Knjiga Urantije - Kazalo - POGLAVLJE 56 : UNIVERZALNO JEDINSTVO

(GGC-SCR-001-2014-1)



 Preuzimanje © Golden Gate Society

Knjiga Urantije - Kazalo

DIO II: Lokalni svemir

POGLAVLJE 56 : UNIVERZALNO JEDINSTVO



POGLAVLJE 56 : UNIVERZALNO JEDINSTVO

56:0.1 BOG je jedinstvo. Božanstvo je univerzalno koordinirano. Svemir nad svemirima je jedan veliki integrirani mehanizam pod apsolutnom kontrolom beskonačnog uma. Fizičke, intelektualne i duhovne domene univerzalne tvorevine su božanski uzajamno povezane. Savršeno i nesavršeno su doista povezani, i stoga konačno evolucijsko biće može dostići Raj ako slijedi nalog Oca Svih: "Budite savršeni kao što sam ja savršen."

56:0.2 Različite razine tvorevine su ujedinjene u planovima i upravi Arhitekata Glavnog Svemira. Ograničenim umovima vremensko-prostornih smrtnika može djelovati da niz problema i situacija koji se povremeno javljaju svjedoče o neskladu i odsutnosti učinkovite koordinacije; ali mi koji smo u stanju sagledati šire vidike univerzalnih pojava i koji imamo više iskustva u ovoj umjetnosti opažanja temeljnog jedinstva u podlozi stvaralačke raznolikosti i otkrivanja božanske jednine koja natkriljuje svo ovo djelovanje množine, bolje spoznajemo jedan jedini božanski naum u svim ovim višestrukim ispoljenjima univerzalne stvaralačke energije.

1. FIZIČKA KOORDINACIJA

56:1.1 Fizička ili materijalna tvorevina nije beskonačna, ali je savršeno koordinirana. Postoje sila, energija i snaga, ali one vuku porijeklo iz jednog te istog izvora. Sedam supersvemira mogu djelovati dvojnim, a središnji svemir trojnim; ali Raj je jednog ustava. A Raj je istinski izvor svih materijalnih svemira – prošlih, sadašnjih i budućih. Ali ova derivacija kozmosa je stvar vječnosti; ni u jedno vrijeme – prošlo, sadašnje ili buduće – ni prostor ni materijalni kozmos nisu potekli iz nuklearnog Otoka Svjetla. Kao kozmički izvor, Raj funkcionira prethodno prostoru i prije vremena; stoga bi djelovalo da ove derivacije Raja u vremenu i prostoru nisu potekle ni iz čega, da se nisu javile kroz Bezuvjetni Apsolut, koji je njihov konačni repozitorij u prostoru i njihov obznanjivač i regulator u vremenu.

56:1.2 Bezuvjetni Apsolut održava fizički svemir, dok Božanstvo-Apsolut pokreće veličanstvenu nadkontrolu sve materijalne stvarnosti; i ova dva Apsoluta su funkcionalno ujedinjena Univerzalnim Apsolutom. Sve ličnosti – materijalne, morontija, apsonitne ili duhovne –najbolje razumiju taj kohezijski sklad materijalnog svemira promatranjem načina na koji cjelokupna bona fide materijalna stvarnost reagira na gravitacijsku silu čiji centar je niži Raj.

56:1.3 Gravitacijska ujedinjenost je univerzalna i bez varijacija; čisto energetsko reagiranje je također univerzalno i neizbježno. Čista energija (praiskonska sila) i čisti duh su u potpunosti pred-reaktivni naspram gravitacije. Te prvotne sile koje su svojstvene Apsolutima, su pod osobnom kontrolom Oca Svih; stoga sva gravitacija ima za središte osobnu prisutnost Rajskog Oca čiste energije i čistog duha u njegovom nadmaterijalnom prebivalištu.

56:1.4 Čista energija je praroditelj svih relativnih funkcionalnih stvarnosti koje nisu od duha, dok je čisti duh potencijal božanske i upravljačke superkontrole nad svim osnovnim energetskim sustavima. A ove stvarnosti, koje se širom svemira očituju na vrlo različite načine i koje se mogu opaziti u kretnjama vremena, su usredotočene u osobi Rajskog Oca. U njemu, one su jedno – moraju biti ujedinjene – jer Bog je jedan. Očeva ličnost je apsolutno ujedinjena.

56:1.5 U beskonačnoj prirodi Boga-Oca ne bi mogla vladati dvojnost stvarnosti, kao što je podjela stvarnosti na fizičku i duhovnu; ali u trenutku kada se udaljimo od beskonačnih razina i apsolutne stvarnosti osobnih vrijednosti Rajskog Oca, opažamo postojanje tih dvaju stvarnosti i prepoznajemo da one u cjelosti reagiraju na njegovu osobnu prisutnost; u njemu je sve sadržano.

56:1.6 U trenutku kada odstupite od bezuvjetnog koncepta beskonačne ličnosti Rajskog Oca, morate uzeti da je UM neminovna vještina kojom se ujedinjuje sve širi raskol između tih dvojnih kozmičkih ispoljenja izvorne monoteističke Stvoriteljske ličnosti, Prvog Izvora i Centra – JA JESAM.

