideja o apsolutnom savršenstvu Pisma i nepogrešivosti njihovih učenja, nego zbunjujuće i pogrešno tumačenje ovih svetih zapisa od strane pismoznanaca i farizeja u Jeruzalemu, koji su robovi tradicije. Oni koriste doktrinu nadahnuća Pisma i svoja pogrešna tumačenja ovih učenja u odlučnom nastojanju da se odupru ovim skorijim učenjima evanđelja kraljevstva. Natanije, nikad ne zaboravi, Otac ne oganičava otkrivenje istine na bilo koju pojedinačnu generaciju ili na bilo koji pojedinačni narod. Mnogi iskreni tražitelji istine su bili i nastavljaju biti zbunjeni i obeshrabreni ovim doktrinama o savršenstvu Pisma.
159:4.7 (1768.3)"Autoritet istine je sam duh koji prebiva u njezinim živim ispoljenjima, a ne mrtve riječi slabo prosvijetljenih i navodno nadahnutih ljudi iz neke prošle generacije. A čak i ako su ti sveti ljudi iz starine živjeli nadahnute živote koji su bili ispunjeni duhom, ne znači da su i njihove riječi bile jednako duhovno nadahnute. Mi ne bilježimo učenja ovog evanđelja kraljevstva da moji sljedbenici, nakon što odem, ne bi bili podijeljeni među sobom u raznorazne skupine usljed različitosti njihovih interpretacija mojih učenja. Ovoj je generaciji najbolje da živi ove istine i da izbjegava njihovo zapisivanje.
159:4.8 (1768.4)"Pazi što ti kazujem, Natanije, ništa što ljudska priroda dotakne ne može biti smatrano nepogrešivim. Božanska istina doista može sjati kroz ljudski um, ali uvijek s relativnom čistotom i djelomičnim božanstvom. Stvorenje može težiti nepogrešivosti, ali nju samo Stvoritelji posjeduju.
159:4.9 (1768.5)"Ali najveća pogreška učenja o Pismu je doktrina da se tu radi o zapečaćenoj knjizi misterije i mudrosti, te da se samo mudraci ove nacije mogu usuditi ponuditi njihovo tumačenje. Otkrivenja božanske istine mogu biti zapečećena samo ljudskim neznanjem, predrasudama i uskogrudnim nedostatkom tolerancije. Svjetlost Pisma jedino može biti pomućena od predrasuda i potamnjela od sujevjerja. Lažno ustručavanje pred svetosti stoji na putu djelovanju zdravog razuma koji je zaštitnik religije. Strah od autoriteta svetih zapisa iz prošlosti učinkovito sprječava poštene duše današnjice da prihvate novo svjetlo evanđelja, svjetlo koje su oni isti ljudi koji su poznavali Boga u prošlim generacijama tako silno željeli vidjeti.
159:4.10 (1769.1)"No, najtužnija od svega je činjenica da neki koji zagovaraju svetost ovog tradicionalizma ustvari znaju ovu istinu. Oni imaju više ili manje puno razumijevanje ovih ograničenja Pisma, ali to su intelektualno nepoštene moralne kukavice. Oni znaju istinu u vezi svetih spisa, ali više vole sakriti ove uznemirujuće činjenice od naroda. I tako izopačuju i iskrivljuju Pismo da ga pretvaraju u priručnik za robovanje detaljima svakodnevnog života i zakonik u neduhovnim pitanjima, umjesto da se pozovu na njega kao spremište moralne mudrosti, vjerskog nadahnuća i duhovnog nauku ljudi koji su poznavali Boga u prošlim generacijama."
159:4.11 (1769.2)Natanije je bio prosvijetljen i šokiran Učiteljevim riječima. On je dugo razmišljao o ovom razgovoru u dubini svoje duše, ali o tome nikomu nije govorio sve do Isusova uzašašća; a čak i tada se bojao prenijeti cijeli sadržaj Učiteljeve upute.
