Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 185
PRED PILATOM
Sekcije
POGLAVLJE 185
PRED PILATOM
185:0.1 (1987.1) NEDUGO poslije šest ujutro, u petak 7. travnja 30. godine poslije Krista, Isus je izišao pred Pilata, rimskog prokuratora koji je upravljao Judejom, Samarijom i Idumejom pod neposrednim nadzorom legata Sirije. Kad su čuvari hrama izveli svezanog Učitelja pred rimskog upravitelja, prišlo im je nekih pedeset optužitelja, među kojima su bili i pripadnici Velikog vijeća (prvenstveno saduceji), Juda Iskariotski, veliki svećenik Kaifa i apostol Ivan. Ana se nije pojavio pred Pilatom.
185:0.2 (1987.2) Pilat je već bio na nogama i spreman da primi ove rane jutarnje uzvanike, kako je primio obavijest o Isusovom suđenju od onih koji su tražili odobrenje prethodne večeri za angažman rimskih vojnika pri uhićenju Sina Čovječjeg. Ovaj se sudski postupak trebao održati u pretoriju, novom krilu tvrđave Antonije gdje su Pilat i njegova žena odsjedali prilikom svojih posjeta Jeruzelemu.
185:0.3 (1987.3) Iako je Pilat obavio najveći dio Isusovog ispitivanja u privatnim sobama pretorija, javno suđenje se trebalo održati na stepenicama koje su vodile do glavnog ulaza u pretorij. To je bio ustupak Židovima koji su, u pripremi za pashalnu večeru, odbijali ući u kuću u kojoj se služio kvasac. Ne samo što bi tako bili ceremonijalno onečišćeni i diskvalificirani od sudjelovanja u blagdanu zahvalnice, nego bi se morali podvrći ceremonijama očišćenja nakon zalaska sunca, prije nego što će imati pravo sudjelovati u pashalnoj večeri.
185:0.4 (1987.4) Ovi Židovi nisu osjećali grižnju savjesti iako su radili na sprovedbi Isusovog ubojstva, ali su se savjesno držali svih pitanja ceremonijalne čistote i propisanih tradicija. Ovi Židovi nisu bili jedini koji su zanemarili svoje visoke i svete obveze božanske prirode, dok su se pedantno držali stvari od malo ili ni malo značaja za ljudsku dobrobit u vremenu i vječnosti.
1. PONCIJE PILAT
185:1.1 (1987.5) Da Poncije Pilat nije bio prilično dobar upravitelj manjih provincija, Tiberije bi mu teško dopustio da deset godina ostane na dužnosti prokuratora Judeje. Dok je bio prilično dobar administrator, bio je moralna kukavica. On nije bio dovoljno dorastao da shvati prirodu uloge koju je igrao kao upravitelj Židova. Nije uspio shvatiti činjenicu da su ovi Židovi imali pravu religiju, vjeru za koju su bili spremni položiti svoj život, i da je više milijuna Židova, razasutih tu i tamo po cijelom carstvu, smatralo Jeruzalem svetištem svoje vjere i Veliko vijeće najvišim zemaljskim sudom.
185:1.2 (1988.1) Pilat nije volio Židove i ta se duboko uvriježena mržnja rano počela ispoljavati. Od svih rimskih provincija, najteže je bilo upravljati Judejom. Pilat nikada nije istinski shvatio probleme vezane za upravu nad Židovima, te je stoga vrlo rano u svom iskustvu kao guverner, učinio niz fatalnih i govoto samoubilačkih zabluda. I te su rane zablude bile aduti koji su Židovima dali toliku vlast nad njim. Kad god su htjeli utjecati na njegove odluke, samo su trebali zaprijetiti pobunom i Pilat bi spremno kapitulirao.Ta očita neodlučnost, taj nedostatak moralne hrabrosti ovog prokuratora uglavnom proizlaze iz sjećanja na brojne nesuglasica s Židovima u kojima je pretrpio poraz za porazom. Židovi su znali da ih se Pilat bojao i da se bojao za svoju poziciju pred Tiberijem, i u brojnim su prigodama koristili ovo znanje na guvernerovu veliku štetu.
185:1.3 (1988.2) Pilatova nepopularnost među Židovima proizlazi iz niza nesretnih susreta. Prvo, on nije obratio ozbiljnu pažnju na njihovu duboko uvriježenu odbojnost prema svim slikama kao predmetima štovanja idola. Tako je dopustio svojim vojnicima da uđu u Jeruzalem a da nisu uklonili carev lik sa svojih zastava, kao što su to činili rimski vojnici pod njegovim prethodnikom. Veliko izaslanstvo Židova je čekalo na Pilata pet dana, s molbom da skine ove slike s vojničkih stijegova. Pilat je odrješito odbio odobriti njihov zahtjev i zaprijetio im smrtnom kaznom. Pilat, koji je bio skeptik, nije mogao shvatiti da su ovi ljudi imali snažne religiozne osjećaje i da stoga nisu oklijevali položiti svoje živote radi svojih religioznih uvjerenja; i zato se naljutio kad su ti Židovi s prkosom došli u njegov pretorij i pognutih glava poslali poruku da su bili spremni umrijeti. Pilat je tada shvatio da je izrekao prijetnju koju nije bio spreman sprovesti u djelo. Stoga je popustio i naredio da se skinu slike sa stijegova njegovih vojnika u Jeruzalemu, i otada je bio na milosti pred hirovima židovskih vođa koji su otkrili njegovu slabost u izricanju prijetnji koje se bojao sprovesti u djelo.
