Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 60 : URANTIJA TIJEKOM RANE KOPNENE ERE ŽIVOTA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 60 : URANTIJA TIJEKOM RANE KOPNENE ERE ŽIVOTA



POGLAVLJE 60 : URANTIJA TIJEKOM RANE KOPNENE ERE ŽIVOTA

60:0.1 ZAVRŠENO je doba isključivo morskog života. Povišenje kopna, hlađenje kore i rashlađivanje oceana, formiranje mora i njihovo produbljivanje, zajedno s velikim proširenjem kopna u sjevernim dijelovima, sve je uvjetovalo da se uveliko promijeni svjetska klima u svim regijama daleko udaljenim od ekvatorijalne zone.

60:0.2 Pri okončanju prethodnog epohalnog razdoblja nastupila je dob žaba, ali ovi preci kopnenih kralježnjaka više nisu bili dominantni, kako su preživjeli u znatno smanjenom broju. Vrlo malo vrsta je preživjelo velika iskušenja prethodnog razdoblja bioloških prevrata. Čak su i biljke koje su se razmožavale sporama gotovo izumrle.

1. RANO DOBA GMAZOVA

60:1.1 Erozijske naslage iz tog razdoblja su uglavnom konglomerati, škriljevac i pješčenjak. Gips i crveni slojevi u ovim sedimentima koji su prisutni preko Sjeverne i Južne Amerike i Europe pokazuju da je klima tih kontinenata bila suha. Ovi sušni predjeli su bili podvrgnuti velikim erozijama usljed nasilnih i periodičnih proloma oblaka na okolnim visoravnima.

60:1.2 Malo fosila se nalazi u tim slojevima, ali se u pješčenjaku mogu naći brojni otisci kopnenih gmazova. U mnogim regijama tri stotine metara naslaga crvenog pješčenjaka iz tog razdoblja ne sadrže fosile. Život kopnenih životinja traje neprekinuto samo u određenim djelovima Afrike.

60:1.3 Ove naslage se razlikuju u debljini od tisuću do tri tisuće metara, čak i do pet i pol tisuća metara na obali Pacifika. Lava je kasnije bila utisnuta između mnogih od tih slojeva. Strmi grebenovi uz rijeku Hudson su formirani istiskivanjem bazaltne lave između tih slojeva koji vuku porijeklo iz trijasa. Vulkanske aktivnosti su bile velike u različitim dijelovima svijeta.

60:1.4 U cijeloj Europi, a posebice Njemačkoj i Rusiji, mogu se naći naslage iz tog razdoblja. U Engleskoj novi crveni pješčenjak pripada tom razdoblju. Vapnenac je prisutan u južnim Alpama kao rezultat invazije mora i danas se može vidjeti kao neobičan dolomit vapnenačkih zidova, vrhova i stupova u tim regijama. Ovaj sloj se može naći diljem Afrike i Australije. Kararski mramor dolazi iz takvog izmijenjenog vapnenca. Ništa od tog razdoblja ne može se naći u južnim dijelovima Južne Amerike, kako je taj dio kontinenta ostao pod vodom i stoga sadrži samo vodene ili morske naslage koje se nadovezuju na naslage prethodnih i budućih epoha.

60:1.5 Prije 150 milijuna godina započelo je razdoblje svjetske povijesti obilježeno kopnenim životnom. Život općenito nije prošao dobro, ali prošao je bolje nego za napornih i teških doba pri završetku ere morskih životinja.

60:1.6 Na početku ovog doba, istočni i središnji dijelovi Sjeverne Amerike, sjeverna polovica Južne Amerike, veći dio Europe i cijela Azija su bili prilično dobro uzdignuti iz vode. Sjeverna Amerika je po prvi put zemljopisno izolirana, ali ne za dugo jer se uskoro ponovo uzdigao Beringov tjesnac, kopneni most koji je povezao ovaj kontinent s Azijom.

60:1.7 Velike koritne uvale su formirane u Sjevernoj Americi, usporedno sa obalama Atlanskog i Tihog oceana. Pojavio se veliki tektonski rascjep u istočnom Konektiktu, s čije je jedne strane kopno s vremenom potonulo preko tri kilometra. Mnoge od tih sjevernoameričkih koritnih uvala kasnije su bile ispunjene naslagama usljed erozije, kao što je bio slučaj sa brojnim jezerima svježe i slane vode u planinskim regijama. Kasnije, te ispunjene kopnene depresije uveliko su povišene protokom lave u podzemlju. Okamenjene šume mnogih regija pripadaju ovom razdoblju.

