Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 76 : DRUGI VRT

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 76 : DRUGI VRT



POGLAVLJE 76 : DRUGI VRT

76:0.1 KADA je Adam odlučio napustiti prvi vrt i ostaviti ga noditima bez otpora, on i njegovi sljedbenici nisu mogli ići na zapad, jer žitelji Edena nisu imali brodove prikladne za takvu pomorsku avanturu. Niti su mogli ići na sjever; sjeverni noditi su već marširali prema Edenu. Bojali su se da idu na jug; brda tog područja su previrala neprijateljskim plemenima. Jedini put koji im je bio otvoren vodio je prema istoku, pa su se zaputili na istok prema tada ugodnim prostorima između rijeka Tigris i Eufrat. A mnogi od onih koji su ostali iza njih kasnije su putovali na istok i pridružili se adamitima u njihovom novom dolinskom domu.

76:0.2 Kajin i Sansa su oboje rođeni prije nego je adamički karavan stigao na odredište između mezopotamskih rijeka. Laota – Sansina majka – umrla je pri porodu; Eva je mnogo propatila, ali je preživjela zahvaljujući snažnijoj građi. Eva je uzela Sansu – Laotino dijete – na svoje grudi i podigla je uz Kajina. Sansa je odrasla u ženu velikih sposobnosti. Ona je postala supruga Sargana, poglavara sjevernih plemena plave rase i bitno je pridonijela napretku plavih ljudi tog razdoblja.

1. ŽITELJI EDENA ULAZE U MEZOPOTAMIJU

76:1.1 Bila je potrebna gotovo puna godina da Adamov karavan stigne do Eufrata. Zatekli su rijeku nabujalu plimom, pa su se utaborili na zapadnim ravnicama gdje su ostali gotovo šest tjedana prije nego što su uspjeli preći na drugu obalu i doći u područje između dvaju rijeka koje će postati drugi vrt.

76:1.2 Kad je riječ stigla do žitelja koji su zauzimali teren drugog vrta da je kralj i veliki svećenik Edenskog Vrta krenuo u pohode na njih, oni su pobjegli u žurbi u istočne planine. Adam je našao sve ove poželjne teritorije napuštenim. I ovdje, na ovom novom mjestu, Adam i njegovi pomoćnici su se bacili na posao izgradnje novih kuća i uspostave novog središta kulture i religije.

76:1.3 Ova lokacija je bila poznata Adamu kao jedna od tri izvorne lokacije koje su Van i Amadon bili odabrali za smještaj Vrta. Dvije rijeke su same po sebi bile dobra prirodna obrana u te dane i nedaleko odatle, sjeverno od drugog vrta, Eufrat i Tigris su se spajali tako da su mogli izgraditi obrambeni zid duljine nekih devedeset kilometara za zaštitu ovih teritorija s juga i između rijeka.

76:1.4 Nakon što su se naselili u novom Edenu, postalo je neophodno usvojiti grube metode življenja; činilo se posve ispravnim zaključiti da je zemlja bila prokleta. Priroda je nastavila ići svojim tokom. Adamiti su ovom prilikom bili primorani boriti se za život obradom nepripravljena tla i nositi se sa stvarnošću života suočeni s prirodnim neprijateljima i proturječnostima smrtnog postojanja. Dok su došli u prvi vrt djelomično pripremljen za njih, drugi vrt su morali izgraditi svojim vlastitim rukama i u "znoju svoga lica."

2. KAJIN I ABEL

76:2.1 Manje od dvije godine nakon Kajinova rođenja, rodio se Abel, prvo dijete Adama i Eve koje se rodilo u drugom vrtu. Kad je Abelu bilo dvanaest godina, on je izabrao da bude stočar; Kajin je izabrao da bude zemljoradnik.