185:1.4 (1988.3) Pilat je nakon tog događaja bio odlučan povratiti izgubljeni prestiž i tako je naredio da se na zidovima Herodove palate u Jeruzalemu podignu štitovi s carevim likom kakvi se često koriste u štovanju cara. Kad su Židovi prosvjedovali, ostao je odlučan. Kad je odbio poslušati njihove prosvjede, oni su odmah uputili tužbu Rimu, na što je car spremno naredio da se skinu ovi uvredljivi štitovi. I tako je Pilat još više izgubio na ugledu.
185:1.5 (1988.4) Drugo pitanje koje je narušilo Pilatovu naklonost među Židovima bilo je to što se usudio uzeti novac iz riznice hrama za izgradnju novog akvadukta koji je trebao povećati opskrbu vodom za milijune posjetitelja Jeruzalemu prilikom velikih religioznih blagdana. Židovi su smatrali da je samo Veliko vijeće imalo pravo raspolagati novcem iz hrama, i nikad nisu prestali napadati Pilata radi ove preuzetne odluke. Iz nje je proisteklo više od dvadeset izgreda praćenih velikim krvoprolićem. Posljednji ozbiljan događaj koji je nastao iz ove situacije je bio pokolj velikog broja Galilejaca koji su ubijeni dok su se molili na oltaru.
185:1.6 (1988.5) Bitno je napomenuti da je ovaj neodlučni rimski upravitelj koji je žrtvovao Isusa zbog straha od Židova i u cilju očuvanja svoje osobne pozicije, na koncu svrgnut s vlasti radi besmislenog pokolja Samarijanaca u vezi s pretencioznim učenjima lažnog Mesije koji je vodio vojsku na goru Gerizim gdje su navodno bile zakopane ceremonijalne posude iz hrama; izbili su žestoki nemiri kad ovaj nije uspio otkriti skrovište svetih posuda, kao što je ovećao. Kao rezultat ove epizode, sirijski namjesnik je naredio Pilatu da se vrati u Rim. Tiberije je umro dok je Pilat bio na putu za Rim, i Pilat tako nije ponovo imenovan prokuratorom Judeje. On se nikada nije u potpunosti oporavio od svog žalosnog pristanka da odobri raspeće Isusa. Kako nije našao naklonosti u očima novog cara,Pilat se povukao u provinciju Lausane, gdje je nakon nekog vremena počinio samoubojstvo.
185:1.7 (1989.1) Klaudija Prokula, Pilatova žena, je puno čula o Isusu od svoje sobarice, feničke vjernice u evanđenje kraljevstva. Nakon Pilatove smrti, Klaudija se istakla u promicanju radosne vijesti.
185:1.8 (1989.2) I sve to objašnjava većinu događaja koji su se odigrali ovog tragičnog petka poslije podne. Lako je shvatiti kako su se Židovi usudili davati naredbe Pilatu - probuditi ga u šest ujutro da sudi Isusu - i zašto su bili spremni da ga optuže za izdaju ako se usudi odbiti njihove zahtjeve i osuditi Isusa na smrt.
185:1.9 (1989.3) Dostojanstveni rimski upravitelj koji nije imao tako nepovoljne odnose s židovskim vladarima, nikada ne bi dopustio ovim krvožednim religioznim fanaticima da sprovedu smaknuće čovjeka kojeg je sam proglasio nedužnim i nevinim pred njihovim lažnim optužbama. Rim je napravio veliku grešku, dalekosežnu zabludu u vođenju svojih zemaljskih poslova, kad je postavio ovog drugorazrednog upravitelja da vlada Palestinom. Tiberije je Židovima trebao poslati najboljeg provincijskog upravitelja u cijelom svom carstvu.
2. ISUS PRED PILATOM
185:2.1 (1989.4) Kad su se Isus i njegovi optužitelji okupili ispred Pilatove sudnice, rimski upravitelj je izišao pred pred njih i obratio se okupljenoj svjetini, govoreći: “Kakvu optužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?” Saduceji i savjetnici koji su preuzeli sprovedbu Isusove smrti su odlučno stali pred Pilata i tražili odobrenje Isusove smrtne kazne, a da nisu naveli nikakve jasne optužbe. Stoga je glasnogovornik suda Velikog vijeća rekao Pilatu: “Kad ovaj ne bi bio zločinac, ne bi smo ga predali tebi.”
