Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 16 : SEDAM GLAVNIH DUHOVA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO I: Središnji Svemir i Supersvemiri

POGLAVLJE 16 : SEDAM GLAVNIH DUHOVA



POGLAVLJE 16 : SEDAM GLAVNIH DUHOVA

16:0.1 SEDAM Glavnih Duhova Raja su primarne ličnosti Beskonačnog Duha. U ovom sedmostrukom stvaralačkom činu samo-dupliciranja, Beskonačni Duh iscrpljuje asocijativne mogućnosti koje su matematički inherentne u činjeničnom postojanju triju osoba Božanstva. Da je bilo moguće proizvesti veći broj Glavnih Duhova, oni bi bili stvoreni, ali postoji sedam i samo sedam asocijativnih mogućnosti koje su inherentne u tri Božanstva. A to objašnjava zašto je svemir uređen u sedam velikih dijelova i zašto je broj sedam u osnovi temeljan u njegovoj organizaciji i upravi.

16:0.2 Sedam Glavnih Duhova tako vuku svoje porijeklo iz individualnih karakteristika sljedećih sedam sličnosti:

16:0.3 1. Oca Svih.

16:0.4 2. Vječnog Sina.

16:0.5 3. Beskonačnog Duha.

16:0.6 4. Oca i Sina.

16:0.7 5. Oca i Duha.

16:0.8 6. Sina i Duha.

16:0.9 7. Oca, Sina i Duha.

16:0.10 Vrlo malo znamo o djelovanju Oca i Sina u stvaranju Glavnih Duhova. Vjerojatno su oni donijeti u postojanje kao rezultat osobnog djelovanja Beskonačnog Duha, ali smo definitivno bili upućeni da su i Otac i Sin sudjelovali u njihovom porijeklu.

16:0.11 U duhu, karakteru i prirodi, tih Sedam Duhova Raja su kao jedan, ali u svim drugim aspektima identiteta oni su vrlo različiti, a rezultati njihovog funkcioniranja u nadsvemirima su takvi da se individualne razlike svakoga nepogrešivo naziru. Svi naknadni planovi sedam segmenata velikog svemira – pa čak i korelativnih segmenata vanjskog prostora – su uvjetovani ničim drugim do raznolikostima u područjima koja nisu duhovna između ovih Sedam Glavnih Duhova vrhovnog i ultimnog nadzora.

16:0.12 Glavni Duhovi imaju mnoge funkcije, ali u današnje vrijeme njihove domene su usmjerene na središnji nadzor nad sedam nadsvemira. Svaki Glavni Duh održava svoje ogromno sjedište koje također djeluje kao žarište sile, koje polako kruži oko periferije Raja, uvijek održavajući položaj nasuprot nadsvemira pod njihovim neposrednim nadzorom i Rajskog žarišta njihove specijalizirane regulacije snage i segmentne distribucije energije. Radijalne linije granica svakog pojedinog nadsvemira zapravo konvergiraju u Rajskom sjedištu nadzornog Glavnog Duha.

1. ODNOS PREMA TROJEDINOM BOŽANSTVU

16:1.1 Združeni Stvoritelj, Beskonačni Duh, neophodan je završetak trojedine personifikacije nepodijeljenog Božanstva. Ova personifikacija trostrukog Božanstva je inherentno sedmerostruka u pogledu mogućnosti individualnih i asocijativnih izraza; ovo povlači za sobom stvaranje naknadnog plana za stvaranje svemira naseljenih inteligentnim i potencijalno duhovnim bićima koja tako imaju sposobnost izraziti Oca, Sina i Duha, gdje je personifikacija Sedam Glavnih Duhova neizbježna. Došli smo govoriti o trostrukoj personifikaciji Božanstva kao apsolutnoj neizbježnosti, dok smo došli gledati na pojavu Sedam Glavnih Duhova kao izraz podapsolutne neizbježnosti.

16:1.2 Dok Sedam Glavnih Duhova teško izražavaju trostruko Božanstvo, oni su vječni prikaz sedmostrukog Božanstva, aktivne i asocijativne funkcije triju uvijek postojećih osoba Božanstva. Sa te strane i putem ovih Sedam Duhova, Otac Svih, Vječni Sin, Beskonačni Duh ili bilo koja njihova dvostruka kombinacija, je u mogućnosti da funkcionira kao takva. Kada Otac, Sin i Duh djeluju zajedno, oni mogu i funkcioniraju putem Glavnog Duha Broj Sedam, ali ne kao Trojstvo. Glavni Duhovi pojedinačno i kolektivno čine bilo koju i sve moguće funkcije Božanstva, samostalno i pojedinačno, ali ne i kolektivno, ne kao Trojstvo. Glavni Duh Broj Sedam je osobno nefunkcionalan s obzirom na Rajsko Trojstvo, a to je upravo razlog zašto on može funkcionirati osobno za Vrhovno Biće.

16:1.3 Ali kad Sedam Glavnih Duhova napuste svoja individualna sjedišta osobne snage i nadsvemirske vlasti i kad se skupe oko Združenog Činitelja u trojedinoj prisutnosti Rajskog Božanstva, ovim činom kolektivno postaju predstavnici funkcionalne snage, mudrosti i autoriteta nepodijeljenog Božanstva –Trojstva – unutar i u odnosu naspram evolutivnih svemira. Takvo Rajsko jedinstvo prvotnog Sedmostrukog izraza Božanstva zapravo zagrli, doslovno obuhvati svaki atribut i stav triju vječnih Božanstava u Vrhovnosti i u Ultimnosti. Za sve praktične namjere i svrhe, Sedam Glavnih Duhova ovim činom obuhvaćaju funkcionalne domene Vrhovno-Ultimnog naspram i unutar glavnog svemira.

16:1.4 Koliko možemo razaznati, ovih Sedam Duhova su povezani s božanskim aktivnostima triju vječnih osoba Božanstva; ne možemo otkriti nikakve dokaze o izravnoj povezanosti sa funkcionalnim prisutnostima triju vječnih faza Apsoluta. Kada su povezani, Glavni Duhovi predstavljaju Rajska Božanstava u onom što može biti grubo koncipirano kao konačna područja djelovanja. Ona mogu obuhvatiti mnogo toga što je konačno, ali ne i apsolutno.

