Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 84 : BRAK I OBITELJSKI ŽIVOT

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 84 : BRAK I OBITELJSKI ŽIVOT



POGLAVLJE 84 : BRAK I OBITELJSKI ŽIVOT

84:0.1 MATERIJALNA nužda je utemeljila brak, seksualna požuda ga je uljepšala, religija ga je ozakonila i uveličala, država ga je nalagala i regulirala, dok odskora u bračnoj zajednici evoluira ljubav koja počinje pravdati i veličati brak kao osnovu doma, najkorisnije i najplemenitije institucije civilizacije. I izgradnja doma treba počivati u biti i centru svih obrazovnih nastojanja.

84:0.2 Seks je jednostavno čin samoproduženja i praćen je različitim stupnjevima samozadovoljenja; brak, izgradnja doma, je uveliko stvar samoodržanja i podrazumijeva društvenu evoluciju. Samo društvo je satkano od skupa obiteljskih jedinki. Kao planetarni činitelji, individue su vrlo kratkovječne--jedino obitelji predstavljaju trajna sredstva društvene evolucije. Obitelj je kanal kroz koji rijeka kulture i znanja teče od generacije do generacije.

84:0.3 Dom je u načelu sociološka institucija. Brak je nastao kao rezultat suradnje između muškarca i žene pri samoodržanju i samoproduženju, dok je samozadovoljenje bilo tek uzgredno. Dom, međutim, obuhvaća sve tri bitne zadaće ljudske egzistencije, dok ga proizvodnja potomstva čini osnovnom ljudskom institucijom, a seksualni odnos između supružnika odvaja od svih drugih društvenih aktivnosti.

1. PRIMITIVNA ZAJEDNICA IZMEĐU MUŠKARCA I ŽENE

84:1.1 Brak nije bio utemeljen na seksualnim odnosima; oni su bili uzgredni. Primitivnom muškarcu nije trebao brak, jer je on slobodno naslađivao svoj seksualni apetit, bez potrebe da na sebe preuzme odgovornosti kakve su žena, djeca i dom.

84:1.2 Radi svoje fizičke i emocionalne vezanosti uz potomstvo, žena ovisi o suradnji s muškarcem, što je nagoni da potraži zaštitno okrilje braka. Ali nije postojao nikakav izravan biološki poriv koji bi naveo muškarca da stupi u brak--još manje koji bi ga tu zadržao. Ljubav nije bila to što je nagnalo čovjeka da uđe u bračnu zajednicu, već je prije glad bila to što je privuklo neciviliziranog muškarca ženi i primitivnom zaklonu koji su dijelili s njezinom djecom.

84:1.3 Čak ni svijest o obvezama koje prate seksualne odnose nije zaslužna za stvaranje braka. Primitivni čovjek nije shvaćao vezu između seksualne naslade i rođenja djeteta. U određenom razdoblju u prošlosti, općenito se smatralo da je djevica mogla ostati u drugom stanju. U umu primitivnih ljudi rano se javila ideja da djeca nastaju u zemlji duhova; prevladavalo je vjerovanje da žena zatrudni tako što evoluirajući duh uđe u njezino tijelo. Hrana i uroci su također smatrani mogućim uzrocima trudnoće kod djevica ili neudatih žena, dok je u skorijem razdoblju početak života doveden u vezu s dahom i sunčevom svjetlošću.

84:1.4 Mnogi rani narodi su povezivali duhove s morem; djevice su se stoga smjele kupati jedino pod određenim uvjetima; mlade žene su više strahovale od kupanja u moru za vrijeme plime nego od seksualnih odnosa. Prerano rođena ili deformirana novorođenčad su smatrana mladunčadi životinja koje su ušle u ženino tijelo prilikom nepažljivog kupanja ili kao rezultat djelovanja zlih duhova. Divljaci bi naravno bez imalo razmišljanja smjesta zadavili takvu djecu.

84:1.5 Prvi korak k razriješenju ove tajne potječe od vjerovanja da seksualni odnosi otvaraju put kojim duhovi mogu ući u ženu i izazvati trudnoću. Čovjek je s vremenom otkrio da oba roditelja jednako doprinose žive nasljedne faktore koji začinju potomstvo. Ali čak i u dvadesetom stoljeću mnogi roditelji još uvijek odbijaju objasniti svojoj djeci proces nastanka ljudskog života.

84:1.6 Određena jednostavna vrsta obitelji nastaje iz činjenice da reproduktivna djelatnost podrazumijeva vezu između majke i djeteta. Majčinska ljubav je instinktivna; ona ne izrasta iz društvenih pravila, kao što je to slučaj s brakom. Majčinska ljubav svih sisavaca je unutarnje obdarenje koje nastaje kao rezultat djelovanja duhova koji pomažu umu lokalnog svemira i u različitih vrsta njena snaga i odanost ovise o trajanju mladunčetove bespomoćnosti.

84:1.7 Odnos između majke i djeteta je prirodan, snažan i instinktivan, što objašnjava zašto su primitivne žene bile ponukane podvrći se mnogim neprijatnim uvjetima i neizrecivim teškoćama. Snažna majčinska ljubav je emocija koja je ženu uvijek sputavala, narušavajući njezinu poziciju u borbi s muškarcem. No unatoč tome, majčinski instinkt ljudskog roda nije nesavladiv; mogu ga osujetiti ambicija, sebičnost i religiozna uvjerenja.

84:1.8 Dok veza između majke i djeteta nije ni brak ni dom, ona je jezgra iz koje su oboje potekli. Veliki napredak u evoluciji zajedničkog života nastupio je kad su privremene zajednice između muškaraca i žena počele trajati dovoljno dugo kako bi mogle podići vlastito potomstvo, jer je to značilo izgradnju doma

84:1.9 I pored toga što ove rane zajednice nisu bile osobito čvrste i što su ih potresale brojne nesuglasice, ovakva je suradnja između muškarca i žene značajno uvećala šanse za opstanak. Čak i neovisno o obitelji i potomstvu, muškarac i žena su, kada rade zajedno, po mnogo čemu nadmoćniji od bilo dva muškarca ili dvije žene. Ovakva je veza među suprotnim spolovima uvećala šanse za opstanak te je obilježila sami početak ljudskog društva. Spolna podjela rada je isto tako pogodovala ugodnosti i sreći.

