Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 169
POSLJEDNJA POUKA U PELI
Sekcije
POGLAVLJE 169
POSLJEDNJA POUKA U PELI
169:0.1 (1850.1) KASNO u ponedjeljak ujutro, 6. ožuljka, Isus i desetorica apostola su stigli u Pelu. Bio je to posljednji tjedan Isusovog boravka u taboru, i bio je vrlo aktivan u poučavanju naroda i upućivanju apostola. Propovijedao je narodu svako popodne, dok je svake noći odgovarao na pitanja apostola i nekih naprednijih učenika koji su boravili u taboru.
169:0.2 (1850.2) Vijesti o uskrsnuću Lazara stigle su u tabor dva dana prije Učiteljeva dolaska, tako da je cijela skupina bila uzbuđena. Otkako je Isus nahranio pet tisuća, nije se dogodilo ništa što bi do te mjere uzbudilo maštu ljudi. I tako je na samom vrhuncu druge faze javnih poslova kraljevstva, Isus planirao naučavati za ovog kratkog tjedna u Peli, a zatim započeti obilazak južne Pereje koji je vodio do završnih i tragičnih događaja posljednjeg tjedna u Jeruzalemu.
169:0.3 (1850.3) Farizeji i svećenički poglavari su počeli oblikovati svoje pritužbe i kristalizirati optužnicu protiv njega. Oni su prigovorili Učiteljevim poukama na ovim temeljima:
169:0.4 (1850.4) 1. On je prijatelj carinika i grešnika; prima bezbožnike i blaguje s njima.
169:0.5 (1850.5) 2. On je bogohulnik; govori o Bogu kao svome Ocu i misli da je jednak Bogu.
169:0.6 (1850.6) 3. On je prijestupnik. On liječi bolesti subotom i na mnoge druge načine krši sveti zakon Izraela.
169:0.7 (1850.7) 4. On je u savezu s đavolima. On čini čuda i izvanredna djela silom Belzebuba, princa vragova.
1. USPOREDBA O IZGUBLJENOM SINU
169:1.1 (1850.8) U četvrtak popodne Isus je govorio mnoštvu o "Slavi spasenja." U toku ove propovijedi je prepričao priču o izgubljenoj ovci i izgubljenoj drahmi, te zatim svoju omiljenu usporedbu o izgubljenom sinu. Isus je rekao:
169:1.2 (1850.9) "Upozorili su vas proroci od Samuela do Ivana da trebate tražiti Boga - tragati za istinom. Uvijek su govorili: 'Tražite Gospodina dok se može naći.' Sva ta učenja trebate uzeti k srcu. Ali ja sam vam došao pokazati da, dok težite pronalaženju Boga, Bog isto tako nastoji naći vas. Mnogo puta sam vam ispričao priču o dobrom pastiru koji ostavi devedeset i devet ovaca u stadu da ode tražiti jednu koja je izgubljena, a kad je pronašao tu odbjeglu ovcu, on je stavi preko ramena i nježno je ponese natrag u tor. A kad je izgubljena ovca bila vraćena, sjetite se da dobri pastir pozove svoje prijatelje i susjede da se s njim raduju što je našao ovcu koja je bila izgubljena. Opet vam kažem da je veća radost na nebu zbog jednog obraćenog grešnika nego li zbog devedeset devet pravednika kojima ne treba obraćenja. To što se nečija duša izgubila samo povećava zanimanje nebeskog Oca. Ja sam došao na ovaj svijet da učinim volju Oca mojega, a istina je rečena da je Sin Čovječji prijatelj carinika i grešnika.
169:1.3 (1851.1) "Vi ste čuli da božansko prihvaćanje dolazi nakon pokajanja i kao rezultat svih vaših djela odricanja i pokore, ali ja vas uvjeravam da vas Otac vaš prihvaća čak i prije nego se pokajete i da šalje Sina svojega i njegove suradnike da vas nađu i dovedu, da vas s velikom radošću vrate u tor, u kraljevstvo sinova i duhovnog napretka. Vi ste svi kao ovce koje su se izgubile, a ja sam došao tražiti i spasiti one koji su izgubljeni.
