Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 77 : SREDNJA BIĆA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 77 : SREDNJA BIĆA



POGLAVLJE 77 : SREDNJA BIĆA

77:0.1 VEĆINA naseljenih svjetova Nebadona ima jednu ili više skupina jedinstvenih bića koja postoje na funkcionirajućoj razini života negdje na pola puta između zemaljskih smrtnika i anđela; stoga oni nose naziva srednja bića. Čini se da su ova bića nastala kao slučajnost vremena, ali njihova je pojava tako rasprostranjena i toliko vrijedna u ulozi pomagača, da smo ih svi već odavno prihvatili kao jedan od bitnih redova naše zajedničke planetarne službe.

77:0.2 Na Urantiji postoje dva različita reda srednjih bića: primarni i stariji korpus, koji je nastao u davne dane Dalamacije i sekundarna ili mlađa grupa, čije porijeklo datira iz vremena Adama.

1. PRIMARNA SREDNJA BIĆA

77:1.1 Primara srednja bića vuku porijeklo iz jedinstvene međupovezanosti materijalnog i duhovnog na Urantiji. Mi znamo za postojanje sličnih bića na drugim svjetovima i na drugim sustavima, ali oni su nastali drugačijim metodama.

77:1.2 Dobro je uvijek imati na umu da uzastopna darivanja Božjih Sinova na evoluirajućim planetima dovode do bitnih promjena u duhovnoj ekonomiji svijeta, a ponekad tako mijenjaju djelovanje međupovezanosti duhovnih i materijalnih utjecaja na planetu kako bi se stvorili situacije koje su doista teške za razumijevanje. Status sto tjelesnih članova osoblja princa Kaligastije ilustrira upravo takvu jedinstvenu međupovezanost: Kao uzlazni morontija građani Jeruzema oni su bili nadmaterijalna bića bez reproduktivnih povlastica. Kao potomci planetarnih služitelja na Urantiji, oni su bili materijalna spolna bića sposobna za proizvodnju materijalnog potomstva (kao što su neki od njih kasnije učinili). Ono što se ne može na zadovoljavajući način objasniti je to da su mogli funkcionirati u roditeljskoj ulozi na nadmaterijalnoj razini, ali upravo to se dogodilo. Nadmaterijalna (nenseksulana) veza između muškarca i žene iz utjelovljenog osoblja rezultirala je pojavom prvorođenog primarnog srednjeg bića.

77:1.3 Odmah je otkriveno da bi ova stvorenja, na pola puta između smrtnih i anđeoskih razina, bila od velike pomoći pri obavljanju poslova Knezova sjedišta, i svaki par tjelesnog osoblja u skladu s tim je dobio dozvolu za proizvodnju sličnog bića. Ovaj napor rezultirao je stvaranjem u prvoj skupini pedeset srednjih stvorenih bića.

77:1.4 Nakon godinu dana promatranja rada ove jedinstvene skupine, Planetarni Knez je ovlastio umnožavanje srednjih bića bez ograničenja. Ovaj plan je proveden sve dok je moć stvaranja nastavila postojati i tako je stvoren izvorni zbor od pedeset tisuća.

77:1.5 Između pojave svakog novog srednjeg bića prošao je interval od jedne polovice godine i kada je tisuću takvih bića rođeno svakom paru, nikada ni jedno više nije dovedeno u postojanje. I nemamo objašnjenja zbog čega je ta reprodukcija bila iscrpljena nakon pojave tisuću potomaka. Daljnji pokusi nisu proizveli ništa drugo nego neuspjeh.

77:1.6 Ova bića su bila obavještajci korpusa Kneževe uprave. Oni su se kretali daleko i široko, proučavjući i promatrajući svjetske rase i pružajući ostale neprocjenjive usluge Knezu i njegovim suradnicima u njihovim nastojanjima da pozitivno utječu na ljudsko društvo na lokacijama koje su bile udaljene od planetarnog sjedišta.

77:1.7 Ovaj režim trajao je do tragičnog dana planetarne pobune, koja je zavela nešto više od četiri petine primarnih srednjih bića. Odani korpus ušao je u službu Melkizedekovih prijemnika, djelujući pod naslovnim vodstvom Vana do Adamovog dolaska.

2. NODITSKA RASA

77:2.1 Iako je ovo priča o podrijetlu, prirodi i funkciji sredinjih stvorenih bića Urantije, zbog srodstva između ova dva reda – primarnog i sekundarnog – čini se da je potrebno prekinuti priču o primarnim srednjim bićima u ovom trenutku kako bi razmotrili liniju potomstva koja vodi od utjelovljenog pobunjeničkog osoblja Kneza Kaligastije u vrijeme plantarne pobune,do vremena Adama. Bila je to ova linija nasljeđa koja je u ranim danima drugog vrta vodila postojanju jedne polovice podrijetla sekundarnog reda srednjih bića.

77:2.2 Fizički članovi Kneževa osoblja su bili formirani kao spolna bića kako bi mogli sudjelovati u planu stvaranja potomstva koje utjelovljuje spojene kvalitete njihovog posebnog reda s onima iz odabranih loza andonovih plemena i sve to u očekivanju kasnije pojave Adama. Nositelji Života su planirali novi tip čovjeka koji bi bio jedinstveno objedinjenje potomstva Knezova osoblja s prvom generacijom potomstva Adama i Eve. Njihov plan je predviđao pojavu novog reda planetarnih bića koja su trebala postati učitelji-vladari ljudskog društva. Takva bića su bila dizajnirana u cilju ostvarenja društvenog, a ne državnog suvereniteta. No, budući da je to poduzeće gotovo u potpunosti pobacilo, nikada nećemo znati kakvu je aristokraciju dobroćudnih upravitelja i nositelja neusporedive kulture Urantija pri tome izgubila. Jer kada se tjelesno osoblje kasnije počelo reproducirati, to je bilo nakon pobune i nakon što im je oduzeta veza sa životim energijama sustava.

