Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 105 : BOŽANSTVO I STVARNOST

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 105 : BOŽANSTVO I STVARNOST



POGLAVLJE 105 : BOŽANSTVO I STVARNOST

105:0.1 ČAK i visoki redovi kozmičkih inteligencija mogu jedino djelomično shvatiti beskonačnost, dok im je konačnost stvarnosti jedino relativno shvatljiva. Ljudski će um lakše biti u stanju pronići vječnu tajnu porijekla i sudbine svega što se naziva stvarnim ako zamisli vječnost-beskonačnost kao gotovo neograničenu elipsu koja proizlazi iz djelovanja jednog apsolutnog uzroka i koja djeluje širom ovog univerzalnog kruga beskrajne raznolikosti, uvijek stremeći nekom apsolutnom i beskonačnom potencijalu sudbine.

105:0.2 Kada smrtnički intelekt nastoji shvatiti koncept cjelokupnosti stvarnosti, takav je konačni um izravno suočen s beskonačnosti-stvarnosti; cjelokupnost stvarnosti je zapravo beskonačnost koja tako nije posve razumljiva ni jednom umu podbeskonačne konceptualne moći.

105:0.3 Ljudskom je umu jako teško izgraditi prikladno razmijevanje egzistencija vječnosti, a bez takvog je razumijevanja nemoguće predočiti čak i naše koncepte cjelokupnosti stvarnosti. Unatoč tome, mi možemo pokušati predstaviti ove ideje, premda smo u cjelosti svjesni da pri procesu prevođenja i modifikacije moramo umnogome izobličiti svoje koncepte kako bi ih doveli do razine razumijevanja smrtničkog uma.

1. FILOZOFSKI KONCEPT JA JESAM

105:1.1 Filozofi kozmosa pripisuju apsolutni osnovni uzrok u beskonačnosti Ocu Svih koji djeluje kao beskonačni, vječni i apsolutni JA JESAM.

105:1.2 Kako je ovaj koncept jako udaljen od čovjekovog iskustvenog razumijevanja, mnogostruke opasnosti prate nastojanje da se smrtničkom intelektu predoči ova ideja beskonačnog JA JESAM, kako ovom konceptu prijeti ozbiljno izobličenje značenja i neispravno predočenje vrijednosti. Unatoč tome, filozofski koncept JA JESAM pruža konačnim bićima kakvu-takvu osnovu na kojoj mogu utemeljiti svoja nastojanja da se djelomično približe izvoru apsolutnog porijekla i beskonačnih sudbina. No pri svim našim nastojanjima da razjasnimo porijeklo i sazrijevanje stvarnosti, treba istaći da je po svim značenjima i vrijednostima ličnosti, ovaj koncept--JA JESAM--Prva Osoba Božanstva, Otac svih ličnosti. Ali ova pretpostavka--JA JESAM--nije tako lako uočljiva u neobožanstvljenim domenama kozmičke stvarnosti.

105:1.3 JA JESAM je Beskonačni; JA JESAM je i beskonačnost. Sa sekvencijalnog--vremenskog--stanovišta, sva stvarnost vuče porijeklo od beskonačnog JA JESAM, čija osamljena egzistencija u prošloj beskonačnoj vječnosti mora biti osnovna filozofska pretpostavka konačnog stvorenog bića. Koncept JA JESAM podrazumijeva bezuvjetnu beskonačnost, nediferenciranu stvarnost svega što se ikad moglo dogoditi u cijeloj beskonačnoj vječnosti.

105:1.4 Kao egzistencijalni koncept, JA JESAM nije bilo obožanstvljen ili neobožanstvljen, aktualan ili potencijalan, ličan ili bezličan, statički ili dinamički. Beskonačni se nikako ne da uvjetno ograničiti, izuzev tvrdnjom da JA JESAM jeste. Filozofska pretpostavka JA JESAM predstavlja kozmički koncept koji je ponešto teže shvatiti nego koncept Bezuvjetnog Apsoluta.

