Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 62 : RANE RASE PRAČOVJEKA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 62 : RANE RASE PRAČOVJEKA



POGLAVLJE 62 : RANE RASE PRAČOVJEKA

62:0.1 Prije oko milijun godina neposredni pretci čovječanstva su se pojavili iz tri uzastopne i iznenadne mutacije koje su proizašle iz ranih loza lemurske vrste posteljičnih sisavaca. Dominantni faktori tih ranih lemura su izvedeni iz zapadne ili one koja je kasnije postala američka skupina evoluirajuće životne plazme. No, prije uspostavljanja izravne linije ljudskih predaka, ta je loza bila pojačana doprinosima iz središnje životne implantacije koja je evoluirala u Africi. Istočna skupina života pridonijela je malo ili ništa u stvarnoj proizvodnji ljudske vrste.

1. RANI LEMURSKI TIPOVI

62:1.1 Rani lemuri koji su ušli u podrijetlo ljudske vrste nisu izravno vezani uz već postojeća plemena gibona i majmuna koja su tada živjela u Euroaziji i sjevernoj Africi, čiji potomci su preživjeli do današnjih dana. Niti su oni potomci moderne vrsta lemura, iako izviru iz zajedničkog pretka za obje vrste koji je odavno izumro.

62:1.2 Dok su ovi rani lemuri evoluirali u Zapadnoj Hemisferi, uspostava izravne linije sisavaca koji su ušli u sastav podrijetla čovječanstva se dogodila u jugozapadnoj Aziji, u izvornom području središnje životne implantacije, na granicama istočne regije. Prije nekoliko milijuna godina sjevernoameričke vrste lemura su migrirale prema zapadu preko Beringovog kopnenog mosta i polako su napredovale jugozapadno duž azijske obale. Ta migracijska plemena konačno su pristigla u pogodne regije koje leže između tada proširenog Sredozemnog mora i viših planinskih predjela indijskog poluotoka. U tim zemljama zapadno od Indije su sjedinjeni s drugim povoljnim lozama i na taj način se uspostavilo podrijetlo ljudske rase.

62:1.3 S vremenom postupno je potopljena morska obala Indije jugozapadno od planinskih gorja, što je potpuno izoliralo život ove regije. Nije bilo načina da se priđe ili pobjegne iz ovog mezopotamijskog ili perzijskog poluotoka, osim na sjever, što je u više navrata bilo odsječeno južnim širenjem ledenjaka. I tu su u ovom tada skoro rajskom području, iz vrhunskih potomaka ovih lemurskih sisavaca nastale dvije velike skupine, jedna koja je utemeljila majmunska plemena moderne dobi i druga koja je vodila stvaranju današnjeg ljudskog roda.

2. NAJRANIJI ČOVJEKOLIKI SISAVCI

62:2.1 Prije nešto više od milijun godina iznenada su se pojavili najraniji mezopotamski sisavci, izravni potomci sjevernoameričkog lemurskog tipa sisavaca. Bila su to aktivna mala stvorenja koja su imala visinu od gotovo jednog metra; i dok nisu redovito hodali na stražnjim nogama, oni su lako mogli stajati uspravno. Bili su dlakavi i okretni i torokali su kao današnji majmuni, no za razliku od majmunskih plemena, oni su bili mesožderi. Imali su primitivni odvojeni ručni palac, kao i vrlo korisni hvatajući nožni palac. Od ove točke predljudska vrsta je prvo stekla potpuno razvijeni odvojeni ručni palac, dok je nakon toga postupno izgubila hvatajuću moć nožnog palca. Kasnija majmunska plemena su zadržala hvatajući nožni palac, ali nikada nisu razvila ljudsku vrstu ručnog palca.

62:2.2 Ovi rani sisavci postigli su puni rast kada su imali tri ili četiri godine, a imali su potencijalni životni vijek u prosjeku od oko dvadeset godina. U pravilu su potomci rađani pojedinačno, iako su se povremeno javljali blizanci.

