Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 69 : PRIMITIVNE LJUDSKE INSTITUCIJE

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 69 : PRIMITIVNE LJUDSKE INSTITUCIJE



POGLAVLJE 69 : PRIMITIVNE LJUDSKE INSTITUCIJE

69:0.1 EMOCIONALNO, čovjek nadilazi svoje životinjske pretke u svojoj sposobnosti da cijeni humor, umjetnost i religiju. Društveno, čovjek iskazuje svoju nadmoć kroz izradu alata, komunikaciju i gradnju institucija.

69:0.2 Kad ljudska bića dugo održavaju određene društvene skupine, takve agregacije uvijek rezultiraju u stvaranju određenih djelatnosti i trendova koji kulminiraju u institucionalizaciji. Većina ljudskih institucija pokazale su se da štede rad, dok u isto vrijeme pridonose unaprijeđenju skupne sigurnosti.

69:0.3 Civilizirani čovjek se jako ponosi karakterom, stabilnosti i kontinuitetom njegovih osnovanih institucija, ali sve ljudske institucije su samo akumulirani običaji iz prošlosti koji su očuvani tabuima i uzveličani religijom. Takva naslijeđa postaju tradicije, a tradicije se konačno preobraze u konvencije.

1. OSNOVNE LJUDSKE INSTITUCIJE

69:1.1 Sve ljudske institucije zadovoljavaju neke društvene potrebe, prošle ili sadašnje, bez obzira na to što njihovo pretjerano razvijanje neminovno umanjuje vrijednost pojedinca zasjenjujući pojedinačnu ličnost i umanjujući inicijativu. Čovjek treba kontrolirati svoje institucije i ne dopustiti ovim tvorevinama napredujuće civilizacije da njime dominiraju.

69:1.2 Ljudske institucije se dijele u tri opća razreda:

69:1.3 1. Institucije samoodržavanja. Ove institucije izrastaju iz običaja vezanih za potrebu za hranom i prateći instinkt samoodržanja. One uključuju industriju, imovinu, ratovanje u cilju zauzimanja i sve regulativne strojeve društva. Prije ili kasnije nagon straha potiče osnivanje tih institucija opstanka putem tabua, konvencija i sankcija religije. No, strah, neznanje i praznovjerje su odigrali istaknutu ulogu u ranom podrijetu i kasnijem razvoju svih ljudskih institucija.

69:1.4 2. Institucije samoovjekovječenja. To su ustanove društva koje izrastaju iz iz spolne potrebe, majčinskog instinkta i tih blaženijih rasnih emocija. One obuhvaćaju društvene mehanizme koji štite dom i školu, obiteljski život, obrazovanje, etiku i religiju. One uključuju bračna pravila, ratovanje u cilju obrane i izgradnju doma.

69:1.5 3. Institucije samougađanja. Te prakse rastu iz sklonosti taštine i emocija ponosa; one obuhvaćaju običaje odijevanja i osobnog dotjerivanja, društvene uzance, ratovanja u cilju slave, plesa, zabave, igara i drugih faza senzualnog ugađanja. No, civilizacija nikada nije evoluirala institucije koje bi služile isključivo samougađanju.

69:1.6 Te tri skupine društvenih praksi su intimno povezane i do tančina međuovisne. Na Urantiji one predstavljaju složenu organizaciju koja funkcionira kao jedan društveni mehanizam.

2. OSVIT INDUSTRIJE

69:2.1 Primitivna industrija polako izrasta kao osiguranje protiv strahota gladovanja. Početkom svoga postojanja čovjek je počeo izvlačiti pouke od nekih životinja koje u vrijeme obilja pohranhuju dio hrane za dane oskudice.

69:2.2 Prije osvita štedljivosti i pojave primitivne industrije, prosječna plemena su bila osuđena na oskudicu i stvarnu patnju. Rani čovjek se je morao natjecati sa cijelim životinjskim svijetom za svoju hranu. Borba za hranu ima gravitacijski učinak u tome što nepogrešivo unižava čovjeka na razinu zvijeri; siromaštvo je čovjekovo prirodno stanje, pozicija tiranske potlačenosti. Bogatstvo nije prirodni dar; ono proizlazi iz rada, znanja i organizacije.

69:2.3 Primitivnom čovjeku nije dugo trebalo da prepozna prednosti udruživanja. Udruga je dovela do organizacije, a prvi rezultat organizacije je podjela rada, sa neposrednom uštedom vremena i materijala. Ova specijalizacija rada nastala je prilagodbom pritisku – biranjem staze najmanjeg otpora. Primitivni divljaci se nikada nisu s radošću i dragovoljno prihvaćali teškog rada. U njihovom slučaju konformizam proizlazi iz prisile i nužde.

69:2.4 Primitivni čovjek nije volio teški rad i on nije žurio osim ako je bio suočen sa smrtnom opasnošću. Vrijeme kao element u radu, ideja da određeni posao treba biti obavljen u određenom roku, je u potpunosti moderan pojam. Drevni ljudi nikada nisu požurivali. Dvostruki zahtjevi intenzivne borbe za opstanak i sve naprednijeg životnog standarda su doveli prirodno neaktivne rase ranog čovjeka u područja industrije.

