Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 58 : USPOSTAVA ŽIVOTA NA URANTIJI

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO III: Povijest Urantije

POGLAVLJE 58 : USPOSTAVA ŽIVOTA NA URANTIJI



POGLAVLJE 58 : USPOSTAVA ŽIVOTA NA URANTIJI

58:0.1 U CIJELOJ Sataniji postoji samo šezdeset i jedan svjet poput Urantije, na kojem je poduzeta modifikacija života. Većina naseljenih svjetova napučeni su u skladu s utvrđenim tehnikama; na takvim područjima Nositelji Života imaju malo manevarskog prostora u svojim planovima za implantaciju života. No, jedan od svakih deset svjetova obilježen je kao decimalni planet i uveden u posebnu registraturu Nositelja Života, a na takvim planetima nam je dopušteno poduzeti određene životne eksperimente u cilju modificiranja i eventualnog poboljšanja standardnih oblika živih bića.

1. PREDUVJETI ZA FIZIČKI ŽIVOT

58:1.1 Prije 600 milijuna godina iz Jeruzema je poslano povjerenstvo Nositelja Života koje je stiglo na Urantiju i započelo s proučavanjem fizičkih uvjeta u pripremi za pokretanje života na svijetu broj 606 u sustavu Satanije. To je trebalo biti naše šest stotina i šesto poduzeće u iniciranju nebadonskog životnog dizajna u Sataniji i naša šezdeseta prilika za implementaciju promjena i modifikacija u osnovnom i standardnom dizajnu živih bića lokalnog svemira.

58:1.2 Trebamo naglasiti da Nositelji Života ne mogu pokrenuti život dok se sfera ne pokaže spremnom za inauguraciju evolucijskog ciklusa. Niti možemo osigurati brži razvoj života nego što to omogućuje fizički napredak planeta.

58:1.3 U Sataniji Nositelji Života su projicirali dizajn utemeljen na natrijum kloridu; zbog toga nisu mogli poduzeti bilo kakve korake u smjeru implantacije života sve dok oceanske vode nisu postale dovoljno slane. Oblik protoplazme koji održava život na Urantiji može funkcionirati jedino u odgovarajućoj otopini soli. Cjelokupni praživot – biljni i životinjski – evoluirao je u slanim staništima. A niti daleko naprednije organizirane kopnene životinje ne bi mogle održavati život da ista ova otopina soli ne cirkulira kroz njihova tijela u krvi koja obilno kupa, doslovce natapa, svaku malenu stanicu živih tijela u tom "jezercetu soli."

58:1.4 Vaši primitivni preci su slobodno cirkulirali u slanom oceanu; danas, ta ista oceanska slana otopina slobodno cirkulira vašim tijelima, potapajući svaku stanicu u kemijskoj tekućini koja se u svojoj osnovi može usporediti sa slanom vodom koja je potakla prve protoplazmatske reakcije živih stanica da funkcioniraju na planeti.

58:1.5 No, s otvaranjem ove dobi, Urantija se na svaki način razvija u smjeru stanja koje pogoduje potpori početnih oblika morskog života. Polako ali sigurno fizički razvoj događaja na zemlji i u susjednim oblastima svemira priprema teren za kasnije pokušaje ostvarenja takvih oblika života koje smo smatrali najprilagođenijim fizičkom okružju koje je bilo u procesu stvaranja -- zemaljskom kao i svemirskom.

58:1.6 Nakon toga Satanija povjerenstvo Nositelja Života odlazi natrag na Jeruzem gdje čeka na daljnji rascjep kontinentalne kopnene mase koji će stvoriti dodatna unutrašnja mora i skrovite uvale, prije nego budu započeli s pravom implantacijom života.

58:1.7 Na planetu gdje život ima morsko porijeklo postoje idealni uvjeti za implantaciju života u velikom broju kopnenih mora, dugih obala s plićacima i zaštićenim uvalama, a upravo se takva raspodjela zemljinih voda vrlo brzo razvijala. Ova drevna unutarnja mora su rijetko duboka više od pet ili šest stotina stopa, a sunčeva svjetlost može prodrijeti kroz oceanske vode na dubinu od više od šest stotina stopa.

