Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 130
NA PUTU ZA RIM
Sekcije
POGLAVLJE 130
NA PUTU ZA RIM
130:0.1 (1427.1) PUTOVANJE rimskim svijetom je trajalo većim dijelom dvadeset osme i cijelu dvadeset devetu godinu Isusova života na zemlji. Isus je napustio Jeruzalem u pratnji dvojice Indijaca - Gonoda i njegova sina Ganida - rano u nedjelju ujutro 26. travnja 22. godine p.K. Putovali su prema planu, a Isus se oprostio od oca i sina u Kharku u Perzijskom zaljevu desetog prosinca naredne godine, 23. godine p.K.
130:0.2 (1427.2) Iz Jeruzalema su otišli u Cezareju putujući preko Jope. U Cezareji su se ukrcali na brod za Aleksandriju. Iz Aleksandrije su otplovili za Laseju na Kreti. S Krete su putovali brodom za Kartagu, dodirujući Sirenu. U Kartagi su se ukrcali na brod za Napulj, zastajući na Malti, Sirakuzi i Mesani. Iz Napulja su otišli u Kapu, odakle su Apijevim putem putovali za Rim.
130:0.3 (1427.3) Nakon boravka u Rimu putovali su kopnom za Tarent, odakle su otišli za Atenu u Grčkoj, zastajući u Nikopolu i Korintu. Iz Atene su otišli u Efez preko Troade. Iz Efeza su otplovili prema Kipru, zastajući na Rodosu. Na Kipru su posvetili dosta vremena odmoru i druženju, nakon čega su otplovili u Antiohiju u Siriji. Iz Antiohije su putovali južno prema Sidonu, odakle su otišli u Damask. Iz Damaska su putovali karavanom prema Mezopotamiji kroz Tapsak i Larsu. Proveli su nešto vremena u Babilonu u posjeti Uru i drugim mjestima, nakon čega su otišli u Suzu. Iz Suze su putovali za Kharku, gdje su se Gonod i Ganid ukrcali na brod za Indiju.
130:0.4 (1427.4) Tijekom četiri mjeseca koja je proveo radeći u Damasku, Isus je ovladao osnovama Gonodova i Ganidova jezika. U vrijeme boravka u Damasku posvetio je dosta vremena prijevodu grčkih spisa na jedan od jezika kojim se govorilo u Indiji, u suradnji s jednom osobom iz Gonodovog rodnog kraja.
130:0.5 (1427.5) Na ovom je putovanju Mediteranom Isus proveo otprilike polovicu svakog radnog dana u pouci Ganida, a ostatak kao tumač na Gonodovim poslovnim i društvenim sastancima. Slobodne je sate posvećivao tim bliskim osobnim susretima sa svojim bližnjima, upravo tom intimnom kontaktu sa zemaljskim smrtnicima koji obilježava ove posljednje godine neposredno prije početka javne službe.
130:0.6 (1427.6) Na osnovu naposrednog opažanja i kroz istinske susrete Isus je upoznao višu materijalnu i intelektualnu civilizaciju Zapada i Levanta; od Gonoda i njegova nadarenog sina je naučio o civilizaciji i kulturi Indije i Kine, kako je i pored svog indijskog državljanstva Gonod u tri navrata opsežno putovao kroz imperiju žute rase.
130:0.7 (1427.7) Ganid - mladić - je naučio mnogo od Isusa tijekom tog dugog i bliskog kontakta. Bili su povezani snažnom uzajamnom naklonošću, a mladićev je otac više puta pokušao nagovoriti Isusa da im se pridruži u Indiji, što je Isus uvijek odbijao izgovarajući se obvezama prema svojoj obitelji u Palestini.
1. U JOPI - RASPRAVA O JONI
130:1.1 (1428.1) U vrijeme boravka u Jopi, Isus je sreo jednog Gadiju, filistejskog tumača koji je radio za kožara Šimu. Gonodovi su zastupnici u Mezopotamiji poslovali s tim Šimom; Gonod ga je tako želio posjetiti sa svojim sinom na putu za Cezareju. Isus se za svog boravka u Jopi srdačno sprijateljio s Gadijom. Ovaj je mladi Filistejac bio istinski tragatelj za istinom. Isus je bio istinski darivatelj istine; on je bio istina za tu generaciju na Urantiji. U susretu velikog tragatelja za istinom s velikim darivateljem istine, dolazi do velikog i oslobađajućeg prosvjetljenja rođenog iz doživljaja nove istine.
130:1.2 (1428.2) Jednog je dana nakon večere, dok su Isus i mladi Filistejac šetali pored obale, ne znajući da je ovaj "pisar iz Damaska" bio tako dobro upoznat sa židovskim predanjima, Gadija pokazao na pristanište s kojeg se Jona navodno ukrcao na svoje zlosrećno putovanje za Taršiš. Nakon nekoliko primjedbi, ovako je pitao Isusa: "Misliš li da je velika riba uistinu progutala Jonu?" Isus je spoznao da je ovo predanjeispoljilo bitan utjecaj na mladićev život i da je bio snažno impresioniran idejom o besmislenosti čovjekovog pokušaja da pobjegne od svojih dužnosti; Isus nije htio reći nešto što bi iznenada uništilo temelje Gadijine motivacije za praktično življenje. U odgovor na ovo pitanje, Isus je rekao: "Prijatelju, svaki je od nas Jona i svi trebamo živjeti prema Božjoj volji i svaki put kad pokušamo pobjeći od svojih neposrednih dužnosti i potražiti zaklon u dalekim pustolovinama, sami sebe dovodimo pod neposrednu kontrolu utjecaja koji nisu pod upravom sila istine i moći ispravnosti. Čovjekov pokušaj da pobjegne od svojih dužnosti jednak je žrtvovanju istine. Izbjegavanje svjetla i života jedino može voditi onim pogibeljnim sukobima koji na koncu rezultiraju tminom i smrću, izuzev u slučaju da iste ove Jone koje su se isprva odrekle Boga, okrenu svoja srca čak i u najtamnijoj dubini očajanja tražeći Boga i njegovu dobrotu. I kad takve obeshrabrene duše iskreno potraže Boga - kad počnu žudjeti za ispravnošću i tragati za istinom - ništa ih ne može zadržati u toj ropskoj poziciji. Bez obzira na dubinu tmine u koju padnu, ako cijelim srcem potraže svjetlo, duh Gospodina Boga nebeskog izručuje ove osobe iz ropstva; zle okolnosti života ih izbacuju na suho tlo i nude svježe prilike za novi početak službe i mudrijeg življenja."
130:1.3 (1428.3) Gadiju je snažno dirnulo Isusovo učenje i dugo su u noć razgovarali pored mora, a prije nego što će poći na počinak zajedno su se molili jedan za drugoga. Bio je to isti onaj Gadija koji je u budućim godinama slušao Petrove propovijedi i postao čvrsti vjernik u Isusa iz Nazareta, vodeći znamenitu raspravu s Petrom jedne večeri u domu Dorkasa. Gadija je ispoljio snažan utjecaj na Šimu, bogatog trgovca kožom i naveo ga da prihvati kršćanstvo.