62:2.3 Članovi ove nove vrste imali su najveći mozak u omjeru s njihovom tjelesnom veličinom od bilo koje životinje koja je dotad postojala na zemlji. Oni su doživljavali mnoge emocije i dijelili brojne instinkte koji su kasnije postali obilježje primitivnog čovjeka, kako su bili vrlo znatiželjni i izražavali veliko ushićenje pri uspjehu u nekom poduzeću. Hrana, glad i žudnja za seksom su bili dobro razvijeni, a u spolnom odabiru definitivno su očitovali sirovi oblik udvaranja i izbor partnera. Oni su se žestoko borili u obrani svoje rodbine i bili su prilično natjecateljski u obiteljskim udrugama, posjedujući osjećaj samoponiženja koji se graničio sa sramom i grižnjom savjesti. Oni su bili vrlo ljubazni i dirljivo vjerni svojim prijateljima, ali ako bi ih okolnosti razdvojile, oni bi odabrali nove partnere.

62:2.4 Kako su bili malog stasa i dovoljno oštroumni da shvate opasnosti njihova šumskog staništa, razvili su izvanredni strah koji ih je naveo na poduzimanje tih mudrih mjera koje su tako silno pridonijele opstanku, kao što je izgradnja grubih skloništa u visokim krošnjama koja je eliminirala mnoge opasnosti života na tlu. Počeci tendencija prema strahu koje obilježavaju ljudski rod datiraju iz točno tih dana.

62:2.5 Ovi rani sisavaci razvili su više plemenskog duha nego što se ikad prije moglo vidjeti na zemlji. Oni su doista bili vrlo društveni ali svejedno veoma ratoborni kada su na bilo koji način bili ometeni u redovnom vođenju rutinskog života i pokazivali su vatrenu ćud kada je njihova srdžba bila izazvan kontrole. Njihova ratoborna priroda, međutim, je poslužila u dobre svrhe; vrhunske skupine nisu se ustezale krenuti u rat protiv svojih slabijih susjeda, što je prirodnom selekcijom vodilo progresivnom poboljšanju njihove vrste. Oni su vrlo brzo postali dominantni među manjim stvorenjima ove regije, a vrlo je malo starijih vegetarijanskih majmunolikih plemena koja su uspjela preživjeti.

62:2.6 Ove agresivne male životinje su se množile i širile preko mezopotamskog poluotoka više od tisuću godina, sa stalnim poboljšanjima u fizičkom tipu i općoj inteligenciji. I prošlo je samo sedamdeset generacija nakon pojave ovog novog plemena podrijetlom od najviše vrste lemura, kad se dogodio sljedeći epohalni razvoj – iznenadno diferenciranje predaka koji su poslužili sljedećem vitalnom razvoju u evoluciji ljudskih bića na Urantiji.

3. SREDNJI ČOVJEKOLIKI SISAVCI

62:3.1 Rano u razvoju prvih čovjekolikih sisavaca, u krošnjama koje su služile kao prebivalište vrhunskom paru tih okretnih stvorenja, rođeni su blizanci, dječak i djevojčica. U usporedbi sa svojim precima, oni su stvarno bili zgodna mala stvorenja. Imali su malo dlake na tijelima, ali to im nije smetalo zato što su živjeli u toploj i ujednačenoj klimi.

62:3.2 Ta djeca su dostigla visinu od metar i dvadeset centimetara. Oni su u svakom pogledu bili veći od svojih roditelja koji su imali dulje noge i kraće ruke. Imali su gotovo savršeno odvojene pokretne palčeve, jednako prilagođene različitim djelatnostima kao što je današnji ljudski palac. Hodali su uspravno, a njihova stopala su bila gotovo jednako dobro prilagođena za hodanje kao stopala kasnijih ljudskih rasa.