2. ODNOS PREMA BESKONAČNOM DUHU

16:2.1 Baš kao što se Vječni i Izvorni Sin otkriva kroz osobe stalno povećanog broja božanskih Sinova, tako se Beskonačni i Božanski Duh otkriva kroz kanale Sedam Glavnih Duhova i njihove povezane grupe duha. U središtu centara Beskonačni Duh je pristupačan, ali od svih koji dostignu Raj mnogi nisu odmah sposobni uočiti njegovu osobnost i diferenciranu prisutnost; ali svi koji postignu centralni svemir imaju i koriste sposobnost da odmah komuniciraju s jednim od Sedam Glavnih Duhova, onim koji predsjeda nadsvemirom iz kojeg su nedavno stigli ovi hodočasnici prostora.

16:2.2 Kad se obraća svemiru nad svemirima, Rajski Otac govori samo kroz svoga Sina, dok on i Sin kombinirano djeluju samo kroz Beskonačni Duh. Izvan Raja i Havone, Beskonačni Duh govori samo pomoću glasova Sedam Glavnih Duhova.

16:2.3 Beskonačni Duh ispoljava utjecaj osobne prisutnosti unutar granica Rajsko-Havonskog sustava; drugdje njegova osobna prisutnost duha se ispoljava od strane i kroz jednog od Sedam Glavnih Duhova. Stoga je prisutnost u nadsvemirima duha Trećeg Izvora i Centra na bilo kojem svijetu ili u bilo kojem pojedincu uvjetovana jedinstvenom prirodom nadzornog Glavnog Duha tog segmenta stvaranja. Isto tako, kombinirane linije duha sile i inteligencije prolaze unutra u smjeru Treće Osobe Božanstva putem Sedam Glavnih Duhova.

16:2.4 Sedam Glavnih Duhova su kolektivno obdareni vrhovno-ultimnim atributima Trećeg Izvora i Centra. Dok svaki pojedinačno sudjeluje u ovom obdarenju, samo kolektivno oni otkrivaju atribute svemoći, sveznanja i sveprisutnosti. Nitko od njih tako ne može funkcionirati općenito; kao pojedinci u ostvarivanju tih ovlasti supremacije i ultimnosti svaki je osobno ograničen na nadsvemir svojeg neposrednog nadzora.

16:2.5 Sve što smo vam saopćili o božanstvu i osobnosti Združenog Činitelja primjenjuje se jednako i potpuno na Sedam Glavnih Duhova, koji tako učinkovito distribuiraju Beskonačni Duh u sedam segmenata velikog svemira u skladu sa svojim božanskim obdarenjem i na način koji je u skladu s njihovim različitim i individualno jedinstvenim naravima. Stoga bi bilo ispravno identificirati ovu kolektivnu sedmočlanu skupinu bilo kojim ili svim imenima koja obilježavaju Beskonačni Duh. Zajedno oni su jedno sa Združenim Stvoriteljem na svim podapsolutnim razinama.

3. IDENTITET I RAZNOLIKOST GLAVNIH DUHOVA

16:3.1 Sedam Glavnih Duhova su neopisiva bića, ali oni su jasno i definitivno osobni. Oni imaju imena, ali mi smo izabrali da ih predstavimo po broju. Kao primarne personifikacije Beskonačnog Duha, oni su slični, ali kao primarni izrazi sedam mogućih asocijacija trojedinog Božanstva, oni su bitno različiti u prirodi, a ova raznolikost prirode određuje njihov diferencijal ponašanja u nadsvemirima. Ovih Sedam Glavnih Duhova mogu se opisati kako slijedi:

16:3.2 Glavni Duh Broj Jedan. Na poseban način taj Duh izravno zastupa Rajskog Oca. On je neobičan i učinkovit u manifestaciji snage, ljubavi i mudrosti Oca Svih. On je bliski suradnik i uzvišeni savjetnik glavnog Tajanstvenog Osmatrača, bića koje predsjedava nad Kolegijem Personificiranih Ispravljača na Divingtonu. U svim asocijacijama Sedam Glavnih Duhova, uvijek je Glavni Duh Broj Jedan taj koji govori za Oca Svih.

16:3.3 Ovaj Duh predsjeda prvim nadsvemirom i dok nepogrešivo izlaže božansku narav primarne personalizacije Beskonačnog Duha, čini se da više posebno nalikuje na Oca Svih u karakteru. On je uvijek u osobnoj suradnji sa sedam Odražajnih Duhova u sjedištu prvog nadsvemira.

16:3.4 Glavni Duh Broj Dva. Ovaj Duh adekvatno prikazuje neusporedivu prirodu i šarmantni karakter Vječnog Sina, prvorođenca svega stvorenoga. On je uvijek u uskoj suradnji sa svim redovima Sinova Boga kad god oni dospiju na naseljeni svemir kao pojedinci ili u radosnoj sjednici. U svim skupštinama Sedam Glavnih Duhova on uvijek govori za i u ime Vječnog Sina.

16:3.5 Taj duh usmjerava sudbine nadsvemira broj dva i upravlja ovom ogromnom domenom kako bi to radio Vječni Sin. On je uvijek u osobnoj suradnji sa sedam Odražajnih Duhova u sjedištu drugog nadsvemira.

16:3.6 Glavni Duh Broj Tri. Ovaj Duh osobnošću posebno podsjeća na Beskonačnog Duha, i on usmjerava pokrete i rad mnogih visokih ličnosti Beskonačnog Duha. On predsjeda nad njihovim skupštinama te je usko povezan sa svim osobama koje imaju ekskluzivno porijeklo iz Trećeg Izvora i Centra. Kada su Sedam Glavnih Duhova u vijeću, Glavni Duh Broj Tri uvijek govori za Beskonačnog Duha.

16:3.7 Taj duh je zadužen za nadsvemir broj tri, a on upravlja poslovima ovog segmenta kako bi to radio Beskonačni Duh. On je uvijek u suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu trećeg nadsvemira.