130:1.4 (1428.4) (Pri ovoj pripovijedi Isusovog osobnog susreta s njegovim bližnjim smrtnicima i u skladu s primljenim dopuštenjem, slobodno prevodimo njegove riječi suvremenim frazama s početka dvadesetog stoljeća na Urantiji.)
130:1.5 (1429.1) Posljednji razgovor Isusa i Gadije je bio na temu dobra i zla. Ovaj je mladi Filistejac bio jako uznemiren osjećajem nepravde zbog istovremene prisutnosti dobra i zla u svijetu. Rekao je: "Kako može Bog, ako je beskonačno dobar, dopustiti da podnosimo patnje zla; naposljetku, tko stvara zlo?" U to su doba mnogi još uvijek vjerovali da Bog stvara i dobro i zlo, ali Isus nikada nije poučavao takvu neistinu. Odgovarajući na ovo pitanje, Isus je rekao: "Moj brate, Bog je ljubav; on stoga mora biti dobar, i njegova je dobrota tako velika i stvarna da ne može obujmiti male i nestvarne stvari zla. Bog je tako pozitivno dobar da u sebi nema nimalo prostora za negativno zlo. Zlo je nezreli odabir i nerazborita pogreška ljudi koje se opiru dobroti, koji odbijaju ljepotu i koji nisu odani istini. Zlo je samo pitanje neprilagodbe ljudske nezrelosti ili razoran i izobličujući utjecaj neznanja. Zlo je neminovna tmina koja prati besmislenost čovjekova nastojanja da odbaci svjetlost. Zlo je to što je tamno i neistinito i što prelazi u grijeh ako ga čovjek svjesno obgrli i dobrovoljno odobri."
130:1.6 (1429.2) "Kada je Otac na nebu obdario čovjeka sposobnošću odabira između dobra i zla, on je stvorio potencijalnu suprotnost pozitivnom putu života i svjetla; ali takve pogreške zla zapravo ne postoje sve dok inteligentno biće ne poželi njihovo postojanje odabirom neispravnog načina života. Takva se zla zatim uzdižu do razine grijeha svjesnim i promišljenim odabirom takvog svojeglavog i pobunjeničkog stvorenja. I to je razlog zašto Otac na nebu dopušta usporedno postojanje dobra i zla do kraja života, upravo kao što priroda dopušta istovremeno postojanje žita i kukolja u istom polju sve do dana žetve." Gadija je bio posve zadovoljan Isusovim odgovorom na njegovo pitanje tek nakon njihova narednog razgovora koji je njegovom umu razjasnio stvarno značenje tih bitnih riječi.
2. U CEZAREJI
130:2.1 (1429.3) Isus i njegovi prijatelji su se zadržali u Cezareji dulje od planiranog zbog pukotine koja je otkrivena na jednom od velikih upravljačkih vesla broda na koji su se trebali ukrcati. Kapetan je odlučio ostati u luci dok se ne napravi novo veslo. Kako nisu imali dovoljno stučnih tesara, Isus se javio da pomogne. Isus i njegovi prijatelji su imali običaj šetati svake večeri lijepim zidom koji je opasavao luku i služio kao šetalište. Ganid je jako uživao u Isusovu objašnjenju vodovodnog sustava i vještine korištenja plime i oseke za pranje gradskih ulica i ispiranje kanalizacije. Ovog je indijskog mladića snažno dojmio Augstinov hram koji je ležao na uzvišici natkriljen kolosalnim kipom rimskog imperatora. Tijekom posljepodneva na drugi dan njihova boravka u Cezareji, tri su prijatelja vidjela predstavu u ogromnom amfiteatru koji je mogao primiti dvadeset tisuća posjetitelja, i ove su noći išli u kazalište na grčku predstavu. Bile su to prve takvepredstave koje je Ganid imao prilike vidjeti, i mladić je bio pun pitanja na tu temu. Ujutro trećeg dana službeno su posjetili guvemerovupalatu, kako je Cezareja bila glavni grad Palestine i sjedište rimskog prokuratora.
130:2.2 (1429.4) U njihovom je konačištu boravio jedan trgovac iz Mongolije i kako je taj čovjek s Dalekog Istoka govorio grčki, Isus je imao prilike s njim više puta nadugačko razgovarati. Ovaj je čovjek bio jako impresioniran Isusovom životnom filozofijom i nikada nije zaboravio njegove mudre riječi o "življenju nebeskim životom na zemalji putem svakodnevnog pokoravanja volji nebeskog Oca." Ovaj je trgovac bio poklonik taoizma i postao je čvrsti vjernik u doktrinu univerzalnog Božanstva. Po povratku u Mongoliju počeo je poučavati svoje susjede i poslovne suradnike ovim naprednim istinama i kao rezultat ovih aktivnosti, njegov je najstariji sin odlučio postati svećenik taoizma. Ovaj je mladić za svoga života ispoljio snažan utjecaj u promicanju napredne istine, a za njim su slijedili njegov sin i unuk koji su bili jednako odani i vjerni doktrini Jednog Boga - Vrhovnog Vladara Neba.
130:2.3 (1430.1) Dok je istočna grana rane kršćanske crkve koja je imala sjedište u Filadelfiji, bila vjernija Isusovim učenjima od njihove braće u Jeruzalemu, žalosno je što nije bilo nekoga poput Petra da ode u Kinu ili poput Pavla da ode u Indiju, gdje je duhovno tlo u to doba bilo pripravno za prihvaćanje sjemena novog evanđelja kraljevstva. Upravo su ova Isusova učenja kakva su prihvatili i poučavali žitelji Filadelfije, mogla snažno i djelotvorno dojmiti umove duhovno gladnih azijskih naroda, upravo kao što su Petrove i Pavlove propovijedi dojmile Zapad.
130:2.4 (1430.2) Jedan od mladića koji je radio s Isusom na upravljačkom veslu pokazao je veliko zanimanje za to što je Isus s vremena na vrijeme govorio radeći u brodogradilištu. Kad je Isus pomenuo da je nebeskom Ocu stalo do dobrobiti njegove djece na zemlji, ovaj je mladi Grk po imanuAnaksad, rekao: "Ako je Bogovima stalo do mene, zašto ne uklone grubog i nepravednog upravitelja ove radionice?" Mladić je bio zaprepašten kad je Isus odgovorio, "Kako ti poznaješ način ljubaznosti i vrijednost pravednosti, možda su Bogovi doveli ovog grešnog čovjeka u tvoju blizinu da ga ti povedeš boljim putem. Možda si ti sol koja treba učiniti ovog brata prijatnijim svim drugim ljudima; a ti ga možeš učiniti prijatnijim samo ako ti nisi obljutavio. Kako sada stvari stoje, ovaj čovjek ima moć nad tobom zato što njegovi zli postupci ispoljavaju nepovoljan utjecaj na tebe. Zašto ne upotrijebiš vrlinu moći dobrote i ne pokažeš svoju moć nad zlom tako što ćeš postati taj koji upravlja vašim odnosom? Kažem ti da će tvoja dobrota, ako joj pružiš poštenu i živu priliku, nadvladati njegovo zlo. Od svih poduzeća smrtne egzistencije, ni jedno ne pruža veći užitak od radosti postajanja nečijim materijalnim životnim partnerom, duhovnom energijom i božanskom istinom u jednoj od pobjedonosnih borbi protiv pogreške i zla. Čovjek prima predivno i preobražajno iskustvo svaki put kada postane živi kanal duhovnog svjetla nekom smrtniku koji čami u duhovnoj tami. Ako si ti blažen većom istinom od ovog čovjeka, neka njegova potreba bude tvoj izazov. Sigurno nisi kukavica koja će stajati na obali i gledati kako se davi čovjek koji ne zna plivati! A u usporedbi s tijelom davljenika, koliko je veća vrijednost u duši ovog čovjeka koji posrće u tami!"