5. POZITIVNA PRIRODA ISUSOVE RELIGIJE
159:5.1 (1769.3)U Filadelfiji, gdje je Jakov radio, Isus je poučio sljedbenike o pozitivnoj prirodi evanđelja kraljevstva. Kada je, u toku ovog obraćanja pomenuo da su neki dijelovi Pisma sadržavali više istine od drugih i nakon što je upozorio svoje slušatelje da hrane dušu najboljom duhovnom hranom, Jakov je prekinuo Učitelja pitanjem: "Hoćeš li biti tako dobar, Učitelju, da nam sugeriraš kako ćemo odabrati najbolje odlomke Pisma za našu osobnu pouku?" A Isus je odgovori: "Da, Jakove, kad budete čitali Pismo tražite odlomke vječne istine i božanske ljepote, kao što su:
159:5.7 (1769.9)Ovo je ilustracija načina na koji je Isus, iz dana u dan, usvajao najbolji dio židovskih spisa za pouku svojih sljedbenika i za uključivanje u učenja novog evanđelja kraljevstva. Druge religije sugeriraju ideju Božje blizine čovjeku, ali Isus predlaže ideju Božje brige o čovjeku koja je nalik ljubavi oca za dobrobit njegove nejake djece, a onda tu ideju čini kamenom temeljcem svoje religije. I tako nauk o Božjem očinstvu povlači prakticiranje doktrine o bratstvu ljudi. Štovanje Boga i služenje čovjeku postaju sveukupnost i sadržaj njegove religije.
159:5.8 (1769.10)Isus je uzeo ono najbolje od židovske religije i preveo ta učenja u dostojne okvire novih učenja evanđelja kraljevstva.Isus je uveo duh pozitivnog djelovanja u pasivne doktrine židovske religije. Na mjesto negativnog povinovanja ceremonijalnim zahtjevima, Isus je postavio pozitivno prakticiranje onoga što je njegova nova religija tražila od onih koji su je prihvatili. Isusova religija se ne sastoji samo u vjerovanju u ono što evanđelje traži, već i u istinskom prakticiranju istoga. On nije učio da se suština njegove religije sastoji u društvenoj službi, nego da je društvena služba jedan od neminovnih posljedica posjedovanja duha istinske religije.
159:5.9 (1770.1)Isus nije oklijevao prisvojiti bolju polovicu Pisma, dok je istovremeno odbacio onu manje dobru. Veliki poticaj čovjeku da "ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe," Isus je uzeo iz Pisma gdje stoji: "Ne osvećuj se prema sinovima svoga naroda, već ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe." Isus je prisvojio pozitivni dio ovog odlomka iz Pisma, odbacujući negativni. On se čak protivio negativnoj ili čisto pasivnoj ideji nenasilja. Rekao je: "Kad te neprijatelj udari po jednom obrazu, nemoj stajati nijemo i pasivno, već mu u pozitivnom stavu okreni i drugi; to znači aktivno učiniti sve što je u tvojoj moći da odvratiš svoga brata od njegovih zlih puteva i da ga povedeš u bolje načine pravednog življenja." Isus je zahtijevao od svojih sljedbenika da pokažu pozitivnu i poduzetnu reakciju na svaku životnu situaciju. Okretanje drugog obraza ili nešto drugo što taj čin može predstavljati, zahtijeva inicijativu, kao i snažan, aktivan i hrabar izraz vjernikove ličnosti.
159:5.10 (1770.2)Isus nije zagovarao negativnu pokoru poniženjima od onih koji namjerno žele maltretirati praktikante ideje neopiranja zlu, nego je tražio da njegovi sljedbenici budu mudri i smotreni u pozitivnoj upotrebi dobra u reagiranju naspram zla do samog kraja kako bi učinkovito prevladali zlo dobrotom. Ne zaboravite da je istinska dobrota uvijek mora snažnija od najgoreg zla. Učitelj je učio pozitivno mjerilo ispravnosti: "Ako tko želi biti moj učenik, neka se odreče samoga sebe i neka iz dana u dan snosi punu mjeru svojih odgovornosti da me slijedi." On je tako i živio, "baveći se činjenjem dobra." A ovaj aspekt evanđelja dobro ilustriraju mnoge prispodobe koje je u kasnijim godinama rekao svojim sljedbenicima. On nikada nije potaknuo svoje sljedbenike da strpljivo podnose svoje obveze, već da žive energično i entuzijastično do pune mjere svojih ljudskih odgovornosti i božanskih privilegija u kraljevstvu Božjem.
159:5.11 (1770.3)Kad je Isus uputio svoje apostole kad im netko nepravedno oduzme kaput, da mu daju još jedan, to se nije toliko odnosilo na doslovni drugi kaput koliko na ideju da čovjek treba učiniti nešto pozitivno da spasi zločinca umjesto starog poziva na osvetu - "oko za oko" i tako dalje. Isus je prezirao ideju odmazde kao i pasivnog podnošenja nepravde. Ovom ih je prigodom poučio o tri načina na koja se čovjek može nositi sa zlom i oduprijeti zlu:
159:5.12 (1770.4)1. Vraćanje zla za zlo - pozitivan ali nepravedan način.
