Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 82 : EVOLUCIJA BRAKA

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 82 : EVOLUCIJA BRAKA



POGLAVLJE 82 : EVOLUCIJA BRAKA

82:0.1 BRAK--bračna zajednica--izrasta iz dvospolnosti. Brak je čovjekova reakcija i prilagođenje ovoj dvospolnosti, dok je obiteljski život ukupna suma svega što proizlazi iz svih takvih evolucijskih i adaptivnih prilagođenja. Brak će opstati; on nije sastavni dio biološke evolucije, no kako predstavlja samu bit cijele društvene evolucije, uvijek će postojati u jednom ili drugom obliku. Brak je čovječanstvu dao dom, a dom je vrhunska pobjeda cijele duge i mukotrpne evolucijske borbe.

82:0.2 Dok su religiozne, društvene i obrazovne ustanove bitne radi opstanka kulturne civilizacije, obitelj je osnovni civilizator. Najveći dio onog što je bitno u životu dijete uči od svoje obitelji i susjeda.

82:0.3 Za davnih vremena, ljudi nisu imali vrlo bogatu društvenu civilizaciju ali su i nju, kakva god ona bila, uspjeli vjerno i uspješno prenijeti narednim generacijama. I neka vam bude jasno da je najveći broj takvih starih civilizacija unatoč vrlo slabom utjecaju drugih institucija nastavio evoluirati jedino zahvaljujući uspješnom djelovanju doma. Danas ljudski rod posjeduje bogato društveno i kulturno nasljeđe koje treba mudro i pažljivo prenijeti narednim generacijama. Obitelj mora nastaviti djelovati kao obrazovna institucija.

1. SPOLNI INSTINKT

82:1.1 Unatoč raskolu koji vlada između ličnosti muškaraca i žena, spolni ih poriv neminovno nagoni da se posvete zajedničkom životu kako bi produžili vrstu. Ovaj je instinkt uspješno djelovao mnogo prije nego što su ljudi razvili osjećaje koji su kasnije prozvani ljubavlju, odanošću i bračnom vjernošću. Spolni odnos je usađen, dok je brak njegova evolucijska društvena posljedica.

82:1.2 Spolni interes i žudnja nisu predstavljali snažne strasti primitivnih naroda; ovi su ih ljudi jednostavno uzimali zdravo za gotovo. U cijelom reproduktivnom činu nije bilo ni malo maštovitosti. Snažna seksualna strast civiliziranijih naroda najvećim dijelom proizlazi iz rasnog miješanja, osobito u slučajevima gdje je evolucijska narav obogaćena asocijativnom maštom i cijenjenjem ljepote--osobinama Nodita i Adamita. Međutim, evolucijske rase su primile ovo anditsko nasljeđe u tako maloj mjeri da ono nije uspjelo osigurati dovoljnu mjeru samokontrole koja bi obuzdala životinjske nagone pobuđene i osnažene pojačanom seksualnom sviješću i snažnijim spolnim porivima. Od svih evolucijskih rasa, crvena je imala najviše seksualne norme.

82:1.3 Usklađenje seksualnog odnosa prema bračnom statusu svjedoči o:

82:1.4 1. Relativnom napretku civilizacije. Civilizacija je sve više nalagala da se seksualna želja udovolji u okviru korisnih kanala i u skladu s društvenim običajima.

82:1.5 2. Količini anditske krvi u određenom narodu. Među narodima koji posjeduju anditsko nasljeđe, seks je istodobno postao pokazateljem i najviših i najnižih obilježja fizičke i emocionalne naravi.

82:1.6 Sangiške rase su imale normalnu životinjsku strast, ali su ispoljavale malu mjeru maštovitosti i cijenjenja ljepote i fizičke privlačnosti suprotnog spola. To što ljudi zovu seksepilom praktično ne postoji čak ni u suvremenih primitivnih rasa; ovi nemiješani narodi imaju snažan seksualni poriv, dok je njihova seksualna privlačnost suviše slaba kako bi ozbiljnije narušila društvenu kontrolu.

