Knjiga Urantije
DIO IV. Isusov život i učenja
POGLAVLJE 155
BJEŽEĆI SJEVERNOM GALILEJOM
Sekcije
POGLAVLJE 155
BJEŽEĆI SJEVERNOM GALILEJOM
155:0.1 (1725.1) NEDUGO nakon dolaska u blizinu Kerese, Isus i dvadeset četvorica su ove sadržajne nedjelje otputovali malo dalje na sjever, gdje su proveli noć u jednom lijepom parku južno od Betsaide-Julias. Poznavali su taj tabor, jer su tu već jednom boravili. Prije nego što će poći na počinak, Učitelj je pozvao svoje sljedbenike da razgovaraju o planiranom obilasku Bataneje i sjeverne Galileje do obale Fenicije.
1. ZAŠTO SE BUNE NEŽIDOVI?
155:1.1 (1725.2) Isus je rekao: "Sjetite se kako psalmist govori o ovim vremenima, kazujući, 'Zašto se bune nežidovski narodi i zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, a vladari naroda se među sobom savjetuju i rote protiv Gospodina i Pomazanika njegova, govoreći, Neka nam je razbiti okove milosrđa i odbaciti spone ljubavi.'
155:1.2 (1725.3) “Danas se ovo obistinjuje pred vašim očima. Ali vi nećete vidjeti ispunjenje ostatka proročanstva ovoga psalma, jer je njegov autor imao pogrešne ideje o Sinu Čovječjem i njegovoj misiji na zemlji. Moje je kraljevstvo utemeljeno na ljubavi, proglašeno u milosrđu i utvrđeno nesebičnom službom. Otac moj ne sjedi na nebu dok se podsmijeva nežidovskim narodima. On nije srdit u svom bijesu. Ispuniće se obećanje da će ovi tzv pogani (u stvarnosti njegova neuka i neupućena braća) biti Sinovi baštinici. Ja ću primiti ove nežidove raširenih ruku u milosrđu i ljubavi. Sva će ta ljubaznost i dobrota biti ukazana ovim tzv poganima, bez obzira na nesretne izjave zapisa koji govori kako ih Sin u svom trijumfu udara palicom gvozdenom i razbija na komade kao sud lončarski.' Psalmist vas poziva da služite Gospodinu sa strahom' - ja vas pozivam da svojom vjerom uđete u uzvišene privilegije božanskog sinovstva; on vam zapovijeda da se radujete s trepetom; ja vam nudim da se radujete sa sigurnošću. On kaže, 'Ljubite Sina da ne bude ljut, da ne popadate kad plane srdžba njegova.' Ali vi koji ste živjeli sa mnom dobro znate da ljutnja i gnjev ne ulaze u uspostavu kraljevstva nebeskog u srcima ljudi. No psalmist je nazrijevao svjetlo istine kad je u svom završnom upozorenju rekao: 'Blago onima koji se pouzdaju u ovoga Sina.'"
155:1.3 (1725.4) Isus je nastavio poučavati dvadeset četvoricu, govoreći: “Nežidovi se ne bune bez razloga. Oni su uskog i skučenog gledišta, te su u mogućnosti usredotočiti svoje energije s velikim entuzijazmom. Njihovi su ciljevi nadohvat ruke i više ili manje vidljivi; oni se stoga hrabro i učinkovito bore za njihovo izvršavanje. Vi koji ste ispovijedili ulazak u kraljevstvo nebesko suviše ste nepostojani i neodređeni u načinu na koji širite svoja učenja. Pogani se izravno bore za svoje ciljeve; vaša je krivnja što ste okorjeli u stavu čežnje. Ako želite ući u kraljevstvo, zašto ga ne uzmete duhovnim napadom, onako kako pogani uzimaju grad u opsjedu? Vi ste jedva dostojni kraljevstva kad se vaše služenje u tolikoj mjeri sastoji u stavu oplakivanja prošlosti, jadikovanja zbog sadašnjosti i uzaludne nade u budućnost. Zašto se bune nežidovi? Zato što ne znaju istinu. Zašto vi čamite u uzaludnoj čežnji?Zato što ne slušate istinu. Prestanite sa svojom beskorisnom čežnjom i hrabro kročite naprijed radeći to što se odnosi na uspostavu kraljevstva.