105:1.5 Konačni um smatra da sve mora imati početak i premda stvarnost nikad nije imala stvarni početak, postoje izvjesni izvorni odnosi koje stvarnost ispoljava naspram beskonačnosti. Evo kako se može zamisliti predstvarnost, praiskonska situacija vječnosti: Može se uzeti da je u nekom beskonačno dalekom, pretpostavljenom času prošle vječnosti, JA JESAM bio bilo nešto ili ništa, bilo uzrok ili posljedica, bilo volja ili reakcija. U ovom pretpostavljenom času vječnosti još nije bila nastupila diferencijacija cjelokupne stvarnosti. Beskonačnost je ispunjena Beskonačnim; Beskonačni obuhvaća beskonačnost. Ovo je pretpostavljeni statički čas vječnosti; aktualnosti još uvijek počivaju u sastavu svojih potencijalnosti, dok se potencijalnosti još uvijek nisu pojavile u beskonačnosti JA JESAM. No čak i u ovoj zamišljenoj situaciji, moramo pretpostaviti postojanje mogućnosti za djelovanje osobne volje.

105:1.6 Uvijek imajte na umu da čovjekovo shvaćanje Oca Svih predstavlja osobno iskustvo. Kao vaš duhovni Otac, Bog je shvatljiv vama kao i svim drugim smrtnicima; ali vaš iskustveni obožavalački koncept Oca Svih uvijek mora biti nešto manji od vaše filozofske pretpostavke beskonačnosti Prvog Izvora i Centra--JA JESAM. Kad govorimo o Ocu, mislimo na Boga kako ga razumiju njegova visoka i niska stvorena bića, no postoji još mnogo toga što ulazi u sastav Božanstva a što kozmička stvorena bića nisu u stanju shvatiti. Bog--vaš Otac i moj Otac--predstavlja tu fazu Beskonačnog koju u svojim ličnostima shvaćamo kao aktualnu iskustvenu stvarnost, dok JA JESAM zauvijek mora ostati naša hipoteza svega u sastavu Prvog Izvora i Centra što osjećamo da nije moguće poznati. A čak i ta hipoteza vjerojatno nije ni blizu nepojmljivoj beskonačnosti izvorne stvarnosti.

105:1.7 Svemir nad svemirima, dom nebrojenog mnoštva ličnosti, predstavlja ogroman i složen organizam, no Prvi Izvor i Centar je beskonačno složeniji od svemira i ličnosti koji su postali stvarni zahvaljujući nalozima njegove volje. Kad se čudite veličini glavnog svemira, sjetite se da čak i tako nepojmljiva tvorevina ne može biti ništa više nego djelomično otkrivenje Beskonačnog.

105:1.8 Beskonačnost je uistinu daleko od iskustvene razine smrtničkog razumijevanja, ali vaši koncepti beskonačnosti rastu čak i ovom dobu života na Urantiji i nastavit će rasti u toku cijelog beskrajnog puta koji vas očekuje u budućoj vječnosti. Sa stanovišta konačnog bića, koncept bezuvjetne beskonačnosti djeluje besmisleno, ali beskonačnost je u stanju proizvesti samoograničenje te je podložna ispoljenju stvarosti svim razinama kozmičkih egzistencija. I lice kojim se Beskonačni okreće svim kozmičkim ličnostima je lice Oca, Oca Svih, Oca ljubavi.

2. JA JESAM -- TROJEDINI I SEDMOSTRUKI

105:2.1 Razmatrajući početak stvarnosti, uvijek imajte na umu da sva apsolutna stvarnost vuče porijeklo iz vječnosti i da nema početka postojanja. Pod apsolutnom stvarnošću podrazumijevamo tri egzistencijalne osobe Božanstva, Rajski Otok i tri Apsoluta. Ovih je sedam stvarnosti ravnopravno vječno, unatoč tome što smo primorani pribjeći korištenju vremensko-prostornog jezika kako bi smo ljudskim bićima predočili njihove sekvencijalne izvore.

105:2.2 Kad slijedimo kronološki prikaz izvora stvarnosti, moramo pretpostaviti teoretski čas "prvog" izražaja volje i "prve" reakcije u sastavu JA JESAM. Pri svim našim nastojanjima da predstavimo početak i proizvodnju stvarnosti, ovaj se stadij može uzeti kao stadij samodiferencijacije Beskonačnog od Beskonačnosti, dok se pretpostavka ovog dvojnog odnosa uvijek mora proširiti kako bi obuhvatila trojedinu koncepciju utemeljenu na priznanju vječnog kontinuuma Beskonačnosti, JA JESAM.