169:1.4 (1851.2) "A sjetite se i priče o ženi koja je imala deset drahmi pa, kad izgubi jednu iz ukrasne ogrlice, užeže svjetiljku da marljivo pomete kuću i nastavi potragu dok ne nađe izgubljeni komad srebra. A kad je pronašla to što se izgubilo, ona pozva prijatelje i susjede pa im rekne, 'Radujte se sa mnom, jer sam našla izgubljenu drahmu.' Pa opet kažem da je među anđelima na nebu veće veselje zbog jednog grešnika koji se pokaje i vrati u stado Oca svojega.A ovo vam govorim da vas uvjerim da Otac i njegovi Sinovi idu u potragu za onima koji su izgubljeni, i da se u ovoj potrazi koriste svim utjecajima koji se mogu pokazati korisnim u našim iskrenim nastojanjima da pronađemo one koji su izgubljeni i kojima treba spasenje. I tako, dok Sin Čovječji odlazi u pustinju tražiti izgubljene ovce, on također traga za drahmom koja se izgubila u kući. Ovce mogu odlutati nenamjerno; drahma je prekrivena prašinom vremena i zamračena od nakupljanja ovozemaljskih stvari.
169:1.5 (1851.3) " A sada bih vam ispričao priču o nepromišljenom sinu bogatog zemljoradnika koji je namjerno ostavio očevu kuću i otišao u strane zemlje, gdje je zapao u mnoge nevolje. Sjetite se da su ovce odlutale bez namjere, ali taj je mladić ostavio svoj dom s namjerom. Evo kako je bilo:
169:1.6 (1851.4) "Neki je čovjek imao dva sina; onaj mlađi je bio vedar i bezbrižan, uvijek u potrazi za dobrom zabavom, a u isto vrijeme izbjegavajući odgovornost, dok je stariji bio ozbiljan, trijezan, marljiv i spreman snositi odgovornost.Ova su se dva brata slabo slagala; uvijek je međ njima bilo svađe i prepirki. Mlađi je bio veseo i živahan, ali lijen i nepouzdan; stariji je bio pouzdan i vrijedan, ali sebičan, mrzovoljan i umišljen. Mlađi sin je uživao u provodu dok je izbjegavao rad; stariji se posvetio radu, ali se rijetko igrao. Ovaj je odnos postao tako neugodan da mlađi sin ode ocu, govoreći: 'Oče, daj mi trećinu svog imanja koja mi pripada i dopusti da odem u svijet da tražim svoju sreću.' A kad je otac čuo taj zahtjev, znajući kako je mladić bio nesrećan kod kuće sa svojim starijim bratom, otac podijeli svoju imovinu, dajući mladiću njegov dio.
169:1.7 (1851.5) "U roku od nekoliko tjedana mladić prikupi sve svoje novce i krenu na putovanje u daleku zemlju, i kako nije mogao pronaći ništa isplativo što je bilo ugodno za raditi, ubrzo izgubi svu svoju baštinu u razvratnom životu. I tako, kad je sve potrošio, nasta ljuta glad u ovoj zemlji i on poče oskudijevati, te ode u najam nekom čovjeku ove zemlje koji ga posla na polje da čuva svinje. Uzalud je mladić čeznuo da bar napuni trbuh ljuskama od mahuna što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
169:1.8 (1852.1) "Jednog dana, kad je bio jako gladan, mladić dođe k sebi i reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha na pretek, a ja ovdje umirem od gladi, dok hranim svinje u tuđoj zemlji! Ustat ću i poći svomu ocu pa mu reći: "Oče, sagriješih protiv neba i protiv tebe. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom. Primi me kao jednog od svojih najamnika.' A kad se mladić na to odlučio, on je ustao i krenuo očevoj kući.