185:2.2 (1989.5) Kad je Pilat vidio da nisu bili voljni iznijeti konkretne optužbe protiv Isusa, premda je znao da su proveli cijelu noć u raspravama o njegovoj krivnji, on im je odgovorio: “Kako se sami niste uspjeli složiti u pogledu jasnih optužbi protiv ovoga čovjeka, zašto ga vi ne uzmete i ne sudite mu po svojim zakonima?”
185:2.3 (1989.6) Tada je pisar suda Velikog vijeća rekao Pilatu: “Nama nije dopušteno nikoga ubiti, a ovaj čovjek uznemiruje našu naciju i zaslužuje smrt zbog svojih riječi i djela. Stoga dođosmo tražiti od tebe da odobriš ovu odluku.”
185:2.4 (1989.7) To što su pripadnici Velikog vijeća došli pred rimskog upravitelja s pokušajem utaje otvorene optužbe ukazuje ne samo na njihovu zlovolju i ljutnju prema Isusu, već i na nedostatak poštovanja prema poštenju, časti i dostojanstvu Pilata. Bilo je vrlo drsko od ovih podređenih građana doći pred upravitelja njihove provincije i tražiti smrtnu kaznu protiv čovjeka bez poštenog suđenja i čak bez otvorene kriminalne optužbe protiv njega!
185:2.5 (1989.8) Pilat je već bio donekle upoznat s Isusovim radom među Židovima, i zaključio je da su se ove optužbe morale odnositi na kršenje židovskih vjerskih zakona; on je tako nastojao prenijeti odgovornost za ovaj slučaj natrag na njihov sud. Ponovo, Pilat je uživao u ovoj prilici da ih primora na javno priznanje njihove bespomoćnosti u donošenju osude i sprovedbi smrtne kazne čak i nad pripadnikom njihove vlastite rase prema kojem su osjećali gorku i zavidnu mržnju.
185:2.6 (1990.1) Nekoliko sati prije ovih događaja, kratko prije ponoći i nakon što je odobrio sudjelovanje rimskih vojnika u Isusovom tajnom uhićenju, Pilat je ponovo čuo o Isusu i njegovim učenjima od svoje supruge Klaudije koja je u to vrijeme djelomično prihvatila judaizam i koja je kasnije postala iskrena vjernica u Isusovo evanđelje.
185:2.7 (1990.2) Pilat je želio odložiti cijeli slučaj za neku drugu priliku, ali je vidio da su židovske vođe bile odlučne nastaviti sa suđenjem. Znao je da to nije bilo samo jutro priprave za Pashu, nego da je ovaj petak bio dan pripreme za židovsku subotu, dan odmora i štovanja.
185:2.8 (1990.3) Pilat, koji je bio duboko svjestan nepoštovanja u načinu prilaza tih Židova, nije bio spreman prihvatiti njihove zahtjeve da osudi Isusa na smrt bez suđenja. Kad je, dakle, sačekao nekoliko trenutaka da im da priliku da iznesu svoje optužbe protiv ovog sužnja, okrenuo se okupljenima, govoreći: “Neću osuditi ovog čovjeka na smrt bez suđenja; niti ću ga pristati ispitati dok mi napismeno ne predočite svoje optužbe protiv njega.”
185:2.9 (1990.4) Kad su visoki svećenik i drugi čuli Pilatove riječi, dali su znak službeniku suda da preda Pilatu pismene optužbe protiv Isusa. I te su optužbe bile:
185:2.10 (1990.5) “Sud Velikog vijeća drži da je ovaj čovjek zločinac koji uznemiruje našu naciju i koji je kriv za:
185:2.11 (1990.6) “1. Izopačenje naše nacije i poticaj naroda na pobunu.
185:2.12 (1990.7) “2. Zabranu narodu da plaća porez Cezaru.
185:2.13 (1990.8) “3. To što sebe naziva kraljem Židova i uči o utemeljenju novog kraljevstva.”
185:2.14 (1990.9) Isus nije primio bilo sudsku istragu ili zakonito suđenje na temelju i jedne od ovih optužbi. On isprva nije mogao čuti svoje optužbe, ali Pilat je naredio da ga dovedu iz pretorija gdje je bio pod prismotrom stražara i da ih ponovo pročitaju, ovaj put pred njim.
185:2.15 (1990.10) Kad je Isus čuo zašto je optužen, dobro je znao da su ga prvo trebali izvesti pred židovski sud u cilju istrage ovih pitanja, a to su znali i Ivan Zebedejev i njegovi tužitelji, ali on nije odgovorio na njihove lažne optužbe. Čak i kad ga je Pilat počeo poticati da odgovori svojim optužiteljima, on nije progovorio ni riječi. Pilat je bio tako zapanjen nepoštenjem cijelog procesa i toliko impresioniran Isusovim tihim i dostojanstvenim držanjem da je odlučio uvesti sužnja u sudnicu i tu ga nasamo ispitati.
