Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 116 : SVEMOGUĆI VRHOVNI

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 116 : SVEMOGUĆI VRHOVNI



POGLAVLJE 116 : SVEMOGUĆI VRHOVNI

116:0.1 AKO BI ČOVJEKU postalo jasno da su njegovi Stvoritelji--njegovi neposredni nadglednici--konačni pored toga što su božanska bića, da je Bog vremena i prostora evoluirajuće i neapsolutno Božanstvo, nedosljednosti vremenskih nejednakosti tada više ne bi djelovale velikim religioznim paradoksima. Religiozna vjera više ne bi bila unižavana nastojanjem da unaprijedi samodopadljivost privilegovanih, istodobno bodreći stoičku pomirljivost nesrećnih žrtava društvene nepravde.

116:0.2 Kad se promatraju izvanredno savršeni planeti Havone, razumljivo je i logično vjerovati da oni predstavljaju djelo savršenog, beskonačnog i apsolutnog Stvoritelja. No ista bi logika nagnala svako iskreno biće da zaključi da metež, nesavršenstva i nejednakosti koje vladaju na Urantiji, predstavljaju djelo i predmet uprave suapsolutnih i predbeskonačnih Stvoritelja koji nisu obilježeni savršenstvom.

116:0.3 Iskustveni rast podrazumijeva partnerstvo između stvorenog bića i Stvoritelja--suradnju Boga i čovjeka. Rast je obilježje iskustvenog Božanstva: Havona nije rasla; Havone jeste i uvijek je bila; ona je egzistencijalna upravo kao što su egzistencijalni vječni Bogovi od kojih je potekla. No veliki svemir je obilježen rastom.

116:0.4 Svemogući Vrhovni je živo i evoluirajuće Božanstvo moći i ličnosti. Njegova sadašnja domena--veliki svemir--isto tako predstavlja rastuću domenu moći i ličnosti. Premda mu predstoji sudbina savršenstva, njegovo sadašnje iskustvo obuhvaća komponente rasta i nepotpunog statusa.

116:0.5 Vrhovno Biće prvenstveno djeluje u centralnom svemiru kao ličnost duha; ono zatim djeluje u velikom svemiru kao Svemogući Bog, ličnost moći. Trenutno, treća uloga Vrhovnog koja se provodi u glavnom svemiru, djeluje pritajeno i postoji jedino u vidu nepoznatog potencijala uma. Nitko ne zna što će ovaj treći razvoj Vrhovnog Bića obznaniti. Neki vjeruju da će, nakon što svemiri budu stabilizirani u svjetlu i životu, Vrhovni početi djelovati s Uverse kao svemogući i iskustveni suvereni vladar velikog svemira, istodobno šireći svoju moć kao nadsvemogući vanjskih svemira. Drugi opet nagađaju da će treći stadij Vrhovnosti podrazumijevati treću razinu ispoljenja Božanstva. No nitko ne može biti siguran.

1. VRHOVNI UM

116:1.1 Iskustvo ličnosti svakog pojedinačnog evoluirajućeg stvorenog bića predstavlja fazu iskustva Svemogućeg Vrhovnog. Inteligentno ovladavanje svakim fizičkim segmentom nadsvemira ulazi u sastav rastuće kontrole Svemogućeg Vrhovnog. Stvaralačka sinteza moći i ličnosti predstavlja dio stvaralačkog poriva Vrhovnog Uma, kao i samu bit evolucijskog rasta jedinstva u Vrhovnom Biću.

116:1.2 Uloga Vrhovnog Uma počiva u ujedinjenju osobina Vrhovnosti--moći i ličnosti--dok upotpunjena evolucija Svemogućeg Vrhovnog treba proizvesti jedno ujedinjeno i osobno Božanstvo, a ne bilo kakvu slabo koordiniranu povezanost božanskih osobina. Promatrano sa šireg stanovišta, Svemogući neće postojati na stranu od Vrhovnog, niti će Vrhovni postojati na stranu od Svemogućeg.

116:1.3 U toku evolucijskih stoljeća, fizička potencijalna moć Vrhovnog počiva u Sedam Vrhovnih Upravitelja Moći, dok umni potencijal počiva u Sedam Glavnih Duhova. Beskonačni Um predstavlja funkciju Beskonačnog Duha; kozmički um predstavlja službu Sedam Glavnih Duhova; Vrhovni Um podilazi proces aktualizacije u koordinaciji velikog svemira i u funkcionalnoj povezanosti s otkrivenjem i postignućem Sedmostrukog Boga.

