Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 180
OPROŠTAJNI GOVOR
Sekcije
POGLAVLJE 180
OPROŠTAJNI GOVOR
180:0.1 (1944.1) NAKON pjevanja psalma po svršetku Posljednje večere, apostoli su vjerovali da se Isus namjeravao odmah vratiti u tabor, ali on im je dao znak da sjednu. Učitelj je rekao:
180:0.2 (1944.2) “Vi se dobro sjećate kad sam vam rekao da idete i da ne nosite sa sobom ni kesu za novac, ni torbu, ni dodatne odjeće. I svi se sjećate da vam nije nedostajalo ništa. Ali sada nas čekaju mučna vremena. Više ne možemo računati na dobru volju naroda. Ubuduće, tko ima novčanik, neka ga uzme sa sobom. Kad idete u svijet proglasiti ovo evanđelje, osigurajte si prikladne zalihe osnovnih namirnica. Ja sam došao donijeti mir, ali taj mir neće doći još neko vrijeme.
180:0.3 (1944.3) “Došlo je vrijeme da se proslavi Sin Čovječji, a Otac će biti proslavljen u meni. Prijatelji, još sam samo malo s vama. Tražit ćete me, ali me nećete naći jer onako kamo ja idem, u ovom času, vi ne možete doći. Ali nakon što završite s radom na zemlji kao što ja upravo završavam s mojim radom, doći ćete k meni kao što ja sada idem k svome Ocu. Ja ću vas uskoro napustiti, više me nećete vidjeti na zemlji, ali ćete me vidjeti u budućoj dobi kada uzađete u kraljevstvo koje mi je moj Otac dao.”
1. NOVA ZAPOVIJED
180:1.1 (1944.4) Nakon nekoliko trenutaka neformalnog razgovora, Isus je ustao i rekao: “Kad sam vam spridobom pokazao da trebate služiti jedni drugima, rekao sam da vam želim dati novu zapovijed; i to sada činim dok vas se spremam napustiti. Vi dobro znate onu zapovijed koja nalaže da ljubite jedni druge; da ljubite svoga bližnjeg kao sebe samoga. Ali ja nisam u potpunosti zadovoljan ni s ovom iskrenom odanošću moje djece. Ja tražim da izvršite još veća djela ljubavi u kraljevstvu vjernika ovoga bratstva. Stoga vam novu zapovijed dajem: Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga. Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga.
180:1.2 (1944.5) “Ovom prilikom, dajući vam ovu novu zapovijed, ne teretim vaše duše novim bremenom; prije vam donosim novi užitak i novu radost podarenja ljubavi svoga srca svojim bližnjima. Ja se spremam doživjeti vrhunsku radost, unatoč istovremenoj patnji najveće muke, u darivanju moje ljubavi vama i vašim bližnjima.
180:1.3 (1944.6) “Kad vas pozivam da ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas, dajem vam na najveće mjerilo istinske ljubavi, jer veće ljubavi nitko nema od ove: da položi svoj život za svoje prijatelje. A vi ste moji prijatelji; i još ćete biti moji prijatelji ako ste voljni učiniti ono čemu sam vas učio.Vi me nazivate Gospodinom, ali ja vas ne zovem slugama. Ako budete voljeli jedan drugoga kao što ja volim vas, onda ćete biti moji prijatelji i ja ću vam uvijek govoriti o onome što mi Otac obznanjuje.
180:1.4 (1945.1) “Niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao i odredio vas da idete i rodite rod suosjećajne službe svojim bližnjima, kao što sam ja živio među vama i kao što sam vam obznanio Oca. Otac i ja radimo s vama i vi ćete doživjeti božansku puninu radosti ako slijedite moju zapovijed i ljubite jedan drugoga, kao što sam ja vas ljubio.”
180:1.5 (1945.2) Ako želite dijeliti Učiteljevu radost, morate dijeliti njegovu ljubav. A dijeliti njegovu ljubav znači dijeliti njegovu službu. Takvo iskustvo ljubavi ne izbavlja čovjeka od teškoća ovoga svijeta; ono ne stvara novi svijet, ali zasigurno čini stari svijet novim.