58:1.8 I upravo je u takvim blagim i umjerenim priobalnim podnebljima ove kasnije dobi primitivni biljni svijet prešao iz oceana na kopno. Tu je visoki stupanj ugljika u atmosferi pružio ovim novim kopnenim oblicima života priliku za brz i bujan razvoj. Iako je ova atmosfera bila idealna za rast biljaka, ona je sadržavala tako visok stupanj ugljičnog dioksida da niti jedna životinja, a još manje čovjek, nisu mogli živjeti na licu zemlje.

2. ATMOSFERA URANTIJE

58:2.1 Kroz filtar planetarne atmosfere prodire jedino jedan dvomilijardski dio ukupnog zračenja sunčeve svjetlosti. Ako ćemo platiti za svjetlost koja zrači nad Sjevernom Amerikom dva centa po kilovat-satu, godišnji račun za svjetlo bi iznosio više od 800 kvadrilijuna dolara. Sam Čikago bi morao platiti račun od više od 100 milijuna dolara na dan. I nemojte zaboraviti da od sunca dobijate i druge oblike energije – svjetlo nije jedini solarni dar koji prodire kroz atmosferu. Ogromne solarne energije koje ulaze na Urantiju obuhvaćaju valne dužine koje se kreću u rasponu koji je i iznad i ispod raspona prepoznatljivog ljudskom vidu.

58:2.2 Zemljina atmosfera je gotovo neprozirna kad se radi o većem dijelu solarnog zračenja u ekstremnom ultraljubičastom spektru. Većinu tih kratkih valnih duljina apsorbira sloj ozona koji postoji u cijeloj razini oko deset milja iznad površine Zemlje, a koji se nastavlja kroz još deset dodatnih milja. Ozon koji ispunjava tu regiju, u uvjetima koji vladaju na Zemljinoj površini, ispunio bi sloj koji je širok ništa više of jedne desetine palca; no ipak, ovaj relativno mali i naizgled beznačajan iznos ozona štiti žitelje Urantije od viška tog opasnog i destruktivnog ultraljubičastog zračenja koje je prisutno u Sunčevom svjetlu. No, da je sloj ozona samo neznatno deblji, ljudi bi bili lišeni vrlo bitnih i blagotvornih ultraljubičastih zraka koje sada dosežu Zemljinu površinu, a koje predstavljaju izvor jednog od vaših najbitnijih vitamina.

58:2.3 No ipak, neki vaši manje maštoviti smrtni mehanisti inzistiraju na pregledu stvaranja materijalne i ljudske evolucije koja nije ništa više od nesretnog slučaja. Srednja bića Urantije prikupila su više od pedeset tisuća fizičkih i kemijskih činjenica za koje smatraju da nisu u skladu sa zakonima slučajne sreće i za koje oni tvrde da nepogrešivo ukazuju na prisutnost inteligentne svrhe u stvaranju materijalnog svijeta. I sve to ne uzima u obzir njihovu listu koja broji više od stotinu tisuća nalaza izvan područja fizike i kemije za koje tvrde da dokazuju prisutnost uma u planiranju, stvaranju i održavanju materijalnog svemira.

58:2.4 Vaše Sunce izlijeva cijelu bujicu smrtonosnih zraka, a vi smatrate da vaš ugodan život na Urantiji proizlazi iz nekog "sretnog spleta" okolnosti i nekoliko naizgled slučajnih zaštitnih operacija kao što je djelovanje ovog jedinstvenog ozonskog sloja.

58:2.5 Da nije učinkovitog "pokrivača" noćne atmosfere, zračenje bi tako brzo dovelo do gubitka topline da bi se život jedino mogao vještački održavati.

58:2.6 Nižih pet ili šest milja Zemljine atmosfere je troposfera; to je područje vjetrova i zračnih struja koje stvaraju vremenske uvjete. Iznad ove regije je unutarnja jonosfera, a iznad nje je stratosfera. Što se više udaljavamo od površine Zemlje, temperatura sve više opada između nekih šest do osam milja, na kojoj se visini registrira oko 70 stupnjeva ispod nule Farenhajta. Taj navedeni raspon temperature od 65 do 70 stupnjeva ispod nule Farenhajta ostaje nepromijenjen kroz još četrdeset milja; to je područje konstantne temperature u stratosferi. Na visini od četrdeset i pet ili pedeset milja temperatura počinje rasti, a taj se porast nastavlja sve do razine na kojoj se javlja polara svjetlost, koja je obilježena temperaturom od 1200 ° Farenhajta, tako velikom vrućinom da na njoj dolazi do jonizacije kisika. Ali temperatura u tako razrijeđenoj atmosferi teško je usporediva s toplinskim pojavama na površini zemlje. Imajte na umu da se jedna polovica vaše atmosfere nalazi na udaljenosti od prve tri milje od površine zemlje. Najviše razine Zemljine atmosfere označene su najvišim vrpcama polarne svjetlosti – na oko četiri stotine milja.