155:1.4 (1726.1) "U svemu što činite, ne budite jednostrani i usko specijalizirani. Farizeji koji teže našem uništenju doista misle da obavljaju službu Božju. Postali su tako uskogrudo tradicionalni da su slijepi od predrasuda i okorjeli od straha. Obratite pozornost kako Grci imaju znanost bez religije, dok Židovi imaju religiju bez znanosti. A kada ljudi postanu tako zavedeni da prihvate uski i zbrkani raspad istine, njihova je jedina nada za spas u usklađenju s istinom - obraćenju.
155:1.5 (1726.2) "Dopustite da odlučno naglasim ovu vječnu istinu: Ako svojim usklađenjem s istinom naučite prikazati u svojim životima ovu lijepu cjelovitost ispravnosti, vaši će se bližnji povesti za vama kako bi i oni sami stekli to što vi imate. Stupanj u kojem sebi privlačite tražitelje istine predstavlja mjerilo vašeg obdarenja istinom, vaše ispravnosti. Mjera u kojoj morate nositi svoju poruku ljudima, na neki način predstavlja mjeru vašeg neuspjeha da živite život ispravnosti, usklađenja s istinom."
155:1.6 (1726.3) I mnogo je drugoga Učitelj učio svoje apostole i evanđeliste prije nego što su mu poželjeti laku noć i pošli na počinak.
2. EVANĐELISTI U KOROZAINU
155:2.1 (1726.4) U ponedjeljak ujutro, 23. svibnja, Isus je poslao Petra da prijeđe u Korozain s dvanaest evađelista, dok je on s jedanaestoricom krenuo putem koji je vodio duž Jordana između Damaska i Kafarnauma, a odande sjeveroistočno do raskrižja s putem koji je vodio u njihovo odredište, Cezareju-Filipovu, gdje su boravili i poučavali dva tjedna. Tu su stigli u popodnevnim satima u utorak, 24. svibnja.
155:2.2 (1726.5) Petar i evanđelisti su proveli dva tjedna u Korozainu, propovijedajući evanđelje kraljevstva maloj ali iskrenoj skupini vjernika. Ali nisu bili u stanju privući mnogo novih obraćenika. Niti jedan grad u Galileji nije dao tako malo duša u kraljevstvo kao Korozain. U skladu s Petrovim uputama, dvanaest evađelista nisu toliko govorili o ozdravljenju - stvarima fizičke prirode - koliko su s povećanom snagom propovijedali i poučavali o duhovnim istinama nebeskog kraljevstva. Ova dva tjedna u Korozainu predstavljaju pravo krštenje nedaćama za dvanaest evanđelista jer je to do tada bilo najteže i neproduktivnije razdoblje njihove karijere. Budući da im je na taj način uskraćeno zadovoljstvo osvajanja novih duša za kraljevstvo, svaki je od njih ozbiljnije i iskrenije preispitao svoju dušu i svoj vlastiti napredak na duhovnim stazama novog života.
155:2.3 (1726.6) Kad se činilo da više nema ljudi koji će tražiti ulaz u kraljevstvo, Petar je u utorak, 7. lipnja, okupio svoje suradnike i krenuo u Cezareju-Filipovu da se pridruže Isusu i apostolima. Stigli su oko podneva u srijedu i provelicijelu večer u raspravi svojih iskustava među nevjernicima Korozaina. Isus se tijekom večernjih rasprava ponovo osvrnuo na usporedbu o sijaču i skrenuo njihovu pozornost na vrijednost događaja koji mogu djelovati kao neuspjeh u životnim poduzećima.
3. U CEZAREJI-FILIPOVOJ
155:3.1 (1727.1) Iako Isus nije poduzimao javni rad za ova dva tjedna boravka u Cezareji-Filipovoj, apostoli su održali brojne mirne zborove u gradu, tako da su mnogi vjernici došli u tabor razgovarati s Učiteljem. Pridobili su vrlo malu skupinu vjernika kao rezultat ovog posjeta. Isus je svaki dan razgovarao s apostolima, koji su sada mogli jasnije uočiti početak nove faze rada na poučavanju kraljevstva nebeskog. Počeli su shvaćati da "kraljevstvo nebesko nije hrana i piće, nego je realizacija duhovne radosti prihvaćanja božanskog sinovstva."