77:2.3 U eri poslije pobune, Urantija je bila svjedok mnogih neobičnih događanja. Velika civilizacija – kultura Dalamacije – je bila u procesu raspada. "U ona su vremena na zemlji bili Nefili (noditi), a kad su se ti Božji sinovi općili s ljudskim kćerkama pa im one rađale djecu, njihova djeca su bila ‘drevni junaci,’ ‘po snazi glasoviti ljudi.’" Dok se teško može reći da su ovo bili "sinovi bogova, " ovo osoblje i njihovi rani potomci su tako izgledali u očima evolucijskih smrtnika iz tih davnih vremena; čak je i njihov stas preuveličan u predanjima. To je, dakle, bilo podrijetlo gotovo univerzalnih narodnih predanja o bogovima koji su sišli na zemlju i tu sa kćerima ljudi rodili drevnu rasu heroja. I ta legenda je kasnije pobrkana s predanjima o mješovitim rasama i kasnijoj pojavi adamita u drugom vrtu.

77:2.4 Od sto tjelesnih članova Kneževa osoblja koji su u sebi nosili andonitsku plazmu, bilo bi naravno za očekivati ​​da će u seksualnoj reprodukciji njihovi potomci potpuno nalikovati potomstvu drugih andonitskih roditelja. Ali kad je šezdeset pripadnika pobunjeničkog osoblja, sljedbenika Noda, počelo seksualnu reprodukciju, njihova djeca su se pokazala daleko superiornija u gotovo svakom pogledu od andonitskih kao i sangiških naroda. Ova neočekivana izvrsnost odnosila se ne samo na fizičke i intelektualne kvalitete, nego i na duhovne sposobnosti.

77:2.5 Ove mutantne osobine pojavljuju se u prvoj noditskoj generaciji kao posljedica određenih promjena koje su učinjene u konfiguraciji kemijskih sastojaka nasljednih faktora andonitnih klica plazme. Ove promjene su uzrokovane prisutnošću u tijelima članova osoblja moćnih životno-potpornih krugova satanijskog sustava. Ovi životni krugovi su uzrokovali da se kromosomi tipičnog Urantija uzorka reorganiziraju više u skladu s tipičnim uzorkom satanijske verzije nebadonske manifestacije života. Ova metoda izmjene plazme djelovanjem životnih struja sustava nalikuje postupku kojim znanstvenici Urantije mijenjaju plazmu biljaka i životinja rendgenskim zračenjem.

77:2.6 Tako je noditski narod proizašao iz određenih neobičnih i neočekivanih promjena koje su se dogodile u životnoj plazmi koju su avalonski kirurzi prenijeli iz tijela andonitskih suradnika u tijela ovog utjelovljenog osoblja.

77:2.7 Sjetite se da je sto ljudi koji su pripadali redovima andonita koji su podarili klice svoje životne plazme zauzvrat dobilo organski komplement stabla života, tako da je satanijska životna struja prožimala njihova tijela. Četrdeset četiri modificirana andonita koji su pratili pobunjeničko osoblje i parili se među sobom dali su veliki doprinos boljim lozama noditskog naroda.

77:2.8 Ove dvije skupine koje obuhvaćaju 104 pojedinaca koji su nosili modificirane klice andonitske plazme čine podrijetlo nodita, osme rase koja se pojavila na Urantiji. I ova nova značajka ljudskog života na Urantiji predstavlja još jednu fazu funkcioniranja izvornog plana koji je primijenjen na ovom planetu kao svijetu životne modifikacije, izuzev što je ovo bio jedan od nepredviđenih koraka u razvoju događaja.

77:2.9 Čistokrvni noditi su bili veličanstvena rasa, ali kako su se postupno pomiješali sa evolucijskim narodima svijeta, nije dugo prošlo prije njezinog velikog pogoršanja. Deset tisuća godina nakon pobune izgubili su nadmoć do točke gdje je njihovo prosječno trajanje života bilo malo duže od vijeka evolucijskih rasa.

77:2.10 Kada arheolozi iskopaju glinene ploče sa zapisima kasnijih sumerskih potomaka nodita, naći će popis sumerskih kraljeva koji se proteže unatrag kroz nekoliko tisuća godina; i kako ove evidencije zalaze dublje u prošlost, vladavina pojedinih kraljeva produžava se od oko dvadeset pet ili trideset godina do sto podeset godina i više. Ovo produljenje vlasti tih starijih kraljeva označava da su neki od njih bili rani noditski vladari (neposredni potomci Knezova osoblja) koji su živjeli duže od svojih kasnijih nasljednika i također ukazuje na nastojanja ovih pisaca da poguraju ove dinastije unatrag do doba Dalamacije.

77:2.11 Evidencije o takvim dugovječnim pojedincima javljaju se i zbog konfuzije u prikazivanju broja mjeseca i godina kao vremenskih razdoblja. To se također može vidjeti u Biblijskoj genealogiji Abrahama i ranim kineskim zapisima. Zbunjenost pri obračunu vremena, gdje se prvo koristi mjesec od dvadeset osam dana, koji se zatim preračunava na godinu sa preko tristo pedeset dana, je odgovoran za ova predanja o takvoj ljudskoj dugovječnosti. Postoje zapisi o čovjeku koji je živio više od devet stotina "godina." To je manje od nekih sedamdeset godina, a takvi životi su smatrani dugovječnim, te je taj životnu vijek kasnije opisan kao “zbroj naše dobi od sedamdeset godina."

77:2.12 Upotreba mjeseca od dvadeset osam ustrajala je dugo nakon Adama. Ali kad su Egipćani poduzeli reformu kalendara, prije nekih sedam tisuća godina, to su učinili s velikom točnošću, uvodeći godinu od 365 dana.