180:1.6 (1945.3) Imajte na umu: Isus traži vašu odanost, a ne vašu žrtvu. Svijest žrtve podrazumijeva nedostatak srdačne ljubavi koja pretvara susosjećajnu službu u najveću radost. Ideja dužnosti označava da u sebi vidite slugu i da vam stoga nedostaje svemoćno uzbuđenje koje čovjek doživljava u izvršenju svoje službe onako kako prijatelj služi prijatelja. Impuls prijateljstva nadilazi sva uvjerenja dužnosti i kada prijatelj služi prijatelja, to se nikada ne može nazvati žrtvom. Učitelj je učio apostole da su sinovi Božji. On ih je već nazivao braćom, dok ih je sada - prije svoga odlaska - nazivao svojim prijateljima.
2.TRS I MLADICE
180:2.1 (1945.4) Isus je ponovo ustao i nastavio podučavati svoje apostole: “Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar. Ja sam trs, a vi ste mladice. A jedino što Otac od mene traži je da vi rodite plodom. Trs se podrezuje samo da se poveća plodnost mladica. Otac uklanja svaku mladicu na meni koja ne donosi plod. A svaku koja rađa rod, on čisti kako bi donijela još više roda. Već ste već čisti zbog mojih riječi, ali morate nastaviti biti čisti. Ostanite u zajedništvu sa mnom i ja ću ostati u zajedništvu s vama; mladica umire ako se odvoji od trsa. Kao što mladica me može sama od sebe donijeti plod ako ne ostane na trsu, isto tako ne možete ni vi donijeti plodove suosjećajne službe, ako ne ostanete u meni. Zapamtite: Ja sam pravi trs, a vi ste žive mladice. Ako tko ostane u meni, a ja u njemu, taj rodi mnogo roda duha i iskustva vrhunske radosti ove duhovne žetve. Ako budete održavali ovu živu duhovnu vezu sa mnom, rodit ćete bogatim plodovima. Ako ostanete u meni i ako moje riječi požive u vama, slobodno možete stupiti u duhovno zajedništvo sa mnom i moj će vas duh tako prožeti da možete pitati što god moj duh želi, i to s uvjerenjem da će vam Otac dati vaš zahtjev. Ovako se moj Otac proslavljuje: ako trs ima mnogo živih mladica i ako svaka mladica donosi mnogo ploda. A kada svijet vidi ove plodonosne grane - moje prijatelje koji ljube jedan drugoga kao što sam ih ja ljubio - svi će ljudi znati da ste uistinu moji učenici.
180:2.2 (1945.5) “Kao što je Otac ljubio mene, i ja sam ljubio vas. Ostanite u mojoj ljubavi kao što sam ja u Očevoj ljubavi. Ako vršite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi kao što sam i ja držao Očevu riječ i zauvijek ostajem u njegovoj ljubavi.”
180:2.3 (1946.1) Židovi su dugo učili da će Mesija biti “izdanak iz korijena trsova” Davidovih predaka i u znak sjećanja na ovo staro učenje, veliki amblem grožđa i trsa je krasio ulaz u Herodov hram. Apostoli su se lako mogli sjetiti ovih učenja dok im je Učitelj govorio dugo u noć u gornjim odajama.
180:2.4 (1946.2) Ali velika je tuga kasnije uslijedila iz pogrešnog tumačenja Učiteljevih zaključaka u vezi molitve. Tu ne bi bilo mnogo poteškoća da su njegove riječi točno zapamćene i vjerno zabilježene. Ali kako se vidjeti iz spisa, vjernici su na kraju smatrali molitvu u Isusovo ime nekim višim oblikom magije, misleći da će im Otac dati sve što traže. Stoljećima su iskrene duše razbijale svoju vjeru o ovaj spoticajni kamen. Kada će konačno zemaljski vjernici shvatiti da molitva nije proces sprovedbe čovjekovog puta, nego je program čovjekovog prihvaćanja Božjeg puta, iskustvo kojim čovjek uči prepoznati i izvršiti Očevu volju? To je u potpunosti točno da po usklađenju vaše volje s Očevom voljom, možete tražiti što god ta sjedinjena volja traži, i to će vam se dati. A to se jedinstvo volje vrši Isusom i kroz Isusa, kao što se protok životne snage kroz žive mladice vrši trsom i kroz njega.