16:3.8 Glavni Duh Broj Četiri. Sudjeluje u kombinaciji naravi Oca i Sina, ovaj Glavni Duh ima odlučujući utjecaj u pogledu usmjerenja i procedura oca-sina u vijećima Sedam Glavnih Duhova. Ovaj Duh je glavni direktor i savjetnik onih uzlaznih bića koja su stekla Beskonačnog Duha i time postala kandidatima koji mogu vidjeti Sina i Oca. On podupire ogromnu grupu ličnosti koje su podrijetlom od Oca i od Sina. Ako se pojavi potreba za predstavljanje Oca i Sina u vijeću Sedam Glavnih Duhova, to je uvijek Glavni Duh Broj Četiri koji govori.

16:3.9 Ovaj Duh podupire četvrti dio velikog svemira u skladu sa osebujnom asocijacijom obilježja Oca Svih i Vječnog Sina. On je uvijek u osobnoj suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu četvrtog nadsvemira.

16:3.10 Glavni Duh Broj Pet. Ova božanska ličnost, koja izvrsno spaja karakter Oca i Beskonačnog Duha, je savjetnik ogromnom broju bića poznatih kao direktori snage, centri moći i fizički upravitelji. Ovaj Duh također potiče sve ličnosti koje imaju podrijetlo u Ocu i Združenom Činitelju. U vijećima Sedam Glavnih Duhova, kada je stav Oca-Duha u pitanju, uvijek je Glavni Duh Broj Pet koji govori.

16:3.11 taj duh usmjerava dobrobit petog nadsvemira na takav način da sugerira kombinirano djelovanje Oca Svih i Beskonačnog Duha. On je uvijek u suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu petog nadsvemira.

16:3.12 Glavni Duh Broj Šest. To božansko biće čini se oslikava kombinaciju karaktera Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Kad god se na centralnom svemiru okupe stvorenja koja su zajednički stvorili Sin i Duh, tu je Glavni Duh Broj Šest koji je njihov savjetnik; i kad god, u vijećima Sedam Glavnih Duhova postoji nužnost da se govori zajednički za Vječnog Sina i Beskonačnog Duha, tu je Glavni Duh Broj Šest koji odgovara.

16:3.13 Taj duh usmjerava poslove šestog nadsvemira kako bi to radio Vječni Sin i Beskonačni Duh. On je uvijek u suradnji s Odražajnim Duhovima u sjedištu šestog nadsvemira.

16:3.14 Glavni Duh Broj Sedam. Ovaj Duh je predsjednik sedmog nadsvemira. On je jedinstveno jednak prikazu Oca Svih, Vječnog Sina i Beskonačnog Duha. Sedmi Duh koji je pokrovitelj i savjetnik svih bića trojedinog podrijetla, također je savjetnik i direktor svih uzlaznih hodočasnika Havone, onih niskih bića koja su usjela proći kroz sudove slave zahvaljujući kombiniranoj službi Oca, Sina i Duha.

16:3.15 Sedmi Glavni Duh nije organski predstavnik Rajskog Trojstva; ali je poznata činjenica da njegova osobna i duhovna priroda portretira Združenog Činitelja i da u jednakim omjerima oslikava uzlaznim kandidatima tri beskonačne osobe Božanske unije Rajskog Trojstva, te čija je funkcija kao takva izvor osobne i duhovne prirode Vrhovnog Boga. Stoga Sedmi Glavni Duh otkriva osobni i organski odnos prema duhu-osobi Vrhovnog koji prolazi procesom evolucije. Stoga u visokim vijećima Glavnih Duhova, kada postaje potrebno glasati i glasanjem izraziti poglede kombiniranog osobnog stava Oca, Sina i Duha ili prikazati duhovni stav Vrhovnog Bića, Glavni Duh Broj Sedam preuzima ovu funkciju. On na taj način po sebi postaje glavni predsjednik Rajskog vijeća Sedam Glavnih Duhova.

16:3.16 Nitko od Sedam Duhova nije organski predstavnik Rajskog Trojstva, ali kad se ujedine kao sedmerostruko Božanstvo, ova unija u božanskom smislu – ne u osobnom smislu – ekvivalent je na funkcionalnoj razini asocijativnosti sa Trojstvenom funkcijom. U tom smislu "Sedmostruki Duh" je funkcionalno asocijativan s Rajskim Trojstvom. Također u tom smislu Glavni Duh Broj Sedam ponekad govori o potvrdi stavova Trojstva ili, bolje rečeno, djeluje kao glasnogovornik za stav vijeća unije Sedmostrukog Duha o stavu vijeća unije Trostrukog Božanstva, stavu Rajskog Trojstva.

16:3.17 Višestruke funkcije Sedmog Glavnog Duha tako su u rasponu od kombiniranog portreta osobne prirode Oca, Sina i Duha, kroz prikaz osobnog stava Vrhovnog Boga, do otkrivanja božanskog stava Rajskog Trojstva. A u nekim aspektima ovaj predsjedavajući Duh na sličan način izražava stavove Ultimnog i Vrhovno-Ultimnog.

16:3.18 Glavni Duh Broj Sedam je taj koji je u svojim višestrukim ulogama, osobni pokrovitelj napretka kandidata uzašća iz svjetova vremena u nastojanju da postignu razumijevanje nepodijeljenog Božanstva Vrhovnosti. Takvo shvaćanje uključuje razumijevanje egzistencijalnog suvereniteta Trojstva Vrhovnosti tako koordiniranog s konceptom rastućeg iskustvenog suvereniteta Vrhovnog Bića tako da na taj način stvorena bića steću razumjevanje jedinstva Vrhovnosti. Stvorenjima je realizacija tih triju faktora jednaka Havonskom shvaćanju stvarnosti Trojstva i zavještava hodočasnike vremena s mogućnošću da bi na kraju prodrijeli u Trojstvo, otkrili tri beskonačne osobe Božanstva.