76:2.2 U to vrijeme je vladao običaj da se prinesu žrtve svećenstvu od plodova koji su bili na raspolaganju. Stočari su prinosili svoju sitnu stoku, a zemljoradnici svoje plodove iz polja; u skladu s ovim običajem, Kajin i Abel su povremeno prinosili svoje plodove svećenicima. Dva dječaka su mnogo puta raspravljala relativne vrijednosti svojih zvanja, a Abelu nije bilo teško primijetiti da je prednost davana njegovim životinjskim žrtvama. Uzalud se Kajin pozivao na tradicije prvog Edena, bivše prvenstvo plodova polja. Ali s tim se Abel nije htio složiti i on se u svojoj zbunjenosti rugao svojem starijem bratu.

76:2.3 U dane prvog Edena, Adam je doista nastojao ukinuti prinošenje životinjskih žrtava, tako da je Kajin imao opravdani presedan za svoje tvrdnje. Bilo je, međutim, teško organizirati vjerski život u drugom Edenu. Adam je bio opterećen s tisuću i jednim detaljem vezanim uz rad na izgradnji, obrani i poljoprivredi. Bio je toliko duhovno potišten da je povjerio organizaciju bogoslužja i obrazovanja onim osobama noditskog porijekla koje su služile na tim pozicijama u prvom vrtu; a čak i za tako kratko vrijeme službeni noditski svećenici su se vratili standardima i praksama pred-Adamičkog razdoblja.

76:2.4 Dva dječaka nikada se nisu dobro slagala, a to pitanje žrtava dodatno je pridonijelo rastućoj mržnji među njima. Abel je znao da je on bio sin Adama i Eve i nikada nije propuštao priliku da podsjeti Kajina da Adam nije bio njegov otac. Kajin nije bio čisto ljubičaste rase kako je njegov otac bio iz noditske rase kasnije miješane s plavom i crvenom rasom i sa andonitskim starosjediocima. I sve to, uz dodatak Kajinove prirodne ratoborne baštine, navelo ga je da gaji sve veću mržnju prema svojem mlađem bratu.

76:2.5 Jednom mladiću je bilo osamnaest a drugom dvadeset godina kada je napetost među njima konačno riješena jednog dana kad je Abelovo ismijavanje toliko razbjesnilo njegovog ratobornog brata, da je Kajin u gnjevu skočio na njega i ubio ga.

76:2.6 Razmatranje Abelovog ponašanja upućuje na vrijednost okoliša i obrazovanja kao čimbenika u razvoju karaktera. Abel je imao idealnu baštinu, a naslijeđe leži u podlozi karaktera; ali utjecaj inferiornog okruženja praktički je neutraliziro tu veličanstvenu baštinu. Abel, posebno u vrijeme njegove mladosti, uveliko je bio pod utjecajem svoje nepovoljne okoline. On bi postao posve drugačija osoba da je poživio do dvadeset i pete ili tridesete godine; njegovo divno nasljedstvo bi se do tada uspjeo pokazati. Iako dobro okruženje ne može mnogo pridonijeti istinskom prevladavanju karakternih nedostataka niskog nasljeđa, loše okruženje može vrlo učinkovito pokvariti odličnu baštinu, barem u mlađim godinama života. Dobro društveno okruženje i odgovarajuće obrazovanje nužno su tlo i atmosfera za izvlačenje najviših rezultata iz dobre baštine.

76:2.7 Abelovi roditelji su saznali za njegovu smrt kada su njegovi psi dotjerali njegova stada kući bez njihova gospodara. Za Adama i Evu, Kajin je brzo postao strašan podsjetnik njihove ludosti i oni su ga podržali u njegovoj odluci da napusti vrt.