58:2.7 Pojava polarne svjetlosti izravno je povezana sa Sunčevim pjegama, tim solarnim ciklonima koji se vrtlože u suprotnim smjerovima iznad i ispod Sunčevog ekvatora, slično zemaljskim tropskim uraganima. Takvi se atmosferski poremećaji vrtlože u suprotnim smjerovima, kada se pojavljuju iznad ili ispod ekvatora.

58:2.8 To što Sunčeve pjege imaju moć da promijene svjetlosne frekvencije pokazuju da ti centri solarnih oluja djeluju kao ogromni magneti. Takva magnetska polja imaju sposobnost izbacivanja bujice nabijenih čestica iz Sunčeva kratera kroz prostor i u zemljinu vanjsku atmosferu, gdje njihov jonizirajući utjecaj proizvodi takve spektakularne prikaze polarne svjetlosti. Stoga se polarna svjetlost naviše javlja kad su Sunčeve pjege na vrhuncu - ili ubrzo nakon toga - u kojem su vremenu pjege općenito bliže ekvatoru.

58:2.9 Čak i igla kompasa reagira na ovaj solarni utjecaj okrećući se prema istoku kad sunce izlazi i prema zapadu kao se sunce približi zalasku. To se događa svaki dan, dok je u jeku ciklusa Sunčevih pjega ovo skretanje igle kompasa dvostruko veće. Ta svakodnevna lutanja kompasa daju odgovor na pitanje povećane jonizacije u gornjim slojevima atmosfere, koja je rezultat djelovanja svjetlosti Sunca.

58:2.10 Upravo je prisutnost dvaju različitih razina elektrificiranih provodnih područja u superstratosferi to što objašnjava prijenos dugih i kratkih valova radio emitiranja preko velikih daljina. Vaša su emitiranja ponekad poremećena snažnim olujama koje povremeno bjesne u oblasti tih spoljašnjih jonosfera.

3. PROSTORNO OKRUŽJE

58:3.1 U ranijim razdobljima kozmičke materijalizacije, svemirska područja su mjestimice bila iskrižana golemim oblacima vodika, upravo takvim astronomskim klasterima prašine koji i sada krase mnoge predjele udaljenog svemira. Veliki dio organizirane materije koju plamena sunca razbijaju i emitiraju u vidu blistave energije sastoji se od tih ranih kozmičkih oblaka vodika. Pod određenim neobičnim uvjetima također dolazi do atomske disrupcije u jezgri većih atoma vodika. I za svim ovim pojavama atomske izgradnje i raspada do kojih dolazi u visoko zagrijanoj maglici prostora, slijede bujice kratkih prostornih zraka energije. Ova raznolika zračenja praćena su oblikom prostorne energije koja nije poznata na Urantiji.

58:3.2 Ovaj kratkotalasni energetski naboj kozmičkog prostora četiri stotine puta nadilazi sve druge oblike energetskih zračenja koji se javljaju u organiziranim svemirskim domenima. Emitiranje kratkih kozmičkih talasa, bilo da dolazi iz plamenih maglica, naboja električnih polja, vanjskog svemira ili ogromnih oblaka prašine vodika, kvalitativno i kvantitativno je modificirano fluktuacijama i naglim promjenama naboja, temperature, gravitacije i elektronskih pritisaka.

58:3.3 Ove su varijacije u porijeklu svemirskih zraka određene mnogim kozmičkim pojavama kao i orbitama cirkulirajuće tvari, koje se razlikuju od modificiranih krugova ekstremnih elipsi. Fizički uvjeti također mogu biti znatno izmijenjeni povremenim elektronskim okretanjem u smjeru koji je suprotan smjeru njihovog okretanja u grubljim materijama, čak i u istoj fizičkoj zoni.