16:3.19 Činjenicu da Havonski hodočasnici nemaju spostobnost da u potpunosti pronađu Vrhovnog Boga nadoknađuje Sedmi Glavni Duh, čija trojedina priroda na takav neobičan način otkriva osobu duha Vrhovnog. Tijekom sadašnjeg kozmičkog doba koje je obilježeno pojavom da bića nisu u stanju kontaktirati osobu Vrhovnog, Glavni Duh Broj Sedam funkcionira na mjestu Boga uzlaznih bića po pitanju osobnih odnosa. On je to visoko biće duha koje su sva uzlazna bića određena da prepoznaju i nešto shvate kad dosegnu centre slave.

16:3.20 Ovaj Glavni Duh uvijek surađuje sa Odražajnim Duhovima na Uversi, sjedištu sedmog nadsvemira, našeg vlastitog segmenta stvaranja. Njegova administracija nad Orvontonom otkriva čudesnu simetriju koordinatnog miješanja božanskih priroda Oca, Sina i Duha.

4. OSOBINE I FUNKCIJE GLAVNIH DUHOVA

16:4.1 Sedam Glavnih Duhova su puni prikaz Beskonačnog Duha evolucijskim svemirima. Oni predstavljaju Treći Izvor i Centar u odnosima energije, uma i duha. Dok oni funkcioniraju kao koordinacijski voditelji univerzalnog upravnog nadzora Združenog Činitelja, ne zaboravite da oni imaju svoje podrijetlo u kreativnim djelima Rajskih Božanstava. Doslovno je istina da su ovih Sedam Duhova personificirana fizička moć, kozmički um i duhovna prisutnost trojedinog Božanstva, "Sedam Duhova Božjih je poslato naprijed u sve svemire."

16:4.2 Glavni Duhovi su jedinstveni u tome da djeluju na svim razinama kozmičke stvarnosti osim apsolutne. Oni su, dakle, efikasni i savršeni nadzornici svih faza upravnih poslova na svim razinama aktivnosti nadsvemira. Teško je za ljudski um razumijeti jako puno o Glavnim Duhovima, jer njihov rad je tako visoko specijaliziran dok je sveobuhvatan, tako izuzetno materijalan i istovremeno tako izvrsno duhovan. Ovi svestrani kreatori kozmičkog uma su preci Svemirskih Upravitelja Moći te su, sami, vrhovni upravitelji ogromnog i rasprostranjenog kreiranja bića duha.

16:4.3 Sedam Glavnih Duhova su kreatori Svemirskih Upravitelja Moći i njihovih suradnika, jedinki koje su neophodne za organizaciju, kontrolu i regulaciju fizičkih energija velikog svemira. A ti isti Glavni Duhovi jako materijalno pomažu Sinove Stvoritelje u radu na oblikovanju i organizaciji lokalnih svemira.

16:4.4 Mi nismo u mogućnosti upratiti bilo kakvu osobnu vezu između kozmičkog-energetskog rada Glavnih Duhova i funkcije sile Bezuvjetnog Apsoluta. Manifestacije energije pod jurisdikcijom Glavnih Duhova su sve usmjerene iz periferije Raja; ne djeluje da su na bilo koji izravan način povezane s pojavama djelovanja sile poistovjećenim s donjom površinom Raja.

16:4.5 Neupitno je da, kada naiđemo na funkcionalne aktivnosti različitih Morontija Nadzornika Snage, budemo dovedeni licem u lice sa nekim od neobznanjenih aktivnosti Glavnih Duhova. Tko, osim tih predaka koji daju porijeklo kako fizičkim kontrolerima tako i službenicima duha, mogu tako kombinirati i povezati materijalne i duhovne energije kako bi se proizvela dosad nepostojeća faza kozmičke stvarnosti – morontija tvar i morontija um?

16:4.6 Velik dio stvarnosti duhovnih svjetova je morontija reda, faza kozmičke stvarnosti potpuno nepoznata na Urantiji. Cilj postojanja osobnosti je duhovan, ali morontija kreacije uvijek interveniraju u premošćivanju jaza između materijalnih domena smrtnog podrijetla i nadsvemirskih sfera unapređivanja duhovnog statusa. To je u ovom području da Glavni Duhovi čine svoj veliki doprinos planu čovjekova Rajskog uzašašća.

16:4.7 Sedam Glavnih Duhova su osobni zastupnici koji funkcioniraju širom cijelog velikog svemira; ali budući da se velika većina ovih podređenih bića izravno ne bave uzlaznim shemama smrtnog napredovanja na putu u Rajsko savršenstvo, malo ili ništa nije otkriveno o njima. Mnogo, vrlo mnogo o djelovanju Sedam Glavnih Duhova ostaje skriveno od ljudskog razumijevanja, jer ni na koji način se to izravno ne odnosi na vaš problem Rajskog uspona.

16:4.8 Vrlo je vjerojatno, iako ne možemo ponuditi definitivan dokaz, da Glavni Duh Orvontona ispoljava utjecaj i odlučuje u sljedećim područjima djelovanja:

16:4.9 1. Procedurama životne-inicijacije Nositelja Života lokalnog svemira.

16:4.10 2. Životnim aktivacijama pomoćnih duhova uma koje Kreaktivni Duh lokalnog svemira podaruje svjetovima.

16:4.11 3. Promjenama u energetskim manifestacijama jedinica organizirane materije koja je podložna linearno-gravitacijskom reagiranju.

16:4.12 16:4.12 4. Ponašanju novonastale energije kada je u potpunosti oslobođena od privlačnog djelovanja Bezuvjetnog Apsoluta, postavši takva da reagira na izravan utjecaj linearne gravitacije i manipulacije Svemirskih Direktora Snage i njihovih suradnika.

16:4.13 5. Darivanju službe duha lokalnog svemira, Stvaralačkog Duha, poznatog na Urantiji kao Duh Sveti.

16:4.14 6. Naknadnom darivanju duha darivanih Sinova, kojeg na Urantiji nazivaju Utješiteljem ili Duhom Istine.

16:4.15 7. Odražajnom mehanizmu lokalnih svemira i nadsvemira. Mnoge značajke vezane uz ovaj izuzetan fenomen teško možemo razumno objasniti ili racionalno razumjeti bez hipoteza o aktivnostima Glavnih Duhova u suradnji sa Združenim Činiteljem i Vrhovnim Bićem.