130:2.5 (1430.3) Anakasada su snažno dojmile Isusove riječi. On je podijelio Isusove riječi sa svojim nadređenim i te su večeri njih dvojica došli tražiti Isusov savjet po pitanju blagodati njihovih duša. A kasnije, nakon što je kršćanska poruka proglašena u Cezareji, ova su dvojica, jedan Grk a drugi Rimljanin, vjerovala Filipovoj propovijedi i postala istaknutim članovima crkve koju je utemeljio. Kasnije je ovaj mladi Grk postao poslužiteljem rimskog centuriona Kornelijusa, koje je postao vjernik zahvaljujući Petrovoj službi. Anaksad je nastavio obasjavati svjetlom sve ljude koji su bili u tami, sve do dana kada je Pavao zarobljen u Cezareji, kad je Anaksadnesrećnim slučajem umoren u groznom pokolju dvadeset tisuća Židova dok je služio paćenicima na samrti.
130:2.6 (1431.1) Ganid je počeo spoznavati da je njegov tutor provodio slobodne sate u ovoj neobičnoj osobnoj službi svojim bližnjima, i mladi je Indijac želio znati motiv ovog Isusovog neprestanog zanimanja za ljude. Tako je upitao, "Zašto si stalno zaokupljen razgovorom sa strancima?" Isus je odgovorio: "Ganide, onome koji poznaje Boga ni jedan čovjek nije stranac. Kroz iskustvo nalaženja Oca nebeskog, čovjek nalazi da su svi ljudi njegova braća, i zar je čudno što čovjek uživa u radosti susreta sa novim bratom? Upoznati svoju braću i sestre, znati njihove probleme i naučiti ih voljeti, to je najveće iskustvo življenja."
130:2.7 (1431.2) Razgovor je trajao dugo u noć i mladić je ovom prilikom tražio od Isusa da mu objasni razliku između Božje volje i odluka ljudskog uma koje se također nazivaju voljom. Isus je u biti rekao: "Božja volja je put Boga, suradnja s Božjom odlukom u susretu sa svakom potencijalnom alternativom. Činiti Božju volju, dakle, je imati to progresivno iskustvo kojim čovjek postaje sve više i više nalik Bogu, a Bog je izvor i sudbina svega što je dobro, lijepo i istinito. Ljudska volja je ljudski put, bit onoga što smrtnik odlučuje biti i činiti. Volja je ta promišljena odluka samosvjesnog bića koja rezultira odabirom ponašanja koje je utemeljeno na inteligentom razmišljanju.
130:2.8 (1431.3) Isus i Ganid su to poslijepodne uživali u igri s vrlo inteligentim psom ovčarom i kad je Ganid upitao da li pas ima dušu i volju, Isus je rekao: "Pas ima um koji može poznavati materijalnog čovjeka, njegova gospodara, ali koji ne može poznavati Boga koji je duh; pas stoga ne posjeduje duhovnu prirodu i ne može doživjeti duhovno iskustvo. Pas može imati volju koja proizlazi iz prirode i koja se može ojačati treningom, ali takva snaga uma ne predstavlja duhovnu silu niti se može usporediti s ljudskom voljom, kako nije rezultat razmišljanja - ona ne proizlazi iz raspoznavanja viših i moralnih značenja i odabira duhovnih i vječnih vrijednosti. Čovjek je duhovno biće, stvorenje obdareno duhovnom odgovornošću i potencijalom za vječni život, upravo zato što posjeduje ove moći duhovnog izbora i odabira istine." Isus je dalje objasnio da kako životinje nemaju takvih mentalnih moći, životinjski svijet nije u stanju razviti jezik ili doživjeti bilo što usporedivo s opstankom ljudske ličnosti u vječnosti. Kao rezultat ovih riječi, Ganid se više nikada nije pozabavio mišlju o prijelazu ljudskih duša u životinjska tijela.
130:2.9 (1431.4) Ganid je narednog dana razgovarao o ovim pitanjima sa svojim ocem i kao odgovor na Gonodovo pitanje, Isus je dalje objasnio da su "ljudske volje koje su posve zaokupljene donošenjem isključivo temporalnih odluka o materijalnim problemima životinjske egzistencije osuđene na uništenje u vremenu. Oni koji donose svesrdne moralne odluke i bezuvjetne duhovne odabire sebe sve više poistovjećuju s božanskim duhom koji u njima živi, što ih postupno preobražava u vrijednosti vječnog opstanka - beskrajnog napretka božanske službe."
130:2.10 (1431.5) Taj dan smo prvi put imali priliku čuti tu bitnu istinu koja na suvremenom jeziku kaže: "Volja je to ispoljenje ljudskog uma koje pruža priliku subjektivnoj svijesti da se izrazi objektivno i da doživi težnju nalikovanja Bogu." I upravo u tom smislu može svako reflektivno i duhovno naklonjeno ljudsko biće postati kreativno.
3. U ALEKSANDRIJI
130:3.1 (1432.1) Posjet Cezareji je bio zanimljiv, ali nakon popravke broda Isus i njegova dva prijatelja su u podne krenuli prema Aleksandriji u Egiptu.
130:3.2 (1432.2) Njih trojica je uživali u jako prijatnom putovanju za Aleksandriju. Ganid je bio oduševljen putovanjem i neprestano je zapitkivao Isusa. Kad su se primakli gradskoj luci, mladić je bio ushićen velikim svjetionikom Farosa, smještenim na otoku koji je Aleksandar povezao s kopnom izgradnjom velike marine, čime je stvorio dvije veličanstvene luke i učinio Aleksandriju pomorskim trgovinskim raskršćem Afrike, Azije i Evrope. Veliki je svjetionik bio jedno od sedam svjetskih čuda i preteča svih kasnijih svjetionika. Poranili su da posjete ovu veličanstvenu spasonosnu napravu izgrađenu ljudskim rukama i videćiGanidovu ushićenost, Isus je rekao: "I ti ćeš, sine, po povratku u Indiju biti kao ovaj svjetionik, čak i nakon što tvoj otac ode na vječni počinak; ti ćeš postati kao svjetlo života svima oko sebe koji budu čamili u tami i svima koji budu željeli otvoriti oči, ti ćeš pokazati put koji vodi u luku spasenja u sigurnosti." I stežući Isusovu ruku, Ganid je rekao, "Hoću."