2. RANA MATRIJARHALNA OBITELJ

84:2.1 Periodično krvarenje žene i gubljenje krvi pri porodu rano je vodilo začeću predodžbe o krvi kao stvoritelju djece (čak i vjerovanju da se duša nalazi u krvi), te pojmu krvnog srodstva. U rana vremena, svo potomstvo je vođeno prema ženskoj liniji, kako je jedino ženski dio nasljeđa bio pouzdan.

84:2.2 Kako je primitivna obitelj nastala kao proizvod instinktivne biološke krvne veze između majke i djeteta, ona je neminovno bila matrijarhalna; i u mnogim se plemenima dugo zadržalo ovakvo ustrojstvo. Matrijarhat predstavlja jedini mogući prijelaz iz stadija grupnog braka hordi do kasnijeg naprednijeg obiteljskog života mnogobračnih i jednobračnih patrijarhalnih obitelji. Matrijarhalna obitelj je bila prirodna i biološka; patrijarhalna je bila društvena, ekonomska i politička. To što se crvena rasa Sjeverne Amerike tako dugo držala matrijarhalnog ustrojstva predstavlja jedan od glavnih razloga zašto inače vrlo napredni Irokezi nisu uspjeli postati istinska država.

84:2.3 Kako su nalagala društvena pravila matrijarhata, ženina majka je uživala praktično najviši autoritet u obitelji; čak su se i ženina braća i njihovi sinovi više starali za obitelj nego njezin muž. Očevima su često davana imena njihove djece.

84:2.4 Najranije rase nisu smatrale da je otac značajnije sudjelovao u stvaranju djece, već su mislile da djeca dolaze isključivo od majke. Prevladavalo je vjerovanje da djeca sliče ocu bilo radi uzajamne povezanosti ili da su na taj način "obilježena" jer je tako htjela majka. Kasnije, kad je patrijarhalna obitelj zamijenila matrijarhalnu, otac je preuzeo sve zasluge za rođenje djece i velik broj tabua koji su se isprva odnosili jedino na trudne žene počeo se odnositi i na njihove muževe. Kad bi se približio čas poroda, budući otac bi prestao s radom te bi legao u postelju pored svoje žene, gdje bi ostao tri do osam dana. Ako bi žena narednog dana ustala i nastavila s teškim radom, muž bi ostao u postelji da primi čestitke; sve je ovo bio dio ranih društvenih pravila koja su formirana kako bi se utemeljilo očevo pravo na dijete.

84:2.5 Isprva je vladao običaj da muškarac ode narodu svoje žene, ali u kasnijem razdoblju, nakon što bi novcem ili radom isplatio cijenu za mladu, muškarac bi poveo ženu i djecu svome narodu. Prijelaz iz matrijarhata u patrijarhat objašnjava inače besmislenu zabranu određenih oblika braka među rođacima, dok su drugi oblici jednako srodne bračne veze dopušteni.

84:2.6 Društvena pravila koja su formirana u lovačkom razdoblju prestala su važiti kad se muškarac počeo baviti stočarstvom koje mu je dalo kontrolu nad glavnim izvorom hrane; nedugo zatim je iščezla matrijarhalna obitelj. Ona se nije održala jednostavno zato što se nije mogla mjeriti s patrijarhalnom. Zajednička moć majčinih muških rođaka nije se mogla usporediti s moći muža-oca. Žena nije bila u stanju istodobno voditi brigu o podizanju djece, održanju autoriteta i sprovođenju sve veće moći koju je uživala u obitelji. Sve češća krađa žena i kasnije njihova kupovina dalje je ubrzala nestanak matrijarhalne obitelji.

84:2.7 Iznenadni prijelaz iz matrijarhata u patrijarhat je jedan od najpodrobnijih obrta i najkorijenitijih prilagođenja koja je ljudska rasa ikad sprovela. Ova je promjena smjesta urodila većim društvenim izražajem i uvećanjem pustolovnosti obiteljskog života.

3. OBITELJ POD OČEVOM UPRAVOM

84:3.1 Dok je majčinski instinkt mogao biti to što je navelo ženu da uđe u bračnu zajednicu, muškarčeva fizička premoć i snaga društvenih pravila jesu ono što ju je doslovce primoralo da tu ostane. Pastoralni život je utemeljio novi kod društvenih pravila--patrijarhalni oblik obiteljskog života; i bezuvjetni i samovoljni autoritet oca je bio temelj na kojem je počivalo obiteljsko jedinstvo tijekom pastoralne i rane zemljoradničke ere. Svo društvo, bilo nacionalno ili obiteljsko, je prošlo kroz stadij samodržačkog patrijarhalnog ustrojstva.

84:3.2 Neznatno poštovanje koje je ukazivano ženskom rodu u razdoblju kad je napisan Stari Zavjet vjerno svjedoči o društvenim pravilima pastoralne ere. Sve Židovske starješine su se bavile stočarstvom, što potvrđuju riječi "Bog je moj pastir."

84:3.3 Ali žena je jednako kriva što u prošlosti o ženama nije vladalo visoko mišljenje. U primitivno doba žena nije uspjela steći društveno priznanje zato što nije znala djelovati u izvanrednim slučajevima; nije se znala iskazati u spektakularnim i kriznim situacijama. Majčinstvo je stajalo na putu ženinoj borbi za egzistenciju; majčinska ljubav je stajala na putu njezinom učešću u plemenskoj obrani.

84:3.4 Isto tako, primitivne žene su nehotice stvorile vlastitu ovisnost o muškarcu time što su iskazivale hvalu i divljenje njegovoj ratobornosti i muževnosti. To što su ratnici kovani u zvijezde uzvisilo je muški ego, dok je u jednakoj mjeri unizilo ego žene učinivši je još ovisnijom; vojnička uniforma još uvijek budi snažne emocije u ženama.