60:1.8 Potpunule su obale Pacifika koje su obično bile iznad vode tijekom kontinentalnih potapanja, izuzev južnog dijela Kalifornije i velikog otoka koji je postojao u onome što je sada Tihi ocean. Ovo drevno Kalifornijsko more bilo je bogato morskom florom i faunom, prošireno prema istoku i povezano sa starim akvatorijem u regiji Srednjeg zapada.

60:1.9 Prije 140 milijuna godina, iznenada i sa samo naznakom od dva predreptilska predka koja su se razvila u Africi tijekom prethodne epohe, gmazovi se pojavljuju u punom obliku. Oni su se razvili vrlo brzo i nije dugo prošlo kad su se među njima javili krokodili, krljuštasti gmazovi, a na kraju i morske zmije i leteći gmazovi. Njihovi prijelazni preci brzo su nestali.

60:1.10 Ovi brzo razvijajući reptilski dinosauri ubrzo su postali vladari ovoga doba. Oni su se izlijegali iz jajeta i razlikovali su se od svih životinja po svojim malim mozgovima, kako je mozak koji je težio manje od četristo pedeset grama kontrolirao tijela koja su kasnije dostigla težinu od oko četrdeset tona. No, raniji gmazovi su bili manji, te su bili mesožderi koji su hodali kao kenguri na stražnjim nogama. Imali su šuplje ptičje kosti i s vremenom su razvili samo tri prsta na stražnjim nogama, a mnogi od vaših fosilnih otisaka stopala su zamijenjeni s otiscima divovskih ptica. Kasnije evoluirali su dinosauri koji su bili biljojedi. Hodali su na sve četiri, a jedna grana ove skupine razvila je zaštitni oklop.

60:1.11 Nekoliko milijuna godina kasnije pojavili su se prvi sisavci. Oni su bili neposteljični i brzo su se pokazali neuspjehom; niti jedan nije preživio. Ovaj eksperimentalni pokušaj poboljšanja sisavaca nije uspio na Urantiji.

60:1.12 Morski život tog razdoblja bio je malobrojan, ali se brzo poboljšao s novim proširenjem mora, koje je opet proizvelo duge obalne linije plićaka. Budući da je više plitkih voda bilo diljem Europe i Azije, najbogatija fosilna dna se nalaze na tim kontinentima. Ako danas želite proučavali život tog doba, trebate usmjeriti pažnju na Himalaje, Sibir i Sredozemlje, kao i Indiju i otoke južnog Pacifičkog bazena. Istaknuta značajka morskog života bila je prisutnost prekrasnog mnoštva amonita, čiji se fosilni ostaci nalaze po cijelom svijetu.

60:1.13 Prije 130 milijuna godina mora su se promijenila jako malo. Sibir i Sjeverna Amerika su povezani kopnenim mostom Beringovog tjesnaca. Bogati i jedinstveni morski život se pojavio na Kalifornijskoj obali Pacifika, gdje se više tisuća vrsta amonaka razvilo iz viših vrsta glavonožaca. Promjene u životu tog razdoblja bile su doista revolucionarne bez obzira na to što su bile prijelazne i postupne.

60:1.14 Ovo razdoblje se proteže kroz 25 milijuna godina i poznato je kao trijas.

2. KASNIJA DOB GMAZOVA

60:2.1 Prije 120 milijuna godina počela je nova faza gmazovske dobi. Veliki događaj tog razdoblja bila je evolucija i propast dinosaura. Kopneno-životinjski svijet je dosegao svoju najveću točku razvoja u pogledu veličine, te je nakon toga gotovo nestao sa lica zemlje do kraja ove dobi. Dinosauri su se razvili u svim veličinama od otprilike pola metra do ogromnih biljoždera dugačkih gotovo dvadeset tri metra, duljine koju nije nadmašilo ni jedno drugo stvorenje poslije toga.

60:2.2 Najveći dinosauri nastali su na zapadu Sjeverne Amerike. Ovi monstruozni gmazovi su pokopani u regiji Stjenjaka, duž cijele Atlantske obale Sjeverne Amerike, širom zapadne Europe, Južne Afrike i Indije, ali ne u Australiji.