69:2.5 Rad, trud u sprovedbi planova, je to po čemu se čovjek razlikuje od zvijeri čiji su napori uglavnom instinktivni. Potreba za radom je čovjekov najveći blagoslov. Knezovo osoblje je svo radilo; uložili su velike napore kako bi oplemenili fizički rad na Urantiji. Adam je bio vrtlar; Bog Hebreja je radio – bio je tvorac i održavatelj svega. Hebreji su bili prvo pleme koje je stavilo vrhovnu premiju na marljivost; oni su bili prvi narod koji je proglasio da "tko ne radi, neće jesti." No, mnoge svjetske religije su se vratile ranom idealu besposlice. Jupiter je bio bonvivan, a Buda je postao kontemplativni poklonik dokolice.

69:2.6 Šangiška plemena su bila prilično vrijedna kada su boravila daleko od tropskih područja. Ali vladala je duga, duga borba između lijenih poklonika magije i apostola rada – onih koji su prakticirali planiranje za budućnost.

69:2.7 Prva čovjekova predviđanja su bila usmjerena na očuvanje vatre, vode i hrane. No, primitivni čovjek je bio rođeni kockar; on je uvijek želio dobiti nešto nizašta, a vrlo često tijekom ovih ranih vremena rezultati strpljivog rada su pripisivani čarima. Magija dugo nije dopuštala čovjeku da se osloni na planiranje, samoodricanje i marljivost.

3. SPECIJALIZACIJA RADA

69:3.1 Podjela rada u primitivnom društvu utvrđena je prvo prirodnim, a zatim društvenim okolnostima. Rana specijalizacija rada počiva na ovoj podjeli:

69:3.2 1. Specijalizacija na temelju spola. Ženin rad je izveden iz toga što ona sama rađa djecu; žene prirodno vole bebe više nego muškarci. Tako je žena postala rutinski radnik, dok je čovjek postao lovac i borac, sa jasno definiranim razdobljima rada i odmora.

69:3.3 Kroz stoljeća tabui su usmjeravali ženu da radi isključivo u svojem polju. Muškarac je u najviše slučajeva sebično izabrao ugodniji rad, ostavljajući svakodnevni naporni rad ženi. Muškarca je uvijek bilo sram da radi ženske poslove, ali žena nije nikada pokazala nevoljkost da radi muške poslove. No, čudno je zabilježiti da su muškarci i žene oduvijek radili zajedno u izgradnji i opremanju doma.

69:3.4 2. Izmjena zbog starosti i bolesti. Ove razlike određuju drugi korak u podjeli rada. Starci i invalidi rano su bili postavljeni na izradu oruđa i oružja. Oni su kasnije postavljeni na gradnju kanala za navodnjavanje.

69:3.5 3. Razlike koje se temelje na religiji. Vračevi su bili prvi ljudi izuzeti od fizičkih napora; oni su najranija profesionalna klasa. Kovači su mala skupina koja se natjecala sa vračevima za ulogu čarobnjaka. Ljudi su strahovali od njihove vještine u radu s metalima. Ideja o "bijelim kovačima" i "crnim kovačima" je dala porijeklo ranim vjerovanjima u bijelu i crnu magiju. A to vjerovanje je kasnije ušlo u praznovjerje o dobrim i zlim duhovima, dobrim i zlim dušama.

69:3.6 Kovači su prva nereligijska skupina koja je uživala ​​posebne povlastice. Oni su smatrani neutralnim za vrijeme rata, a ovo dodatno slobodno vrijeme dopustilo im je da postanu, kao klasa, političari primitivnog društva. No, kroz brutalnu zloupotrebu tih povlastica kovači su postali univerzalno omraženi, a vračevi nisu gubili vrijeme u poticanju mržnje prema svojim konkurentima. U ovom prvom natjecanju između znanosti i religije, religija (praznovjerje) je pobijedila. Nakon što su bili protjerani iz sela, kovači su održavali prve pansione, javne smještaje na periferiji gradova.

69:3.7 4. Gospodari i robovi. Sljedeća podjela rada je izrasla iz odnosa između osvajača i osvojenog, a to je značilo početak ljudskog ropstva.

69:3.8 5. Razlike utemeljene na različitim fizičkim i mentalnim sposobnostima. Daljnje podjele rada počivaju na urođenim ljudskim razlikama; sva ljudska bića nisu rođena jednaka.

69:3.9 Rani industrijski stručnjaci su bili kamenoklesci i zidari; za njima su slijedili kovači. Nakon toga razvija se specijalizacija grupa; cijele obitelji i klanovi su bili posvećeni određenim vrstama rada. Podrijetlo jedne od najranijih kasta, svećenika za razliku od plemenskih vračeva, je nastalo zbog praznovjernog veličanja obitelji stručnih izrađivača mačeva

69:3.10 Prva skupina stručnjaka u industriji su izvoznici kamene soli i lončari. Žene su obično radile neukrašenu grnčariju, a muškarci ukrašenu. Među nekim plemenima šivanje i tkanje su radile žene, a u drugima muškarci.

