Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 162
BLAGDAN SJENICA
Sekcije
POGLAVLJE 162
BLAGDAN SJENICA
162:0.1 (1788.1) KAD SE Isus uputio prema Jeruzalemu s desetoricom apostola, namjeravao je putovati kraćim putem, kroz Samariju. Tako su krenuli istočnom obalom jezera do Skitopola, gdje su ušli u Samariju. Isus je u rani sumrak poslao Filipa i Matiju do sela na istočnim padinama Gilboe da nađu prenoćište. Tako se dogodilo da su ovi seljani bili puni predrasuda prema Židovima, čak i više od prosječnih Samarijanaca, a ta je netrpeljivost bila još veća jer su toliki Židovi putovali na Blagdan sjenica. Ti su ljudi tek malo znali o Isusu i nisu mu htjeli pružiti smještaj jer su on i njegovi suradnici bili Židovi. Kad su Matija i Filip ispoljili negodovanje i rekli Samarijancima da su upravo odbili primiti Sveca Izraelovog, razljućeni seljani su ih najurili iz gradića sa štapovima i kamenjem.
162:0.2 (1788.2) Kad su se Filip i Matija vratili svojim bližnjima i ispričali kako su otjerani iz sela, Jakov i Ivan su stali pred Isusa i rekli: "Učitelju, hoćeš li nam dopustiti da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da uništi ove drske i okorjele Samarijance." Kad je Isus čuo te riječi osvete, okrenuo se prema Zebedejevim sinovima i ozbiljno ih ukorio: "Ne znate kakav to stav pokazujete. Osveta nije gledište kraljevstva nebeskog. Nećemo se sporiti, nego idemo do sela na gazu Jordana." Tako su ovi Samarijanci zbog svojih sektaških predrasuda sami sebi uskratili čast da ukažu gostoprimstvo Sinu Stvoritelju svemira.
162:0.3 (1788.3) Isus i desetorica su prenoćili u selu u blizini gaza na Jordanu. Rano sutradan su prešli rijeku i nastavili u Jeruzalem istočnim jordanskim putem i stigli u Betaniju kasno u srijedu navečer. Tomo i Natanije su stigli u petak, jer su bili zauzeti raspravama s Rodanom.
162:0.4 (1788.4) Isus i dvanaestorica su ostali u blizini Jeruzalema sve do kraja sljedećeg mjeseca (listopada), oko četiri i pol tjedna. Isus je u samo mali broj navrata ušao u grad, u kratke posjete tijekom Blagdana sjenica. Proveo je veći dio listopada s Abnerom i njegovim suradnicima u Betlehemu.
1. OPASNOSTI KOJE SU PRATILE POSJET JERUZALEMU
162:1.1 (1788.5) Dugo prije nego što su izbjegli iz Galileje, učenici su molili Isusa da ode u Jeruzalem proglasiti evanđelje kraljevstva kako bi njegova poruka stekla ugled u samom centru židovske kulture i učenja; ali sada, kad je išao u Jeruzalem s namjerom promicanja svojih učenja, strahovali su za svoje živote. Znajući da je Veliko vijeće tražilo priliku da izvede Isusa na suđenje i znajući da je Učitelj nedavno ponovo izjavio da će biti osuđen na smrt, apostoli su bili doslovce zapanjeni njegovom iznenadnom odlukom da prisustvuje Blagdanu sjenica. Na sve je njihove ranije molbe da ih povede u Jeruzalem samo odgovorio: "Moj čas još nije došao." Sada je na sve njihove prosvjede i bojazni uzvratio: “Ali došao je moj čas."
162:1.2 (1788.6) Tijekom Blagdana sjenica Isus je u nekoliko navrata hrabro ušao u Jeruzalem i poučavao u hramu. To je činio unatoč naporima svojih apostola da ga odvrate. Iako su ga dugo nagovarali da proglasi svoju poruku u Jeruzalemu, sada su se bojali njegova ulaska u grad kako su dobro znali da su književnici i farizeji tražili da ga ubiju.
162:1.3 (1788.7) Isus je svojim hrabrim nastupom u Jeruzalmu zbunio svoje sljedbenike više nego ikada prije. Mnogi njegovi učenici, pa i sam apostol Juda Iskariotski, su se usudili misliti da je Isus požurio izbjeći u Feniciju jer se bojao židovskih poglavara i Heroda Antipe. Oni nisu bili u stanju razumjeti logiku Učiteljevih odluka. Njegova je prisutnost u Jeruzalemu o blagdanu sjenica protivno savjetu njegovih sljedbenika zauvijek stavila kraj glasinama o njegovu strahu i kukavičluku.
162:1.4 (1789.1) Tijekom Blagdana sjenica, tisuće vjernika iz svih dijelova Rimskog carstva su vidjele Isusa i slušale njegova učenja, a mnogi su čak putovali u Betaniju da se s njim posavjetuju u vezi napretka kraljevstva u njihovim zemljama.
162:1.5 (1789.2) Bilo je više razloga zašto je Isus bio u mogućnosti javno propovijedati u hramu tijekom blagdana, a glavni je bio strah službenika Velikog vijeća usljed tajne podjele mišljenja u njihovim redovima. Činjenica je da su mnogi članovi Velikog vijeća potajno vjerovali u Isusa ili se protivili ideji njegova uhićenja za vrijeme blagdana kad je Jeruzalem bilo preplavljen tako velikim brojem ljudi od kojih su mnogi vjerovali u Isusa ili barem bili prijateljski naklonjeni duhovnom pokretu koji je predvodio.