60:2.3 Ova masivna stvorenja su postala sve manje aktivna i jaka kako su rasla u veličini, a njima su bile potrebne takve ogromne količine hrane da su krstareći kopnom u potrazi za hranom doslovno izgladnjeli do smrti te izumrli – nisu imali inteligencije da se nose sa situacijom.

60:2.4 U to vrijeme većina istočnog dijela Sjeverne Amerike, koja je dugo bila povišena, sravnjena je i preplavljena Atlantskim oceanom, tako da se obala nalazila nekoliko stotina kilometara dalje nego sada. Zapadni dio kontinenta je ostao iznad vode, ali čak i ta područja su kasnije preplavljena sjevernim morem i Tihim oceanom, koji se prostirao prema istoku do regije Crnih Brda u Dakoti.

60:2.5 To je bilo slatkovodno doba obilježeno mnogim jezerima u unutrašnjosti, kao što se vidi u izobilju slatkovodnih fosila u takozvanim Morrisonovim ležištima u Koloradu, Montani i Wajomingu. Debljina ovih miješanih slanovodnih i slatkovodnih naslaga varira od šesto do tisuću petsto metara; ali vrlo malo vapnenca je prisutno u tim slojevima.

60:2.6 Ista polarna mora su produžena dolje preko Sjeverne Amerike i također pokrivaju sve od Južne Amerike osim uskoro pojavljujućih planina Anda. Većina Kine i Rusije bila je poplavljena, a širenje vode bilo je najveće u Europi. Tijekom ovog potapanja dolazi do pojave lijepog litografskog kamena u južnoj Njemačkoj, onih slojeva u kojima su fosili, kao što su najdelikatnija krila prastarih insekata, sačuvana kao da su od jučer.

60:2.7 Flora ove dobi je mnogo bogatija od prethodne. Paprat je ustrajala, a crnogorice i borovi su postali sve sličniji današnjim sortama. Ugljen je još uvijek u nastajanju duž obale sjevernog Mediterana.

60:2.8 Povratak mora poboljšava klimu. Koralji su se proširili u europske vode, svjedočeći da je klima još uvijek bila blaga, ali se više nisu ponovo pojavili nakon polaganog hlađenja polarnih mora. Morski život tih vremena je unaprijeđen i uveliko se razvio, posebice u europskim vodama. Koralji i crinoidi privremeno se pojavljuju u većem broju nego dotad, ali amonci dominiraju beskičmenjačkim životom oceana, njihova prosječna veličina je u rasponu od sedam do deset centimetara, iako je jedna vrsta postigla promjer od dva i pol metra. Spužve su bile posvuda, a sipe i kamenice se i dalje razvijaju.

60:2.9 Prije 110 milijuna godina potencijal morskog života se nastavlja razvijati. Morski jež bio je jedan od istaknutih mutacija ove epohe. Rakovi, jastozi, moderne vrste rakova su sazrijeli. Dolazi do značajnih promjena u ribljoj obitelji s prvom pojavom tipa kečage, dok ubojite morske zmije koje potječu od kopnenih gmazova, još uvijek žive u svim morima i one u to vrijeme prijete uništenju cijele riblje obitelji.

60:2.10 To je i dalje bilo, prije svega, istaknuto doba dinosaura. Oni su u tolikoj mjeri pregazili kopno da su dvije vrste bile primorane preći u vodu kako bi našle hranu tijekom prethodnog razdoblja morskog nadiranja. Te morske zmije predstavljaju korak unatrag u evoluciji. Iako su neke nove vrste bile progresivne, druge loze ostaju stacionarne ili gravitiraju unatrag, retrogresivno, u prijašnje stanje. A to je ono što se dogodilo kod su ove dvije vrste gmazova naspustile kopno i prešle u more.

60:2.11 Kako je vrijeme prolazilo, morske zmije su porasle na takve veličine da su postale vrlo trome i na kraju su propale, jer one nisu imale mozak dovoljno velik da si priušte zaštitu za svoja golema tijela. Njihov mozak težio manje od šezdeset grama, unatoč činjenici da su ti veliki ichtiosaursi ponekad rasli u dužini do petnaest metara, dok je većina bila preko deset metara u dužini. Morski krokodili bili su rakođer bili retrogresija kopnenog tipa reptila, ali za razliku od morskih zmija, ove životinje se uvijek vraćaju na kopno da polažu jaja.