180:2.5 (1946.3) Gdje god postoji ova živa spona božanstva i čovječanstva, ako se čovjek nepromišljeno i neuko moli za sebičnu dokolicu i tašta postignuća, on može primiti samo jedan božanski odgovor: veći i bogatiji urod plodova duha na mladicama živog trsa. Ako je mladica trsa živa, ona može primiti samo jedan mogući odgovor na sve svoje molitve: bogatiji urod plodova. Ustvari, mladica postoji samo za to i ne može učiniti ništa osim uroda plodova, rađanja grožđa.Istinskivjernik dakle postoji samo u tu svrhu da nosi plodove duha: da voli svoje bližnje onako kako je njega volio Bog - mi trebamo ljuditi jedni druge onako kako je Isus ljubio nas.
180:2.6 (1946.4) A kada Otac u disciplini položi svoju ruku na trs, on tako čini u ljubavi, da mladice mogu roditi bogatijim rodom. Mudri vinogradar jedino siječe mrtve i neplodne mladice.
180:2.7 (1946.5) Isus je naišao na veliku teškoću u nastojanju da uvjeri čak i svoje apostole da je molitva čin duhom rođenih vjernika u kraljevstvu koje počiva pod dominacijom duha.
3. MRŽNJA SVIJETA
180:3.1 (1946.6) Jedanaestorica su jedva uspjeli završiti diskusiju o trsu i mladicama kada je Učitelj, dajući im znaka da želi nastaviti s poukom i znajući da nema puno vremena, rekao: “Kada vas budem napustio, neka vas ne obeshrabri mržnja svijeta. Neka vas ne potišti čak ni kad vidite kako se malodušni vjernici okreću protiv vas i surađuju s neprijateljima kraljevstva. Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili dio svijeta, svijet bi vas ljubio jer bi ste bili njegovi, ali budući da niste dio svijeta, zato vas svijet mrzi. Vi ste u ovom svijetu, ali vaši životi ne trebaju biti ovozemaljski. Ja sam izabrao vas od svijeta kao predstavnike duha drugog svijeta ovome svijetu iz kojeg ste izabrani. Sjećajte se riječi koje sam vam rekao: Rob nije veći od gospodara svojega. Ako su se usudili mene progoniti, progonit će i vas. Ako moje riječi uvrijede nevjernike, tako će i vaše riječi uvrijediti bezbožnike. A sve će vam to učiniti jer ne vjeruju u mene ni u onoga koji me posla; i tako ćete mnogo pretrpjeti zbog mog evanđelja. Ali dok prolazite kroz ove teškoće, sjetite se da sam i ja patio pred vama zbog ovog evanđelja nebeskog kraljevstva.
180:3.2 (1947.1) “Mnogi od onih koji vas napadaju ne poznaju nebesko svjetlo, ali to nije slučaj s nekima koji nas trenutno progone. Da među njima nismo učinili djela istine, oni su mogli činiti mnoga čudna djela bez osude, ako kako su već upoznali svjetlo i usudili se da ga odbace, oni sada nemaju izgovora za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. To ne može biti drugačije; svjetlo koje će vas spasti ako ga prihvatite, samo vas može osuditi ako ga svjesno odbacite. A što sam ja to učinio tim ljudima da me tako strašno mrze? Ništa, osim ponude zajedništva na zemlji i spasenja na nebu. Ali zar niste čitali u Pismu gdje stoji: 'Mrzili su me bez razloga?'“
180:3.3 (1947.2) Ali ja vas neću ostaviti same u svijetu. Neće dugo proći kada odem, ja ću poslati duh svoj pomoćni. Imat ćete među sobom onoga koji će zauzeti moje mjesto, koji će vas nastaviti učiti putu istine, koji će vas utješiti.
180:3.4 (1947.3) “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte. Iako vas moram ostaviti, ne idem daleko.Već sam vam rekao da u svemiru Oca moga ima mnogo stanova. Da nije tako, ne bih vam toliko puta rekao o njima.Ja se vraćam u te svjetove svjetla, prebivališta na Očevom nebu u koja i vi uzlazite. Iz tih sam mjesta došao na ovaj svijet i bliži se vrijeme kad se moram vratiti poslu moga Oca u nebeskim domenama.