130:3.3 (1432.3) I ponovo napominjemo da su rani učitelji kršćanske religije učinili veliku pogrešku što su tako isključivo usmjerili pažnju na zapadnu civilizaciju rimskog svijeta. Isusova učenja u verziji mezopotamijskih vjernika prvog stoljeća nove ere, bi bila rado prihvaćena među raznim grupama azijatskih vjernika.
130:3.4 (1432.4) Otprilike četiri sata nakon pristanka smjestili su se blizu istočnog kraja duge i prostrane avenije, široke otprilike stotinu stopa i duge nekih osam kilometara, koja se pružala do zapadnih granica ovog grada od milijum žitelja. Nakon što su prvo posjetili glavne gradske znamenitosti - sveučilište (muzej), knjižnicu, Aleksandrov kraljevski mauzolej, palaču, Neptunov hram, kazalište i gimnaziju - Gonod se posvetio poslu, dok su Isus i Ganid otišli posjetiti najveću svjetsku knjižnicu. Tu je bilo sabrano otprilike milijun rukopisa iz cijelog civiliziranog svijeta: Grčke,Rima, Palestine, Parije, Indije, Kine, čak i Japana. Ganid je u toj knjižnici imao prilike vidjeti najveću svjetsku zbirku indijske književnosti; i tu su svraćali svaki dan za vrijeme boravka u Aleksandriji. Isus je ispričao Ganidu kako je nekoć tu radio na prijevodu židovskih spisa na grčki. Iznova su razmotrili i raspravili sve svjetske religije i dok je Isus nastojao ukazati mladiću na istinu u svakoj, uvijek je dodavao: "Ali Jahve je Bog koji se razvio od Melkizedekova otkrivenja i Abrahamova zavjeta. Židovi su potekli od Abrahama, te su zauzeli samu zemlju u kojoj je Melkizedek živio i učio i iz koje je slao učitelje po cijelom svijetu; i njihova je religija s vremenom ispoljila jasnije priznanje Gospodina Boga Izraelova kao nebeskog Oca Svih nego bilo koja druga svjetska religija."
130:3.5 (1432.5) Ganid je pod Isusovim nadzorom sabrao učenja svih religija koje su priznavale Univerzalno Božanstvo, čak i onih koje su jedino nepotpuno priznavale podređena božanstva. Nakon dosta rasprave Isus i Ganid su zaključili da Rimljani nisu imali stvarnu religiju, da je njihova religija bila samo malo iznad uzdizanja i obožavanja njihova imperatora. Dalje su zaključili da su Grci imali filozofiju, ali da su teško imali religiju s osobnim Bogom. Odbacili su mistične kultove zbog konfuzije njihova mnoštva i zbog toga što su sa svojim raznolikim koncepcijama Božanstva djelovali kao derivativi drugih i starijih religija.
130:3.6 (1433.1) Iako su prijevodi urađeni u Aleksandriji, Ganid se nije bavio uređenjem odabranih odlomaka i svojim osobnim zaključcima sve do pred kraj njihova boravka u Rimu. Bio je jako iznenađen otkrivši da su najbolji autori svjetske religiozne književnosti priznavali postojanje vječnog Boga i da su bili odveć suglasni u vezi njegova karaktera i odnosa sa smrtnim čovjekom.
130:3.7 (1433.2) Isus i Ganid su proveli dosta vremena u aleksandrijskom muzeju. Taj muzej nije bio zbirka rijetkih predmeta, već sveučilište likovne umjetnosti, znanosti i književnosti. Učeni profesori su tu svakodnevno držali predavanja i Aleksandrija je u to vrijeme bila intelektualni centar Zapadnog svijeta. Isus je iz dana u dan Ganidu tumačio ta predavanja; za drugog tjedna njihova boravka mladić je uzviknuo: "Učitelju Jošua, ti znaš više od ovih profesora; ustani i reci njima sve izvanredne stvari koje meni govoriš; njihovi su pogledi pomućeni s previše razmišljanja. Razgovaću s ocem da to uredi." Isus je s osmijehom odgovorio: "Kakav je štovalac moj učenik, ali ovi učitelji ne misle da ih ti i ja imamo čemu naučiti.Opasan je ponos neproduhovljenog učenja u ljudskom iskustvu. Istinski učitelj ne gubi svoje intelektualno poštenj e tako što zauvijek ostaje učenik."
130:3.8 (1433.3) Aleksandrija je bila grad miješane kulture Zapada, i poslije Rima najveći i najveličanstveniji grad na svijetu. Ovdje se nalazila najveća svjetska sinagoga Židova i sjedište aleksandrijskog Velikog vijeća sa sedamdeset starješina.
130:3.9 (1433.4) Među Gonodovim je brojnim poslovnim suradnicima bio i jedan židovski bankar, Aleksandar, brat bivšeg slavnog religioznog filozofa Filona. Filon je bio zaokupljen pohvalnim ali izuzetno teškim radom na usklađenju grčke filozofije i hebrejske teologije. Dok su Ganid i Isus dosta razgovarali o Filonovim učenjima u nadi da će prisustvovati njegovim predavanjima, za njihova je boravka u Aleksandriji ovaj slavni helenski Židov ležao u krevetu bolestan.
130:3.10 (1433.5) Isus je preporučio Ganidu dosta grčke filozofije i stoičkih doktrina, ali se pobrinuo da mladić shvati da, kao i određena nejasna učenja njegova vlastitog naroda, ovi sustavi vjerovanja imaju religioznu prirodu samo u tome što navode ljude da nađu Boga i prime užitak živućeg iskustva u poznavanju Vječnog.
4. RASPRAVA O STVARNOSTI
130:4.1 (1433.6) Noć prije nego će napustiti Aleksandriju, Ganid i Isus su dugo ostali u posjetu kod određenog profesora na državnom sveučilištu koji je držao predavanja o učenjima Platona. Isus je prevodio riječi ovog učenog grčkog učitelja, ali nije nudio svoje komentare kao protuslov njegovoj grčkoj filozofiji. Gonod je bio poslovno odsutan te večeri; nakon što se profesor udaljio, učitelj i učenik su poveli dug i iskren razgovor o Platonovim doktrinama. Dok je Isus uvjetno odobrio određena grčka učenja o tumačenju materijalnih stvari ovoga svijeta kao nejasnog odraza nevidljivih ali bitnijih duhovnih stvarnosti, nastojao je položiti pouzdanije temelje mladićevu razmišljanju; tako je započeo dugu disertaciju o prirodi kozmičke stvarnosti. U biti i u skladu sa suvremenim jezičkim izražajem, Isus je rekao Ganidu:
130:4.2 (1434.1) Izvor kozmičke stvarnosti je Beskonačni. Materijalne stvari konačne tvorevine su vremensko- prostorne posljedice Rajskog Uzorka i Univerzalnog Uma vječnog Boga. Uzročnost u fizičkom svijetu, samosvijest u intelektualnom svijetu i čovjekovo progresivno “ja” u svijetu duha - kad se ove stvarnosti projiciraju na univerzalnoj ljestvici, povežu u vječnom odnosu i dožive sa savršenstvom osobina i božanstvenosti vrijednosti - one sačinjavaju stvarnost Vrhovnog. Ali u svemiru koji se neprestano mijenja Izvorna Ličnost uzročnosti, inteligencije i iskustva duha je nemijenjajuća i apsolutna. Čak i u vječnom svemiru neograničenih vrijednosti i božanskih osobina, sve se može i hoće promijeniti izuzev Apsoluta i onoga što je postiglo fizički status, intelektualnu obujmljenost ili duhovni identitet koji je apsolutan.