3. BABELSKA KULA

77:3.1 Nakon potapanja Dalamacije noditi su se preselili na sjever i istok, te su osnovali novi grad Dilmun kao svoje rasno i kulturno sjedište. I nekih pedeset tisuća godina nakon smrti Noda, kada su potomci Knezova osoblja postali previše brojni kako bi mogli opstati u zemljama u neposrednoj blizini njihovog novog grada Dilmuna, i nakon što su se upustili u mješovite brakove sa svojim susjedima andonitima i sangiškim plemenima, njihove vođe su došle na ideju da je bilo potrebno nešto učiniti kako bi se sačuvalo njihovo rasno jedinstvo. Tako su sazvali vijeće plemena i nakon mnogo rasprava usvojen je plan Bablota, potomka Noda.

77:3.2 Bablot je predložio da se podigne pretenciozni hram rasne slave u središtu njihove ondašnje teritorije. Ovaj hram je trebao imati kulu kakvu svijet još nije vidio. To bi bio monumentalni spomenik njihove veličine koja je jenjavala. Bilo je mnogo tih koji su željeli da se ovaj spomenik podigne u Dilmunu, kao i drugih koji su tvrdili da tako velika građevina mora biti podignuta na sigurnoj udaljenosti od mora, prisjećajući se predanja o poplavama koje su uništile njihovu prvu domovinu, Dalamaciju.

77:3.3 Bablot je planirano da nove zgrade postanu jezgra budućeg centra noditske kulture i civilizacije. Njegove ideje su konačno prevladale i gradnja je počela u skladu s njegovim planovima. Novi grad je trebao biti nazvan Bablot po arhitektu i graditelju kule. Ovo mjesto je kasnije postalo poznato kao Bablod i na kraju kao Babel.

77:3.4 Ali noditi su još uvijek bili donekle podijeljeni u svojim emocijama vezanim za planove i svrhu ovog poduzeća. Niti su se njihovi čelnici mogli dogovoriti o bilo izradi planova ili korištenju građevina nakon što budu završene. Nakon četiri i pol godine rada nastao je veliki spor oko cilja i motivacije za podizanje kule: svađe su postale toliko gorke da su svi radovi stali. Nositelji hrane proširili su vijesti o svađi i veliki broj plemena počeo se okupljati na gradilištu. Razmatrana su tri različita pogleda o svrsi izgradnje ove kule:

77:3.5 1. Najbrojnija skupina, gotovo polovica okupljenih, željela je da kula bude izgrađena kao spomen noditske povijesti i rasne superiornosti. Oni su htjeli da to bude velika i impozantna građevina koja će izazvati divljenje svih budućih generacija.

77:3.6 2. Sljedeća najveća frakcija htjela je da kula bude dizajnirana u spomen kulture Dilmuna. Oni su predvidjeli da će Bablot postati veliki centar trgovine, umjetnosti i proizvodnje.

77:3.7 3. Najmanji i manjinski kontingent smatrao je da podizanje kule pruža priliku za iskupljenje njihovih predaka za ludost u sudjelovanju u Kaligastijinoj pobuni. Tvrdili su da bi kula trebala biti posvećena štovanju Oca Svih, da je cijela poenta novog grada bila da zauzme mjesto Dalamacije – da djeluje kao kulturno i vjersko središte za okolne barbare.

77:3.8 Religiozna skupina je brzo izgubila pri glasovanju. Većina je odbacila učenje da su njihovi preci bili krivi za pobunu; oni nisu htjeli prihvatiti odgovornost za takvu rasnu stigmu. Nakon što su se riješili jednog od tri prijedloga i kako nisu mogli doći do rješenja raspravom, počeli su sukobe. Praktikanti religije, kako nisu bili odani nasilju, pobjegli su u svoje domove na jugu, dok su njihovi bližnji nastavili sa sukobima do istrebljenja.

77:3.9 Prije nekih dvanaest tisuća godina, dolazi do novog pokušaja podizanja kule Babelske. Mješovite rase andita (nodita i adamita) su se obvezale podići novi hram na ruševinama prve građevine, ali nije bilo dovoljno podrške za ovo poduzeće; ono je palo od vlastite pretenciozane težine. Ova regija dugo je bila poznata kao Babilon.

4. NODITSKA SREDIŠTA CIVILIZACIJE

77:4.1 Disperzija nodita je neposredna posljedica ubojitih sukoba oko kule Babelske. Taj unutarnji rat uveliko je smanjio broj čistih nodita i bio je na mnoge načine odgovoran što oni nisu uspjeli uspostaviti moćnu pred-adamičku civilizaciju. Od tog vremena noditska kultura smanjivala se kroz sljedećih više od sto dvadeset tisuća godina dok nije bila unaprijeđena adamičkom infuzijom. No, čak i u vrijeme Adama noditi su još uvijek bili narod velike moći. Mnogi od njihovih mješovitih potomaka bili su među graditeljima Vrta, dok su kapetani u nekoliko Vanovih grupa također bili noditi. Neki od najsposobnijih umova koji su služili u Adamovom osoblju pripadali su ovoj rasi.

77:4.2 Tri od četiri velika središta nodita su uspostavljena odmah nakon bablotskog sukoba:

77:4.3 1. Zapadni ili sirijski noditi. Ostaci nacionalističkih ili rasno nastrojenih nodita krenuli su prema sjeveru, gdje su se sjedinili s andonitima i kasnije osnovali noditske centre sjeverozapadno od Mezopotamije. To je bila najveća skupina u raspršivanju nodita i oni su mnogo doprinjeli pojavljivanju kasnijih asiraca.