169:1.9 (1852.2) " A ovaj je otac puno tugovao za svojim sinom; jako mu je nedostajao ovaj veseli, premda nepromišljeni, mladić. Otac je volio svoga sina i uvijek je budno čekao na njegov povratak, tako da ga opazi čim se približi svojoj kući i kako je bio pun samilosti, poletje mu u susret i uz srdačan pozdrav ga zagrli i poljubi. I nakon ovog susreta, sin pogleda u očeve uplakane oči i reče: 'Oče, sagriješih protiv neba i u tvojim očima; nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom' - ali nije imao priliku završiti svoju ispovijed, jer je presrećni otac rekao svojim slugama koje su ovamo dotrčale: 'Brzo, donesite haljinu, i to onu najbolju koju sam za njega čuvao i obucite ga; stavite mu na ruku prsten, da se zna da je moj sin i dohvatite sandale za noge'.
169:1.10 (1852.3) "A onda, nakon što je srećni otac poveo ovog umornog mladića natečenih nogu u kuću, pozvao je svoje sluge: 'Dovedite tovljene teladi, pa ih zakoljite da jedemo i da se veselimo, jer mi ovaj sin bijaše mrtav i oživje, bijaše izgubljen i nađe se.' I svi su se okupili oko oca da se vesele s njim što mu se vratio njegov sin.
169:1.11 (1852.4) " U to vrijeme, dok su tako slavili, njegov stariji sin je završio s radom i vratio se iz polja, a kad se približi kući, začu glazbu i ples. Kada je stigao do stražnjih vrata, on povika jednom od slugu i upita ga kakve su to svečanosti. A sluga mu odgovori: 'Došao kući tvoj davno izgubljeni brat, pa tvoj otac zakla ugojeno tele u veselju što opet ima sina zdrava. Dođi i ti s nama da pozdraviš svoga brata i da ga primiš nazad u kuću oca tvojega.'
169:1.12 (1852.5) "Ali kad je stariji sin to čuo, bio je toliko povrijeđen i ljut da nije htio ući u kuću. Kada je njegov otac čuo kako mladić nije htio izraziti dobrodošlicu svome mlađem bratu, iziđe i poče ga moliti. Ali stariji sin ne htjede podlijeći očevim molbama. On odgovori ocu s riječima:'Evo ti služim tolike godine, nikada ne prekrših ni najmanje tvoje zapovijedi, a ti mi nikada ne dade ni jareta da se proveselim sa svojim prijateljima. Ja sam ostao ovdje da se brinem o tebi sve ove godine, a ti se nikad nisi radovao radi moje vjerne službe, ali kad ti se vrati taj sin, nakon što je prokockao svoje imanje s bludnicama, ti mu zakla ugojeno tele i sviju okupi na veselje.'
169:1.13 (1852.6) "Budući da je ovaj otac iskreno volio oba svoja sina, pokušao je urazumiti starijeg: 'Ali, sine moj, ti si bio sa mnom cijelo vrijeme, a sve što ja imam je tvoje. Mogao si zaklati jare kad god si htio da s prijateljima podijeliš svoje veselje. Ali se ipak trebaš priključiti meni i drugima u radosti i veselju zbog povratka svoga brata. Zamisli, sine moj, tvoj brat je bio izgubljen i nađe se; on nam se vratio živ!'"
169:1.14 (1853.1) Bila je to jedna od najdirljivijih i najučinkovitijih usporedbi koje je Isus govorio svojim slušateljima da im kaže kolika je Očeva spremnost da primi sve koji traže ulazak u kraljevstvo nebesko.
169:1.15 (1853.2) Isus je jako volio pripovijedati ove tri usporedbe jednu za drugom. Prvo je govorio o izgubljenoj ovci da pokaže kako, dok ljudi mogu nenamjerno odlutati s puta života, Otac ne zaboravlja takve izgubljene ovce već ide sa svojim Sinovima, pravim pastirima njegova stada, tražiti izgubljenu ovcu. Onda je pripovijedao priču o dharmi koja se izgubila u kući da istakne temeljitost božanske potrage za svima koji su zbunjeni, smeteni ili na druge načine duhovno zaslijepljeni materijalnim problemima i prikupljanjem materijalnih stvari. A onda bi entuzijastično ispričao priču o povratku izgubljenog sina, o prijemu sina rastrošnika da pokaže potpunost prihvaćanja izgubljenog sina u kući i u srcu Očevu.