130:4.3 (1434.2) Najviša razina koju konačno biće može postići je razina opažanja Oca Svih i poznavanja Vrhovnog. A čak i tada, takva bića konačne sudbine nastavljaju doživljavati promjenu u kretnjama fizičkog svijeta i njegovih materijalnih pojava. Oni su jednako i dalje svjesni napredovanja vlastitog “ja” u svom neprestanom usponu i rastućoj svijesti u sve dubljem poštivanju i reagiranju na intelektualni kozmos. Stvorenje se jedino može sjediniti sa Stvoriteljem u savršenstvu, harmoniji i jednoglasju volje; i takvo se stanje božanstvenosti može steći i održati samo ako to isto stvorenje nastavi živjeti u vremenu i vječnosti dosljedno usaglašavajući svoju konačnu volju sa Stvoriteljevom božanskom voljom. U duši stvorenog bića uvijek mora vladati vrhovna žudnja da čini Očevu volju koja mora dominirati nad umo m uspinjućeg sina Boga.
130:4.4 (1434.3) Jednooka osoba ne može očekivati da vidi dubinu perspektive. Tako ni jednooki znanstvenici, niti jednooki duhovni mistici i alegoristi ne mogu ispravno vidjeti i prihvatljivo shvatiti istinske dubine kozmičke stvarnosti.Sve istinske vrijednosti iskustva stvorenog bića pritajeno počivaju u dubinama ljudskog opažanja.
130:4.5 (1434.4) Bezumna uzročnost ne može evoluirati nešto što je profinjeno i složeno iz nečega što je grubo i jednostavno, isto kao što iskustvo bez duha može evoluirati božanski karakter vječne egzistencije iz materijalnih umova smrtnika vremena. Ta osobina svemira koje tako isključivo obilježava beskonačno Božanstvo je ovo beskrajno stvaralačko podarenje ličnosti koja ima moć opstanka u progresivnom postignuću Božanstva.
130:4.6 (1434.5) Ličnost je to kozmičko obdarenje, ta faza stvarnosti svemira, koja može postojati paralelno s neograničenom promjenom, dok istovremeno čuva svoj identitet uoči i poslije svih takvih promjena.
130:4.7 (1434.6) Život je prilagodba izvorne kozmičke uzročnosti zahtijevima i mogućnostima kozmičkih situacija, i ona nastaje kao rezultat djelovanja Univerzalnog Uma i aktivacije duha-iskre Boga koji je duh. Smisao života je njegova prilagodljivost; vrijednost života je njegova progresivnost - čak i do visina svijesti Boga.
130:4.8 (1434.7) Neprilagodba samosvjesnog života svemiru rezultira u kozmičkom neskladu. Konačno skretanje volje čovjekove ličnosti od usmjerenja kozmosa rezultira intelektualnom izolacijom, segregacijom ličnosti. Gubitak unutarnjeg duha znači duhovni prekid egzistencije. Inteligentan i progresivan život nakon toga postaje, u sebi i po sebi, nepobitni dokaz egzistencije svrsishodnog svemira koji ispoljava volju božanskog Stvoritelja. Kao cjelina, taj se život bori za više vrijednosti i nastoji postići svoj konačni cilj - Oca Svih.
130:4.9 (1435.1) Samo do određenog stupnja čovjek posjeduje um koji je iznad životinjske razine, na stranu od viših i poluduhovnih službi intelekta. Stoga životinje (koje nemaju obožavanja i mudrosti) ne mogu doživjeti nadsvijest, svijest svijesti. Životinjski um je jedino svjestan objektivnog svemira.
130:4.10 (1435.2) Znanje je domena materijalnog uma koji opaža činjenice. Istina je domena duhovno obdarenog intelekta koji je svjestan poznavanja Boga. Znanje se može dokazati; istina se može doživjeti. Znanje je posjed uma; istina je doživljaj duše, napredujućeg “ja.” Znanje je funkcija neduhovne razine; istina je faza te razine kozmosa koja je od uma-duha. Oči materijalnog uma poimaju svijet činjeničnog znanja; oči produhovljenog intelekta raspoznaju svijet istinskih vrijednosti. Sinhronizirani i usklađeni, ova dva pogleda otkrivaju svijet stvarnosti, gdje mudrost tumači kozmičke pojave u skladu s progresivnim osobnim iskustvom.
130:4.11 (1435.3) Pogreška (zlo) je kazna nesavršenosti. Kvalitete nesavršenosti ili činjenice neprilagodbe obznanjuju se na materijalnoj razini kritičkim promatranjem i znanstvenom analizom; na moralnoj razini, ljudskim iskustvom.Prisutnost zla svjedoči o nepreciznostima uma i nezrelosti evoluirajućeg “ja.” Zlo je, stoga, uvijek mjera nesavršenosti u tumačenju kozmosa. Mogućnost pogreške je dio postignuća mudrosti, plana napredovanja od djelomičnog i vremenskog do potpunog i vječnog, od relativnog i nesavršenog, do konačnog i usavršenog. Pogreška je sjena relativne nepotpunosti koja neminovno pada na čovjekov put postignuća Rajskog savršenstva. Pogreška (zlo) nije istinska osobina svemira; ona je jednostavno opservacija relativnosti u povezanosti nesavršenosti nepotpune konačnosti s uspinjućim razinama Vrhovnog i Krajnjeg.
130:4.12 (1435.4) Iako je Isus izložio ove ideje jezikom koji je bio blizak mladićevu shvaćanju, Ganid je na kraju razgovora bio umoran i uskoro se izgubio u snu. Sutradan su poranili da se ukrcaju na brod za Laseju na Kreti. Ali prije nego što su se ukrcali, Ganid je pitao o zlu, na što je Isus odgovorio:
130:4.13 (1435.5) Zlo je relativan koncept. Ono proizlazi iz opažanja nesavršenstava koja se javljaju u sjenovitom odražaju konačnog svemira stvari i bića kada takav kozmos stane na put živućeg svjetla univerzalnog kozmičkog izražaja vječnih stvarnosti Beskonačnog.
130:4.14 (1435.6) Potencijalno zlo počiva u neminovnoj nepotpunosti otkrivenja Boga kao vremenski-prostorno-ograničenog izražaja beskonačnosti i vječnosti. Činjenica djelomičnosti koja postoji uporedo s puninom vodi stvaranju relativnosti stvarnosti, stvara neophodnost intelektualnog odabira i uspostavlja vrijednosne razine opažanja duha i reagiranja na duh. Nepotpuni i konačni pojam Beskonačnog u shvaćanju uma vremenskih i ograničenih bića je sam po sebi i od sebe, potencijalno zao. Ali rastuća pogreška neopravdane nedostatnosti u prihvatljivom duhovnom ispravljanju ovih izvorno prirođenih intelektualnih neprilagodbi i duhovnih nedostatnosti, jednaka je ostvarenju istinskog zla.