155:3.2 (1727.2) Boravak u Cezareji-Filipovoj je bio prava kušnja za jedanaestoricu apostola; bila su to dva teška tjedna koja su jedva uspjeli preživjeti. Bili su gotovo sasvim depresivni, a nedostajao im je i povremeni stimulus Petrove entuzijastične ličnosti. U ovim je trenucima bilo doista teško vjerovati u Isusa i ići za njim. Iako su u ta dva tjedna preobratili samo nekolicinu duša, naučili su mnoga toga korisnog iz svojih svakodnevnih razgovora s Učiteljem.
155:3.3 (1727.3) Apostoli su naučili da su Židovi dostigli točku duhovne stagnacije i smrti jer su kristalizirali istinu u sustav vjerovanja; da ako istina postane formulirana tako da počne graničiti s preuzetnom isključivosti umjesto što će služiti kao putokaz duhovnom usmjerenju i napretku, takva učenja gube kreativnu i životvornu snagu i na kraju postaju puki konzervans i fosil.
155:3.4 (1727.4) Sve više su od Isusa usvajali promatranje ljudskih ličnosti u smislu njihovih mogućnosti u vremenu i vječnosti. Naučili su da se mnoge duše najbolje mogu navesti na ljubav prema Bogu kojeg ne mogu vidjeti ako prvo nauče voljeti svoju vidljivu braću. I upravo je u tom kontekstu pripojeno novo značenje Učiteljevoj izjavi u vezi nesebičnog služenja bližnjima: "Ako nešto učinite jednom od moje najmanje braće, to učiniste meni."
155:3.5 (1727.5) Jedna od velikih lekcija ovog boravka u Cezareji ima veze s porijeklom religioznih tradicija, s velikom opasnosti dopuštanja da se osjećaj svetosti poveže s nesvetim stvarima, svagdašnjim idejama i svakodnevnim događajima. Na jednom od ovih vijećanja su naučili da istinska religija predstavlja čovjekovu iskrenu odanost njegovim najvišim i najispravnijim uvjerenjima.
155:3.6 (1727.6) Isus je upozorio vjernike da ako njihove religiozne težnje budu posve materijalne, onda će usljed napredovanja znanja o svijetu prirode i postupnog gubitka vjere u njezino tobožnje nadnaravno porijeklo, na kraju biti lišeni svoje vjere u Boga. Ali ako njihova religija bude duhovna, onda napredak fizičkih znanosti nikada neće biti u stanju poremetiti njihovu vjeru u vječne stvarnosti i božanske vrijednosti.
155:3.7 (1727.7) Naučili su da religija, ako ima posve duhovnu motivaciju, čini život vrijednim življenja, puneći ga visokim ciljevima, dajući mu dostojanstvo transcendentnih vrijednosti i nadahnuće najviših motiva, dok u isto vrijeme tješi ljudsku dušu blaženim podstrekom nade. Istinska religija je osmišljena kako bi se umanjio pritisak postojanja; ona oslobađa vjeru i hrabrost za svakodnevni život i nesebično služenje. Vjera potiče duhovnu vitalnost i učinkovitost ispravnosti.
155:3.8 (1727.8) Isus je više puta učio svoje apostole da ni jedna civilizacija ne može dugo preživjeti gubitak onog najboljeg u svojoj religiji. I nikad nije posustao ističući dvanaestorici veliku opasnost od prihvaćanja religioznih simbola i ceremonija na mjesto religioznog iskustva. Cijeli je njegov život na zemlji dosljedno bio posvećen misiji odmrzavanja zamrznutih obličja religije u protočne slobode prosvijećenog sinovstva.
4. NA PUTU ZA FENICIJU
155:4.1 (1728.1) U četvrtak ujutro, 9. lipnja, nakon što su primili vijesti o napretku kraljevstva od Davidovih glasnika iz Betsaide, ova je skupina od dvadeset i pet učitelja napustila Cezareju-Filipovu putujući feničkom obalom. Zaobišli su močvare idući prema Luzu, dok nisu došli do puta koji je povezivao Magdalu s planinskim gorjem Libanona, odakle su nastavili do križanja s cestom za Sidon, gdje su stigli u petak popodne.