180:3.5 (1947.4) “Ako dakle idem pred vama u Očevo nebesko kraljevstvo, ja ću poslati po vas da i vi budete sa mnom na mjestima koja smo pripravili za smrtne sinove Boga prije postanka ovoga svijeta. Iako vas moram ostaviti, bit ću s vama u duhu i vi ćete u budućnosti biti sa mnom osobno nakon što uziđete k meni u mom svemiru, kao što se ja spremam uzići k mome Ocu u njegovom velikom svemiru. A što sam vam rekao vječna je istina, čak i ako je ne možete potpuno shvatiti. Ja idem k Ocu i iako me sada ne možete slijediti, zasigurno ćete me pratiti u budućim dobima.”
180:3.6 (1947.5) Kad je Isus sjeo, Tomo je ustao i rekao: “Učitelju, ne znamo kamo ideš; stoga je normalno da ne znamo put. Ali mi ćemo te slijediti i ove noći ako nam pokažeš put.”
180:3.7 (1947.6) Kada je Isus čuo Tomino pitanje, odgovorio je: “Tomo, ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim preko mene. Oni koji nađu Oca, prvo nađu mene. Da ste uzpoznali mene, upoznali bi ste i Oca mojega. Odsad ga poznajete, jer ste živjeli sa mnom i vidjeli ste ga.”
180:3.8 (1947.7) Ali ovo je učenje bilo preduboko mnogim njegovim apostolima, a naročito Filipu koji, nakon što je progovorio nekoliko riječi s Natanijem, ustao i rekao: “Učitelju, pokaži nam Oca, i to je dovoljno da se razjasni sve što si rekao.”
180:3.9 (1947.8) A kad je Filip tako rekao, Isus je odgovorio: “Filipe, već sam toliko vremena s vama, a ti me još nisu upoznao? Ponavljam: Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako onda kažeš, Pokaži nam Oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u Ocu i da je Otac u meni? Zar vam nisam rekao da ono što govorim ne govorim sam od sebe, već od Oca? Ja govorim od Oca, a ne od sebe. Ja sam došao u ovaj svijet da učinim Očevu volju, a to sam i učinio. Moj Otac je u zajedništvu sa mnom i čini svoja djela kroz mene. Vjerujte mi kad vam kažem da je Otac u meni i da sam ja u Ocu ili ako ništa drugo, vjerujte mi zbog samog života koji sam živio - zbog samih djela.”
180:3.10 (1948.1) Dok se Učitelj otišao osvježiti vodom, jedanaestorica su se odali žustroj raspravi ovih učenja i Petar je upravo počinjao izručivati dulji govor kad se Isus vratio i pozvao ih da se sjednu.
4. OBEĆANI POMOĆNIK
180:4.1 (1948.2) Isus nastavi poučavai, govoreći: “Kad ja odem k Ocu i nakon što on u potpunosti prihvati moja zemaljska djela, i nakon što primim punu vlast nad svojom domenom, reći ću svome Ocu: Nakon što sam ostavio svoju djecu samu na zemlji, želim održati obećanje koje sam im dao i poslati drugog učitelja. A kad Otac to odobri, izlit ću Duh Istine na sve ljude. U vašim srcima već živi Očev duh i kada taj dan dođe, imat ćete i mene kao što imate Oca. Ovaj novi dar je duh žive istine. Nevjernici isprva neće slušati učenja ovoga duha, ali ga sinovi svjetla trebaju radosno primiti cijelim svojim srcem. A znat ćete ovaj duh kada dođe kao što ste mene znali i vi ćete primiti ovaj dar u svojim srcima i on će ostati s vama. Na taj način vidite da vas ne namjeravam ostaviti bez pomagača i vodiča. Neću vas ostaviti kao siročad. Danas mogu biti s vama jedino osobno. U budućnosti ću biti s vama i sa svim ostalim ljudima koji žele moju prisutnost, gdje god bili, i sa svakim od vas u isto vrijeme. Zar ne vidite da je bolje da ja odem; da vas napustim u tijelu kako bih bolje i punije mogao biti s vama u duhu?