130:4.15 (1436.1) Svi statički i mrtvi pojmovi su potencijalno zli. Konačna je sjena relativne i živuće istine u neprestanom kretanju. Statički pojmovi neminovno vode retardaciji znanosti, politike, društva i religije. Statički koncepti mogu predstavljati određeno znanje, ali oni u sebi nemaju ni mudrosti niti istine. Ali ne dopustite ovom konceptu relativnosti da vas zavara i da spriječi vašu spoznaju koordinacije svemira pod upravom kozmičkog uma i njegove stabilizirane kontrole pod utjecajem energije i duha Vrhovnog.
5. NA OTOKU KRETI
130:5.1 (1436.2) Putnici su otišli na Kretu s jednim jedinim ciljem: da se opuste, prošetaju otokom i odu na izlet u planine. Ondašnji žitelji Krete nisu uživali visoku reputaciju među okolnim svijetom. Isus i Ganid su unatoč tome pridobili mnoge duše višim razinama razmišljanja i življenja, čime su položili temelje brzom primitku evanđelja prilikom kasnijeg dolaska prvih propovjedača iz Jeruzalema. Isus je volio ove žitelje Krete, bez obzira na teške riječi koje je Pavao uputio na njihov račun kad je poslao Tita na otok da reorganizira njihove crkve.
130:5.2 (1436.3) Isus je u ovim brdima na Kreti prvi put nadugo razgovarao s Gonodom o religiji. Otac je bio jako impresioniran, govoreći: "Nije ni čudo što mladić vjeruje svemu što kažeš, nisam ni znao da takva religija postoji u Jeruzalemu, a naročito u Damasku." Tijekom boravka na otoku Gonod je prvi put predložio Isusu da im se pridruži na povratku u Indiju, i Ganid je bio presrećan pri pomisli da je Isus mogao pristati na ovu ponudu.
130:5.3 (1436.4) Ganid je jednom pitao Isusa zašto se nije posvetio javnoj pouci, na što je Isus odgovorio: "Sine, sve mora čekati svoje vrijeme. Kad dođeš na svijet, nikakva ti tjeskoba i ispoljenje nestrpljenja neće pomoći da odrasteš.U svim pitanjima moraš čekati na pravi čas. Jedino vrijeme može promijeniti boju nezrela voća. Smjena godišnjih doba i izlazak i zalazak sunca nastupaju jedino prolaskom vremena. Danas putujem za Rim s tobom i tvojim ocem, i to je dovoljno za danas. Moja je sutrašnjica sasvim u rukama moga Oca nebeskog." I zatim je ispričao Ganidu o Mojsiju i četrdeset dana smotrenog iščekivanja i pripreme.
130:5.4 (1436.5) Ganid nikad nije zaboravo što se odigralo na posjetu Blagim nebesima; to je sjećanje zauvijek nastavilo buditi u mladiću veliku želju da promijeni kastni sustav svoje rodne Indije. Određeni je pijani i degenerični čovjek napao mladu ropkinju na javnoj cesti. Kad je Isus ugledao djevojku u nevolji, žurno je priskočio u pomoć da je oslobodi iz ruku razjarenog napadača. Dok ga je ovo uplašeno dijete čvrsto držalo, Isus je ispružio svoju čvrstu desnicu da zadrži bijesnog napadača na sigurnoj udaljenosti, sve dok ovaj nije malaksao bijesno mlatarajući rukama po zraku. Ganid je jako želio priskočiti u pomoć, ali mu to otac nije dopustio. Iako nisu govorili njezinim jezikom, djevojka je mogla shvatiti njihov milostivi čin i bila puna najdublje zahvalnosti dok su je svi zajedno pratili kući. Ovo je po svoj prilici bio Isusov najbliži kontakt s bližnjima za cijelog svog zemaljskog života. Ali te noći je bio suočen s teškom zadaćom nastojeći objasniti Ganidu zašto nije udario pijanicu. Po Ganidovom je mišljenju trebao udariti ovog čovjeka najmanje onoliko puta koliko je ovaj udario djevojku.
6. UPLAŠENI MLADIĆ
130:6.1 (1437.1) Dok su bili u brdima, Isus je nadugačko razgovarao s jednim mladićem koji je bio pun straha i malodušnosti. Ne nalazeći utjehu i ohrabrenje u kontaktu sa svojim bližnjima, tražio je osamu u brdima; prepustio se dubokom osjećaju bespomoćnosti i manje vrijednosti. Te su prirodne tendencije dalje osnažene brojnim okolnostima iz njegova djetinjstva, a prije svega očevom smrću kad je mladiću bilo dvanaest godina. Isus je pri susretu rekao: "Zdravo prijatelju! Zašto si tako snužden na tako lijep dan? Ako te nešto žalosti, možda ti mogu pomoći. U svakom mi je slučaju veliko zadovoljstvo da se stavim na raspolaganje."
130:6.2 (1437.2) Kako mladić nije bio raspoložen za razgovor, Isus je ponovo pokušao prići njegovoj duši, govoreći: "Razumijem da si došao u planine da se udaljiš od ljudi; dok je prirodno što ne želiš razgovarati, hoću znati poznaješ li ova brda; kuda vode ove staze? Možeš li mi reći koji je najbliži put za Feniks?” Mladić je dobro poznavao brda i pokazao veliko zanimanje objašnjavajući najbliži put za Feniks i crtajući staze na tlu kako bi podrobno opisao svaki detalj. Bio je zatečen i pun radoznalosti kad se Isus, nakon što se prvo oprostio i naizgled spremio poći svojim putem, iznenada okrenuo, govoreći: "Dobro znam da želiš da te ostavim samog u tvojoj tuzi; ali ne bi bilo pošteno i ljubazno od mene nakon što si mi tako velikodušno pomogao objašnjenjem najbližeg puta za Feniks, da se nerazborito udaljim a da prvo ne odgovarim na tvoju dirljivu molbu za pomoć i da te ne usmjerim na napogodniju stazu postignuća sudbine, jer ti dolaziš u planine upravo zato što u svom srcu želiš naći taj odgovor. Kao što ti tako dobro poznaješ staze za Feniks zato što si tim stazama često putovao, ja tako poznajem put koji vodi gradu tvojih razočaranih nada i neostvarenih ambicija. I kako si me zamolio za pomoć, neću te razočarati. Premda je bio potpuno obuzet iznenađenjem, mladić je uspio promucati: "Ali - ja te nisam ništa pitao -" Nježno stavljajući ruku na njegovo rame, Isus je rekao: "Sine, dok me nisi pitao riječima, dirnuo si moje srce svojim žudnim pogledima. Moje dijete, svaki čovjek koji voli druge ljude nalazi u tvom izrazu obeshrabrenosti i očajanja rječitu molbu za pomoć. Sjedi uz mene da ti kažem o stazama službe i putevima sreće koji vode od patnji čovjekovog bitka do radosnih djela ljubavi u ljudskom bratstvu i služenja Bogu na nebesima."