77:4.4 2. Istočni ili elamitski noditi. Zagovornici kulture i trgovine su migrirali u velikom broju na istok u Elam i tu se sjedinili sa mješovitim sangiškim plemenima. Elamiti su prije trideset do četrdeset tisuća godina uglavnom poprimili sangišku prirodu, iako su i dalje održavati civilizaciju koja je bila superiornija u odnosu na okolne barbare.

77:4.5 Nakon uspostave drugog vrta vladao je običaj aludiranja na to obližnje noditsko naselje kao "zemlju Noda," a tijekom dugog razdoblja relativnog mira između ovih noditskih grupa i adamita, dvije rase su uveliko miješane i sve više su Božji sinovi (adamiti) birali za žene kćeri ljudi (nodite).

77:4.6 3. Središnji ili pred-sumerski noditi. Mala skupina na ušću rijeka Tigrisa i Eufrata održala je veću mjeru svog rasnog integriteta. Oni su ostali u postojanju tisućama godina i na kraju su proizveli noditske pretke koji su miješani s adamitima osnovali povijesne sumerske narode.

77:4.7 I sve to objašnjava kako su se sumerani pojavili tako iznenada i misteriozno na pozornici Mezopotamije. Istražitelji nikada neće biti u mogućnosti pratiti i slijediti ova plemena unatrag do prve pojave sumerana, koji su se javili prije dvjesto tisuća godina nakon potapanja Dalamacije. Bez traga o podrijetlu bilo gdje drugdje u svijetu, ta drevna plemena iznenada su se pojavila na horizontu civilizacije sa potpuno razvijenom i nadmoćnom kulturom koja je obuhvaćala hramove, metalurgiju, poljoprivredu, životinje, lončarstvo, tkanje, trgovinski zakon, građanski kodeks, religiozne svečanosti i starinsko pismo. Na početku povijesnog doba su već bili izgubili abecedu Dalamacije, te su usvojili neobično pismo podrijetlom iz Dilmuna. Sumerski jezik, iako je praktično izgubljen, nije bio semitski; on je imao mnogo toga zajedničkog s takozvanim arijskim jezicima.

77:4.8 Sumerani su ostavili opsežne evidencije koje opisuju mjesto izvanrednog naselja koje je bilo smješteno u Perzijskom zaljevu u blizini ranijeg grada Dilmuna. Egipćani nazivaju ovaj grad drevne slave Dilmat, dok su kasnije adamizirani sumerani pobrkali prvi i drugi noditski grad s Dalamacijom i prozvali sva tri Dilmun. I već su arheolozi pronašli ove drevne sumerske glinene pločice koje govore o ovom zemaljskom raju, "​​gdje Bogovi prvi put blagoslovljuju čovječanstvo primjerom civiliziranog i kulturnog života." A ove pločice, koje opisuju Dilmun, raj ljudi i Boga, sada se tiho odmaraju na prašnjavim policama mnogih muzeja.

77:4.9 Sumerani su dobro znali za prvi i drugi Eden, ali su unatoč opsežnih mješanih brakova s adamitima nastavili gledati stanovnike na sjeveru kao čudnu rasu stranaca. Sumerani su se ponosili drevnom kulturom nodita, što ih je navelo da ignoriraju ove skorije prikaze slave u korist veličanstvene raskoši i rajskih predanja o gradu Dilmunu.

77:4.10 4. Sjeverni noditi i amadoniti - vaniti. Ova grupa je nastala prije balbotskog sukoba. Ovi najsjeverniji noditi su potomci onih koji su napustili vodstvo noda i njegovih nasljednika i priključili se Vanu i Amadonu.

77:4.11 Neki od ranih suradnika Vana naknadno su se naselili oko obale jezera koje još uvijek nosi njegovo ime i njihove tradicije su ostale na ovom lokalitetu. Ararat je postao njihova sveta planina, koja je imala isto značenje za vanite kao što je u skorije vrijeme Sinaj imao za Hebreje. Prije deset tisuća godina vaniti, preci asiraca, su poučavali svoj moralni zakon koji se sastojao od sedam zapovijedi koje su primili od Vana, a koji su njemu dali bogovi na planini Ararat. Oni su čvrsto vjerovali da su Van i njegov suradnik Amadon uzeti živi sa planeta dok su bili u brdima posvećeni molitvi.

77:4.12 Ararat je sveta planina sjeverne Mezopotamije, a budući da je velik dio vaših predanja iz tih davnih vremena bio povezan s babilonskom pričom o potopu, to ne čudi da je planina Ararat utkana u kasnije židovske priče o Noi i općem potopu.

77:4.13 Oko 35.000 prije Krista, Adamson je posjetio jedno od najistočnijih starih vanitskih naselja i tu je utemeljio svoj centar civilizacije.

5. ADAMSON I RATA

77:5.1 Nakon što smo vas upoznali s poviješću noditskih predaka koji ulaze u podrijetlo sekundarnih srednjih bića, ova priča sada treba razmotriti adamičku polovicu njihovih predaka, kako su ova sekundarna srednja bića unuci Adamsona, prvorođenca ljubičaste rase Urantije.

77:5.2 Adamson je bio među djecom Adama i Eve koja su izabrala da ostanu na zemlji sa svojim ocem i majkom. Ovaj je najstariji sin Adama često imao priliku čuti za Vana i Amadona i njihov planinski dom na sjeveru, te je nakon uspostave drugog vrta odlučio otići u potragu za ovom zemljom iz svojih mladenačkih snova.

77:5.3 Adamsonu je bilo 120 godina u to vrijeme i bio je otac trideset dvoje čistokrvne djece iz prvog vrta. On je želio ostati sa svojim roditeljima da im pomogne u izgradnji drugog vrta, ali je bio jako pogođen gubitkom svoje supruge i njihove djece, koji su svi izabrali otići na Edentiju sa drugom adamičkom djecom koja su postala štićenici Svevišnjih.