69:3.11 Žene su bile prvi trgovci; one su bile uposlene kao špijuni, dok su se trgovinom bavile kao sporednim zanimanjem. S vremenom trgovina se proširila, a žene su radile kao posrednici – preprodavači. Onda je došla trgovačka klasa koja je naplaćivala proviziju kao dobit za svoje usluge. S rastom grupne razmjene razvila se trgovina; a nakon razmjene robe uslijedila je razmjena kvalificirane radne snage.

4. POČECI TRGOVINE

69:4.1 Kao što je sklapanje braka ugovorom slijedio za sklapanjem braka zarobljavanjem, tako je trgovina trampom slijedila za oduzimanjem robe pljačkom. No dugo razdoblje piratstva stoji između rane prakse tihe trampe i kasnije trgovinske razmjene modernim metodama.

69:4.2 Prvu razmjenu su izvodili naoružani trgovaci koji su izlagali svoju robu na neutralnom mjestu. Žene su održavale prva tržišta; one su bile najraniji trgovaci, a to je zato što su bile nositelji tereta; muškarci su bili ratnici. Vrlo rano je razvijen trgovački šalter, koji je ustvari bio zid dovoljno širok kako trgovci ne bi mogli jedni druge dosegnuti s oružjem.

69:4.3 Fetiš je korišten kao stražar nad depozitima robe za tihu trampu. Takva tržišna mjesta su smatrana sigurnim od krađe; ništa nije smjelo biti uklonjeno osim trampom ili kupnjom; sa fetišom na straži, roba je uvijek bila sigurna. Rani su trgovci bili skrupulozno pošteni unutar svoga plemena, ali su smatrali da imaju sva prava varati udaljene strance. Čak su i rani Hebreji priznavali poseban kodeks etike u poslovanju s poganima.

69:4.4 Stoljećima tiha trampa je ostala na snazi dok se ljudi nisu počeli sastajati, nenaoružani, na svetom tržištu. Ti isti gradski trgovi na kojima se odvijala trgovina su postali prvi svetišni lokaliteti i u nekim zemljama su kasnije bili poznati kao "gradovi-utočišta." Ako bilo koji bjegunac stigne na tržište, bio je siguran i spokojan od napada.

69:4.5 Prvi tegovi su bili zrna pšenice i drugih žitarica. Prvi medij razmjene bila je riba ili koza. Kasnije je krava postala jedinica za trampu.

69:4.6 Moderno pisanje vuče porijeklo od ranih trgovinskih evidencija; prvi pisani dokument čovjeka su trgovačka oglašavanja za prodaju soli. Mnogi od ranijih ratova su se vodili više za prirodne sirovine, kao što su kremen, sol i metali. Prvi formalni plemenski ugovor odnosi se na plemensko vlasništvo solnih zaliha. Ova ugovorna mjesta pružaju mogućnost za prijateljsku i mirnu razmjenu ideja i miješanje različitih plemena.

69:4.7 Pisanje je napredovalo kroz faze "trgovinskog štapa," užeta sa čvorovima, slikovnog pisma, hijeroglifa i wampum pojaseva, do ranih simboličkih pisama. Slanje poruka nastalo je iz primitivnih dimnih signala kroz poruke koje su nosili kuriri, jahači, željeznica i zrakoplovi, kao i telegraf, telefon i bežična komunikacija.

69:4.8 Drevni trgovci su rasprostranjivali po svijetu nove ideje i unaprijeđene metode. Trgovina, povezana sa avanturizmom, vodila je istraživanju i otkriću. I sve je to vodilo rođenju prijevoza. Trgovina je bila uspješan civilizator kroz promicanje unakrsne oplodnje kulture.

5. POČECI KAPITALA

69:5.1 Kapital je rad koji rezultira iz današnjeg odricanja u korist budućnosti. Štednja predstavljaju oblik samoodržavanja i osiguranja opstanka. Pohranjivanje zaliha hrane vodilo je razvoju samokontrole i stvorilo prve probleme kapitala i rada. Čovjek koji je imao hrane, pod uvjetom da ju je mogao zaštititi od razbojnika, imao je značajnu prednost nad čovjekom koji nije imao hrane.

69:5.2 Čovjek je morao imati hrabrosti kako bi postao bankar u ranim plemenima. On je čuvao riznicu cijele grupe u svom skladištu, dok je cijeli klan trebao braniti njegovu kolibu u slučaju napada. Tako je akumulacija kapitala i bogatstva pojedinih skupina odmah dovela do vojne organizacije. Prve takve mjere predostrožnosti su bile namijenjene za obranu imovine protiv stranih pljačkaša, ali kasnije je postao običaj održavati vojnu organizaciju poduzimanjem napada na imovinu i bogatstvo susjednih plemena.

69:5.3 Osnovni poticaji koji su doveli do akumulacije kapitala su:

69:5.4 1. Glad koja je vodila planiranju. Štednja i skladištarenje hrane značili su moć i udobnost za sve one koji su imali dovoljno sposobnosti za planiranje i osiguravanje budućih potreba. Magacin hrane je bio dobro osiguranje od gladi i katastrofe. Cijelo tijelo primitivnih običaja zapravo je osmišljeno kako bi pomoglo čovjeku da podredi sadašnicu budućnosti.