185:2.16 (1990.11) Pilat je bio zbunjen u svom umu i bojažljiv pred Židovima u svom srcu, ali je u duhu bio duboko dirnut prizorom Isusovog dostojanstvenog stava i pogledom kojim je promatrao svoje krvožedne tužitelje, koji je odisao ne tihim prezirom, nego iskrenim sažaljenjem i bolnom ljubavlju.
3. PILAT NASAMO ISPITUJE ISUSA
185:3.1 (1991.1) Pilat je poveo Isusa i Ivana Zebedejevog u svoje privatne odaje i ostavljajući stražare u predvorju, tražio od sužnja da sjedne, dok je on sam sjeo pored njega i postavio mu nekoliko pitanja. Pilat je započeo razgovor s Isusom uvjeravajući ga da ni sam nije vjerovao u prvu optužbu protiv njega: da izopačuje naciju i potiče narod na pobunu. Potom je upitao, “Jesi li ikada zabranjivao narodu plaćanje danka Cezaru?” Pokazujući na Ivana, Isus je uzvratio:“Pitaj njega ili bilo kojeg drugog čovjeka koji je čuo moja učenja.” Pilat je zatim upitao Ivana o pitanju poreza i Ivan je svjedočio Učiteljev nauk o ovom pitanju i objasnio da su Isus i njegovi apostoli plaćali porez caru kao i danak hramu. Nakon što je ispitao Ivana, Pilat je rekao: “Nikome ne kazuj da sam s tobom govorio.” Ivan nikada nije obznanio ovaj događaj.
185:3.2 (1991.2) Pilat se zatim dalje obratio Isusu, rekavši: “A sada što se tiče treće optužbe, jesi li ti kralj židovski?” Budući da se u Pilatovom glasu eventualno mogao razabrati ton iskrene radoznalosti, Isus se nasmijao i odgovorio prokuratoru: “Pilate, kažeš li to sam od sebe ili to pitaš u ime drugih, mojih tužitelja?” Na to je upravitelj odgovorio s nešto ogorčenja u glasu: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički meni su te predali tražeći da te optužim na smrt. Ja ispitujem valjanost njihovih optužbi i samo za sebe pokušavam utvrditi što si učinio. Reci mi, jesi li rekao da si kralj Židova i jesi li nastojao utemeljiti novo kraljevstvo?”
185:3.3 (1991.3) Isus je zatim odgovorio Pilatu: “Ne shvaćaš li da moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta? Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moji bi se sljedbenici borili da ne budem predan u ruke Židova. Sama moja prisutnost ovdje u ovim sponama je dovoljan dokaz da je moje kraljevstvo duhovna vlast, bratstvo ljudi koji po vjeri i ljubavi postaju sinovi Božji. I ovo je spasenje za nežidova kao i za Židova.”
185:3.4 (1991.4) “Onda si kralj, naposljetku,” rekao je Pilat. A Isus je odgovorio: ”Dobro veliš, ja sam kralj, a moje je kraljevstvo u obitelji sinova vjere moga Oca koji je na nebesima. U tu svrhu sam rođen na ovom svijetu i zato sam tu došao da pokažem svoga Oca svim ljudima i da svjedočim istinu Božju. I sada kažem da svaki koji ljubi istinu, čuje moj glas.”
185:3.5 (1991.5) Pilat je zatim, napola podrugljivo a napola iskreno, rekao: “Istina, što je istina - tko zna?”
185:3.6 (1991.6) Dok Pilat nije bio u stanju bilo shvatiti Isusove riječi ili spoznati prirodu njegovog duhovnog kraljevstva, on je sada bio siguran da sužanj nije učinio ništa što bi zaslužilo smrtnu kaznu. Jedan pogled na Isusa, licem u lice, je bio dovoljan da uvjeri i samog Pilata da ovaj nježni i izmučeni, ali veličanstveni i dostojanstveni čovjek, nije bio neobuzdani i opasni revolucionarni buntovnik koji je tražio svoje utemeljenje na zemaljskom prijestolju Palestine. Pilat je mislio da je uspio razumjeti dio razloga iz kojeg se Isus nazivao kraljem, jer je bio upoznat s učenjem stoika koji su govorili "mudar čovjek je kralj." Pilat je bio posve uvjeren da Isus nije bio opasni buntovnik, već ni manje ni više nego bezopasni vizionar, bezazleni fanatik.
185:3.7 (1991.7) Nakon ispitivanja Učitelja, Pilat se vratio glavnim svećenicima i Isusovim optužiteljima i rekao: “Ja sam ispitao ovoga čovjeka, i ne nalazim u njemu nikakve krivnje. Ne vjerujem da je kriv za optužbe koje ste napravili protiv njega; mislim da ga trebamo pustiti na slobodu.” A kad su Židovi to čuli, jako su se naljutili i počeli bijesno vikati i tražiti Isusovu smrt; a jedan je pripadnik Velikog vijeća hrabro stao pred Pilata, govoreći: “Ovaj čovjek buni narod, od Galileje po svoj Judeji. On je smutljivac i zločinac. Pokajat ćete se ako oslobodite ovog zlotvora.”