77:5.4 Adamson nije htio napustiti svoje roditelje na Urantiji, te je bio nesklon bježati od nevolja i opasnosti, ali je smatrao da su odnosi koji su vladali u associations drugom vrtu bili daleko od zadovoljavajućih. On je mnogo doprinjeo unaprijeđenju aktivnosti obrane i izgradnje, ali je odlučio otputovati na sjever što je prije moguće. I premda je njegov odlazak bio u cijelosti ugodan, Adam i Eva su bili jako žalosni što su izgubili svog najstarijeg sina, koji se zaputio u čudni i neprijateljski svijet i bojali su se da ga više neće vidjeti.

77:5.5 Grupa od dvadeset sedam osoba slijedila je Adamsona na sjever u potrazi za tim ljudima iz njegovih djetinjih fantazija. U nešto više od tri godine Adamson i njegovi prijatelji su zapravo našli predmet njihove avanturističke potrage, a među tim ljudima Adamson je našao prekrasnu i pristalu ženu od dvadeset godina, koja je tvrdila da je bila posljednji čistokrvni potomak Knezova osoblja. Ova žena, Rata, tvrdila je da vodi porijeklo isključivo od dvoje zavedenih članova Kneževog osoblja. Ona je bila posljednja iz njezine rase, bez braće ili sestara. Ona je odlučila da se neće pariti i bila je prilično dozrijela u svojoj odluci da umre s tom odlukom, ali je izgubila srce kad je ugledala veličanstvenog Adamsona. A kad je čula priču o Edenu, o ispunjenju predviđanja Vana i Amadona, i dok je slušala detalje o propasti Vrta, ona je bila zaokupljena samo jednom mišlju – da se uda za ovog sina i nasljednika Adama. I ta ideja je brzo zaokupila i samog Adamsona. Za nešto više od tri mjeseca su se vjenčali.

77:5.6 Adamson i Rata su imali obitelj od šezdeset i sedmero djece. Oni su dali porijeklo moćnoj liniji svjetskih vođa, ali oni su učinili i nešto više. Imajte na umu da su njih oboje ustvari bili nadljudska bića. Svako njihovo četvrto dijete bilo je jedinstveno. Često je bilo nevidljivo. Nikada se u svjetskoj povijesti nije tako nešto dogodilo. Rata je bila jako uznemirena – ako ne i praznovjerna – ali Adamson je dobro znao o postojanju primarnih srednjih bića i on je zaključio da se nešto slično događalo pred njegovim očima. Kada je došlo do rođenja drugog čudnog potomka, Adam je odlučio da ih pari jer je jedno bilo muško a drugo žensko, i to je vodilo pojavi sekundarnog reda srednjih bića. Za sto godina, prije nego što je ovaj fenomen prekinut, rođeno je gotovo dvije tisuće takvih bića.

77:5.7 Adamson je živio 396 godina. Mnogo puta se vratio da posjeti svog oca i majku. Svakih sedam godina putovao je s Ratom na jug do drugog vrta, a u međuvremenu srednja bića su ga obavještavala o dobrobiti njegova naroda. Tijekom Adamsonovog života oni su bili od velike pomoći u izgradnji novog i nezavisnog svjetskog središta istine i pravednosti.

77:5.8 Adamson i Rata su tako bili na čelu ovog korpusa čudesnih pomagača, koji su surađivali s njima tijekom njihovog dugog života i pružali pomoć u širenju napredne istine i viših standarda duhovnog, intelektualnog i fizičkog življenja. A rezultati tog rada na svjetskom poboljšanju nikada nisu u potpunosti zasjenjeni kasnijim retroregresijama.

77:5.9 Adamsoniti su održavali visoku kulturu tijekom gotovo sedam tisuća godina nakon vremena Adamsona i Rate. Kasnije su se počeli miješati sa susjednim noditima i andonitima i također su ušli u predanja o "drevnim junacima." A neka dostignuća iz tog doba su ustrajala i postala latentni dio kulturnog potencijala koji je kasnije sazrio u europsku civilizaciju.

77:5.10 Ovaj centar civilizacije bio je smješten u regiji istočno od južnog kraja Kaspijskog mora, u blizini Kopet-Daga. U podnožju Turkestanskog gorja mogu se naći ostaci nekadašnjeg adamsonitnog sjedišta ljubičaste rase. U tim planinskim punktovima, smještenim u uskom i drevnom plodnom pojasu u donjem podnožju Kopetskog gorja, jedna za drugom u različitim razdobljima su se javile četri različite kulture koje potiču od četiri različite skupine Adamsonovih potomaka. Druga od tih skupina je migrirala na zapad do Grčke i na otoke Mediterana. Ostatak Adamsonovih potomaka je migrirao sjeverno i zapadno i ušao u Europu s pomiješanim lozama posljednjeg anditskog prodora iz Mezopotamije, te se također ubraja među anditsko-arijevske osvajače Indije.

6. SEKUNDARNA SREDNJA BIĆA

77:6.1 Dok su primarna srednja bića imala gotovo nadljudsko podrijetlo, sekundarna su potomci čiste adamičke rase miješane as humaniziranim potomcima predaka koji ulaze u zajedničko podrijetlo primarnog i sekundarnog reda.

77:6.2 Od Adamsonove djece, samo njih šesnaest predstavljaju neobične pretke sekundarnih srednjih bića. Među ovom jedinstvenom djecom nalazio se jednak broj pripadnika oba spola, a svaki par je bio sposoban za proizvodnju sekundarnih srednjih bića svakih sedamdeset dana kombiniranom metodom spolne i nespolne veze. A takav fenomen nikada nije bio moguć na zemlji prije ili poslije tog vremena.