60:2.12 Ubrzo nakon što su dvije vrste dinosaura prešle u vodu u uzaludnom pokušaju samoodržanja, druge dvije vrste su bile primorane na bijeg u zrak u gorkom rivalstvu kopnene faune. No, ti leteći pterosauri nisu bili preci pravih ptica naknadnih dobi. Oni su se razvili iz poskakujućih dinosaura koji su imali šuplje kosti, a njihova krila su nalikovala krilima slijepih miševa i imala raspon od šest do sedam metara. Ovi drevni leteći gmazovi su porasli u dužinu do tri metra, i oni su imali odvojive čeljusti poput modernih zmija. Jedno vrijeme, ti letećih gmazovi su djelovali uspješno, ali nisu uspjeli da se razviju duž linija koje bi im omogućile da prežive kao zračni nautičari. Oni predstavljaju izumrle loze ptičjeg podrijetla.

60:2.13 Kornjače su povećane tijekom ovog razdoblja, a prvo se pojavljuju u Sjevernoj Americi. Njihovi preci su došli iz Azije preko sjevernog kopnenog mosta.

60:2.14 Bližio se kraj stomilijunskom razdoblju reptilske dobi. Dinosauri, sa svojim velikim masama, bili su svi glupe životinje, kojima je nedostajala inteligencija da osiguraju dovoljno hrane za tako ogromna tijela. I tako su ti lijeni kopneni gmazovi propadali u sve većem broju. Od ove dobi, evolucija slijedi rast mozga, a ne rast fizičke veličine, i razvoj mozga obilježava svaku sljedeću epohu životinjske evolucije i planetarnog napretka.

60:2.15 To razdoblje, koje obuhvaća kulminaciju razvoja i početak propasti gmazova, trajalo je gotovo 25 milijuna godina i poznato je kao jura.

3. RAZDOBLJE KREDA PERIOD CVJETNJAČA

60:3.1 Veliko razdoblje krede dobilo je ime zahvaljujući prevlasti rasprostranjenih foraminifera koji luče kredu u ondašnjim morima. Ovo razdoblje privodi Urantiju gotovo do kraja duge reptilske dominacije i svjedoči pojavu cvjetnjača i ptičjeg života na kopnu. To je ujedno vrijeme prestanka zapadnog i južnog pomaka kontinenata praćeno velikim deformacijama kore, kao i popratnim rasprostranjenim protokom lave i velikim vulkanskim aktivnostima.

60:3.2 Pred kraj prethodnog geološkog razdoblja puno kopna je bilo iznad vode, iako još nije bilo planinskih vrhova. No, kopneno pomjeranje se nastavlja i susreće s prvom velikom zaprekom na dubokom dnu Pacifika. Ovaj sukob geoloških sila je dao poticaj za formiranje cijelih ogromnih sjevernih i južnih planinskih lanaca koji se protežu od Aljaske kroz Meksiko do rta Horn.

60:3.3 Ovo razdoblje postaje poznato u geološkoj povijesti kao faza izgradnje modernih planina. Prije tog vremena bilo je nekoliko planinskih vrhova, koji su bili uglavnom povišeni zemljišni grebeni velike širine. Sada je došlo do početka podizanja šireg raspona obale Pacifika, ali to je bilo tisuću i sto kilometara zapadno od sadašnje obalne linije. Planine su se počele formirati, a njihovi zlatonosni kvarcni slojevi su proizvod lave ove epohe. U istočnom dijelu Sjeverne Amerike, morski tlak Atlantskog oceana također uzrokuje kopneno uzdizanje.

60:3.4 Prije 100 milijuna godina sjevernoamerički kontinent i dijelovi Europe dobro su iznad vode. Savijanje američkih kontinenata i dalje traje, što vodi metamorfozi južnoameričkih Anda i postupnom podizanju zapadnih ravnica Sjeverne Amerike. Većina Meksika potonula je ispod mora, a jug Atlantika vrši pritisak na istočnu obalu Južne Amerike i na kraju dolazi do formiranja sadašnje obalne linije. Atlantski i Indijski ocean su tada bili uglavom isti kao što su danas.