62:3.3 Njihovi mozgovi su bili inferiornjii i manji od mozgova ljudskih bića, ali su bili vrlo napredni i puno veći od mozgova njihovih predaka. Blizanci su rano pokazali vrhunsku inteligenciju i brzo su priznati kao poglavari cijelog plemena ovih ranih sisavaca i uistinu su pokrenuli primitivni oblik društvene organizacije i grube ekonomske podjele rada. Ovaj brat i sestra su se parili i uskoro su uživali u društvu dvadeset i jednog djeteta nalik sebi, od koji su svi bili viši od metra i dvadeset centimetara i na svaki način superiorni u odnosu na njihove predke. Ova nova skupina formirala je jezgru srednjih čovjekolikih sisavaca.

62:3.4 Kada je ova nova i vrhunska grupa narasla, izbio je rat, nemilosrdan rat; i kada je ova strašna borba okončana, nije ostala niti jedna osoba od prapostojećih predaka ranih čovjekolikih sisavaca. Malobrojan, ali snažniji i inteligentniji ogranak ove vrste je opstao na račun svojih predaka.

62:3.5 A sada, poslije gotovo petnaest tisuća godina (šesto generacija), to stvorenje počinje sijati teror u ovom dijelu svijeta. Sve velike i opake životinje iz ovog razdoblja su stradale. Velike zvijeri porijeklom iz tih regija nisu bile mesožderi, a veće vrste mačje obitelji, lavovi i tigrovi, još nisu bili prodrli u taj posebno zaštićeni kut zemljine površine. Stoga su ti sredinji čovjekoliki sisavci rasli u hrabrosti i pokorili su cijeli njihov kutak zemlje.

62:3.6 U usporedbi sa vrstama njihovih predaka, sredinji čovjekoliki sisavci su bili napredni u svakom pogledu. Čak i njihov potencijalni životni vijek je bio duži, oko dvadeset pet godina. Veći broj osnovnih ljudskih osobina se pojavio u ovoj novoj vrsti. Osim urođenih sklonosti koje su naslijedili od svojih predaka, ti srednji sisavaci su bili u stanju pokazati zgražavanje u određenim gnusnim situacijama. Nadalje imali su dobro definiran instinkt za nakupljanje većih zaliha hrane; znali su sakriti hranu za kasnije potrebe i bili su uveliko skloni prikupljanju zbirki glatkih okruglih šljunjastih kamena pogodnih kao obrambena i ofenzivna streljiva.

62:3.7 Ovi sredinji čovjekoliki sisavci su bili prvi koji su pokazali definitivnu sklonost gradnji, kao što se moglo vidjeti u njihovom natjecanju u izradi domova u krošnjama i njihovim više-tunelskim podzemim skloništima; oni su bili prva vrsta sisavaca koja je ikada tražila sigurnost na drveću kao i u podzemnim skloništima. Oni su uveliko napustili stabala kao lokaciju za svakodnevni život, tako da su provodili dane na zemlji i jedino su išli spavati u krošnjama.

62:3.8 Kako je vrijeme prolazilo, prirodni prirast u brojkama na kraju je rezultiralo ozbiljnim natjecanjem za hranu i seksualno rivalstvo, što je kulminiralo u nizu ubojitih bitaka koje su skoro uništile cijelu vrstu. Ove borbe su se nastavile sve dok samo jedna skupina od manje od sto osoba nije ostala na životu. No, mir je još jednom prevladalo, i to jedno preživjelo plemene iznova se vratilo gradnji svojih spavaćih nastambi u krošnjama i ponovo je nastavilo s normalnim postojanjem u polu miru.