82:1.7 Spolni instinkt je jedna od osnovnih fizičkih sila koje pokreću ljudska bića; djelujući pod maskom osobnog zadovoljenja, on je emocija koja je uspjela nasamariti sebičnog muškarca da stavi rasnu dobrobit i produženje vrste ispred osobne lagodnosti i slobode od odgovornosti.

82:1.8 Od svog najranijeg početka pa sve do suvremenog doba, razvoj braka kao institucije pruža vjernu sliku društvene evolucije biološke težnje za samoproduženjem. Opstanak evoluirajućeg ljudskog roda počiva na prisutnosti ovog spolnog nagona u ljudskim bićima, poriva koji se slobodno naziva sekepilom. Ovaj snažni biološki poriv postaje centralnim impulsom koji daje poriva različitim drugim instinktima, emocijama i postupcima--fizičkim, intelektualnim, moralnim i društvenim.

82:1.9 U divljaka je potreba za hranom osnovni pokretački motiv, no nakon što civilizacija osigura obilje hrane, spolni poriv uglavnom postaje osnovnim pokretačkim impulsom i društvo ga kao takvog treba prepoznati. U životinja, instinktivna periodičnost upravlja spolnim nagonom, no kako ljudska bića uopćeno imaju samokontrolu, seksualna požuda nije posve periodična; društvo stoga mora zahtijevati individualnu samokontrolu.

82:1.10 Nekontrolirani i pretjerano korišteni, ni jedna ljudska emocija ili impuls ne mogu biti tako bolni i štetni kao ovaj snažni spolni nagon. Inteligentno podvrgavanje ovog impulsa društvenim zakonima je najviši kriterij karaktera određene civilizacije. Progresivni ljudski rod mora naći načina da udovolji sve većem zahtijevu za samokontrolom--sve višom i višom samokontrolom. Premda potajna djela, neiskrenost i licemjerje mogu zataškati seksualne probleme, oni ih ne mogu riješiti jednako kao što ne mogu povisiti etičke norme.

2. OGRANIČAVAJUĆI TABI

82:2.1 Povijest bračne evolucije jednostavno govori o tome kako pritisak društvenih, religioznih i građanskih zabrana vodi povišenju spolne kontrole. Priroda ne vodi mnogo računa o pojedincima; ona ne priznaje takozvane individualne smrtnike; ona se jedino i isključivo zanima za produženje vrste. Premda budi reproduktivni poriv, priroda ravnodušno ostavlja njegove posljedice društvu, neprestano stvarajući prvi i osnovni problem evoluirajućeg čovječanstva. Ovaj društveni sukob počiva u neprestanom ratu između osnovnog instinkta i sve naprednije etike.

82:2.2 Među ranim rasama su postojali vrlo slabi zakoni koji su upravljali odnosima među suprotnim spolovima. Radi ove seksualne slobode, nije postojala prostitucija. Čak i danas Pigmejci i druge nazadne grupe nemaju bračnu instituciju; izučavanje ovih naroda ukazuje na jednostavne spolne običaje svojstvene primitivnim rasama. Ali čovjek treba izučavati sve stare narode u svjetlu moralnih normi njihovog doba, a tako im treba i suditi.

82:2.3 Međutim, otkako je društvo prevazišlo stadij krajnjeg divljaštva, slobodna ljubav nikad nije bila na dobrom glasu. Istog časa kad su se počele formirati društvene grupe, počeli su se javljati formalni zakoni i bračne zabrane. Spolni odnos između muškarca i žene je tako prošao kroz niz prijelaznih stadija, od gotovo pune seksualne slobode do relativno cjelovite restriktivnosti seksualnih normi dvadesetog stoljeća.