180:4.2 (1948.3) “Još malo, i svijet me više neće vidjeti; ali vi ćete me i dalje poznavati u svojim srcima kada budem poslao ovog novog učitelja, Duha Istine. Kao što sam živio s vama osobno, tako ću živjeti u vama; sjediniću se s vašim osobnim iskustvom u kraljevstvu duha. A kad ovo prođe, spoznat ćete da sam ja u Ocu i dok je vaš život skriven s Ocem u meni, da sam ja u vama. Ja sam ljubio Oca moga i čuvao njegovu riječ; vi ste ljubili mene i držaćete moju riječ. Kao što je moj Otac meni dao od njegova duha, tako ću ja dati vama od duha mojega. I ovaj će vas Duh Istine koji vam budem darovao voditi i tješiti i uvesti u svu istinu.
180:4.3 (1948.4) “Ovo sam vam govorio dok sam boravio s vama, da vas bolje pripremim za nedaće koje vam uskoro prijete. I po dolasku ovog novog dana, u vama će živjeti Sin kao i Otac. I ovi će darovi neba uvijek ići jedan uz drugoga upravo kao što smo Otac i ja zajednički radili pred samim vašim očima kao jedna osoba, Sin Čovječji. I taj će vas duh i prijatelj podsjetiti na sve što sam rekao."
180:4.4 (1948.5) Kad je Učitelj na trenutak zastao, Juda Alfejev se usudio pitati jedno od rijetkih pitanja koja su on i njegov brat postavili Isusu u javnosti. Juda je rekao: "Učitelju, ti si uvijek živio među nama kao prijatelj; kako ćemo te znati kad se više ne budeš ispoljavao među nama osim ovim duhom? Ako te svijet ne može vidjeti, kako ćemo biti sigurni u tvoje postojanje? Kako ćeš nam se ukazati?"
180:4.5 (1949.1) Isus je gledao dolje na njih sve, nasmiješio i rekao: "Dječice moja, ja odlazim od vas k svome Ocu. Uskoro me više nećete vidjeti kako me sada vidite, u tijelu. U kratko vrijeme ću vam poslati svoj duh koji mi po svemu naliči, osim ovog materijalnog tijela. Ovaj je novi učitelj Duh Istine će živjeti sa svakim od vas, u vašim srcima, pa će se sjediniti sva djeca svjetla i bili ponukana jedna drugima. I na ovaj ćemo način Otac i ja živjeti u dušama svakog od vas i u srcima svih koji nas vole, i učiniti ovu ljubav stvarnom u njihovim iskustvima njihovom ljubavi prema drugima, kao što ja vas ljubim."
180:4.6 (1949.2) Juda Alfejev nije u potpunosti shvatio Učiteljeve riječi, ali je razumio obećanje novog učitelja, dok je prema izrazu Andrijinog lica shvatio da je njegovo pitanje primilo zadovoljavajući odgovor.
5. DUH ISTINE
180:5.1 (1949.3) Novi pomoćnik koji je Isus obećao poslati u srca vjernika - izliti na sve ljude - je Duh Istine. Ovo božansko obdarenje nije slovo ili zakon istine, niti treba djelovati kao oblik ili izraz istine. Ovaj novi učitelj je uvjerenje u istinu, svijest i uvjerenje u istinita značenja stvarnih razina duha. A ovaj novi učitelj je duh živuće i rastuće istine, istine koja se širi, razvija i adaptira.
180:5.2 (1949.4) Božanska istina je živuća stvarnost koja prepoznaje duhom. Istina postoji jedino na visokim duhovnim razinama ostvarenja božanstvenosti i svijesti zajedništva s Bogom. Možete znati istinu, i možete živjeti istinu; možete doživjeti rast istine u svojoj duši i uživati u slobodi njezina prosvjetljenja u umu, ali ne možete kontrolirati istinu formulama, kodeksima, vjerovanjima ili intelektualnim uzorcima ljudskog ponašanja. Kada čovjek pokuša formulaciju božanske istine, ona brzo umire. Poslije-smrtno spašavanje utamničene istine, čak i u najboljem slučaju, jedino može rezultirati određenim oblikom intelektualizirane uzvišene mudrosti. Statička istina je mrtva istina, i samo mrtva istina se može smatrati teorijom. Živuća istina je dinamična i može uživati samo iskustvenu egzistenciju u ljudskom umu.