69:5.5 2. Ljubav prema obitelji – želja da se osiguraju obiteljske potrebe. Kapital predstavlja uštedu imovine unatoč pritisku želja današnjice radi osiguranja zahtjeva budućnosti. Dio ove buduće potrebe može biti vezan s čovjekovim potomstvom.

69:5.6 3. Taština – čežnja za paradiranjem akumulirane imovine. Rezervna odjeća je bila jedan od prvih oblika isticanja. Taština kolekcionarstva je rano počela laskati čovjekovom osjećaju ponosa.

69:5.7 4. Pozicija – revnost za kupnjom društvenog i političkog prestiža. Rano je došlo do pojave komercijalnog plemstva, a ulazak u taj klub je ovisio o pružanju neke posebne usluge plemstvu ili otvorenoj isplati novca.

69:5.8 5. Moć – žudnja za gospodarenjem nad drugima. Zajmodavstvo je isprva bilo sredstvo za porobljavanje, a godišnja kamata na kredit je u ta davna vremena bila sto posto. Zajmodavci su sebe učinili kraljevima stvaranjem stalne vojske dužnika. Obvezničke sluge bile su među najranijim oblikom akumulirane imovine, a u stare dane dužničko ropstvo prošireno je čak i na kontrolu tijela nakon smrti.

69:5.9 6. Strah od duhova mrtvih – svećenička provizija za zaštitu. Ljudi su rano počeli davati darove svećenicima kako bi imovinom olakšali svoj napredak kroz sljedeći život. Svećenici su tako postali vrlo bogati; oni su bili najveći kapitalisti drevne dobi.

69:5.10 7. Seksualni nagon – želja za kupovinom jedne ili više žena. Čovjeku je prvi oblik trgovanja bila razmjena žena; to je dugo prethodilo trgovanju konjima. Ali nikada nije razmjena seksualnim robljem unaprijedila društvo; takav promet je bio i ostao rasna sramota, kako ujedno spriječava razvoj obiteljskog života i onečišćuje biološku moć nadmoćnijih naroda.

69:5.11 8. Brojni oblici samozadovoljavanja. Neki su težili bogatstvu, jer je pružalo moć; drugi su crnčili za nekretnine, jer su one vodile udobnosti i spokojstvu. Rani čovjek (i neki iz kasnijih dana) skloni su potrošiti svoje resurse na luksuz. Opojna sredstava i droge su intrigirale primitivne rase.

69:5.12 Kako se civilizacija razvila, javili su se novi poticaji koji su čovjeka navodili na štednju; nove želje brzo da su pripojene izvornoj potrebi za hranom. Siromaštvo je postalo toliko omraženo da su samo bogati navodno išli izravno na nebo poslije smrti. Imovina je toliko porasla na cijeni da je pretencioznom zabavom čovjek mogao izbrisati ljagu sa svoga imena.

69:5.13 Akumulacija bogatstva rano je postala obilježje društvenih razlika. Pojedinci u određenim plemenima bi akumulirali imovinu godinama samo da bi učinili dojam na druge njezinim spaljivanjem o nekom prazniku ili davanjem poklona plemenu. To ih je navodno činilo velikim. Čak i moderni ljudi uživaju u darežljivosti božićne razmjene darova, a bogataši daju donacije velikim institucijama filantropije i učenja. Čovjekove metode variraju, ali njegova priroda ostaje nepromijenjena.

69:5.14 Ali trebamo napomenuti da su mnogi drevni bogaši dijelili velik dio svog bogatstva zbog straha onih koji su željeli njihovo blago. Bogataši su imali običaj žrtvovati mnoštvo robova da pokažu svoj prezir prema bogatstvu.

69:5.15 Iako kapital može biti čovjekov osloboditelj, on je uveliko zakomplicirao njegovu društvenu i industrijsku organizaciju. Zlouporaba kapitala u rukama nepoštenih kapitalista ne povrgava činjenicu da je kapital osnova modernog industrijskog društva. Zahvaljujući kapitalu i pronalascima, današnja generacija uživa veći stupanj slobode od bilo koje prethodne generacije na zemlji. To navodimo kao činjenicu, a ne kako bi opravdali mnoge zloporabe kapitala u rukama nepromišljenih i sebičnih skrbnika.

6. ULOGA VATRE U GRADNJI CIVILIZACIJE

69:6.1 Primitivno društvo sa svoje četiri podjele – industrijskom, regulativnom, religioznom i vojnom – uzdiglo se kroz upotrebu vatre, životinja, robova i imovine.

69:6.2 Upotreba vatre, jednim korakom, zauvijek je odvojila čovjeka od životinje; ona je osnovni ljudski izum ili otkriće. Vatra je omogućila čovjeku da provede noć na zemlji, a ne u drveću, kako se sve životinje boje vatre. Vatra je potakla večernje društvene odnose; ona nije samo zaštita od hladnoće i divljih zvijeri, već je sigurnost protiv duhova. Prvo je korištena više za osvjetljenje nego za toplinu; mnoga nazadna plemena odbijaju poći na počinak osim ako plamen gori cijelu noć.