58:3.4 Ogromni vodikovi oblaci su prave kozmičke kemijske laboratorije koje u sebi kriju sve faze razvoja energije i metamorfoze materije. Velika energetska djelovanja također se javljaju u marginalnim plinovima velikih binarnih zvijezda koje se tako često preklapaju i na taj način intenzivno miješaju. No, niti jedna od tih golemih i dalekih energetskih djelatnosti prostora ne ispoljava ni najmanji utjecaj na fenomen organiziranog života – na klice plazme živih tvari i bića. Ti energetski uvjeti prostora vezani su za stvaranje bitnih okružja životnog osnutka, ali oni nisu učinkoviti u naknadnom procesu modifikacije nasljednih čimbenika zametnute plazme kao što su neka dugotalasna emitiranja energije. Život koji iniciraju Nositelji Života u potpunosti je otporan na sve ove čudesne bujice kratkotalasnog zračenja kozmičke energije.

58:3.5 Svi su ti bitni kozmički uvjeti morali evoluirati da povoljnog stanja prije nego su Nositelji Života mogli započeti uspostavu života na Urantiji.

4. ERA POČETKA ŽIVOTA

58:4.1 To što mi nosimo naziv Nositelji Života ne treba da vas zbuni. Mi možemo nositi i ponekad nosimo život na planete, ali mi nismo donijeli život na Urantiju. Život na Urantiji je jedinstven i nastao je na ovom planetu. Ovo je planet modifikacije života; mi smo na samom planetu formulirali život koji se tu pojavio; i ne postoji drugi svijet u cijeloj Sataniji, čak ni u cijelom Nebadonu, gdje postoje oblici životne egzistencije baš kao što su ti koji se javljaju na Urantiji.

58:4.2 Prije 550 milijuna godina na Urantiju se vratio korpus Nositelja Života. U suradnji s duhovnim moćima i superfizičkim snagama organizirali smo i pokrenuli izvorne životne dizajne ovog svijeta i usadili ih u gostoljubivim planetarnim vodama. Cjelokupni planetarni život (koji ne uključuje izvanplanetarno osoblje) sve do vremena Kaligastije, Planetarnog Kneza, vuče porijeklo iz naše tri izvorne, identične i istovremeno usađene implantacije morskog života. Ove tri implantacije života imenovali smo središnjom ili euroazijsko-afričkom, istočnom ili australijsko-azijskom i zapadnom, koja obuhvaća Grenland i Sjevernu i Južnu Ameriku.

58:4.3 Prije 500 milijuna godina primitivni morski vegetativni život dobro se primio na Urantiji. Grenland i kopnena masa Arktike, zajedno sa Sjevernom i Južnom Amerikom, počeli su svoje ​​dugo i sporo putovanje prema zapadu. Afrika se pomjerila prema jugu, stvarajući istočno i zapadno korito, sredozemni bazen, između sebe i kopnene majke od koje se odvojila. Antarktika , Australija i Pacifički otoci odvojili su se na jugu i istoku te su odlutali daleko od svojih negdašnjih lokacija.

58:4.4 Mi smo posadili primitivni oblik morskog života u zaštićenim uvalama tropskih središnjih mora u istočno-zapadnom procjepu kontinentalne kopnene mase. Pri izvedbi triju morskih implantacija imali smo za cilj da se osigura da svaka velika kopnena masa sa sobom ponese ovaj život u svojim toplovodnim morima, kako su se kontinenti nakon implantacije razdvojili. Predvidjeli smo da će u kasnijem razdoblju nastanka kopnenog života doći do razdvajanja kontinentalnih kopnenih masa velikim oceanima.

5. POMICANJE KONTINENATA

58:5.1 Kontinentalni drift se tako nastavio. Zemljina jezgra je postala gusta i čvrsta poput čelika, podvrgnuta pritisku od gotovo 25,000 tona po kvadratnom inču, a zbog ogromnog gravitacijskog pritiska, bila je i ostaje užarena u svojoj dubokoj unutrašnjosti. Temperatura raste od površine prema centru dok je u središtu malo iznad temperature koja vlada na površini Sunca.

58:5.2 Spoljašnjih tisuću milja Zemljine mase sastoji se uglavnom od različitih vrsta kamena. Ispod toga su gušći i teži metali. Za rane i predatmosferske dobi svijet je bio gotovo posve fluidan u svom rastaljenom i ugrijanom stanju, tako da su teži metali potonuli duboko u unutrašnjost. Oni koji su pronađeni blizu površine i danas predstavljaju izlučevine drevnih vulkana, skorijih bujica lave i novijih meteorskih depozita.

