Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 193
POSLJEDNJA UKAZANJA I UZAŠAŠĆE
Sekcije
POGLAVLJE 193
POSLJEDNJA UKAZANJA I UZAŠAŠĆE
193:0.1 (2052.1) ISUSOVO šesnaesto morontija ukazanje se odigralo oko devet uveče u petak 5. svibnja u Nikodemovom dvorištu. Te su se večeri jeruzalemski vjernici prvi put pokušali sastati nakon uskrsnuća. Tako su se ovom prilikom okupili jedanaestorica apostola, korpus vjernica i njihovih suradnica i pedesetak drugih vodećih Učiteljevih sljedbenika, uključujući i nekoliko Grka. Ova je skupina vjernika neformalno razgovarala više od pola sata kada se iznenada pred njima pojavio morontija Učitelj i odmah počeo naučavati. Isus je rekao:
193:0.2 (2052.2) "Mir vama. Ovo je najreprezentativnija skupina vjernika - apostola i učenika, muškaraca i žena - kojoj sam se ukazao od oslobođenja od tijela. Sjetite se sada da sam vam već prije govorio da će doći kraj moga boravka s vama; rekao sam vam da se uskoro moram vratiti Ocu. Otvoreno sam vam rekao da će me vrhovni svećenici i vladari Židova predati na smrt, i da ću ustati iz groba. Zašto, onda, dopuštate ovim događajima da vas toliko smetu? I zašto vas je iznenadilo kad sam ustao iz groba trećega dana? Niste mi vjerovali jer ste slušali moje riječi bez razumijevanja njihova značenja.
193:0.3 (2052.3) "A sad me dobro poslušajte da ne učinite istu grešku slućajući moje učenje svojim umom, dok u svojim srcima ne shvaćate njegov smisao. Od početka svojeg boravka u tijelu, ja sam vas učio da imam samo jedan naum, a to je da objavim svoga nebeskog Oca njegovoj zemaljskoj djeci. Živio sam svoj darovani život u cilju otkrivenja Boga, da vi možete steći bolje poznavanje Boga u svojoj životnoj karijeri. Obznanio sam Boga kao čovjekovog nebeskog Oca; obznanio sam da ste sinovi Božji na zemlji. Činjenica je da vas - njegove sinove - Bog voli. Ako budete vjerovali u moju riječ, ta činjenica postaje vječna i živuća istina u vašim srcima. Kada živućom vjerom steknete božansku svijest o Bogu, onda ste rođeni od duha kao djeca svjetla i života, čak vječnog života uzlaza svemirom nad svemirima i pronalaženja Boga Oca na Raju.
193:0.4 (2052.4) "Upozoravam vas da uvijek trebate imati na umu da je vaša zadaća među ljudima naviještati evanđelje kraljevstva - stvarnost da je Bog otac i istinu da je čovjek sin Boga.Objavite cijelu istinu radosne vijesti, a ne samo dio evanđelja koji govori o spasenju. Vaša poruka se ne mijenja zbog mog iskustva uskrsnuća. Još uvijek spasonosna istina evanđelja kraljevstva kaže da čovjek vjerom postaje sin Božji. Vaš je zadatak ići propovijedati Božju ljubav i služenje ljudima. To što svijetu najviše treba je da zna ovo: Ljudi su sinovi Božji koji vjerom doista mogu ostvariti i u svakodnevnom životu doživjeti tu oplemenjujuću istinu. Moje darivanje treba pomoći svim ljudima da spoznaju da su djeca Božja, ali to znanje neće biti dovoljno ako osobnom vjerom ne shvate spasonosnu istinu da su živuća duhovna djeca vječnog Oca. Evanđelje kraljevstva govori o ljubavi Oca i služenju njegovoj djeci na zemlji.