82:2.4 Premda su za najranijih stadija plemenskog razvoja postojali jedino grubi društveni zakoni i ograničavajući tabui, oni su svejedno uspjeli razdvojiti spolove--što je pogodovalo miru, redu i proizvodnji--i što je označilo početak duge evolucije braka i doma. Seksualni običaji odijevanja, uljepšavanja i religioznih radnji proizlaze iz ovih ranih tabua koji su određivali raspon seksualne slobode, s vremenom stvarajući predodžbe o poročnosti, zločinu i grijehu. Međutim, dugo je trajao običaj da se uoči velikih blagdana--osobito Prvoga svibnja--zaborave sve seksualne norme.

82:2.5 Žene su se uvijek morale povinovati strožim tabuima nego muškarci. Rani društveni zakoni su pružali jednak stupanj spolne slobode neudatim ženama i muškarcima, dok su udate žene uvijek morale biti vjerne svojim muževima. Primitivni brak nije značajno ograničavao spolnu slobodu muškarca, premda je pomoću tabua strože ograničio spolnu slobodu žene. Udate žene su uvijek nosile naročita obilježja kao što su frizura, odjeća, veo, povučenost, ukrasi i prstenje.

3. RANI BRAČNI OBIČAJI

82:3.1 1. Brak je institucionalna reakcija društvenog tijela na stalnu biološku napetost koja proizlazi iz čovjekovog neumoljivog reproduktivnog nagona--samoproduženja. Spolni odnos je univerzalan i prirodan, i kako je društvo postajalo sve složenije, mijenjali su se i spolni običaji iz kojih je potekla bračna institucija. U slučajevima gdje je društvena evolucija uznapredovala do stadija koji je urodio pojavom društvenih pravila, javila se evoluirajuća bračna institucija.

82:3.2 Brak je uvijek imao i uvijek će imati dvije zasebne domene--domenu društvenih običaja, zakona koji upravljaju spoljašnjim aspektima spolnog odnosa i domenu intimnih i tajnih odnosa između muškaraca i žena. Individua se uvijek protivila nametnutim seksualnim odredbama društva; i ovaj dugotrajni problem seksualnih odnosa počiva u tome što je samoodržanje individualno premda se ostvaruje u grupi, dok je samoproduženje društveno premda počiva na individualnom nagonu.

82:3.3 Kad ih ljudi poštuju, društveni običaji mogu značajno obuzdati i kontrolirati seksualni poriv, što se može vidjeti u primjeru svih rasa. Bračne norme su uvijek bile vjeran pokazatelj moći društvenih običaja i funkcionalnog integriteta građanske vlade. Međutim, rani bračni zakoni su bili niz nedosljednih i grubih pravila. Roditelji, djeca, rođaci i društvo su imali protivne interese pri kontroli bračnih odredbi. No unatoč svemu tome, činjenica je da su one rase koje su uzvisile i poštovale brak evoluirale u višoj mjeri i opstale u većem broju.

82:3.4 U primitivno doba, brak je bio cijena društevnom priznanju; ako je imao ženu, muškarac se mogao istaći u društvu. Divljak je promatrao dan vjenčanja kao svjedočanstvo o primitku odgovornosti i muževnosti. U jedno doba brak je smatran društvenom, u drugo religioznom, a u treće političkom obvezom kojom je država primala nove građane.

82:3.5 Mnoga su rana plemena nalagala pljačkaške pohode kao dokaz muškarčeve zrelosti za brak; kasniji narodi su zamijenili takve pohode turnirima i natjecateljskim igrama. Pobjednici ovih natjecanja bi primili prvu nagradu--pravo da si odaberu nevjeste. Među lovcima na glave, mladić se nije mogao oženiti dok nije imao bar jednu lubanju, premda je ove lubanje u nekim slučajevima mogao kupiti. Kako je kupovina žena postajala sve rjeđa, muškarci su se za njih počeli boriti odgonetanjem zagonetki i ovaj običaj i danas vlada među mnogim grupama crne rase.