155:4.2 (1728.2) Tijekom pauze za ručak u sjeni visećeg grebena u blizini Luza, Isus je isporučio jedan od najznačajnijih govora koje su njegovi apostoli imali priliku čuti tijekom njihovih zajedničkih godina. Tek što su sjeli da prelome kruh, Šimun Petar je upitao Isusa: "Učitelju, budući da Otac na nebu sve zna i budući da je njegov duh naša podrška u uspostavi kraljevstva nebeskog na zemlji, zašto ćemo bježati pred prijetnjama naših neprijatelja? Zašto se odbijamo suočiti s neprijateljima istine?" Ali prije nego što je Isus počeo odgovarati na Petrovo pitanje, Tomo je požurio da upita: “Učitelju, stvarno želim znati što to nije u redu s religijom naših neprijatelja u Jeruzalemu. Koja je stvarna razlika između njihove religije i naše? Odakle tolika razlika u vjerovanjima, ako svi tvrdimo da služimo istog Boga? " A kad je Tomo završio s pitanjem, Isus je rekao: “Dok ne želim zanemariti Petrovo pitanje jer dobro znam da je lako pogrešno protumačiti razloge koji me navode na trenutno izbjegavanje otvorenog sukoba s židovskim vlastima, mislim da će biti od veće koristi za sve vas ako prvo odgovorim na Tomino pitanje. To ću učiniti poslije ručka."
5. RASPRAVA O ISTINSKOJ RELIGIJI
155:5.1 (1728.3) Ovaj nezaboravni govor o religiji, sažet i izražen suvremenim jezikom, izražava sljedeće istine:
155:5.2 (1728.4) Dok religije svijeta imaju dvostruko porijeklo - prirodno i obznanjeno - u bilo koje doba i u bilo kojoj skupini ljudi, mogu se naći tri različita oblika religiozne odanosti. Ovo su ta tri ispoljenja religioznog nagona:
155:5.3 (1728.5) 1. Primitivna religija.Poluprirodni i instinktivni poriv koji čovjeka navodi na strah od tajanstvenih energija i na obožavanje nadmoćnih sila, što je uglavnom religija fizičke prirode, religija straha.
155:5.4 (1728.6) 2. Religija civilizacije. Napredujući religiozni koncepti i prakse sve civiliziranijih rasa - religija uma - intelektualna teologija autoriteta utemeljene religiozne tradicije.
155:5.5 (1728.7) 3. Istinska religija - religije otkrivenja. Otkrivenje nadnaravnih vrijednosti, djelomičan uvid u vječne stvarnosti, letimični pogled dobrote i ljepote beskonačnog karaktera Oca na nebu - religija duha ispoljena u ljudskom iskustvu.
155:5.6 (1729.1) Isus je odbio pokazati omalovažavanje prema religiji fizičkih osjetila i praznovjernih strahova prirodnog čovjeka, iako je izrazio žaljenje zbog činjenice da je toliko ovog primitivnog oblika bogoslužja ustrajalo u religijskim praksama inteligentnijih ljudskih rasa. Isus je objasnio da se velika razlika između religije uma i religije duha sastoji u tome da se religija uma temelji na autoritetu crkve, dok se religija duha u potpunosti temelji na ljudskom iskustvu.
155:5.7 (1729.2) Učitelj je onda proveo sat vremena u pouci, kako bi razjasnio ove istine:
155:5.8 (1729.3) Sve dok ljudske rase ne postanu inteligentnije i potpunije civilizirane i dalje će ustrajati mnogi od tih djetinjastih i praznovjernih obreda koji su tipični evolucijskim praksama primitivnih i zaostalih naroda. Sve dok ljudski rod ne uznapreduje na razinu višeg i općenitijeg priznavanja stvarnosti duhovnog iskustva, mnogi muškarci i žene nastavljaju pokazivati osobnu sklonost prema tim religijama autoriteta koje zahtijevaju samo intelektualni pristanak, za razliku od religije duha koja podrazumijeva aktivno sudjelovanje uma i duše u pustolovini vjere koja se kvata u koštac s rigoroznim stvarnostima progresivnog ljudskog iskustva.
155:5.9 (1729.4) Prihvaćanje tradicionalnih religija autoriteta predstavlja tehniku izbjegavanja stvarnosti u traženju zadovoljenja čežnji duhovne prirode. Okoštale, kristalizirane i fiksirane religije autoriteta pružaju sigurno utočište čovjekovoj zbrkanoj i izbezumljenoj duši od napadaja straha i muka neizvjesnosti. Takva religija zahtijeva od svojih poklonika, kao cijenu za ova zadovoljstva i uvjerenja, samo pasivni i čisto intelektualni pristanak.