84:3.5 Među naprednijim rasama, žene su fizički manje i slabije od muškaraca. Kako je slabija, žena je postala taktičnija; rano se naučila koristiti svojim seksualnim čarima. Postala je opreznija i konzervativnija od muškarca, premda nešto manje dubokoumna. Muškarac je imao premoć nad ženom na ratištu i u lovu, dok se u kući žena pokazala generalom koji je znao diktirati čak i najprimitivnijim muškarcima.

84:3.6 Tijekom pastoralne ere muškarci su čuvali stada dok su žene uzgajale povrće. Primitivni muškarac se dugo nije htio prihvatiti obrade zemlje; zemljoradnja je bila suviše miroljubiva i nije imala pustolovni karakter. Pored toga, prema negdašnjem sujevjerju, kako su bile majke, žene su smatrane uspješnijim uzgajivačima biljaka. I među mnogim primitivnim plemenima muškarci i danas pripremaju meso dok žene kuhaju povrće. Kad se primitivna australska plemena nađu u pokretu, žene nikad neće napasti divljač, dok se muškarci nikad neće sagnuti da iskopaju jestivi korijen.

84:3.7 Žena je uvijek morala raditi; ono bar do početka suvremenog doba, žena je bila istinski proizvođač. Muškarac je obično birao lakši put i ova je nejednakost potrajala kroz cijelu povijest ljudske rase. Žena je uvijek nosila teret, brinući o obiteljskoj imovini i pazeći na djecu, kako bi se muškarac mogao posvetiti lovu ili ratovanju.

84:3.8 Prva emancipacija žena je nastupila kad je muškarac pristao na obradu zemlje, time preuzevši nešto što je do tada bilo ženin posao. Značajan napredak je postignut kad su ljudi prestali ubijati muške zarobljenike i umjesto toga ih počeli pretvarati u zemljoradničke robove. Ovo je oslobodilo ženu, koja je tako mogla posvetiti više vremena brizi o domaćinstvu i odgoju djece.

84:3.9 Korištenjem mlijeka skraćen je period dojenja što je uvećalo broj djece i spriječilo preranu neplodnost žena, dok je upotreba kravljeg i kozijeg mlijeka smanjila smrtnost dojenčadi. Prije pastoralne ere, majke su obično dojile djecu četiri do pet godina.

84:3.10 Kako je u primitivnom društvu ratovanje postajalo sve rjeđe, umanjena je nejednakost stvorena spolnom podjelom rada. Međutim, žene su još uvijek morale obavljati teški rad dok su muškarci radili samo što su htjeli. Svaki kamp ili selo se neprestano moralo nalaziti pod prismotrom straže, ali i ovaj problem je djelomično otklonjen kad su ljudi pripitomili psa. Uopćeno, dolazak zemljoradničke ere uveliko je poboljšao ženin prestiž i društveni položaj; ovo je bar bio slučaj sve dok se muškarac nije sam posvetio obradi zemlje. Istog su časa nastupila značajna poboljšanja u zemljoradničkim metodama koja su trajala iz generacije u generaciju. Dok se bavio lovom i ratovanjem, muškarac je naučio vrijednost organizacije te je tako mogao primijeniti ove vještine u industriji, a kasnije, nakon što je preuzeo velik dio ženinih obaveza, njima značajano unaprijediti ženine slabije organizirane radne metode.

4. ŽENIN STATUS U RANOM DRUŠTVU

84:4.1 Uopćeno govoreći, društveni položaj žene u bilo kojem dobu je vjeran pokazatelj evolucijskog napretka braka kao društvene institucije, dok se napredak braka može uzeti kao prilično precizan pokazatelj napretka ljudske civilizacije.

84:4.2 Ženin je status uvijek bio društveni paradoks; žena je uvijek lukavo upravljala muškarcima; kako bi ostvarila svoje interese i unaprijedila svoj položaj, uvijek je izvlačila korist iz muškarčevog snažnijeg seksualnog poriva. Suptilno se koristeći svojim seksualnim čarima, žena je često bila u stanju steći prevlast nad muškarcem čak i kad ju je ovaj držao u najprezrenijem ropstvu.

84:4.3 U rano doba žena nije bila muškarčev prijatelj, dragana, ljubavnica ili partner, već je bila njegova imovina, sluga i rob, a kasnije njegov ekonomski partner, igračka i majka njegove djece. Unatoč tome uspješni i prijatni seksualni odnosi su uvijek počivali na ženinoj voljnosti i sudjelovanju, što je inteligentnim ženama dalo značajnu moć nad njihovim neposrednim i osobnim položajem, neovisno o društvenom položaju njihova spola. Ali muškarčevo nepovjerenje i sumnjičavost nisu bili ništa manji zbog činjenice da su cijelo to vrijeme žene bile primorane koristiti se lukavstvom kako bi ublažile svoju podređenost.

84:4.4 Suprotni spolovi su naišli na veliku teškoću pri nastojanju da postignu uzajamno razumijevanje. Muškarcu je bilo teško razumijeti ženu i on ju je promatrao s čudnim spojem neukog nepovjerenja i bojažljive očaranosti, ako ne čistog sumnjičanja i prezira. Mnoge plemenske i rasne tradicije pripisuju nevolje Evi, Pandori ili nekoj drugoj predstavnici ženkog roda. Ove su priče uvijek tako izobličene da izgleda kao da je žena donijela zlo muškarcu; i sve ovo ukazuje na to da je u određenom razdoblju u prošlosti vladala opća sumnjičavost prema ženama. Među razlozima koji nalažu celibat svećenika glavni je ženina niskost. To što su u prošlosti uglavnom žene smatrane vješticama dalje je pogoršalo ugled ženskog roda.

84:4.5 Muškarci su dugo smatrali žene čudnovatim, čak nenormalnim. Štoviše, vjerovali su da žene nisu imale dušu; stoga im nisu nadijevali imena. U najranije doba vladao je veliki strah od prvog seksualnog kontakta s ženom; tako je nastao običaj da svećenik ima prvi spolni kontakt s djevicom. Čak je i ženina sjena smatrana opasnom.