162:1.6 (1789.3) Djelovanje Abnera i njegovih suradnika širom Judeje uglavnom je ponukalo ljude na osjećaj naklonosti prema kraljevstvu, u tolikoj mjeri da se Isusovi neprijatelji nisu usudili peviše otvoreno biti u njihovoj opoziciji. To je jedan od razloga zašto je Isus javno posjetio Jeruzalem i ostao živ. Mjesec ili dva ranije, sigurno ga je čekala smrt.
162:1.7 (1789.4) No, Isusova je odvažnost prilikom ove javne posjete Jeruzalemu zadivila njegove neprijatelje; oni nisu bili spremni na tako smion izazov. Veliko vijeće je više puta ovoga mjeseca uložilo manja nastojanja da stavi Učitelja u pritvor, ali ti napori nisu urodili plodom. Njegovi su neprijatelji bili toliko zatečeni Isusovim neočekivanim javnim nastupom u Jeruzalemu da su pomislili da je eventualno primio zaštitu od Rimskih vlasti. Znajući da je i sam Filip (brat Heroda Antipe) postao Isusov sljedbenik, članovi Velikog vijeća su nagađali da je Filip garantirao Isusovu zaštitu od njegovih neprijatelja. Isus je napustio njihovu nadležnost prije nego što su spoznali svoju zabludu u uvjerenju da je njegov iznenadni i hrabri nastup u Jeruzalemu bio rezultat tajnog dogovora s Rimskim dužnosnicima.
162:1.8 (1789.5) Apostoli su bili jedini koji su znali da je Isus namjeravao sudjelovati u Blagdanu sjenica kad su otišli iz Magadana. Ostali Isusovi sljedbenici su bili zapanjeni kad se pojavio u hramu i počeo javno poučavati, a židovske su vlasti bile iznenađene bez presedana kad su primile vrijesti da je učio u hramu.
162:1.9 (1790.1) Iako njegovi učenici nisu očekivali da će Isus prisustvovati gozbi, velika se većina hodočasnika iz dalekih zemalja nadala da će ga vidjeti u Jeruzalemu. I nisu bili razočarani, jer je u nekoliko navrata držao propovijedi u trijemu Solomonovu i drugdje u hramu. Ta su učenja zaista bila službena ili svečana najava Isusova božanstva židovskom narodu i cijelom svijetu.
162:1.10 (1790.2) Mase koje su čule Učiteljeve propovijedi su bile podijeljene u svojim stavovima. Neki su rekli da je bio dobar čovjek; neki da je bio prorok; neki su mislili da je zaista bio Mesija; neki da je bio neozbiljni nametljivac, da je vodio ljude na krivi put svojim čudnovatim doktrinama. Njegovi su neprijatelji oklijevali da ga otvoreno kazne zbog straha od prijateljski naklonjenih vjernika, dok su se njegovi prijatelji bojali da ga javno priznaju zbog straha of židovskih vođa i znajući da je Veliko vijeće bilo odlučno u namjeri da ga ubije. No, čak su se i njegovi neprijatelji divili njegovu nauku, znajući da nije bio učen u rabinskim školama.
162:1.11 (1790.3) Svaki put kad je Isus otišao u Jeruzalem, njegovi su apostoli bili ispunjeni strahom. Njihov je strah bio još to veći kako su iz dana u dan slušali sve hrabrije izjave o prirodi njegove misije na zemlji. Nisu bili navikli čuti tako otvorene tvrdnje i iznenađujuće izjave, čak ni kad je Isus propovijedao među svojim prijateljima.
2. PRVI GOVOR U HRAMU
162:2.1 (1790.4) Za prvog poslijepodneva kad je Isus učio u hramu, tu se našla veća skupina ljudi koji su slušali njegove riječi o slobodi novog evanđelja i radosti onih koji vjeruju u evanđelje, kad mu je jedan znatiželjni slušatelj upao u riječ: "Učitelju, kako možeš citirati Sveto pismo i tako dobro učiti ljude kad sam čuo da nisi učen u rabinskim školama?" Isus je odgovorio: "Ni jedan me čovjek nije učio istinama koje vas poučavam. A nauk moj nije od mene nego od Onoga koji me poslao. Ako tko stvarno želi činiti volju Oca mojega, znat će da li je moj nauk od Boga ili od mene samoga. Tko govori sam od sebe, traži svoju vlastitu slavu, ali kad ja govorim riječi Oca, tražim slavu Onoga koji me je poslao. Ali prije nego što možete ući u novo svjetlo, zar nije bolje prvo slijediti svjetlo koje već imate? Mojsije vam je dao zakon, a koliko ljudi istinski nastoji ispuniti njegove zahtjeve? Mojsije u ovom zakonu nalaže, 'Ne ubij!'; a unatoč ovoj zapovjedi, neki od vas žele da ubiju Sina Čovječjega."