193:0.5 (2053.1) "Među sobom, ovdje, svi znate da sam ja uskrsnuo od mrtvih, no to nije čudno. Ja imam moć položiti svoj život i opet ga uzeti; Otac daje takvu moć svojim Rajskim Sinovima. Prije bi vaša srca trebala biti dirnuta spoznajom da su mrtvi iz jednoga doba krenuli na vječni uspon ubrzo nakon što sam napustio Josipov novi grob. Živio sam svoj život u tijelu da vam pokažem kako - u ljubavi i putem služenja - možete otkriti Boga svojim bližnjima, kao što sam ja - u ljubavi i služenjem vama - postao otkrivenje Boga vama. Živio sam među vama kao Sin Čovječji da vi - i svi drugi ljudi - možete znati da ste doista sinovi Božji. Idite, dakle, po cijelom svijetu propovijedajući ovo evanđelje nebeskog kraljevstva svim ljudima. Ljubite sve ljude kao što sam ja ljubio vas; služite svojim bližnjima kako sam ja služio vama. Badava ste primili, badava i dajte. Ostanite ovdje u Jeruzalemu dok ja ne odem Ocu i dok vam ne pošaljem Duh Istine. On će vas uvesti u proširenu istinu, a ja ću ići s vama po cijelom svijetu. Ja sam uvijek s vama, i svoj vam mir ostavljam."
193:0.6 (2053.2) Kad je Učitelj završio s naukom, iščeznuo je pred njihovim očima. Učenici se nisu razišli sve do zore; cijelu su noć ostali zajedno, ozbiljno raspravljajući Učiteljeva upozorenja i razmišljajući o svemu što se dogodilo. Jakov Zebedejev i drugi apostoli su imrekli i o svojim iskustvima s morontija Učiteljem u Galileji i ispričali kako im se Isus ukazao tri puta.
1. UKAZANJE U SIKARU
193:1.1 (2053.3) Oko četiri sata popodne u subotu 13. svibnja, Učitelj se ukazao pred Naldom i nekih sedamdeset pet samarijanskih vjernika u blizini Jakovljevog zdenca u Sikaru. Vjernici su imali običaj da se nađu na ovom mjestu, blizu lokacije gdje je Isus govorio Naldi o vodi životnoj. Ovom prilikom, baš kad su završili s raspravom izvješća o uskrsnuću, Isus se iznenada pojavio pred njima, govoreći:
193:1.2 (2053.4) "Mir vama. Radujete se znanju da sam ja uskrsnuće i život, ali to vam neće pomoći ako se prvo ne rodite od vječnog duha, i na taj način vjerom ne steknete dar vječnog života. Ako ste sinovi po vjeri moga Oca, onda nećete umrijeti; nećete propasti. Evanđelje kraljevstva uči da su svi ljudi djeca Božja. A ova radosna vijest o ljubavi nebeskog Oca prema njegovoj zemaljskoj djeci mora se pronijeti po cijelom svijetu. Došlo je vrijeme kad nećete obožavati Boga ni na Gerizimu ni u Jeruzalemu, već tamo gdje jeste, onakvi kakvi jeste, u duhu i u istini. Vaša vjera je to što spašava vaše duše. Spasenje je dar Božji svima koji vjeruju da su njegovi sinovi. Ali neka vas ovo ne zavara; jer iako je spasenje besplatan dar Boga i ako se daruje svima koji ga prihvate vjerom, iz toga slijedi iskustvo donošenja plodova tog duhovnog života koji živite u tijelu. Ako prihvaćate doktrinu Božjeg očinstva, to znači da slobodno prihvaćate istinu koja je s njom povezana, da su svi ljudi braća. A ako vam je neki čovjek brat, on je čak više od bližnjega za kojeg Otac nalaže da ga ljubite kao samoga sebe. Svoga brata, kao člana svoje vlastite obitelji, nećete voljeti samo obiteljskom ljubavi, već ćete ga služiti kako služite samoga sebe. A tako ćete voljeti i služiti svoga brata jer sam vas ja tako volio i služio kao svoju braću. Idite, dakle, po cijelom svijetu raznoseći ovu radosnu vijest svakom stvorenju iz svake rase, plemena i naroda. Moj će duh ići pred vama, i bit ću s vama uvijek."
193:1.3 (2054.1) Ovi Samarijanci su bili zapanjeni ovim Učiteljevim ukazanjem, i požurili su u obližnje gradove i sela da svima objave vijesti da su vidjeli Isusa i da je s njima govorio. Bilo je ovo Učiteljevo sedamnaesto morontija ukazanje.