77:6.3 Ovih šesnaestoro djece je živjelo i umrlo (osim njihovih jedinstvenosti) kao smrtnici zemlje, ali njihovi električki energizirani potomci još uvijek tu žive, kako ne podliježu ograničenjima smrtnog tijela.

77:6.4 Svaki od osam parova na kraju proizvodi 248 srednjih bića i tako je izvorni sekundarni korpusa – njih 1.984 na broju – došao u postojanje. Postoji osam podskupina sekundarnih međubića. Oni su određeni kao A-B-C prvi, drugi, treći i tako dalje. A za njima slijede D-E-F prvi, drugi i tako dalje.

77:6.5 Nakon Adamova pada, primarna srednja bića vratila su se u službu Melkizedeka prijemnika, dok je sekundarna grupa bila priključena Adamsonovom centru do njegove smrti. Trideset tri od tih sekundarnih srednjih bića, načelnici njihove organizacije nakon smrti Adamsona su nastojali privesti cijelu svoju skupinu službi Melkizedeka, što je vodilo uspostavi suradnje s primarnim korpusom. Ali kako to nisu uspjeli postići, napustili su svoje suradnike i više njih je otišlo kao zasebna skupina u službu planetarnih prijemnika.

77:6.6 Nakon smrti Adamsona ostatak sekundarnih srednjih bića postali su čudna, neorganizirana grupa koja se držala podalje od drugih utjecaja na Urantiji. Od tog vremena do dolaska Makivente Melkizedeka oni imaju nesvakidašnju i neorganiziranu egzistenciju. Oni su djelomično dovedeni pod kontrolu ovog Melkizedeka, ali su i dalje bili odgovorni za brojne vragolije do dolaska Krista Mihaela. A tijekom svog boravka na zemlji svaki je donio konačnu odluku o svojoj budućoj sudbini, a odana većina se zatim pridružila primarnom redu pod njegovim vodstvom.

7. POBUNJENA SREDNJA BIĆA

77:7.1 Većina primarnih srednjih bića je zavedena grijehom u vrijeme Luciferove pobune. Kada su proračunati gubici koji su nastali iz planetarne pobune, među ostalim gubicima je otkriveno da se od izvornih 50.000, njih 40.119 pridružilo Kaligastijinom odcjepljenju.

77:7.2 Izvorni broj sekundarnih srednjih bića je bio 1.984, a od njih 873 nije prišlo vladavini Mihaela, te su internirani u vezi s planetarnom presudom Urantije na dan Duhova. Nitko ne zna kakva budućnost čeka ta pala stvorenja.

77:7.3 Obje skupine pobunjenih srednjih biće sada su u pritvoru i čekaju konačno suđenje u poslovima pobune sustava. Ali oni su učinili puno čudnih stvari na zemlji prije otvaranja suvremene epohalne razdiobe na Urantiji.

77:7.4 Ova nelojalana srednja bića imala su sposobnost sebe otkriti smrtnim očima pod određenim okolnostima, a to su posebno činili suradnici Belzebuba, vođe otpadničke sekundarne skupine srednjih bića. No, nemojte pobrkati ova jedinstvena stvorenja s određenim pobunjeničkim kerubinima i serafima koji su također bili na zemlji do Kristove smrti i uskrsnuća. Neki od starijih autora opisali su ova buntovna stvorenja kao zle duhove i demone, a serafimske otpadnike kao zle anđele.

77:7.5 Na svijetu zli duhovi ne mogu zaposjesti smrtni um nakon darovanog života Rajskog Sina. Ali prije dolaska Krista Mihaela na Urantiju – prije univerzalnog dolaska Misaonih Ispravljača i izlijevanja Duha Istine na sve ljude – ta pobunjena srednja bića su zapravo bila u mogućnosti utjecati na umove nekih lošijih smrtnika i kontrolirati njihova djela. To su činili uglavnom na isti način kao kad odana srednja bića učinkovito ostvaruju kontakt sa čuvarima ljudskih umova rezervnog korpusa sudbine na Urantiji, kao i u onim trenucima kada se Ispravljač istinski odvoji od ličnosti prilikom kontakta sa nadljudskim inteligencijama.

77:7.6 Nije to samo figurativni govor kad stoji zapisano: "Pa su dovodili k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute, mjesečare i uzete.” Isus je znao prepoznati razliku između ludila i demonskog posjeda, iako su ova stanja uveliko bila zbunjujuća u svijesti onih koji su živjeli u to doba i u toj generaciji.

77:7.7 Čak prije Duhova ni jedan pobunjeni duh nije mogao dominirati normalanim ljudskim umom, a od tog dana čak i slabi umovi inferiornih smrtnika su oslobođeni od takve prijetnje. Tobožnje istjerivanje demona do dolaska Duha Istine bilo je stvar brkanja demonskog posjeda sa histerijom, ludilom i slabim umom. Ali samo zato što je Mihaelovo darivanje zauvijek oslobodilo sve ljudske umove na Urantiji od mogućeg demonskog posjedovanja, nemojte misliti da se takvo što nije događalo u bivšim dobima.

77:7.8 Cijela skupina pobunjenih srednjih bića je trenutno zatočena po nalogu Svevišnjih Edentije. Oni više ne lutaju ovim svijetom šireći zlo. Bez obzira na prisutnost Misaonih Ispravljača, izlijevanje Duha Istine na sve ljude zauvijek je onemogućilo nelojalanim duhovima bilo koje vrste ili oblika da ikad ponovo opsjednu čak i najslabije ljudske umove. Od dana Duhova više ne može doći do opsjednutosti zlim duhovima.