130:6.3 (1437.3) Mladić je nakon tih riječi jako želio govoriti s Isusom i kleknuo je pored Isusovih nogu moleći za pomoć, tražeći da mu Isus pokaže put kojim će izaći iz svoga svijeta osobne patnje i poraza. Isus je rekao: "Ustani, prijatelju! Stani na noge kao čovjek! Dok si mogao biti okružen manjim neprijateljima i suočen s više zapreka, sve velike i stvarne stvari ovoga svijeta i svemira stoje na tvojoj strani. Sunce se diže svakoga jutra da te pozdravi kao što pozdravlja najmoćnije i najbogatije ljude na svijetu. Pogedaj - imaš jako tijelo i snažne mišice - nadprosječnu fizičku građu. Naravno da nećeš imati mnogo koristi od te opreme dok sjediš tu u brdima pun samosažaljenja zbog stvarnih i umišljenih nedaća. Ali ti jednako tako možeš iskoristiti ovo tijelo za izvanredna postignuća ako se smjesta uputiš u središe velikih događaja. Ti ustvari pokušavaš pobjeći od sebe i svoje nesreće, ali to je nemoguće učiniti. Tvoja egzistencija i tvoji životni problemi imaju stvarnu prirodu; ti ne možeš od njih pobjeći. Ali vidi, imaš bistar i kadar um. Imaš snažno tijelo i inteligentan um koji njime upravlja. Uposli ovaj um u rješavanju svojih problema; uvježbaj svoj intelekt da djeluje u tvoju korist; ne dopusti da te ovlada moć straha; ne budi kao nerazborita životinja. Umjesto što ćeš biti prezreni rob straha i sluga očajanja i poraza, um treba biti tvoj hrabri saveznik u rješavanju životnih problema. Ali što je najbitnije, u tebi živi duh koji je potencijal ostvarenja stvarnog postignuća i koji može stimulirati i nadahnuti samokontrolu uma i kontrolu tijela posredstvom uma, samo ako oslobodiš svoj um od okova straha i ako na taj način dopustiš svojoj duhovnoj prirodi da iskoristi moćnu prisutnost vjere i da te počne oslobađati od višestrukog zla nedjelovanja. A ista ova vjera može vrlo brzo uništiti tvoj strah od ljudi pomoću učinkovite prisutnosti ove nove i dominantne ljubavi prema bližnjima koja će brzo prepuniti tvoju dušu kad se u tvojem srcu rodi ta nova svijest da si dijete Boga.
130:6.4 (1438.1) "Neka ovaj dan, moj sine, bude dan tvoga novog rođenja, dan kad si nanovo stvoren kao čovjek vjere, hrabrosti i odane službe ljudima, radi Boga. A kad u sebi ostvariš tu novu preuskladbu sa životom, za njom slijedi preuskladba sa svemirom; to će biti tvoje novo rođenje - rođenje u duhu - i od tada ćeš živjeti život pobjedničkog postignuća. Nevolja će te snažiti; razočaranje će ti biti podstrek, teškoće će ti biti izazov; a prepreke će biti podražaj. Ustani, mladiću! Oprosti se od života prezrenog straha i plašljivog uzmicanja. Žurno se vrati svojim dužnostima i živi svoj zemaljski život kao sin Boga, kao smrtnik odan oplemenjujućem služenju ljudi na zemlji, čovjek čija sudbina supremno i vječno počiva u službi Bogu u vječnosti."
130:6.5 (1438.2) I taj je mladić, Srećko, s vremenom postao vođa kršćana Kerete i bio Titov bliski suradnik pri produhovljenju vjernika Kerete.
130:6.6 (1438.3) Putnici su doista bili svježi i odmorni kad su se oko podneva spremili otploviti za Kartagu u sjevernoj Africi, zastajući na Sireni. Tu su Isus i Ganid pružili prvu pomoć Rufusu koji je bio ozlijeđen kad su se slomila natovarena zaprežna kola. Odnijeli su ga kući njegovoj majci, a njegov otac Simon nije ni slutio da je čovjek čiji će križ jednom nositi prema naređenju rimskih vojnika bio isto onaj stranac koji se jednom prilikom sprijateljio s njegovim sinom.
7. U KARTAGENI - RASPRAVA O VREMENU I PROSTORU
130:7.1 (1438.4) Isus je proveo najveći dio putovanja na Kartagu u raspravi sa svojim suputnicima o društvenim, političkim i trgovinskim pitanjima; jedva da je bilo riječi o religji.Gonod i Ganid su po prvi put otkrili da je Isus bio dobar pripovjedač, pa su ga molili da im ispriča o svom ranom životu u Galileji. Tako su otkrili da je Isus bio rođen u Galileji, a ne u Jeruzalemu ili Damasku.
130:7.2 (1438.5) Kako je Ganid primijetio da je Isus sebi privlačio većinu ljudi koje su sretali, pitao je Isusa kako čovjek može naći prijatelje, a učitelj je ovako odgovorio: "Pokaži zanimanje za druge ljude; nauči ih voljeti i čekaj na priliku da učiniš nešto što sigurno znaš da im treba," i zatim je citirao staru židovsku poslovicu da "čovjek koji hoće imati prijatelje prvo mora pokazati prijateljsko lice."
130:7.3 (1439.1) Isus je na Kartagi vodio dug i znamenit razgovor s mitraičkim svećenikom na temu besmrtnosti - vremena i vječnosti. Ovaj je perzijac primio naobrazbu u Aleksandriji i doista je bio otvoren Isusovoj pouci. Isus je u biti i suvremenim riječima ovako odgovorio na njegova brojna pitanja:
130:7.4 (1439.2) Vrijeme je tijek pokretnih temporalnih događaja u spoznaji svijesti stvorenog bića. Vrijeme je ime pripojeno aranžmanu ili slijedu kojim se raspoznavaju i odvajaju pojedini događaji. Svemir prostora je vremenski-povezan fenomen promatran s bilo koje unutarnje pozicije izvan utvrđenih granica Raja. Kretanje vremena je primjetno samo u odnosu s nečim što se ne kreće u prostoru kao vremenska pojava. U svemiru nad svemirima Raj i njegova Božanstva nadilaze i vrijeme i prostor. Na naseljenim svjetovima, ljudska ličnost (u kojoj živi i koju usmjerava duh Rajskog Oca) je jedina fizički vezana stvarnost koja može nadići materijalni tijek temporalnih događaja.
130:7.5 (1439.3) Životinje ne spoznaju vrijeme onako kako to čini čovjek, a čovjeku, zbog njegova isparčanog i ograničenog gledišta, vrijeme djeluje kao slijed događaja; ali kako čovjek više uzlazi i napreduje prema svojoj nutrini, njegovo sve šire gledište ovog slijeda događaja vodi raspoznavanju vremena u njegovoj punini. To što je ranije djelovalo kao slijed događaja uskoro postaje cjeloviti i savršeno povezani ciklus; na taj način ova kružna istovremenost sve više zauzima mjesto negdašnje svijesti o linearnom slijedu događaja.