180:5.3 (1949.5) Inteligencija izrasta iz materijalne egzistencije koja je prosvijetljena prisutnosti kozmičkog uma. Mudrost obuhvaća svjesnost znanja uzvišenu na nove razine značenja i aktiviranu prisutnošću univerzalnog kozmičkog obdarenja pomoćnika mudrosti. Istina je duhovna stvarnost vrijednosti koju mogu doživjeti samo bića obdarena duhom koja djeluju na nad- materijalnim razinama kozmičke svijesti i koja, nakon realizacije istine, dopuste njezinom duhu aktivacije da živi i vlada u njihovim dušama.
180:5.4 (1949.6) Istinsko dijete kozmičkog uvida traga za živućim Duhom Istine u svakoj mudroj izreci. Osoba koja poznaje Boga neprestano uzvisuje mudrost na razine živuće istine božanskog postignuća; duhovno neprogresivna duša u isto vrijeme pokušava uniziti istinu, spustiti istinu do mrtvih razina mudrosti i do domena pukog uzvišenog znanja.
180:5.5 (1949.7) Zlatno pravilo, ako nije povezano s nadljudskim uvidom Duha Istine, nije ništa više nego pravilo naprednog etičkog ponašanja. Doslovce protumačeno, zlatno pravilo može postati povodom čovjekove osvete njegovim bližnjima. Bez duhovnog tumačenja zlatnog pravila mudrosti, čovjek može zaključiti da, budući da ste željni da vam svi kažu jedino čistu i potpunu istinu, i vi tako trebate govoriti čistu i punu istinu svojim bližnjima. Ovakvo neduhovno tumačenje zlatnog pravila može rezultirati neizrecivom nesrećom i beskrajnim patnjama.
180:5.6 (1950.1) Neke osobe shvaćaju i tumače zlatno pravilo kao čisto intelektualnu afirmaciju ljudskog bratstva. Drugi doživljavaju ovaj izraz ljuskog odnosa kao emocionalno zadovoljenje nježnih osjećaja ljudske ličnosti. Neki drugi tumače ovo zlatno pravilo kao mjerilo svih društvenih odnosa, standard društvenog ponašanja. Postoje pak i drugi koji gledaju na ove riječi kao pozitivnu zapovijed velikog moralnog učitelja koji je u ovim riječima utjelovio najviši pojam moralne obveze u pogledu svih bratskih odnosa. U životima takvih moralnih bića zlatno pravilo postaje mudri centar i opseg sve njihove filozofije.
180:5.7 (1950.2) U kraljevstvu bratstva vjernika koji poznaju Boga i vole istinu, to zlatno pravilo preuzima živuće osobine duhovne realizacije na tim višim razinama interpretacije koje navode ove smrtne sinove Božje da se tako postave prema svojim bližnjima kako bi ovi izvukli najveću moguću količinu dobra kao rezultat vjernikovog kontakta s njima. To je suština prave religije: da ljubite bližnjega svoga kao samoga sebe.
180:5.8 (1950.3) No, najviša spoznaja i najvjernije tumačenje zlatnog pravila sastoje se u svijesti duha istine koji poima trajne i živuće stvarnosti ove božanske izjave. Istinsko kozmičko značenje ovog pravila općeg odnosa otkriva se samo u svom duhovnom ostvarenju, u tumačenju zakona ljudskog ponašanja po duhu Sina prema duhu Oca koji živi u duši smrtnog čovjeka. A kada takvi smrtnici koji se povode za duhom upoznaju stvarno značenje tog zlatnog pravila, oni su preplavljeni osjećajem sigurnosti u svoj državljanski status u prijateljskom svemiru, a njihovi ideali stvarnosti duha jedino mogu biti zadovoljeni kada imaju ljubavi prema njihovim bližnjima koju je Isus imao prema svima nama, a to je stvarnost ostvarenja Božje ljubavi.
180:5.9 (1950.4) Ta ista filozofija živuće fleksibilnosti i kozmičke prilagodljivosti božanske istine pojedinačnim zahtjevima i kapacitetu svakog Božjeg sina, moraju postati dijelom vaše spoznaje prije nego što se možete nadati da ćete adekvatno razumjeti Učiteljev nauk i praksu neopiranja zlu. Učiteljev nauk je zapravo duhovni proglas. Čak se ni materijalne implikacije njegove filozofije ne mogu pravilno protumačiti bez razmatranja njihovih duhovnih korelacija. Duh ove Učiteljeve opomene počiva u ideji neopiranja na svaku sebičnu reakciju na svemiru, zajedno s agresivnim i progresivnim postignućem ispravnih razina istinskih vrijednosti duha: božanske ljepote, beskonačne dobrote i vječne istine - poznavanja Boga i postajanja sve više nalik Bogu.