116:1.4 Premda djelovanje vremensko-prostornog uma--kozmičkog uma--varira širom sedam nadsvemira, ono je koordinirano u Vrhovnom Biću uz pomoć neke nepoznate asocijativne vještine. Najviša uprava Svemogućeg nad velikim svemirom nema isključivo fizičku niti isključivo duhovnu narav. U sedam nadsvemira, ona je prvenstveno materijalna i duhovna, premda se trenutno mogu susresti i pojave Vrhovnog koje su istodobno intelektualne i duhovne.

116:1.5 Mi smo uistinu slabije upoznati s umom Vrhovnosti nego s bilo kojim drugim aspektom ovog evoluirajućeg Božanstva. Ovaj um nesumnjivo aktivno djeluje širom velikog svemira i mnogi vjeruju da mu u glavnom svemiru predstoji potencijalna sudbina širokih razmjera. No s ovim smo upoznati: Dok fizička građa može postići potpuni rast i dok duh može dostići savršenstvo razvoja, um nikada ne prestaje napredovati--um je iskustvena vještina beskrajnog napredovanja. Vrhovni je iskustveno Božanstvo i on stoga nikad ne dostiže upotpunjenje umnog postignuća.

2. SVEMOGUĆI I SEDMOSTRUKI BOG

116:2.1 Kozmička se prisutnost moći Svemogućeg javlja istodobno kako se na sceni kozmičkog djelovanja pojavljuju visoki stvoritelji i upravitelji evolucijskih nadsvemira.

116:2.2 Vrhovni Bog prima svoje osobine duha i ličnosti od Rajskog Trojstva, dok se njegova moć ostvaruje u djelima Sinova Stvoritelja, Starješina Dana i Glavnih Duhova, čija kolektivna djela predstavljaju izvor rastuće moći koju Vrhovni Bog drži u sedam nadsvemira kao njihov svemogući suvereni vladar.

116:2.3 Evoluirajuća stvorena bića vremena i prostora nisu u stanju razumjeti Bezuvjetno Rajsko Božanstvo. Vječnost i beskonačnost u sebi sadrže razinu stvarnosti božanstva koja nije razumljiva vremensko-prostornim stvorenim bićima. Beskonačnost božanstva i apsolutnost suverene vlasti predstavljaju neodvojiva svojstva Rajskog Trojstva, a Trojstvo je stvarnost koja donekle izmiče razumijevanju smrtnog čovjeka. Kako bi bila u stanju shvatiti kozmičke odnose i razumjeti značenja vrijednosti božanstvenosti, vremensko-prostorna stvorena bića prvo moraju razmotriti početke, relativnosti i sudbine. Rajsko Božanstvo stoga ublažava i uopćeno uvjetuje izvanrajske personifikacije božanstvenosti, stvarajući Vrhovne Stvoritelje i njihove suradnike koji neprestano raznose svjetlo života sve dalje i dalje od njegovog Rajskog izvora, sve do postignuća njegovog najudaljenijijeg i najljepšeg izražaja na evolucijskim svjetovima u zemaljskim životima podarenih Sinova.

116:2.4 I u ovom počiva porijeklo Sedmostrukog Boga, čiji niz razina smrtni čovjek susreće u slijedećem redoslijedu:

116:2.5 1. Kao Sinove Stvoritelje (i Stvaralačke Duhove).

116:2.6 2. Kao Starješine Dana.

116:2.7 3. Kao Sedam Glavnih Duhova.

116:2.8 4. Kao Vrhovno Biće.

116:2.9 5. Kao Združenog Stvoritelja.

116:2.10 6. Kao Vječnog Sina.

116:2.11 7. Kao Oca Svih.

116:2.12 Prve tri razine tvore Vrhovni Stvoritelji; posljednje tri razine sačinjavaju Rajska Božanstva. Vrhovni neprestano posreduje kao iskustveni duh koji je Paradise Trinity and as the experiential focus personifikacija Rajskog Trojstva, te kao iskustvena koncentracija evolucijske svemoguće moći stvaralačke djece Rajskih Božanstava. Kako sedam svemira tako i sadašnje kozmičko doba, primaju svoje najviše otkrivenje Božanstva u vidu Vrhovnog Bića.