62:3.9 Teško da možete shvatiti koliko su se blizu vaši predljudski preci s vremena na vrijeme primicali izumiranju. Da je određena žaba, predak cijelog čovječanstva, skočila samo dva inča manje u određenoj prigodi, cijeli tijek evolucije bi se značajno promijenio. Neposredna lemurska majka ranih vrsta sisavaca je samo za dlaku izbjegla smrt ne manje od pet puta prije nego što je rodila oca novog i višeg reda sisavaca. No, situacija je bila najkritičnija kad je munja pogodila stablo u kojem je spavala potencijalna majka primatskih blizanaca. Oboje ovih roditelja sredinjih čovjekolikih sisavaca su bili jako šokirani i opečeni; troje od njihovih sedmero djece je nastradalo od tog groma. Ove evlouirajuće životinje su gotovo bile praznovjerne. Ovaj par čiju je kuću u krošnji drveta pogodio grom su stvarne vođe progresivnije grupe srednje vrste čovjekolikih sisavaca; i slijedeći njihov primjer, više od polovice članova njihovog plemena, uključujući sve inteligentnije obitelji, preselio se preko tri kilometara dalje od ovog lokaliteta i započelo izgradnju novih nastambi u novim krošnjama i podzemnih skloništa – privremenih skloništa u vrijeme iznenadne opasnosti.

62:3.10 Ubrzo nakon završetka njihova doma, ovaj par koji je prošao kroz tolike borbe, postao je ponosnim roditeljima blizanaca, najzanimljivijih i najvažnijih životinja koje su do tada rođene u svijetu, jer to su prvi primjerci novih vrsta primata koji predstavljaju sljedeći vitalni korak u evoluciji predljudi

62:3.11 Istodobno s nastankom ovih primata blizanaca, drugi par – izrazito retardirani mužjak i ženka iz plemena srednjih sisavaca, par koji je bio i psihički i fizički inferioran – također je rodilo blizance. Ovi blizanci, muško i žensko, bili su ravnodušni prema osvajanju; oni su se bavili samo zbrinjavanjem hrane i budući da nisu htjeli jesti meso, ubrzo su izgubili sav interes u traženju plijena. Ovi retardirani blizanci postaju osnivači modernih majmunskih plemena. Njihovi potomci su tražili hranu u toplijim južnim krajevima sa blagim klimama i obiljem tropskog voća, gdje su nastavili život koliko od tog dana, osim za one grane koje su se parile sa starijim tipovima gibona i majmuna i koje su stoga uveliko pogoršane.

62:3.12 I tako se može lako vidjeti da su čovjek i majmun u odnosu samo u tome što su potekli iz srednjih sisavaca, plemena u kojem se dogodilo istodobno rođenje i kasnije razdvajanje dvaju parova blizanaca: inferiorniji par je proizveo suvremeni tip majmuna, babuna, čimpanzi i gorila; a superiorniji par je nastavio liniju uspona iz koje se razvio sam čovjek.

62:3.13 Moderni čovjek i majmun izviru iz istog plemena i vrste, ali ne i od istih roditelja. Čovječiji preci potječu iz vrhunske loze odabranih ostataka plemena ovih srednjih sisavaca, dok su moderni majmuni (osim postojećih starijih vrsta lemura, gibona, majmuna i drugih majmunolikih stvorenja) potomci najinferiornijeg para ove srednje grupe sisavaca, para koji je preživio samo skrivanjem u podzemnom utočištu i skloništu hrane više od dva tjedna tijekom posljednjih žestokih bitaka njihovog plemena i koji je izišao iz ovog skloništa tek po završetku sukoba.

4. PRIMATI

62:4.1 Da se vratimo rođenju nadmoćnih blizanaca, dječaka i djevojčice, djece vodećih pripadnika plemena srednjih sisavaca: Ove životinjske bebe su bile neobičnog reda; one su imale još manje dlake na svojim tijelima od njihovih roditelja i kada su bili vrlo mladi, inzistirali su na uspravnom hodu. Njihovi preci su oduvijek znali hodati na stražnjim nogama, ali ovi primati blizanci su stajali uspravno od samog početka. Oni su postigli visinu od skoro jednog i pol metara, a imali su veće glave u usporedbi s drugima u plemenu. Dok su se rano počeli učiti uzajamnoj komunikaciji pomoću znakova i zvukova, oni nikada nisu bili u mogućnosti navesti druge ljude na razumijevanje ovih novih simbola.