159:5.13 (1770.5)2. Podnošenje zla bez prigovora i bez otpora - čisto negativna metoda.
159:5.14 (1770.6)3. Vraćanje dobra za zlo, dokazivanje snage volje kako bi se ovladalo situacijom, prevladavanje zla dobrim - pozitivna i pravedna metoda.
159:5.15 (1770.7)Jedan od apostola je jednom pitao: "Učitelju, što mi je činiti ako me stranac prisili nositi njegov ruksak jednu milju?" Isus je odgovorio: "Nemoj sjediti i uzdisati od olakšanja dok u sebi grdiš stranca. Pravednost ne dolazi od takvih pasivnih stavova. Ako ne možeš smisliti ništa djelotvorno i pozitivno, možeš barem ponijeti njegov ruksak dvije milje. To će definitivno biti izazov nepravednom i bezbožnom strancu."
159:5.16 (1770.8)Židovi su čuli o Boga koji oprašta grešnicima koji se kaju i pokušava zaboraviti njihova nedjela, ali do Isusova dolaska nitko nije čuo o Boga koji ide u potragu za izgubljenom ovcom, koji preuzima inicijativu u potrazi za grešnicima, i koji se raduje kad ih vrati u kuću Očevu. Taj pozitivni ton Isusove religije obuhvaća čak i njegove molitve. On pretvara negativno zlatno pravilo u pozitivni poziv na poštenje među ljudima.
159:5.17 (1771.1)U cijelom svom nauku Isus je uvijek izbjegavao dopustiti detaljima da mu odvrate pozornost. Izbjegavao je upotrebu kitnjastog jezika, pukih pjesničkih slika i igre riječi. Imao je običaj izraziti duboki smisao malim riječima. Isus je radi ilustracije preokrenuo ondašnje značenje mnogih pojmova kao što su sol, kvasac, ribolov i djeca. Učinkovito je koristio antitezu, kao u usporedbi nečeg malog s nečim beskonačnim, i tako dalje. Koristio je snažne slike, kao u izreci da "slijepac vodi slijepca." No, najveća snaga koja se može naći u njegovim tipičim učenjima je njihova prirodnost. Isus je prilagodio filozofiju nebeske religije spuštajući je na zemlju. Oslikao je osnovne potrebe duše koristeći se novim uvidom i novim darivanjem ljubavi.
6. POVRATAK U MAGADAN
159:6.1 (1771.2)Četiri tjedna koja su proveli na poslanju u Dekapolisu su bila prilično uspješna. Stotine duša su primljene u kraljevstvo, a apostoli i evanđelisti su imali vrijedno iskustvo u obavljanju svojih poslova bez inspiracije i bez Isusove neposredne i osobne prisutnosti.
159:6.2 (1771.3)U petak, 16. rujna, cijeli se zbor radnika po dogovoru okupio u Madaganskom parku. U subotu je održano vijeće više od stotinu vjernika na kojem su u potpunosti razmatrani planovi za buduće proširenje radova kraljevstva. Davidovi poslanici su bili prisutni i napravili su izvješće o dobrobiti vjernika širom Judeje, Samarije,Galileje i susjednih oblasti.
159:6.3 (1771.4)Tek je mali broj Isusovih sljedbenika u to vrijeme u potpunosti cijenio vrijednost službe glasničkog zbora. Glasnici ne samo što su održavali vezu između vjernika širom Palestine, kao i njihov kontakt s Isusom i apostolima, nego su tijekom ovog mračnog razdoblja radili na prikupljanju sredstava za izdržavanje Isusa i njegovih suradnika kao i za podršku obitelji dvanaestorice apostola i jednakog broja evanđelista.
159:6.4 (1771.5)Otprilike u to vrijeme Abner je preselio svoju bazu operacija iz Hebrona u Betlehem, a ovaj potonji je postao sjedište Davidovih glasnika u Judeji. David je održavao glasničku službu između Jeruzalema i Betsaide gdje su se glasnici smjenjivali prenoseći poruke preko noći. Ti su glasnici napuštali Jeruzalem svake večeri, smjenjivali se u Sikaru i Skitopolu i dolazili u Betsaidu sutradan ujutro otprilike u vrijeme doručka.
159:6.5 (1771.6)Isus i njegovi suradnici su se sada spremili za tjedan odmora prije pripreme za početak posljednje epohe njihova rada u korist kraljevstva. Ovo je bio njihov posljednji predah, kako se misija Perejom pretvorila u kampanju propovijedanja i poučavanja koja je trajala do odlaska u Jeruzalem i stupanja na snagu završnih epizoda Isusova zemaljskog života.