116:2.13 Vještina smrtničke logike može donijeti zaključak da bi iskustveno preujedinjenje kolektivnih djela prvih triju razina Sedmostrukog Boga bilo jednako razini Rajskog Božanstva, premda ovo nije slučaj. Rajsko Božanstvo je egzistencijalno Božanstvo. U svom božanskom jedinstvu moći i ličnosti, Vrhovni Stvoritelji tvore i izražavaju novu moć i potencijal iskustvenog Božanstva. I ova se moć i potencijal koji imaju iskustveno porijeklo neminovno i neizbježno ujedinjuju s iskustvenim Božanstvom koje vuče porijeklo od Trojstva--Vrhovnim Bićem.

116:2.14 Vrhovni Bog nije Rajsko Trojstvo, niti je bilo jedan ili svi nadkozmički Stvoritelji čije funkcionale aktivnosti aktualno sintetiziraju njegovu evoluirajuću svemoguću moć. Dok vuče porijeklo od Trojstva, sa stanovišta evolucijskih stvorenih bića Vrhovni Bog se ispoljava kao ličnost moći jedino zahvaljujući koordiniranim djelima prvih triju razina Sedmostrukog Boga. Svemogući Vrhovni se trenutno realizira u vremenu i prostoru zahvaljujući aktivnostima Vrhovnih Stvaralačkih Ličnosti, upravo kao što se u vječnosti ZdruženiČinitelj iznenada pojavio voljom Oca Svih i Vječnog Sina. Ova bića prvih triju razina Sedmostrukog Boga predstavljaju samu narav i izvor moći Svemogućeg Vrhovnog; ona stoga uvijek moraju pratiti i podržavati njegova administrativna djela.

3. SVEMOGUĆI I RAJSKO BOžANSTVO

116:3.1 Rajska Božanstva djeluju ne samo direktno--u okviru svojih gravitacijskih krugova koji se prostiru širom cijelog velikog svemira--već isto tako koriste svoje različite utjecaje i druga ispoljenja, kao što su:

116:3.2 1. Koncentracije uma Trećeg Izvora i Centra. Umne prisutnosti Združenog Činitelja doslovce povezuju konačne domene energije i duha. Ovo važi kad je riječ o širokom spektru osoba koje se kreću od Stvaralačkog Duha u lokalnom svemiru i Odražajnih Duhova nadsvemira do Glavnih Duhova u velikom svemiru. Krugovi uma koji izviru iz ovih različitih koncentracija inteligencije predstavljaju kozmičko područje u čijem okviru stvorena bića donose svoje odluke. Um je fleksibilna stvarnost kojom lako mogu manipulirati bilo Stvoritelji ili stvorena bića; um je osnovna veza između materije i duha. Umno podarenje Trećeg Izvora i Centra ujedinjuje osobu Vrhovnog Boga koji je duh s iskustvenom moći evolucijskog Svemogućeg.

116:3.3 2. Otkrivenja ličnosti Drugog Izvora i Centra. Prisutnosti uma ZdruženogČinitelja ujedinjuju duh božanstvenosti s uzorkom energije. Podarena utjelovljenja Vječnog Sina i njegovih Rajskih Sinova ujedinjuju--doslovcespajaju--božansku narav Stvoritelja s evoluirajućom naravi stvorenog bića. Djela koja su Vječni Sin i njemu jednaki i podređeni Sinovi izveli za svojih darivanja obzanjuju da Vrhovni može naličiti stvoritelju kao i stvorenom biću. Redovi sinova koji sebe daruju drugim bićima--Mihaeli i Avonali--istinski uvećavaju svoje božanske naravi bona fide naravima stvorenih bića, koje poprimaju živeći istinske živote stvorenih bića na evolucijskim svjetovima. Kad božanstvenost postane poput čovječnosti, kao sastavni dio ovog odnosa javlja se mogućnost da čovječnost postane božanstvena.

116:3.4 3. Unutarnje prisutnosti Prvog Izvora i Centra. Um ujedinjuje uzročnosti duha s reakcijama energije; služba darivanja ujedinjuje spuštanja božanstvenosti s usponima stvorenih bića; i unutarnji fragmenti Oca Svih aktualno ujedinjuju evoluirajuća stvorena bića s Bogom Raja. Postoje mnoge takve prisutnosti Oca koje žive u ličnostima mnogih redova, dok božanski fragmenti Boga koji žive u smrtnom čovjeku nose naziv Misaoni Ispravljači. Ljudskim bićima, Tajnoviti Osmatrači predstavljaju isto što Rajsko Trojstvo predstavlja Vrhovnom Biću. Ispravljači su apsolutni temelji na kojima slobodna volja može prouzrokovati evoluciju božanske stvarnosti vječne naravi; u slučaju čovjeka--naravi finaliste, a u slučaju Vrhovnog Boga--naravi Božanstva.