76:2.8 Kajinov život u Mezopotamiji nije bio posve sretan jer je on bio na takav osebujan način simbol edenskog neuspjeha. Nije da su njegovi suradnici bili neljubazni prema njemu, no on je bio svjestan njihove podsvjesne netrpeljivosti. Kajin je znao da je, budući da nije nosio nikakav plemenski znak, mogao biti ubijen od strane prvog susjednog plemena koje mu dođe u susret. Strah, pomiješan s nešto kajanja, naveo ga je da se pokaje. Kajin do tada nije imao Ispravljača i uvijek je bio prkosan obiteljskoj disciplini i prezriv prema religiji svoga oca. No, on je sada otišao svojoj majci Evi, tražeći duhovnu pomoć i vodstvo i kada je iskreno zatražio božansku pomoć, u njega je došao Ispravljač. I taj je Ispravljač, živeći u njemu i gledajući kroz njegove oči, dao Kajinu izrazitu prednost superiornosti kojom se uvrstio među Adamovo pleme koje je uživalo opće strahopoštovanje.

76:2.9 I tako je Kajin otišao u zemlju Noda, istočno od drugog Edena. Postao je veliki vođa u jednoj skupini ljudi svoga oca i uspio je u određenoj mjeri ispuniti predviđanja Serapatatije, jer je do kraja života promovirao mir među ovim dvjema granama nodita i adamita. Kajin je oženio svoju rođaku Remonu, a njihov prvi sin – Henok – postao je poglavar elamitskih nodita. I stotinama godina elamljani i adamiti su živjeli u miru.

3. ŽIVOT U MEZOPOTAMIJI

76:3.1 Kako je vrijeme prolazilo, posljedice pada prvog Vrta postajale su sve očitije u drugom vrtu. Adamu i Evi je uveliko nedostajao njihov bivši dom ljepote i mira, kao i njihova djeca koja su bila deportirana na Edentiju. Bilo je doista žalosno vidjeti ovaj prekrasni par sveden na status običnih ljudi ovoga svijeta; ali oni su prihvatili unižavanje statusa u milosti i čvrstini.

76:3.2 Adam je mudro provodio najveći dio vremena u obuci svoje djece i njihovih suradnika u državničkoj upravi, obrazovnim metodama i religioznom služenju. Da nije bilo te dalekovidosti, zavladalo bi opće stanje konfuzije nakon njegove smrti. Kako je to bio slučaj, Adamova smrt nije izazvala veliku promjenu u vođenju poslova njegovog naroda. No, dugo prije smrti Adama i Eve, mogli su vidjeti da su njihova djeca i sljedbenici postupno gubili sjećanje na dane slave koju su uživali u Edenu. I bilo je bolje da većina njihovih sljedbenika zaborave raskoš Edena; na taj način bilo je manje vjerojatno da dožive pretjerano nezadovoljstvo živeći u svom daleko težem okruženju.

76:3.3 Državnički vladari Adamita su vodili porijeklo od genetskih predaka iz prvog vrta. Adamov prvi sin, Adamson (Adam ben Adam), osnovao je sekundarni centar ljubičaste rase sjeverno od drugog Edena. Adamov drugi sin, Evason, postao je vješti vođa i administrativni upravitelj; on je bio desna ruka svoga oca. Evason nije poživio toliko dugo kao Adam a njegov najstariji sin Džansad, postao je nasljednik Adama kao i poglavar adamičkih plemena.

76:3.4 Religiozni vladari ili svećenstvo, vukli su porijeklo od Setha, najstarijeg preživjelog sina Adama i Eve koji je rođen u drugom vrtu. On je rođen 129 godina nakon Adamovog dolaska na Urantiju. Seth je postao zaokupljen radom na poboljšanju duhovnog stanja naroda njegovog oca i postao je poglavar novog reda svećenstva u drugom vrtu. Njegov sin Enos, osnovao je novi red obožavanja, a njegov unuk Kenan, ustanovio je misionarsku službu koja je nastojala proširiti ova učenja među okolnim plemenima, obližnjim kao i udaljenim.

76:3.5 Sethitsko svećenstvo je igralo trostruku ulogu koja je obuhvaćala religiju, zdravstvo i obrazovanje. Svećenici iz ovog reda bili su osposobljeni da vode religiozne obrede, da služe kao liječnici i sanitarni inspektori i da djeluju kao učitelji u školama vrta.