169:1.16 (1853.3) Isus je mnogo, mnogo puta tijekom godina svog učenja, ispričao i prepričao ovu priču o izgubljenom sinu. Ova prispodoba, kao i priča o dobrom Samarijancu, je bila njegov omiljeni način poučavanja Očeve ljubavi i brige prema bližnjima.
2. USPOREDBA O SNALAŽLJIVOM UPRAVITELJU
169:2.1 (1853.4) Jedne je večeri, u komentaru jedne od Isusovih izjava, Šimun Revnitelj rekao: "Učitelju, što si mislio kad si rekao da su danas mnoga svjetovna djeca mudrija u svojoj generaciji od djece nebeskog kraljevstva, jer su vještija u stvaranju prijateljskog odnosa s nepoštenim bogatstvom?" Isus je odgovorio:
169:2.2 (1853.5) "Neki od vas, prije nego što uđoše u kraljevstvo, bijahu mudri u odnosu sa svojim poslovnim partnerima.Čak i ako ste bili nepravedni i nepošteni, mudro i dalekovido ste obavljali svoje poslove u pogledu trenutnog profita i buduće sigurnosti. Isto tako sada trebate urediti svoje živote u kraljevstvu da ostavite mjesta sadašnjoj radosti, dok istovremeno radite na osiguranju vašeg blaga za buduće uživanje na nebu. Ako ste bili tako vrijedni u osiguranju dobitka dok ste radili za sebe, zašto biste pokazali manju marljivost u zadobivanju duša za kraljevstvo, nakon što postanete služitelji bratstva ljudi i službenici Boga?
169:2.3 (1853.6) "Svi možete izvući pouku iz priče o nekom bogatašu koji je imao snalažljivog ali nepravednog upravitelja. Ovaj upravitelj ne samo što je vršio pritisak na stranke svoga gospodara za svoju sebičnu korist, već je izravno gubio i tratio imovinu svoga gospodara. Kad je sve to konačno došlo do gospodarevih ušiju, on je pozvao upravitelja i pitao ga o istinitosti ovih glasina i zahtijevao da mu ovaj odmah da račune o svom upravljanju i da se pripremi prenijeti poslove svoga gospodara na nekog drugog.
169:2.4 (1853.7) "Tada je ovaj nevjerni upravitelj počeo govoriti u sebi: 'Što da učinim, jer mi gospodar uzima upravu?Nemam snage za kopanje; stidim se prosjačiti. Već znam što ću učiniti, da me poslovni suradnici moga gospodara prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.' A onda, pozivajući jednog po jednog dužnika svoga gospodara, zapita prvog, 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' Ovaj odgovori, 'Sto bata ulja.' Reče mu upravitelj, 'Uzmi svoju knjižicu, sjedni brzo i to promijeni na pedeset.' Tada upita drugog dužnika, 'A ti, koliko duguješ?' Ovaj odgovori, 'Sto korova pšenice.' Rekne mu, 'Uzmi svoju knjižicu i napiši osamdeset.' I tako učini s brojnim drugim dužnicima. I tako se ovaj nepošteni upravitelj nastojao sprijateljiti s ljudima nakon što ga gospodar pusti iz službe. Čak je i njegov gospodar, kad je naknadno za to saznao, bio prisiljen priznati da je ovaj snalažljivi upravitelj barem pokazao oštroumnost u načinu na koji je tražio da se osigura za buduće dane od bijede i neimaštine.
169:2.5 (1854.1) "I tako su sinovi ovog svijeta ponekad mudriji od djece svjetla u pripremi za budućnost. Ovo govorim vama koji kažete da si pribavljate blago na nebu: Izvucite pouku iz primjera onih koji sklapaju prijateljstvo s nepoštenim bogatstvom da bi za života učvrstili svoje vječno prijateljstvo sa silama ispravnosti i mogli, kad sve zemaljske stvari propadnu, radosno biti primljeni u prebvališta vječnosti.