82:3.6 Kako je civilizacija više napredovala, žene su u određenim plemenima stekle pravo da provjere muškarčeve sposobnosti; tako su dobile priliku da pokažu naklonost odabranom čovjeku. Ovi su oštri ispiti bili test muškarčevih lovačkih i borbenih moći, kao i njegove sposobnosti da se pobrine za obitelj. Mladoženja je dugo bio primoran prići ženinoj obitelji najmanje godinu dana, te tu živjeti i raditi kako bi se pokazao vrijednim žene koju je prosio.

82:3.7 Od žene se tražila sposobnost da obavi težak rad i rodi djecu. Ona je morala dokazati da je bila u stanju spretno obaviti određene poljoprivredne poslove. I žena je smatrana vrijednijom ako je već imala dijete; ono je bilo dokaz njezine plodnosti.

82:3.8 Činjenica da je prema starim običajima bilo sramota, ako ne i grijeh, ne biti u braku objašnjava zašto su ljudi sklapali brakove između djece; kako je svaka osoba morala biti u braku, ljudi su mislili Ňčim prije to bolje.Ó Pored toga, vladalo je vjerovanje da bez bračnog statusa nije bilo moguće ući u svijet duhova, što je dalje vodilo sklapanju brakova između djece bilo prije rođenja (odmah nakon spolnog odnosa) ili neposredno po rođenju. Stari ljudi su vjerovali da su čak i mrtvi morali biti u braku. Najranije provodadžije su imale zadatak da sklope brakove između mrtvih. Roditelj mrtvog sina bi unajmio provodadžiju da sklopi brak s mrtvom kćeri druge obitelji.

82:3.9 Među kasnijim narodima, brakovi su obično sklapani u pubertetu, i ovaj je običaj postao sve češći kako je civilizacija više napredovala. U rano doba društvene evolucije, javile su se naročite celibatne grupe muškaraca i žena; osnivačima i pripadnicima ovih grupa uglavnom je nedostajao normalan spolni nagon.

82:3.10 Mnoga plemena su dozvoljavala spolni odnos između mlade i pripadnika vladajuće klase neposredno prije nego bi djevojka pripala svome mužu. Svaki bi joj muškarac dao poklon i tako je stvoren običaj davanja vjenčanih darova. Među nekim je grupama bilo normalno da djevojka zaradi svoj miraz koji se sastojao od darova primljenih za seksualni odnos s muškarcima koji bi je posjetili u izložbenoj dvorani.

82:3.11 Neka plemena su zahtijevala da mladići ožene udovice ili starije žene, nakon čije bi smrti smjeli oženiti mlade djevojke; ovo je, kako su to stari narodi znali reći, bilo garancija da roditelji oba supružnika neće ispasti budale, jer su mislili su da je bilo ludost dozvoliti da se uzme dvoje mladih ljudi. Druga su plemena dopuštala jedino odnose između supružnika približne dobi. Ovaj zakon koji je dozvoljavao brakove jedino između ljudi određene dobi, vodio je ideji o incestu. (U Indiji, čak i danas ne postoji zakon o dobi supružnika.)

82:3.12 U nekim kulturama, ljudi su se jako bojali udovica; ako ih ne bi ubili, dopustili bi im da počine samoubojstvo na grobovima svojih muževa, jer su im se tobože svakako trebale pridružiti u zemlji duhova. Udovice bi gotovo uvijek snosile krivicu za smrt svojih muževa. Neka su ih plemena znala žive spaliti na lomači. Ako bi je društvo ostavilo na životu, udovica je neprestano morala tugovati i povinovati se masi društvenih zakona, jer joj uglavnom ne bi bilo dopušteno ponovo stupiti u brak.