60:3.5 Prije 95 milijuna godina američke i europske kopnene mase ponovno su počele tonuti. Južna mora su započela invaziju Sjeverne Amerike i postupno su proširena ka sjeveru povezavši se sa Arktičkim oceanom, što čini drugi po veličini kontinentalni potop. Kada su se ta mora na kraju povukla, kontinent je ostao isti kao što je sada. Prije nego što je ovo veliko potapanje počelo, istočno Apalačko gorje bilo je gotovo u potpunosti sravnjeno do morske razine. Mnogobrojni obojeni slojevi čiste gline koji se danas koriste za proizvodnju grnčarije deponirani su u ovim regijama preko Atlantske obale u ovoj dobi, a njihova prosječna debljina je oko šest stotina metara.

60:3.6 Velika vulkanska akcija dogodila se južno od Alpa i uzduž linije sadašnjeg kalifornijskog obalnog gorja. Najveća deformacija kore u milijunima godina dogodila se je u Meksiku. Velike promjene nastupaju u Europi, Rusiji, Japanu i na jugu u Južnoj Americi. Klima postaje sve raznolikija.

60:3.7 Prije 90 milijuna godina cvjetnjače su izašle iz tih ranih mora krede i ubrzo se proširile kontinentima. Ove kopnene biljke su se iznenada pojavile zajedno sa smokvama, magnolijama i stabllima tulipa. Ubrzo nakon tog vremena smokave, krušna stabla i palme su razgranate po Europi i zapadnim ravnicama Sjeverne Amerike. Nisu se pojavile nove kopnene životinje.

60:3.8 Prije 85 milijuna godina Beringov moreuz je zatvoren, što je spriječilo protok hladnih voda sjevernih mora. Dotad se je morski život u vodama Atlantskog zaljeva i Tihog oceana razlikovao u mnogome, ali zahvaljujući promjenama temperature ova dva vodena tijela su sada postala kao jedno.

60:3.9 Naslage krede i zelenog pješčenjaka lapora su dale ime tom razdoblju. Sedimenti tih vremena su šaroliki, a sastoje se od krede, škriljaca, pješčenjaka i male količine vapnenca, zajedno s lošijim ugljenom ili lignitom, te u mnogim regijama sadrže naftu. Ti se slojevi razlikuju u debljini od šezdeset metara na nekim mjestima do tri tisuće metara u zapadnom dijelu Sjeverne Amerike i brojnim europskim lokalitetima. Uzduž istočne granice Stjenjaka te naslage se mogu promatrati u podnožju okomitih gorja

60:3.10 U cijelom svijetu ti slojevi su prožeti kredom i ti slojevi poroznih polustijena prikupljaju vodu na površini i prenose je dolje i dostavljaju za vodoopskrbu mnogim zemljama u sadašnjim bezvodnim područjima.

60:3.11 Prije 80 milijuna godina veliki poremećaji su se dogodili u zemljinoj kori. Dolazi do zastoja u zapadnom napredovanju kontinentalnog kretanja i ta ogromna energija tromog zamaha kontinentalne mase izgužvala je liniju Pacifičke obale Sjeverne i Južne Amerike i inicirala duboke posljedične promjene duž pacifičkih obala Azije. Ova kružnopacifička uzvišenja koja su kulminirala u današnjim planinskim lancima, duga su više od četrdeset tisuća kilometara. Prevrati koji su usljedili nakon njegova rođenja su bile najveće površinske deformacije koje su se desile od pojavie života na Urantiji. Protok lave, iznad i ispod zemlje, bio je opsežan i široko rasprostranjen.

60:3.12 Razdoblje prije 75 milijuna godina označava kraj kontinentalnog pomicanja. Od Aljaske do Rta Horna, duga obalna gorja duž Tihog oceana su završena, ali su još uvijek imala mali broj planinskih vrhova.

60:3.13 Potisak unazad koji rezultira iz zapriječenog kontinentalnog pomicanja i dalje podiže zapadne ravnice Sjeverne Amerike, dok je na istoku izbrazdano Apalačko gorje u regiji atlantske obale projicirano ravno nagore, s malo ili bez nagiba.

60:3.14 Prije 70 milijuna godina iskrivljenosti kore povezane su sa najvišim nadmorskim visinama koji se javljaju u regiji Stjenjaka. Veliki dio stijena je bio uzdignut preko dvadeset četiri kilometra iznad površine u Britanskoj Kolumbiji; ovdje su kambrijske stijene koso potisnute preko sloja krede. Na istočnoj padini Stjenjaka, u blizini kanadske granice, nastupio je još jedna spektakularan potisak; ovdje se mogu naći predživotni kameni slojevi gurnuti preko tada nedavnih slojeva krede.