116:3.5 Darivanja sinova Rajskog reda stvorenim bićima pružaju priliku ovim božanskim Sinovima da obogate svoje ličnosti postignućem aktualne naravi stvorenih kozmičkih bića, dok stvorenim bićima takva darivanja neminovno obznanjuju Rajsku stazu koja vodi k postignuću božanstvenosti. Darivanja Ispravljača pružaju priliku Ocu Svih da k sebi privuče ličnosti stvorenih bića koja su obdarena slobodnom voljom. U konačnim svemirima i kroz sve ove odnose, Združeni Činitelj predstavlja neizostavan izvor umne službe kojom se ove aktivnosti provode.

116:3.6 Na ove i na mnoge druge načine, Rajska Božanstva učestvuju u vremenskim evolucijama koje se odvijaju na kružećim planetima prostora, dostižući vrhunac u pojavi Vrhovne ličnosti--posljedice cjelokupnog evolucijskog procesa.

4. VRHOVNI STVORITELJI I SVEMOGUĆI

116:4.1 Jedinstvo Cijelog Vrhovnog ovisi o sve većem ujedinjenju konačnih dijelova; aktualizacija Vrhovnog nastaje kao rezultat i vodi stvaranju upravo ovih ujedinjenja različitih komponenti vrhovnosti--svemirskih stvoritelja, stvorenih bića, inteligencija i energija.

116:4.2 U toku onih stoljeća za kojih suverena vlast Vrhovnosti podilazi vremenski razvoj, svemoguća moć Vrhovnog ovisi o djelima božanstvenosti Sedmostrukog Boga, dok se neočigled osobito bliska veza uspostavlja između Vrhovnog Bića i ZdruženogČinitelja, uključujući njegove osnovne ličnosti--Sedam Glavnih Duhova. Kao ZdruženiČinitelj, Beskonačni Duh djeluje na mnoge načine koji nadoknađuju nepotpunost evolucijskog Božanstva, istodobno održavajući vrlo bliske odnose s Vrhovnim. Ovu bliskost odnosa u izvjesnoj mjeri dijele svi Glavni Duhovi, osobito Glavni Duh Broj Sedam koji govori u ime Vrhovnog. Ovaj Glavni Duh zna Vrhovnog--s njim održava osobnu vezu.

116:4.3 U toku ranih stadija izvršenja stvaralačkog plana-- dok je sedam nadsvemira podilazilo proces stvaranja-- Glavni Duhovi su se pridružili predačkom Trojstvu pri zajedničkoj tvoridbi četrdeset devet Odražajnih Duhova, dok je Vrhovno Biće istodobno stvaralački djelovalo kao osobni vrhunac združenih djela Rajskog Trojstva i stvaralačke djece Rajskog Božanstva. Od same svoje pojave, Centar Veličanstvenosti je nastavio usredotočavati kozmičku prisutnost Vrhovnog Uma, dok su Glavni Duhovi nastavili djelovati kao centri i izvori široko rasprostranjene službe kozmičkog uma.

116:4.4 No Glavni Duhovi i dalje provode kontrolu nad Odražajnim Duhovima. Sedmi Glavni Duh (koji iz centralnog svemira provodi uopćeni nadzor nad Orvontonom) održava osobnu vezu (kao i najvišu kontrolu nad) sedam Odražajnih Duhova koji su smješteni na Uversi. Provodeći kontrolu i administrativnu upravu između i unutar različitih nadsvemira, on održava odražajni kontakt s Odražajnim Duhovima svoga tipa, od kojih je svaki smješten na glavnom centru vlastitog nadsvemira.

116:4.5 Ne samo što ovi Glavni Duhovi podržavaju i proširuju suverenu vlast Vrhovnosti, već na njih zauzvrat utječu stvaralačke namjere Vrhovnog. Obično, kolektivne tvorevine Glavnih Duhova pripadaju polumaterijalnom redu (kako je slučaj s upraviteljima moći), dok njihove pojedinačne tvorevine pripadaju duhovnom redu (kao u slučaju supernafa i drugih bića). No nakon što, izvršavajući volju i namjeru Vrhovnog Bića, Glavni Duhovi zajednički proizvedu Sedam Duhova Krugova, treba reći da je potomstvo koje nastaje kao rezultat ovog stvaralačkog čina duhovno, a ne bilo materijalno ili polumaterijalno.