84:4.6 Porođaj je općenito smatran radnjom koja je ženu činila opasnom i nečistom. I u skladu s društvenim pravilima mnogih starih plemena, poslije porođaja žena je morala proći kroz opsežan proces očišćenja. Izuzev među onim grupama gdje je vladao običaj da otac djeteta legne pored žene u porođajnu postelju, buduće majke bi se svi klonili i ona bi se našla sama i odbačena. Prastari narodi su čak izbjegavali porode u kući. Kasnije je starijim ženama dozvoljeno da budućoj majci pomognu pri porodu i tako su se javile profesionalne primalje. Kako bi olakšali porod, primitivni ljudi su imali običaj reći i učiniti bezbroj besmislica. Često bi poprskali novorođenče svetom vodom kako bi spriječili utjecaj duhova.

84:4.7 Među nemiješanim plemenima, porod je bio relativno lak i trajao je dva do tri sata; u slučaju miješanih rasa, obično je trajao dulje. U slučajevima gdje bi žena umrla pri porodu, osobito pri porodu blizanaca, bila bi okrivljena za preljub s duhom. Kasnije su viša plemena počela smatrati smrt pri porodu nebeskom voljom; vjerovali su da su takve majke umrle pri izvršenju plemenitog zadatka.

84:4.8 Takozvana čednost žene koja se odnosi na odijevanje i pokrivanje tijela proizlazi odatle što su primitivni ljudi na smrt strahovali da bi je netko vidio tijekom menstrualnog perioda. Ovo se smatralo ozbiljnim grijehom, kršenjem tabua. Prema starim društvenim pravilima, od puberteta pa sve do zadnjeg dana plodnosti, svaka je žena bila osuđena na potpunu izolaciju od obitelji i društva cijeli tijedan svakog mjeseca. Sve što bi dirnula, sve na što bi sjela ili legla, smatrano je "nečistim." Dugo je vladao običaj brutalno izmlatiti djevojku na kraju svakog menstrualnog perioda kako bi se iz njenog tijela istjerao zao duh. Ali nakon što bi dostigla dob kad više nije mogla imati djece, žena je obično primala veće poštovanje kao i nova prava i privilegije. Kad se sve ovo uzme u obzir, nije čudo što su žene omalovažavane. Čak su i stari Grci smatrali da je u toku menstrualnog perioda žena bila jedan od tri glavna uzroka onečišćenosti, dok su druga dva bili svinjetina i bijeli luk.

84:4.9 Koliko god bile besmislene, ove su prastare ideje dale premorenim i preopterećenim ženama bar za njihove mladosti sedam dana svakog mjeseca za prijeko potreban odmor i korisnu meditaciju. Kad bi ostale nasamo, žene bi se dovijale kako će se nositi sa svojim muškim partnerima ostala tri tjedna u mjesecu. Isto tako, dok su žene bile izolirane, muškarci nisu mogli prekomjerno uživati u seksu, što je neizravno vodilo restrikciji pučanstva i povišenju samokontrole.

84:4.10 Veliki napredak je postignut kad je muškarcu oduzeto pravo da ubije svoju ženu. Isto tako, društvo je uznapredovalo kad je žena postala vlasnik vjenčanih darova. Kasnije, ona je stekla zakonsko pravo da posjeduje, kontrolira, pa čak i pokloni ili proda svoju imovinu, dok joj je dugo uskraćivan položaj bilo u crkvi ili državnoj upravi. Sve do početka dvadesetog stoljeća, pa čak i tada, muškarac se odnosio prema ženi više-manje kao prema imovini. U mnogim dijelovima svijeta žena još uvijek nije stekla slobodu da se otrgne od muškarčeve kontrole. Čak i među naprednim narodima se u muškarčevom nastojanju da zaštiti ženu krije prešutna potvrda nadmoćnosti.

84:4.11 Ali primitivne žene sebe nisu sažaljevale, kako to znaju činiti njihove odskora oslobođene sestre. Naposljetku, one su bile prilično sretne i zadovoljne; nisu se usuđivale zamisliti bilo bolji ili drugačiji oblik egzistencije.

5. NAPREDOVANJE DRUŠTVENIH PRAVILA I ŽENIN POLOŽAJ

84:5.1 Kad se radi o samoproduženju, žena je ravnopravna muškarcu, ali kad je riječ o njihovoj zajedničkoj borbi za samoodržanje, prinudno materinstvo stavlja ženu u nepovoljan položaj i ovu činjenicu mogu nadoknaditi jedino prosvijetljena društvena pravičla sve naprednije civilizacije kao i muškarčev sve viši smisao za poštenje.

84:5.2 Tijekom društvene evolucije, žene su stekle više seksualne norme, jer su snosile teže posljedice u slučaju kršenja društvenih pravila koja upravljaju seksualnim odnosima. Muškarčeve seksualne norme napreduju vrlo sporo i to jedino kao rezultat nastojanja da se udovolji civilizacijskom smislu za poštenje. Priroda ne zna što je pošteno--žena sama podnosi porođajne bolove.

84:5.3 Suvremena teorija o jednakosti spolova predstavlja lijepu i vrijednu ideju napredujuće civilizacije premda kao takva ne postoji u prirodi. Kad jači tlači, muškarac ima moć nad ženom; kad društvom počnu dominirati pravda, mir i poštenje, žena se postupno uzdiže iz ropstva i anonimnosti. U bilo kojoj naciji ili dobu, društveni položaj žene općenito stoji u obrnutom odnosu sa stupnjem militarizma.