169:2.6 (1854.2) "Kažem vam da je onaj koji je vjeran u malom isto tako vjeran u velikom, a da je onaj koji je nevjeran u malom jednako je nevjeran u velikom. Ako se niste pokazali u dalekovidosti i integritetu u poslovima ovoga svijeta, kako se možete nadati da ćete biti vjerni i smotreni kad vam se povjeri uprava nad istinskim blagom nebeskog kraljevstva? Ako niste dobri upravitelji i vjerni bankari, ako se niste pošteno odnosili prema tuđem imanju, tko će biti glup da vam povjeri svoje veliko blago?
169:2.7 (1854.3) "I opet vam kažem da nitko ne može služiti dvojici gospodara; ili će jednoga mrziti a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga pristajati a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."
169:2.8 (1854.4) Kad su prisutni farizeji to čuli, počeli su se smijati i rugati jer su bili posvećeni stjecanju bogatstva. Ovi neprijateljski naklonjeni slušatelji su htjeli navesti Isusa na neplodnu raspravu, ali on je odbio ući u diskusiju sa svojim neprijateljima. Kad su farizeji pali u nesuglasicu među sobom, njihovi glasni povici privukoše veliki broj onih koji su se tu utaborili; a kad su počeli osporavati jedni druge, Isus se povukao u svoj šator na počinak.
3. BOGATAŠ I PROSJAK
169:3.1 (1854.5) Kad je sastanak postao previše bučan, Šimun Petar je ustado i preuzeo kontrolu, govoreći: "Narode i braćo, nije pravo tako se sporiti među sobom. Učitelj je govorio, a vi trebate razmisliti o njegovim riječima. A to što vam reče nije neki novi nauk. Zar niste čuli nazarisku alegoriju koja se odnosi na bogataša i prosjaka? Neki od nas su čuli kako Ivan Krstitelj gromoglasno govori ovu usporedbu kao upozorenje onima koji vole zemaljska dobra i žude za nepoštenim bogatstvom. A dok ova stara izreka nije u skladu s evanđeljem koje mi poučavamo, svima bi bilo dobro da obrate pažnju na ove pouke dok ne budu mogli shvatiti novo svjetlo kraljevstva nebeskog. Evo kako je Ivan govorio:
169:3.2 (1854.6) "Bijaše neki bogataš po imenu Dives, koji se oblačio u grimiz i tanani lan i svaki dan živio u sjaju i raskoši. A bio je tu i neki prosjak po imenu Lazar, koji je ležao do njegovih vrata sav u čirevima i koji se želio nasititi onim što je padalo s bogataševa stola; da, čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. I dogodi se da umrije siromah i anđeli ga odnesoše u krilo Abrahamovo. A onda umrije i bogataš i bijaše pokopan s velikom pompom i kraljevskim sjajem. Kad bogataš napusti ovaj svijet, probudi se u paklenom Podzemlju, u strašnim mukama, a kad podiže oči vidje izdaleka Abrahama i Lazara u njegovu krilu. A onda Dives povika: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da namoči vršak svoga prsta vodom da mi rashladi jezik, jer se strašno mučim zbog svoje kazne'. A onda Abraham odgovori: 'Sine moj, ne zaboravi da si ti u životu uživao u dobrim stvarima, a Lazar patio od zla. A sada se sve to promijeni jer se on sada tješi, a ti se mučiš. A osim toga, između nas i vas veliki je jaz, tako da mi ne možemo ići s tobom, a vi ne možete doći do nas." Tada reče Dives Abrahamu: 'Onda, molim te pošalji Lazara natrag u kuću oca mojega budući da ja imam petero braće, da im posvjedoči da ne bi i oni ušli u ovo mjesto muka.' A Abraham na to odgovori: 'Moj sine, oni imaju Mojsija i proroke; njih neka slušaju.' A onda je odgovorio Dives: 'Ne, ne, oče Abrahame! ali ako se jedan vrati njima iz mrtvih, oni će se pokajati.' A onda je rekao Abraham: 'Ako ne slušaju Mojsija i proroke, oni neće biti uvjereni čak i ako netko ustane od mrtvih.'"
169:3.3 (1855.1) Nakon što je Petar ispričao ovu staru usporedbu nazaritskog bratstva i kako se gomila već bila primirila, ustade Andrija da ih raspusti na počinak. Iako su apostoli i učenici često ispitivali Isusa o usporedbi o Divesu i Lazaru, on nikada nije pristao komentirati njihova pitanja.