162:2.2 (1790.5) Kad su ljudi čuli te riječi, pali su u nesuglasicu među sobom. Neki su rekli da je bio lud; drugi da je u sebi imao vraga. Treći su rekli da je bio pravi prorok iz Galileje kojeg su književnici i farizeji već dugo planirali uništiti.Neki su govorili o tome kako su se religiozne vlasti bojale da ga maltretiraju; drugi su govorili da vlasti nisu mogle položiti ruke na njega jer su i sami postali njegovi vjernici. Nakon dosta diskusije jedan je čovjek iskoračio i upitao: "Zašto vladari traže da te ubiju?" A on je odgovorio: "Vladari traže da me ubiju jer mrze moje učenje o radosnoj vijesti kraljevstva, o evanđelju koje oslobađa ljude od tegobnih tradicija formalne religije ceremonija koje ti učitelji namjeravaju prakticirati po svaku cijenu. Oni po zakonu obrezuju čovjeka na dan subotnji, a mene hoće ubiti jer sam jednom na dan subotnji oslobodio čovjeka od okova bolesti. Oni me prate da izvide moja djela na dan subotnji i hoće da me ubiju zato što sam drugom prilikom ozdravio jednog ozbiljno bolesnog čovjeka. Oni teže da me ubiju jer dobro znaju da ako ljudi iskreno vjeruju i hrabro prihvate moja učenja, njihov sustav tradicionale religije mora propasti i zauvijek biti uništen. Tako će biti lišeni ovlasti nad onim čemu su posvetili svoje živote, jer uporno odbijaju prihvatiti ovo novo i slavno evanđelje kraljevstva Božjeg. A sada apeliram na svakoga od vas: Ne sudite po vanjskom izgledu, već sudite prema duhu ovih učenja; sudite pravedno."
162:2.3 (1791.1) Tada je upitao jedan drugi: "Istina, učitelju, mi tražimo Mesiju, ali kad ovaj dođe, znamo da će njegov nastup biti u otajstvu. Za tebe znamo odakle si. Ti si bio među svojom braćom od početka. Mi čekamo da Izručitelj dođe na vlast da obnovi prijestolje Davidova kraljevstva. Da li ti stvarno tvrdiš da si Mesija?" A Isus je odgovorio: "Kažete da me znate i da znate odakle sam. Žalim što vaša tvrdnja nije istinita, jer bi doista našli život u izobilju u tom znanju. Ali ja izjavljujem da nisam došao sam od sebe; ja sam poslan od Oca, od onoga koji je istinit i vjeran. Tko mene odbije, odbija primiti Onoga koji me posla. A tko primi ovo evanđelje, on će znati Onoga koji me je poslao. Ja poznajem Oca, jer sam došao od Oca da ga proglašavam i objavljujem vama."
162:2.4 (1791.2) Stražari pismoznanaca su htjeli pritvoriti Isusa, ali su se bojali masa, jer su mnogi ljudi vjerovali u njega.Isusov je rad postao dobro poznat nakon njegova krštenja među Židovima, i mnogi su među sobom prepričavali njegova učenja i govorili: "Iako je ovaj učitelj iz Galileje i iako ne ispunjava sva naša iščekivanja u vezi Mesije, pitanje je da li izručitelj, kada dođe, može učiniti išta ljepše nego što je već učinio ovaj Isus iz Nazareta?"
162:2.5 (1791.3) Kad su farizeji i njihovi agenti čuli kako ljudi tako govore, posavjetovali su se sa svojim vođama i odlučili da odmah moraju nešto učiniti kako bi spriječili Isusove buduće nastupe u hramu. Čelnici Židova su općenito nastojali izbjeći otvoreni sukob s Isusom, vjerujući da je bio pod zaštitom Rimske vlasti. Oni nisu znali drugačije objasniti hrabrost njegova dolaska u Jeruzalem; ali službenici Velikog vijeća nisu u potpunosti vjerovali u te glasine. Mislili su da Rimske vlasti ne bi tako nešto učinile potajno i bez znanja najvišeg zakonodavnog tijela židovske nacije.
162:2.6 (1791.4) Tako su poslali službenika Velikog vijeća koji se zvao Eber i njegova dva pomoćnika, da uhite Isusa. Kad se Eber približio Isusu, Učitelj je rekao: "Ne boj se da mi priđeš. Približi se i slušaj moja učenja. Znam da si me došao uhititi, ali trebaš znati da se ništa neće dogoditi Sinu Čovječjem dok ne dođe njegov čas. Vi se niste urotili protiv mene;došli ste izvršiti zapovjedi svojih nadređenih, a čak i ti čelnici Židova misle da služe Bogu kad potajno traže moje uništenje.
162:2.7 (1792.1) "Ja ne želim zlo nikome od vas. Otac vas voli, a ja težim vašem izručenju od okova predrasuda i tame tradicije. Nudim vam slobodu života i radosti spasenja. Proglašavam novi i živi put, izbavljenje od zla i raskidanje okova grijeha. Došao sam da imate život i da ga imate vječno. Vi se hoćete osloboditi mene i mojih uznemirujućih učenja. A kad bi samo znali da sam s vama još samo malo! Neće dugo proći prije nego odem Onome koji me poslao na ovaj svijet. A kad me mnogi od vas budu iskreno tražili, neće naći moje prisutnosti jer gdje budem ja, vi ne možete doći. Ali svi koji me budu iskreno tražili moraju naći put koji vodi u prisutnost Oca mojega."