116:4.6 Kao što je slučaj s Glavnim Duhovima nadsvemira, isto je slučaj i s trojedinim vladarima ovih nadtvorevina--Starješinama Dana. Ove personifikacije Trojske pravednosti i pravosuđa u vremenu i prostoru predstavljaju praktične poluge kojima se pokreće svemoguća moć Vrhovnog, služeći kao sedmostruka žarišta evoluciji trinitarne suverene vlasti u domenama vremena i prostora. S njihovog visokog gledišta koje je smješteno negdje na pola puta između Raja i evoluirajućih svjetova, ovi suvereni vladari Trojskog porijekla vide oba puta, znaju oba puta i koordiniraju oba puta.

116:4.7 Lokalni svemiri su stoga stvarni laboratoriji u kojima se izvode eksperimenti s umom, galaktičke pustolovine, postupna obznanjenja božanstvenosti i napredovanja ličnosti koja, kad se sva kozmički zbroje, grade aktualni temelj na kojem Vrhovni postiže evoluciju božanstva unutar i uz pomoć iskustva.

116:4.8 U lokalnim svemirima čak i Stvoritelji evoluiraju: Prisutnost ZdruženogČinitelja evoluira od živog žarišta moći do statusa božanske ličnosti Kozmičkog Majčinskog Duha; Sin Stvoritelj evoluira od naravi egzistencijalne Rajske božanstvenosti do iskustvene naravi vrhovne suverene vlasti. Lokalni svemiri predstavljaju polazne točke istinske evolucije, mjesta gdje se začinju bona fide nesavršene ličnosti obdarene slobodnim izborom koji im pruža mogućnost da postanu sustvoriteljima sebe samih, onakvih kakvi trebaju postati.

116:4.9 Pri svojim darivanjima evolucijskim svjetovima, Magistarski Sinovi postupno poprimaju naravi koje izražavaju Rajsku božanstvenost iskustveno ujedinjenu s najvišim duhovnim vrijednostima materijalne ljudske naravi. I ne samo pri ovim već i pri drugim darivanjima, Mihaeli-Stvoritelji jednako tako poprimaju naravi i kozmička gledišta svoje kozmičke djece. Takvi se Glavni Stvaralački Sinovi mogu približiti upotpunjenju podvrhovnog iskustva; i kad se njihova suverena vlast u lokalnom svemiru uveća do točke gdje počinje obuhvaćati pridružene Stvaralačke Duhove, može se reći da se u okviru sadašnjih potencijala evolucijskog velikog svemira, ova vlast približava granicama vrhovnosti.

116:4.10 Kada darovani Sinovi obznanjuju nove putove kojima čovjek može naći Boga, oni ne stvaraju ove staze koje vode k postignuću božanstvenosti; oni prije osvjetljuju vječne staze napredovanja koje vode kroz prisutnost Vrhovnog do osobe Rajskog Oca.

116:4.11 Lokalni svemir predstavlja polazištnu točku onih ličnosti koje su najviše udaljene od Boga i koje su stoga u stanju doživjeti najviši stupanj duhovnog uspona svemirom--koje mogu postići vrhunac iskustvenog učešća u vlastitom sustvaranju. Spuštajućim ličnostima, isti ovi lokalni svemiri nude najveću moguću dubinu iskustva i priliku da postignu nešto što je s njihovog stanovišta jednako puno značenja kao što je uspon prema Raju pun značenja sa stanovišta evoluirajućih stvorenih bića.

116:4.12 Čini se da je smrtni čovjek bitan radi punog djelovanja Sedmostrukog Boga, kako ovo nakupljanje božanstvenosti dostiže vrhunac u aktualizirajućem Vrhovnom. Postoje mnogi drugi redovi kozmičkih ličnosti koje su jednako bitne radi evolucije svemoguće moći Vrhovnog, no kako ovaj tekst služi prosvjetljenju ljudskih bića, on je najvećim dijelom ograničen na one komponente evolucije Sedmostrukog Boga koje se tiču smrtnog čovjeka.

5. SEDMOSTRUKI UPRAVITELJI I SVEMOGUĆI

116:5.1 Već ste upoznati s vezom koja vlada između Sedmostrukog Boga i Vrhovnog Bića, dok sada trebate prepoznati način na koji Sedmostruki obuhvaća ne samo upravitelje već i stvoritelje velikog svemira. Ovi sedmostruki upravitelji obuhvaćaju slijedeće redove:

116:5.2 1. Glavne Fizičke Upravitelje.