16:4.16 Bez obzira na naš neuspjeh da adekvatno shvatimo mnogostruka djelovanja Sedam Glavnih Duhova, uvjereni smo da postoje dva područja u širokom rasponu kozmičkih aktivnosti s kojima oni nemaju ništa činiti: darivanje i služba Misaonih Ispravljača i nedokučive funkcije Bezuvjetnog Apsoluta.

5. ODNOS PREMA STVORENJIMA

16:5.1 Svaki segment velikog svemira, svaki pojedini svemir i svijet, uživa u blagodatima ujedinjenog savjeta i mudrosti svih Sedam Glavnih Duhova, ali prima osobni dodir i primjesu samo jednog. A osobna priroda svakog Glavnog Duha u cijelosti prožima i jedinstveno uvjetuje njegov nadsvemir.

16:5.2 Kroz ovaj osobni utjecaj Sedam Glavnih Duhova, svako stvorenje svakog reda inteligentnih bića, izvan Raja i Havone, neminovno nosi karakterističan pečat individualnosti koji ukazuje na prirodu koju bića nasljeđuju od jednog od tih sedam Glavnih Duhova Raja. Što se tiče sedam nadsvemira, svako stvorenje, čovjek ili anđeo, zauvijek nosi ovu oznaku natalne identifikacije.

16:5.3 Sedam Glavnih Duhova ne prodiru izravno u materijalne umove pojedinaca-stvorenja koja žive na evolucijskim svjetovima prostora. Smrtnici Urantije ne doživljavaju osobnu prisutnost utjecaja uma-duha Glavnog Duha Orvontona. Ako ovaj Glavni Duh postigne bilo kakav kontakt s pojedinim smrtnim umom tijekom ranije evolucijske dobi naseljenog svijeta, ovo je jedino moguće kroz službu Stvaralačkog Duha lokalnog svemira, partnerke i suradnice Božjeg Sina Stvoritelja koji predsjeda sudbinama lokalnih tvorevina. No ovaj je vrlo kreativni Majčinski Duh, u prirodi i karakteru, sasvim nalik Glavnom Duhu Orvontona.

16:5.4 Fizički pečat Glavnog Duha je dio čovjekova materijalnog podrijetla. Cijeli morontia život prolazi pod trajnim utjecajem tog istog Glavnog Duha. Jako je čudno da kasnija duhovna karijera uzlaznog smrtnika nikada u potpunosti ne uklanja značajku pečata ovog istog nadzornog Duha. Impresija jednog Glavnog Duha počiva u osnovni postojanja svake pred-Havonske faze smrtnog uzlaza.

16:5.5 Trendovi osobnosti koji se ispoljavaju u životnom iskustvu evolucijskih smrtnika, koji su karakteristični za svaki nadsvemir, a koji su izravni izražaj prirode dominantnog Glavnog Duha, nikada neće biti u potpunosti odstranjeni, niti nakon što uzlazni smrtnici budu podvrgnuti dugim treninzima i ujedinjujućoj disciplini na milijardi obrazovnih sfera Havone. Čak i kasnije postignuće intenzivne kulture Raja nije dovoljno da se iskorijene specifična obilježja supersvemirskog podrijetla. Kroz cijelu vječnost uzlazni smrtnici će pokazivati obilježja koja ukazuju na predsjedavajući Duh njihovog supersvemira od rođenja. Čak i u Korpusu Finalista, ako se želi doći do ili prikazati kompletan odnos Trojstva prema evolucijskom stvaranju, uvijek se grupa od sedam Finalista sastavlja od po jednog pripadnika iz svakog supersvemira.

6.KOZMIČKI UM

16:6.1 Glavni Duhovi su sedmerostruki izvor kozmičkog uma, intelektualni potencijal velikog svemira. Ovaj kozmički um je podabsolutno očitovanje uma Trećeg Izvora i Centra, i na određeni način, je funkcionalno vezan za um evoluirajućeg Vrhovnog Bića.

16:6.2 Na svjetovima kao Urantija ne susrećemo izravni utjecaj Sedam Glavnih Duhova u poslovima ljudskih rasa. Vi živite pod neposrednim utjecajem stvaralačkog duha Nebadona. Ipak ti isti Glavni Duhovi dominiraju u osnovnim reakcijama svih umova stvorenih bića jer oni su stvarni izvori intelektualnih i duhovnih potencijala koji su specijalizirani u lokalnim svemirima za funkciju u životima onih osoba koje nastanjuju evolucijske svjetove vremena i prostora.

16:6.3 Činjenica kozmičkog uma objašnjava bliskost različitih vrsta ljudskih i nadljudskih umova. Ne samo da se srodni duhovi uzajamno privlače, nego su i srodni umovi također vrlo bratski i skloni suradnji jedni s drugima. Ljudski umovi se ponekad promatraju i prikazuju ​​u kanalima zapanjujuće sličnosti i neobjašnjivog razumijevanja.

16:6.4 U svim asocijacijama osobnosti kozmičkog uma postoji kvaliteta koja se može nazvati "reagiranje na stvarnost." To je univerzalno kozmičko obdarenje bića koja imaju slobodnu volju koje ih spašava da ne postaju bespomoćne žrtve impliciranih apriori postulata znanosti, filozofije i religije. Ta osjetljivost naspram stvarnosti kozmičkog uma reagira na određene faze stvarnosti upravo onako kako energetski materijal reagira na gravitaciju. Bilo bi još ispravnije reći da ove nadmaterijalne stvarnosti na taj način ispoljavaju reakciju na um svemira.

16:6.5 Kozmički um nepogrešivo reagira (prepoznaje reciprocitativni odgovor) na tri razine svemirske stvarnosti. Ovi odgovori su jasno očiti umovima koji prakticiraju duboko razmišljanje. Ove razine stvarnosti su:

16:6.6 1. Uzročnost – domena stvarnosti fizičkih osjetila, znanstveno područje logičke uniformnosti, diferencijacija činjeničnog od nečinjeničnog, reflektirajući zaključci utemeljeni na kozmičkom reciprociranju. To je matematički oblik kozmičke sposobnosti razlikovanja.