2. INTELEKTUALNO JEDINSTVO

56:2.1 Misao-Otac ostvaruje izražaj duha u Riječi-Sinu i potiže rasprostranjenje stvarnosti kroz Raj u udaljenim materijalnim svemirima. Duhovni izražaji Vječnog Sina su uzajamno usklađeni s materijalnim razinama tvorevine djelovanjem Beskonačnog Duha, čija služba umu reagira na duh i u čijim aktivnostima uma koja upravljaju fizičkom stvarnosti, dolazi do uzajamnog usklađenja duhovne stvarnosti Božanstva s njegovim materijalnim reperkusijama.

56:2.2 Um je funkcionalno obdarenje Beskonačnog Duha, koje je kao takvo beskonačno u potencijalu i univerzalno u darivanju. Iskonska misao Oca Svih postaje vječna u njegovom dvojnom izrazu: u Otoku Raja i u ravnopravnom Božanstvu, duhovnom i Vječnom Sinu. Takva dvojnost vječne stvarnosti čini um Boga – Beskonačni Duh – neminovnim. Um je je neophodan komunikacijski kanal između duhovnih i materijalnih stvarnosti. Materijalno evolucijsko stvoreno biće može pojmiti i razumjeti duh koji u njemu živi jedino pomoću uma.

56:2.3 Ovaj beskonačni i univerzalni um služi u svemirima vremena i prostora kao kozmički um; i premda se um javlja u širokom spektru koji varira od primitivne službe pomoćnih duhova do veličanstvenog uma glavnog izvršitelja svemira, čak i ovaj kozmički um je adekvatno ujedinjen pod nadzorom Sedam Glavnih Duhova, koji su pak koordinirani s Vrhovnim Umom vremena i prostora i savršeno povezani sa sveobuhvatnim umom Beskonačnog Duha.

3. DUHOVNO UJEDINJENJE

56:3.1 Isto kao što je univerzalna umna gravitacija usredotočena u osobnoj prisutnosti Beskonačnog Duha na Raju, tako je univerzalna gravitacija duha usredotočena u osobnoj prisutnosti Vječnog Sina na Raju. Premda se u vremensko-prostornim domenama obznanjuje u dvojnim pojavama čiste energije i čistog duha, Otac Svih je svejedno jedno.

56:3.2 Rajske stvarnosti duha su također jedno, ali u svim vremensko-prostornim situacijama i odnosima, taj duh koji je jedan, se otkriva u dvojnim pojavama – ličnostima duha s emanacijama Vječnog Sina, te ličnostima duha s utjecajima Beskonačnog Duha i povezanim tvorevinama; a tu je i treća pojava – fragmentacije čistog duha – Očevo darivanje Misaonih Ispravljača i drugih predosobnih entiteta duha.

56:3.3 Bez obzira na kojoj razini kozmičke aktivnosti došli u susret s duhovnim pojavama ili u kontakt s bićima duha, trebate znati da su svi izvedeni iz Boga koji je duh i da su nastali pomoću službe Duha Sina i Beskonačnog Uma Duha. A taj rasprostranjeni duh djeluje kao fenomen na evolucijskim svjetovima vremena, usmjeren iz glavnih središta lokalnih svemira. Iz ovih glavnih centara Sinova Stvoritelja dolaze Sveti Duh i Duh Istine, skupa s djelovanjem pomoćnih umnih duhova koji služe nižim i evoluirajućim razinama materijalnih umova.

56:3.4 Dok je um više ujedinjen na razini Glavnih Duhova i u njihovoj vezi s Vrhovnim Bićem, i kao kozmički um u podređenosti Apsolutnom Umu, služba duha evolucijskim svjetovima je izravnije ujedinjena u ličnostima koje žive na glavnim centrima lokalnih svemira i u osobama predsjedavajućih Božanskih Služiteljica koje pak djeluju u gotovo savršenoj povezanosti s rajskim gravitacijskim krugom Vječnog Sina, u kojem dolazi do krajnjeg ujedinjenja svih vremensko-prostornih ispoljenja duha.

56:3.5 Usavršena egzistencija stvorenog bića predstavlja rezultat spajanja čovjekovog samosvjesnog uma s fragmentom predtrojskog duha-obdarenja jedne od osoba Rajskog Trojstva. Smrtni um je tvorevina Sinova i Kćerki Vječnog Sina i Beskonačnog Duha i kad se spoji s Misaonim Ispravljačem koji je od Oca, taj um sudjeluje u trostrukom obdarenjenju duha evolucijskih svjetova. Ali ta tri ispoljenja duha postaju savršeno ujedinjena u finalistima, čak i kao što su u vječnosti bila savršeno ujedinjena u Univerzalnom JA JESAM prije nego što je ovaj postao Otac Svih, roditelj Vječnog Sina i Beskonačnog Duha.

56:3.6 Duh na kraju uvijek mora postati trostruk u izražaju, dok u krajnjem ostvarenju mora biti ujedinjen Trojstvom. Duh potječe iz jednog izvora kroz trostruki izražaj; a u konačnosti, duh mora postići i postiže svoje puno ostvarenje u tom božanskom ujedinjenju koje biće doživljava u pronalaženju Boga u vječnosti – kada postane jedno s božanstvenošću – zahvaljujući službi kozmičkog uma beskonačnog izražaja vječne riječi Očeve univerzalne misli.