155:5.10 (1729.5) Na zemlji će dugo živjeti ti bojažljivi, uplašeni i neodlučni pojedinci koji prije svega traže ovaj način osiguranja duhovne utjehe, iako kroz svoju povezanost s religijama autoriteta kompromitiraju suverenitet svojih ličnosti, unizuju dostojanstvo vlastitog samopoštovanja i u potpunosti predaju svako pravo na sudjelovanje u tom najuzbudljivijem i najinspirativnijem od svih ljudskih iskustava: osobnoj potrazi za istinom, uzbuđenju suočavanja s opasnostima intelektualnog otkrića, ustrajnom istraživanju stvarnosti osobnog religioznog iskustva, vrhovnom zadovoljstvu doživljavanja osobnog trijumfa stvarnog ostvarenja pobjede duhovne vjere nad intelektualnom sumnjom koja se časno ostvaruje u najvišoj pustolovini cjelokupnog ljudskog postojanja - čovjekovoj potrazi za Bogom i njegovom pronalaženju Boga, za sebe i od sebe.
155:5.11 (1729.6) Religija duha znači napor, borbu, sukob, vjeru, odlučnost, ljubav, odanost i napredak. Religija uma - teologija autoriteta - zahtijeva od svojih formalnih vjernika malo ili ni malo napora. Tradicija je sigurno utočište i lagodan put za one bojažljive i neodlučne duše koje se instinktivno klone borbe duha i mentalne nesigurnosti povezane s ovim putovanjem vjere koje vodi u smionu avanturu na otvorenim pučinama neistražene istine u potrazi za dalekim obalama duhovnih stvarnosti koje otkriva progresivni ljudski um i doživljava ljudska duša u svojoj evoluciji.
155:5.12 (1729.7) Isus je dalje rekao: “U Jeruzalemu su religiozne vođe formulirale različite doktrine koje su koncipirali njihovi tradicionalni učitelji i stari proroci, od kojih su ovi učitelji formirali sustav intelektualnih uvjerenja, religiju autoriteta. Sve takve religije apeliraju samo na ljudski um. A mi se sada spremamo krenuti u smrtonosni sukob s takvom religijom jer se spremamo početi hrabro naviještanje nove religije - religije koja nije religija u današnjem smislu te riječi, religije koja prije svega apelira na božanski duh Oca mojega koji boravi u umu čovjeka; religije koja izvodi autoritet iz plodova prihvaćanja onoga šte se tako sigurno javlja u osobnom iskustvu svih koji istinski i iskreno postanu vjernici u istine ovog višeg duhovnog zajedništva."
155:5.13 (1730.1) Pokazujući na svakog od dvadeset četvorice i pozivajući ih po imenu, Isus je rekao: "A sada, koji će od vas radije ići ovim jednostavnim putem konformizma s utemeljenom i fosiliziranom religijom, religijom za koju se zalažu farizeji u Jeruzalemu, umjesto da podnese teškoće i progone koji prate misiju naviještanja boljeg puta ljudskog spasenja, u isto vrijeme ostvarujući zadovoljstvo vlastitog otkrivanja krasota i stvarnosti živog i osobnog iskustva u vječnim istinama i vrhovnim veličanstvima kraljevstva nebeskog? Vidite li sebe kao bojažljive mekušce koji traže ono što je nadohvat ruke? Bojite li se predati svoju budućnost u ruke Boga istine, čiji ste sinovi? Jeste li nepovjerljivi prema Ocu, čija ste djeca? Želite li ići natrag na lagodni put sigurnosti i intelektualne fiksacije religije tradicionalnog autoriteta, ili želite zasukati rukave i ići naprijed sa mnom u tu nesigurnu i nestabilnu budućnost proglašenja novih istina religije duha, u kraljevstvo nebesko u srcima ljudi?"
155:5.14 (1730.2) Sva dvadeset četvorica njegovih slušatelja su se podigli da pokažu ujedinjenu i odanu reakciju na te riječi, u ovoj rijetkoj prilici emocionalnog apela kojim se Isus poslužio, ali on je podigao ruku i zaustavio ih, govoreći: "Idite sada u osamu, da svaki bude nasamo s Ocem, i tu bez emocija nađite odgovora na moje pitanje, a nakon što pronađete takav autentični i iskreni stav duše, slobodno i neustrašivo odgovorite Ocu mojem i Ocu vašemu, čiji je beskonačni život ljubavi sam duh religije koju proglašavamo."