84:5.4 Ali muškarac nije svjesno niti namjerno prvo oduzeo prava od žene pa ih onda postupno i nevoljno vratio; cijela ova situacija je nesvjesna i neplanirana epizoda društvene evolucije. Kad je zaista došlo vrijeme da žena počne uživati viša prava, ona ih je dobila, i to posve neovisno o muškarčevom svjesnom stavu. Polako ali sigurno, pravila ponašanja se mijenjaju kako bi omogućila društvena prilagođenja koja predstavljaju dio neprestanog razvoja civilizacije. Kako su društvena pravila sve više napredovala, muškarci su se počeli sve bolje odnositi prema ženama; plemena koja su zlostavljala žene nisu opstala.

84:5.5 Adamiti i Noditi su ženama poklanjali sve veće priznanje, i one grupe koje su došle pod utjecaj migrirajućih Andita često su prihvaćale Edenička učenja u pogledu ženinog mjesta u društvu.

84:5.6 Rani Grci i Kinezi su se odnosili prema ženama bolje nego većina okolnih naroda. Ali Židovi su prema ženama bili izrazito sumnjičavi. Kako su na Zapadu Pavlova učenja pripojena kršćanstvu, žena se vrlo teško mogla osloboditi potlačenosti, premda je kršćanstvo unaprijedilo društvena pravila time što je zahtijevalo da muškarci strože poštuju seksualne obveze. Ženin položaj je gotovo beznadežno unižen u islamu, dok neke druge Istočnjačke religije stavljaju ženu u još gori položaj.

84:5.7 Znanost je emancipirala ženu, ne religija; suvremena tvornica ju je najvećim dijelom oslobodila od okova domaćinstva. Muškarčeve fizičke sposobnosti više nisu bile ključni faktor u ovom novom mehanizmu za osiguranje životnih potrepština; znanost je tako promijenila uvjete života da muškarac više nije moćniji od žene.

84:5.8 Ove su promjene vodile ženinom oslobođenju od okova domaćinstva, u tolikoj mjeri izmijenivši njezin položaj da ona danas uživa praktično jednak stupanj osobne slobode i spolnog samoopredjeljenja kao muškarac. U prošlosti se ženina vrijednost sastojala od njezine sposobnosti da proizvede hranu; s vremenom su nova otkrića i uvećanje bogatstva omogućili ženi da stvori novi svijet i počne djelovati u novoj sferi--domenu gracioznosti i šarma. Industrija je tako nesvjesno i nenamjerno izborila bitku za ženinu društvenu i ekonomsku emancipaciju. I evolucija je još jednom postigla ono što čak ni otkrivenje nije bilo u stanju učiniti.

84:5.9 Pri svojoj reakciji na nepravednost društvenih pravila koja su određivala ženin položaj u društvu, prosvijetljeni narodi su otišli iz krajnosti u krajnost. Među industrijaliziranim rasama žena je primila gotova sva prava, dok je ne vežu brojne dužnosti kakva je recimo vojna obveza. Emancipacija je napredovala pri svakom koraku koji je olakšao borbu za egzistenciju, dok je ženin položaj postajao sve bolji kako je društvo više napredovalo prema jednoženstvu. Pri svakom novom prilagođenju društvenih pravila napredne civilizacije, slabiji segment društva postiže nesrazmjerne dobitke.

84:5.10 U idealnom bračnom životu, žena konačno postiže priznanje, dostojanstvo, neovisnost, jednakost i obrazovanje; ali hoće li se pokazati vrijednom cijelog ovog novog i neviđenog postignuća? Hoće li suvremena žena primiti ovu veliku društvenu slobodu i uzvratiti lijenošću, ravnodušnošću, nevjernošću i nevoljnošću da rodi i podigne djecu? Danas, u dvadesetom stoljeću, žena polaže najteži ispit cijele svoje duge svjetske egzistencije!

84:5.11 Žena je ravnopravna s muškarcem u pogledu rasne reprodukcije i ona je stoga jednako važan učesnik rasne evolucije; evolucija se stoga kretala sve više u smijeru ostvarenja ženinih prava. Ali ženina prava nisu ni slučajno isto što i muškarčeva prava. Žena ne može ostvariti svoj puni potencijal ako se bude bavila ispunjenjem muškarčevih prava jednako kao što ni muškarac ne može biti uspješan bude li provodio prava žene.

84:5.12 Svaki spol ima vlastitu domenu egzistencije kao i vlastita prava u okviru te domene. Ako je ženina aspiracija da doslovno uživa sva muškarčeva prava, prije ili kasnije neumoljiva i bezosjećajna kompeticija će zasigurno zamijeniti kavalirstvo i poseban obzir koji mnoge žene danas uživaju, a koji su tek odskora dobile od muškaraca.

84:5.13 Civilizacija ne može izbrisati razlike u ponašanju spolova. Društvena pravila se mijenjaju iz stoljeća u stoljeće, ali instinkt ostaje isti. Prirođena materinska ljubav nikad neće dozvoliti da žena postane muškarčev ozbiljan takmac u industriji. Svaki će spol zauvijek vladati u vlastitoj domeni, domeni koji počiva na biološkoj i mentalnoj različitosti.

84:5.14 Svaki će spol uvijek imati vlastito polje djelovanja, dok će se ova dva zauvijek preklapati. Jedino u društvenom pogledu muškarci i žene mogu biti ravnopravni.

6. SURADNJA MUŠKARCA I žENE

84:6.1 Reproduktivni nagon nepogrešivo vodi muškarca i ženu jedno drugom radi samoproduženja, ali on sam nije u stanju osigurati trajnost i uzajamnu suradnju takve zajednice--izgradnju doma.

84:6.2 Svaka uspješna ljudska institucija podrazumijeva prvo sukob, a zatim usklađenje osobnih interesa kako bi se postigao praktičan i djelotvoran sklad; isto se može reći i o procesu osnivanja doma. U braku, koji je osnova izgradnji doma, najviše se ispoljava ta proturiječna suradnja koja često obilježava dodir između prirode i društva. Sukob je neminovan. Seksualni odnos je prirođen; on je prirodan. Brak, međutim, nije biološka, već društvena pojava. Požuda vodi muškarca i ženu jedno drugom, ali slabiji roditeljski instinkt, zajedno s utjecajem društvenih pravila, je to što ih drži zajedno.