185:3.8 (1992.1) Pilat nije znao što će učiniti s Isusom; stoga, kad je čuo kako kažu da je Isus započeo svoj rad u Galileji, pokušao je izbjeći odgovornost za donošenje ove odluke ili barem steći vremena da razmisli o svemu, i tako je poslao Isusa Herodu koji je bio u Jeruzalemu preko Pashe. Pilat je mislio da će na tan način ublažiti dugogodišnje neprijateljstvo u svom odnosu s Herodom koje je bilo rezultat mnogobrojnih nesporazuma u upravnim pitanjima.
185:3.9 (1992.2) Pilat, pozivajući stražare, je rekao: “Ovaj je čovjek Galilejac. Odvedite ga odmah Herodu, a meni javite njegovu odluku nakon što ga ispita.” I oni tako odvedoše Isusa k Herodu.
3. ISUS PRED HERODOM
185:4.1 (1992.3) Kako je Herod Antipa prilikom posjete Jeruzalemu obično boravio u staroj makabejskoj palači Heroda Velikog, stražari su odveli Isusa u ovaj dom negdašnjeg kralja, u pratnji Isusovih tužitelja i sve većeg mnoštva ljudi. Herod je već čuo za Isusa, i odavno ga je želio upoznati. Kad je u petak ujutro Sin Čovječji stao pred Heroda, ovaj zli Idumejac ni na tranutak nije prepoznao mladića koji je nekoć stajao pred njim u Seforisu tražeći pravdu u isplati Herodovog duga njegovom ocu koji je nesrećnim slučajem poginuo radeći na jednoj od njegovih javnih zgrada. Herod nije bio svjestan da je ikada vidio Isusa, iako mu je Isusovo učenje zadalo dosta brige kad se najvećim dijelom odvijalo u Galileji. Sad kad je Isus bio u pritvoru Pilata i Judejaca, Herod je želio da ga vidi, osjećajući se sigurnim od bilo kakvih budućih problema. Herod je mnogo čuo o Isusovim čudima, i nadao se da će vidjeti kako Isus izvodi jedno od svojih čuda.
185:4.2 (1992.4) Kad su stražari doveli Isusa pred Heroda, tetrarh se zaprepastio ugledavši Isusovo dostojanstvo i smireni spokoj njegovog lica. Herod je nastavi ispitivati Isusa još nekih petnaest minuta, ali mu Učitelj nije htio odgovoriti. Herod ga je zatim počeo vrijeđati i pozivati da se usudi izvesti neko čudo, ali Isus nije odgovorio bilo na njegova pitanja ili na njegove uvrede.
185:4.3 (1992.5) Herod se zatim okrenuo visokim svećenicima i saducejima i saslušao njihove optužbe, iste one i još neke nove koje su rekli Pilatu o navodnim zločinima Sina Čovječjeg. Konačno, kad se uvjerio da Isus neće bilo progovoriti ili učiniti neko čudo za njega, Herod ga je prvo neko vrijeme izrugivao, a zatim ogrnuo skrletnom kabanicom i poslao natrag Pilatu. Herod je znao da nije imao nadležnosti nad Isusom u Judeji. Iako mu je bilo drago da se konačno riješi Isusa u Galileji, bio je zahvalan što je Pilat snosio odgovornost za odluku o njegovoj smrti. Herod se nikada nije u potpunosti oporavio od straha koji ga je prokleo zbog ubojstva Ivana Krstitelja. Herod je neko vrijeme strahovao da je Isus bio uskrsnuti Ivan. Sada se oslobodio tog straha jer je svojim očima vidio da je Isus bio posve različita vrsta osobe od otvorenog i ljutog proroka koji se usudio raskrinkati i osuditi Herodov privatni život.
5. ISUS PONOVO IDE PRED PILATA
185:5.1 (1993.1) Kad su stražari doveli Isusa natrag k Pilatu, ovaj je izišao na stube pretorija gdje je bila smještena njegova sudačka stolica, i pozivajući visoke svećenike i pripadnike Velikog vijeća, rekao: “Doveli ste mi ovoga čovjeka pod optužbom da poziva narod na pobunu, da zabranjuje plaćanje poreza i da tvrdi da je kralj Židova. Evo, ja sam ga ispitao i ne vidim njegovu krivicu za vaše optužbe. Ustvari, ja ne vidim u njemu nikakve krivnje. Tada sam ga poslao Herodu i tetrarh je zacijelo donio isti zaključak, jer ga je poslao natrag k nama. Dakako, ovaj čovjek nije učinio ništa što zaslužuje smrt. Ako i dalje mislite da zaslužuje kaznu, ja sam ga spreman išibati prije nego ga pustim na slobodu.”