8. UJEDINJENA SREDNJA BIĆA

77:8.1 Na posljednjem suđenju ovoga svijeta, kada je Mihael podigao uspavane pokojnike, srednja bića su ostala na svijetu da pomognu u duhovnom i poluduhovnom radu na planetu. Oni sada djeluju kao jedan korpus koji obuhvaća obje vrste i broji 10.992 člana. Korpusom sjedinjenih srednjih bića Urantije trenutno naizmjenično upravljaju najviši članovi iz njihova dva reda. Ovaj aranžman je stupio na snagu nakon njihova stapanja u jednu grupu nedugo poslije Duhova.

77:8.2 Članovi starijeg ili primarnog reda su općenito poznati po brojevima; oni si često daju imena kao što su 1-2-3 prvi, 4-5-6 prvi i tako dalje. Na Urantiji adamička srednja bića su imenovana po abecednom redu kako bi ih razlikovala od brojčanih oznaka primarnih srednjih bića.

77:8.3 Obje vrste su nematerijalna bića što se tiče prehrane i unosa energije, ali oni dijele s ljudima mnoge ljudske crte i razumiju i cijene vaš smisao za humor, kao i vaše bogoslužje. Kada su pripojeni smrtnicima, oni sudjeluju u duhu ljudskog rada, odmora i igara. Ali srednja bića ne spavaju, niti oni posjeduju moć rađanja. U određenom smislu, unutar sekundarne grupe postoji razlika po uzoru na muški i ženski spol, i o njima se često govori kao o "njemu" ili "njoj." Oni često rade zajedno u takvim parovima.

77:8.4 Srednja bića nisu ni ljudi ni anđeli, ali sekundarna srednja bića su po prirodi bliže čovjeku nego anđelima; oni su na neki način od vaše rase, te su stoga puni razumijevanja i suosjećajnosti u dodiru s ljudskim bićima; oni su neprocjenjivi serafima u njihovom radu sa raznim rasama čovječanstva i obje vrste su neophodne za službu serafima, osobnih čuvara smrtnika.

77:8.5 Korpus sjedinjenih srednjih bića Urantije je organiziran za službu planetarnim serafima u skladu s urođenim sposobnostima i stečenim vještinama, u sljedeće skupine:

77:8.6 1. Glasnici. Ova grupa nosi imena; oni su malobrojan korpus koji je od velike pomoći na evolucijskom svijetu u službi brze i pouzdane osobne komunikacije.

77:8.7 2. Planetarni stražari. Srednja bića su čuvari – stražari – svjetova prostora. Oni obavljaju važne dužnosti promatrača svih brojnih pojava i oblika komunikacije koji su bitni nadnaravnim bićima svijeta. Oni nadgledaju nevidljivi svijet duha vašeg planeta.

77:8.8 3. Kontaktne osobe. Pri uspostavi kontakta sa smrtnim bićma materijalnih svjetova, kao što je osoba kojom se prenose ove komunikacije, uvijek se koristi služba srednjih bića. Oni su bitan faktor u posredovanju između duhovnih i materijalnih razina.

77:8.9 4. Napredni pomagači. To su ona duhovnija srednja bića koja su raspoređena kao asistenti različitim vrstama serafima koji djeluju u posebnim skupinama na planeti.

77:8.10 Srednja bića se razlikuju u svojim sposobnostima da kontaktiraju sa serafima koji su iznad njih i sa svojim ljudskim rođacima koji su ispod. Iznimno je teško, primjerice, za primarnu grupu srednjih bića da izravno kontaktira materijalne agense. Oni su znatno bliže anđeoskom obliku bića te se stoga obično postavljaju na rad i služenje sa duhovnim silama koje obitavaju na planeti. Oni djeluju kao pratitelji i vodiči nebeskim posjetiteljima i studentima koji dolaze u goste, dok su sekundarna srednja bića gotovo isključivo vezana za službu materijalnih bića područja.

77:8.11 1.111 odanih sekundarnih srednjih bića sudjeluju u važnim misijama na zemlji. U usporedbi s njihovim primarnim suradnicima, oni su izrazito materijalni. Oni su samo malo izvan vašeg raspona vida i posjeduju dovoljno širok raspon prilagodbe kako bi po želji mogli uspostaviti fizički kontakt s onim što ljudi nazivaju "​​materijalnim stvarima." Ova jedinstvena stvorenja imaju definitivnu moć nad pojavama iz vremena i prostora, uključujući i životinje.

77:8.12 Mnoge od konkretnijih pojava koje se pripisuju anđelima su izvedene djelovanjem sekundarne grupe srednjih bića. Kada su negdašnje neuke religiozne vođe pohvatale rane učitelje Isusovog evanđelja i bacile ih u tamnicu, stvarno jedan "anđeo Gospodnji", "noću otvori vrata tamnice i izvede ih." No, u slučaju Petrovog oslobođenja nakon ubojstva Jakova prema zapovijedi Heroda, Petra nije oslobodio anđeo nego je to učinilo srednje biće iz sekundarnog reda.

77:8.13 Njihova glavna aktivnost danas se sastoji u pružanju neprimjetne pomoći osobne veze u suradnji s muškarcima i ženama koji čine planetarni rezervni korpus sudbine. Zahvaljujući djelovanju ove sekundarne grupe, kojoj vješto pomažu određeni pripadnici primarnog korpusa, ostvarena je koordinacija ličnosti i okolnosti na Urantiji koje su u na kraju navele planetarne nebeske nadglednike na podnošenje molbi koje su rezultirale izdavanjem mandata koji je omogućio niz otkrivenja među koja se ubraja i ova prezentacija. No, treba biti jasno da srednja bića nisu uključena u žalosne predstave koje se odvijaju pod općom oznakom "spiritualizma." Srednja bića koja trenutno žive na Urantiji, koja sva imaju častan status, nisu povezana sa pojavama takozvanog "posredovanja," a oni obično ne dopuštaju ljudima da svjedoče ponekad potrebne fizičke aktivnosti ili druge kontakte sa materijalnim svijetom kakvi se mogu opaziti ljudskim osjetilima

9. STALNI DRŽAVLJANI URANTIJE

77:9.1 Srednja bića se mogu smatrati prvom skupinom stalnih stanovnika koji žive na različitim svjetovima diljem svemira u suprotnosti s evolucijskim uzlaznim smrtnim bićima i anđeoskim mnoštvom. Takvi stalni državljani se nalaze na raznim punktovima u Rajskom usponu.