84:6.3 S praktičnog stanovišta, muškarac i žena su dvije zasebne varijante jedne te iste vrste koje žive u intimnoj i bliskoj vezi. Njihova gledišta, i sve životne reakcije su, u biti, različite; oni nikako ne mogu postići cjelovito i stvarno međusobno razumijevanje. Suprotni spolovi nikad ne mogu ostvariti potpuno razumijevanje.

84:6.4 Čini se da žene imaju nešto snažniju intuiciju nego muškarci, dok se čine nešto manje logičnim. Žena je, međutim, uvijek bila nosilac moralnih normi kao i duhovni vođa čovječanstva. Još uvijek je istina da se ruka koja ljulja kolijevku bratimi sa sudbinom.

84:6.5 Neka vas ne uznemiruje ova razlika u prirodi, reakciji, gledištu i načinu razmišljanja muškaraca i žena, već je prije posmatrajte kao jako korisnu pojavu koja pomaže čovječanstvu kako individualno tako i kolektivno. Brojne vrste kozmičkih bića su stvorene u dualnim fazama ispoljenja ličnosti. Među smrtnicima, Materijalnim Sinovima i midsoniterima, ova razlika je označena kao muški i ženski spol; među serafima, kerubima i Morontia Pratiocima, obilježena je kao pozitivno ili agresivno i negativno ili neagresivno. Takve dualne veze značajno doprinose raznolikosti i prevazilaze usađena ograničenja, upravo kao što je slučaj s određenim trojnim vezama Rajsko-Havonskog sistema.

84:6.6 Muškarac i žena trebaju jedni druge ne samo za vrijeme smrtničkog života, već i tijekom morontijalne i duhovne egzistencije. Razlike u gledištima koje vladaju među spolovima ne prestaju s krajem prvog života već traju i tijekom uspona lokalnim svemirom i nadsvemirom. Čak i na Havoni hodočasnici koji se uspinju prema Raju--negdašnji muškarci i žene--još uvijek mogu pomoći jedni drugima. Stvorena bića se nikad, čak ni kad uđu u Zbor Finalista, neće toliko izmijeniti da bi izgubila u uvriježene sklonosti svojih ličnosti koje smrtnici označavaju muškim i ženskim spolom; ove će dvije osnovne varijante ljudskog roda uvijek jedna drugu zanimati, poticati, hrabriti i pomagati; kako bi riješili zamršene probleme svemira i prevazišli mnogostruke kozmičke teškoće, muškarac i žena će uvijek ovisiti o uzajamnoj suradnji.

84:6.7 Dok se spolovi nikad ne mogu nadati da će postići potpuno međusobno razumijevanje, oni će se djelotvorno uzajamno nadopunjavati, i premda je ovakva suradnja često više-manje proturiječna, ona je u stanju očuvati društvo i proizvesti podmladak. Brak je institucija koja treba uravnotežiti razlike među spolovima, istodobno omogućujući produženje civilizacije i osiguravajući produženje rase.

84:6.8 Brak je majka svih ljudskih institucija, jer izravno vodi izgradnji i održanju doma koji je strukturna osnova društva. Obitelj je vitalno povezana s mehanizmom za samoodržanje; ona je jedina nada održanja rase pod civilizacijskim utjecajem društvenih pravila, dok istodobno najdjelotvornije pruža određene jako prijatne oblike samozadovoljenja. Obitelj je čovjekovo najveće posve ljudsko postignuće koje spaja evoluciju bioloških odnosa muškarca i žene s društvenim odnosima dvaju supružnika.

7. IDEALI OBITELJSKOG ŽIVOTA

84:7.1 Seksualni odnos je instinktivan, njime prirodno nastaju djeca i na taj se način automatski rađa obitelj. Ono što se može reći o obiteljima neke nacije ili rase, može se reći i o njihovom društvu. Ako su obitelji dobre i društvo je dobro. Velika kulturna stabilnost Židovskog i Kineskog naroda počiva u snazi njihovih obitelji.

84:7.2 Instinktivna ljubav i briga za djecu nagnali su ženu da potraži okrilje braka i primitivnog obiteljskog života. Muškarac je bio primoran pristati na izgradnju doma jedino zbog pritiska kasnijih društvenih običaja i pravila; kako sam ne trpi nikakve biološke posljedice seksualnog čina, dugo mu je trebalo da se počne zanimati za sklapanje braka i izgradnju doma.

84:7.3 Seksualni odnos je prirodan, dok je brak društvena pojava kojom uvijek upravljaju društvena pravila. Zajedno s imovinom, ponosom i kavalirstvom, društvena pravila (religiozna, moralna i etička) stabiliziraju institucije braka i obitelji. Dok god su društvena pravila nestabilna i promjenljiva, nestabilna je postojanost institucija braka i doma. Brak trenutno prelazi iz imovinske ere u osobnu. U prošlosti je muškarac štitio ženu jer je bila njegova pokretna imovina, dok mu je ona iz istog razloga bila poslušna. Kakav god bio, ovaj je sistem pružao stabilnost. Danas se žena više ne smatra imovinom i nova društvena pravila trebaju stabilizirati institucije braka i doma. Ona su poimenice:

84:7.4 1. Nova uloga religije--učenje da je roditeljsko iskustvo bitan dio života, ideja o kozmičkim državljanima koji rađaju i podižu djecu; sve šire shvaćanje da je podizanje djece stvar časti i privilegije--davanje sinova Ocu.

84:7.5 2. Nova uloga znanosti--rođenje djece postaje sve više stvar volje, predmet čovjekove kontrole. Kako nisu razumjeli prirodne zakone, u davna su vremena ljudi često bili primorani podići neželjeno djete.

84:7.6 3. Nova uloga primamljivih ugodnosti--rasno produženje na taj način poprima novi faktor; u davna vremena, ljudi su ubijali neželjenu djecu; suvremeni svijet ih ne želi nositi.