162:2.8 (1792.2) Neki podrugljivci su govorili među sobom: "Kamo će ovaj ići da ga mi ne možemo naći? Hoće li otići živjeti među Grcima? Hoće li da se ubije? Što to misli kad kaže da će nas uskoro napustiti i da mi ne možemo ići kamo on ide?"
162:2.9 (1792.3) Eber i njegovi pomoćnici nisu htjeli uhititi Isusa; vratili su se praznih ruku. Kad su glavari svećenički i farizeji ukorili Ebera i njegove pomoćnike što nisu doveli Isusa, Eber je samo odgovorio: "Bojali smo se da ga uhvatimo među narodom jer mnogi vjeruju u njega. Osim toga, nikada nismo čuli čovjeka koji tako govori. Ovaj učitelj u sebi ima nešto neuobičajeno. Bilo bi dobro da ga i vi odete poslušati." A kad su glavari to čuli, oni su bili zapanjeni i podrugljivo rekli Eberu: "Da nije i tebe zaveo? Da i ti ne vjeruješ u ovu varalicu? Jesi li čuo da itko od naših učenih ljudi i glavara vjeruje u njega? Je li itko od pismoznanaca i farizeja zaveden njegovim podmuklim učenjima? Kako si mogao pasti pod utjecaj ovih neukih masa koje ne znaju zakon i proroke? Zar ne znaš da su ti neuki ljudi prokleti?" A onda je Eber odgovorio: "Čak i ako je tako, moja gospodo, ovaj čovjek govori narodu riječi milosrđa i nade. On donosi radost potištenima i daje utjehu našim dušama. Što nije u redu s ovim učenjima, čak i ako on nije Mesija iz Svetog pisma? A čak i tada, zar naš zakon ne zahtijeva pravičnost? Hoćemo li osuditi nekoga prije nego ga saslušamo?" Tada se načelnik Velikog vijeća razgnjevio na Ebera i okrečući se na njega, rekao:"Da nisi izgubio pamet? Da nisi i ti kojim slučajem iz Galileje? Prouči Sveto pismo, pa vidi da li se iz Galileje ikad javio prorok, a kamoli Mesija. "
162:2.10 (1792.4) Veliko vijeće se razišlo u zbrci, a Isus se povukao da prenoći u Betaniji.
3. ŽENA ZATEČENA U PRELJUBU
162:3.1 (1792.5) Isus je tijekom tog posjeta Jeruzalemu bio upoznat sa slučajem jedne žene koja je bila na zlu glasu i koju su pred njega doveli njezini tužitelji koji su bili njegovi neprijatelji. Vaš iskrivljeni zapis ovog događaja kaže da su ženu pred Isusa doveli pismoznanci i Farizeji, a da se Isus postavio prema njima kao da su i oni sami bili krivi za nemoralnost. Isus je dobro znao da, dok su ti književnici i farizeji bili duhovno slijepi i intelektualno odani tradicijama, ubrajali su se među najmoralnije ljude tog doba i generacije.
162:3.2 (1793.1) Evo što se zapravo dogodilo: Rano ujutro na treći dan bladgana, kad je Isus prilazio hramu, izišla mu je u susret skupina najamnika u službi Velikog vijeća koji su sa sobom vodili neku ženu. Kad su se približili, rekao je njihov glasnogovornik: "Učitelju, ova je žena zatečena u preljubu - u samom činu. Mojsijev zakon zapovijeda da takvu ženu kamenujemo. Što ti kažeš da trebamo učiniti s njom?"
162:3.3 (1793.2) Isusovi neprijatelji su htjeli da vide hoće li Isus podržati Mojsijev zakon koji traži da se prijestupnica kamenuje, kako bi ga doveli u nepriliku pred rimskim vlastima koje nisu dopuštale Židovima da presude smrtnu kaznu bez odobrenja rimskog suda. Ako bi zabranio kamenovanje, mogli su ga optužiti pred Velikim vijećem što se postavlja iznad Mojsija i židovskog zakona. Ako ne bi izglasao stava, oni bi ga optužili za kukavičluk. Ali Učitelj se tako postavio prema ovoj situaciji da se cijela urota sama od sebe raspala pod svojom vlastitom žalosnom težinom.
162:3.4 (1793.3) Ova žena, koja je nekad bila lijepa, je bila u braku s jednim inferiornom čovjekom iz Nazareta, čovjekom koji je Isusu zadavao probleme u ranoj mladosti. Ovaj je čovjek, nakon što je oženio tu ženu, nju sramotno prisilio da zarađuje za život tako što će prodavati svoje tijelo. On je došao na blagdan u Jeruzalem kako bi njegova žena mogla prostituirati svoje čari za financijsku dobit. Ovom se prigodom pogodio s najamnicima židovskih vladara da izda svoju ženu u njezinom obrtu. Tako su došli s ovom ženom i njezinim partnerom kako bi naveli Isusa da kaže nešto što bi mogli upotrijebiti protiv njega i što bi vodilo njegovu uhićenju.