4. UJEDINJENJE LIČNOSTI

56:4.1 Otac Svih je božanstveno ujedinjena ličnost; stoga sva njegova djeca koja uzlaze na Raj nošena povratnim momentumom Misaonih Ispravljača koji dolaze s Raja da žive u materijalnim smrtnicima slijedeći Očev nalog, također postaju potpuno ujedinjene ličnosti prije nego dosegnu Havonu.

56:4.2 Ličnost ima to svojstvo da teži ujedinjenju svih sastavnih stvarnosti. Beskonačna ličnost Prvog Izvora i Centra – Otac Svih – ujedinjuje svih sedam sastavnih Apsoluta Beskonačnosti; a ličnost smrtnog čovjeka, koja je isključivi i izravni dar od Oca Svih, također ima potencijal da ujedini sastavne dijelove smrtnog stvorenog bića. Takvo ujedinjujuće stvaralačko djelovanje cjelokupne ličnosti stvorenih bića je obilježje njezina visokog i veličanstvenog porijekla i dokaz njezina neprekinutog kontakta s tim istim izvorom kroz krug ličnosti, kojim ličnost stvorenog bića održava izravan i podsticajan kontakt s Ocem sve ličnosti koji je na Raju.

56:4.3 Bez obzira na to što se Bog očituje naviše od domena Sedmostrukog kroz vrhovnost i ultimnost Boga-Apsoluta, krug ličnosti s centrom na Raju i osobi Boga-Oca, omogućuje potpuno i savršeno ujedinjenje svih tih različitih izraza božanske ličnosti svim ličnostima stvorenih bića na svim razinama inteligentne egzistencije i na svim svjetovima savršenih, usavršenih i usavršavajućih svemira.

56:4.4 Dok je Bog u svemirima i svemirima sve što smo naveli, vama i svim ostalim stvorenim bićima koja poznaju Boga, on je jedno, vaš Otac i njihov Otac. Za ličnost, Bog ne može biti množina. Bog je Otac svih njegovih stvorenih bića i doslovno je nemoguće da bilo koje dijete može imati više od jednog oca.

56:4.5 Filozofski, kozmički i u pogledu različitih razina i mjesta ispoljenja, vi možete i eventualno morate, zamisliti djelovanje više Božanstava i prepostaviti postojanje više Trojstava; ali u osobnom kontaktu kroz iskustvo obožavanja svake štovalačke ličnosti širom glavnog svemira, Bog je jedan; i to ujedinjeno i osobno Božanstvo je naš roditelj koji je na Raju – Bog-Otac – darovatelj, očuvatelj i Otac svih ličnosti, od materijalnog čovjeka na naseljenim svjetovima do Vječnog Sina na središnjem Otoku Svjetla.

5. JEDINSTVO BOŽANSTVA

56:5.1 Jednina, nedjeljivost, Rajskog Božanstva je egzistencijalna i apsolutna. Postoje tri vječne personifikacije Božanstva – Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh – ali u Rajskom Trojstvu, one su istinski jedno Božanstvo koje je nepodijeljeno i nedjeljivo.

56:5.2 Od izvorne razine egzistencijalne stvarnosti Raja-Havone, odvojile su se dvije podapsolutne razine na kojima su Otac, Sin i Duh djelovali u stvaranju mnogobrojnih osobnih suradnika i podređenih entiteta. I dok je neprimjereno s tim u vezi uzeti u razmatranje ujedinjenje apsonitnog božanstva na transcendentnim razinama krajnjeg, moguće je posmatrati neka svojstva ujedinjujućeg djelovanja različitih personifikacija Božanstva u kojima se božanstvenost funkcionalno očituje u različitim sektorima tvorevine i različitim redovima inteligentnih bića.

56:5.3 Sadašnje djelovanje božanstvenosti u supersvemirima se aktivno očituje u djelima Vrhovnih Stvoritelja – Sinova Stvoritelja i Duhova iz lokalnih svemira, Starih Dana iz supersvemira i Sedam Glavnih Duhova na Raju. Ova bića tvore prve tri razine Boga-Sedmostrukog i vode bića unutra – prema Ocu Svih – i cijelo to područje Boga-Sedmostrukog je koordinirano na prvoj razini iskustvenog božanstva u evoluirajućem Vrhovnom Biću.

56:5.4 Na Raju i u središenjm svemiru, jedinstvo Božanstva je činjenica egzistencije. Širom evoluirajućih svemira vremena i prostora, jedinstvo Božanstva je stvar postignuća.

6. UJEDINJENJE EVOLUCIJSKOG BOŽANSTVA

56:6.1 Kad tri vječne osobe Božanstva djeluju kao nepodijeljeno Božanstvo u Rajskom Trojstvu, one postižu savršeno jedinstvo; isto tako, kao rezultat bilo asocijativnog ili pojedinačnog čina stvaranja, njihovo rajsko potomstvo ispoljava karakteristično jedinstvo božanstvenosti. A ta božanstvenost nauma koju ispoljavaju Vrhovni Stvoritelji i Vladari vremensko-prostornih domena vodi pojavi ujedinjujućeg potencijala-moći suvereniteta iskustvene vrhovnosti koja, u prisutnosti neosobnog energetskog jedinstva svemira, tvori napon koji je moguće razriješiti samo adekvatnim ujedinjenjem s iskustvenim stvarnostima ličnosti iskustvenog Božanstva.