105:2.3 Ovaj samopreobražaj JA JESAM dostiže vrhunac u višestrukoj diferencijaciji između obožanstvljene i neobožanstvljene stvarnosti, potencijalne i aktualne stvarnosti, kao i izvjesnih drugih stvarnosti koje je teško na sličan način podijeliti. Ove su diferencijacije teoretski monističkog JA JESAM vječno ujedinjene istodobnim odnosima koji nastaju u istom ovom JA JESAM--predpotencijalnoj, predaktualnoj, predličnoj, monističkoj predstvarnosti koja se putem beskonačnog obznanjuje kao apsolutna u prisutnosti Prvog Izvora i Centra i kao ličnost u bezgraničnoj ljubavi Oca Svih.

105:2.4 Ovim unutarnjim preobražajem, JA JESAM gradi osnovu za sedmostruki samoodnos. Filozofski (vremenski) koncept pojedinačnog JA JESAM i prijelazni (vremenski) koncept trojedinog JA JESAM raste kako bi obuhvatio koncept sedmostrukog JA JESAM. U odnosu naspram Sedam Apsoluta Beskonačnosti, ova se sedmostruka--ili sedmofazna--narav najbolje može predstaviti kao:

105:2.5 1. Univerzalni Otac. JA JESAM kao Otac Vječnog Sina. Ovo je osnovni lični odnos aktualnosti. Zahvaljujući apsolutnoj ličnosti Sina, činjenica Božjeg očinstva postaje apsolutna, potencijalno dajući status sina svim ličnostima. Ovim se odnosom ustanovljuje ličnost Beskonačnog i upotpunjuje njegovo duhovno otkrivenje u ličnosti Izvornog Sina. Čak i smrtnici koji za života u ljudskom obličju obožavaju našeg Oca mogu na duhovnim razinama svog iskustva djelomično doživjeti ovu fazu JA JESAM.

105:2.6 2. Univerzalni Upravitelj. JA JESAM kao uzrok vječnog Raja. Ovo je osnovni bezlični odnos aktualnosti, izvorna neduhovna veza. Otac Svih je Bog u vidu ljubavi; Univerzalni Upravitelj je Bog u vidu uzorka. Ovaj odnos uspostavlja potencijal obličja--konfiguracije--i ustanovljuje glavni uzorak prema kojem se oblikuju bezlični i neduhovni odnosi--glavni uzorak prema kojem se može oblikovati velik broj kopija.

105:2.7 3. Univerzalni Stvoritelj. JA JESAM ujedinjen s Vječnim Sinom. Ova zajednica Oca i Sina (u prisutnosti Raja) pokreće stvaralački ciklus koji se upotpunjuje kako pojavom združene ličnosti tako i pojavom vječnog svemira. Sa stanovišta konačnog smrtnog bića, stvarnost uistinu započinje s vječnom pojavom Havona tvorevine. Ovaj je stvaralački čin Božanstva moguć zahvaljujući Bogu Djelovanja koji je bit jedinstva Oca i Sina ispoljena na svim razinama aktulnog i u njihovu korist. Stoga je božansko stvaralaštvo uvijek obilježeno jedinstvom i ovo jedinstvo predstavlja spoljašnji odražaj apsolutnog jedinstva kako dualnosti Oca-Sina tako i Trojstva Oca-Sina-Duha.

105:2.8 4. Beskonačni Održavatelj. Samoasocijativni JA JESAM. Ovo je praiskonska veza između statičkih i potencijalnih vidova stvarnosti. U ovom se odnosu postiže nadoknada svega što je uvjetno i bezuvjetno. Ova se faza JA JESAM najbolje može shvatiti kao Univerzalni Apsolut--ujedinitelj Božanstva i Bezuvjetnih Apsoluta.

105:2.9 5. Beskonačni Potencijal. Samouvjetni JA JESAM. Ovo je obilježje beskonačnosti koje vječno svjedoči o voljnom samoograničenju JA JESAM u cilju trostrukog samoizražaja i samootkrivenja. Ova se faza JA JESAM najbolje može shvatiti kao Božanstvo Apsolut.

105:2.10 6. Beskonačna Sposobnost. Statičko-reaktivni JA JESAM. Ovo je beskrajna matrica koja omogućuje sva buduća kozmička proširenja. Ova se faza JA JESAM vjerojatno najbolje može shvatiti kao nadgravitacijska prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta.