82:3.13 U stara su vremena ljudi obično poticali radnje koje se danas smatraju nemoralnim. Primitivne žene su se često jako ponosile time što su njihovi muževi imali odnose s drugim ženama. Kao djevica, djevojka se obično teško mogla udati; predbračno djete bi je učinilo mnogo poželjnijom, jer je bilo garancija plodnosti.

82:3.14 Mnoga primitivna plemena su odobravala probni brak sve dok žena ne bi ostala trudna, kad se mogla održati redovna vjenčana ceremonija; druge grupe su imale običaj održati vjenčanu ceremoniju jedino po rođenju prvog djeteta. Ako žena nije mogla imati djece, njeni bi je roditelji morali uzeti natrag, što je značilo poništenje braka. Društvena pravila su tražila da svaki par ima djecu.

82:3.15 Ovi primitivni probni brakovi nisu bili znak raspuštenosti, već jednostavno iskreni ispiti plodnosti. Istog časa kad bi plodnost postala očigledna, bio bi sklopljen brak. Kad se suvremeni bračni parovi vjenčaju potajno misleći kako će lako dobiti razvod ako nisu posve zadovoljni svojim bračnim životom, oni u stvari sklapaju probni brak koji je daleko niži od časnog probnog braka njihovih manje civiliziranih predaka.

4. UTJECAJ IMOVINSKIH OBIČAJA NA BRAK

82:4.1 Brak je uvijek bio blisko vezan kako uz imovinu tako i uz religiju. Imovina je braku dala stabilinost; religija mu je pružila moralnost.

82:4.2 Primitivni brak je bio investicija, ekonomska pogodba; on je više bio stvar posla nego ljubavi. Stari ljudi su brakom nastojali ostvariti korist i dobrobit grupe; brakove je stoga sklapala grupa--roditelji i starješine. I na djelotvornost imovinskih pravila pri stabilizaciji bračne institucije ukazuje činjenica da je brak bio postojaniji među ranim plemenima nego je to slučaj među mnogim suvremenim narodima.

82:4.3 Kako je civilizacija napredovala i kako su društvena pravila sve više priznavala imovinska prava, krađa je postala velikim zločinom. Preljub je smatran vrstom krađe, kršenjem imovinskih prava muža; on stoga nije ponaosob spomenut u ranijim društvenim zakonicima. Ljudi su vjerovali da je žena isprva bila imovina njezina oca, koji je zatim prenosio ova prava na muža i svi ozakonjeni spolni odnosi proizlaze iz ovih ranijih imovinskih prava. Stari Zavjet govori o ženama kao obliku imovine, dok Kuran uči da su žene manje vrijedne od muškaraca. Muškarac je imao pravo posuditi svoju ženu prijatelju ili gostu, što se još uvijek može susresti među određenim narodima.

82:4.4 Suvremena seksualna zavist nije usađena; ona je proizvod evoluirajućih društvenih pravila. Primitivni muškarac nije bio ljubomoran na svoju ženu; on je jednostavno štitio svoju imovinu. Pitanja potomstva i nasljeđa su razlog zašto se žena morala povinovati strožim seksualnim normama nego njezin muž. Vrlo rano u procesu civilizacijskog napretka, vanbračna djeca su došla na zao glas. Isprva je jedno žena kažnjavana za preljub; kasniji društveni zakoni su zahtijevali kaznu i za njenog ljubavnika i uvrijeđeni muž ili otac je dugo vremena imao puno pravo ubiti prekršitelja. Suvremeni narodi još uvijek poštuju ova društvena pravila--nepisani zakon dopušta takozvane zločine koji svete okaljanu čast.