76:3.6 Adamov karavan je sa sobom donio sjemenke i lukovice stotine biljaka i žitarica iz prvog vrta u zemlju između dvaju rijeka; oni su također sa sobom doveli velika stada i po neku od svih vrsta domaćih životinja. Zbog toga su posjedovali velike prednosti u odnosu na okolna plemena. Uživali su mnoge prednosti kulture koja je nekoć postojala u izvornom Vrtu.

76:3.7 Sve do dana izlaska iz prvog vrta, Adam i njegova obitelj uvijek su se hranili voćem, žitaricama i orašastim plodovima. Na putu do Mezopotamije po prvi put su jeli bilje i povrće. Jedenje mesa rano je uvedeno u drugom vrtu, ali Adam i Eva nikad nisu jeli meso kao dio svoje redovite prehrane. Ni Adamson ni Evason, niti njihova druga djeca iz prve generacije prvog vrta, nisu jeli meso.

76:3.8 Adamiti su uveliko nadmašili okolne narode u kulturnom postignuću i intelektualnom razvoju. Proizveli su treću abecedu i inače su postavili temelje za mnogo toga što je preteča moderne umjetnosti, znanosti i književnosti. Ovdje u zemljama između Tigrisa i Eufrata njegovana su mnoga umijeća kao što su pisanje, obrada metala, izrada keramike i tkanje i proizveden je oblik arhitekture koji nije nadmašen kroz više tisuća godina.

76:3.9 Obiteljski život ljubičaste rase je, za njihov dan i dob, bio idealan. Djeca su primala tečajeve obuke u poljoprivredi, obrtništvu i stočarstvu ili pak su educirani za obavljanje trostruke dužnost Setha: svećenika, liječnika i učitelja.

76:3.10 A kad govorite o Sethitskom svećenstvu, nemojte brkati ove uzvišene i plemenite učitelje zdravlja i religije, ove vrhunske odgajatelje, s niskim i komercijalnim svećenstvom kasnijih plemena i okolnih zemalja. Njihove vjerske koncepcije Božanstva i svemira su bile napredne i više ili manje točne, njihove zdravstvene odredbe za to vrijeme odlične, a njihove metode obrazovanja još uvijek nisu nadmašene.

4. LJUBIČASTA RASA

76:4.1 Adam i Eva su bili osnivači ljubičaste rase, devete ljudske rase koja se pojavila na Urantiji. Adam i njegovo potomstvo su imali plave oči, a ljubičasti narodi su imali svjetlu put i svjetlu boju kose – plavu, crvenu i smeđu.

76:4.2 Eva nije imala porođajne bolove; niti su ih imale rane evolucijske rase. Samo su mješovite rase koje su nastale miješanjem evolucijskih rasa sa Noditima i kasnije s Adamitima, imale teške porođajne bolove.

76:4.3 Adam i Eva, kao i njihova braća na Jeruzemu, su primali energiju od dualne prehrane, dijelom od hrane i dijelom od svjetla, uz dodatak određenih superfizičkih energija koje nisu obznanjene na Urantiji. Njihovi potomci na Urantiji nisu naslijedili njihove gene za unos energije i cirkuliranje svjetla. Imali su samo jedan cirkulativni sustav, ljudski krvotok. Oni su bili građeni kao smrtnici i dok su bili dugovječni, iz generacije u generaciju se njihova životna dob sve više primicala ljudskoj normi.

76:4.4 Adam i Eva i njihova djeca iz prve generacije nisu jeli meso životinja. Oni su živjeli u cijelosti o "plodovima drveća." Nakon prve generacije svi Adamovi potomci su počeli jesti mliječne proizvode, ali mnogi od njih su nastavili slijediti vegeterijansku prehranu. Mnogi od južnih plemena s kojima su se kasnije ujedinili su također bili vegetarijanci. Kasnije, većina tih vegetarijanskih plemena doselila se na istok gdje su se izmiješali s narodima Indije.