62:4.2 Kada im je bilo oko četrnaest godina, oni su pobjegli iz plemena idući zapadno, gdje su podigli svoju obitelj i uspostavili novu vrstu primata. A ova nova stvorenja su vrlo dobro stekla naziv primati jer su to izravni i neposredni predci same ljudske obitelji.

62:4.3 Tako se dogodilo da su primati zauzeli regije na zapadnoj obali mezopotamskog poluotoka koja se onda protezala u južno more, dok su manje inteligentna i usko povezana plemena živjela oko centralne točke poluotoka i sve do istočne obalne linije.

62:4.4 Primati su više ljudski i manje životinjski od njihovih prethodnika, srednjih sisavaca. Skeletni razmjeri te nove vrste su vrlo slični onima primitivnih ljudskih rasa. Ljudski tip ruke i noge u potpunosti je razvijen, a ta stvorenja su mogla hodati, pa čak i trčati, kao i bilo koji od njihovih kasnijih ljudskih potomaka. Oni su uglavnom napustili život na stablima, iako su i dalje pribjegavali krošnjama radi noćne sigurnosti, jer su kao i njihovi preci u velikoj mjeri živjeli u strahu. To što su sve više koristili ruke bitno je pogodovalo razvoju njihove svojstvene moždane moći, ali još nisu posjedovali umove koje bi se doista mogli nazvati ljudskim.

62:4.5 Iako se se po emocionalnoj prirodi primati malo razlikovali od svojih predaka, oni su pokazivali izražajnije ljudske trendencije u svim svojim sklonostima. Doista su bili sjajne i superiorne životinje, koje su dostizale zrelost sa oko deset godina i imale prirodni životni vijek od oko četrdeset godina. To jest, oni bi živjeli toliko dugo da su umrli prirodnom smrću, ali u tim ranim danima jako malo životinja je ikad umrlo prirodnom smrću; borba za opstanak je previše intenzivna kako bi to dopustila.

62:4.6 I sada, nakon gotovo devetsto generacija razvoja koje pokrivaju oko dvadeset jednu tisuću godina od nastanka ranih sisavaca, među primatima se iznenada rodilo dvoje izvanrednih stvorenja, prva istinska ljudska bića.

62:4.7 Tako se dogodilo da su najraniji čovjekoliki sisavaci koji su nastali iz sjevernoameričkih lemurskih tipova, dali podrijetlo sredinjim čovjekolikim sisavcima, i ti srednji sisavaci su zauzvrat proizveli nadmoćne primate, koji su postali neposredni preci primitivne ljudske rase. Primatska plemena bila su posljednja vitalna veza u evoluciji čovjeka, ali za manje od pet tisuća godina nije opstalo ni jedno od ovih izvanrednih plemena.

5. PRVI LJUDI

62:5.1 Od godine 1934 A.D. unatrag do rođenja prva dva ljudska bića je prošlo samo 993.419 godina.

62:5.2 Ova dva izvanredna stvorenja su bila istinska ljudska bića. Oni su posjedovali savršeni ljudski palac, koji su imali i mnogi od njihovih predaka, kao i savršena stopala današnjih ljudskih rasa. Bili su šetači i trkači, a ne penjači; u potpunosti su izgubili hvatajuću funkciju nožnog palca. Kada su se prilikom opasnosti penjali u krošnje drveća, to su činili baš kao i ljudi današnjice. Penjali su se uz deblo stabla poput medvjeda, a ne kao čimpanze ili gorile, njihanjem od grane do grane.

62:5.3 Ti prvi ljudi (i njihovi potomci) dostigli bi punu zrelost sa dvanaest godina i posjedovali su potencijalni životni vijek od oko sedamdeset pet godina.