4. OTAC I NJEGOVO KRALJEVSTVO
169:4.1 (1855.2) Isus je uvijek imao problema pokušavajući objasniti apostolima da, dok su promicali uspostavu kraljevstva Božjega, Otac na nebu nije bio kralj. U vrijeme kad je Isus živio na zemlji i učio u tijelu, narodi Urantije su ponajviše govorili o kraljevima i carevima nacionalnih vlada, dok su Židovi dugo iščekivali dolazak kraljevstva Božjega. Iz tih i drugih razloga, Učitelj je smatrao da je bilo najbolje označiti duhovno bratstvo ljudi kao nebesko kraljevstvo, a duhovnu glavu ovog kraljevstva kao Oca na nebesima. Isus nikad nije aludirao na svoga Oca kao kralja. U svojim je intimnim razgovorima s apostolima uvijek aludirao na sebe kao Sina Čovječjega i njihova starijeg brata. Opisivao je sve svoje sljedbenike kao sluge čovječanstva i glasnike evanđelja kraljevstva.
169:4.2 (1855.3) Isus nikada nije dao svojim apostolima sustavnu pouku koja se odnosila na ličnost i osobine Oca na nebu.On nikada nije tražio da ljudi vjeruju u njegovog Oca: on je uzimao zdravo za gotovo da oni u njega veruju. Isus se nikada nije ponizio nudeći argumente kao dokaz stvarnosti Oca. Njegovo učenje u vezi Oca je usmjereno na izjavu da su on i Otac jedno; da je onaj koji je vidio Sina, vidio i Oca; da Otac, kao Sin, sve zna; da samo Sin istinski poznaje Oca i onaj kome ga Sin otkrije; da onaj koji poznaje Sina poznaje i Oca; i da ga je Otac poslao u svijet da obznani njihovu spojenu prirodu i da pokaže njihova zajednička djela. On nikada nije rekao o Ocu bilo što drugo, osim ženi iz Samarije na Jakobovom izvoru, kada je izjavio: "Bog je duh."
169:4.3 (1856.1) Vi možete naučiti o Bogu od Isusa promatranjem božanstvenosti njegova života, a ne oslanjanjem na njegova učenja. Iz Učiteljeva života svaki od vas može usvojiti taj koncept Boga koji je mjera vaše sposobnosti opažanja duhovne i božanske stvarnosti, stvarnih i vječnih istina. Oni koji su konačni ne mogu se nadati da će shvatiti Beskonačno, osim kad se Beskonačno usredotoči u vremensko-prostornoj ličnosti konačnog iskustva ljudskog života Isusa iz Nazareta.
169:4.4 (1856.2) Isus je dobro znao da čovjek može spoznati Boga samo u stvarnostima iskustva; on ga ne može razumjeti pukim naukom uma. Isus je poučavao svoje apostole da, iako oni nikada u potpunosti ne mogu razumjeti Boga, mogu biti sasvim sigurni da ga znaju, jednako kao što su upoznali Sina Čovječjeg. Vi možete upoznati Boga, ne po onome što je Isus rekao, već znajući što je Isus bio. Isus je bio otkrivenje Boga.
169:4.5 (1856.3) Osim kad je citirao židovska Pisma, Isus je aludirao na Božanstvu sa samo dva imena: Bog i Otac. A kad je Isus govorio o svome Ocu kao Bogu, obično je koristio židovsku riječ koja je označavala množinu Boga (Trojstvo), a ne riječ Jahve koja je obilježavala progresivnu koncepciju plemenskog Boga Židova.
169:4.6 (1856.4) Isus nikada nije nazivao Oca kraljem, i jako je žalio što je zbog židovske nade u uspostavu kraljevstva i Ivanovog proglašenja dolazećeg kraljevstva, bilo potrebno nazvati ovo dolazeće duhovno bratstvo nebeskim kraljevstvom. Uz jednu iznimku - izjavu "Bog je duh" - Isus nikada nije govorio o Božanstvu na bilo koji drugi način osim riječima koje su opisivale njegov osobni odnos s Prvim Izvorom i Središtem Raja.