84:7.7 4. Povišenje roditeljskog instinkta. U svakoj se novoj generaciji odstranjuju oni dijelovi reproduktivne struje određene rase čiji roditeljski instinkt nije bio dovoljno snažan da ih navede da postanu roditeljima nove generacije.

84:7.8 Ali kao institucija, dom, koji počiva na suradnji jednog muškarca i jedne žene, zapravo potječe iz vremena Dalamatije, od prije otprilike pola milijuna godina, jer su jednoženački običaji Andona i njegovih neposrednih potomaka mnogo prije odbačeni. Međutim, prije vremena Nodita i kasnijih Adamita, obiteljski život nije bio nešto čim se čovjek mogao pohvaliti. Adam i Eva su ispoljili trajan utjecaj na cijelo čovječanstvo; u Vrtu, po prvi put u svjetskoj povijesti, muškarac i žena su radili rame uz rame. U to je doba Edenički ideal--cijela obitelj posvećena vrtlarstvu--bio nova ideja na Urantiji.

84:7.9 Rana obitelj je bila srodna grupa radnika, a uključivala je i robove, koji su živjeli u jednoj nastambi. Brak i obiteljski život nisu uvijek bili jedno te isto, premda su bili usko povezani okovima nužde. Žena je uvijek željela imati individualnu obitelj i stvari su na kraju bile po njenom.

84:7.10 Ljubav prema potomstvu je gotovo univerzalna i jako bitna kad je riječ o opstanku. U stara vremena, ljudi bi uvijek žrtvovali majčinske interese radi dobrobiti njenog djeteta; kod Eskima majka još uvijek liže dijete umjesto da ga okupa. Ali u primitivno doba su se majke brinule za djecu jedino dok su ona bila vrlo mala; poput životinja, odbacile bi ih čim bi odrasla. Trajne i postojane ljudske veze nikad nisu bile utemeljene isključivo na biološkoj ljubavi. Životinje vole svoju djecu; čovjek--civilizirani čovjek--voli i djecu svoje djece. Što je viši stupanj razvoja neke civilizacije, to se roditelji više raduju napretku i uspjehu svoje djece; pojam obiteljskog ponosa tako poprima novo i više značenje.

84:7.11 Među članovima velikih obitelji prastarih naroda nije uvijek vladala uzajamna ljubav. Mnogo djece je bilo poželjno radi slijedećeg:

84:7.12 1. Bila su dragocjena radna snaga.

84:7.13 2. Roditeljima su pružala sigurnost pod stare dane.

84:7.14 3. Roditelji su mogli zaraditi na prodaji kćeri.

84:7.15 4. Obiteljski ponos je nalagao da veći broj članova nosi obiteljsko ime.

84:7.16 5. Sinovi su pružali obranu i zaštitu.

84:7.17 6. Strah od duhova je izazivao strah od samoće.

84:7.18 7. Određene religije su zahtijevale potomstvo.

84:7.19 Narodi koji su obožavali pretke vjerovali su da bi ih neizreciva katastrofa pratila odavde do vječnosti ako ne dobiju sina. Nadasve su željeli imati sinove koji bi nakon njihove smrti vodili komemorativne svečanosti i prinosili žrtve koje bi tobože omogućile brz napredak umrlih duša kroz zemlju duhova.

84:7.20 Stari necivilizirani narodi su imali običaj vrlo rano početi disciplinirati svoju djecu, i djeca bi rano naučila da je neposlušnost značila neuspjeh, pa čak i smrt, upravo kao što je to slučaj među životinjama. Ono što znatno doprinosi suvremenoj neposlušnosti djece je činjenica da ih civilizacija štiti od prirodnih posljedica njihove neposlušnosti.

84:7.21 Djeca Eskima sebe neće dovesti u opasnost čak i ako ih roditelji podignu bez mnogo oštrine i ukora, jer su prirodno povodljive male životinje; djeca crvene i žute rase su gotovo jednako poslušna. Ali kad je riječ o rasama koje posjeduju Anditsko nasljeđe, djeca nisu tako poslušna; ona posjeduju snažniju imaginaciju i pustolovni duh i stoga ih treba podići s više discipline i obuke. Suvremeni problemi podizanja djece znatno su otežani slijedećim:

84:7.22 1. Velikim stupnjem rasne mješavine.

84:7.23 2. Neprirodnim i površnim obrazovanjem.

84:7.24 3. Činjenicom da dijete nema priliku steći kulturu imitacijom roditelja--oni su uglavnom odsutni.

84:7.25 Zastarjele ideje o obiteljskoj disciplini proizlaze iz spoznaje biološke činjenice da roditelji daju život djeci. Sve napredniji ideali obiteljskog života vode predodžbi da umjesto što daje određena prava roditeljima, podizanje djece predstavlja stvar najviše odgovornosti koje se čovjek može prihvatiti za cijelog svog života.

84:7.26 Civilizacija drži da su roditelji ti koji preuzimaju sve dužnosti, dok su djeca ta koja imaju sva prava. Poštovanje koje djeca osjećaju prema svojim roditeljima ne proizrasta iz spoznaje o težini roditeljskih obveza, već nastaje prirodno, kao rezultat brige, obuke i ljubavi koju roditelji ispoljavaju dok pomažu djetetu da izbori bitku života. Istinski roditelj je neprestano odan službi koju mudro dijete s vremenom nauči prepoznati i cijeniti.

84:7.27 U suvremenoj privrednoj i urbanoj eri, bračna institucija evoluira u skladu s novim ekonomskim trendovima. Obiteljski život postaje sve skuplji dok su djeca, koja su nekad značila izvor sredstava, postala ekonomskim teretom. Ali sigurnost civilizacije počiva u sve većoj voljnosti jedne generacije da uloži u dobrobit narednih i budućih generacija. I svaki pokušaj da se roditeljska odgovornost prenese na državu ili crkvu pokazat će se štetnim po dobrobit i napredak civilizacije.