62:5.4 Mnogo novih emocija se rano pojavilo u tim ljudskim blizancima. Oni su dožljavali divljenje prema predmetima i drugim bićima i ispoljavali značajnu taštinu. No, najznačajniji je napredak u emocionalnom razvoju nastupio kada se iznenadna pojavila nova grupa istinski ljudskih osjećaja, štovalačka grupa, uključujući strahopoštovanje, štovanje, poniznost, pa čak i primitivni oblik zahvalnosti. Strah, sa nepoznavanjem prirodnih fenomena, je bio na pragu iniciranja primitivne religije.

62:5.5 Ne samo da su se takvi ljudski osjećaji očitovali u tim primitivnim ljudima, već su i mnogi visoko evoluirani osjećaji bili prisutni u rudimentarnom obliku. Oni su bili blago upoznati sa osjećajima sažaljenja, srama i prijekora i bili su izrazito svjesni ljubavi, mržnje i osvete, a bili su skloni snažnim osjećajima ljubomore.

62:5.6 Ovo prvo dvoje su ljudi – blizanci – bili su veliko iskušenje njihovim roditeljima primatima. Bili su toliko znatiželjni i avanturistički da su gotovo izgubili svoje živote u brojnim prilikama prije nego što su navršili osam godina. Oni su stekli prilično mnogo ožiljaka do svoje dvanaeste godine.

62:5.7 Vrlo rano su naučili da se uključe u verbalnu komunikaciju; u dobi od deset godina su izradili poboljšan znakovni i govorni jezik sa nekih pedesetak riječi, te su znatno poboljšali i bitno proširili grubu komunikacijsku tehniku njihovih predaka. Ali koliko god su to pokušavali, oni su jedino uspjeli naučiti svoje roditelje nekoliko njihovih novih znakova i simbola.

62:5.8 Kad im je bilo otprilike devet godina, dok su jednog sunčanog dana šetali pored rijeke, poveli su jedan važan razgovor. Sve nebeske inteligencije stacionirane na Urantiji uključujući i mene samoga promatrale su ovaj podnevni randevu. Uoči ovog značajnog dana blizanci su razborito donijeli odluku da će živjeti jedno s drugim i jedno za drugo i to je bio prvi u nizu takvih sporazuma koji će kulminirati odlukom da pobjegnu od svojih inferiornih životinjskih suradnika i da krenu na sjever, ne znajući da su time utemeljili ljudsku rasu.

62:5.9 Dok smo svi bili jako zaokupljeni planovima ova dva mala divljaka, bili smo nemoćni u kontroli rada njihovih umova; nismo samovoljno utjecali – niti nam je bilo moguće tako utjecati – na njihove odluke. No, unutar dopuštenih granica planetarnog djelovanja, mi, Nositelji Života, zajedno s našim suradnicima, urotili smo se da navedemo ove ljudske blizanace da pođu na sjever i da se updalje od svojih dlakavih obitelji koje su djelomično živjele u krošnjama drveća. I tako, zahvaljujući vlastitom inteligentnom izboru blizanci su migrirali, a zahvaljujući našem nadzoru su migrirali prema sjeveru do skrovitog područja gdje više nije bilo mogućnosti za biološku degradaciju miješanjem s nižim rođacima iz primatskih plemena.

62:5.10 Neposredno prije odlaska iz šumskih nastambi oni su izgubili svoju majku u napadu gibona. Dok ona nije imala njihovu inteligenciju, imala je dirljivu i duboku naklonost sisavaca za njezino potomstvo i ona je neustrašivo dala svoj ​​život u pokušaju da spasi ovaj prekrasni par. Njezina žrtva nije bila uzaludna, jer ih je odbranila od neprijatelja dok otac nije stigao s pojačanjima i rastjerao napadače.