105:2.11 7. Univerzalna Osoba Beskonačnosti. JA JESAM kao JA JESAM. Ovdje se zaustavlja samoodnos Beskonačnosti, vječna činjenica beskonačnosti-stvarnosti i univerzalna istina stvarnosti-beskonačnosti. Ukoliko je moguće opaziti ovaj odnos u vidu ličnosti, on se u svemirima obznanjuje u božanskom Ocu svih ličnosti--čak i apsolutne ličnosti. Ukoliko se ovaj odnos može obznaniti bezlično, svemiri s njim mogu uspostaviti kontakt u vidu apsolutnog sklada čiste energije i čistog duha u prisutnosti Oca Svih. Ukoliko se ovaj odnos može zamisliti kao apsolut, on se obznanjuje u prvotnosti Prvog Izvora i Centra; u njemu mi svi živimo, mičemo se i jesmo, bilo da se radi o stvorenim bićima prostora ili državljanima Raja; i ovo jednako važi bilo da se radi o glavnom svemiru ili o infinidezimalnom ultimatonu, bilo da se radi o onome što će biti ili o onome što jeste i što je bilo.

3. SEDAM APSOLUTA BESKONAČNOSTI

105:3.1 Sedam prvobitnih odnosa u sastavu JA JESAM postižu vječnost u vidu Sedam Apsoluta Beskonačnosti. No premda je moguće sekvencijalno predočiti izvore stvarnosti i diferencijaciju beskonačnosti, svih je sedam Apsoluta ustvari bezuvjetno i ravnopravno vječno. Smrtnički umovi mogu biti primorani zamisliti njihove početke, no takav koncept uvijek mora počivati u sjeni spoznaje da sedam Apsoluta nisu imali početka; oni su vječni i uvijek su bili vječni. Sedam Apsoluta su pretpostavka stvarnosti. U ovim poglavljima oni su predstavljeni na slijedeći način:

105:3.2 1. Prvi Izvor i Centar. Prva Osoba Božanstva i osnovni uzorak nebožanstva, Bog, Otac Svih, stvoritelj, upravitelj i održavatelj; kozmička ljubav, vječni duh i beskonačna energija; potencijal svih potencijala i izvor svih aktualnosti; stabilnost svega što je statično i dinamičnost svega što se mijenja; izvor uzorka i Otac osoba. Zajednički, svih sedam Apsoluta nisu ništa drugo nego beskonačnost, dok je Otac Svih sam aktualno beskonačan

105:3.3 2. Drugi Izvor i Centar. Druga Osoba Božanstva, Vječni i Izvorni Sin; apsolutna ličnost stvarnosti JA JESAM i osnova ostvarenja-otkrivenja "ličnosti JA JESAM." Ni jedna se ličnost ne može nadati da će postići Oca Svih izuzev kroz njegovog Vječnog Sina; ličnost pored toga ne može postići egzistencijske razine duha izuzev uz pomoć i djelovanje ovog apsolutnog uzorka svih ličnosti. U Drugom Izvoru i Centru, duh je bezuvjetan dok je ličnost apsolutna.

105:3.4 3. Rajski Izvor i Centar. Drugi uzorak nebožanstva, vječni Otok Raja, osnova ostvarenja-otkrivenja "sile JA JESAM" i temelj za uspostavu gravitacijske kontrole koja prožima sve svemire. Kad je riječ o svoj aktualiziranoj, neduhovnoj, bezličnoj i nevoljnoj stvarnosti, Raj je apsolut uzoraka. Upravo kako je energija duha vezana uz Oca Svih putem apsolutne ličnosti Majke-Sina, tako se sva kozmička energija nalazi pod gravitacijskom upravom Prvog Izvora i Centra putem apsolutnog uzorka Rajskog Otoka. Raj nije smješten u prostoru; prostor postoji relativno u odnosu na Raj, dok se vremenski status kretanja određuje ovisno odnosu s Rajem. Vječni Otok je apsolutno nepomičan; sva se druga energija, bilo organizirana ili koja je u procesu organizacije, vječno kreće; u cjelom prostoru miruje jedino prisutnost Bezuvjetnog Apsoluta, dok je Bezuvjetni ravnopravan s Rajem. Raj postoji u centru prostora, Bezuvjeti prožima prostor, dok sve relativne egzistencije žive u okviru ove domene.