2. UKAZANJE U FENICIJI
193:2.1 (2054.2) Učitelj se osamnaesti put ukazao u svom morontija obličju u Tiru, u utorak 16. svibnja nešto prije devet uvečer. Ponovno se pojavio pred kraj sastanka vjernika, baš kad su se spremali razići svojim kućama, govoreći:
193:2.2 (2054.3) "Mir vama. Radujete se spoznaji da je Sin Čovječji ustao od mrtvih, jer tako znate da ćete i vi i vaša braća također preživjeti svoju tjelesnu smrt. Ali da primite takvo spasenje, prvo morate biti rođeni od duha traženja istine i pronalaženja Boga. Kruh i voda životni daju se samo onima koji gladuju za istinom i žedne za pravednosti - za Bogom. Činjenica da mrtvi ustaju iz groba nije evanđelje kraljevstva. Ove velike istine i kozmičke činjenice su sve povezane s evanđeljem kao dio onoga što prizlazi iz vjerovanja u radosnu vijest i oni ulaze u kasnije iskustvo onih koji po vjeri, u djelu i u istini, postaju vječni sinovi vječnog Boga. Moj Otac me poslao na svijet da navijestim ovo spasenje sinova svim ljudima. Tako i ja šaljem vas da propovijedate ovo sinovsko spasenje. Spasenje je besplatan dar od Boga, ali oni koji su rođeni od duha odmah počinju prikazivati darove duha u brižnoj službi svojim bližnjima. A plodovi božanskog duha u životu smrtnika koji su rođeni od duha i koji poznaju Boga su: služba ljubavi, nesebična predanost, hrabra odanost, iskrena pravednost, prosvijetljeno poštenje, besmrtna nada, pouzdano povjerenje, milostiva služba, neiscrpna dobrota, blaga tolerancija i trajni mir. Ako oni koji sebe nazivaju vjernicima ne donesu ove plodove božanskoga duha u svojim životima, oni su već mrtvi; Duh Istine nije u njima; oni su beskorisne mladice na živućem trsu koje će brzo biti uklonjene. Moj Otac zahtijeva da djeca vjere rađaju bogate rodove duha. Ako, dakle, niste plodni, on će okopati oko vaših korijena i odsjeći vaše neplodne grane.Svi morate donijeti plodove duha dok napredujete prema nebu u Božjem kraljevstvu. Možete ući u kraljevstvo kao dijete, ali Otac zahtijeva da odrastete u milosti do stadija pune duhovne zrelosti. A kada krenete u svijet propovijedajući svim narodima radosnu vijest ovog evanđelja, ja ću ići ispred vas imoj Duh će boraviti u vašim srcima. Ostavljam vam svoj mir."
193:2.3 (2054.4) I onda je Učitelj nestao iz njihovog vidokruga. Sljedećeg su dana iz Tira otišli oni koji su ovu priču odnijeli u Sidon, pa čak i Antiohiju i Damask. Isus je proveo neko vrijeme s tim vjernicima kada je bio u tijelu, i oni su ga odmah prepoznali kada ih je počeo poučavati. Dok ga njegovi prijatelji nisu mogli odmah prepoznati kad se ukazivao pred njima u svom morontija obličju, nije im dugo trebalo da prepoznaju njegovu ličnost nakon što je s njima progovorio.
4. POSLJEDNJE UKAZANJE U JERUZALEMU
193:3.1 (2055.1) Rano ujutro u četvrtak 18. svibnja Isus se posljednji put ukazao na zemlji kao morontija ličnost. Dok su se jedanaestorica spremala doručkovati u gornjoj sobi u kući Marije Marko, Isus se pojavio pred njima i rekao:
193:3.2 (2055.2) "Mir vama. Tražio sam da ostanete ovdje u Jeruzalemu dok ja ne odem k svome Oca, i dok vam ne pošaljem Duh Istine koji će uskoro biti izliven na svakog čovjeka i koji će vam dati moć odozgor." Šimun Revnitelj je prekinuo Isusa pitanjem: "Onda, Učitelju, hoćeš li obnoviti kraljevstvo i hoćemo li vidjeti slavu Božju na zemlji?" Kad je Isus čuo Šimunovo pitanje, odgovorio je: "Šimune, još uvijek se držiš svojih starih ideja o židovskom Mesiji i materijalnom kraljevstvu. No, vi ćete dobiti duhovnu snagu kada duh siđe na vas i uskoro ćete ići po cijelom svijetu propovijedajući evanđelje kraljevstva. Kao što je Otac poslao mene u svijet, tako i ja šaljem vas. I želim da volite i vjerujete jedan drugome. Juda više nije s vama jer se njegova ljubav ohladila, i jer je odbijao vjerovati vama, svojoj odanoj braći. Niste li čitali u Pismu gdje piše: 'Nije dobro za čovjeka da bude sam.Ni jedan čovjek ne živi sam za sebe'? I dalje: 'Onaj koji želi imati prijatelje prvo mora sam biti prijatelj'? Ta nisam li vas ja poslao dvojicu po dvojicu da poučavate narod, tako da ne bi postali osamljeni i upali u pakosti i muke osame? Također dobro znate da ja, dok sam bio u tijelu, nisam sebi dopuštao duga razdoblja osame. Od samog početka našeg druženja uvijek su bila vas dvojica ili trojica kraj mene i u blizini, čak i kad sam bio u duhovnom zajedništvu s Ocem. Vjerujte, dakle, i povjeravajte se jedni drugima. A ovo je time još više potrebno jer ću vas danas ostaviti same u svijetu. Čas je došao; odlazim k mome Ocu."