116:5.3 2. Vrhovne Centre Moći.

116:5.4 3. Vrhovne Ravnatelje Moći.

116:5.5 4. Svemogućeg Vrhovnog.

116:5.6 5. Boga Djelovanja--Beskonačnog Duha.

116:5.7 6. Rajski Otok.

116:5.8 7. Izvor Raja--Oca Svih.

116:5.9 Nije moguće operativno razdvojiti ovih sedam grupa koje predstavljaju fizičko-kontrolnu razinu ove povezanosti Božanstva na jednoj od Sedmostrukog Boga na drugoj strani.

116:5.10 U nadsvemirskom smislu, postignut je simbolički izražaj razdvajanja energije i duha (ovo je razdvajanje proizašlo iz istodobne prisutnosti Vječnog Sina i Rajskog Otoka) kad se Sedam Glavnih Duhova zajednički upustilo u svoj prvi kolektivni čin stvaranja. Ova je epizoda svjedočila pojavu Sedam Vrhovnih Ravnatelja Moći. Istodobno s tim, duhovni su se krugovi Glavnih Duhova odvojili od fizičkih aktivnosti kojima upravljaju ravnatelji moći, usljed čega se smjesta pojavio kozmički um kao novi činitelj čija se uloga sastoji od koordinacije materije i duha.

116:5.11 Svemogući Vrhovni evoluira kao nadkontroler fizičke moći velikog svemira. U toku sadašnjeg kozmičkog doba, čini se da je ovaj potencijal fizičke moći usredotočen u Sedam Vrhovnih Ravnatelja Moći koji djeluju kroz stacionarne lokacije centara moći kao i kroz pokretne prisutnosti fizičkih upravitelja.

116:5.12 Vremenski svemiri nisu savršeni; savršenstvo je njihova sudbina. Borba za postignuće savršenstva tiče se ne samo intelektualnih i duhovnih razina, već isto tako i fizičke razine energije i mase. Kako bi postigli fizičku stabilnost, sedam nadsvemira moraju prvo postići stabilizaciju u stadiju svjetla i života. I vlada vjerovanje da će krajnje postignuće materijalne ravnoteže označiti upotpunjenje evolucije fizičke kontrole Svemogućeg.

116:5.13 Za najranijih dana izgradnje svemira, čak se i Rajski Stvoritelji prvenstveno zanimaju za uspostavu materijane ravnoteže. Uobličenje uzorka lokalnog svemira predstavlja ne samo rezultat aktivnosti centara moći, već i rezultat prostorne prisutnosti Stvaralačkog Duha. I u toku ovih ranih epoha izgradnje lokalnog svemira, Sin Stvoritelj ispoljava slabo razumljivu osobinu materijalne kontrole, ne napuštajući svoj centralni planet sve dok se u lokalnom svemiru ne uspostavi gruba ravnoteža.

116:5.14 Na koncu konca, sva energija reagira na um dok fizički upravitelji predstavljaju djecu Boga uma, Boga koji aktivira uzorak Raja. Inteligencija ravnatelja moći iskazuje neumoljivu odanost nastojanju da uspostavi materijalnu kontrolu. Njihova borba za postignuće fizičke dominacije nad energetskim odnosima i kretnjama mase ne popušta sve do postignuća konačne pobjeda nad energijama i masama koje predstavljaju njihove trajne domene aktivnosti.

116:5.15 Vremensko-prostorne borbe koje imaju narav duha imaju za cilj evoluciju dominacije duha nad materijom posredničkim djelovanjem (osobnog) uma; fizička (neosobna) evolucija svih svemira ima za cilj usklađenje kozmičke energije s uravnoteženim konceptima uma kojim dominira naduprava duha. Sveukupna evolucija cijelog velikog svemira predstavlja stvar ujedinjenja (uz pomoć ličnosti) uma koji upravlja nad energijom s intelektom koji je koordiniran s duhom, i ova će evolucija biti obznanjena u punoj pojavi svemoguće moći Vrhovnog.

116:5.16 Teškoća koja prati postignuće dinamične ravnoteže počiva u činjenici da je kozmos obilježen rastom. Pojava nove energije i nove mase neprestano narušava prethodno uspostavljene krugove fizičke tvorevine. Rastući svemir mora biti nestabilan svemir; stoga ni jedan dio kozmičke cjeline ne može postići istinsku stabilnost sve dok svo vrijeme ne posvjedoči materijalno upotpunjenje sedam nadsvemira.