56:6.2 Stvarnosti ličnosti Vrhovnog Bića potiču od Rajskih Božanstava i na pilotskom svijetu vanjskog kruga Havone, one se ujedinjuju s povlasticama moći Svemogućeg Vrhovnog koje proizlaze iz božanstvenosti Stvoritelja velikog svemira. Bog-Vrhovni je kao osoba postojao u Havoni prije stvaranja sedam supersvemira, ali je djelovao samo na duhovnim razinama. Proces kojim Svemogući evoluira moć Vrhovnosti raznolikom sintezom božanstvenosti u evoluirajućim svemirima vodi pojavi nove moći-prisutnosti Božanstva koja je koordinirana s duhovnom osobom Vrhovnog u Havoni pomoću Vrhovnog Uma, koji je istodobno u prijevodu od potencijala koji počiva u beskonačnom umu Beskonačnog Duha u aktivni funkcionalni um Vrhovnog Bića.

56:6.3 Stvorena bića materijalno-orijentiranog uma koja žive na evolucijskim svjetovima sedam supersvemira mogu razumjeti jedinstvo Božanstva samo kao nešto što evoluira u ovoj sintezi moći-ličnosti Vrhovnog Bića. Na svakoj razini egzistencije, Bog ne može nadići konceptualnu moć bića koja žive na toj razini. Smrtni čovjek mora – opažanjem istine, uvažavanjem ljepote i obožavanjem dobrote – razviti svoje priznanje Boga ljubavi i zatim uzaći kroz sve više razine božanstva do razumijevanja Vrhovnog. Nakon ove spoznaje ujedinjenja Božanstva u moći, biće prema svom razumijevanju i postignuću shvaća njegovu personifikaciju u duhu.

56:6.4 Dok uzlazni smrtnici postižu razumijevanje moći Svemogućeg na glavnim centrima supersvemira i shvaćanje ličnosti Vrhovnog na vanjskim krugovima Havone, oni zapravo ne nalaze Vrhovno Biće onako kako im je suđeno da nađu Rajska Božanstva. Čak i finalisti – duhovi šestog stadija – nisu našli Vrhovno Biće niti je vjerojatno da će ga naći sve dok ne budu stekli sedmi stadij statusa duha i dok Vrhovni ne počne istinski funkcionirati u aktivnostima budućih vanjskih svemira.

56:6.5 Ali kada uzlazni smrtnici nađu Oca Svih kao sedmi stadij Boga-Sedmostrukog, oni postižu ličnost Prve Osobe svih razina božanstva osobnih odnosa sa stvorenim bićima svemira.

7. UNIVERZALNE EVOLUCIJSKE REPERKUSIJE

56:7.1 Uporedo s postojanim napretkom evolucije u vremensko-prostornim svemirima, sva inteligentna bića primaju sve veća otkrivenja Božanstva. Kada bilo koji svijet, sustav, zviježđe, svemir, supersvemir ili veliki svemir postigne vrhunac evolucijskog napretka, dolazi do odgovarajućih uvećanja u djelovanju božanstva unutar i u korist ovih sve naprednijih jedinki tvorevine. A za svakim tim lokalnim uvećanjem ostvarenja božanstvenosti, slijede određene jasno definirane reperkusije uvećanog ispoljenja božanstva u svim ostalim sektorima tvorevine. Šireći se od Raja prema vani, svaka nova domena ostvarene i postignute evolucije predstavlja novo i uvećano otkrivenje iskustvenog Božanstva svemiru nad svemirima.

56:7.2 Kako se sastavne jedinke lokalnog svemira sve više stabiliziraju u svjetlu i životu, sve više se očituje Bog-Sedmostruki. Vremensko-prostorna evolucija na planetu počinje s prvim ispoljenjem kontrole Boga-Sedmostrukog –

56:7.3 vezom između Sina Stvoritelja i Stvaralačkog Duha. Kako se sustav stabilizira u svjetlu, ta veza između Sina i Duha dostiže puninu djelovanja; i kada se cijelo zviježđe tako stabilizira, druga faza Boga-Sedmostrukog počinje aktivnije djelovati širom takve domene. Po završetku administrativne evolucije lokalnog svemira, dolazi do novih i izravnijih službi Glavnih Duhova supersvemira; i u tom trenutku započinje to sve naprednije otkrivenje i ostvarenje Boga-Vrhovnog koje dostiže vrhunac kada uzlazna bića dostignu razumijevanje Vrhovnog Bića prolazeći kroz svjetove šestog kruga Havone.

56:7.4 Otac Svih, Vječni Sin i Beskonačni Duh su egzistencijalna ispoljenja božanstva inteligentnim stvorenim bićima, koja se kao takva ne proširuju u odnosima svojih ličnosti s kozmičkim stvorenim bićima s umom i duhom.

56:7.5 Treba napomenuti da uzlazni smrtnici mogu doživjeti neosobnu prisutnost više uzastopnih razina Božanstva mnogo prije nego što postanu dovoljno duhovni i adekvatno obrazovani za postizanje iskustvenog osobnog poznavanja i kontakta s ovim Božanstvima kao osobnim bićima.