84:7.28 Zajedno s djecom i obiteljskim životom koji iz njega izrasta, brak daje poticaja najvišim potencijalima ljudske naravi, istodobno pružajući idealan način ispoljenja ovih probuđenih svojstava smrtničke ličnosti. Obitelj osigurava biološko produženje ljudske vrste. Dom je prirodna društvena arena u kojoj djeca mogu shvatiti i usvojiti etiku rodbinskog bratstva. Obitelj je osnovna jedinka bratstva u čijem sastavu roditelji i djeca uče značenje strpljenja, altruizma, obzirnosti i uzdržljivosti, koji su bitni kako bi se ostvarilo bratstvo cijelog čovječanstva.

84:7.29 Ljudsko društvo bi jako uznapredovalo kad bi se civilizirane rase uopćenije vratile obiteljskim sjednicama koje su postojale među Anditima. Anditi nisu imali bilo patrijarhalan ili samodržački oblik obiteljske vlasti. Bili su jako bratstveni i druželjubivi, slobodno i otvoreno raspravljajući svaki prijedlog i uredbu obiteljske naravi. Bili su stvarno bratstveni u svakom pitanju obiteljske vlasti. U idealnoj obitelji uzajamna bratska odanost jača druželjubivu i roditeljsku ljubav.

84:7.30 Prava moralnost, iz koje izrasta svijest o čovjekovoj odanosti dužnosti, potječe iz obiteljskog života. Prinudan obiteljski život stabilizira ličnost i stimulira njen rast zahtijevajući da se čovjek prilagodi drugim i drugačijim ličnostima. Ali povrh svega, u istinskoj obitelji--dobroj obitelji--pravi roditelji upoznaju stav kojim se Stvoritelj odnosi prema svojoj djeci, dok istodobno svojoj djeci pokazuju početne faze dugog niza uspinjućih otkrivenja ljubavi Rajskog roditelja sve kozmičke djece.

8. OPASNOSTI SAMOZADOVOLJENJA

84:8.1 Obiteljskom životu prijeti velika opasnost od rastućeg zahtijeva za samozadovoljenjem, mahnite suvremene težnje za užitkom. Osnovni razlog koji je ljude navodio na brak imao je ekonomsku narav; seksualna privlačnost je imala manji značaj. Dok je bio utemeljen na samoodržanju, brak je osiguravao produženje vrste istodobno pružajući jedan od najpoželjnijih oblika samozadovoljenja. Brak je jedina institucija ljudskog društva u kojoj se mogu naći sve tri velike primame života.

84:8.2 Samoodržanje je izvorno počivalo na posjedovanju imovine, dok je brak djelovao kao jedinstvena institucija samoproduženja. Premda su zadovoljstva koja čovjek izvlači iz hrane, igre, humora i periodičnog užitka u seksu bila izvor samozadovoljenja, evolucija društvenih pravila nije uspjela formirati zasebnu instituciju koja bi pružila samozadovoljenje. I upravo zato što društvo nije razvilo specijalizirane vještine za postignuće prijatnog užitka, sve su suvremene ljudske institucije postale podrobno prožete ovom težnjom za postignućem užitka. Uvećanje imovine postaje metodom za uvećaje svih oblika samozadovoljenja, dok se brak često smatra jedino nečim što treba donijeti užitak. I ova pretjerana težnja za postignućem užitka da nas predstavlja najgoru prijetnju koja se ikad svila nad domom, tom evolucijskom društvenom institucijom obiteljskog života.

84:8.3 Ljubičasta rasa je čovječanstvu dala novo i tek nepotpuno ostvareno svojstvo--instinkt za igru i smisao za humor. Premda su ove osobine bile djelomično prisutne u Sangiških i Anditskih naroda, Adamitska loza je uzvisla ovu primitivnu sklonost u stvarnu moć užitka, novi i viši oblik samozadovoljenja. Pored hrane koja utažava glad, seksualni užitak predstavlja osnovni oblik zadovoljstva koji je značajno osnažen miješanjem Sangiških rasa s Anditima.

84:8.4 Velika opasnost prijeti od kombinacije nespokojstva, radoznalosti, pustolovnog duha i nekontroliranog odavanja užitku--osobina poslijeanditskih rasa. Fizička zadovoljstva ne mogu utažiti glad duše; ljubav prema domu i djeci ne proizlazi iz nerazborite težnje za užitkom. Čak i ako pokušate postići sva blaga umjetnosti, boje, zvuka, ritma, glazbe i osobnog dotjerivanja, ne možete se nadati da ćete uzvisiti dušu ili okrijepiti duh. Ispraznost i moda ne mogu zamijeniti izgradnju doma i podizanje djece; ponos i rivalstvo ne daju narednim generacijama osobine koje osiguravaju nastavak života.

84:8.5 Sva uspinjuća nebeska bića uživaju u odmoru, kao i službi voditelja razonode. Čovjek svakako treba nastojati da postigne blagotvornu razonodu i bezbrižnu igru; on treba poštovati vrijednost okrepljujućeg sna, odmora, rekreacije i svih oblika razonode koji mogu odagnati dosadu i jednoličnost. Natjecateljske igre, pripovijedanje, pa čak i kulinarska umjetnost, služe kao oblici samozadovoljenja. (Kad solite hranu, sjetite se da je gotovo milijun godina čovjek mogao posoliti hranu jedino tako što bi je umočio u pepeo.)

84:8.6 Neka čovjek uživa; neka ljudska rasa nađe užitak u tisuću i jednoj stvari; neka evoluirajuće čovječanstvo istraži sve prihvatljive oblike samozadovoljenja; oni su plodovi dugog i teškog biološkog uspona. Čovjek je teškom mukom zaradio mnoge suvremene užitke i radosti. Ali ne gubite iz vida cilj sudbine! Užici su katastrofalni ako unište imovinu, koja je postala institucijom samoodržanja; i samougoda bi zbilja bila stravično skupa kad bi doprinijela uništenju braka, uniženju kvalitete obiteljskog života i uništenju doma--čovjekovog najvišeg evolucijskog postignuća i jedine institucije koja osigurava opstanak civilizacije.

84:8.7 [Iznio Starješina Serafina koji boravi na Urantiji.]





Back to Top