130:7.6 (1439.4) Postoji sedam različitih poimanja prostora uvjetovanog vremenom. Prostor treba biti mjeren vremenom, a ne vrijeme prostorom. Znanstveni metež proizlazi iz neuspjelog opažanja stvarnosti prostora. Prostor nije samo intelektualni pojam varijacije u povezanosti kozmičkih predmeta. Prostor nije prazan, a um je jedini čovjeku poznati mehanizam koji barem djelomično nadilazi prostor. Um može djelovati neovisno o pojmu vremenske povezanosti materijalnih premeta. Prostor je relativno i komparativno konačan svim bićima koja imaju status stvorenih bića. Što više svijest poima sedam kozmičkih dimenzija, to više koncept potencijalnog prostora postiže krajnost. Ali prostorni potencijal je istinski krajan samo na apsolutnoj razini.
130:7.7 (1439.5) Mora biti jasno da univerzalna kozmička stvarnost ima šireće i stalno relativno značenje na uzlaznim i sve savršenijim razinama kozmosa. Na koncu, preživjeli smrtnici postižu identitet u sedmodimenzijskom svemiru.
130:7.8 (1439.6) Vremensko-prostorna koncepcija uma materijalnog porijekla s vremenom mora podići slijed proširenja kako svjesna i spoznajna ličnost uzlazi kozmičkim razinama. Kad čovjek postigne um koji je u stanju posredovati između materijalne i duhovne razine egzistencije, njegove će vremensko-prostorne ideje umnogome uznapredovati u spoznajnoj kvaliteti kao i iskustvenom kvantitetu. Rastuće kozmičke koncepcije napredujuće ličnosti duha su rezultat poboljšanja kako dubine uvida tako i raspona svijesti. I dok ličnost uzlazi naviše i napreduje prema svojoj unutrašnjosti, prema trenscendentnim razinama nalikovanja Božanstvu, njezina vremensko-prostorna koncepcija sve više prilazi koncepcijama bezvremenosti i bezprostornosti Apsoluta. Relativno i sukladno transcendentnom postignuću, djeca krajne sudbine razvijaju viziju ovih koncepcija apsolutne razine.
8. NA PUTU ZA NAPULJ I RIM
130:8.1 (1440.1) Malta je bila prva stanica na putu za Rim. Isus je ovdje vodio dulju raspravu sa snuždenim i malodušnim mladićem koji se zvao Klaudije. Ovaj je mladić prvo pomišljao uzeti svoj život, ali je nakon razgovora s pisarom iz Damaska rekao: "Suočiću se sa životom kao čovjek; neću više izigravati kukavicu. Vraćam se svojima i počinjem ispočetka." Mladić je nedugo zatim postao energični propovjedač cinizma, koji se se kasnije pridružio Petru u propovjedanju kršćanstva u Rimu i Napulju, dok je nakon Petrove smrti otišao propovjedati evanđelje u Španjolskoj. Ali nikada nije saznao da je čovjek koji mu je na Malti pružio tako veliko nadahnuće bio isti onaj Isus kojeg je kasnije proglasio svjetskim Izručiteljem.
130:8.2 (1440.2) Na Sirakuzi su ostali cijeli tjedan. Isusovo ozdravljenje Židova po imenu Estera, otpadnika koji je držao gostionicu gdje je Isus zastao sa svojim prijateljima, predstavlja bitan događaj koji se tu odigrao. Esteru je privukla Isusova prijaznost i tražio je pomoć da se vrati vjeri Izraela. Estera je izrazio bespomoćnost kad je rekao: "Dok želim biti pravi sin Abrahama, nisam u stanju naći Boga." Isus je rekao: "Ako istinski želiš naći Boga, sama ta želja dokazuje da si ga već našao. Tvoj problem nije u tome što ne možeš naći Boga, kako je Otac već našao tebe; tvoja je nevolja u tome što jednostavno ne poznaješ Boga. Zar nisi čitao u Knjizi proroka Jeremije gdje stoji: "Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti cijelim srcem svojim"? I zar isti taj prorok ponovo ne kaže: "I dat ću im srce da me poznaju da sam ja Gospodin, da budu narod moj, a ja Bog njihov"? I zar nisi čitao gdje stoji u Spisima: "On gleda na ljude s visine i ako koji čovjek kaže: Griješio sam i pravo izvrtao i nije mi se isplatilo, Bog će mu tada spasti dušu od jame i on će svjetlost vidjeti?" I Ezra je našao Boga, i to Boga koji je pružio zadovoljstvo njegovoj duši. A ovaj je Židov u suradnji s određenim imućnim grčkim obraćenikom, u budućim godinama izgradio prvu kršćansku crkvu u Sirakuzi.
130:8.3 (1440.3) U Mesani su se zadržali samo jedan dan, ali i to je bilo dovoljno da zauvijek izmijeni život jednog dječaka, prodavca od kojeg je Isus kupio voće i kojeg je zauzvrat nahranio kruhom života. Mladić nikada nije zaboravio Isusove riječi i ljubazni pogled koji ih je pratio kad je stavljajući ruku na mladićeva ramena, rekao: "Zbogom mladiću i hrabro se drži dok ne dostigneš zrele godine i nakon što nahraniš tijelo, nauči nahraniti i dušu. I moj će Otac nebeski biti s tobom i ići će ispred tebe. " Mladić je prvo postao odanikmitraizma, a kasnije je prešao na kršćansku vjeru.
130:8.4 (1440.4) Stigli su u Napulj i osjetili blizinu svog konačnog odredišta, Rima. Gonod je imao dosta posla u Napulju i neovisno o prevoditeljskom radu, Isus je proveo dosta vremena s Ganidom u posjeti i istraživanju grada. Ganid je postajao pravi stručnjak u opažanju i pronalaženju osoba koje su trebale pomoć. U gradu su našli mnogo sirotinje i dali dosta milostinje. Ali Ganid je bio zbunjen kad je vidio kako Isus daje nešto sitnog novca jednom prosjaku, ali mu se ne obraća utješnim riječima. Isus je rekao: "Zašto gubiti riječi na onog koji nije u stanju shvatiti značenje onoga što mu govoriš? Očev duh ne može poučiti i spasti onoga koji nema kapacitet za djelovanje u ulozi sina." Isus je ovdje aludirao da čovjek nije bio normalan; da nije bio u stanju reagirati na upravljački utjecaj duha.
130:8.5 (1441.1) U Napulju se nije odiralo ništa značajno; Isus je s mladićem detaljno istražio grad šireći dobro raspoloženje s mnogim osmjesima koje je uputio stotinama muškaraca, žena i djece.
130:8.6 (1441.2) Iz Napulja su otišli u Rim preko Kapue, gdje su proveli tri dana. Apijskim putem su putovali vodeći teretne životinje prema Rimu, dok su sva trojica sa zebnjom iščekivali da vide prijestolnicu cijele imperije i najveći grad na svijetu.