82:4.5 Kako se tabu koji je nalagao ženinu čednost javio kao vid imovinskog zakona, on se isprva odnosio jedino na udate žene, ne na neudate djevojke. U kasnijim je godinama čednost više postala zahtijevom oca nego budućeg muža; djevica je bila očev komercijalni posjed--mogla se prodati po višoj cijeni. Kako je čednost sve više dobijala na vrijednosti, muž bi obično ocu platio određenu sumu kao nagradu zato što mu je pravilnim odgojem dao čednu djevojku. Po svom formiranju, ova se ideja o ženinoj čednosti toliko proširila među ljudskim rodom da su roditelji znali doslovno okovati djevojke--godinama ih držati u pritvoru--kako bi osigurali njihovu čednost. I tako su suvremenije norme i provjere nevinosti automatski vodile uspostavi cijele klase profesionalnih prostitutki-- odbačenih nevjesti--žena za koje su majke njihovih budućih muževa ustvrdile da nisu djevice.

5. ENDOGAMIJA I EGZOGAMIJA

82:5.1 1. Divljaci su vrlo rano otkrili da se rasnim miješanjem popravlja kvaliteta potomstva. Ne da je endogamija uvijek bila loša, već je egzogamija obično bila bolja; tako su formirani društveni zakoni koji su zabranjivali spolne odnose među bliskim rođacima. Ljudi su primijetili kako egzogamija više pogoduje evolucijskom odabiru, kako pruža raznolikije i naprednije osobine. Pokazalo se da su egzogamna djeca bila svestranija i sposobnija da prežive u neprijateljski raspoloženom svijetu; tako su postupno iščezla endogamna djeca i zakoni koji su pogodovali endogamnim vezama. Ljudima je dugo trebalo da razviju ove spoznaje; divljak nije svjesno razmatrao takva pitanja. Ali kad su se napredujući narodi njima počeli ozbiljnije baviti, zaključili su da je veća srodnost među roditeljima znala uroditi slabijim potomstvom.

82:5.2 Dok je u dobroj lozi endogamija znala voditi unaprijeđenju snažnih plemena, čovjeka su tako snažno dojmili užasni slučajevi nasljedne endogamne izobličenosti da su napredniji tabui sve češće zabranjivali svaku bračnu vezu među bliskim rođacima.

82:5.3 Religija je dugo vremena djelotvorno spriječavala egzogamiju; mnoga religiozna učenja zabranjuju brak s drugom vjerom. Z`ene su uglavnom podržavale endogamiju a muškarci egzogamiju. Imovinska pitanja su uvijek igrala bitnu ulogu pri sklapanju braka i u određenim slučajevima, nastojeći očuvati klanovsku imovinu, ljudi su stvorili pravila koja su zahtijevala udaju žena unutar plemena. Takvi su zakoni vodili značajnom povećanju broja brakova među rođacima. Endogamija je pored toga nastojanje da se očuvaju obrtničke tajne; obučeni obrtnici su nastojali očuvati svoje vještine unutar obitelji.

82:5.4 Ako bi se našle izolirane, nadmoćne grupe bi se uvijek vratile endogamnim brakovima. Više od stotinu i pedeset tisuća godina, Noditi su bili jedna od najvećih endogamnih grupa. Kasniji društveni zakoni koji su nalagali endogamiju proizlaze iz tradicija ljubičaste rase koja je isprva zahtijevala brakove između braće i sestara. I takvi su brakovi često sklapani u ranom Egiptu, Siriji, Mezopotamiji, te širom zemalja koje su naselili Anditi. Egipćani su dugo nalagali brakove između braće i sestara u nastojanju da očuvaju čistoću kraljevske linije i ovaj se običaj dugo zadržao u Perziji. Prije Abrahamovog doba, žitelji Mezopotamije su zahtijevali sklapanje brakova među rođacima; rođaci su imali bračno pravo na svoje rođake. Sam Abraham je oženio svoju polusestru, premda su u kasnijem razdoblju Z`idovi zabranjivali takve zajednice.

82:5.5 Prvi korak kojim se društvo udaljilo od brakova između braće i sestara nastupio je pod utjecajem društvenih pravila mnogoženstva, jer se sestra-žena počela arogantno odnositi prema drugoj ženi ili ženama. Neka plemena su zabranjivala brak s bratovom udovicom, premda su zahtijevala usvajanje bratove djece. Biološki instinkti ne spriječavaju endogamiju; takva ograničenja u cjelosti proizlaze iz tabua.