155:5.15 (1730.3) Evanđelisti i apostoli su otišli u osamu na kratko vrijeme. Bili su uzbuđeni u duhu i nadahnuti u umu, dok su njihove emocije bile duboko uskomešane onim što je Isus rekao. No, kad ih je Andrija pozvao da se okupe, Učitelj je samo rekao: "Neka nam je nastaviti putovanje. Idemo u Feniciju na neko vrijeme, a svi trebate moliti Oca da preobrazi vaše emocije uma i tijela u više odanosti uma i u iskustva duha koja donose dublje zadovoljstvo."
155:5.16 (1730.4) Dok su putovali, dvadeset četvorica su isprva šutjeli, ali su onda počeli razgovarati, a oko tri sata poslije podne više nisu mogli ići dalje; ponovo su zastali i Petar je otišao k Isusu, govoreći: “Učitelju, govorio si riječi života i istine. Želimo još toga čuti; molimo te da nas dalje uputiš u te stvari."
6. DRUGA RASPRAVA O RELIGIJI
155:6.1 (1730.5) I tako, dok su zastali u sjeni brda, Isus ih je nastavio poučavati u vezi religije duha, u biti govoreći:
155:6.2 (1730.6) Vi ste se izabrali izdvojiti od vaših bližnjih koji su odabrali ostati zadovoljni religijom uma, onih koji teže sigurnosti i traže konformizam. Odlučili ste zamijeniti emocije autoritativne sigurnosti za uvjerenja duha avanturističke i progresivne vjere. Usudili ste se uložiti protest mukotrpnom robovanju institucionalnoj religiji i odbaciti autoritet tradicije pisane riječi koja se trenutno smatra Božjom. Otac naš je doista govorio kroz Mojsija, Iliju, Izaiju, Amosa i Hošeu, ali on nije prestao upućivati riječi istine svijetu nakon što su ti stari proroci završili svoje iskaze. Otac moj nije pristran prema bilo kojoj rasi ili generaciji i ne daje riječ istine jednom razdoblju dok je uskraćuje drugom. Nemojte činiti glupost tako što ćete nazivati božanskim to što je u cijelosti ljudsko i pazite da znate razabrati riječi istine koje ne dolaze iz tradicionalnih izvora takozvanog nadahnuća.
155:6.3 (1731.1) Pozvao sam vas da budete ponovo rođeni, da budete rođeni od duha. Pozvao sam vas iz tame autoriteta i uspavanosti tradicije u transcendentno svjetlo ostvarenja mogućnosti najvećeg otkrića koje ljudska duša može učiniti - uzvišenog iskustva pronalaženja Boga za sebe, u sebi i od samoga sebe, i obavljanja svega toga kao činjenice u svom vlastitom iskustvu. I tako možete preći iz smrti u život, od autoriteta tradicije do iskustva poznavanja Boga; tako ćete proći od tame u svjetlost, od vjere koju ste naslijedili od svoje rasne grupe u osobnu vjeru koju postižete stvarnim iskustvom; i na taj način možete napredovati od teologije uma koju primate od svojih predaka do istinske religije duha koja će biti izgrađena u vašim dušama kao vječno obdarenje.
155:6.4 (1731.2) Vaša se religija mijenja od pukog intelektualnog vjerovanja u tradicionalni autoritet u stvarno iskustvo te žive vjere koja je u stanju shvatiti stvarnost Boga i svega što se odnosi na božanski duh Oca. Religija uma vas beznadežno veže za prošlost; religija duha se sastoji u progresivnom otkrivenju i uvijek vas mami prema višim i svetijim dostignućima u duhovnim idealima i vječnim stvarnostima.
155:6.5 (1731.3) Religija autoriteta može pružiti trenutni osjećaj utemeljene sigurnosti, ali za to prolazno zadovoljstvo plaćate gubitkom svoje duhove slobode i religiozne ovlasti. Moj Otac ne zahtijeva kao cijenu ulaska u kraljevstvo nebesko da sebe prisilite na vjerovanje u stvari koje su vam duhovno odbojne, nesvete i neiskrene. Od vas se ne traži da izgubite svoj vlastiti osjećaj milosti, pravde i istine pokoravanjem nekom zastarjelom sustavu religijskih formi i ceremonija. Religija duha vam zauvijek daje slobodu da slijedite istinu gdje god vas upravi usmjerenje duha. A tko će znati - možda ovaj duh ima nešto za podijeliti s ovom generacijom što su prošle generacije odbile čuti?