56:7.6 Prilikom svakog novog evolucijskog dostignuća u bilo kojem sektoru tvorevine i svaki put kada ispoljenja božanstvenosti ostvare novu invaziju prostora, dolazi do istodobnih proširenja funkcionalnosti i otkrivenja Božanstva u okviru tada postojećih i prethodno organiziranih jedinki cijele tvorevine. Ne mora uvijek izgledati da je ova nova invazija administrativnog rada svemira i njihovih sastavnih dijelova izvedena u potpunom skladu s navedenom vještinom, kako se često odašiljaju grupe administratora da unaprijed pripave put za buduća i sukcesiva doba nove administrativne nadkontrole. Čak i Bog-Krajnji nagovještava svoju transcendentnu kozmičku kontrolu nakon što se lokalni svemir u kasnijim stadijima stabilizira u svjetlu i životu.

56:7.7 Činjenica je da, kako se tvorevine vremena i prostora sve više stabiliziraju u svom evolucijskom statusu, moguće je opaziti novo i punije djelovanje Boga-Vrhovnog, istodobno sa sve većim povlačenjem prva tri ispoljenja Boga-Sedmostrukog. Ako i kada se veliki svemir stabilizira u svjetlu i životu, što će onda biti buduća funkcija Stvoriteljsko-Stvaralačkih ispoljenja Boga-Sedmostrukog, ako Bog-Vrhovni preuzme izravnu kontrolu nad ovim tvorevinama vremena i prostora? Hoće li ovi organizatori i začetnici vremensko-prostornih svemira biti oslobođeni dužnosti da se mogu posvetiti sličnim aktivnostima u vanjskom prosoru? To nam nije poznato, ali dosta je toga što nagađamo u vezi ovih i sličnih pitanja.

56:7.8 Kako najudaljenije granice iskustvenog Božanstva zadiru sve dalje u domene Bezuvjetnog Apsoluta, možemo predvidjeti aktivnosti Boga-Sedmostrukog u ranijim evolucijskim epohama ovih tvorevina budućnosti. Ne slažemo se u potpunosti u vezi budućeg statusa Starih Dana i supersvemirskih Glavnih Duhova. Niti znamo da li će Vrhovno Biće ovdje funkcionirati onako kako funkcionira u sedam supersvemira. Ali nagađamo da je Mihaelima – Sinovima Stvoriteljima – suđeno da funkcioniraju u ovim vanjskim svemirima. Neki drže da buduća stoljeća trebaju svjedočiti neki oblik bližeg jedinstva između parova Sinova Stvoritelja i Božanskih Služiteljica; čak je moguće da takva stvoriteljska zajednica rezultira nekim novim izrazom asocijativno-stvoriteljskog identiteta krajnje prirode. Ali doista nismo upoznati sa svim tim eventualnostima neobznanjene budućnosti.

56:7.9 Znamo, međutim, da Bog-Sedmostruki u svemirima vremena i prostora omogućuje postupni prilaz Ocu Svih i da je taj evolucijski prilaz iskustveno ujedinjen u Bogu-Vrhovnom. Pretpostavljamo da takav plan mora prevladati u vanjskim svemirima; s druge strane, novi redovi bića koja jednom budu nastanjivala te svemire, mogu biti u stanju prići Božanstvu na krajnjim razinama i apsonitnim vještinama. Ukratko, ni izdaleka ne znamo koja vještina prilaza božanstvu može biti na snazi u budućim svemirima vanjskog prostora.

8. VRHOVNI UJEDINITELJ

56:8.1 Vrhovno Biće ima trostruku ulogu u iskustvu smrtnog čovjeka: Prvo, on je ujedinitelj vremensko-prostornog božanstva, Boga-Sedmostrukog; drugo, on je vrhunac Božanstva koje konačna bića stvarno mogu razumjeti; treće, on je jedini put kojim smrtni čovjek može prići transcendentnom doživljaju ujedinjenja s apsonitnim umom, vječnim duhom i ličnosti koja je na Raju.

56:8.2 Uzlazni finalisti, koji se rađaju u lokalnim svemirima, odrastaju u supersvemirima i primaju obuku u središnjem svemiru, imaju u svojim osobnim iskustvima puni potencijal za poimanje vremensko-prostorne božanstvenosti Boga-Sedmostrukog koja je ujedinjena u Vrhovnom. Finalisti služe na nizu svjetova supersvemira, osim na svijetu svoga porijekla tako ostvarujući iskustvo za iskustvom, sve dok ne obuhvate puninu sedmostruke raznolikosti iskustva koje stvoreno biće može postići. Zahvaljujući službi unutarnjeg Ispravljača, finalisti mogu naći Oca Svih, dok upravo takvim iskustvenim vještinama takvi finalisti doista upoznaju Vrhovno Biće, kojem će složiti i koje će obznaniti unutar i u korist budućih svemira vanjskog prostora.

56:8.3 Ne zaboravite, sve što Bog-Otac i njegovi Rajski Sinovi čine za nas, mi zauzvrat i u duhu imamo priliku učiniti unutar i u korist javljajućeg Vrhovnog Bića. Doživljaj ljubavi, radosti i služenja u svemiru je obostran. Bog Otac nema potrebu da mu njegovi sinovi vrate svu ljubav koju im je podario, ali oni opet daruju (ili mogu darovati) sve ovo svojim bližnjima i evoluirajućem Vrhovnom Biću.

56:8.4 Sve tvoridbene pojave odražavaju apriorna djela stvoritelja-duha. Isus je rekao i doslovce je istina, "Sin čini samo ono što vidi da čini Otac." Vi smrtnici s vremenom možete početi obznanjivati Vrhovnog svojim bližnjima i ovo će otkrivenje sve više rasti kako budete napredovali prema Raju. U vječnosti, može vam biti dopušteno da učinite sve veća otkrivenja ovog Boga evolucijskim stvorenim bićima na vrhovnim razinama – čak i krajnjim – kao finalisti sedmog stadija.