60:3.15 To je doba vulkanskih aktivnosti u cijelom svijetu, čime se uzdižu brojni mali izolirani vulkanski vrhovi. Podmorski vulkani su izbijali u potopljenoj Himalajskoj regiji. Velik dio ostatka Azije, uključujući i Sibir, također je još uvijek bio pod vodom.

60:3.16 Prije 65 milijuna godina pojavio se jedan od najvećih protoka lave koji se ikad javljaju. Taloženja slojeva ovog i prethodnih protoka lave se mogu naći diljem Amerike, Sjeverne i Južne Afrike, Australije i dijelova Europe.

60:3.17 Kopnene životinje su malo promijenjene, ali zbog većeg kontinentalnog iskrsavanja, a posebno u Sjevernoj Americi, one se brzo množe. Sjeverna Amerika je veliko područje kopnene evolucije životinja tih vremena, a veći dio Europe je bio pod vodom.

60:3.18 Klima je još uvijek bila topla i ujednačena. Arktičke regije su uživale klimu sličnu današnjoj klimi središnje i južne Sjeverne Amerike.

60:3.19 Sada nastupa velika evolucija biljnog svijeta. Među kopnenim biljkama prevladavaju angiospermi, a mnoga današnja stabla se prvi put pojavljuju, uključujući i bukvu, brezu, hrast, orah, javor i moderne palme. Voća, trava i žitarica ima u izobilju, a te trave i drveće koji se razmnožavaju sjemenom su biljnom svijetu ono što su preci čovjeka u životinjskom svijetu – oni su bili drugi u evolucijskom značaju samo iza pojave samog čovjeka. Odjednom i bez prethodne gradacije, velike obitelji cvjetnjača su mutirale. I ovaj novi cvijet uskoro se razgranao u cijelom svijetu.

60:3.20 Prije 60 milijuna godina, iako su kopneni gmazovi bili u propadanju, dinosauri su i dalje bili vladari zemlje, a sada se pojavljuju okretnije i aktivnije vrste manjih skakača klokanovskih sorti dinosaura mesoždera. No, prije nekog vremena tamo su se pojavili novi tipovi dinosaura biljojeda, čiji je nagli porast nastao zbog pojave trava u obitelji kopnenih biljaka. Jednu od tih novih trava jeli su dinosauri koji su pravi četveronožci a imaju dva roga i oklopni ramen prirubnice. Kopnena vrsta kornjača ima šest metara u dužini, a javljaju se također i moderni krokodili i istinske zmije modernog tipa. Velike promjene su događaju među ribama i drugim oblicima morskog života.

60:3.21 Močvarske i plivajuće predptice ranije dobi nisu bile uspješne u zraku, niti su leteći dinosauri. One su bile kratkovječna vrsta koja je brzo izumrla. One su, također, poput dinosaura, uništene, jer su imale premalo moždane tvari u usporedbi s veličinom tijela. Ovaj drugi pokušaj za proizvodnju životinja koje bi mogle ploviti atmosferom nije uspio, kao što je bio slučaj s pokušajem proizvodnje sisavaca tijekom ove i prethodne ere.

60:3.22 Prije 55 milijuna godina evolucijski napredak je bio obilježen iznenadnom pojavom prvih pravih ptica, malog stvorenja sličnog golubu koje je predak svih ptica. To je treći tip letećih stvorenja koji se pojavio na zemlji, a potekao je izravno od reptilske skupine, a ne iz suvremenih letećih dinosaura, niti iz ranijih vrsta zubatih kopnenih ptica. I tako to doba postaje poznato kao doba ptica, kao i doba opadanja prevlasti gmazova.

4. KRAJ RAZDOBLJA KREDE

60:4.1 Veliko razdoblje krede je blizu kraja, a taj prestanak označava kraj provala velikog mora na kontinenate. Posebno je to bio slučaj u Sjevernoj Americi, gdje su bile samo dvadeset četiri velike poplave. I premda je kasnije bilo slučajeva manjih potapljanja, ni jedno od njih ne može se usporediti s velikim i dugotrajnim morskim invazijama ovog i prethodnih razdoblja. Ova alternativna razdoblja dominacije kopna i mora su se dogodila u ciklusima od milijun godina. Tu postoji višestoljećni ritam u ovom ratovanju uspona i padova oceanskog dna i kontinentalnih kopnenih razina. A ti isti ritmički pokreti kore će se nastaviti od ovog vremena u cijeloj povijesti Zemlje, samo sa smanjenjenom frekvencijom i intenzitetom.