16:6.7 2. Dužnost – domena stvarnosti morala u filozofskom području, arena razuma, prepoznavanje relativno pravog i krivog. To je prosudbeni oblik kozmičke sposobnosti razlikovanja.

16:6.8 3. Obožavanje – duhovna domena stvarnosti religioznog iskustva, osobno ostvarenje čovjekove zajednice s božanskim, prepoznavanje vrijednosti duha, obećanje vječnog opstanka, uspon od statusa Božjeg sluge na status radosti i slobode sinova Boga. To je najviši uvid kozmičkog uma, blažen i pobožan oblik kozmičke sposobnosti razlikovanja.

16:6.9 Ovi znanstveni, moralni i duhovni uvidi, ovo čovjekovo reagiranje na kozmos, su urođeni i prorodni kozmičkom umu koji je podaren svim bićima slobodne volje. Iskustvo življenja uvijek neminovno razvija ove tri kozmičke intuicije; one su konstitutivni dio samosvijesti reflektirajućeg razmišljanja. Ali tužno je konstatirati da tako malo osoba na Urantiji uživa u kultiviranju ovih osobina hrabrog i samostalnog kozmičkog razmišljanja.

16:6.10 U lokalnosvemirskom obdarenju uma, ta tri uvida kozmičkog uma predstavljaju apriori postulate koji omogućuju čovjeku da funkcionira kao racionalna i samosvjesna osoba u područjima znanosti, filozofije i religije. Drugačije navedeno, čovjek prepoznaje stvarnost tih triju manifestacija Infinitnog zahvaljujući kozmičkoj vještini samootkrivenja. Materiju-energiju prepoznaje matematička logika osjetila; um-razum intuitivno zna koje su čovjekove moralne dužnosti; duh-vjera (obožavanje) je religija stvarnosti duhovnog iskustva. Ova tri osnovna čimbenika koja ulaze u sastav refleksivnog mišljanja mogu postati ujedinjena i koordinirana u procesu razvoja osobnosti, ili mogu postati nerazmjerna i gotovo nepovezana u njihovim pojedinačnim djelovanjima. No, u slučaju njihovog ujedinjenja, oni proizvode čvrst karakter utemeljen na korelaciji činjenične znanosti, moralne filozofije i istinskog religioznog iskustva. I to su te tri kozmičke intuicije koje daju objektivnu valjanost, realnost, čovječjem iskustvu sa stvarima, značenjima i vrijednostima.

16:6.11 Obrazovanje ima za svrhu da razvije i izoštri ova urođena obdarena ljudskog uma; civilizacije da ih izrazi; životno iskustvo da ih ostvari; religija da ih oplemeni; a osobnost da ih ujedini.

7. MORAL, VRLINA I OSOBNOST

16:7.1 Inteligencija sama po sebi ne može objasniti moralnu prirodu. Moralnost, vrlina, je autohtona ljudskoj osobnosti. Moralna intuicija, realizacija dužnosti, je sastavni dio obdarenja ljudskog uma i povezana je s drugim neotuđivim obdarenjima ljudske prirode: znanstvenom znatiželjom i duhovnim uvidom. Čovjekov mentalitet daleko nadilazi mentalitet njegovih životinjskih rođaka, dok se čovjek svojom moralnom i vjerskom naravi posebno razlikuje od životinjskog svijeta.

16:7.2 Selektivna reakcija životinje je ograničena na motoričku razinu ponašanja. To što se naziva uvidom viših životinja također djeluje na motoričkoj razini, a obično se pojavljuje tek nakon iskustva motoričkih pokušaja i pogrešaka. Čovjek je u stanju da ostvari znanstvene, moralne i duhovne uvide apriorno bilo kakvim istraživanjima i eksperimentiranju.

16:7.3 Samo osobnost može znati što čini prije nego što to učini; samo osobnosti imaju uvid apriorno iskustvu. Osobnost može gledati prije nego što skoči i stoga može izvući lekcije iz gledanja, kao i iz skakanja. Neosobna životinja obično izvlači lekcije samo iz skakanja.

16:7.4 Kao rezultat iskustva životinja postaje u mogućnosti ispitati različite načine postizanja cilja i odabrati pristup koji se temelji na nagomilanom iskustvu. Ali osobnost može ispitati sam cilj i ocijeniti njegovu valjanost, njegovu vrijednost. Inteligencija sama po sebi može promisliti što je najbolji metod za postizanje nepromišljenog cilja, ali moralno biće posjeduje uvid koji mu omogućuje da razluči između ciljeva, kao i između sredstava. A moralno biće u odabiru vrlina je ipak inteligentno. Ono zna što radi, zašto to radi, kamo ide i kako će tu doći.

16:7.5 Kad čovjek ne uspije uočiti razliku između različitih ciljeva svog smrtnog stremljenja, on funkcionira na životinjskoj razini postojanja. On se nije uspio okoristiti vrhunskom prednosti te materijalne pronicljivosti, moralne sposobnosti razlikovanja i duhovnog uvida koji su sastavni dio obdarenja njegovog kozmičkog uma osobnog bića.

16:7.6 Vrlina je pravednost – suglasnost sa svemirom. Imenovati vrlinu ne znači da je znamo definirati, a jedino življenjem vrline poznajemo vrlinu. Vrlina nije samo znanje niti je još dosegla mudrost, nego je stvarnost progresivnog iskustva u postizanju uzlaznih razina kozmičkog postignuća. U svakodnevnom životu smrtnog čovjeka, vrlina se ostvaruje u skladu sa odabirom dobra a ne zla, a takva sposobnost odabira svjedoči o posjedovanju moralne prirode.

16:7.7 Čovjek odabire između dobra i zla ne samo pod utjecajem oštrine njegove moralne prirode, nego i takvih utjecaja kao što su neznanje, nezrelost i obmana. Osjećaj za proporciju također sudjeluje u prakticiranju vrline, jer zlo može biti učinjeno kada čovjek izabere manje na mjesto većeg kao rezultat izobličenja ili prijevare. Umijeće relativne procjene ili usporednog proračuna ulazi u praksu vrlina na moralnom području.