9. UNIVERZALNO JEDINSTVO APSOLUTA

56:9.1 Bezuvjetni Apsolut i Božanstvo-Apsolut su ujedinjeni u Univerzalnom Apsolutu. Apsoluti su koordinirani u Krajnjem, uvjetovani u Vrhovnom i vremenski i prostorno modificirani u Bogu-Sedmostrukom. Na podbeskonačnim razinama postoje tri Apsoluta, ali u beskonačnosti oni djeluju kao jedan. Na Raju postoje tri personifikacije Božanstva, ali u Trojstvu one su jedno.

56:9.2 Ovo je osnovna filozofska teza glavnog svemira: Je li Apsolut (tri Apsoluta kao jedan u beskonačnosti) postojao prije Trojstva? i da li je Apsolut vodio pojavi Trojstva? ili je Trojstvo vodilo pojavi Apsoluta?

56:9.3 Je li Bezuvjetni Apsolut sila i prisutnost koja je neovisna o Trojstvu? Da li prisutnost Božanstva-Apsoluta označava neograničeno djelovanje Trojstva? da li je Univerzalni Apsolut krajnja funkcija Trojstva, čak Trojstva Trojstava?

56:9.4 Na prvi pogled djeluje da koncept Apsoluta kao pretka svih stvari – čak i Trojstva – nudi prolazno zadovoljstvo dosljednosti i filozofskog ujedinjenja, ali vječnost Rajskog Trojstva osporava svaki takav zaključak. Učili smo i vjerujemo, da su Otac Svih i njegovi suradnici iz Trojstva vječni u prirodi i egzistenciji. Postoji, dakle, samo ovaj jedan dosljedan filozofski zaključak: Svim kozmičkim inteligencijama, Apsolut je neosobna i koordinirana reakcija Trojstva (Trojstava) na sve osnovne i prvobitne prostorne situacije unutarnjeg i vanjskog svemira. Svim inteligentnim ličnostima velikog svemira, Rajsko Trojstvo zauvijek postoji u konačnosti, vječnosti, vrhovnosti i krajnosti, i u sve praktične svrhe osobnog razumijevanja i shvaćanja stvorenih bića, ono je apsolutno.

56:9.5 U razmatranju ovog problema, umovi stvorenih bića mogu biti navedeni na konačni zaključak da je Univerzalni JA SAM prvotni uzrok i bezuvjetni izvor Trojstva i Apsoluta. Kad si, stoga, nastojimo predočiti osobni koncept Apsoluta, oslanjamo se na naše ideje i ideale u vezi Rajskog Oca. Kada želimo olakšati razumijevanje ili povećati svijest o tom inače neosobnom Apsolutu, pozivamo se na činjenicu da je Otac Svih egzistencijalni Otac apsolutne ličnosti; Vječni Sin je Apsolutna Osoba iako u iskustvenom smislu nije personifikacija Apsoluta. I dalje, držimo da iskustvena Trojstva dostižu vrhunac u iskustvenoj personifikaciji Božanstva-Apsoluta, dok smatramo da Univerzalni Apsolut tvori kozmičke i izvankozmičke pojave ispoljene prisutnosti neosobnih aktivnosti ujedinjenih i koordiniranih Božanskih asocijacija vrhovnosti, krajnosti i beskonačnosti – Trojstva Trojstava.

56:9.6 Boga Oca možemo opaziti na svim razinama, od konačnih do beskonačnih, i premda ga njegova stvorena bića – od onih na Raju do onih na evolucijskim svjetovima – različito ga doživljavaju, jedino ga Vječni Sin i Beskonačni Duh znaju kao beskonačnost.

56:9.7 Duhovna ličnost je apsolutna samo na Raju, a koncept Apsoluta je bezuvjetan samo u beskonačnosti. Prisutnost Božanstva je apsolutna samo na Raju, a otkrivenje Boga uvijek mora biti djelomično, relativno i progresivno, sve dok njegova moć ne postane iskustveno beskonačna u prostornoj potenciji Bezuvjetnog Apsoluta, dok ispoljenje njegove ličnosti ne postane iskustveno beskonačno u očitovanoj prisutnosti Božanstva-Apsoluta i dok ova dva potencijala beskonačnosti ne postanu ujedinjena stvarnošću u Univerzalnom Apsolutu.

56:9.8 Ali kad se udaljimo od podbeskonačnih razina, tri Apsoluta su jedno i beskonačnost se time ostvaruje Božanstvom, bez obzira na to da li bilo koji drugi red egzistencije ikada samoostvaruje svijest beskonačnosti.

56:9.9 Egzistencijalni status bića u vječnosti podrazumijeva egzistencijalnu samosvijest vlastite beskonačnosti, premda još jedna vječnost može biti potrebna za doživljaj spoznaje vlastitih iskustvenih potencijalnosti koje su svojstvene u beskonačnosti vječnosti – vječnoj beskonačnosti.