105:3.5 4. Treći Izvor i Centar. Treća Osoba Božanstva, ZdruženiČinitelj; beskonačni ujedinitelj Rajskih kozmičkih energija s energijama duha Vječnog Sina; savršeni koordinator motivacija volje s mehanizmima sile; ujedinitelj sve aktualne i aktualizirajuće stvarnosti. Putem službe njegove mnogostruke djece, Beskonačni Duh obznanjuje milost Vječnog Sina istodobno djelujući kao beskonačni manipulator koji zauvijek upreda uzorak Raja u energije prostora. Isti ovaj ZdruženiČinitelj, ovaj Bog Djelovanja, je savršeni izražaj bezgraničnih planova i namjera Oca-Sina, dok sam djeluje kao izvor uma i darovatelj intelekta stvorenim bićima prostranog kozmosa.

105:3.6 5. Božanstvo Apsolut. Uzročne, potencijalno osobne mogućnosti kozmičke stvarnosti, cjelokupnost svog potencijala Božanstva. Božanstvo Apsolut je svrsishodni uslovitelj neuslovljenih, apsolutnih i nebožanskih stvarnosti. Božanstvo Apsolut je uslovitelj apsoluta i apsolutizer uslovljenog--začetnik sudbine.

105:3.7 6. Bezuvjetni Apsolut. Statičko, reaktivno i neaktivno; neobznanjena kozmička beskonačnost JA JESAM, cjelokupnost neobožanstvljene stvarnosti i konačnost svog neličnog potencijala. Prostor ograničava djelovanje Bezuvjetnog, dok prisutnost Bezuvjetnog nema ograničenja već je beskonačna. Premda konceptualno glavni svemir ima ograničenje, prisutnost Bezuvjetnog je neograničena; čak ni vječnost ne može iscrpsti beskrajno mirovanje ovog nebožanskog Apsoluta.

105:3.8 7. Univerzalni Apsolut. Ujedinitelj obožanstvljenog i neobožanstvljenog, uskladitelj apsolutnog i relativnog. Univerzalni Apsolut (koji je statičan, potencijalan i asocijativan) predstavlja kompenzaciju naponu koji vlada između onog što je uvijek postojalo i onog što je nedovršeno.

105:3.9 Sedam Apsoluta Beskonačnosti tvore početke stvarnosti. Sa stanovišta smrtničkih umova, čini se da je Prvi Izvor i Centar prethodio svim apsolutima. No unatoč tome što se takva pretpostavka može pokazati korisnom, opovrgava je vječna koegzistencija Sina, Duha, triju Apsoluta, te Rajskog Otoka.

105:3.10 Istina je da su Apsoluti ispoljenja JA JESAM-Prvog Izvora i Centra; činjenica je da ovi Apsoluti nikad nisu imali početke i da su u pogledu vječnog statusa ravnopravni s Prvim Izvorom i Centrom. Često nije moguće predstaviti odnose apsolutnosti koji vladaju u vječnosti a da se pri tome ne pomenu paradoksi vremskog jezika i prostorni koncepti uzorka. No unatoč zbrci koja se javlja pri razmatranju izvora Sedam Apsoluta Beskonačnosti, činjenica je i istina da sva stvarnost počiva na njihovoj vječnoj egzistenciji i odnosima beskonačnosti.

4. JEDINSTVO, DVOJSTVO I TROJEDINSTVO

105:4.1 Filozofi svemira uzimaju za pretpostavku da vječno postojanje JA JESAM predstavlja osnovni izvor cjelokupne stvarnosti. I u isto vrijeme, oni formuliraju pretpostavku samosegmentiranja JA JESAM u primarne samoodnose--sedam faza beskonačnosti. I istodobno s ovim postulatima, oni navode i treću pretpostavku--pojavu u vječnosti Sedam Apsoluta Beskonačnosti i postignuće vječnosti dualne povezanosti sedam faza JA JESAM i ovih sedam Apsoluta.

105:4.2 Samootkrivenje JA JESAM stoga proizlazi iz statičkog "ja," putem samosegmentacije i samoodnosa, do apsolutnih odnosa, odnosa sa samoizvedenim Apsolutima. Dvojstvo tako nastaje u vječnoj povezanosti Sedam Apsoluta Beskonačnosti sa sedmostrukom beskonačnošću samosegmentiranih faza samoobznanjujućeg JA JESAM. Ovi dvojni odnosi koji u svemirima postižu vječnost u vidu sedam Apsoluta, pružaju vječnost osnovnim temeljima sve kozmičke stvarnosti.