162:3.5 (1793.4) Isus je, prelazeći pogledom preko okupljenih masa, vidio njezina muža među svjetinom. Znao je o kakvom se čovjeku radi i da je bio upleten u to prezirno poduzeće. Isus je prvo otišao do mjesta gdje je ovaj degenerični muž stajao i napisao u pijesku nekoliko riječi koje su ga navele da pobjegne u žurbi. Zatim se vratio pred ženu i opet nešto napisao u pijesku što se odnosilo na njene optužitelje; a kad su pročitali njegove riječi i oni su se jedan za drugim razbježali. A kad se Učitelj ponovo sageo i počeo pisati u pijesku i njezin se partner udaljio, tako da je Isus ostao sam sa ženom koja je stajala pred njim. Isus je rekao: "Ženo, gdje su sada tvoji optužitelji? Zar ne ostade niti jedan da te kamenuje?" A žena je, podižući pogled, odgovorila: "Ne ostade ni jedan, Gospodine." A Isus je onda rekao: "Ja znam tvoj slučaj; ni ja te ne osuđujem. Idi svojim putem u miru." A ta je žena, Hildana, ostavila svoga zlog muža i pridružila se sljedbenicima kraljevstva.
4. BLAGDAN SJENICA
162:4.1 (1793.5) Zbog toga što je tu bio prisutan narod iz cijelog poznatog svijeta, od Španjolske do Indije, Blagdan sjenica je bio idealna prigoda za Isusa za prvu javnu objavu cjelokupnog evanđelja u Jeruzalemu. Na ovaj su blagdan ljudi uglavnom živjeli na otvorenom, u drvenim sjenicama. Bio je to blagdan ubiranja žetve koji je slavljen u hladnim mjesecima jeseni, na koji su općenito dolazili Židovi iz cijelog svijeta više nego na blagdan Pashe koji je slavljen krajem zime ili Duhova na početku ljeta. Apostoli su konačno imali priliku vidjeti kako njihov Učitelj hrabro proglašava svoju zemaljsku misiju, takoreći pred cijelim svijetom.
162:4.2 (1794.1) Bio je to blagdan nad blagdanima kad su ljudi mogli prinijeti žrtve koja nisu prinesene za drugih blagdana. Bio je to povod za prinošenje darova u hramu, kombinacija godišnjeg odmora sa svetim obredima religioznog obožavanja. Bilo je to vrijeme radosti za cijelu naciju pomiješano s prinošenjem žrtava, levitskim napjevima i svečanim oglašavanjem srebrnastih truba svećenika. Noću se mogao vidjeti impresivni prizor hrama koji je bio preplavljen hodočasnicima i bogato osvijetljen velikim svijećanjacima u dvoru žena, kao i desetinom blještavih baklji rasprostranjenih širom hrama. Sav grad je bio veselo okićen osim rimske tvrđave Antonije, koja je stajala u sumornom kontrastu s ovom svečanom atmosferom religioznog obožavanja. A kako su samo Židovi mrzili taj neprestani podsjetnik na rimski jaram!
162:4.3 (1794.2) Za blagdana je žrtvovano sedamdeset junaca kao simbol za sedamdeset nacija neznaboštva. Svečanost izlijevanja vode je simbolizirala izlijevanje božanskog duha. Za ovom je ceremonijom slijedila procesija svećenika i levita u ranu zoru. Štovatelji su silazili niz stepenice dvora Izraelova u dvor žena, praćeni oglašavanjem srebrnastih truba. Vjernici su onda marširali kroz prekrasna vrata koja vode u dvor nežidova. Ovdje su se okretali licem prema zapadu da ponove svoje napjeve i da nastave procesiju koja je simbolizirala protok vode.
162:4.4 (1794.3) Na zadnji dan blagdana službovalo je gotovo četiri stotine i predeset svećenika s jednako toliko Levita. Hodočasnici su se u svitanje skupili iz svih dijelova grada, a svaki je u desnoj ruci nosio snop mirta s granama vrbe i palme, dok je u lijevoj ruci nosio granu rajskog voća - citron ili "zabranjeno voće." Hodočasnici su u ovim ranim jutarnjim svečanostima bili podijeljeni u tri skupine. Jedna je ostala u hramu da prisustvuje jutarnjem prinošenju žrtava; druga se spustila u blizinu Maze podno Jeruzalema da reže vrbove grane za ukras žrtvenom oltaru, dok je treća skupina formirala procesiju od svećenika koji je obavljao ceremoniju svete vode, koji je na zvuk srebrnastih truba poveo okupljene noseći zlatni vrč u koji je trebala biti ulivena simbolična voda, kroz Ofel do blizu Siloama, gdje se nalazila kapija s fontanom. Nakon što su napunili zlatni vrč u Siloamu, procesija je vratila natrag u hram kroz Vodena vrata i izravno u dvor svećenika, gdje se svećeniku koji je nosi vrč s vodom pridružio svećenik koji je nosio vino za ljevanice. Ta su dva svećenika zatim otišla do srebrnih lijevaka podno žrtvenika i tu izlila sadržaj svojih vrčeva. Izvršenje ovog obreda izlijevanja vina i vode bilo je signal okupljenim hodočasnicima da počnu pjevati Psalme počevši od broja 113 i završavajući s brojem 118, na smjenu s Levitima. A dok su ponavljali ove stihove, mahali su snopovima prema oltaru. Zatim je uslijedilo prinošenje žrtava s ponavljanjem Psalma za posljednji dan blagdana, a to je bio osamdeset drugi Psalm od petog stiha na dalje.