180:5.10 (1950.5) Ljubav - nesebičnost -- mora prolaziti stalnim i živućim readaptivnim tumačenjem odnosa u skladu s upravom Duha Istine. Ljubav time mora spoznati stalno mijenjajuće i šireće pojmove najviše kozmičke dobrobiti pojedinca kojeg čovjek voli. A onda ljubav zauzima isti taj stav prema svim drugim pojedincima na koje može utjecati rastućim i živućim odnosom jednog smrtnika koji se povodi prema duhu prema drugim kozmičkim državljanima. I cijela ta adaptacija ljubavi mora biti izvršena u svjetlu i okružju postojećeg zla kao i u svjetlu vječnog cilja savršenstva božanske sudbine.
180:5.11 (1950.6) I tako se mora jasno spoznati da ni zlatno pravilo ni učenje ideje neopiranja ne mogu biti ispravno protumačeni kao dogme ili propisi. Oni se samo mogu shvatiti življenjem, ostvarivanjem njihovih značenja u živućem tumačenju Duha Istine koji navodi ljudske reakcije na uzajamne ljubavi.
180:5.12 (1951.1) I sve ovo jasno ukazuje na razliku između stare i nove religije. Stara religija uči samopožrtvovanje; nova religija uči samozaboravljivost, povišeno samoostvarenje koje izrasta iz spoja društvene službe i spoznaje svemira. Starom religijom dominira motivacija sviješću straha; novim evanđeljem kraljevstva dominira uvjerenje istine, duh vječne i univerzalne istine. A nikakva količina površne pobožnosti ili vjeroispovijedne odanosti ne može nadomjestiti u životnom iskustvu vjernika kraljevstva to spontano, velikodušno i iskreno prijateljstvo koje obilježava sinove živućeg Boga koji su rođeni u duhu. Ni tradicija niti ceremonijalni sustav formalnog obožavanja ne mogu iskupiti nedostatak istinskog suosjećanja za čovjekove bližnje.
6. NEOPHODNOST ISUSOVOG ODLASKA
180:6.1 (1951.2) Nakon što su Petar, Jakov, Ivan i Matej postavili brojna pitanja, Isus je nastavio svoj oproštajni govor ovim riječima: "A ja vam govorim o svemu tome prije nego što ću otići da se spremite za ono što dolazi da ne učinite ozbiljne greške. Vlasti se neće zadovoljiti time što će vas izopćavat iz sinagoga; kažem vam, doći će čas kad će svaki koji vas ubije misliti da služi Boga. A to će učiniti vama i onima koje uvodite u kraljevstvo nebesko, jer oni ne znaju Oca. Oni su odbili da upoznaju Oca tako što su odbili primiti mene; a mene odbijaju primiti kad vas odbace, pod uvjetom da se držite moje zapovijedi da ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Govorim vam unaprijed o tim stvarima, tako da kada bude došao vaš čas, kao što je moj sada, možete biti osnaženi znanjem da mi je sve to bilo poznato i da će moj duh biti s vama kroz sve vaše patnje radi mene i radi ovog evanđelja. Iz ovog vam se razloga tako iskreno obraćam od samog početka. Već sam vas upozorio da vam najveći neprijatelji mogu doći iz same vaše obitelji. Iako ovo evanđelje kraljevstva uvijek donosi duboki mir duši individualnog vjernika, ono neće donijeti mir na zemlji sve dok ljudi ne budu voljni svesrdno vjerovati mojim učenjima i uspostaviti praksu izvršenja Očeve volje kao glavne svrhe življenja smrtnog života.
180:6.2 (1951.3) "Ali sada kad vas ostavljam, kako vidite da je došao moj čas da idem k Ocu, ja sam iznenađen da nitko od vas ne upita: 'Zašto nas ostavljaš?' Ipak, ja znam da se tako pitate u svojim srcima. Reći ću vam otvoreno, kao što prijatelji govore među sobom. Vama je bolje da ja odem. Ako ja ne odem, novi učitelj ne može doći u vaša srca. Ja moram biti lišen ovog smrtnog tijela i vratiti se na svoje mjesto na nebu, prije nego što mogu poslati ovog duha učitelja da živi u vašim dušama i da vodi vaše duhove u istinu. A kada moj duh dođe živjeti u vama, on će osnažiti vašu spoznaju razlike između grijeha i pravednosti, te će vam pomoći da mudro sudite između njih.