62:5.11 Ubrzo nakon toga mladi par je ostavio svoje pleme i zaputio se u osnivanje ljudskog roda, dok je njihov primatski otac postao neutješan – bio je slomljenog srca. On je odbio jesti, čak i kada su mu hranu donijela njegova druga djeca. Nakon što je izgubio svoje briljantane potomke, život nije bio vrijedan življenja među njegovim nenaprednim rodom; lutao je šumom dok nije naišao na neprijateljske gibone koji su ga pretukli na smrt.

6. EVOLUCIJA LJUDSKOG UMA

62:6.1 Mi, Nositelji Života na Urantiji, prošli smo kroz dugo bdijenje, pažljivo i strpljivo nadziranje od dana kada smo prvi put posadili životnu plazmu u planetarnim vodama, i prirodno je što nam je pojava prvih istinski inteligentnih i voljnih bića donijela veliku radost i vrhunsko zadovoljstvo.

62:6.2 Mi smo pratili mentalni razvoj blizanaca kroz promatranje funkcioniranja sedam pomoćnih duhova uma koji funkcioniraju na Urantiji od našeg dolaska na planetu. Kroz dugi evolucijski razvoj planetarnog života, ti neumorni umni službenici registriraju sve veću sposobnost kontaktiranja sve šireg moždanog kapaciteta sve naprednijih životinjskih stvorenja.

62:6.3 Isprva samo duh intuicije može funkcionirati u instinktivnom i refleksnom ponašanju praiskonskih životinja. Uz diferencijaciju viših vrsta, duh razumijevanja bio je u mogućnosti obdariti takva stvorenja s darom spontanog povezivanja ideja. Kasnije smo bili svjedoci djelovanja duha hrabrosti; evoluirajuće životinje su stvarno razvile grube oblike zaštitne samosvijesti. Nakon pojave sisavaca, vidjesmo kako se u sve većoj mjeri manifestirao duh znanja. A evolucija viših sisavaca rezultirala je djelovanjem duha savjetovanja, koji je vodio rastu grupnog instinkta i počecima primitivnog društvenog razvoja.

62:6.4 Sve više i više, od najranijih čovjekolikih sisavaca, srednjih čovjekolikih sisavaca i primata, promatrali smo prošireni službu prvih pet pomoćnika. No, nikada nisu preostala dva najviša umna službenika, bili u mogućnosti djelovati u evolucijskom tipu uma koji se razvijao na Urantiji.

62:6.5 Zamislite radost jednog dana – blizanci su imali nekih desetak godina – kad je duh obožavanja napravio svoj prvi kontakt sa umom blizanaca, prvo s djevojčicom i ubrzo nakon toga s dječakom. Znali smo da se nešto vrlo slično razvoju ljudskog uma približavalo vrhuncu; i kad su nekih godinu dana poslije toga napokon riješili, kao rezultat meditativnog razmišljanja i svrhovite odluke, da pobjegnu od kuće i da krenu na sjever, tada je duh mudrosti počeo djelovati na Urantiji u ta dva sada priznata ljudska uma.

62:6.6 Za ovim događajem je odmah uslijedio novi poredak mobilizacije sedam umnih pomoćnika duha. Mi smo bili puni očekivanja; bilo nam je jasno da se primicao dugo očekivani događaj; znali smo da smo bili na pragu ostvarenja naših dugotrajnih napora usmjerenih na razvijanje inteligentnih stvorenih bića s voljom na Urantiji.

7. PRIZNANJE KAO NASELJENI SVIJET

62:7.1 Nismo morali dugo čekati. U podne, dan nakon što su blizanci pobjegli, javilo se početni probni bljesak, signal svemirskih krugova i znak planetarnog prijemnog usmjerenja na Urantiji. Bili smo, naravno, svi uzbuđeni spoznajom predstojećeg velikog događaja; ali budući da je ovaj svijet bio postaja eksperimentiranja životom, nismo imali ni najmanju predstavu koliko ćemo biti upoznati s priznanjem inteligentnog života na planetu. Ali nismo bili dugo u neizvjesnosti. Na treći dan nakon bijega blizanaca i prije odlaska korpusa Nositelja Života, stigao je Nebadonski arhanđeo koji inicira osnutak planetarnih krugova.