58:5.3 Vanjska kora zauzima prostor od nekih četrdeset milja. Ovu vanjsku ljusku podržava i podupire rastaljeno more bazalta koje varira u svojoj debljini, mobilni sloj rastaljene lave pod visokim tlakom koji uvijek nastoji teći u smjeru koji vodi izjednačenju planetarnog pritiska, što pogoduje stabiliziranju zemljine kore.

58:5.4 Kontinenti i danas nastavljaju plutati povrh ovog nekristaliziranog jastučastog mora rastopljenog bazalta. Da nije tog zaštitnog sloja, veći potresi bi doslovce rastresli svijet u komadiće. Potresi su uzrokovani klizanjem i pomjeranjem ove masivne čvrste spoljašnje kore, a ne djelovanjem vulkana.

58:5.5 Užarena lava iz zemljine kore, kad se ohladi, poprima onlik granita. Prosječna gustoća Urantije je nešto više od pet i pol puta veća od gustoće vode; gustoća granita je manje od tri puta veća od gustoće vode. Zemljina jezgra je dvanaest puta gušća od vode.

58:5.6 Dno mora je gušće od kopna i to je ono što održava kontinente iznad vode. Kada se morsko dno izdigne iznad razine mora, može se vidjeti da se sastoji uglavnom od bazalta, oblika lave koji je znatno teži od kopnenog granita. Ponavljamo, da kontinenti nisu bili lakši od oceanskog korita, gravitacija bi privukla rubove oceana naviše, prema kopnu, ali takve pojave nisu vidljive.

58:5.7 Težina oceana je također činitelj u povećanju pritiska na korito mora. Niža ali relativno teža ocenaska korita, plus težina ležeće vode, približno su jednaki težini viših, ali puno lakših kontinenata. No, svi kontinenti imaju tendenciju da se uvuku u oceane. Kontinentalni tlak na dnu oceana kreće se oko 20,000 funti po kvadratnom inču. Ako ništa drugo, to bi bio pritisak na kontinentalnu masu 15,000 stopa iznad oceanskog dna. Pritisak vode na dnu oceana je samo oko 5,000 funti po kvadratnom inču. Ovi diferencijalni pritisci uzrokuju klizanje kontinenata prema dnu oceana.

58:5.8 Depresija dna oceana tijekom predživotnih dobi aksijalnog pomaka stvara pritisak na kopnenu masu kontinenata gurajući ih do takve visine da ovaj lateralni pritisak uzrokuje poniranje istočne, zapadne i južne obale preko podloge semiviskoznog dna pokrivenog lavom u vode obližnjeg Tihog oceana. Sve ovo bitno ublažava kontinentalni pritisak i spriječava nastajanje širokog rasjepa na istočnoj obali ovog drevnog azijskog kontinenta, dok istočna obalna linija lebdi iznad provalije dubokog oceana prijeteći da sklize i iščezne u dobinama ove prijeteće vodene grobnice.

6. PRIJELAZNO RAZDOBLJE

58:6.1 Prije 450 milijuna godina dolazi do prijelaza vegetativnog oblika života u životinjski. Ova se metamorfoza odvija u plitkim vodama zaštićenih tropskih uvala i laguna dugih obalnih linija kontinenata koji se sve više međusobno udaljavaju. Do tog razvoja događaja, koji je bio dijelom izvornog plana životnog dizajna, dolazi postupno. Utom procesu nastupaju mnoge prijelazne faze između ranih primitivnih biljnih oblika života i kasnijih jasno definiranih životinjskih organizama. Još i danas postoje prijelazni organizmi sluzave plijesni koji se teško mogu klasificirati bilo kao biljke ili kao životinje.

58:6.2 Dok se može pratiti evolucija biljnog života u životinjski, i premda postoji gradirani slijed biljaka i životinja koje se postupno razvijaju od najjednostavnijih do složenijih i naprednijih organizama, nećete biti u mogućnosti pronaći konkretne vezivne spone bilo između bitnih klasa životinjskog carstva, ili među najvišim predljudskim vrstama životinja koje su vodile pojavi ranih primjeraka ljudske rase. Te takozvane "nepostojeće spone" zauvijek će ostati nepostojeće, iz jednostavnog razloga što nikad nisu ni postojale.