56:9.10 Kao ličnosti, bilo sada ili u nizu kozmičkih iskustava vječne budućnosti, bez obzira na to da li ćete uspjeti postići Boga- Sedmostrukog, shvatiti Boga-Vrhovnog, naći Boga-Krajnjega ili pokušati shvatiti koncept Boga-Apsoluta, otkrit ćete na svoje vječno zadovoljstvo, da ćete pri okončanju svake nove pustolovine na novim iskustvenim razinama, iznova otkriti vječnog Boga – Rajskog Oca svih kozmičkih ličnosti.

56:9.11 Otac Svih je objašnjenje univerzalnog jedinstva, jer on mora biti ostvaren na vrhovni, čak krajnji način, u post-krajnjem jedinstvu apsonitnih vrijednosti i značenja –bezuvjetnoj Stvarnosti.

56:9.12 Glavni Organizatori Sile idu u prostor i pokreću prostorne energije da ih učine reaktivnim na gravitacijsku privlačnost Oca Svih koja djeluje s Raja; potom na scenu stupaju Sinovi Stvoritelji koji organiziraju ove gravitacijski-reaktivne sile u naseljene svemire u kojima rade na evoluciji inteligentnih bića koja primaju duh Rajskog Oca i koja zatim uzlaze Ocu da postanu poput njega u svim mogućim svojstvima božanstvenosti.

56:9.13 Čini se da neprekino i sve veće širenje rajskih stvaralačkih sila kroz prostor nagovješćuje širenje domena gravitacijske sile Oca Svih i beskrajno umnožavanje različitih vrsta inteligentnih stvorenih bića koja su u stanju voljeti Boga i primiti njegovu ljubav, i koja spoznajući Boga, mogu odabrati da budu poput njega, da dostignu Raj i da nađu Boga.

56:9.14 Svemir nad svemirima je potpuno ujedinjen. Bog je jedno u moći i ličnosti. Sve razine energije i sve faze ličnosti su uzajamno usklađene. Filozofski i iskustveno, konceptualno i u stvarnosti, sve stvari i bića imaju centar u Rajskom Ocu. Bog je sve i u svemu, i ni jedna stvar ili biće ne postoji bez njega.

10. ISTINA, LJEPOTA I DOBROTA

56:10.1 Filozofiju donekle razumijete, božanstvenost shvaćate u obožavanja, društvenoj službi i osobnom duhovnom iskustvu, ali potragu za ljepotom – kozmologiju – tako često ograničujete na proučavanje čovjekovim grubih umjetničkih nastojanja. Ljepota – umjetnost – je u velikoj mjeri stvar ujedinjenja kontrasta. Raznolikost je neminovna konceptu ljepote.

56:10.2 Najviša ljepota, kulminacija konačne umjetnosti, je drama ujedinjenja neizmjernosti kozmičkih krajnosti –

56:10.3 Stvoritelja i stvorenog bića. Čovjekovo pronalaženje Boga i Božje pronalaženje čovjeka – gdje stvoreno biće postaje savršeno kao Stvoritelj – to je najviše postignuće izvanredne ljepote, dostignuće vrhunca kozmičke umjetnosti.

56:10.4 Stoga je materijalizam – ateizam – maksimizacija ružnoće, vrhunac konačne antiteze ljepote. Najviša ljepota počiva u panorami ujedinjenja varijacija rođenih u predegzistencijalnom skladu stvarnosti.

56:10.5 Postignuće kozmoloških razina misli obuhvaća:

56:10.6 1. Znatiželju. Čežnju za skladom i žudnju za ljepotom. Uporne pokušaje da se otkriju nove razine skladnih kozmičkih odnosa.

56:10.7 2. Estetičko cijenjenje. Ljubav prema ljepoti i sve veće uvažavanje umjetničkog izražaja u svim stvaralačkim ispoljenjima na svim razinama stvarnosti.

56:10.8 3. Etičku obzirnost. Realizacija istine i cijenjenje ljepote koji u čovjeku stvaraju osjećaj vječne povezanosti i uklapanja svega što ulazi u opažanje božanske dobrote u odnosima Božanstva sa svim bićima; tako i kozmologija vodi potrazi za vrijednostima božanske stvarnosti – svijesti Boga.

56:10.9 Svjetovi koji su stabilizirani u svjetlu i životu su predano posvećeni razumijevanju istine, ljepote i doborote, jer te kvalitetne vrijednosti u sebi nose otkrivenja Božanstva svjetovima vremena i prostora. Značenja vječne istine ostavljaju kombinirani dojam na intelektualnu i duhovnu prirodu smrtnog čovjeka. Univerzalna ljepota obuhvaća skladne odnose i ritmove kozmičke tvorevine; ovo je više intelektualni dojam i vodi ujedinjenom i sinkroniranom razumijevanju materijalnog svemira. Božanska dobrota predstavlja otkrivenje beskonačnih vrijednosti konačnom umu koji ih spoznaje i uzvisuje do samog praga duhovne razine ljudskog razumijevanja.

56:10.10 Istina je osnova znanosti i filozofije, i predstavlja intelektualni temelj religije. Ljepota je nadahnuće umjetnosti, glazbe i smislenih ritmova cjelokupnog ljudskog iskustva. Doborota obuhvaća smisao za etiku, moralnost i religiju – iskustvenu težnju za savršenstvom.

56:10.11 Postojanje ljepote podrazumijeva cjenilački um stvorenog bića, upravo kao sto činjenica progresivne evolucije ukazuje na dominaciju Vrhovnog Uma. Ljepota je intelektualno prepoznavanje skladne vremensko-prostorne sinteze dalekosežne raznolikosti pojavne stvarnosti, koja u cjelosti proizlazi iz apriorne i vječne jednine.