5. PROPOVIJED O SVJETLOSTI SVIJETA
162:5.1 (1794.4) U večernjim satima na predzadnji dan blagdana, dok je grad blistao u svjetlu svijećnjaka i baklji, Isus je stao usred okupljenog mnoštva i počeo govoriti:
162:5.2 (1795.1) "Ja sam svjetlost svijeta. Tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. Vi tražite da me izvedete na sud i da mi sudite, a kažete da ako ja svjedočim sam za sebe, moje svjedočenje ne može biti istina. Ali stvoreno biće nikada ne može suditi Stvoritelju. Čak i ako ja svjedočim sam za sebe, moje je svjedočenje vječna istina, jer znam odakle sam došao i kamo idem. A vi koji težite uništenju Sina Čovječjeg ne znate odakle sam došao, tko sam, niti kamo idem. Vi samo sudite po vanjskim nastupima; ne vidite stvarnosti duha. Ja nikome ne sudim, čak ni svom najvećem neprijatelju. A ako ja odlučim suditi, moj će sud biti istinit i pravedan, jer ne sudim sam, nego u suradnji sa mojim Ocem koji me poslao u ovaj svijet i koji je izvor svake prave prosudbe. Vi čak kažete da prihvaćate svjedodžbu dvaju pouzdanih osoba - ja, dakle, svjedočim ovim istinama, a tako čini i Otac na nebu. A kad sam vam o tome jučer govorio, u svojoj me tmini pitate: 'Gdje je tvoj Otac?' Zaista, kažem vam, vi ne poznajete ni mene niti Oca mojega, jer da me poznajete, poznavali bi i Oca mojega.
162:5.3 (1795.2) "Već sam vam rekao da odlazim, da ćete me tražiti i da me nećete naći, jer kamo ja idem, vi ne možete doći. Vi koji odbijate tu svjetlost, gledate odozdo; ja gledam odozgor. Vi koji više volite sjediti u mraku ste od ovoga svijeta; ja nisam od ovoga svijeta, a živim u vječnom svjetlu Oca svjetlila. Vi ste svi imali u izobilju priliku saznati tko sam, ali imaju doći i drugi dokazi koji potvrđuju identitet Sina Čovječjeg. Ja sam svjetlost života, a svaki onaj koji svjesno i sa razumijevanjem odbije to svjetlo spasenja mora umrijeti u svojim grijesima. Imam vam mnogo toga reći, ali vi niste u mogućnosti primiti moje riječi. Međutim, onaj je koji me posla istinit i vjeran; moj Otac voli i svoju grešnu djecu. A sve što moj Otac govori, i ja proglašavam svijetu.
162:5.4 (1795.3) "Kad se podigne Sin Čovječji, onda će svi znati da sam ja on i da ne činim ništa od sebe, već samo ono što me Otac naučio. Ja govorim ove riječi na vas i vašu djecu. Onaj koji me posla i sada je sa mnom; on me ne ostavi sama, jer ja uvijek činim ono što je ugodno u njegovim očima."
162:5.5 (1795.4) Dok je Isus tako učio hodočasnike u hramu, mnogi su povjerovali. I nitko se nije usudio da stavi ruke na njega.
6. RASPRAVA O VODI ŽIVOTA
162:6.1 (1795.5) Na posljednji, veliki dan blagdana, dok je procesija od Siloama prolazila kroz hram i neposredno nakon što su svećenici izlili vodu i vino na oltar, Isus, koji je stajao među hodočasnicima, je rekao: "Ako je tko žedan, neka dođe k meni i pije. Od Oca nebeskog donosim na ovaj svijet vodu života. Tko vjeruje u mene bit će ispunjen duhom koji ta voda predstavlja, jer kako kažu u Svetom pismu, 'Od njega će teći rijeke žive vode. ' Kad Sin Čovječji završi svoj rad na zemlji, bit će izliven na sve ljude živi Duh Istine. Oni koji budu primili taj duh, neće znati duhovne žeđi."
162:6.2 (1795.6) Isus nije prekinuo službu dok je tako govorio. Obratio se štovateljima odmah nakon pjevanja Halela, interaktivnog čitanja Psalma koje je praćeno mahanjem granama ispred oltara. Došlo je do zastoja dok su pripremali žrtve i hodočasnici su u tom trenutku čuli Učiteljev fascinantni glas kako izjavljuje da je davatelj žive vode svakoj duši koja žedni za duhom.
162:6.3 (1796.1) Isus je na kraju ove rane jutarnje službe nastavio poučavati mnoštvo, govoreći: "Zar niste čitali gdje stoji u Pismu: 'Evo, kao što se voda izlije na suhu zemlju i rasporedi po suhu tlu, tako će duh svetosti biti izliven na vašu djecu za blagoslov čak i djece vaše djece? Što ćete žednjeti za službom duha dok tražite vodu za svoje duše među ovozemaljskim tradicijama, izlivenu iz krnjavih pehara ceremonija i obreda? To što vidite u ovom hramu je način na koji su vaši očevi nastojali simbolizirati darivanje božanskog duha djeci vjere i dobro je što ste očuvali ove simbole do današnjeg dana. Ali ova generacija prima otkrivenje Oca duhova kroz darivanje Sina njegova, nakon čega slijedi darivanje duha Očeva i duha Sinova sinovima ljudskim. Za svakoga tko vjeruje to će darivanje duha postati pravi učitelj puta koji vodi u život vječni, do istinskih voda života u kraljevstvu nebeskom na zemlji i u Raju Očevu na onoj strani."