193:3.3 (2055.3) Kad je završio s govorom, pozvao ih je da pođu s njim i oni su ga slijedili na Maslinsku goru, gdje se s njima pozdravio prije nego što je otišao s Urantije. Svi su bili vrlo ozbiljni na putu do Maslinske gore. Nitko nije progovorio ni riječi otkako su napustili sobu na katu, sve dok se Isus nije s njima zaustavio na Maslinskoj gori.
4. UZROCI JUDINE PROPASTI
193:4.1 (2055.4) U prvom dijelu oproštajne poruke svojim apostolima, Učitelj je aludirao na gubitak Jude i na tragičnu sudbinu njihovog izdajničkog kolege kao ozbiljno upozorenje na opasnosti društvene i bratske izolacije. Može biti korisno vjernicima ovog i budućih doba ako ukratko prikažemo uzroke Judine propasti u svjetlu Učiteljevih primjedbi i u svjetlu prosvjećenja kasnijih stoljeća.
193:4.2 (2055.5) Ako se osvnemo na ovu tragediju, uviđamo da je Juda prije svega učinio grešku u tome što je bio izuzetno osamljena ličnost koja se zatvarala u sebe i izbjegavala uobičajene društvene kontakte. On je uporno odbijao da se povjeri ili druži sa svojim bližnjim apostolima. No, njegov osamljenički tip ličnosti ne bi sam po sebi prouzrokovao takvo zlo da je Juda uspio rasti u ljubavi i duhovnoj milosti. A onda, da učini stvari još gorim, uporno je gajio osjećaj zavisti i u sebi njegovao psihološke neprijatelje osvete i uopćene težnje da "vrati milo za drago" nekome za sva svoja razočaranja.
193:4.3 (2056.1) Ta nesretna kombinacija individualnih osobitosti i umnih sklonosti urotila se da uništi dobronamjernog čovjeka koji nije uspio suzbiti ova zla uz pomoć ljubavi, vjere i povjerenja. To da Juda nije morao postati pokvarenjak dokazuju slučajevi Tome i Natanija, koji su također bili prokleti istom vrstom sumnjičavosti i pretjerane sklonosti prema individualizmu. Čak su i Andrija i Matej dosta naginjali u tom smjeru; no svi su ti ljudi voljeli Isusa i svoje bližnje apostole više, a ne manje, kako je vrijeme prolazilo. Rasli su u milosti i spoznaji istine. Postupno su sve više vjerovali svojoj braći, i polako su razvili sposobnost da se povjere svojim bližnjima. Juda je uporno odbijao da se povjeri svojoj braći. Kada je bio primoran - pod pritiskom nakupljenih emocionalnih sukoba - potražiti utjehu u razgovoru s drugima, svaki put je tražio savjet i primao bezvrijednu utjehu od svojih neduhovnih rođaka ili slučajnih poznanika koji su bili ravnodušni, ako ne i neprijateljski raspoloženi, prema dobrobiti i napretku duhovnih stvarnosti nebeskog kraljevstva, a on je bio jedan od dvanaestorice posvećenih poslanika tog kraljevstva na zemlji.
193:4.4 (2056.2) Juda je doživio poraz u bitkama zemaljskih sukoba zbog sljedećih faktora osobnih sklonosti i karakternih slabosti:
193:4.5 (2056.3) 1. On je bio osamljeni tip ljudskog bića. Bio je izuzetno individualističan i odabrao je odrasti u “zatvoren” i nedruštven tip osobe.