16:7.8 Čovjekova moralna priroda bi bila nemoćna bez umjeća proračuna, razlučivanja utjelovljenog u čovjekovoj sposobnosti razmatranja značenja. Isto tako bi moralni izbor bio beskoristan bez kozmičkog uvida koji daje svijest o duhovnim vrijednostima. Sa stajališta inteligencije, čovjek uzlazi

16:7.9 Moralnost nikada ne može biti unaprijeđena zakonom ili silom. To je osobno pitanje slobodne volje i mora biti proslijeđeno kontaktom moralno aromatičnih osoba s manje moralno responsivnim osobama koje također u nekoj mjeri žele raditi Očevu volju.

16:7.10 Moralna djela su ti ljudski nastupi koji se odlikuju najvišom inteligencijom, u režiji selektive sposobnosti razlikovanja u izboru vrhunskih ciljeva kao i u odabiru moralnih sredstava za postizanje ovih ciljeva. Takvo ponašanje je vrlina. Vrhovna vrlina je, dakle, svim srcem odabrati izvršenje volje Oca na nebu.

8. URANTIJA OSOBNOST

16:8.1 Otac Svih daruje osobnost brojnim redovima bića koja funkcioniraju na različitim razinama svemirske aktualnosti. Ljudska bića Urantije su obdarena ličnostima konačnog smrtnog tipa koji djeluje na razini uzlaznih sinova Boga.

16:8.2 Iako se teško možemo obavezati definirati ličnosti, možemo pokušati predočiti naše razumijevanje poznatih faktora koji ulaze u sastav materijalnih, mentalnih i duhovnih energija čija unutarnja asocijacija tvori mehanizam unutar kojeg i na kojem i pomoću kojeg Svih Otac uzrokuje funkcioniranje darovane osobnosti.

16:8.3 Osobnost je jedinstveno obdarenje izvorne prirode čije je postojanje neovisno i apriorno darivanju Misaonog Ispravljača. Ipak, prisutnost Ispravljača povećava kvalitativnu manifestaciju osobnosti. Misaoni Ispravljači, kad izlaze iz Oca, identični su u prirodi, dok je osobnost raznolika, originalna i ekskluzivna; i očitovanje osobnosti je dalje uvjetovano i kvalificirano prirodom i kvalitetom povezanih energija materijalne, umne i duhovne prirode koje čine organsko vozilo za manifestaciju osobnosti.

16:8.4 Osobnosti mogu biti slične, ali one nikada nisu iste. Osobe određene serije, tipa, reda ili uzorka mogu nalikovati i nalikuju jedna drugoj, ali one nikada nisu identične. Osobnost je to obilježje pojedinca koje znamo, a koje nam omogućuje da ga identificiramo u budućnosti, bez obzira na prirodu i opseg promjena u njegovom obliku, umu ili statusu duha. Osobnost je taj dio bilo kojeg pojedinca koji nam omogućuje prepoznavanje i pozitivno identificiranje te osobe kao iste one osobe koju smo ranije poznavali, bez obzira na sve promjene utemeljene na izmjenama metoda izražavanja i manifestacija njegove osobnosti.

16:8.5 Osobnost stvorenja se razlikuje po dvije samoočitovane i karakteristične pojave smrtnog reaktivnog ponašanja: samosvijesti i relativnoj slobodnoj volji koja je s njom povezana.

16:8.6 Samosvijest se sastoji od intelektualne svijesti aktualnosti osobnosti; ona uključuje sposobnost prepoznavanja stvarnosti drugih osobnosti. To ukazuje na sposobnost za individualizirana iskustva unutar i sa kozmičkim stvarnostima, što je jednako postignuću statusa poistovjećivanja u odnosima osobnosti u svemiru. Samosvijest podrazumijeva prepoznavanje aktualnosti službe uma i ostvarenje relativne kreativne neovisnost i presudne slobodne volje.

16:8.7 Relativna slobodna volja koja obilježava samosvijest ljudske osobnosti je uključena u:

16:8.8 1. Moralne odluke, najvišu mudrost.

16:8.9 2. Duhovni izbor, razlučivanje istine.

16:8.10 3. Nesebičnu ljubav, bratsko služenje.

16:8.11 4. Svrhovitu suradnju, odanost grupi.

16:8.12 5. Kozmički uvid, razumijevanje kozmičkih značenja.

16:8.13 6. Osobnu posvetu, svesrdnu predanost izvršenju Očeve volje.

16:8.14 7. Iskazanje obožavanja, iskreno teženje božanskim vrijednostima i svesrdnu ljubav prema božanskom Darivatelju Vrijednosti.

16:8.15 Urantijin tip ljudske osobnosti može se promatrati kako djeluje u fizičkom mehanizmu koji se sastoji od planetarne modifikacija Nebadonskog tipa organizma koji pripada elektrokemijskom redu životne aktivacije i koji je obdaren Nebadonskim redom Orvontonskog niza kozmičkog uma roditeljskog reproduktivnog uzorka. Darivanje božanskog dara osobnosti takvom umno obdarenom smrtnom mehanizmu daje istom tom organizmu dostojanstvo kozmičkog državljanstva i omogućuje takvom smrtnom stvorenju da odmah počne reagirati na konstitutivno prepoznavanje tri osnovne umne stvarnosti kozmosa:

16:8.16 1. Matematičko ili logičko prepoznavanje ujednačenosti fizičke kauzalnosti.

16:8.17 2. Obrazloženo prepoznavanje obveze moralnog ponašanja.

16:8.18 3. Vjeru-shvaćanje zajedništva u iskazanju obožavanja Božanstva, povezano s ljubavlju u službi čovječanstva.

16:8.19 Puno djelovanje takvog obdarenja osobnosti je početak realizacije srodstva sa Božanstvom. Takvo je jastvo, u kojem obitava predosobni fragment Boga Oca, u istini i u činjenici duhovni sin Boga. Takvo stvoreno biće ne samo da pokazuje kapacitet za prijem dara božanske prisutnosti, već njegova osobnost štoviše pokazuje reaktivni odgovor na privlačno djelovanje gravitacijskog kruga Rajskog Oca svih osobnosti.