116:5.17 U stabiliziranim se svemirima svjetla i života ne mogu susresti značajniji nepredviđeni fizički događaji. Tu je već postignuta relativno potpuna kontrola nad materijalnom tvorevinom; no čak i tada, problemi odnosa između stabiliziranih svemira i evoluirajućih svemira nastavljaju biti izazov vještini Kozmičkih Ravnatelja Moći. No ovi će problemi postupno iščeznuti kako se sve rijeđe mogu susresti nove stvaralačke aktivnosti--veliki svemir prilazi vrhuncu evolucijskog izražaja.

6. UPRAVA DUHA

116:6.1 Izuzev u slučaju ličnosti, gdje se posredstvom uma duh bori za vlast, evolucijskim nadsvemirima upravlja energija-materija. Cilj evolucijskih svemira počiva u potčinjenju energije-materije posredstvom uma, koordinacijom uma s duhom, što je sve moguće zahvaljujući stvaralačkoj i ujedinjujućoj prisutnosti ličnosti. Stoga, kad stupaju u odnos s ličnošću, fizički sistemi postaju podređeni, sistemi uma ravnopravni, dok upravu preuzimaju sistemi duha.

116:6.2 Ovo se jedinstvo moći i ličnosti izražava na razinama božanstva u Vrhovnom i u vidu Vrhovnog. No aktualna evolucija dominacije duha predstavlja rast koji počiva na djelima slobodne volje Stvoritelja i stvorenih bića velikog svemira.

116:6.3 Na apsolutnim razinama, energija i duh su jedno. No istog časa kad napustimo takve apsolutne razine, javlja se razlika i kako se energija i duh kreću od Raja prema prostoru, rascjep među njima postaje sve širi, sve dok se u lokalnim svemirima gotovo potpuno ne raziđu. Oni tu više nisu bilo jednaki ili slični i um mora posredovati kako bi ih uzajamno povezao.

116:6.4 Činjenica da upraviteljske ličnosti mogu usmjeravati energiju ukazuje na činjenicu da energija reagira na djelovanje uma. Činjenica da se djelima istih ovih kontrolnih jedinki može postići stabilizacija mase ukazuje na činjenicu da masa reagira na direktivnu prisutnost uma. I činjenica da u ličnosti koja je obdarena voljom, djelujući kroz um, sam duh može ovladati energijom-materijom-- govori o potencijalnom jedinstvu cijele konačne tvorevine.

116:6.5 Uzajamna ovisnost povezuje sve sile i ličnosti koje djeluju širom cijelog svemira nad svemirima. Pri organizaciji svemira, Sinovi Stvoritelji i Stvaralački Duhovi ovise o kooperativnom djelovanju centara moći i fizičkih upravitelja; Vrhovni Ravnatelji Moći ne bi bili potpuni bez nadkontrole Glavnih Duhova. U slučaju ljudskih bića, mehanizam fizičkog života djelomično reagira na naloge (osobnog) uma. Sam ovaj um zauzvrat podpada pod svrsishodnu dominaciju duha i cijeli takav evolucijski razvoj vodi stvaranju novog djeteta Vrhovnog, novog osobnog ujedinjenja više različitih vrsta kozmičke stvarnosti.

116:6.6 I kao što je slučaj s dijelovima, isto je slučaj i sa cijelim; kako bi postigla upotpunjenje Božanstva i dostigla sudbinu povezanosti s Trojstvom, osoba Vrhovnosti koja ima narav duha mora primiti pomoć od evolucijske moći Svemogućeg. Dok su ličnosti vremena i prostora te koje moraju uložiti napore kako bi se ovo postiglo, postignuće vrhunca i izvršenja ovog nastojanja počiva u činu Svemogućeg Vrhovnog. I dok tako rast cijelog predstavlja ukupnu sumu kolektivnog rasta dijelova, jednako slijedi da evolucija dijelova predstavlja segmentirani odraz svrsishodnog rasta cijelog.