69:6.3 Vatra je bila veliki civilizator, kako je zahvaljujući vatri čovjek mogao pružiti prvu nesebičnu pomoć svojim bližnjima bez vlastitog gubitka, dajući im ugarke iz svog ognjišta. Vatra kućanstva kojoj su nazočili majka ili najstarija kći, bila je prvi pedagog, kako je zahtijevala budnost i pouzdanost. Rani dom nije bio kuća nego je to bio čin obiteljskog okupljanja oko vatre, obiteljskog ognjišta. Kad je sin htio osnovati svoj novi dom, on je nosio ugarak iz obiteljskog ognjišta.

69:6.4 Iako Andon, koji je bio njezin pronalazač, nije podlijegao tretiranju vatre kao premeta obožavanja, mnogi njegovi potomci smatrali su plamen fetišem ili duhom. Oni nisu izvukli korist iz sanitarne uloge vatre, kako nisu spaljivali otpad. Primitivni čovjek se je bojao vatre i uvijek ju je pokušavao oraspoložiti, odakle dolazi škropljenje tamjanom. Ni pod kojim okolnostima ne bi drevni čovjek pljunuo u vatru, niti bi ikada prošao između plamena i neke druge osobe. Čak su i željezni pirit i kremen koji se koriste za paljenje vatre smatrani svetinjama.

69:6.5 Čovjek je smatrao grijehom ugasiti plamen; ako bi koliba uhvatila vatru, on bi joj pustio da dogori. Plamen u hramovima i svetištima je smatran svetinjom i nikada mu nije bilo dopušteno da se ugasi, osim običaja da se zapale novi godišnji plameni ili nakon neke nesreće. Žene su odabrane kao svećenici, jer su bile čuvari domaćih ognjišta.

69:6.6 Rani mitovi o tome kako se oganj spustio od bogova izrasli su iz opažanja povezanosti između požara i munja. Ove ideje o nadnaravnom podrijetlu vodile su izravno bogoštovljenju vatre, a vatropoklonstvo je vodilo običaju "prolaska kroz vatru," koji se održao do Mojsijevog vremena. I još uvijek vlada ideja o prolazu kroz vatru nakon smrti. Vatreni mitovi su bili velika spona u ranim vremenima i dalje ustraju u simbolici starih Perzijanaca.

69:6.7 Vatra je dovela do kuhanja, a izraz "jedači sirovog mesa" je postao pojam podsmijeha. Kuhanje je smanjilo potrošnju vitalne energije potrebne za probavu hrane i tako ostavilo ranom čovjeku nešto snage za društvenu kulturu, dok je stočarstvo smanjilo napore potrebne za osiguranje hrane i oslobodilo vrijeme za društvene aktivnosti.

69:6.8 Treba imati na umu da je vatra otvorila vrata metalurgiji i dovela do naknadnog otkrića parne snage i današnjeg korištenja električne energije.

7. KORIŠTENJE ŽIVOTINJA

69:7.1 U početku, cijeli životinjski svijet je bio čovjekov neprijatelj; ljudska bića su morala naučiti da se zaštite od zvijeri. Prvo, čovjek je jeo životinje, ali je kasnije naučio da ih može pripitomiti i navesti da mu služe.

69:7.2 Do pripitomljavanja životinja dolazi slučajno. Divljak je lovio krda onako kako su američki Indijanci lovili bizone. Oni bi opkolili stado, što im je davalo kontrolu nad životinjama, tako da su ih mogli ubiti onoliko koliko im je bilo potrebno za hranu. Kasnije su građeni torovi u kojima su čuvana cijela uhvaćena stada.

69:7.3 Lako je pripitomiti neke životinje, ali poput slona, mnoge od njih se ne reproduciraju u zatočeništvu. Dalje je otkriveno da se određene vrste životinja pokoravaju čovjeku, te da se reproduciraju u zatočeništvu. Pripitomljavanje životinja tako je unaprijeđeno vještinom selektivnog uzgoja koja je ostvarila veliki napredak od razdoblju Dalamacije.

69:7.4 Pas je bio prva životinja koja je bila pripitomljena, a veliki poduhvat tog kroćenja počeo je kada je određeni pas, nakon što je cijeli dan slijedio jednog lovca, zapravo otišao kući s njim. Stoljećima psi služe kao hrana, pomoć pri lovu i prijevozu i kao čovjekovi prijatelji. Isprva su psi samo zavijali, ali kasnije su naučili kako da laju. Pas ima istančan osjećaj za miris što je vodilo ideji da može vidjeti duhove i tako se rađaju fetišni pseći kultovi. Zapošljavanje psa u ulozi čuvara po prvi put je omogućilo da cijeli klan spava noću. Zatim se javio običaj da se uposle psi kao čuvari da zaštite kuću od duhova, kao i materijalnih neprijatelja. Kada je pas lajao, to je značilo da se primicao čovjek ili životinja, ali kada je zavijao, duhovi su bili u blizini. Čak i danas mnogi još uvijek vjeruju da zavijanje psa noću nagovješćuje smrt.