105:4.3 Jednom je prilikom rečeno da jedinstvo stvara dvojnost, da dvojnost stvara trojedinstvo, dok sve stvari potječu od trojedinstva. Uistinu postoje tri slijedeće velike skupine praiskonskih odnosa:

105:4.4 1. Odnosi jedinstva. Odnosi koji vladaju unutar JA JESAM, čije se jedinstvo uzima kao trostruka te zatim kao sedmostruka samodiferencijacija.

105:4.5 2. Odnosi dvojnosti. Odnosi koji vladaju između JA JESAM kao sedmostrukog i Sedam Apsoluta Beskonačnosti.

105:4.6 3. Odnosi Trojstva. Ovdje se radi o funkcionalnim vezama Sedam Apsoluta Beskonačnosti.

105:4.7 4. Odnosi trojedinstva proizlaze iz temelja dvojnosti, zahvaljujući neminovnosti Apsolutne međupovezanosti. Takve trojedine veze pružaju vječnost potencijalu cjelokupne stvarnosti; one obuhvaćaju kako obožanstvljenu tako i neobožanstvljenu stvarnost.

105:4.8 JA JESAM je bezuvjetna beskonačnost kao jedinstvo. Dualnosti pružaju vječnost temneljima stvarnosti. Trijedinstva vode ostvarenju beskonačnosti kao kozmičke funkcije.

105:4.9 Predegzistencijali postaju egzistencijalni u sedam Apsoluta, dok egzistencijali postaju funkcionalni u trijedinstvima, koja su osnovna veza Apsoluta. I istog časa kad trojedinstva postignu vječnost, postavlja se scena kozmičkog prostora--ostvarenje potencijala i prisutnost aktualnog--i cjelokupnost vječnosti postaje svjedok diversifikaciji kozmičke energije, rasprostranjenju Rajskoga duha, te obdarenju bića umom uporedo s darivanjem ličnosti, zahvaljujući čemu se svi ovi izvodi Božanstva i Raja ujedinjuju--u iskustvu na razini stvorenih bića, drugim vještinama na višoj razini.

5. RASPROSTRANJENJE KONAČNE STVARNOSTI

105:5.1 Upravo kao što je bitno pripisati raznolikost JA JESAM svojstvenoj i samosadržanoj volji, tako je bitno pripisati rasprostranjenje konačne stvarnosti voljnim djelima Rajskog Božanstva i reaktivnim prilagođenjima funkcionalnih trojedinstava.

105:5.2 Prethodno obožanstvljenju konačnog, moglo je djelovati da cjelokupna diversifikacija stvarnosti nastupa na apsolutnim razinama; no čin slobodne volje kojim se postiže obuhvaća stvarnosti podrazumijeva uvjetno ograničenje apsolutnosti i podrazumijeva pojavu relativnosti.

105:5.3 Dok ove događaje predstavljamo sekvencijalno i dok govorimo o povijesnoj pojavi konačnog kao neposrednom proizvodu apsoluta, trebate imati na umu da transcendentalno postoji ne samo prethodno, već i nakon konačnog. U odnosu na konačno, trenscendentalni ultimi predstavljaju kako uzrok tako i upotpunjenje.

105:5.4 Konačna mogućnost je sadržana u Beskonačnom, no bitno je pripisati preobražaj mogućnosti u vjerojatnost i neminovnost samoegzistencijalnoj slobodnoj volji Prvog Izvora i Centra, koja aktivira sve veze trojedinstva. Jedino je beskonačnost Očeve volje mogla uvjetovati apsolutnu razinu egzistencije kako bi proizvela ultimno i stvorila konačno.

105:5.5 S pojavom relativne i uvjetne stvarnosti, javlja se novi ciklus stvarnosti--ciklus rasta--vjeličanstveno uniženje od visina beskonačnosti u domenu konačnog, koje vječno stremi prema Raju i Božanstvu, uvijek težeći onim visokim sudbinama koje su usporedive s izvorom beskonačnosti.

105:5.6 Ovi nepojmljivi događaji označavaju početak kozmičke povijesti, označavaju pojavu samog vremena. Sa stanovišta stvorenog bića, početak konačnog jednak je početku stvarnosti; s točke gledišta uma stvorenog bića, nije moguće zamisliti aktualnost koja bi prethodila konačnom. Ova novostvorena konačna stvarnost postoji u dvije izvorne faze:

105:5.7 1. Primarni maksimumi, visoki stupanj savršene stvarnosti, havonski tip svemira i stvorenog bića.

105:5.8 2. Sekundarni maksimumi, visoki stupanj usavršene stvarnosti, velikosvemirski tip stvorenog bića i tvorevine.