169:4.7 (1856.5) Isus je koristio riječ Bog da označi ideju Božanstva, a riječ Otac da obilježi iskustvo poznavanja Boga. Svakom prilikom kad se riječ Otac koristi za oznaku Boga, trebate je shvatiti u najširem mogućem smislu. Riječ Bog ne može biti definirana i stoga ona označava beskonačni koncept Oca, a pojam Otac, koji se može djelomično definirati, može označavati ljudski koncept božanskog Oca kao što je ovaj povezan s čovjekom u tijeku smrtnog postojanja.
169:4.8 (1856.6) Za Židove, Elohim je bio Bog nad bogovima, a Jahva je bio Bog Izraelov. Isus je prihvatio koncept Elohima i prozvao ovu uzvišenu grupu bića Bogom. Na mjesto koncepta Jahve kao nacionalnog božanstva, uveo je ideju očinstva Boga i svjetskog bratstva ljudi. Uzvisio je koncept Jahve kao obožanstvljenog nacionalnog Oca u ideju Oca sve ljudske djece, božanskog Oca individualnog vjernika. Dalje je učio da su ovaj Bog svemira i njegov Otac svih ljudi bili jedno te isto Rajsko Božanstvo.
169:4.9 (1856.7) Isus nikada nije tvrdio da je bio očitovanje Elohima (Boga) u tijelu. Nikada nije izjavio da je bio otkrivenje Elohima (Boga) svjetovima. Nikada nije rekao da je onaj koji je vidio njega, vidio Elohima (Boga). Ali je sebe proglasio otkrivenjem Oca u tijelu i rekao da tko god vidi njega, vidi i Oca. Kao božanski Sin, tvrdio je da predstavlja samo Oca.
169:4.10 (1857.1) On je, doista, Sin čak i Boga Elohima; ali u obličju ljudskog tijela i pred smrtnim sinovima Boga, odlučio je ograničiti svoje životno otkrivenje na prikazivanje karaktera njegova Oca u onoj mjeri u kojoj je ovo otkrivenje bilo razumljivo smrtnom čovjeku. Što se tiče karaktera drugih osoba Rajskog Trojstva, trebamo se zadovoljiti učenjem da su oni poput Oca koji je obznanjen u osobnom portretu u životu svog utjelovljenog Sina, Isusa iz Nazareta.
169:4.11 (1857.2) Iako je Isus otkrio pravu prirodu nebeskog Oca u svom zemaljskom životu, on nije puno poučavao o njemu.U stvari, učio je samo dvije ideje: da je Bog bio duh i da je u svim pitanjima odnosa sa svojim stvorenjima, bio Otac. Ove večeri Isus je dao javnu izjavu u vezi svog odnosa s Bogom kad je rekao: "Izišao sam od Oca i došao sam na svijet; opet ću ostaviti svijet da odem k Ocu."
169:4.12 (1857.3) Ali pazite! Isus nikada nije rekao, "Tko je čuo mene, čuo je i Boga." Ali on je rekao: "Tko je vidio mene, vidio je i Oca." Čuti Isusova učenja nije jednako poznavanju Boga, ali vidjeti Isusa znači doživjeti iskustvo koje je samo po sebi otkrivenje Oca duši. Bog svemira vlada prostranom tvorevinom, ali nebeski Otac je taj koji šalje svoj duh da živi u vašim umovima.
169:4.13 (1857.4) Isus je duhovna leća u ljudskom obličju koja čini vidljivim materijalnim stvorenjima Onoga koji je nevidljiv. On je vaš stariji brat, u tjelu, koji vas upoznaje s Bićem beskonačnih osobina koje čak ni nebeske vojske ne mogu potpuno razumjeti. No, sve to mora postati dijelom osobnog iskustva individualnog vjernika. Bog koji je duh može biti poznat samo kao duhovno iskustvo. Bog može biti obznanjen konačnim sinovima materijalnih svjetova od strane božanskog Sina duhovnih svjetova, samo kao Otac.Vi možete znati Vječnog kao Oca; možete ga obožavati kao Boga svemira, beskonačnog Stvoritelja svih egzistencija.