180:6.3 (1951.4) "Imam vam još puno toga reći, ali sada to ne možete shvatiti. Ali kada dođe on - Duh Istine - on će vas s vremenom uvesti u svu istinu dok budete putovali kroz mnoge stanove u svemiru moga Oca.
180:6.4 (1951.5) "Ovaj duh neće govoriti sam od sebe, već će govoriti ono što je Otac objavio svome Sinu, i on će vam pokazati ono što dolazi; on će proslaviti mene kao što sam ja proslavio moga Oca. Ovaj duh dolazi od mene i on će vam otkriti moju istinu. Sve što Otac ima u svojoj vlasti pripada meni; zato sam rekao da će ovaj novi učitelj uzeti ono što je moje kako bi ga otkrio vama.
180:6.5 (1952.1) "Uskoro ću vas ostaviti na kratko vrijeme. Nakon toga, kad me opet vidite, ja ću biti na putu prema Ocu, tako da me čak i onda nećete vidjeti za dugo."
180:6.6 (1952.2) Dok je na trenutak zastao, apostoli su počeli razgovarati jedni s drugima: "Što je to što nam on govori: 'Uskoro ću vas ostaviti,' i 'kad me ponovno vidite to neće biti zadugo, jer ću biti na putu prema Ocu. "Što misli pod ovim 'malo' i 'ne za dugo’"? Ne mogu shvatiti što nam govori."
180:6.7 (1952.3) A budući da je Isus znao da su postavljali ta pitanja, on je rekao: "Da li se pitate među sobom o tome što sam mislio kad sam rekao da ću biti malo sa vama, i da, kad me ponovno vidite, ja ću biti na putu prema Ocu? I jasno sam rekao da Sin Čovječji mora umrijeti, ali da će on uskrsnuti. Možete li onda ne razlučiti značenje mojih riječi? Najprije ćete biti žalosni, ali kasnije ćete se radovati kao i mnogi koji će razumjeti ove stvari, nakon što se dogode. Žena je doista žalosna u času svoje muke, ali kad joj jednom daju njezino djete, ona odmah zaboravi svoju tjeskobu u radosti spoznaje da je čovjek rođen na svijetu. I tako ćete biti u tuzi nad mojim odlaskom, ali ja ću vas uskoro opet vidjeti, a onda će se vaša tuga pretvoriti u radost, a tu će doći za vas novo otkrivenje spasenje Božjeg kojega nitko nikada ne može oduzeti od vas.I svi svjetovi će biti blagoslovljeni u ovom istom otkrivenju života i u njihovom utjecaju na svrgavanje smrti. Do sada ste radili sve svoje molitve u ime moga Oca. Nakon što me ponovno vidite, možete iskati i u moje ime, a ja ću vas čuti.
180:6.8 (1952.4) "Ovdje dolje sam vas učio u poslovicama i razgovarao s vama u prispodobama, a to sam učinio zato što ste bili samo djeca u duhu. Ali dolazi vrijeme kada ću razgovarati s vama jasno u vezi Oca i njegovog kraljevstva. I to učiniti zato što sam Otac voli i želi da se potpunije otkrije za vas. Smrtni čovjek ne može vidjeti Oca koji je duh, pa sam došao na svijet da pokažem Oca vašim ljudskim očima. Ali kad postanete savršeni u rastu duha, onda ćete vidjeti osobno Oca."
180:6.9 (1952.5) Kad su jedanaestorica čula ove riječi, rekli su jedni drugima: "Gle, on nam otvoreno govori. Sigurno je Učitelj došao natrag od Boga, ali zašto kaže da se mora vratiti Ocu?" A Isus je vidio da ga oni još nisu razumjeli. Ta jedanaestorica nisu mogli pobjeći od svojih duboko uvriježenih ideja židovskog koncepta Mesije. Što su više vjerovali u Isusa kao Mesiju, to su ih više uznemiravale ove duboko ukorijenjene predodžbe u vezi slavnog materijala trijumfa kraljevstva na zemlji.