76:4.5 Fizička i duhovna vizija Adama i Eve je bila daleko bolja od vizije današnjih naroda. Njihova posebna osjetila bila su mnogo oštrija i imali su sposobnost da vide srednja bića i anđele, Melkizedeke i palog kneza Kaligastiju koji je nekoliko puta došao razgovarati s njegovim plemenitim nasljednikom. Oni su zadržali sposobnost vizije ovih nebeskih bića kroz više od stotinu godina nakon pada. Ova posebna osjetila nisu bila tako izrazito prisutna u njihovoj djeci i opadala su iz generacije u generaciju.

76:4.6 Adamička djeca su obično imala unutarnje Ispravljače, jer su svi posjedovali nedvojbenu sposobnost preživljavanja. Ovi superiorni potomci nisu bili toliko podložni strahu kao djeca evolucije. Toliko straha i dalje postoji u današnjim rasama Urantije zato što su vaši preci primili tako malo Adamove životne plazme usljed ranog pobačaja planova za rasno fizičko unaprijeđenje.

76:4.7 Tjelesne stanice Materijalnih Sinova i njihovih potomaka su daleko otpornije na bolest od stanica domaćih evolucijskih bića planeta. Tjelesne stanice domaćih rasa su srodne u građi sićušnim živim organizmima – uzročnicima bolesti – iz mikroskopskih i ultramikroskopskih domena. Te činjenice objašnjavaju zašto narodi Urantije moraju ulagati tako velike znanstvene napore da se obrane od toliko tjelesnih poremećaja. Ljudi bi bili daleko otporniji na bolesti da vaše rase imaju više adamičke plazme.

76:4.8 Nakon uspostave drugog vrta u dolini Eufrata, Adam je odlučio za sobom ostaviti što je moguće više životne plazme u korist svjetske dobrobiti nakon njegove smrti. U skladu s tim, Eva je postavljena na čelo dvanaestočlanog povjerenstva za rasno unaprijeđenje i prije nego što je Adam umro ova komisija je izabrala 1.682 žene najvišeg tipa na Urantiji i te žene su impregnirane adamičkom životnom plazmom. Njihova djeca su sva dostigla dob zrelosti osim njih 112, tako da je svijet na taj način izvukao korist dodavanjem 1.570 vrhunska muškarca i žene. Iako su ove kandidatkinje izabrane iz svih okolnih plemena i predstavljaju većinu rasa na zemlji, najveći broj je izabran iz najviših loza nodita i oni vode ranoj uspostavi moćne anditske rase. Ta djeca su rođena i podignuta u plemenskom okružju njihovih majki.

5. SMRT ADAMA I EVE

76:5.1 Nedugo nakon osnivanja drugog Edena, Adam i Eva su bili uredno obaviješteni da je njihovo pokajanje bilo prihvatljivo i da su unatoč osudi na status smrtnika ovog svijeta definitivno bili podobni za primanje u redove uspavanih preživjelih smrtnika Urantije. Oni su u potpunosti vjerovali u ovo evanđelje uskrsnuća i rehabilitacije koje su im Melkizedeci tako dirljivo proglasili. Njihova greška je bila stvar pogrešne prosudbe, a ne grijeh prouzrokovan svjesnom i namjernom pobunom.

76:5.2 Adam i Eva nisu, kao građani Jeruzema, imali Misaone Ispravljače, niti su imali ove unutarnje Ispravljače kada su živjeli na Urantiji u prvom vrtu. No, ubrzo nakon što su svedeni na status smrtnika, oni su postali svjesni nove prisutnosti u svojim umovima i spoznaje da je njihov ljudski status povezan s iskrenim pokajanjem omogućio primanje Ispravljača. To što su znali da u njima žive unutarnji Ispravljači uveliko je ohrabrilo Adama i Evu tijekom ostatka njihovog života; znali su da su doživjeli neuspjeh kao Materijalni Sinovi Satanije, ali su također znali da im je rajska karijera bila otvorena kao što je otvorena svim uzlaznim sinovima svemira.