185:5.2 (1993.2) Upravo kad su se Židovi spremili ljutito povikati protiv Isusovog oslobođenja, velika masa ljudi je prišla pretoriju tražeći od Pilata da oslobodi jednog sužnja u čast Pashe. Već neko vrijeme, rimski upravitelji su imali običaj da oslobode jednog sužnja ili optuženika u ime Pashe. A sad, kad je svjetina došla pred njega tražeći oslobođenje sužnja i kako je znao da je Isus već dugo uživao naklonost naroda, Pilatu je sinulo da se može izvući iz ove nevolje ako, budući da je Isus bio jedan od sužanja pred njegovom sudačkom stolicom, predloži svjetini da oslobodi ovog Galilejca u znak njegove dobre volje prilikom Pashe.
185:5.3 (1993.3) Kako se svjetina počela penjati stepenicama, Pilat je mogao razabrati u njihovom žamoru ime određenog Barabe. Baraba je bio poznati politički agitator i ubojiti razbojnik, sin svećenika koji je nedavno uhićen u činu pljačke i ubojstva na putu za Jerihon. Taj je čovjek bio osuđen na smrt neposredno po svršetku Pashe.
185:5.4 (1993.4) Pilat je ustao i objasnio svjetini da su visoki svećenici optužili Isusa i izveli ga na sud tražeći njegovu smrtnu kaznu za određene optužbe, a da on nije našao u njemu krivnje koja zaslužuje smrt. Pilat je rekao: “Hoćete li, dakle, da vam pustim ovog Barabu, ubojicu, ili ovog Isusa iz Galileje?” A kad je Pilat tako rekao, glavni svećenici i savjetnici Velikog vijeća su svi povikali iz sveg glasa, “Barabu, Barabu!” I kad su ljudi vidjeli kako glavni svećenici složno traže Isusovu smrtnu kaznu, spremno su se pridružili, glasno uzvikujući i tražeći njegovu smrt i oslobođenje Barabe.
185:5.5 (1993.5) Nekoliko dana prije ovih događaja mnoštvo se divilo Isusu, ali nisu se dugo divili onome koji je nekoć tvrdio da je Sin Božji, a sad je bio u pritvoru glavnih svećenika i vladara pred Pilatom koji je odlučivao o njegovom životu. Isus je mogao biti heroj u očima svjetine dok je izgonio trgovce i mjenjače novca iz hrama, ali to nije mogao biti dok je bez otpora bio sužanj u rukama svojih neprijatelja na suđenju koje je trebalo odlučiti o njegovom životu.
185:5.6 (1993.6) Pilat se ljutio gledajući kako glavni svećenici traže oslobođenje zloglasnog ubojice, dok u isto vrijeme žele Isusovu smrt. Opažao je njihovu zlobu i mržnju, i spoznao je njihovu zavist i predrasude. Zato im je rekao: “Kako možete tražiti život ubojice i smrt ovog čovjeka čiji je jedini zločin u tome da sebe figurativno naziva kraljem židovskim?” Ali Pilat nije mudro odabrao ove riječi.Židovi su bili ponosan narod koji se trenutno nalazio pod rimskim političkim jarmom, ali koji se nadao dolasku Mesije da ih oslobodi od robovanja nežidovima s velikim prikazom snage i slave. Oni su jako zamjerili - više nego što je Pilat mogao i zamisliti - što se usudio aludirati da je ovaj krotki i ponizni učitelj čudnih doktrina koji je trenutno bio u njihovom pritvoru pod prijetnjom smrtne kazne, mogao nositi naziv “kralja Židova.” Oni su smatrali ove riječi uvredom svemu svetom i časnom u njihovoj nacionalnoj egzistenciji i stoga su još glasnije počeli zagovarati Barabino oslobođenje i Isusovu smrt.
185:5.7 (1994.1) Pilat je znao da Isus nije bio kriv za njihove optužbe. Da je Pilat bio pravedan i hrabar sudac, on bi ga oslobodio od optužbi i pustio na slobodu. Ali Pilat se bojao prkositi tim razljućenim Židovima i dok je oklijevao učiniti svoju dužnost, ušao je glasnik i dao mu zatvorenu poruku od njegove supruge Klaudije.
185:5.8 (1994.1) Pilat je dao znak okupljenima da je želio pročitati poruku prije nego što donese odluku o ovom pitanju. Kad je Pilat otvorio pismo od svoje žene, ono je glasilo: “Nemoj se nikako miješati u stvar toga nedužnog pravednika po imenu Isus. Sinoć sam u snu mnogo pretrpjela zbog njega.” Ova Klaudijina poruka ne samo što je jako uznemirila Pilata i tako odgodila donošenje njegove odluke, već je nažalost dala vremena židovskim vladarima da se rašire među svjetinom i da potaknu narod da traži oslobođenje Barabe i razapinjanje Isusa.
185:5.9 (1994.2) Konačno, Pilat se još jednom obratio narodu da riješi problem s kojim je bio suočen, kad je pitao miješani skup židovskih vladara i naroda koji je došao tražiti da im pusti jednog sužnja, “Što da onda učinim s onim koga zovete kraljem židovskim?” A oni su svi jednim glasom povikali, “Razapni ga! Razapni ga!” Istomišljenost ove mješovite grupe je iznenadila i uznemirila Pilata, ovog nepoštenog i bojažljivog suca.