82:5.6 Egzogamija je naposljetku prevladala jer se više sviđala muškarcima; ako bi uzeli ženu iz drugog plemena, oslobodili bi se utjecaja njezinih roditelja. Što bolje nekog znaš, manje ga poštuješ; kako je odabir supružnika sve više postajao individualnim pravom, ljudi su sve više počeli tražiti supružnike u drugim plemenima.

82:5.7 Mnoga plemena su konačno zabranila brakove unutar klana; druga su ograničila bračne veze na određene kaste. Nakon što je tabu zabranio brak sa ženama koje su pripadale istom totemu, ljudi su počeli otimati žene iz susjednih plemena. Kasnije su brakovi sklapani više u skladu s teritorijalnom nego u skladu s krvnom bliskošću. Endogamija je prošla kroz više faza evolucije prije nego što se razvila u suvremeni običaj egzogamije. Čak i nakon što je tabu zabranio endogamiju među pučanstvom, stariješine i kraljevi su mogli sklopiti brak sa svojim rođakama kako bi očuvali čistoću kraljevske krvi. Društvena pravila su obično pružala veću slobodu u pogledu seksualnih prava vladarima nego drugim ljudima.

82:5.8 Prisutnost kasnijih anditskih naroda značajno je uvećala voljnost sangiških rasa da sklope brakove s pripadnicima drugih plemena. Međutim, egzogamija se nije mogla značajnije proširiti sve dok susjedne grupe nisu naučile zajednički živjeti u relativnom miru.

82:5.9 Sama po sebi, egzogamija je pogodovala miru; međuplemenski brakovi su umanjivali neprijateljstvo. Egzogamija je vodila plemenskoj koordinaciji i sklapanju vojnih saveza; prevladala je zbog toga što je jačala snagu; ona je gradila nacije. Pored toga, egzogamija je pogodovala trgovinsko-poslovnim kontaktima; pustolovni i istraživački duh je pogodovao proširenju bračnih granica te je značajno doprinjeo unakrsnom miješanju rasnih kultura.

82:5.10 Teško shvatljive nedosljednosti društvenih pravila koja uređuju rasne brakove proizlaze iz miješanja egzogamije s običajima otmice i kupovine žena iz susjednih plemena, što je urodilo zbrkanim spojem zasebnih plemenskih pravila. Ovi su endogamni tabui imali društvenu a ne biološku narav, na što ukazuju tabui koji zabranjuju brakove među rođacima, uključujući i brojne odnose među rođacima žene i muža koje ne veže krvno srodstvo.

6. MJEŠANJE RASA

82:6.1 Na svijetu više ne postoje čiste rase. Rani i izvorni evolucijski obojeni narodi postoje jedino u dvjema suvremenim svjetskim rasama--žutoj i crnoj, dok su čak i one uveliko izmiješane s izumrlim obojenim rasama. Dok takozvana bijela rasa uglavnom vuče porijeklo od prastare plave rase, ona je više-manje izmiješana sa svim drugim rasama, upravo kao što je to slučaj s američkom crvenom rasom.

82:6.2 Od šest obojenih sangiških rasa, tri su bile primarne a tri sekundarne. Premda su primarne rase--plava, crvena i žuta--po mnogo čemu bile nadmoćne u usporedbi sa sekundarnim rasama, ne zaboravite da su ove sekundarne rase imale brojne poželjne osobine; primarni narodi bi se značajno unaprijedili križanjem s boljim lozama sekundarnih rasa.

82:6.3 Suvremena netrpeljivost prema "polutanima," "hibridima" i "mješancima" proizlazi iz činjenice da su u suvremenom rasnom križanju najvećim dijelom učestvovale vrlo nazadne rasne loze. Jednako nepoželjni rezultati nastaju križanjem degeneričnih loza jedne te iste rase.