76:5.3 Adam je znao da se razdiobeno uskrsnuće dogodilo istodobno s njegovim dolaskom na planet i on je vjerovao da će on i njegova družica biti nanovo utjelovljeni prilikom dolaska sljedećeg reda sinova. On nije znao da se Michael, suveren ovog svemira, tako skoro trebao pojaviti na Urantiji; očekivao je da bi sljedeći Sin koji je trebao stići bio iz reda Avonala. Čak i tako, uvijek je bilo na utjehu Adamu i Evi kao i nešto što nisu mogli potpuno razumjesti, pomisliti o jedinoj osobnoj poruci koju su primili od Mihaela. Ova poruka, između ostalih izraza prijateljstva i utjehe, kaže: "Razmotrio sam okolnosti vašeg neuspjeha i svjestan sam želje vaših srca uvijek da budete vjerni Očevoj volji, tako da ću vas pozvati iz zagrljaja smrtnog počinka kad budem došao na Urantiju, ako vas moji podređeni Sinovi ne podognu prije toga.”

76:5.4 I to je ostalo velika tajna za Adama i Evu. Oni su u ovoj poruci mogli shvatiti prikriveno obećanje mogućeg posebnog uskrsnuća i to ih je jako veselilo, ali nisu mogli shvatiti nagovještaj da bi eventualno mogli počivati do uskrsnuća povezanog s Mihaelovim osobnim dolaskom na Urantiju. I tako je edenski par uvijek navješćivao budući dolazak Sina Božjeg i prenio na svoje najmilije ovo uvjerenje, ako ništa drugo ono barem nadu punu čežnje, da je svijet njihovih zabluda i patnji eventualno mogao biti domena na kojoj će vladar ovog svemira izabrati da djeluje kao Rajski darovani Sin. Ovo se činilo predobrim da bi bilo istina, ali Adam se uistinu pozabavio mišlju da je zaraćena Urantija eventualno, naposljetku, mogla biti najsretniji svijet u sustavu Satanije, planet kojem će zavidjeti cijeli Nebadon.

76:5.5 Adam je živio 530 godina; umro je od onoga što se može nazvati starost. Njegov tjelesni mehanizam se jednostavno iscrpio; proces raspada postupno je pretekao proces popravke i neizbježno doveo do kraja. Eva je umrla devetnaest godina prije Adama od slabosti srca. Oni su oboje pokopani u središtu hrama božanske službe koji je bio podignut u skladu s njihovim planovima ubrzo nakon što je dovršen zid koji je ograđivao koloniju. I to je bio početak običaja da se sahrane znameniti i pobožni muškarci i žene u temeljima bogomolja.

76:5.6 Nadmaterijalna vlada Urantije nastavila je djelovati pod vodstvom Melkizedeka, ali je izravan fizički kontakt s evolucijskim rasama prekinut. Sve od davnih vremena dolaska utjelovljenog osoblja Planetarnog Kneza, kroz doba Vana i Amadona i dolaska Adama i Eve, fizički predstavnici svemirskih vlasti su bili stacionirani na planeti. No, s adamičkim porazom okončan je ovaj režim koji je trajao u razdoblju od više od 450 tisuća godina. U duhovnim sferama, anđeoski pomoćnici i dalje su nastavili da se bore zajedno sa Misaonim Ispravljačima u junačkom zalaganju za spašavanje svakog pojedinca; a sveobuhvatni plan za sprovedbu dalekosežnog svjetskog blagostanja bio je promoviran u korist zemaljskih smrtnika do dolaska Makivente Melkizedeka, u vrijeme Abrahama, koji je u snazi, strpljenju i ovlasti Sina Božjega, postavio temelje za daljnji napredak i duhovnu obnovu nesretne Urantije.