185:5.10 (1994.3) Pilat je ponovo pitao: “Zašto da razapnem ovog čovjeka? Kakvo je zlo učinio? Koji će od vas izaći da posvjedoči protiv njega?” Ali kad su čuli kako Pilat brani Isusa, još jače su povikali: “Razapni ga! Razapni ga!”
185:5.11 (1994.4) Pilat se ponovo pozvao na običaj otpuštanja jednog sužnja na blagdan Pashe, govoreći: “Još jednom vas pitam, kojeg od ove dvojice sužanja da pustim za Pashu?” I opet je gomila povikala, “Pusti Barabu!”
185:5.12 (1994.5) Pilat je onda rekao: “Ako otpustim ubojicu, Barabu, što mi je učiniti s Isusom?” I još jednom je mnoštvo uzvikivalo jednoglasno, “Razapni ga! Razapni ga!”
185:5.13 (1994.6) Pilat je bio užasnut ustrajnim povicima svjetine, koja je bila pod upravom visokih svećenika i savjetnika Velikog vijeća; unatoč tome, odlučio je barem još jednom pokušati smiriti svjetinu i spasiti Isusa.
6. PILATOV POSLJEDNJI APEL
185:6.1 (1994.7) U svemu što se dogodilo u petak pred Pilatom, sudjelovali su samo Isusovi neprijatelji. Mnogi njegovi prijatelji bilo nisu znali o njegovom uhićenju prethodne noći i ranom jutarnjem suđenju, ili su provodili ove sate skriveni da i sami ne budu uhićeni i podvrgnuti smrti jer su vjerovali u Isusova učenja. Među svjetinom koja je sada tražila Učiteljevu smrt bili su samo njegovi zakleti neprijatelji i lakovjeran i lakomislen narod.
185:6.2 (1995.1) Pilat je posljednji put apelirao na njihovo sažaljenje. Kako se bojao prkositi povicima svjetine koja je tražila Isusovu krv, naredio je židovskim stražarima i rimskim vojnicima da odvedu Isusa i da ga bičuju. To je samo po sebi bilo nepravedno i nezakonito, jer je rimski zakon dopuštao da samo oni osuđeni na smrt razapinjanjem budu podvrgnuti bičevanju. Stražari su odveli Isusa u otvoreno dvorište pretorija za ovu tešku kušnju. Iako njegovi neprijatelji nisu svjedočili bičevanje, Pilat je bio prisutan i prije nego što su završili ovo opako zlostavljanje, naredio je mučiteljima da prestanu i da mu dovedu Isusa. Prije no što su mučitelji spustili svoje čvoraste bičeve na Isusovo tijelo pričvršćeno na mučenički stup, ponovo su ga ogrnuli skrletnom kabanicom i opleli trnovu krunu kojom su ga okrunili. A kad su ugurali trsku u njegovu desnicu kao tobožnje žezlo, kleknuli su pred njega i klanjali se, govoreći: “Zdravo, kralju židovski!” A onda su ga pljuvali i udarali rukama po licu. Jedan od njih, prije nego što se vratio Pilatu, uzeo je trsku iz Isusove ruke i počeo ga njome udarati po glavi.
185:6.3 (1995.2) Pilat je zatim izveo ovog okrvavljenog i napaćenog sužnja pred ovaj mješoviti skup, govoreći: “Evo čovjeka! Opet kažem vam, ja ne nalazim na njemu nikakve krivnje i nakon što je bičevan, želim ga pustiti.”
185:6.4 (1995.3) Tu je stajao Isus iz Nazareta ogrnut skrletnom kraljevskom kabanicom s krunom od trnja koja se usjekla u njegovo ljubazno čelo. Lice mu je bilo obliveno krvlju, a tijelo pognuto od muke i bola. Ali ništa nije moglo dirnuti bezosjećajna srca ovih žrtava snažne emocionalne mržnje, ovih robova religiozne predrasude. Ovaj je prizor izazvao veliku jezu u bićima prostranog svemira, ali nije dirnuo srca onih koji su tako čvrsto usmjerili svoje umove i srca na Isusovo uništenje.
185:6.5 (1995.4) Kad su se oporavili od prvog šoka prizora Učiteljeve muke, nastavili su vikati još dulje i još glasnije, “Razapni ga! Razapni ga! Razapni ga!”
185:6.6 (1995.5) Pilat je tada shvatio da ništa nije moglo apelirati na njihov navodni osjećaj sažaljenja. Zakoračio je pred narod i rekao: “Vidim da ste odlučni u namjeri da uništite ovog čovjeka, ali što je učinio da zasluži smrt? Tko će mu naći krivnje?”