155:6.6 (1731.4) Sram tim lažnim učiteljima religije koji hoće povući gladne duše natrag u mutnu i daleku prošlost i tamo ih ostaviti! I tako su ti nesretni ljudi osuđeni na strah od svakog novog otkrića, dok su zbrkani svakim novim otkrivenjem istine. Prorok koji je rekao: "On će biti u savršenom miru čiji je um ostao na Bogu," nije izrazio puko intelektualno vjerovanje u autoritativnu teologiju. Ovaj je čovjek u svojom poznavanju istine otkrio Boga; on nije tek govorio o Bogu.
155:6.7 (1731.5) Upozoravam vas da odbacite praksu citiranja starih proroka i hvalospjeva herojima Izraela i da umjesto toga težite postati živi proroci Svevišnjega i duhovni heroji predstojećeg kraljevstva. Doista može biti vrijedno ukazati poštovanje vođama koji su poznavali Boga u prošlosti, ali zašto pri tome žrtvovati najveće iskustvo ljudske egzistencije: pronalaženje Boga sami za sebe i njegovo poznavanje u vašim vlastitim dušama?
155:6.8 (1732.1) Svaka ljudska rasa ima svoje jedinstveno gledište ljudske egzistencije; religija stoga uma uvijek mora odražavati ove različite rasne stavove. Religije autoriteta nikada ne mogu postići ujedinjenje. Ljudsko jedinstvo i smrtno bratstvo se mogu postići samo visokim obdarenjem religije duha. Ljudi različitih rasa mogu imati različite umove, ali u cijelom ljudskom rodu prebiva jedan te isti božanski i vječni duh. Nada ljudskog bratstva jedino može biti ostvarena samo kada i kako različite umne religije autoriteta postanu nadahnute i nadsvođene ujedinjujućom i oplemenjujućom religijom duha - religijom osobnog duhovnog iskustva.
155:6.9 (1732.2) Religije autoriteta jedino mogu podijeliti ljude i navesti ih da savjesno zauzmu protivne pozicije; religija postupno privlači ljude u zajednicu i navodi ih da jedni drugima pokažu suosjećajno razumijevanje. Religije autoriteta zahtijevaju od ljudi ujednačenost uvjerenja, ali to je nemoguće ostvariti s obzirom na današnje okolnosti u svijetu. Religija duha zahtijeva jedino jedinstvo iskustva - ujednačenost sudbine - potpuno dopuštajući raznolikost uvjerenja. Religija duha traži samo ujednačenost uvida, a ne ujednačenost gledišta i perspektive. Religija duha ne traži jednolikost intelektualnih pogleda, već samo jedinstvo osjećaja duha. Religije autoriteta se kristaliziraju u beživotna kreda; religija duha prerasta u sve veću radost i slobodu oplemenjujućih djela suosjećajne službe i milostivog posluživanja.
155:6.10 (1732.3) Ali pazite da bilo koji od vas ne gleda s prezirom na djecu Abrahama zato što su podlijegli ovim zlim danima tradicionalne jalovosti. Naši su se preci dali u neumornu i strastvenu potragu za Bogom i pronašli su ga onako kako ga nije pronašla niti jedna druga kompletna rasa ljudi od doba Adama, koji je bio upoznat s ovim pitanjima zbog toga što je i sam bio Sin Božji. Moj Otac nije previdjeo priznati ovu dugu i neumornu borbu Izraela, sve od vremena Mojsija, kako bi pronašli i spoznali Boga. Kroz mnoge napaćene generacije, Židovi nisu prestali s radom, naporom, mukama i podnošenjem patnji i bolnih iskustava pogrešno shvaćenog i preziranog naroda i sve to kako bi mogli prići malo bliže otkriću istine o Bogu. Naši su oci bez obzira na sve propuste i spoticaje Izraela, od Mojsija do vremena Amosa i Hošea, cijelom svijetu postupno otkrili sve jasniju i istinitiju sliku vječnog Boga. I tako je pripravljen put za još veće otkrivenje Oca koje ste vi pozvani uzjamno podijeliti.