56:10.12 Dobrota je mentalno prepoznavanje relativnih vrijednosti različitih razina božanskog savršenstva. Prepoznavanje ljepote podrazumijeva um moralnog statusa, osobni um koji je sposoban razabrati između dobra i zla. Ali posjedovanje ljepote – velikost – je mjerilo stvarnog postignuća božanstva.

56:10.13 Prepoznavanje istinskih odnosa podrazumijeva um koji je u stanju razabrati između istine i pogreške. Darovani Duh Istine koji živi u ljudskim umovima Urantije nepogrešivo reagira na istinu – živi duh odnosa svih stvari i svih bića koja su međusobno usklađena u vječnog usponu prema Bogu.

56:10.14 Svaki impus svakog elektrona, misli ili duha je aktivna jedinka u cijelom svemiru. Samo grijeh je izoliran i samo zlo se opire gravitaciji na mentalnim i duhovnim razinama. Svemir je cjelina; nema stvari koja postoji ili bića koje živi u izolaciji. Samorealizacija je potencijalno zla ako je protudruštvena. Doslovno je istina: "Ni jedan čovjek ne živi sam za sebe." Kozmičko podruštvljenje je najviši oblik ujedinjenja ličnosti. Isus je rekao: "Tko će biti najveći među vama, neka bude služitelj svima."

56:10.15 Čak i istina, ljepota i dobrota – čovjekov intelektualni pristup svemiru uma, materije i duha – moraju biti spojeni u jedan ujedinjeni koncept božanskog i vrhovnog ideala. Kako ličnost smrtnog čovjeka ujedinjuje ljudsko iskustvo s materijom, umom i duhom, tako i ovaj božanski i vrhovni ideal postaje ujedinjen djelovanjem moći u Vrhovnosti i zatim personificiran kao Bog očinske ljubavi.

56:10.16 Svaki uvid u odnose dijelova prema bilo kojoj cjelini zahtijeva razumijevanje odnosa svih dijelova prema toj cjelini; i u svemiru to se odnosi na odnos stvorenih dijelova prema Stvaralačkoj Cjelini. Božanstvo tako postaje transcendentalni, čak beskonačni cilj univerzalnog i vječnog postignuća.

56:10.17 Univerzalna ljepota je prepoznavanje odraza Rajskog Otoka u materijalnoj tvorevini, a vječna istina je posebna služba Rajskih Sinova koji ne samo što sebe daruju smrtnim rasama, već izlijevaju svoj Duh Istine nad svim narodima. Božanska dobrota se punije iskazuje u brižnoj službi mnogostrukih ličnosti Beskonačnog Duha. Ali ljubav, ukupni zbroj ovih triju osobina, je čovjekova spoznaja Boga kao njegovog Oca koji je duh.

56:10.18 Fizička tvar je vremensko-prostorna sjena rajskog energetskog isijavanja apsolutnih Božanstava. Značenja istine su odjeci vječne riječi Božanstva u smrtnom intelektu – vremensko-prostorno razumijevanje vrhovnih pojmova. Vrijednosti dobrote božanstva počivaju u milostivoj službi ličnosti duha koje izviru iz Univerzalnog, Vječnog i Beskonačnog i koje su upućene vremensko-prostornim konačnim stvorenjima evolucijskih planeta.

56:10.19 Te smislene vrijednosti stvarnosti božanstvenosti su skladno uklopljene u odnosu Oca sa svakim osobnim bićem kao božanska ljubav. One su usklađene u Sinu i njegovim Sinovima kao božanska milost. One očituju svoje osobine kroz Duh i djecu duha kao božanska služba, izraz brižne milosti djeci vremena. Vrhovno Biće prvenstveno ispoljava ove tri božanstvenosti kao sintezu moći-ličnosti. Bog-Sedmostruki ih različito prikazuje u sedam različitih asocijacija božanskih značenja i vrijednosti na sedam uzlaznih razina.

56:10.20 Za konačnog čovjeka, istina, ljepota i dobrota su puno otkrivenje stvarnosti božanstva. Kako takva spoznaja Božanstva putem ljubavi pronalazi duhovni izražaj u životima smrtnika koji znaju Boga, ona donosi plodove božanstvenosti: intelektualni mir, društveni napredak, moralno zadovoljstvo, duhovnu radost i kozmičku mudrost. Napredni smrtnici na svijetu u sedmom stadiju svjetla i života znaju da je ljubav najveća stvar u svemiru – i oni znaju da je Bog ljubav.

56:10.21 Ljubav je želja da činimo dobro drugima.

56:10.22 [Predstavio Moćni Glasnik koji se nalazi u posjeti Urantiji, prema zahtjevu Nebadonskog Korpusa Otkrivenja i u suradnji s određenim Melkizedekom koji je namjesnički Planetarni Knez Urantije.]

56:10.23 Ovo poglavlje o Univerzalnom Jedinstvu je dvadeset peti dio u nizu prezentacija raznih autora pod pokroviteljstvom dvanaestočlanog povjerenstva nebadonskih ličnosti pod upravom Mantuite Melkizedeka. Sastavili smo ove pripovjedi i preveli ih na engleski jezik vještinom za koju smo primili odobrenje od naših nadređenih 1934. godine Urantija vremena.





Back to Top