76:5.7 Nesreća, međutim, nije bila jedino što je zadesilo Urantiju; ovaj planet je također bio najsretniji planet lokalnog svemira Nebadona. Žitelji Urantije trebaju sve ove događaje ubrojiti u dobitak, uključujući i zablude njihovih predaka i pogreške njihovih ranih svjetskih vladara koje su gurnule planet u takvo bezizlazno stanje konfuzije, koje je dalje produbljeno zbrkom zla i grijeha, da je ta vrlo tamna pozadina navela Mihaela iz Nebadonu da odabere ovaj svijet kao arenu za otkrivenje ljubavi i ličnosti Oca na nebu. To ne znači da je Urantiji bio potreban Sin Stvoritelj kako bi uredila svoje zamršene poslove; to prije znači da su zlo i grijeh na Urantiji dali Sinu Stvoritelju upečatljiviju pozadinu za otkrivanje neusporedive ljubavi, milosti i strpljenja Rajskog Oca.

6. OPSTANAK ADAMA I EVE

76:6.1 Adam i Eva su otišli na svojoj smrtni počinak s dubokom vjerom u obećanja koja su primili od Melkizedeka da se nekom prilikom trebaju probuditi iz smrtnog počinka i nastaviti život na prebivališnim svjetovima, svjetovima koji su im već bili poznati iz dobi prethodno njihovoj misiji u materijalnom tijelu ljubičaste rase na Urantiji.

76:6.2 Nisu proveli dugo vremena u nesvjesnom počinku zemaljskih smrtnika. Treći dan nakon Adamove smrti, drugi dan nakon njegovog svečanog pokopa, nalozi Lanaforga koji su podržani odlukom Svevišnjega Edentije i uz odobrenje Ujedinjenih Dana na Salvingtonu koji je djelovao za Mihaela, stavljeni su u ruke Gabrijela, tražeći posebnu prozivku istaknutih preživjelih osoba koje su bile vezane za adamičku misiju na Urantiji. I u skladu s ovim mandatom posebnog uskrsnuća, broj dvadeset i šest na Urantiji, Adam i Eva su ponovo utjelovljeni i sklopljeni u dvoranama uskrsnuća na prebivališnim svjetovima Satanije zajedno s 1.316 svoja suradnika iz prvog vrta. Mnoge druge vjerne duše već su prevedene u vrijeme Adamovog dolaska koji je praćen razdiobenom presudom usnulih preživjelih osoba i živih kvalificiranih uzlaznika.

76:6.3 Adam i Eva su brzo prošli kroz svjetove progresivnog uspona dok nisu dobili državljanstvo na Jeruzemu, ponovo primili državljanstvo na planetu njihovog porijekla, ali ovaj put kao članovi drugačijeg reda kozmičkih ličnosti. Napustili su Jeruzem kao stalni građani – Sinovi Boga; vratili su se kao uzlazni građani – sinovi čovjeka. Oni su odmah pripojeni službi Urantije na glavnom sustavu, a kasnije se ušli među dvadeset i četiri savjetnika koji čine ovo savjetodavno-kontrolno tijelo Urantije.

76:6.4 I tako se završava priča o Planetarnom Adama i Evi Urantije, priča o iskušenju, tragediji i trijumfu, barem osobnom trijumfu vašeg dobronamjernog ali zavedenog Materijalnog Sin i Kćeri i bez sumnje, na kraju, priča o trijumfu njihovog svijeta i njegovih stanovnika koji su bili pogođeni pobunom i izmaltretirani zlom. Sve u svemu, Adam i Eva su napravili moćan doprinos brzom napretku civilizacije i ubrzanom biološkom napretku ljudske rase. Za sobom su ostavili veliku kulturu na zemlji, ali ova napredna civilizacija nije mogla opstati, kako je bila suočena s prijevremenim razrjeđivanjem krvi i kasnijim potapanjem adamičke baštine. Ljudi su ti koji čine civilizaciju; civilizacija ne čini ljude.

76:6.5 [Predstavio Solonija, serafski "glas vrta."]





Back to Top