69:7.5 Kada je čovjek bio lovac, bio je prilično ljubazan prema ženi, ali nakon što je pripitomio životinje i poslije pada Kaligastije, mnoga plemena počinju sramno tretirati svoje žene. Oni su ih tretirali doista kao životinje. Muškarčev brutalni tretman žene predstavlja jednu od najmračnijih poglavlja u ljudskoj povijesti.

8. ROPSTVO KAO ČIMBENIK U CIVILIZACIJI

69:8.1 Primitivni čovjek nikada nije oklijevao zarobiti svoje bližnje. Žena je bila prvi rob, rob obitelji. Pastoralni ljudi su ženu porobili kao svojeg slabijeg seksualnog partnera. Ova vrsta seksualnog ropstva je izrastala iz muškarčeve smanjene ovisnosti o ženi.

69:8.2 Ne tako davno, ropstvo je bilo sudbina onih vojnih zarobljenika koji nisu htjeli prihvatiti osvajačevu religiju. U ranijim vremenima zarobljenici su bilo služili kao hrana ili su mučeni do smrti, primorani na borbu jedni protiv drugih, žrtvovani duhovima ili pretvoreni u robove. Ropstvo je bilo veliki napredak u odnosu na pokolj i kanibalizam.

69:8.3 Porobljavanje je korak naprijed u milosrdnom tretmanu ratnih zarobljenika. Osvajanje Aja sa masovnim pokoljem muškaraca, žena i djece, gdje je jedino kralj ostavljen u životu kako bi zadovoljio taštinu osvajača, je vjerna slika barbarskog pokolja koji su prakticirali čak i navodno civilizirani narodi. Napad na Oga, kralja bašanskoga, bio je jednako brutalan i učinkovit. Hebreji su "potpuno uništavali" njihove neprijatelje, uzimajući svu njihovu imovinu kao plijen. Oni su nametali danak svim gradovima pod prijetnjom "uništenja svih muškaraca." No, mnoga od suvremenih plemena, ona koja imaju manje plemenskog egoizma, već odavno su uvela praksu usvajanja boljih zarobljenika.

69:8.4 Lovac, kako se može vidjeti u primjeru američkog crvenog čovjeka, nije imao zarobljenika. On je ili usvajao ili ubijao svoje zatočenike. Ropstvo nije bio rasprostranjeno među pastoralnim narodima, jer su oni trebali samo mali broj radnika. U ratu, stočari su usvojili praksu ubijanja svih zarobljenih muškaraca i uzimaja kao robova samo žena i djece. Mojsijev kodeks daje detaljne upute osvajačima da se ožene ženskim robljem. Ako se žena ne pokaže zadovoljavajućom mogli su je otpustiti, ali Hebreji nisu smjeli prodavati takve odbačene žene u roblje – to je barem bio korak naprijed u civilizaciji. Iako su društveni standardi Hebreja bili grubi, oni su bili daleko iznad onih okolnih plemena.

69:8.5 Stočari su bili prvi kapitalisti; stada predstavljaju kapital, a oni živje o kamatama – prirodnom prirastu. Oni nisu bili skloni povjeriti ovo bogatstvo na čuvanje bilo robova ili žena. No, kasnije su muški zatvorenici primorani na obradu​​ tla. To je rano porijeklo kmetstva – čovjekovog statusa koji je vezan za zemlju. Afrikanci su lako mogli biti poučeni da rade na zemlji; stoga su postali velika rasa robova.

69:8.6 Ropstvo je neophodna karika u lancu ljudske civilizacije. Ono je bilo most preko kojeg je društvo prešlo iz kaosa i lijenosti u red i civilizirane aktivnosti; ono je primoralo nazadne i lijene ljude na rad i na taj način osiguralo bogatstvo i slobodno vrijeme za ostvarenje društvenog napretka njihovih nadređenih.

69:8.7 Institucija ropstva je primorala čovjeka da izumi mehanizam koji će regulirati primitivno društvo; ono je dalo porijeklo počecima vlade. Ropstvo zahtijeva snažnu regulaciju i tijekom europskog srednjeg vijeka gotovo je nestalo, jer feudalci nisu mogli kontrolirati robove. Nazadna plemena drevnih vremena, kao što su starosjedioci Australije koji postoje i danas, nikada nisu imali robove.

69:8.8 Istina, ropstvo je tiransko, ali imajte na umu da je u školama tlačenja čovjek naučio marljivost. Na kraju robovi dijele blagoslov naprednijeg društva koje su tako nevoljko pomogli stvoriti. Ropstvo stvara organizaciju kulturnih i društvenih postignuća, no ubrzo podmuklo napada društvo iznutra kao najteža od svih destruktivnih društvenih bolesti.

69:8.9 Moderni mehanički izumi učinili su ropstvo zastarijelim. Ropstvo, kao i poligamija, prolazi jer se ne isplati. Ali to se uvijek pokazalo katastrofalnim, jednim potezom osloboditi velik broj robova; manje problema proizlazi kada se postupno emancipiraju.

69:8.10 Danas, ljudi više nisu društveni robovi, ali tisuće dopuštaju da ih ambicija zarobi okovima dugova. Prisilno ropstvo je zamijenjeno novim i unaprijeđenim oblikom industrijskog služiteljstva.