58:6.3 S vremena na vrijeme dolazi do pojave posve novih vrsta životinjskog svijeta. One ne evoluiraju kao posljedica postupne akumulacije malih varijacija; javljaju se kao punopravni novi oblici života i javljaju se iznenada.

58:6.4 Iznenadna pojava novih vrsta i raznolikih redova živih organizama u potpunosti je biološka, posve prirodna. Ne postoji ništa natprirodno u vezi s tim genetskim mutacijama.

58:6.5 Pri pojavi odgovarajućeg stupnja slanosti u oceanima evoluirao je životinjski život i bilo je relativno jednostavno dopustiti slanom moru da nastavi cirkulirati životinjskim tijelima morskog života. No, nakon što su oceani umanjeni u veličini i postotak soli znatno povećan, iste ove životinje razvijaju sposobnost umanjenja slanosti svojih tjelesnih tekućina, upravo kao što su organizmi koji su naučili živjeti u slatkoj vodi stekli sposobnost da zadrže pravilan stupanj natrijum klorida u svojim tjelesnim tekućinama zahvaljujući inventivnoj vještini očuvanja soli.

58:6.6 Proučavanje kamenih fosila morskog života otkriva rane borbe u procesu prilagode ovih primitivnih organizama. Biljke i životinje nikad nisu prestale izvoditi ove pokusne prilagodbe. Okruženje se neprestano mijenja i živi organizmi se neprestano nastoje prilagoditi tim neprestanim oscilacijama.

58:6.7 Dok fiziološka oprema i anatomska građa svih novih redova života nastaju kao odgovor na djelovanje fizičkog zakona, kasnije umno obdarenje predstavlja podarenje pomoćnih umnih duhova u skladu s urođenim kapacitetom mozga. Um, koji ne nastaje fizičkom evolucijom, posve ovisi o kapacitetu mozga koji počiva na posve fizičkom i evolucijskom razvoju.

58:6.8 Kroz gotovo beskrajan ciklus dobitaka i gubitaka, podešavanja i uravnoteženja, evolucija svih živih organizama ide unaprijed i unatrag iz razdoblja u razdoblje. Oni koji postignu kozmičko jedinstvo ustraju, a oni koji ga ne postignu prestanu postojati.

7. KNJIGA GEOLOŠKE POVIJESTI

58:7.1 Veći dio stjenovitog sustava koji je gradio zemljinu spoljašnju koru tijekom Proterozoika ili razdoblja obilježenog početkom života, danas se rijetko javlja na površini Zemlje. A kad se dogodi da se sve te nakupine mnogih dobi pojave na licu Zemlje, tu ćete jedino naći fosilne ostatke vegetativnih i najranijih primitivnih životinjskih oblika. Neke od tih starijih stijena koje su pohranjene na dnu mora pomiješane su s naknadnim slojevima, a ponekad su fosilni ostaci nekih ranijih oblika biljnog života depozitirani na dnu, dok se na višim slojevima povremeno mogu naći neki od primitivnih oblika ranog morskog života. Na mnogim mjestima, ove najstarije stratificirane stijenje koje nose fosilne ostatke ranog morskog života – životinjskog kao i vegetativnog – mogu se naći povrh starijih nediferenciranih stijena.

58:7.2 Fosili ovog doba u sebi nose alge, biljke koje naliče koralima, primitivne praživotinje i spužvaste prijelazne organizme. No, to što se ovi fosili ne nalaze u ranim slojevima stijena ne ukazuje na to da živa bića nisu postojala na drugim lokacijama u vrijeme njihovog taloženja. Život je bio rijetka pojava tijekom ovih ranih vremena i vrlo se sporo proširio preko lica cijele zemlje.

58:7.3 Stijene iz ove starije dobi danas postoje na zemljinoj površini ili vrlo blizu površine, otprilike na jednoj osmini kopnene mase. Prosječna debljina ovog prijelaznog kamena, ovih najstarijih stratificiranih stijena, je oko jedne i pol milje. Na nekim mjestima ove drevne stijene se prostiru preko četiri milje, ali mnogi slojevi koji se pripisuju ovom razdoblju pripadaju kasnijim dobima.

58:7.4 U Sjevernoj Americi se taj primitivni, drevni sloj fosilnih stijena javlja na površini u istočnim, središnjim i sjevernim dijelovima Kanade. Također postoji i isprekidani istočno-zapadni greben koji se proteže od Pensilvanije i drevnog Adirondak gorja na zapadu kroz Mičigan, Visconsin i Minesotu. Ostali grebeni kreću se od Njufoundlenda do Alabame i od Aljaske do Meksika.