162:6.4 (1796.2) Isus je nastavio odgovarati na pitanja naroda i farizeja. Neki su mislili da je bio prorok; neki su vjerovali da je bio Mesija; neki su govorili da nije mogao biti Krist, kako su vidjeli da je bio iz Galileje i da Mesija mora doći da obnovi Davidov prijesto. Još se nitko nije usuđivao da ga uhiti.
7. GOVOR O DUHOVNOJ SLOBODI
162:7.1 (1796.3) U popodnevnim satima posljednjeg dana blagdana i nakon što apostoli nisu uspjeli da ga nagovore da pobjegne iz Jeruzalema, Isus je ponovno otišao u hram. Tu je našao veliku skupinu vjernika okupljenu na Solmonovutijemu kojima se obratio, govoreći:
162:7.2 (1796.4) "Ako riječi moje ostanu u vama i ako budete spremni činiti volju Oca mojega, onda ste uistinu moji sljedbenici. Znat ćete istinu i istina će vas osloboditi. Znam kako ćete mi odgovoriti: "Mi smo potomci Abrahamovi i nikada nikom nismo robovali; kako ćemo onda biti oslobođeni? Ali ja ne govorim o vanjskoj podložnosti tuđoj vlasti; ja govorim o slobodi duše. Zaista, zaista, kažem vam, svatko tko čini grijeh, rob je grijeha. A znate da sluga ne ostaje zauvijek u gospodarevoj kući. Također znate da sin ostaje u kući oca njegovog. Ako vas, dakle, Sin oslobodi, to će vas učiniti sinovima i zaista ćete biti slobodni.
162:7.3 (1796.5) "Znam da ste potomstvo Abrahamovo, a ipak vaše vođe traže moje uništenje jer ste dopustili mojim riječima da ostvare svoj preobražavajući utjecaj u vašim srcima.Njihove su duše zatvorene predrasudama i oslijepljene ponosom osvete. Ja vam velim istinu koju mi pokaza Otac vječni, a ovi obmanuti učitelji nastoje učiniti samo ono što su naučili od svojih zemaljskih očeva. A kada kažete da imate Abrahama za oca, ja vam velim da kad bi doista bili djeca Abrahamova, činili bi djela Abrahamova. Neki od vas vjeruju mojim učenjima, ali ima drugih koji traže da me unište zato što sam vam govorio istinu koju sam primio od Boga. Ali Abraham se nije tako odnosio prema istini Božjoj. Vidim da su neki od vas odlučili činiti volju zloga. Kad bi Bog bio vaš Otac, mene bi poznavali i ljubili istine koje otkrivam. Zar ne vidite da sam došao od Oca, da me Otac posla i da to što činim ne činim od sebe? Zašto ne shvaćate moje riječi? Je li to zato što ste odabrali postati djeca zla? Ako budete djeca tmine, teško ćete hodati u svjetlu istine koju objavljujem. Djeca zla slijede samo putove oca svojega koji je bio lažac i koji nije čvrsto stajao u istini jer u njemu na kraju nije ostalo ni malo istine. Ali sada dolazi Sin Čovječji koji govori i živi istinu, ali mnogi od vas odbijaju vjerovati.
162:7.4 (1797.1) "Tko će mi od vas dokazati neki grijeh? Ako ja, dakle, naviještam i živim istinu koju mi Otac pokazuje, zašto mi ne vjerujete? Tko je od Boga, rado sluša riječi Božje; mnogi od vas ne čuju moje riječi, jer niste od Boga. Vaši se učitelji čak usuđuju reći da ja činim svoja djela snagom kneza vragova. Jedan u blizini je upravo rekao da imam vraga u sebi i da moram biti njegovo dijete. Ali tko god se iskreno odnosi prema svojoj duši, dobro zna da nisam od vraga. Vi znate da je častim Oca svoga dok me vi obeščašćujete. Ja ne težim svojoj slavi, već slavi moga Rajskoga Oca. A ja vam ne sudim, jer ima onaj koji sudi za mene.
162:7.5 (1797.2) "Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u evanđelje moje, ako čovjek zadrži tu riječ istine živu u svom srcu, sigurno nigda neće okusiti smrti. Ali evo jedan književnik koji stoji nedaleko od mene kaže da moram biti opsjednut vragom budući da je Abraham umro, a tako i proroci. On dalje pita: 'Zar si ti toliko veći od Abrahama i proroka, da se usuđuješ tu stajati i govoriti da onaj koji drži riječ tvoju neće nigda okusiti smrti? Kim se ti praviš kad možeš govoriti takova svetogrđa?' A ja kažem svima koji tako govore da ako bih se ja sam slavio, slava moja ne bi bila ništa. Ali mene će proslaviti Otac moj, isti onaj Otac za kojeg vi kažete da je i vaš Bog. Ali vi ne poznajete ovog Boga vešega i Oca mojega, i ja sam zato došao da vas zbližim; da vam pokažem kako ćete postati istinski sinovi Božji. Iako ne znate Oca, ja ga uistinu znam. Čak se i Abraham radovao što će vidjeti moj dan, koji je po vjeri vidio i bio radostan."