77:9.2 Za razliku od različitih redova nebeskih bića koja su postavljena na pozicije služenja na planetu, srednja bića žive na naseljenim svjetovima. Serafi dolaze i odlaze, ali srednja bića ostaju i nastavljaju služiti u korist domaćih bića planeta, pružajući kontinuitet u programu usklađenja i povezivanja niza administrativnih vlada anđeoskog mnoštva.

77:9.3 Kao stvarni državljani Urantije, srednja bića iskazuju veliki interes za sudbinu ovog planeta. Oni su odlučna grupa koja se uporno zalaže za napredak njihovog rodnog planeta. Njihova odlučnost se može vidjeti u motu njihova reda: "Što sjedinjena srednja bića započnu, to sjedinjena srednja bića dovrše."

77:9.4 Iako svaki od njih može napustiti planet služeći se energetskim krugovima, oni su se pojedinačno obvezali da neće napustiti planet izuzev ako budu otpušteni s dužnosti odlukom svemirske vlade. Srednja bića su usidrena na planeti do utemeljenja svijeta u svjetlu i životu. Uz iznimku 1-2-3 prvog, ni jedno vjerno srednje biće nije ikada otišlo sa Urantije.

77:9.5 1-2-3 prvi, najstariji iz primarnog reda, pušten je iz neposredne planetarne dužnosti nedugo nakon Duhova. Ovo plemenito srednje biće je stajao čvrsto sa Vanom i Amadonom tijekom tragičnih dana planetarne pobune, i njegovo neustrašivo vodstvo je imalo značajnu ulogu u smanjenju broja žrtava u njihovom redu. On služi trenutno na Jeruzemu kao član dvadeset četiri savjetnika, nakon što je već jednom funkcionirao kao generalni guverner Urantije poslije Duhova.

77:9.6 Srednja bića su vezana za planet, ali upravo kao što smrtnici razgovaraju s posjetiteljima iz dalekih zemalja i tako upoznaju događaje u udaljenim dijelovima svijeta, tako srednja bića razgovaraju s nebeskim putnicima i uče o udaljenim mjestima u svemiru. Oni su dakle bolje upoznati sa ovim sustavom i svemirom, čak i sa Orvontonom i njegovim sestrinjskim tvorevinama i spremaju se primiti državljanstvo na višim razinama postojanja.

77:9.7 Dok su srednja bića dovedena u postojanje potpuno razvijena – ne prolaze kroz razdoblje nezrelosti praćeno rastom ili razvojem – ona nikada ne prestaju rasti u mudrosti i iskustvu. Poput smrtnika, oni su evolucijska stvorenja i imaju kulturu koja je u dobroj mjeri evolucijsko postignuće. Postoje mnogi veliki umovi i moćni duhovi u korpusu srednjih bića Urantije.

77:9.8 U širim aspektima civilizacija, Urantija je zajednički proizvod smrtnika Urantije i srednjih bića Urantije, i to je istina usprkos prisutnim razlikama u razinama vaše kulture, razlikama koji se neće nadoknaditi do dobi svjetla i života.

77:9.9 Kultura srednjih bića, kao proizvod besmrtnog planetarnog državljanstva, je relativno imuna na one vremenske događaje koji opsjedaju ljudsku civilizaciju. Generacije ljudi mogu zaboraviti; korpus srednjih bića ne zaboravlja, a ta njihova sjećanja ulaze u riznicu predanja vašeg naseljenog svijeta. Tako kultura planeta ostaje zauvijek prisutna na tom planetu, te je u pravilnim okolnostima dostupna kao dragocjena sjećanja na prošle događaje, kao što je priča o životu i učenjima Isusa koju su srednja bića Urantije podarila svojim materijalnim rođacima.

77:9.10 Srednja bića su vješti služitelji koji nadoknađuju tu prazninu između materijalnih i duhovnih poslova Urantije koja se pojavila nakon smrti Adama i Eve. Oni su također vaša starija braća, drugovi u dugoj borbi za postignuće statusa svjeta i života na Urantiji. Korpus sjedinjenih srednjih bića je prošao test pobune i oni će vjerno izvršavati svoju ulogu u planetarnoj evoluciji sve dok ovaj svijet ne postigne konačni cilj svih dobi, buduću dob kada mir zavlada na zemlji, a istina i dobra volja u srcima ljudi.

77:9.11 Zbog vrijednog djelovanja tih srednjih bića, zaključili smo da su oni doista bitni za održavanje gospodarstva duha na vašem svijetu. A da pobuna nije ugrozila planetarno poslovanje, oni bi bili od još veće pomoći serafima.

77:9.12 Cijela organizacija visokih duhova, anđeoskog mnoštva, njihovih prijatelja iz redova srednjih bića, je oduševljeno posvećena promoviranju Rajskog plana progresivnog uzašašća i postignuća savršenstva evolucijskih smrtnika, jednog od najbožanstvenijih poduzeća u svemiru – vrhunskog programa opstanka kojim Bog silazi do čovjeka kako bi potom u blaženom partnerstvu, uzdigao čovjeka do Boga i do same vječnosti službe i božanstva postignuća – kako za ljude tako i za srednja bića.

77:9.13 Predstavio Arhanđel iz Nebadona.





Back to Top