82:6.4 Ako bi se suvremene rase Urantije oslobodile tereta najnižih slojeva svojih izobličenih, protudruštvenih, slaboumnih i društveno izopačenih članova, teško da bi bilo prigovora rasnom miješanju. I ako bi takvo rasno miješanje nastupilo među najvišim lozama većeg broja rasa, bilo bi još manje zamjerki.

82:6.5 Križanjem nadmoćih i međusobno različitih vrsta nastaju nove i snažnije loze. I ovo je istina kako u slučaju biljaka i životinja, tako i u slučaju ljudskog roda. Križanje uvećava snagu i umanjuje neplodnost. Rasno miješanje prosječnih i nadmoćnih slojeva različitih naroda uveliko uvećava stvaralački potencijal, na što ukazuje primjer suvremenog pučanstva Sjedinjenih Američkih Država. Kad u takve brakove ulaze niži ili nazadniji slojevi, umanjuje se stvaralački potencijal, što pokazuje primjer suvremenih naroda južne Indije.

82:6.6 Rasno miješanje značajno pogoduje iznenadnoj pojavi novih svojstava i ako u takvom križanju učestvuju nadmoćnije loze, ova će nova svojstva biti jednako nadmoćna.

82:6.7 No sve dok suvremene rase pate pod teškim teretom nazadnih i degeneričnih loza, opće rasno miješanje bi imalo vrlo štetne posljedice, premda su primjedbe protiv takvih eksperimenata najvećim dijelom utemeljene na društvenim i kulturnim predrasudama, a ne biološkim činjenicama. Čak i među nazadnim lozama, križanci su često napredniji od svojih roditelja. Križanje pogoduje rasnom unaprijeđenju zbog uloge dominantnih gena. Rasno miješanje uvećava vjerojatnost da će križano potomstvo imati veći broj poželjnih dominantnih gena.

82:6.8 Tijekom posljednjih stotinu godina, na Urantiji se odigralo više rasnog miješanja nego je to bio slučaj kroz više tisuća godina. Ljudi uglavnom preuveličavaju opasnosti koje prijete od križanja ljudskih loza. Osnovni problemi "križanaca" počivaju na društvenim predrasudama.

82:6.9 Pitkerinski eksperiment koji je izmiješao bijelu i polinezijsku rasu ispao je prilično dobro zbog toga što su bijeli muškarci i polinezijske žene pripadali prilično dobrim rasnim lozama. Miješanjem najviših vrsta bijele, crvene i žute rase smjesta bi nastala mnoga nova i biološki djelotvorna svojstva. Ova tri naroda pripadaju primarnim sangiškim rasama. Neposredni rezultati miješanja bijele i crne rase ne daju tako dobre rezultate, premda takvi mulati nisu ni toliko nepoželjni koliko ih takvima nastoje predstaviti društvene i rasne predrasude. Takvi crno-bijeli križanci imaju odlična fizička svojstva, premda su neznatno nazadniji po nekim drugim pogledima.

82:6.10 Miješanjem primarnih i sekundarnih sangiških rasa, ove se druge značajano unaprijeđuju na štetu prvih. No ako ovakvo miješanje ima mali raspon i dug vijek trajanja--ne može se ozbiljno zamjeriti takvom žrtvovanju primarnih u korist sekundarnih rasa. S biološkog stanovišta, sekundarne sangiške rase su u određenim pogledima bile nadmoćnije od primarnih.

82:6.11 Naposljetku, stvarna opasnost koja prijeti ljudskom rodu počiva u nesmetanoj reprodukciji inferiornih i degeneričnih loza određenih civiliziranih naroda, a ne u tobožnjoj opasnosti od njihovog rasnog križanja.

82:6.12 [Predstavio Stariješina Serafima koji se nalazi na Urantiji.]





Back to Top