69:8.11 Dok je ideal društva univerzalna sloboda, nemojte tolerirati besposlicu. Sve radno sposobne osobe trebaju biti primorane obaviti barem onoliko posla koliko je potrebno za njihovo samoodržavanje.

69:8.12 Suvremeno društvo se vraća svojim počecima. Ropstvo je gotovo nestalo; domaće životinje prolaze iz upotrebe. Civilizacija ponovo poseže za vatrom – neorganskim svijetom – za moć. Čovjek se je uzdigao iz divljaštva upotrebom vatre, životinja i ropstva; danas se vraća unatrag, odbacujući pomoć robova i životinja, dok pokušava otkriti nove tajne i izvore bogatstva i moći u elementarnom skladištu prirode.

9. PRIVATNA IMOVINA

69:9.1 Dok je primitivno društvo bilo doslovce komunalno, primitivni čovjek nije prijanjao modernim doktrinama komunizma. Komunizam ovih ranih vremena nije bio samo teorija ili društveni nauk; bio je jednostavno i praktično automatsko usklađenje. Komunizam je spriječavao sirotinju i neimaštinu; prosjačenje i prostitucija su bili gotovo nepoznati među tim drevnim plemenima.

69:9.2 Primitivni komunizam nije osobito izjednačavao status ljudi, niti je uzvisivao osrednjost, ali je dopuštao neproduktivnost i lijenost, te je gušio marljivost i uništavao ambiciju. Komunizam je bio neophodna skela u razvoju primitivnog društva, ali se morao povući pred višim društvenim poretkom zbog toga što je blokirao četiri čovjekove bitne sklonosti:

69:9.3 1.Obitelj. Čovjek ne samo da teži akumuliranju imovine; on želi ostaviti svoj ​​kapital njegovu potomstvu. No, u ranom komunalnom društvu čovjekov kapital je bio odmah konzumiran ili podijeljen između grupe nakon njegove smrti. Tu nije bilo baštine – porez na nasljedstvo je bio sto posto. Kasnija akumulacija kapitala i običaji imovinskog nasljedstva ukazuju na definitivan društveni napredak. I to je istina bez obzira na kasnije velike zloupotrebe koje su pratile zlouporabu kapitala.

69:9.4 2. Religiozne tendencije. Primitivni čovjek je htio uštedjeti dio imovine kako bi olakšao početak narednog života. Ovaj motiv objašnjava zašto je tako dugo opstao običaj pokopati mrtve sa njihovim osobnim stvarima. Drevni čovjek je vjerovao da samo bogati mogu preživjeti smrt sa bilo kakvim neposrednim zadovoljstvom i dostojanstvom. Učitelji religije otkrivenja, a posebno kršćanski učitelji, bili su prvi koji su proglasili da su siromasi i bogataši ravnopravni u spasenju.

69:9.5 3. Želja za slobodom i slobodnim vremenom. U ranijim danima društvene evolucije raspodjela zarade među pojedinim članovima društvene grupe bila je doslovce oblik ropstva; radnik je bio rob gotovana. To je samoubojstvena slabost komunizma: Oni koji se razbacuju žive na račun štedljivih. Čak i u modernim vremenima oni koji se razbacuju ovise o državi (štedljivim poreznim obveznicima) da se brinu o njima. Oni koji nemaju kapitala još uvijek očekuju da ih hrane oni koji ga imaju.

69:9.6 4. Nagon za sigurnost i moć. Komunizam je konačno uništen obmanjivim djelima progresivnih i uspješnih pojedinaca koji su se služili različitim izvrdavanjima u nastojanju da izbjegnu robovanje nevještim besposličarima iz njihovih plemena. No, isprva, svaki oblik nagomilavanja mora biti tajna; primitivna nesigurnost nije dopuštala paradiranje akumuliranog kapitala. Čak i u kasnijem razdoblju je bilo vrlo opasno akumulirati preveliko bogatstvo; kralj bi sigurno našao neki adut da oduzme imovinu, a prilikom bogataševe smrti, nije bilo dopušteno održati pokop dok obitelj nije donirala veću sumu za javnu dobrobit ili kraljevu riznicu, kao porez na nasljedstvo.

69:9.7 U najranijim vremenima žene su bile vlasništvo zajednice, a majka je dominirala u obitelji. Rani poglavari su imali vlasništvo nad zemljom i bili su vlasnici svih žena; za brak je bila potrebna suglasnost plemenskog vladara. S prolaskom komunizma, žene su se održale u pojedinačnoj vlasti, a otac je postupno preuzeo kontrolu nad domaćinstvom. Tako je došlo do formiranja doma, dok su nekoć prevalentni poligamni običaji postupno zamijenjeni monogamijom. (Poligamija je ostatak elementa ženskog ropstva u braku. Monogamija je bezrobni ideal i neuporediva veza jednog muškarca i jedne žene u vrijednom pothvatu izgradnje doma, podizanja potomstva, uzajamne kulture i samopoboljšanja).