58:7.5 Stijene iz tog doba raštrkane su po cijelom svijetu, ali najlakše se mogu prepoznati oko jezera Superior i Velikog Kanjona rijeke Kolorado, gdje te primitivne fosilne strate postoje u više slojeva i svjedoče o nemirima i nestabilnosti Zemljine površine u tim dalekim vremenima.

58:7.6 Ovaj kameni sloj, najstarija fosilna strata u kori Zemlje, zgužvana je, presavijena i groteskno uvijena kao posljedica nemira koji su pratili djelovanje potresa i ranih vulkana. Bujice lave iz te dobi donijele su mnogo željeza, bakra i olova u površinske slojeve Zemlje.

58:7.7 Ne postoji mnogo mjesta gdje se takve aktivnosti jasnije vide nego u dolini Sv. Kroiksa u Visconsinu. Ovim je područjem proteklo stotinu dvadeset sedam uzastopnih bujica lave koje su bile praćene poniranjem ove regije ispod površine vode i nagomilavanjem novijih slojeva stijena. Premda se više ne mogu naći ostaci viših slojeva sedimentacije i isprekidanih protoka lave, i premda se dno ovog sustava danas nalazi duboko ispod površine zemlje, nekih šezdeset i pet do sedamdeset ovih stratificiranih dokaza o aktivnostima prošlih doba danas su izloženi vidjelu.

58:7.8 U tim ranim dobima kad je veći dio Zemljine površine bio blizu morske razine, dogodilo se mnogo uzastopnih poniranja i izviranja kopna. Zemljina je kora upravo bila na početku skorijeg razdoblja komparativne stabilizacije. Lelujavost, uzvisine i udubine stvorene tijekom ranijeg kontinentalnog razdvajanja pridonijeli su povremenom potapanju velikih kopnenih masa.

58:7.9 U tim vremenima primitivnog morskog života, opsežna područja kontinentalne obale potonula su ispod mora na dubinu od nekoliko stopa do pola milje. Velik dio starijeg pješčara i konglomerata predstavljaju sedimentne nakupine tih drevnih obala. Sedimentne stijene koje pripadaju ovoj ranoj stratifikacije počivaju neposredno na tim slojevima koji su stvoreni daleko prije dobi obilježene počecima života i datiraju iz razdoblja prve pojave svjetskog oceana.

58:7.10 Neki od gornjih slojeva tih prijelaznih depozita stijena sadrže male količine škriljca ili tamnijeg lisnaca, što ukazuje na prisutnost organskog ugljika i svjedoči o postojanju predaka tih ranih oblika biljnog života koji su se proširili po cijeloj zemlji u kasnijem karbonskom ili ugljenom dobu. Velik dio bakra u tim slojevima stijena rezultat je vodenih taloga. Neki se nalaze u pukotinama starijih stijena i sastoje od koncentrata sporije ustajale vode drevnih zaštićenih obala. Rudnici željeza u Sjevernoj Americi i Europi leže na depozitima i ekstraktima koji dijelom počivaju u starijim nestratificiranim stijenama, a dijelom u kasnijim stratificiranim stijenama prijelaznih razdoblja formiranja života.

58:7.11 Ovo razdoblje svjedoči o proširenju života u svjetskim vodama; ljudi su dobro upoznati s morskim životom na Urantiji. Dna plitkih i velikih unutarnjih mora postupno su prekrivena obilnim i bujnim rastom vegetacije, dok obalne linije vodenih formacija vrve od jednostavnih životinjskih oblika.

58:7.12 Sve su ove priče zorno ilustrirane na fosilnim stranicama ogromne "kamene knjige" svjetskog zapisa. A stranice ove gigantske biogeološke knjige svjedoče o nepogrešivoj istini i jedino vam treba vještina njihovog tumačenja. Mnogi od tih prastarih vodenih dna danas se nalaze visoko na napovršini zemlje, a njihovi višestoljećni depoziti živo svjedoče o životnim borbama tih ranih dana. Doslovce je istina, kao što vaš pjesnik reče, da, "prašina po kojoj gazimo nekoć bijaše živa."

58:7.13 Predstavio pripadnik Korpusa Nositelja Života koji trenutno prebiva na planeti.





Back to Top