162:7.6 (1797.3) Kad su nevjerni Židovi i agenti Velikog vijeća koji su se upravo okupili čuli ove riječi, jako su se razljutili govoreći: "Nije ti ni pedeset godina, a kažeš da si vidio Abrahama; ta ti si dijete vraga!" Isus nije bio u mogućnosti nastaviti s govorom. Samo je rekao pri odlasku: "Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam." Mnogi nevjernici su žurno prigrabili kamenje da ga bace na njega, a agenti Velikog vijeća su tražili da ga stave u pritvor, ali Učitelj je brzo prošao hodnicima hrama i izišao do tajnog sastajališta u blizini Betanije gdje su ga čekali Marta, Marija i Lazar.
8. S MARTOM I MARIJOM
162:8.1 (1797.4) Bilo je dogovoreno da se Isus smjesti s Lazarom i njegovim sestrama u kući jednog prijatelja, dok su apostoli bili razbacani tu i tamo u manjim grupama, a te su mjere poduzeli jer su židovske vlasti ponovno krenule sa svojim planovima da ga uhvate.
162:8.2 (1797.5) Godinama su ovo troje imali običaj sve ostaviti da slušaju Isusova učenja kad god im je došao u posjet. Nakon što su izgubili roditelje, Marta je preuzela domaćinske odgovornosti i tako je ovom prigodom, dok su Lazar i Marija sjedili Isusu pored nogu i upijali njegova inspirativna učenja, Marta počela spremati večernji obrok. Marta je uvijek bila ometena brojnim nebitnim zadaćama i opterećena trivijalnim brigama; imala je takvu ćud.
162:8.3 (1798.1) Dok je Marta bila zaokupljena svim tim navodnim dužnostima, ljutila se što joj Marija nije pritekla u pomoć. Zato je otišla Isusu i rekla: "Učitelju, zar ne mariš što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Hoćeš li joj reći da mi dođe pomoći?" A Isus je odgovorio: "Marta, Marta, zašto se uvijek brineš i mučiš za tolike sitnice? Samo jedno je uistinu potrebno, a kako je Marija izabrala ovaj vrijedni i potrebni dio, neću joj ga oduzeti. A kad ćete vas dvije naučiti živjeti kako sam vas učio: služiti u suradnji dok obje osvježujete svoje duše? Zar ne možete naučiti da sve ima svoje vrijeme - da se niža pitanja života moraju gurnuti u stranu pred većim pitanjima nebeskog kraljevstva?"
8. U BETLEHEMU S ABNEROM
162:9.1 (1798.2) Za tjedna koji je uslijedio nakon Blagdana sjenica, u Betaniji se okupilo mnoštvo vjernika koji su primili učenja od dvanaestorice apostola. Veliko vijeće nije pokušalo maltretirati ove skupove, jer Isus nije bio prisutan; on je u to vrijeme radio s Abnerom i njegovim suradnicima u Betlehemu. Dan nakon završetka blagdana, Isus se uputio u Betaniju i nije ponovo poučavao u hramu za ovog posjeta Jeruzalemu.
162:9.2 (1798.3) U to vrijeme, Abner je bio smješten u Betlehemu i iz tog su centra poslani mnogi radnici u gradove Judeje i južne Samarije, čak i u Aleksandriju. U roku od nekoliko dana od njegovog dolaska, Isus i Abner su završili dogovore o konsolidaciji rada dvaju skupina apostola.
162:9.3 (1798.4) Tijekom posjeta na Blagdan sjenica, Isus je jednako podijelio vrijeme između Betanije i Betlehema. U Betaniji je proveo dosta vremena sa svojim apostolima; u Betlehemu je dao mnoge upute Abneru i drugim bivšim Ivanovim apostolima. Taj ih je intimni kontakt konačno naveo do vjeruju u njega. Isus je dojmio ove bivše apostole Ivana Krstitelja svojom hrabrošću prilikom javnih propovijedi u Jeruzalemu, i svojim suosjećajnim razumijevanjem u privatnim učenjima u Betlehemu. Ovi su utjecaji konačno osvojili sve Abnerove suradnike i naveli ih da svesrdno prihvate kraljevstvo i sve što je bilo s njim u vezi.
162:9.4 (1798.5) Prije kraja svoje posljednje posjete Betlehemu, Učitelj je dogovorio da mu se Abner i njegovi apostoli pridruže u zajedničkom radu neposredno pred kraj njegove zemaljske misije. Dogovoreno je da se Abner i njegovi suradnici nedugo zatim pridruže Isusu i dvanaestorici u Magadanskom parku.
162:9.5 (1798.6) U skladu s tim dogovorom, Abner i negovih jedanaest suradnika su se sastali s Isusom i dvanaestoricom početkom studenog i nastavili djelovati kao jedna organizacija sve do raspeća.
162:9.6 (1798.7) U drugoj polovici listopada Isus i dvanaestorica su se povukli u neposrednu blizinu Jeruzalema. U nedjelju 30. listopada, Isus i njegovi suradnici su napustili Efrajim, gdje je Isus bio u osami nekoliko dana, i krenuli zapadnim putem uzduž Jordana direktno do Magadanskog parka, gdje su stigli kasno poslijepodne u srijedu 2. studenog.
162:9.7 (1799.1) Apostolima je laknulo kad se Učitelj vratio u prijateljski naklonjene zemlje; više ga nisu nagovarali da ide u Jeruzalem i da tu proglasi evanđelje kraljevstva.