60:4.2 Ovo razdoblje također svjedoči kraju kontinentalnog pomicanja i izgradnji modernih planina Urantije. No, pritisak kontinentalne mase i protivni pritisak u njihovom višestoljećnom ratovanju i pomicanju nisu imali ekskluzivni utjecaj na planinske vrhove. Glavni i osnovni čimbenik u određivanju lokacije planinskih lanaca je bio već postojeće nizinsko korito ili uvala koja je bila ispunjena sa relativno lakšim naslagama erozije zemljišta i morskih nanosa prethodnog razdoblja. Ova svjetlija područja zemlje ponekad imaju debljinu između četiri i pol tisuca i šest tisuća metara; dakle, kada je kora podvrgnuta pritisku iz bilo kojeg uzroka, ta svjetlija područja se prva gužvaju, a uzdizanje nastupa zbog kompenzacijskih prilagodbi sukobljenih sila i pritisaka koji djeluju u zemljinoj kori ili ispod kore. Ponekad se ovo uzdignuće zemljišta dogodi bez savijanja. No, u vezi s razvojem Stjenjaka, velika uzdizanja i spuštanja su se dogodila, zajedno s ogromnim potisnućima različitih slojeva, kako u podzemlju tako i na površini.

60:4.3 Najstarije planine na svijetu se nalaze u Aziji, Grenlandu i sjevernoj Europi u sastavu onih starijih istočno-zapadnih sustava. Sredinom ove dobi nastale su planinske skupine pacifičkog kruga i drugi europski istočno-zapadni sustav, koji je rođen otprilike u isto vrijeme. Ova gigantska uzdizanja su duga nekih šesnaest tisuća kilometara, a protežu se od Europe do Kariba. Najmlađe planine su u sustavu Stjenjaka, gdje se,od davnina, visoko kopno nije spuštalo i samo dijelom je bilo pokriveno morem, iako su neki od viših dijelova kopna ostali kao otoci. Nakon formiranja planina sredinom ove ere, prave planine su povišene, koje su predodređene da naknadno uđu u sadašnji Stjenjak u kombiniranom umjetničkom djelovanju prirodnih elemenata.

60:4.4 Sadašnja sjevernoamerička regija Stjenjaka nije izvorna nadmorska visina tog kopna; to uzdignuće davno je izravnato erozijom, a zatim ponovno povišeno. Današnji prednji raspon planina je ono što je ostalo od ostataka izvornog niza koji je ponovno povišen. Pikes Peak i Longs Peak su izvrsni primjeri ove planinske aktivnosti, koja se proteže na dvije ili više generacija života planine. Ta dva vrha su održali svoje glave iznad vode tijekom nekoliko prethodnih poplavljivanja.

60:4.5 Biološki kao i geološki to je bila sadržajna i aktivna dob na zemlji i pod vodom. Morski ježevi su povećani, a koralji i crinoidi smanjeni. Amonij-nitrati, koji su imali pretežni utjecaj tijekom prethodne dobi, naglo propadaju. Na kopnu šume paprati uglavnom su zamijenjene borovima i drugim modernim stablima, uključujući i gigantsko crveno drvo. Do kraja tog razdoblja, dok se posteljični sisavac još nije razvio, biološka pozornica u potpunosti je postavljena za nastup u kasnijim godinama ranih predaka budućih vrsta sisavaca.

60:4.6 I tako završava dugo razdoblje svjetske evolucije, koje se širi od početka pojave kopnenog života do novijeg vremena neposrednih predaka ljudske vrste i njezinih kolateralnih grana. To doba je, doba krede, pokriva 50 milijuna godina i dovodi do zatvaranja dobi predsisavaca kopnenog života, koje se proteže kroz razdoblje od sto milijuna godina i poznato je kao mezozoik.

60:4.7 Predstavio Nositelj Života Nebadona dodijeljen Sataniji koji trenutno funkcionira na Urantiji.





Back to Top