193:4.6 (2056.4) 2. Kao dijete, imao je previše lagodan život. Mrzio je kad mu se izjalove planovi. Uvijek je očekivao da će pobijediti; nije znao dostojanstveno izgubiti.
193:4.7 (2056.5) 3. Nikada nije stekao filozofsku tehniku za suočavanje s razočaranjem. Umjesto da prihvati razočaranje kao svagdašnji i normalan dio ljudske egzistencije, bez iznimke je okrivljivao bilo jednog od svojih suradnika ili sviju njih kao grupu, za sve svoje osobne poteškoće i razočaranja.
193:4.8 (2056.6) 4. Bio je sklon zlovolji; uvijek se bavio osvetoljubivim idejama.
193:4.9 (2056.7) 5. Nije volio iskreno suočavanje s činjenicama; imao je neiskren stav prema životnim situacijama.
193:4.10 (2056.8) 6. Nije volio razgovarati o svojim osobnim problemima sa svojim najbližim suradnicima; odbijao je govoriti o svojim teškoćama sa svojim iskrenim prijateljima i onima koji su ga istinski voljeli. U svim njihovim godinama druženja, nikada se nije obratio Učitelju za posve osobnim problemom.
193:4.11 (2056.9) 7. Nikada nije naučio da su, naposljetku, prave nagrade za plemenito življenje duhovne i da ih čovjek ne mora uvijek primiti za ovog kratkog života u tijelu.
193:4.12 (2056.10) Za ovim neprestanim izoliranjem ličnosti slijedilo je uvećanje tuge, produbljenje patnji, umnožavanje tjeskoba i porast očajanja koje je na kraju postalo neizdrživo.
193:4.13 (2057.1) Iako je ovaj egoistični i odveć individualistični apostol imao više psihičkih, emocionalnih i duhovnih problema, njegove najveće poteškoće su bile: U ličnosti je bio osamljen. U uma je bio sumnjičav i osvetoljubiv. U temperamentu je bio mrzovoljan i zlurad. Emocionalno u sebi nije imao ljubavi i blagosti. Društveno je bio nepovjerljiv i gotovo posve zatvoren. U duhu je postao arogantan i sebično ambiciozan. U životu je ignorirao one koji su ga voljeli, a u smrti nije imao prijatelja.
193:4.14 (2057.2) To su, dakle, bili faktori uma i utjecaji zla koji, kad se svi uzmu u obzir, objašnjavaju zašto je dobronamjeran i nekoć iskren vjernik u Isusa čak i nakon više godina bliskog družnja s ovom preobražavajućom osobom napustio svoje prijatelje, odbacio svoje svete dužnosti, odrekao se svog blaženog zvanja i izdao svog božanskog Učitelja.
5. UČITELJEVO UZAŠAŠĆE
193:5.1 (2057.3) Bilo je skoro pola osam u četvrtak ujutro 18. svibnja, kad je Isus stigao na zapadni obronak Maslinske gore s jedanaest tihih i odveć zbunjenih apostola. S ovog su mjesta, oko dvije trećine puta do vrha, mogli vidjeti Jeruzalem i Getsemanski vrt. Isus se sada spremao reći svoje posljednje zbogom apostolima prije nego što napusti Urantiju. Dok je tako stajao pred njima, apostoli su po svojoj inicijativi kleknuli oko njega u krug, a Učitelj je rekao:
193:5.2 (2057.4) "Tražio sam da ostanete u Jezuralemu dok ne budete obdareni snagom odozgor. Uskoro ću vas napustiti; uskoro ću uzaći k svome Ocu i nas dvojica ćemo brzo, vrlo brzo, poslati Duh Istine na ovaj svijet moga smrtnog boravka. A kad on dođe, započet ćete novo navještanje evanđelja kraljevstva, najprije u Jeruzalemu, a zatim do najdaljih krajeva svijeta. Ljubite ljude s istom onom ljubavi s kojom sam ja ljubio vas, i služite svoje bližnje onako kako sam ja služio vas. Duhovnim plodovima svojih života potaknite duše da vjeruju u istinu da je čovjek sin Božji, i da su svi ljudi braća. Sjetite se svega čemu sam vas učio i života koji sam živio međuvama. Moja vas ljubav natkriljuje, moj duh će prebivati s vama, i moj mir će boraviti u vama. Zbogom."