155:6.11 (1732.4) Nikada ne zaboravite da postoji samo jedna avantura koja je ljepša i uzbudljivija od čovjekovog nastojanja da otkrije volju živog Boga, a to je predivno iskustvo iskrenog pokušaja da se ta božanska volja sprovede u djelo. I ne zaboravite da se Božja volja može obavljati u bilo kojem zemaljskom zvanju. Neki pozivi nisu sveti a drugi svjetovni. Sve stvari su svete u životima onih kojima upravlja duh; to jest, onih koji su podređeni istini, oplemenjeni ljubavlju, dominiram milošću i obuzdani pravednosti - pravdom. Duh koji ćemo Otac moj i ja poslati na svijet nije samo Duh Istine, već je i duh idealističke ljepote.
155:6.12 (1732.5) Morate prestati tražiti Božju riječ jedino na stranicama starih zapisa teološkog autoriteta. Oni koji su rođeni od duha Božjega će odsada raspoznavati Božju riječ, bez obzira odakle ona naočigled vuče porijeklo. Božanska istina ne treba biti zanemarena ako je naočigled potječe iz ljudskog izvora. Mnoga vaša braća imaju umove koji prihvaćaju teoriju o Bogu, dok oni duhovno ne shvaćaju Božju prisutnost. Upravo iz tog razloga sam vas toliko puta učio da se kraljevstvo nebesko najbolje može ostvariti stjecanjem duhovnog stava iskrenog djeteta. Ovim ne preporučam da ljudi usvoje mentalnu nezrelost, nego da prisvoje duhovnu jednostavnost takvog lako vjerujućeg djeteta s puno povjerenja. Nije toliko važno poznavati činjenicu Boga, koliko je važno iz dana u dan rasti u sposobnosti osjećanja prisutnosti Boga.
155:6.13 (1733.1) Nakon što počnete pronalaziti Boga u svojoj duši, s vremenom ćete ga početi opažati i u dušama drugih ljudi i na kraju u svim stvorenim bićima i cijelom stvaranju moćnog svemira. Ali kako se Otac može pojaviti kao Bog vrhovnih odanosti i božanskih ideala u dušama ljudi koji posvećuju tako malo ili ni malo vremena meditativnoj kontemplaciji tih vječnih stvarnosti? Dok um nije sjedište duhovne prirode, on je doista njezin pristup.
155:6.14 (1733.2) No, ne učinite pogrešku pokušavajući dokazati drugim ljudima da ste pronašli Boga; iako ne možete svjesno proizvesti valjan dokaz toj činjenici, postoje dva čvrsta i snažna pokazatelja vašeg poznavanja Boga, a to su:
155:6.15 (1733.3) 1. Plodovi duha Božjeg koji se ispoljavaju u vašem svakodnevnom životu.
155:6.16 (1733.4) 2. Činjenica da cijeli vaš životni plan pruža čvrsti dokaz tome da ste bezrezervno riskirali sve što jeste i sve što imate u avanturi preživljavanja smrti u nadi da ćete naći Boga vječnosti, čiju ste prisutnost predosjetili u vremenu.
155:6.17 (1733.5) Nego pazite, moj Otac uvijek odgovara i na najtiši titraj vjere. On uzima u obzir fizičke i praznovjerne emocije primitivnog čovjeka. A kad se radi o iskrenim ali bojažljivim dušama čija je vjera tako slaba da ne predstavlja ništa više od intelektualnog konformizma u pasivnom stavu suglasnosti s religijama autoriteta, Otac je uvijek na oprezu da pokaže poštovanje i poticaj čak i takvim militavim pokušajima dopiranja do njega. Ali od vas koji ste pozvani iz tame u svjetlost očekuje se da vjerujete cijelim svojim srcem; vaša vjera treba dominirati nad spojenim stavovima tijela, uma i duha.
155:6.18 (1733.6) Vi ste moji apostoli i vama religija ne smije postati teološko utočište u kojem možete pronaći zaklon u strahu od suočavanja s okrutnim stvarnostima duhovnog napretka i idealističke pustolovine; vaša religija prije svega treba postati činjenica stvarnog iskustva koje svjedoči da je Bog pronašao, idealizirao, oplemenio i produhovio vas, i da ste uvršteni u vječnu pustolovinu pronalaženja Boga koji je tako pronašao vas i učinio vas svojim sinom.
155:6.19 (1733.7) Kad je Isus završio s govorom, pozvao je Andriju i pokazujući na zapad prema Feniciji, rekao: "Neka nam je ići na put."