116:6.7 Na Raju, monota i duh su kao jedno--razlikuju se jedino po imenu. Dok je u Havoni moguće uočiti razliku između materije i duha, oni istodobno imaju skladne svojstvene naravi. U sedam nadsvemira oni se, međutim, uveliko razilaze; tu vlada široki raskol između kozmičke energije i božanskog duha; stoga tu postoji viši iskustveni potencijal za djelovanje uma koji treba uskladiti i vremenom ujediniti fizički uzorak s duhovnim namjerama. Božanstvenost je u većoj mjeri ublažena u evoluirajućim vremenskim svemirima prostora gdje bića moraju riješiti teže probleme, dok im se pri njihovom riješavanju pruža veća prilika za postignuće iskustva. I sva ova nadsvemirska situacija stvara šire područje evolucijske egzistencije koje pruža jednaku prilika za postignuće kozmičkog iskustva kako stvorenom biću tako i Stvoritelju--čak i Vrhovnom Božanstvu.

116:6.8 Dok je uprava duha egzistencijalna na apsolutnim razinama, na konačnim razinama i u sedam nadsvemira, ona postaje stvar evolucijskog iskustva. I sva bića jednako dijele ovo iskustvo, od smrtnog čovjeka do Vrhovnog Bića. Svi ulažu napor--osobni napor--pri ovom postignuću; svi učestvuju--osobnu učestvuju--u sudbini.

7. ŽIVI ORGANIZAM VELIKOG SVEMIRA

116:7.1 Veliki svemir nije samo materijalna tvorevina fizičkog veličanstva, uzvišenosti duha i intelektualne veličine, već je isto tako veličanstven i reaktivan živi organizam. Stvarni život vibrira cijelim mehanizmom prostrane tvorevine kozmosa koji odzvanja životom. Fizička stvarnost svih svemira simbolično izražava spoznatljivu stvarnost Svemogućeg Vrhovnog; i ovaj je materijalni i živi organizam prožet krugovima inteligencije, upravo kao što je ljudsko tijelo prožeto mrežom osjetnih živčanih putova. Ovaj fizički svemir prožimaju putanje energije koje djelotvorno aktiviraju materijalnu tvorevinu, upravo kao što cirkulatorni sistem napaja i jača ljudsko tijelo snabdijevajući ga razgrađenim hranljivim sastojcima. Prostrani svemir posjeduje koordinirajuće centre veličanstvene nadkontrole koji se mogu usporediti s profinjenim sistemom kemijske kontrole ljudskog mehanizma. No da ste bolje upoznati s fizičkom građom energetskog centra, mogli bi se poslužiti analogijom pri nastojanju da vas bliže upoznamo s fizičkim svemirom.

116:7.2 Upravo kao što se smrtnici služe sunčevom energijom kako bi proizveli životne neophodnosti, veliki svemir tako ovisi o postojanim energijama koje zrače s nižeg Raja podržavajući materijalne aktivnosti i kozmičke kretnje prostora.

116:7.3 Um je dat smrtnicima kako bi pomoću njega mogli postati svjesni vlastitog identiteta i ličnosti; i um je--čak i Vrhovni Um--podaren cjelokupnosti konačnog, i zahvaljujući umu duh ove javljajuće kozmičke ličnosti uvijek nastoji ovladati energijom-materijom.

116:7.4 Smrtni čovjek reagira na vodstvo duha upravo kao što veliki svemir reagira na rasprostranjeno djelovanje gravitacije duha koje potječe od Vječnog Sina, univerzalnu nadmaterijalnu koheziju vječnih duhovnih vrijednosti svih tvorevina konačnog kozmosa vremena i prostora.

116:7.5 Ljudska su bića u stanju postići trajno samopoistovjećenje s cjelokupnom i neuništivom kozmičkom stvarnošću--ona su u stanju spojiti se s unutarnjim Misaonim Ispravljačem. Vrhovni isto tako zauvijek ovisi o apsolutnoj stabilnosti Izvornog Božanstva, Rajskog Trojstva.

116:7.6 Čovjekov poriv za rajskim savršenstvom, njegova težnja za postignućem Boga, stvara u okviru živog kozmosa istinski napon božanstvenosti koji može razriješiti jedino besmrtna duša; upravo te se događa u iskustvu svakog pojedinog stvorenog smrtnika. No kad sva stvorena bića i svi Stvoritelji velikog svemira podjednako teže za božanskim savršenstvom i postignućem Boga, stvara se ogroman kozmički napon koji je moguće razriješiti jedino uzvišenom sintezom svemoguće moći s osobom duha koja pripada evoluirajućem Bogu svih stvorenih bića, Vrhovnom Biću.

116:7.7 [Predstavio Moćni Glasnik koji privremeno boravi na Urantiji.]





Back to Top