69:9.8 Isprva, sva imovina, uključujući i oruđa i oružja, bila je zajednički posjed plemena. Prva privatna imovina se sastojala od onih predmeta koje je čovjek osobno dirnuo. Ako je stranac pio iz šalice, tada je šalica bila njegova. Dalje, bilo koje mjesto gdje je krv prolivena postalo je vlasništvo ozlijeđene osobe ili grupe.

69:9.9 Privatna imovina time je izvorno poštovana jer je u sebi tobože nosila neki dio vlasnikove ličnosti. Imovinska sigurnost je počivala na ovoj vrsti praznovjerja; nije bilo potrebe za policijom da zaštiti osobne posjede. Nije bilo krađe unutar grupe, iako se ljudi nisu ustručavali krasti od drugih plemena. Vlasnički odnosi nisu se završavali smrću; isprva, osobni predmeti su spaljivani, zatim su bili pokopani sa mrtvima, dok kasnije prelaze u naslijeđe preživjelih osoba obitelji ili plemena.

69:9.10 Osobni predmeti za dotjerivanje vuku porijeklo iz amajlija. Zahvaljujući taštini i strahu od duhova, rani čovjek se odupire svakom pokušaju oslobođenja od svojih omiljenih amajlija koje su bile na cijeni više od stvarnih potrepština.

69:9.11 Prostor za spavanje je bio jedan od najranijih čovjekovih posjeda. Kasnije, plemenske poglavice su dodjeljivale domaća gazdinstva, kako su bile čuvari svih nekretnina u ime grupe. S vremenom, ognjište je smatrano osobnim vlasništvom; nakon toga, bunar je bio posjedničko obilježje nad okolnom zemljom.

69:9.12 Bunari i izvori ulaze među prve privatne posjede. Cijela praksa fetiša je korištena kako bi se zaštitila rupa za vodu, bunari, drveće, usjevi i med. Nakon gubitka vjere u fetiš, razvili su se zakoni za zaštitu privatne imovine. No, zakoni vezani za divljač i pravo na lov, dugo su prethodili zemljišnim zakonima. Američki crveni čovjek nikada nije razumio privatno vlasništvo nad zemljom; on nije mogao shvatiti poglede bijelog čovjeka.

69:9.13 Privatna imovina rano je počela nositi obiteljsku insigniju, a to je rano dalo porijekla obiteljskim grbovima. Nekretnine se također mogu staviti pod zaštitu duhova. Svećenici su imali običaj "posvetiti" komad zemlje, dovesti ga pod zaštitu magičnih tabua koji su na njega prenošeni. Vlasnici tih nekretnina su imali "svećenički naslov." Hebreji su imali veliko poštovanje prema tim obiteljskim znamenjima: "Proklet bio koji pomakne međaš susjedov!" Ti kameni biljezi su nosili svećeničke inicijale. Čak je i drveće prelazilo u privatno vlasništvo kad je bilo obilježeno inicijalima.

69:9.14 U ranim danima samo usjevi su bili privatni, ali nakon više usjeva, zemlja je prelazila u vlasništvo; poljoprivreda je dakle bila geneza privatnog vlasništva nad zemljom. Pojedinci su prvo primali samo doživotno pravo zakupa; poslije smrti zemlja se vraćala plemenu. Prvi naslovi nad zemljom koje su pojedinci primali od plemena bili su grobovi – obiteljska mjesta ukopa. U kasnijim vremenima zemlja je pripadala onima koji je ograde. No, gradovi su uvijek rezervirali određene parcele za javnu pašu i za korištenje u slučaju opsade; ta "javna dobra" predstavljaju vraćanje ranijim oblicima kolektivnog vlasništva.

69:9.15 Na kraju, država je ta koja dodjeljuje imovinu pojedincu, a sebi rezervira pravo oporezivanja. Nakon što bi osigurali svoj naslov, zemljovlasnici su mogli prikupljati rente i koristiti zemlju kao izvor prihoda – kapitala. Konačno zemlja je postala istinski prenosiva prodajom, transferom, hipotekama i ovrhama.

69:9.16 Privatno vlasništvo je donijelo povećanje slobode i poboljšanje stabilnosti; ali društvo je odobrilo privatno vlasništvo nad zemljom tek nakon propasti komunalne kontrole i nadzora, a bilo je praćeno pojavom robova, kmetova, i bezzemljaša. Međutim sve napredniji strojevi na kraju su oslobodili ljude od ropskog rada.

69:9.17 Pravo na vlasništvo nad imovinom nije apsolutno; ono je čisto društveno. Ali vlada, zakon, red, građanska prava, društvene slobode, konvencije, mir i sreća koje uživaju moderni narodi, izrasli su iz privatnog vlasništva nad imovinom.

69:9.18 Danas društveni poredak ne mora nužno biti korektan – on nije božanski ili svet – ali čovječanstvo treba ići polako u pomicanju promjena. To što imate je znatno bolje nego bilo koji sustav poznat vašim precima. Pazite kada budete mijenjali društveni poredak da ga promijenite na bolje. Ne dajte da vas netko nagovori da eksperimentirate sa odbačenim formulama vaših otaca. Idite naprijed, ne unatrag! Neka se evolucija nastavi! Nemojte poduzeti korak unatrag.

69:9.19 Predstavio Melkizedek iz Nebadona.





Back to Top