9. STVARNOST LJUDSKE SVIJESTI

16:9.1 Osobno biće s kozmički obdarenim umom u kojem živi Ispravljač posjeduje urođeno prepoznavanje-realizaciju stvarnosti energije, stvarnosti uma i stvarnosti duha. Stvorenje koje ima slobodnu volju tako ima opremu da razluči činjenicu, zakon i ljubav Boga. Na stranu od ova tri neotuđiva dijela ljudske svijesti, svo ljudsko iskustvo je istinski subjektivno osim što intuitivna realizacija valjanosti prati ujedinjenje tih triju reakcija stvarnosti kozmičkog prepoznavanja.SlušajtePročitajte fonetski

16:9.2 Smrtnik koji vidi Boga može osjetiti vrijednost ujedinjenja ovih triju kozmičkih kvaliteta u evoluciji opstanka svoje duše, čovjekovog vrhovnog poduzeća u fizičkom prebivalištu gdje moralni um surađuje s unutarnjim božanskim duhom u procesu dualiziranja besmrtne duše. Od svog najranijeg početka, duša je stvarna; ona ima sposobnost kozmičkog preživljavanja.

16:9.3 Ako smrtni čovjek ne uspije preživjeti prirodnu smrt, stvarne duhovne vrijednosti njegovog ljudskog iskustva opstaju kao dio kontinuiranog postojanja Misaonog Ispravljača. Vrijednosti osobnosti tih nepreživjelih osoba nastavljaju postojati kao čimbenik u osobnosti aktualizirajućeg Vrhovnog Bića. Takve trajne osobine ličnosti su lišene identiteta, ali ne i iskustvenih vrijednosti koje su akumulirane tijekom smrtnog života u tijelu. Opstanak identiteta ovisi o opstanku besmrtne duše morontia statusa i sve veće božanske vrijednosti. Identitet osobnosti preživljava u okviru i putem opstanaka duše.

16:9.4 Ljudska samosvijest podrazumijeva priznavanje stvarnosti sebstava koja nisu dio svjesnog sebstva samog čoveka i dalje implicira da je takva svjesnosti uzajamna; da je sebstvo poznato kao što poznaje. To se pokazuje na čisto ljudski način u čovjekovom društvenom životu. Ali ne možete biti tako apsolutno sigurani u stvarnost drugog bića kao što možete biti sigurni u stvarnost Božje prisutnosti koja živi u vama. Društvena svijest nije neotuđiva kao što je svijest o Bogu neotuđiva; ona je kulturna pojava i ovisi o znanju, simbolima i doprinosima konstitutivnih ljudskih obdarenja – znanosti, moralnosti i religiji. Podruštvljeni, ovi kozmički darovi grade civilizaciju.

16:9.5 Civilizacije su nestabilne jer nisu kozmičke; nisu urođene u pojedinim ljudskim bićima. One moraju biti pothranjene spojenim doprinosima čovjekovih konstitutivnih čimbenika – znanosti, moralnosti i religije. Civilizacije dolaze i odlaze, dok znanost, moralnost i religija preživljavaju sva društvena previranja.

16:9.6 Isus nije samo objavio Boga ljudima, već je također objavio novu spoznaju čovjeka sebi i drugim ljudima. U Isusovu životu vidite čovjeka na njegov najbolji način. Čovjek tako postaje prelijepo stvaran zato što je Isus imao toliko Boga u svom životu, a realizacija (priznavanje) Boga je neotuđiva i konstitutivna u svim ljudima.

16:9.7 Nesebičnost, na stranu od roditeljskog instinkta, nije sasvim prirodna; čovjeku nije prirodno da voli ili da društveno služi druge ljude. Potrebni su prosvjetljenje razuma, moralnost i poriv vjere – poznavanje Boga – kako bi se stvorio nesebični i altruistični društveni poredak. Čovjekova vlastita osobna svijest, samosvijest, također je direktno ovisna o istoj ovoj činjenici urođene svijesti o postojanju drugih, toj urođenoj sposobnosti za prepoznavanje i shvaćanje stvarnosti drugih osobnosti, u rasponu od ljudske do božanske.

16:9.8 Nesebična društvena svijest je u biti religiozna svijest; to jest, ovo je slučaj ako je objektivna; inače to je čisto subjektivna filozofska apstrakcija koja kao takva u sebi nema ljubavi. Samo pojedinac koji poznaje Boga može voljeti drugu osobu kao što voli samog sebe.

16:9.9 Samosvijest je u suštini komunalna svijest: Bog i čovjek, Otac i sin, Stvoritelj i stvorenje. U ljudskoj samosvijesti vlada latentna i inherentna realizacija četiri svemirske stvarnosti:

16:9.10 1. Potraga za znanjem, logika znanosti.

16:9.11 2. Potraga za moralnim vrijednostima, osjećaj dužnosti.

16:9.12 3. Potraga za duhovnim vrijednostima, religiozno iskustvo.

16:9.13 4. Potraga za osobnim vrijednostima, sposobnost prepoznavanja stvarnosti Boga kao ličnosti i istodobno ostvarenje našeg bratskog odnosa s drugim osobama.

16:9.14 Čovjek postaje svjestan drugih ljudi kao svoje braće zato što je već postao svjestan Boga kao svog Stvoritelja Oca. Očinstvo je odnos iz kojeg proizlazi logika priznavaja ljudskog bratstva. Očinstvo postaje ili može postati svemirska stvarnost svih moralnih stvorenja zbog toga što Otac prvo daruje osobnost svim takvim bićima i što ih zatim uvodi u krugove privlačnog djelovanja univerzalne osobnosti. Mi iskazujemo obožavanje Bogu, prvo, zato što on jeste, drugo zato što je u nama, i naposljetku, zato što smo mi u njemu.

16:9.15 Je li čudno što kozmički um treba biti samo-svjestan svog vlastitog izvora, beskonačnog uma Beskonačnog Duha, te u isto vrijeme svjestan fizičke stvarnosti udaljenih svemira, duhovne stvarnosti Vječnog Sina i stvarnosti osobnosti Oca Svih?

16:9.16 Pod pokroviteljstvom Univerzalnog Cenzora sa Uverse





Back to Top