185:6.7 (1995.6) Tada je sam veliki svećenik zakoračio naprijed i idući prema Pilatu ljutito rekao: “Mi imamo sveti zakon i po tome zakonu ovaj čovjek mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.” Kad je Pilat čuo te riječi, još se više pobojao, ne samo od Židova, već i od sjećanja na poruku svoje supruge i pomisao na grčku mitoligiju koja govori o silasku bogova na zemlju, strahujući pri pomisli da je Isus doista mogao biti božanska osoba. Dao je znak svjetini da se stiša, i ponovo uzeo Isusa pod ruku i poveo ga u pretorij da ga dalje ispita. Pilat je sada bio zbunjen strahom, zaveden praznovjerjem i nepopustljivim stavom svjetine.
7. PILATOV POSLJEDNJI RAZGOVOR S ISUSOM
185:7.1 (1995.7) Kad je Pilat, drhteći od bojažljivih emocija, sjeo pored Isusa, upitao je: “Odakle dolaziš? Stvarno, tko si? Što to govore, da si Sin Božji?”
185:7.2 (1996.1) Ali Isus je teško mogao odgovoriti na ova pitanja koja je postavio ovaj slabi i neodlučni sudac koji ga je tako nepošteno podvrgao šibanju čak i nakon što ga je proglasio nevinim od svih zločina i prije nego što ga je uredno osudio na smrt. Isus je pogledao Pilata u oči, ali mu nije odgovorio. Zatim je Pilat rekao: “Meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast osloboditi te i da imam vlast razapeti te?” Tada je Isus rekao: “Ti ne bi imao nikakve vlasti nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo. Ne bi mogao ispoljiti nikakvu vlast nad Sinom Čovječjim da ti Otac na nebu nije dopustio. Ali nije na tebi tolika krivnja jer ne poznaješ evađelje kraljevstva. Zato je onomu koji me tebi predade veći grijeh.”
185:7.3 (1996.2) Ovaj posljednji razgovor s Isusom je jako uplašio Pilata. Ova moralna kukavica i pravosudni slabić je sada patio pod dvostrukim teretom praznovjernog straha od Isusa i smrtnog straha od židovskih vođa.
185:7.4 (1996.3) Pilat se ponovo obratio svjetini, govoreći:“Uvjeren sam da je ovaj čovjek jedino religiozni prijestupnik. Uzmite ga vi, pa mu sudite po vašem zakonu. Zašto očekujete od mene da pristanem na njegovu smrt zato što se sukobio s vašim tradicijama?”
185:7.5 (1996.4) Pilat se upravo spremao osloboditi Isusa kad je ovom plašljivom rimskom sucu prišao visoki svećenik Kaifa i osvetoljubivo upirući prstom u Pilatovo lice, na sav glas ljutito rekao: “Ako oslobodiš ovog čovjeka, nisi prijatelj cara i ja ću ga osobno o tome informirati.” Ova je javna prijetnja bila više nego što je Pilat bio u stanju podnijeti. Strah od gubitka osobnog bogatstva zasjenio je sve druge bojazni i plašljivi je upravitelj naredio da izvedu Isusa pred njegovu sudačku stolicu. Dok je Učitelj stajao pred njim, Pilat je podrugljivo pokazao na Isusa govoreći, “Evo kralja vašega.” A Židovi su odgovorili, “Smakni ga. Razapni ga!” A onda je Pilat, s puno ironije i sarkazma rekao, “Vašega kralja da razapnem?” A Židovi su odgovorili, “Razapni ga! Mi nemamo drugoga kralja osim cara.” Pilat je shvatio da više nije bilo nade u Isusovo spasenje kako se nije bio spreman usprotstaviti Židovima.
8. PILATOVA TRAGIČNA PREDAJA
185:8.1 (1996.5) Tu je stajao Sin Božji utjevljen kao Sin Čovječji. Uhvaćen bez optužnice; optužen bez dokaza; osuđen bez svjedoka; kažnjen bez presude; a sad je trebao primiti smrtnu kaznu odlukom nepravednog suca koji je priznao da mu nije mogao naći nikakve krivnje. Ako je Pilat pokušao apelirati na njihov osjećaj patriotizma nazivajući Isusa “kraljem Židova,” doživio je potpuni poraz u toj namjeri. Židovi nisu očekivali ovakvog kralja. Kad su glavni svećenici i saduceji rekli, “Mi nemamo kralja osim cara,” iznenadili su lakomislenu svjetinu svojim riječima, ali je već bilo prekasno pokušati spasti Isusa čak i da je svjetina bila spremna da se prikloni Učitelju.
185:8.2 (1996.6) Pilat se bojao meteža i pobune. Nije bio spreman riskirati takve poremećaje u vrijeme Pashe u Jeruzalemu. Nedavno je primio opomenu od cara, i nije se bio spreman na sebe navući još jednu. Svjetina se glasno radova kad je Pilat naredio da puste Barabu. Zatim je naredio da mu donesu zdjelicu s vodom i tu je pred svjetinom oprao ruke, govoreći: “Nevin sam od krvi ovog pravednika. Vi ste odlučili da treba umrijeti, ali ja u njemu ne nađoh nikakvu krivnju. To je vaša stvar. Vojnici će ga odvesti.” I onda je svjetina radosno klicala i odgovorila, “Krv njegova neka padne na nas i na našu djecu.”