62:7.2 To je bio važan dan na Urantiji kada se je naša mala skupina okupila oko planetarnog pola koji prenosi kozmičke komunikacije i dobila prvu poruku od Salvingtona preko novoosnovanog umnog kruga planeta. A ta prva poruka, koju je diktirao šef korpusa arhanđela, je glasila:

62:7.3 "Pozdrav Nositeljima Života na Urantiji! Prenosimo veliko zadovoljstvo sa Salvingtona, Edentije i Jeruzema u čast registracije na sjedištu Nebadona signala koji svjedoči o tome da na Urantiji sada djeluje um koji ima dostojanstvo volje. Zabilježili smo svrhovitu odluku blizanaca da pobjegnu prema sjeveru i da odvoje svoje potomstvo od njihovih slabije razvijenih predaka. Ovo je prva odluka uma –. ljudske vrste uma – na Urantiji i ona automatski uspostavlja krug komunikacije preko koje se ova početna poruka priznanja odašilja."

62:7.4 Sljedeća poruka koja je došla preko ovog novog kruga su bili pozdravi Svevišnjih Edentije sa uputom Nositeljima Života sa prebivalištem na planetu da se više ne uplićemo u razvoj uzorka života koji smo nekoć tu implantirali. Mi smo bili usmjereni da ne interveniramo u pitanja ljudskog napretka. Nemojte misliti da se Nositelji Života ikada samovoljno i mehanički upliću u prirodni proces planetarnih evolucijskih planova. No, do tog vremena bilo nam je dopušteno manipulirati okolišom i štititi životnu plazmu na poseban način i ovom prilikom smo primili upute da prekinemo s ovim izvanrednim ali posve prirodnim nadzorom.

62:7.5 I čim su Svevišnji izručili ovu prekrasnu poruku, uslijedila je planetarizacija poruke od Lucifera, ondašnjeg vladara Satanijskog sustava. Sada su Nositelji Života čuli riječi dobrodošlice od svoga poglavara i dobili dozvolu za povratak na Jeruzem. Ova Luciferova poruka sadržava službeno priznanje rada Nositelja Života na Urantiji i nas oslobođa od svih budućih kritika za bilo koju aktivnost u radu na poboljšanju uzoraka Nebadonskog dizajna života u Satanijskom sustavu.

62:7.6 Ove poruke iz Salvingtona, Edentie i Jeruzema formalno su obilježile prestanak djelovanja Nositelja Života u višestoljećnom nadzoru planeta. Stoljećima smo bili na dužnosti uz pomoć samo sedam umnih pomoćnika duha i Glavnih Fizičkih Kontrolora. A sada, nakon što se u evolucijskom stvorenju planeta pojavila moć izbora kojom ljudsko biće može iskazati obožavanje i uzaći na visine, shvatili smo da je naš rad bio završen i naša se grupa spremala otići. Kako je Urantija bila svijet modificiranog života, dobili smo dozvolu da napustimo planet i da iza sebe ostavimo dva viša Nositelja Života sa dvanaest pomoćnika, a ja sam bio izabran kao jedan iz ove grupe i od tada sam na Urantiji.

62:7.7 To je bilo prije samo 993.408 godina (od godine A.D. 1934) od koje je Urantija službeno priznata kao planet ljudskog stanovanja u svemiru Nebadonu. Biološka evolucija je nanovo uspjela dostići ljudsku razinu dostojanstva; čovjek je stigao na planetu broj 606 Satanije.

62:7.8 Pod pokroviteljstvom Nositelja Života Nebadona koji prebiva na Urantiji.





Back to Top