193:5.3 (2057.5) Kad je morontija Učitelj tako govorio, on je nestao pred njihovim očima. Ovo takozvano Isusovo uzašašće nije se ni po čemu razlikovalo od njegovih drugih nestanaka pred smrtnim očima za četrdeset dana njegovog morontija života na Urantiji.
193:5.4 (2057.6) Učitelj je otišao na Edentiju preko Jeruzema, gdje su Svevišnji, uz prisutnost Rajskoga Sina, oslobodili Isusa iz Nazareta od njegovog morontija obličja i kroz duhovne kanale uspona, vratili ga na status Rajskog Sina i vrhovne vlasti na Svijetu Spasenja.
193:5.5 (2057.7) Bilo je oko petanest do osam ujutro kad je morontija Isus nestao pred jedanaestoricom apostola da počne uspon na desnu stranu svoga Oca i službenu potvrdu pune vlasti nad svemirom Nebadonom.
6. PETAR SAZIVA SASTANAK
193:6.1 (2057.8) Po Petrovu nalogu, Ivan Marko i ostali su okupili vodeće učenike u kući Marije Marko. Oko pola jedanaest, okupilo se stotinu dvadeset najistaknutijih Isusovih sljedbenika iz Jeruzalema da čuju izvješće o Učiteljevoj oproštajnoj poruci i uzašašću. Među njima je bila i Isusova majka Marija. Ona se vratila u Jeruzalem s Ivanom Zebedejevim nakon što su se apostoli vratili sa svog nedavnog boravka u Galileji. Nedugo nakon Duhova vratila se Salominoj kući u Betsaidi. Isusov brat Jakov je također bio prisutan na ovom sastanku, prvom okupljanju Učiteljevih sljedbenika nakon završetka njegovog zemaljskog života.
193:6.2 (2058.1) Šimun Petar je preuzeo na sebe da govori u ime apostola, uzbudljivo kazujući o posljednjem susretu jedanaestorice s njihovim Učiteljem i dirljivo opisujući Učiteljev oproštajni pozdrav i uzašašće. Bio je to sastanak kakav se nikad prije nije dogodio na ovom svijetu. Taj dio sastanka nije trajao niti puni sat. Onda je Petar objasnio da su odlučili izabrati nasljednika Jude Iskariotskog i da su apostoli nakon pauze planirali izabrati bilo Matiju ili Justa na ovu poziciju.
193:6.3 (2058.2) Jedanaestorica apostola su onda sišli u prizemlje, gdje su bacili kocku da odluče tko će postati apostol na mjesto Jude. Kocka je pala na Matiju, kojeg su proglasili novim apostolom. Propisno su ga uveli u službu i postavili za novog blagajnika. No, Matija nije igrao veliku ulogu u kasnijim apostolskim aktivnostima.
193:6.4 (2058.3) Blizanci su se nedugo nakon Duhova vratili svojim kućama u Galileji. Šimun Revnitelj se za neko vrijeme povukao, prije nego što će krenuti u propovijedanje evanđelja. Tomo je kraće vrijeme bio obuzet brigama, a onda je nastavio s naukom. Natanije se sve više razilazio s Petrom u propovijedanju o Isusu umjesto naviještanja prijašnje poruke evanđelja kraljevstva. Ovo je neslaganje postalo tako duboko da se sredinom sljedećeg mjeseca Natanije povukao u Filadelfiju, gdje je otišao u posjetu Abneru i Lazaru. Nakon što je tamo proveo više od godinu dana, otišao je u zemlje s one strane Mezopotamije da propovijeda evanđelje onako kako ga je on shvaćao.
193:6.5 (2058.4) Tako su u Jeruzalemu ostala šestorica od izvornih dvanaest apostola na pozornici ranog naviještanja evanđelja: Petar, Andrija, Jakov, Ivan, Filip i Matej.
193:6.6 (2058.5) Oko podneva apostoli su se ponovo pridružili svojoj braći na gornjem katu, s vijestima da su izabrali Mateja za novog apostola. A onda je Petar pozvao sve vjernike na molitvu, kako bi bili spremni primiti dar duha koji je Učitelj obećao poslati.