105:5.9 Ovo su, onda, dva izvorna ispoljenja: prirođeno savršeni i evolucijsko usavršeni. Dok su ova dva ispoljenja ravnopravna kad je riječ o odnosima vječnosti, oni se čine različitim u okviru ograničenja vremena. Onome što raste, komponenta vremena znači rast; sekundarna konačna domena raste; u vremenu ono što raste stoga mora djelovati nepotpunim. No ove različitosti, koje su tako bitno s ove strane Raja, ne postoje u vječnosti.

105:5.10 Mi govorimo o savršenom i usavršenom kao primarnim i sekundarnim maksimumima, no postoji još jedan tip maksimuma: Potrojstvljujući i drugi odnosi između primarnog i sekundarnog rezultiraju pojavom tercijarnih maksimuma--stvari, značenja i vrijednosti koje nisu bilo savršene niti nesavršene, premda su ravnopravne s obje izvorne komponente.

6. POSLJEDICE KONAČNE STVARNOSTI

105:6.1 Cjelokupno rasprostranjenje stvarnosti konačnih egzistencija znači prijenos od potencijalnog do aktualnog u okviru apsolutnih veza funkcionalne beskonačnosti. Od mnogih posljedica stvaralačke aktualizacije konačnog, mogu se navesti slijedeće:

105:6.2 1. Reakcija božanstva--pojava triju razina iskustvene vrhovnosti: u Havoni--aktualnost premoći onog što je osobno i posjeduje narav duha; u javljajućem velikom svemiru--potencijal za premoć onog što je osobno i posjeduje moć; u budućem glavnom svemiru--sposobnost iskustvenog uma da djeluje u nekoj nepoznatoj ulozi na nekoj razini vrhovnosti.

105:6.3 2. Reakcija svemira povlači pokretanje arhitektonskih planova za izgradnju nadkozmičke razine prostora, i ova evolucija još uvijek napreduje širom cijele kozmičke organizacije sedam nadsvemira.

105:6.4 3. Reakcija stvorenog bića na rasprostranjenje konačne stvarnosti, koja rezultira pojavom savršenih bića--vječnih žitelja Havone--kao i usavršenih uspinjućih evolucijskih bića u vuku porijeklo iz sedam nadsvemira. No potići savršenstvo u vidu evolucijskog (vremensko-stvaralačkog) iskustva znači početi od nečeg nesavršenog. Tako se u evolucijskim tvorevinama rađa nesavršenstvo. I odatle potječe potencijalno zlo. Neprilagođenje, nesklad i sukob predstavljaju sastavne komponente evolucijskog rasa, kako u slučaju fizičkih svemira tako i u slučaju osobnih stvorenih bića.

105:6.5 4. Reakcija božanstvenosti na nesavršenstvo koja se sastoji od vremenskog zakašnjenja evolucije, obznanjuje se u kompenzacijskoj prisutnosti Sedmostrukog Boga, čijim se aktivnostima postiže integracija onog što podilazi proces usavršenja kako s onim što je savršeno, tako i s onim što je usavršeno. Ovo vremensko zakašnjenje (odgoda) predstavlja sastavni dio evolucije, koja znači stvaralaštvo u vremenu. Radi ovih i drugih razloga, svemoguća moć Vrhovnog počiva na temeljima uspjehabožanstvenosti Sedmostrukog Boga. Ova vremenska odgoda omogućuje učešće stvorenog bića u božanskoj tvorevini tako što dozvoljava ličnosti stvorenog bića da postane partnerom Božanstva u procesu postignuća maksimalnog razvoja. Čak i mterijalni um smrtničkog stvorenog bića na taj način postaje partnerom s božanskim Ispravljačem u podvostručenju besmrtne duše. Sedmostruki Bog isto tako pruža vještinu kojom se nadoknađuju iskustvena ograničenja prirođenog savršenstva kao i ograničenja nesavršenstva koja prethode usponu.

7. POJAVA TRANSCENDENTALNOG

105:7.1 Transcentalno je podbeskonačno i podapsolutno, dok je nadkonačno i dok nadilazi razine stvorenih bića. Transcendentalno se javlja kao integrirajuća razina koja usklađuje nadvrijednosti apsolutnog s maksimalnim vrijednostima konačnog. Sa stanovišta stvorenog bića, čini se da se transcendentalno javilo kao posljedica konačnog; sa stanovišta vječnosti, ono djeluje kao nagovještaj konačnog; a neki ga smatraju "predodjekom" konačnog.

105:7.2 Ako je nešto transcendentalno, to ne znači da se ono ne razvija, no to znači da se radi o nečem što je nadevolucijsko u konačnom smislu; to isto tako ne mora biti neiskustveno, no ono je nadiskustveno kako to shvaćaju stvorena bića. Vjerojatno najbolja ilustracija takvog paradoksa postoji u savršenstvu centralnog svemira: Teško se može reći da je takvo savršenstvo apsolutno--jedino na Raju, savršenstvo je istinski apsolutno u "materijaliziranom" smislu. Niti se tu radi o evolucijskoj tovrevini kakva postoji u sedam nadsvemira. Havona je savršena, premda nije nemijenjajuća u tom smislu da predstavlja svemir koji ne raste. Na njoj žive stvorena bića (žitelji Havone) koji niskad nisu bili istinski stvoreni, kako su oduvijek postojali. Havona tako pruža sliku nečeg što nije bilo posve konačno ili posve apsolutno. Dalje, Havona djeluje kao tampon-zona između Raja i konačnih tvorevima, što pruža dodatnu ilustraciju uloge transcendentalnog. No sama po sebi, Havona nije transcendentalna--ona je Havona.

105:7.3 Kako je Vrhovni povezan s konačnim, Ultimni se tako poistovjećuje s transcendentalnim. No premda je u ovom pogledu moguć usporediti Vrhovnog i Ultimnog, između njih vlada značajan stupanj razlike; ova različitost također zalazi u domenu kvlatite. Ultimni je nešto više nego nad-Vrhovni projiciran na transcendentalnoj razini. Ultimni je sve to i više od toga: Ultimni je pojava novih stvarnosti Božanstva, uvjetno ograničenje novih faza onog što je do tog časa bilo bezuvjetno.

105:7.4 Slijedeće stvarnosti pripadaju grupi stvarnosti koje su povezane s transcendentalnom razinom:

105:7.5 1. Prisutnost Božanstva u vidu Ultimnog.

105:7.6 2. Koncept glavnog svemira.

105:7.7 3. Arhitekti Glavnog Svemira.

105:7.8 4. Dva reda Rajskih organizatora sile.

105:7.9 5. Izvjesne izmjene potencijala prostora.

105:7.10 6. Izvjesne vrijednosti duha.

105:7.11 7. Izvjesna značenja uma.

105:7.12 8. Absonitna svojstva i stvarnost.

105:7.13 9. Svemoć, sveznanje i sveprisustnost.

105:7.14 10. Prostor

105:7.15 Svemir u kojem danas živite možete zamisliti kao nešto što postoji na konačnim, transcendentalnim i apsolutnim razinama. Ovo je kozmička scena na kojoj se odigrava beskrajna drama predstavai ličnosti i preobrazbi energije.

105:7.16 I sve su ove višestruke energije apsolutno ujedinjene zahvaljujući većem broju trojedinstava, funkcionalno ujedinjene zahvaljujući Arhitektima Glavnog Svemira i relativno ujedinjene zahvaljujući djelovanju Sedam Glavnih Duhova, podvrhovnih koordinatora božanstvenosti Sedmostrukog Boga.

105:7.17 Sedmostruki Bog predstavlja otkrivanje ličnosti i bozanstvnosti Oca Svih stvorenim bićima kako maksimalnog tako i podmaksimalnog statusa, no postoje i drugi sedmostruki odnosi Prvog Izvora i Centra koji se ne tiču ispoljenja božanske duhovne službe Boga koji je duh.

105:7.18 U vječnosti prošlosti, sile Apsoluta, duhovi Božanstava i ličnosti Bogova su se kretale u skladu s osobnom voljom samopostojeće osobne volje. U toku ovog kozmičkog doba, postali smo svjedocima veličanstvenih reakcija prostrane kozmičke panorame podapsolutnih ispoljenja bezgraničnih potencijala svim ovih stvarnosti. I sasvim je moguće da će se dalja diversifikacija izvorne stvarnosti Prvog Izvora i Centra nastaviti kretati prema vani, stoljeće za stoljećem, sve dalje i dalje, prodirući u udaljena i nezamisliva prostranstva apsolutne beskonačnosti.

105:7.19 [Predstavio Melkizedek od Nebadona.]





Back to Top